2013 Skripta Zastita Okolisa PDF

Sveuilite u Zagrebu
Fakultet kemijskog inenjerstva

i tehnologije
ZATITA OKOLIA
(Interna skripta za studente preddiplomskih studija
Ekoinenjerstvo i Kemijsko inenjerstvo)
Dr. sc. Felicita Briki, red. prof.
Zagreb, akademska godina 2012/2013.

KAZALO:
str.
UVOD 1
Poglavlje 1: SVIJET U KOJEM IVIMO

1.1. POPULACIJA 3
Demografska razdoblja 4
Specifinosti demografskog razvoja u Hrvatskoj 5
1.2. EKOSUSTAV I ENERGIJA 6
1.3. EKOSUSTAV I FIZIKALNI OKOLI 8
1.4. RIZICI ZA OKOLI 13
Graevinski radovi 13
Kemijska industrija 14
Rudnici povrinski kopovi 14
Tvornica celuloze i papira 15
Gradska kanalizacija 16
Izljevanje nafte na morsku povrinu 16
Isputanje otrovnog plina u atmosferu 17
Isputanje radioaktivnih tvari u atmosferu 18
Utjecaj mnogostrukih i rasprenih izvora oneienja na okoli 18
Pojava alge Caulerpa taxifolia u Mediteranu i u Hrvatskoj 19
1.5. ZAKON O ZATITI OKOLIA REPUBLIKE HRVATSKE 20
Poglavlje 2: PRIRODNE I OTPADNE VODE

2.1. PODJELA VODNOG OKOLIA 24
2.2. UPORABA I KAKVOA VODE 25
Uzorkovanje vode 26
2.3. VODE ZA PIE 26
Prisutnost nitrata u vodocrpilitima i njihovo uklanjanje 27
2.4. PRIPREMA VODE ZA PIE 28
Filtracija i regeneracija filtarske mase 28
Oksidacija 32
2.5. PRIPREMA PROCESNE VODE 33
Mekanje, dekarbonizacija i demineralizacija vode 33
2.6. OTPADNE VODE 34
Kemijski sastav i analiza otpadne vode 34
Odvodnja otpadnih voda 38
2.7. OBRADA OTPADNIH VODA 38
Fizikalni procesi obrade 39
Fizikalno-kemijski procesi obrade 40
Bioloki procesi obrade 41
Stupnjevi obrade otpadne vode i procesna oprema 46
Odlaganje muljeva 49
Poglavlje 3: TLO I ONEIENJE TLA

3.1. TLO KAO PRIRODNI FENOMEN I UPORABA ZEMLJITA 52
Nastajanje tla 53
Procesi u tlu 55
Svojstva tla 57
Uporaba zemljita 59
3.2. VRSTE OTPADNE TVARI 60
Procesi i postupci obrade neopasnog i opasnog otpada 62
Sanitarna odlagalita 62
Spaljivanje otpada 63
Kompostiranje otpada 65
Opasni otpad i postupci obrade 69
3.3. METODOLOGIJA SMANJIVANJA OTPADA 74
Smanjivanje otpada na mjestu nastajanja 74
Ponovna uporaba 75
Recikliranje materijala 75
Poglavlje 4: ZRAK, ONEIENJE ZRAKA I PROMJENA KLIME

4.1. SASTAV I SVOJSTVA ZRAKA 78
4.2. IZVORI ONEIENJA ZRAKA 82
Sumporov dioksid 83
Duikovi oksidi 86
Amonijak 88
Sumporovodik 89
Ozon, PAN i fotokemijski smog 89
Izbor matematikih modela za procjenu kakvoe zraka 91
4.3. OTEENJE STARTOSFERSKOG SLOJA OZONA I POSLJEDICE 93
Klorfluorugljici i njihova zamjena 94
Utjecaj ultraljubiastih zraka na ljude i okoli 96
4.4. GLOBALNO ZAGRIJAVANJE I PROMJENA KLIME 97
Stakleniki plinovi i posljedice promjene klime 98
Poglavlje 5: OSTALE VRSTE I IZVORI ONEIENJA OKOLIA

5.1. PROBLEM PREKOMJERNE UPORABE PESTICIDA 100
Kemijski sastav i podjela pesticida 100
Razgradnja pesticida u okoliu 101
5.2. IZVORI ONEIENJA PRI PROIZVODNJI ELEKTRINE ENERGIJE 102
Vrste oneienja 102
Utjecaj neobraenih otpadnih tokova na prijemnike 103
Energenti i njihov utjecaj na okoli 103
Energetska strategija u Republici Hrvatskoj 105
5.3. BUKA KAO IZVOR ONEIENJA 108
Definicija i svojstva zvuka 108
Izvori i mjerenje buke 109
Intenzitet buke i utjecaj na zdravlje 111
Metode smanjivanja buke u radnom prostoru 111
Smanjenje prometne buke 114
5.4. SVJETLOSNO ONEIENJE 114
Mjerenje rasvjete 114
to je svjetlosno oneienje 115
Kako smanjiti svjetlosno oneienje 116
5.5. RADIOAKTIVNO ZRAENJE KAO IZVOR ONEIENJA 116
Mjerenje radijacije, utjecaj na organizam i zatita 117
Odlaganje radioaktivnog otpada 118
Zatvaranje nuklearnih elektrana 118
Zamolba studentima: Molim de se uvae mogue greke nastale tijekom pripreme teksta.
Molim sve greke dostaviti na autoriinu e-mail adresu ili javiti u
Zavod.
Hvala na razumijevanju.
Uvod
UVOD
Poetkom 20. stoljea poinje intenzivni razvoj industrije a porastom broja stanovnitva
mijenja se i odnos ovjeka prema okoliu. Do tog vremena okoli je imao odriva obiljeja,
to znai da su se razliiti otpadni tokovi nastali prirodnim aktivnostima uspjeno razgradili,
reciklirali i iskoristili za ponovni rast i razvoj ivog svijeta. Tako na primjer, prirodni poari
uma ostavljaju za sobom opustoeno poarite ali i na tlu brojne elemente korisne za ponovni
razvoj vegetacije a plinovita komponenta poput ugljikovog dioksida dospijeva u atmosferu, te
noen gibanjem zranih masa sudjeluje u fotosintezi ili se apsorbira na morskoj povrini.
Drugi primjer bi bio opadanje lia na tlo tijekom jeseni i prirodna biorazgradnja do
jednostavnih elemenata, koji zatim dospjevaju do korjenskog sustava i biljka ih ponovo koristi
za daljnji rast i razvoj. I tako bi se moglo dalje nabrajati i opisivati i druge primjere kojih ima
mnogo u prirodi.
Kako definirati okoli i elemente okolia? Okoli je sve to nas okruuje i suma je svih
uvjeta i utjecaja (fiziki i bioloki imbenici) koji djeluju na Zemlji. Ljudi doivljavaju okoli
kroz razliite aspekte (pejza, prirodni resursi, nestajanje uma, industrijsko oneienje) i
vie funkcija (rekreacija, izvor resursa, odlaganje otpada). Okoli zbog toga gubi sposobnost
ispravno obavljati sve te funkcije. Elemente okolia ine neivi ili fiziki elementi (atmosfera,
hidrosfera i litosfera) i ivi ili bioloki elementi (biljke, mikroorganizmi, ivotinje, ovjek).
Atmosfera je nevidljivi sloj plinova i sadri 21% O2, 78% N2, u tragovima CO2, Ar, Ne, He,
vodenu paru. Gustoa plinova se izrazito smanjuje s porastom visine i tlak pada od 1 at pri
razini mora do 310-7 at na 100 km visine. Hidrosferu ine potoci, rijeke, jezera, podzemne
vode,mora i oceani. Litosferu ine stijene razliitog kemijskog sastava a na povrini je tlo
(pedosfera), razliite debljine.Biosferu ine atmosfera, hidrosfera i litosfera koje podravaju
ivot, od dna oceana (11.000 m) do vrha najvie planine (9.000 m). Ekosustav je osnovna
prostorna ili organizacijska jedinica organizama i neive tvari izmeu kojih se stvaraju, krue
i izmjenjuju tvari i energija. Neive tvari ili abiotski imbenici su voda, tlo, zrak, suneva
energija i temperatura. Zajednica je skupina jedinki ljudi svih ivih bia koje ne ive izolirano
ve se ivotni interesi pojedinih skupina isprepliu i utjeu jedni na druge, bez utjecaja
abiotskih imbenika. Biotop (ivotno stanite) je prostorno ograniena podruja koja
obiljeavaju pojedine kombinacije ekolokih imbenika. Biocenoza je skupina jedinki (biljke,
ivotinje i ostala iva bia) razliitih populacija koje ive u odreenom stanitu (biotopu)
stvarajui ivotnu zajednicu i usko su povezane razliitim meuodnosima.
Pojavom industrijskog razdoblja stanje u okoliu poprima neodrive znaajke. Sveukupna
ljudska aktivnost (industrija, graditeljstvo, promet, intenzivna poljoprivreda, eksploatacija
rudnog blaga) remeti prirodnu ravnoteu i unitava pojedine ekosustave, pa tete izazvane u
biosferi prijete zaustavljanjem odrivog razvoja. Problemi u okoliu nastali pod utjecajem
ovjeka su sljedei:
1. oneienje tla, podzemnih voda, povrinskih voda, mora i zraka
2. unitavanje uma, poveanje pustinjskih predjela, erozija tla
3. promjena klime (uinak staklenika)
4. smanjivanje ozonskog sloja u atmosferi
5. smanjenje bioloke raznolikosti zbog izumiranja vrsta
Meutim, prije detaljnijeg osvrta o pojedinim ekosustavima planeta Zemlje, potrebno je

upoznati se s nekoliko osnovnih pojmova u zatiti okolia:
Oneienje (eng. pollution) unos neke tvari ili energije u okoli, ali u koncentraciji
koja ne uzrokuje trajnu tetu
Oneiiva postrojenje ili osoba koja svojom djelatnou uzrokuje oneienje
Ekologija znanost unutar biologije koja prouava odnose izmeu organizama i
okolia u kojem ive (Ernest Haeckel, 19. - definirao to je ekologija). esto se
1
Uvod
pogreno upotrebljava umjesto izraza okoli (eng. environment). Popularizacijom

pojma ekologija, postao je sinonim za okoli Dio ljudi izraz ekologija upotrebljavaju u
irem smislu (socijalna ekologija) imajui u vidu zakonitosti upravljanja naom
kuom (gr. oikos) planetom Zemljom.
Zatita okolia znanost o okoliu koja prouava sve aspekte zatite okolia i zdravlja
ljudi primjenom inenjerske metodologije u iznalaenju rjeenja za ouvanja prirodnih
resursa i zatitu sadanjeg stanja okolia. Skup razliitih aktivnosti omoguava
odravanje ili poboljavanje obnavljanja kakvoe okolia kroz sprjeavanje emisije
oneiujuih tvari ili smanjenje oneiujuih tvari u okoliu.
Inenjerstvo okolia prouava znanstvene principe u podruju inenjerstva kakvoe
vode i zraka te upravljanja opasnim otpadom uz prethodno poznavanje temeljnih
disciplina kao to su matematika, fizika, kemija, znanost o okoliu i inenjerstvo.
Nemogue je nabrojati i opisati sve vrste oneienja koja dospjevaju ili mogu dospjeti u
okoli, njihovu interakciju s okoliem i posljedice toga. Potrebno je naglasiti da neka vrsta
oneienja ne djeluje samo na jedan ekosustav ve su utjecaji isprepleteni kako je grafiki
pikazano.
Elementi (sastavnica) okolia Vrste oneienja

TETNI PLINOVI
ATMOSFERA BUKA
SVJETLOSNO ONEIENJE
HIDROSFERA RADIOAKTIVNO ONEIENJE
TEKUI OTPADNI TOKOVI
LITOSFERA TOPLINSKO ONEIENJE
VRSTI OTPAD
BIOSFERA PESTICIDI
TOKSINE KOVINE
Grafiki prikaz utjecaja razliitih vrsta oneienja na ekosustave
Naprijed navedeni grafiki prikaz samo okvirno pokazuje utjecaj pojedinih oneienja na
neki od ekosustava. Kada bi se samo jedna vrsta oneienja povezala sa svim komponentama
okolia to se u stvarnosti i dogaa, nastala bi cijela uma strijelica te bi grafiki prikaz postao
nejasan.
I na kraju, elja je autora upoznati studente sa sastavom i osnovnim procesima koji se
odvijaju u hidrosferi, litosferi i atmosferi, pojasniti utjecaj razliitih izvora oneienja na
abiotske (neive) i biotske (ivi svijet u okoliu) resurse i zdravlje ljudi, te objasniti osnovne
fizikalne, fizikalno-kemijske i bioloke procese kao i izbor procesne opreme za obradu
otpadnih tokova u cilju zatite okolia.
2
1. Svijet u kojem ivimo
Poglavlje 1: SVIJET U KOJEM IVIMO
1.1. POPULACIJA
Openito se moe rei da je populacija skupina jedinki iste vrste koje istovremeno ive
zajedno na istom stanitu i meusobno se razmnoavaju tvore populaciju te vrste. Za
populaciju su znaajni natalitet, mortalitet, reproduktivni potencijal, rast populacije, dobna
struktura, gustoa i raspored jedinki u prostoru. Ljudska populacija se nalazi u sreditu
mnogih problema u okoliu. Bioloki principi koji utjeu na populaciju drugih vrsta mogu se
primijeniti na ljudsku populaciju. Ekologija populacije je znanost koja prouava broj jedinki
odreene vrste u nekom prostoru, kako i zato se njihov broj mijenja ili ostaje nepromijenjen
tijekom vremena. Ekolozi utvruju populacijske procese koje su zajednike svim
zajednicama. Prouavaju odziv populacije na uvjete u okoliu, kompeticiju, predaciju i bolest.
Veliina populacije nema smisla ukoliko nije definirana granica podruja u kojoj se nalazi
istraivana populacija. Za primjer se moe navesti 1000 mieva na100 hektara ili 1000 na 1
hektaru. Ukoliko je populacija prevelika tada se vri uzorkovanje na definiranom podruju, a
rezultat se iskazuje kao gustoa populacije na toj povrini. Za primjer se moe navesti broj
cvjetnica po 1m2 cvjetne lijehe ili broj ui po 1 cm2 lista kupusa. Shodno tome, gustoa
populacije je broj jedinki odreene vrste po jedinici povrine ili volumena u danom vremenu.
Promjena veliine populacije
Broj biljaka, ivotinja ili ljudi se mijenja tijekom vremena. Kod ljudske zajednice
promjena ili brzina rasta (b) populacije predstavlja razliku izmeu udjela roenih (r) i udjela
umrlih (u):
b = r u
Primjer: U ljudskoj populaciji od 10.000, roenih je 200 godinje ili 20 /1000 a 100 umrlih
godinje ili 10/1000.
b = r u = 20 10 = 0,02 0,01 = 0,01
1000 1000
Odnosno izraeno u postotcima, brzina rasta populacije iznosi 1%. Brzina rasta populacije
moe se izraziti i kao vrijeme udvostruenja. To je vrijeme potrebno da se populacija
udvostrui, uz pretpostavku da se brzina rasta ne mijenja. Vrijeme udvostruenja (vd) se
procjenjuje dijeljenjem broja 70 s brzinom rasta (b) izraenom u % godinje:
v = 70 = 70 = 70 godina
d b 1
To je pojednostavljena formula za vrijeme udvostruenja. Stvarna formula ukljuuje jo

mnoge parametre i statistike podatke. Za ovakve izraune esto se koriste diferencijalne
jednadbe kako bi se dobio uvid u mogui eksponencijalni rast populacije. Pri istraivanju
promjene broja populacije na lokalnoj razini, osim brzine raanja i umiranja populacije,
potrebno je uraunati i migraciju populacije (imigracija ili emigracija).
Koji god broj se odabere, toliko dugo dok je (b) pozitivan izraun populacije za odreeno
proteklo vrijeme daje eksponencijalnu krivulju rasta. Brzina rasta populacije u vremenu
prikazuje sljedee jednadba:
dN
= b N
dt
gdje je: b brzina prirodnog rasta
t definirani vremenski raspon
N broj jedinki u populaciji pri u odreenom trenutku
3
Algebarsko rjeenje diferencijalne jednadbe glasi:
N = N0 ebt
gdje je: N0 poetna populacija
N populacija nakon nekog vremena koje je prolo, t
e konstanta 2.71828... (baza prirodnog logaritma)
Uvrtavanjem izraunatih vrijednosti u dijagram, dobiva se eksponencijalna krivulja rasta, jer

pokazuje rast broja populacije na potenciju (bt), kako je prikazano u slici 1.1.:
Slika 1.1. Grafiki prikaz krivulje eksponencijalnog rasta populacije
Kada se populacija udvostruila N = N0 2, uvrtavanjem u jednadbu eksponencijalnog

rasta,
2N0 = N0ebt
ebt = 2
bt = 2 prirodni logaritam od 2 = 0.69
vrijeme se udvostruenja se moe izraunati i izrazom: vd = 0.69/b.
Primjer: Sri Lanka s prirodnim rastom (b) od 1.3% (0.013) ima vrijeme udvostruenja:
vd = 0.69/0.013 = 53 godine
Pravilo "70" je korisno, jer grubo objanjava razdoblja ukljuena u eksponencijalni rast pri
konstantnoj brzini (vrijeme udvostruenja populacije vd = 70/b%).
Primjer: Pri brzini rasta od b = 2,8 % godinje, populacija u Ugandi e se udvostruiti za

70/2,8 = 24 godine ukoliko brzina rasta ostane nepromijenjena.
Demografska razdoblja
Trebalo je vie tisua godina dok ljudska populacija nije dosegla brojku od 1 milijarde
(1800.g). U daljnjih 130 godina ta brojka je iznosila 2.000.000.000 (1930.). nakon toga je u
sljedeih 30 godina iznosila 3.000.000.000 (1960.). Za daljnjih 15 godina broj stanovnitva je
doseglo brojku od 4.000.000.000 (1975.). U iduih 12 godina bilo je 5.000.000.000 (1987.) i
konano projekcija za 1999. iznosi 6.000.000.000. Nagli porast stanovnitva nije rezultat
porasta broja roenih nego velikog smanjenja broja umrlih. Razlog tome je vea proizvodnja
hrane, bolja zdravstvena briga i poboljani higijenski uvjeti ivota. Strunjaci u UN i
Svjetskoj banci predviaju da e krajem 21. stoljea doi do nultog rasta populacije (brzina
rasta roenih = brzini rasta umrlih), tj. bit e oko 7,8 milijardi (najmanje), odnosno 12,5
4
milijardi (najvie) stanovnika. Promatrajui demografiju razliitih zemalja uoeno je da je u

visoko razvijenim zemljama mala brzina rasta novoroenih, u zemljama u razvoju je vea
nego u visoko razvijenim zemljama a u nerazvijenim zemljama je najvei rast novoroenih.
Europski demografi ustanovili 4 razdoblja u rastu populacije. Za primjer su uzeli Finsku,
ali su rezultati istraivanja primjenjivi i za ostale europske zemlje, jer su sve prole ove
stupnjeve. Predindustrijsko udjeli roenih i umrlih su visoki u ukupnoj populaciji (glad,
zaraze, ratovi).Populacija sporo raste, iako je veliki broj roenih (kraj 18. st.). Prijelazno
smanjuje se udio smrtnosti. Poetak industrijskog razdoblja (1850.). Populacija vrlo brzo raste
jer je visoki udio roenih (vea briga o zdravlju, vie hrane, kvalitetna voda). Industrijsko
smanjuje se udio roenih, usporava se rast populacije, iako je udio umrlih mali (poetak 1900.
g). Postindustrijsko mali udio roenih i umrlih. Populacija sporo ili uope ne raste, a to se
odnosi na industrijski vrlo razvijene zemlje, ljudi su obrazovaniji i ele manju obitelj.
Vezano uz prirodne rezerve i okoli, pojedincu je za preivljavanje dovoljno malo sirovina
koje crpi iz prirodnih izvora, ali broj populacije naglo raste pa dolazi do osiromaenja tala,
unitavanja uma i iscrpljivanja prirodnih rezervi. Prirodni izvori su razvrstani u neobnovljive
i obnovljive. U neobnovljive izvore se ubrajaju minerali, fosilna goriva i prirodni plin, dok se
pod obnovljivim izvorima podrazumijeva uporaba drvea, riba, plodno poljoprivredno tlo,
prirodne vode. Meutim nagli rast populacije moe ugroziti obnovljive izvore. Ovaj utjecaj je
najpogubniji u zemljama u razvoju. Razlog tome je ekonomski rast vezan uz prekomjerno
iskoritavanje prirodnih rezervi uz istovremeno intenzivno oneiavanje okolia.Utjecaj
populacije na okoli moe se prikazati jednostavnim modelom kako slijedi:
Utjecaj na okoli = populacija tehnoloki utjecaj potronja po osobi
Broj populacije u odnosu na potronju ovisi o pojedinim podrujima. Tako je u

najrazvijenijima najvea, a u nerazvijenim najmanja. Oneienja u okoliu nastala ljudskom
aktivnou su brojna i vrlo isprepletena.
Specifinosti demografskog razvoja u Hrvatskoj

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, tj. izmeu prvog takozvanog kratkog popisa
stanovnitva 1948. godine i posljednjeg 1991. godine, u Hrvatskoj je dolo do ubrzanja
procesa demografske tranzicije (procesa demografskog prijelaza), i to u tijeku podetape kasne
tranzicije u razvoju stanovnitva. U 1950. godini u Hrvatskoj je u okviru kompenzacijskog
razdoblja nakon rata zabiljeena najvea stopa nataliteta, koja je iznosila 24,8 na 1.000
stanovnika. Ona je nakon 1950. postupno padala, ali je sve do 1957. bila iznad razine od 20
promila. Tek je nakon 1957. godine definitivno sniena ispod te razine, to je prema
demografsko-statistikim kriterijima periodizacije razvoja stanovnitva u teoriji demografske
tranzicije oznailo nastupanje kasne tranzicijske podetape u razvoju stanovnitva Hrvatske. Ta
se stopa tijekom 1980-ih godina ubrzano pribliila nultoj razini: u 1980. godini iznosila je 4,0
na 1.000 stanovnika, a u 1990. smanjila se gotovo est puta i iznosila svega 0,7 promila. U
1991. i sljedeim godinama (1991-1995), na razini cijele Hrvatske, prvi je put u razdoblju
nakon Drugog svjetskog rata zabiljeeno vie umrlih itelja nego ivoroenih. U petogoditu
1991-1995, prema tome, nastupio je u nas proces prirodnog smanjenja stanovnitva/prirodne
depopulacije, koji je, uz ostale otprije djelujue imbenike niskog i opadajueg nataliteta i
starenja stanovnitva, izravno uvjetovala ratna agresija na Hrvatsku u 1991/1992. godini.
Negativna stopa prirodnog prirasta odnosno stopa prirodnog smanjenja stanovnitva
zabiljeena je u svim godinama od 1991. do 1995, s tim daje u 1992. godini, kadaje iznosila -
1,2 promila (tj. kada je zabiljeeno 4.830 vie umrlih nego roenih), bila relativno najvea.
Od 1992. do 1995.godine stopa prirodnog smanjenja stanovnitva se smanjila i postupno
tendira prema nultoj razini, ali je jo uvijek zadrala negativan predznak. U takvoj situaciji u
podruju prirodne mijene iteljstva dolo je u navedenim godinama (1991-1995) i do
5
poveanja emigracijske sastavnice u ukupnoj demografskoj bilanci Hrvatske. To je

neposredni odraz ratnih dogaaja i gospodarske te socijalno-psiholoke nesigurnosti koju sa
sobom nosi ratno stanje, naroito u podruju zapoljavanja i migracije, stvarajui njene
specifine oblike (prisilna migracija i izbjeglice).
Demografski trendovi u Hrvatskoj u prirodnom kretanju stanovnitva, odnosno u kretanju
vitalnih stopa (nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta/smanjenja) i u promjenama
dobne strukture, a napose u ubrzanom starenju populacije, slini su trendovima u tim
veliinamau mnogim zemljama Zapadne Europe (Austrija, Njemaka, Italija, vicarska,
Norveka,Svedska i druge). To je osobito izraeno ako se usporede brojane razine navedenih
vitalnihstopa kao i udjel/postotak starog u ukupnom stanovnitvu Hrvatske i u ukupnom
stanovnitvunavedenih zemalja. U 1993. godini stopa totalnog fertiliteta iznosila je: u Austriji
1,51, u Belgiji 1,64, u Danskoj 1,76, u Francuskoj 1,73, u Italiji 1,25, u Njemakoj 1,42, u
Norvekoj 1,88, u vicarskoj 1,60, itd., a u Hrvatskoj 1,52. Empirijska istraivanja
demografske povijesti pojedinih zemalja pokazuju da je opadajue kretanje i niska brojana
razina vitalnih stopa openito karakteristina za zemlje koje je zahvatio proces modernizacije
drutva i njegovi parcijalni, meusobno povezani procesi - industrijalizacija, urbanizacija,
irenje obrazovanja i irenje zdravstvene zatite, koje naroito djeluje na smanjenje
mortaliteta dojenadi i male djece i na primjenu sredstava kontracepcije. Ali valja upozoriti da
se iza sline brojane razine stopa nataliteta/fertiliteta i prirodnog prirasta, stopa reprodukcije
(bruto i neto stopa reprodukcije, stope totalnog fertiliteta, ope stope fertiliteta i drugih) i
udjela starakog u ukupnom stanovnitvu u Hrvatskoj i u mnogim zapadnoeuropskim
zemljama krije razliita razina gospodarskog razvoja kao i razliiti ivotni uvjeti. To znai da
ekonomske i socio-psiholoke odrednice brojane razine tih stopa u tim zemljama takoer
nisu istovjetne. Zemlje Zapadne Europe proivjele su proces modernizacije drutva, ukljuivi
njegove navedene parcijalne, sastavne procese, znatno ranije nego Hrvatska. Stoga je u tim
zemljama sadanja posttranzicijska etapa u razvoju njihova stanovnitva, koju obiljeava
niska brojana razina stope nataliteta (ispod 14 promila), kao i drugih vitalnih stopa i stopa
reprodukcije, rezultanta postojanja visoke razine ekonomskog razvoja, razvijene strukture
privrede i razvijene ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva karakteristine za
posttranzicijsko drutvo sa svim njegovim bitnim obiljejima i drutvenim normama ivota.
1.2. EKOSUSTAV I ENERGIJA
ivotna energija podrazumijeva kapacitet ili sposobnost obavljanja rada. Organizmima je

energija potrebna za bioloki rad kao to je proces rasta, kretanja, razmnoavanja, odravanje
i popravljanje oteenih stanica. Energija postoji u nekoliko oblika - kemijska, zraenje,
toplinska, mehanika, atomska i elektrina. Energija moe biti pohranjena kao potencijalna
energija ili kao kinetika koja je energija gibanja. Tako primjerice, strijela napeta na luku je
potencijalna energija, a kada se nit luka otpusti potencijalna energija se pretvara u kinetiku.
Tako se energija mijenja iz jednog oblika u drugi. Termodinamika je disciplina koja prouava
energiju i njezino pretvaranje. Dva su zakona o energiji koja openito vrijede za cijeli svijet i
to su prvi i drugi zakon termodinamike.
Prema prvom zakonu termodinamike, energija se ne moe stvoriti niti unititi, iako se
moe pretvoriti iz jednog oblika u drugi. Koliko je poznato sva energija koja je nastala pri
stvaranju svijeta, prije 15 do 20 milijardi godina, jednaka je dananjoj koliini.. Moe se rei
da je to sva energija koja uope moe biti prisutna u svijetu. Slino tome, i energija nekog
objekta i njegovog okolia jeste stalna. Objekt moe apsorbirati energiju iz okolia ili moe
predati svoju energiju u okoli, ali ukupni sadraj energije objekta i okolia je uvijek isti.
Shodno tome, iva bia ne mogu stvoriti energiju koja im je potrebna za ivot. Nasuprot
tome, oni ju moraju uzeti iz okolia za svoj bioloki rad, proces koji ukljuuje pretvorbu
energije iz jednog oblika u drugi. Tako npr. pri fotosintezi biljke apsorbiraju energiju suneva
6
zraenja i pretvaraju tu energiju u kemijsku energiju, koja je pohranjena u molekulama

ugljikohidrata. Slino tome, ova se kemijska energija, kada ivotinja konzumira biljku,
pretvara u mehaniku energiju koja pokree miie, omoguujui ivotinji kretanje, tranje,
puzanje, letenje ili plivanje.
Pri pretvorbi energije, dio energije se pretvara u toplinsku energiju, koja onda prelazi u
hladniji okoli. Ova se energija vie ne moe upotrijebiti za bioloki rad - ona je izgubljena s
bioloke toke gledita. Ipak, ona nije izgubljena s gledita termodinamike, jer je ta energija
ipak ostala u fizikalnom okoliu. Shodno tome, moe se rei da je tijekom pretvorbe energije
iz jednog oblika u drugi, dio korisne energije - kao energija potrebna za rad - prelo u manje
korisni oblik, toplinu koja se iri u okoli. Rezultat toga je da s vremenom smanjenje koliina
korisne energije za rad. Vano je shvatiti, u skladu s prvim zakonom termodinamike, da se
ukupna koliina energije ipak ne mijenja s vremenom. Meutim, korisna energija potrebna za
rad se s vremenom pretvorila u manje korisnu energiju. Takva manje korisna energija je
difuzna ili neorganizirana. Entropija je mjera tog nereda. Zato, organizirana korisna energija
ima nisku entropiju, dok neorganizirana energija kao to je toplina ima visoku entropiju. U
svijetu entropija stalno raste u svim prirodnim procesima. Mogue je da e u nekom vremenu,
nekoliko milijardi godina od sada, sva energija postojati samo u obliku topline. Ukoliko se to
dogodi, svijet e prestati funkcionirati, jer e biti onemoguen rad. Sve e biti pri istoj
temperaturi i nee biti puta da se toplinska energija pretvori u korisnu mehaniku energiju.
Rezultat drugog zakona termodinamike jeste da niti jedan proces koji zahtjeva pretvorbu
energije nema 100%-tni uinak, jer se dio energije gubi kao toplina, to dovodi do porasta
entropije. Tako je na primjer, efikasnost nekog automobilski motora koji pretvara kemijsku
energiju goriva u toplinsku i zatim u mehaniku samo 20-30%. Samo 20-30% od ukupne
energije koja je bila pohranjena u obliku kemijske energije goriva stvarno se pretvorilo u
mehaniku energiju. U naim stanicama efikasnost potronje energije iznosi oko 50%, dok
ostatak energije prelazi u okoli u obliku topline. Organizmi imaju visoki stupanj organizacije
i na prvi pogled izgleda kao da pobijaju drugi zakon termodinamike. Kako organizmi rastu i
razvijaju se, oni pri tome odravaju visoki stupanj reda te se ne primjeuje vei stupanj
nereda. Oni uspijevaju odravati svoj stupanj reda tijekom vremena samo zbog stalnog dotoka
energije. Zbog toga biljke moraju fotosintetizirati, a ivotinje jesti.
Fotosinteza je bioloki proces pri emu se energija svjetlosti pretvara u kemijsku energiju
u molekuli ugljikohidrata. Fotosintetski pigmenti kao klorofil, koji je zeleni i daje biljci
zelenu boju, apsorbira energiju zraenja. Ova se energija koristi za proizvodnju ugljikohidrata
koji se zove glukoza (C6H12O6) iz ugljik (IV)oksida (CO2) i vode (H2O) uz oslobaanje kisika
(O2), prema jednadbi kako sljedi:
6 CO2 + 12 H2O + energija zraenja C6H12O6 + 6 H2O + 6 O2
Fotosintezu, koja je esencijalna skoro za sve oblike ivota, provode biljke, alge i neke
bakterije. Fotosinteza omoguava ovim organizmima energiju u obliku molekula glukoze koju
mogu koristiti po potrebi. Energija se moe pretvoriti iz jednog oblika u drugi - npr. kada
ivotinje jedu biljku. Fotosintezom nastaje kisik, koji je potreban brojnim biima za pretvorbu
hrane. Pretvorba kemijske energije pohranjene u ugljikohidratima i drugim molekulama kod
biljke dogaa se unutar stanice i zove se stanino disanje. U tom procesu molekula glukoze se
u prisutnosti kisika razgrauje na ugljik (IV)oksid i vodu, pri emu se oslobaa energija:
C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O 6 CO2 + 12 H2O + energija (-H)
Stanino disanje omoguuje iskoritavanje pohranjene kemijske energije u glukozi i drugim

dostupnim molekulama hrane za bioloki rad stanice. Zato sva bia diu kako bi proizvela
energiju.
7
Energija ulazi u ekosustav putem suneve energije zraenja, a dio te energije biva
zarobljen u biljci tijekom fotosinteze. Tako je ova energija pretvorena u kemijsku energiju.
Kada se kemijska energija tijekom staninog disanja razgradi, nastaje energija koja je
dostupna za rad to ukljuuje popravljanje staninog tkiva, proizvodnju tjelesne topline ili
razmnoavanje. Po zavretku rada energija se rasipa u okoli kao toplina. U konanici, ova
energija topline zrai natrag u svemir. Suneva svjetlost je energija koja upravlja gotovo svim
ivotnim procesima.
Na osnovi naina prehrane, organizmi se u nekoj zajednici mogu podjeliti u tri kategorije:
proizvoai, potroai i razgraivai. U veini zajednica su prisutni predstavnici svih triju
grupa uz izrazito meusobno djelovanje. Zajednica je skupina jedinki ljudi i svih ivih bia
koje ne ive izolirano ve se ivotni interesi pojedinih skupina isprepliu i utjeu jedni na
druge, bez utjecaja abiotskih imbenika. Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta mogu biti
sljedei:
Komensalizam je odnos izmeu dviju vrsta, jedna ima koristi a drugoj niti koristi niti
teti
Mutualizam je zajednica dviju vrsta koje imaju obostranu korist, ka na primjer liaj gdje
su prisutni fungi i zelene alge
Neutralizam je zajednica gdje jedna vrsta ne utjee na drugu. Na primjer morski galeb
ne utjee na ivot drugih vrsta ptica na morskoj obali
Patogenost je oblik zajednice gdje neka vrsta (bakterija, virus, fungi) utjee na domaina
to rezultira boleu
1.3. EKOSUSTAV I FIZIKALNI OKOLI
Skoro potpuno izolirana od svega u svemiru osim suneve svjetlosti, Zemlja se esto
usporeuje s beskrajnim svemirskim brodom iji se sustav za odravanje ivota sastoji od bia
koja ga nastanjuju. Ta iva bia vrlo djelotvorno modificiraju sastav plinova u atmosferi,
prenose energiju, recikliraju otpadne tvari. Openito reeno, Zemlja je iva jer je sposobna za
samoodranje. Bia u meusobnom odnosu s neivim okoliem proizvode i odravaju
kemijski sastav atmosfere, globalnu toplinu, salinitet oceana i ostale znaajke. Iz ovoga
proizlazi da okoli Zemlje i organizmi ovise jedan o drugom.
Tvari od kojih su bia (organizmi) izgraena, krue u brojnim krunim tokovima iz jednog
dijela ekosustava u drugi, iz jednog organizma u drugi i iz ivog organizma u neivi okoli i
ponovno natrag, te se ovi tokovi tvari zovu i biogeokemijsko kruenje. Iako energija protjee
jednosmjerno kroz ekosustave, tvari stalno krue iz neivog oblika u ivi dio ekosustava i
ponovno natrag (slika 1.2.).
Kruni Energija
Neiva
tok tvari svjetlosti
tvar
Povrat ener-
iva tvar gije u obliku
topline
Slika 1.2. Pojednostavljeni prikaz kruenja tvari i protoka energije
8
Predstavnici svih biogeokemijskih kruenja tvari su kruni tokovi ugljika, duika, fosfora i
vode. Ova etiri kruna toka su posebno vana biima, jer se te tvari koriste za stvaranje
kemijskih spojeva za izgradnju stanica. Ugljik, duik i voda mogu biti u plinovitom stanju pa
mogu s lakoom kruiti do velikih udaljenosti u atmosferi. Ukupno kretanje ugljika izmeu
neivog okolia, atmosfere i ivih bia zove se kruni tok ugljika.
Molekule bitne za ivot (proteini, ugljikohidrati i druge) sadre ugljik, pa je zato biima za
rast i razvoj potreban ugljik. Sadraj ugljika u atmosferi iznosi oko 0,03 %. Prisutan je u
oceanima kao otopljeni CO2 u obliku CO32- i HCO3-, te u stijenama kao krenjak. Kruenje
ugljika izmeu neivog okolia, ukljuujui atmosferu, i ivih bia poznato je kao kruni tok
ugljika (slika 1.3.).
zrak
RESPIRACIJA SPALJIVANJE
OTOPLJE-
NI CO2 RESPIRACIJA FOTOSINTEZA
RAZGRADNJA BILJNI
STIJENA
OSTATCI
VAPNENAC
PRIRODNI PLIN
OSTATCI MORSKIH
PLANKTONA NAFTA
Slika 1.3. Pojednostavljeni shematski prikaz kruenja ugljika
Tijekom fotosinteze, CO2 se uklanja iz zraka i fiksira ili uklapa u kompleksne kemijske
spojeve kao to je eer. Biljke koriste eer za proizvodnju drugih spojeva. Tako fotosinteza
ugrauje ugljik iz neivog okolia u bioloki spoj. Ovi se spojevi slue kao gorivo za stanino
disanje (respiracija).
Nakon toga se CO2 vraa u atmosferu. Ponekad velike koliine ugljika ostaju pohranjene
u drveu. Tu se ubrajaju i fosilna goriva nastala prije mnogo milijuna godina. Takav ugljik se
vraa u atmosferu pri spaljivanju drvea odnosno fosilnih goriva. Meutim, ljudska aktivnost
remeti prirodnu ravnoteu u krunom toku ugljika, to rezultira promjenom klime i globalnim
zagrijavanjem Zemlje.
Duik je sljedei bitni element za sva bia, jer je esencijalni dio bioloke molekule kao
to je aminokiselina od ijih jedinica su izgraeni proteini. U prvi mah bi se pomislilo da ne
postoji nedostatak duika, jer ga u atmosferi ima oko 78 % u obliku molekule N2. Meutim,
molekularni duik je vrlo stabilan i ne reagira lagano s drugim elementima. Zato se
molekularni duik mora prvo "razbiti" prije nego to ue u reakciju s drugim elementima kako
bi nastale molekule aminokiselina i proteina . Pet je stupnjeva u krunom toku duika (slika
1.4.), u kojima on krui izmeu neivog okolia i organizama:
- bioloko fiksiranje plinovitog duika N2 u NH3,
- nitrifikacija gdje NH3 prelazi u NO3-,
- asimilacija kada korijenje biljaka apsorbira NO3- ili NH3,
- amonifikacija je prevoenje organskih spojeva s duikom u NH3,
- denitrifikacija je redukcija NO3- u plinoviti N2.
9
Slika 1.4. Pojednostavljeni prikaz kruenja duika u okoliu
Ljudska aktivnost negativno utjee na ovaj ciklus, jer prekomjernom primjenom duinih
gnojiva, viak ispran iz tla dospijeva u vodu i utjee na kakvou vode.
Fosfor ne postoji u plinovitom stanju pa zbog toga ne ulazi u atmosferu. On krui od tla
do sedimenta u oceanima i natrag do tla (slila 1.5.).
KOPNENI
SVIJET INDUSTRIJSKI OTPAD
Iz tla u vode
Prirodne vode OTOCI
GUANO
GNOJIVO
STIJENE RIBOLOV
RUDARSTVO
ZEMLJINA
KORA
MORSKI SVIJET
OCEANSKI SEDIMENT
Slika 1.5. Pojednostavljen prikaz krunog toka fosfora
Kako voda tee preko stijena koje sadre fosfor, povrinski sloj se ispire i odlazi s vodom
ukljuujui i anorganski fosfat. Nadalje, erozijom fosfatnih stijena, fosfor dospijeva u tlo, a
korijenje biljaka ga asimilira. Kada dospije u stanicu, fosfat se ugrauje u razliite bioloke
molekule.
Voda stalno krui iz oceana do atmosfere, zatim do kopna te natrag u ocean, osiguravajui
ljudima obnovljivi izvor iste vode. Rezultat ovog kompleksnog krunog toka je ravnotea
izmeu vode u oceanu, na kopnu i u atmosferi (slika 1.6.).
kretanje zranih masa
kondenzacija
evaporacija i
evapotranspiracija
precipitacija
isparavanje
Slijevanje vode
Podzemna
voda
Slika 1.6. Pojednostavljeni prikaz krunog toka vode
10
Voda odlazi iz atmosfere na kopno i u ocean u obliku padalina (kia, snijeg, solika). Kada
voda isparava s povrine oceana i tla, iz potoka, rijeka i jezera stvaraju se oblaci u atmosferi.
Uz to i transpiracija (gubitak vodene pare koja potjee od biljaka) doprinosi poveanju
koliine vode u atmosferi. Voda moe izravno ispariti s tla i ui u atmosferu. Takoer moe
tei rijekama i potocima do estuarija i izliti se u ocean. Moe se procijediti kroz tlo i vapnenac
do podzemlja pri emu nastaju podzemne vode.
Sunevo zraenje omoguava ivot na Zemlji. Zagrijava planet, ukljuujui i atmosferu
do temperature koja omoguava ivot (slika 1.7.). Bez ove energije, temperatura bi bila oko -
273 oC i voda bi bila smrznuta. Tonije reeno Sunce upravlja svim naprijed navedenim
krunim tokovima i takoer odreuje klimu. Suneva energija je produkt ogromne nuklearne
fuzijske reakcije, a dospijeva u svemir u obliku elektromagnetskog zraenja - naroito vidljivo
svjetlo i infra- crveno kao i ultraljubiasto, koja se ne vide ljudskim okom.
UKUPNA
REFLEKSIJA: 31 ULAZNA SUNEVA
RADIJACIJA
REFLEKSIJA RASI- (INSOLACIJA)
PANJEM ZRAKA
Oblaci APSORPCIJA
MOLEKULAMA I
PRAINOM
TLO
Oblaci
APSORP-
CIJA NA UKUPNA
POVRI- APSORPCIJA
NI
POVRINE I
OCEANI
Slika 1.7. Raspodjela suneve energije tijekom prolaza kroz atmosferu
Atmosfera je nevidljivi sloj plinova koji okruuje Zemlju. Sadri 21 % kisika, 78 %

duika kao i u tragovima ostalih plinova (argon, ugljik(IV)oksid, neon i helij). U zraku je
prisutna vodena para i u tragovima razliiti oneiivai: metan, ozon, estice praine i
klorfluorugljici (CFC). Meuodnosi izmeu atmosfere i suneve energije odgovorni su za
klimu i vremenske promjene. Organizmi ovise o atmosferi, ali joj u odreenim uvjetima i
mijenjaju sastav. Smatra se da je sadanja koncentracija kisika u atmosferi rezultat fotosinteze
koja je trajala milijunima godina. Ta razina se odrava u ravnotei izmeu fotosinteze i
respiracije (disanje). Atmosfera se sastoji od pet koncentrinih slojeva - troposfera,
stratosfera, mezosfera, termosfera i ekzosfera ili ionosfera (slika 1.8.). Slojevi se mijenjaju s
visinom i temperaturom. Troposfera je najblia povrini Zemlje (do 12 km). Temperatura
pada s porastom visine za oko -6 oC za svaki km. Promjene vremena se dogaaju u troposferi
(vjetar, oluje, oblaci). U stratosferi postoji ustaljeni vjetar ali bez vrtloenja.
Egzosfera - 400 km
Termosfera 300 km
Mezosfera 50 km
Stratosfera 40 km
Troposfera 10 km
Slika 1.8. Pojednostavljeni prikaz slojeva atmosfere
Temperatura je stabilna (-45 oC do -75 oC). Protee se do 45 km u visinu i sadri sloj ozona
koji je bitan za ivot, jer apsorbira veinu sunevih tetnih ultraljubiastih zraka. Apsorpcija
11
UV-zraka u ozonskom sloju zagrijava zrak, pa temperatura raste s porastom visine stratosfere.
Mezosfera je na visini od 45 km do 80 km. Temperatura pada do -138 oC. Termosferu (80 -
500 km) karakterizira stalni porast temperature. Plinovi u izrazito rijetkom sloju zraka
apsorbiraju X-zrake i kratkovalne UV-zrake. Aurora, slikoviti prikaz svjetlosti na tamnom
polarnom nebu, nastaje kada se nabijene estice koje dolaze sa Sunca sudare s molekulama
kisika ili duika u termosferi. Termosfera je bitna u komunikaciji putem dugih valova, jer
termosfera izlazne radio-valove reflektira na Zemlju bez pomoi satelita.
Biom (kopneni ekosustavi) je veliko podruje (bez obzira na mjesto pojave) na kopnu s
karakteristinom klimom, tlom, biljkama i ivotinjama.Granica bioma definirana je
nevidljivom klimatskom barijerom to ukljuuje temperaturu, koliinu padalina i nadmorsku
visinu Tako je na kopnu je poznato devet bioma.
Tundra se nalazi na sjeveru gdje prevladavaju liajevi. Na junom polu nema kopna pa
nema ni pojeva tundre. Tajge su uglavnom crnogorine ume koje se nalaze u sjevernom
hladnom podruju. Crnogorine praume u umjerenom podruju pokrivaju podruje
sjeverozapadne obale Sjeverne Amerike, Junu Ameriku i sjeveroistonu Australiju. ume
irokolisnog drvea javljaju se u umjerenom podruju. U panjake umjerenog podruja
ubrajaju se prerije u zapadnoj Minessoti, Iowa, junoj Nebraski, i stepe u Ukrajini.
Vazdazelena vegetacija i makija nalazi se u mediteranskom podruju. Pustinje umjerenog i
tropskog podruja (Afrika, Azija, Amerika). Savane su panjaci tropskog podruja (Juna
Amerika i Afrika). Praume tropskog podruja nalaze se u Centralnoj i Junoj Americi, Africi
i u Jugoistonoj Aziji (slika 1.9.).
tundra makija panjaci tajga Pustinja Planinska zona

Tropska kina Vazda zelena uma Listopadna uma
uma umjerenog podruja Polarni led
umjerenog podruja
Slika 1.9. Prikaz granica bioma
ivot u vodi (vodni ekosustav) je potpuno razliit od ivota na kopnu. Temperatura

okolia ne utjee bitno na ivotne funkcije ivih bia, jer voda ublaava utjecaj topline.
Openito vode se mogu podijeliti na prirodne (slatke) i slane vode. Vodni ekosustavi sadre
tri glavne grupe organizama: planktoni (mikroskopski organizmi u koje se ubrajaju
fitoplankton), fotosintetske cijanobakterije i alge, zooplanktoni (nefotosintetski organizmi,
protozoe, larve brojnih ivotinja), nekton (ribe, kitovi, kornjae) i bentos (brojni crvi, rakovi,
zvijezde itd.).
Ekosustave prirodnih voda ine rijeke i potoci koje su tekuice, dok su jezera bare i
movare vode stajaice. U rijekama i potocima su prisutni brojni i razliiti oblici ivota koji
ovise o brzini protoka tekuice i dotoku hranjivih tvari s kopna. Te tvari mogu biti prirodnog
ili antropogenog podrijetla. U vodama stajaicama je zbog ekstremnih okolinih uvjeta
interakcija brojnih zajednica vrlo kompleksna.U estuarijskom okoliu su se mikroorganizmi i
biljke privikli na fluktuaciju prirodnih voda zbog padalina. Zbog velike mutnoe vode manje
je primarnih proizvoaa (fotoautotrofi alge, cijanobakterije) a vie sekundarnih
proizvoaa (heterotrofa). Morski okoli je kompleksan kao i kod jezera. Temperatura,
salinitet i dubina su glavne prepreke za slobodno kretanje morskih organizama. Prisutni su
raznovrsni organizmi i karakteristine zone kao kod jezera.
12
1.3. RIZICI ZA OKOLI
Ovo poglavlje daje presjek dobro dokumentiranih istraivanja vezanih uz nastale tete i
oneienja okolia tijekom 20. stoljea (od 1911. do 1991.)
Graevinski radovi
Graevinski radovi ostavljaju posljedice na okoli. Bez obzira to se gradi brana,
nuklearna elektrana, otkopi ugljena, uvijek je prisutna opasnost o moguoj promjeni u
okoliu. to je vei graevinski zahvat to je i opasnost vea. Pri izgradnji se uvijek uklanja
zemljite. Pri tome se esto odvodnim kanalima, potocima i rijekama mijenja prirodni tok.
Kao rezultat mijenja se stanite na mjestu gradnje, ali i u nizvodnom dijelu vodotoka. Veliki
dijelovi uma, planinski panjaci te cijela gospodarstva mogu biti pri tome uklonjena. Takoer
se mogu unititi mrjestilita riba. Promijenjeni tokovi voda promijenit e i mjesta i koliinu
erozije tla. Miniranje strmih planina i gibanje tla moe izazvati odron kamenja, a to moe
utjecati na masovni odron zemljita.
Jedan od primjera graevinskih radova, koji je izazvao tetu u okoliu, bila je izgradnja
eljeznike pruge kroz kanjon Hells Gate u Kanadi tijekom 1913-1914. godine (slika 1.10).
Slika 1.10. Rijeka Fraser i kanjon Hells Gate
Iako se to dogodilo prije stotinu godina posljedice su vidljive jo i danas. Hells Gate je uski
klanac u kanjonu rijeke Fraser u zapadnoj Kanadi. Katastrofa u okoliu bila je izazvana
odronom kamenja u kanjon prilikom gradnje eljeznike pruge du jedne od obala rijeke.
Odronjeno kamenje suzilo je rijeku toliko da pacifiki lososi nisu mogli proi kanjonom
uzvodno tijekom migracije zbog mrijetenja. Ovo samo po sebi ne zvui kao velika
katastrofa; mislili biste da e sljedee godine biti vie riba. Pacifiki lososi bili su 1913.
godine znaajni ekonomski izvori za kanadsku zapadnu obalu. Takoer je biologija riba
neobina. Neke vrste se mrijeste samo jedanput, druge svake 2 ili 4 godine u uzvodnom dijelu
vodotoka, nakon to su ivjele u moru. Mrijeste se uvijek na istom mjestu u rijeci, jezeru ili
vodotoku, a vrlo rijetko trae drugo mjesto. Ukoliko je takvim lososima prolaz blokiran te
godine kada se mrijeste, do mrijeenja nee doi, pri emu je riblji fond te godine zauvijek
izgubljen. To je bio samo jedan problem, a drugi je bio pretjerano izlovljavanje u kojem su
sudjelovale obje nacije (Kanaani i Amerikanci). U potrazi za lijekom, trebalo je uvjeriti
ribare i politiare za potrebom meunarodne suradnje u pronalaenju novih rjeenja za
uklanjanje ovog problema. Malo se znalo tih godina o ivotu riba, o upravljanju izlovom, a
jo manje o utjecaju toka rijeke na migraciju riba. Takoer svjetski ratovi i ekonomska kriza
tridesetih godina prolog stoljea pridonijeli su odgodi rjeavanju ovog problema. Poetkom
etrdesetih godina inenjeri su predloili izgradnju posebnih ribljih putova u kanjonu. Bilo
je potrebno izgraditi odnosno prokopati tunele kroz odronjeno kamenje kako bi tijekom
niskog vodostaja bio omoguen protok vode. Ovaj sluaj o ugrozi okolia je vrijedna
informacija kako je potrebno kontrolirati neka velika gradilita da se ovakve tete ne ponove.
13
Kemijska industrija
Trovanje ivom u Minamata zaljevu Japan (1950.) putem hranidbenog lanca (metiliva
CH3Hg). Pedesetih godina prolog stoljea shvatila se opasnost od katastrofalnog trovanja
nae hrane toksinim kemikalijama. Ime grada gdje se to dogodilo danas je sinonim za ovu
vrstu opasnosti: Minamata bolest. Kemijska tvornica isputala je otpadne vode u oblinji
Minamata zaljev (slika 1.11.).
Slika 1.11. Otok Kyushu oznaeno mjesto Minamata
U tvornici su se proizvodile razliite kemikalije, a najvie acetaldehid i vinilklorid koji se

koristio pri proizvodnji PVC masa. U proizvodnom procesu iva se koristila kao katalizator.
Procjenjuje se da je zbog naglog poveanja proizvodnje od 1952. do 1960. godine u
Minamata zaljev isputeno oko 81,3 tone ive, prije nego li je zabranjeno isputanje toksinog
otpada u zaljev. Otpadne tvari ove tvornice taloile su se u vodi do sedimenta na morskom
dnu. Otpad je sadravao mnoge potencijalno tetne elemente i spojeve. Njihovo razrjeivanje
i odlaganje u more je tada bio prihvatljiv nain odlaganja. Meutim, Minamata zaljev je bio
prirodni sedimentacijski bazen, u kojem se otpad zadravao umjesto da strujanjem vode otpad
ode u otvoreno more. Jedan od toksina, iva, zapoela je lanac kemijskih promjena. Zbog
biosorpcije i bioakumulacije, do tada vrlo rijetki spoj, metiliva, poela se nagomilavati u
ribljem mesu, ali to naalost nije sve. Na vrhu hranidbenog lanca nalazila se ljudska zajednica
kojoj su plodovi mora bili glavni izvor hrane.Oboljeli od najteeg oblika bolesti nesigurno su
hodali poput pijanaca. Njihovo je vidno polje bilo sueno te su vidjeli kao da gledaju kroz
tunel. Gubili su sluh i govor, koji je bio nerazgovjetan i spor. Bili su nekoordinirani i imali
mentalne smetnje, od stanja uzbuenosti, depresije, divljeg bijesa, do gubitka sjeanja.Nakon
to je napravljena detaljna karta zaljeva te na odreenim lokacijama odreivana koncentracija
ive u sedimentu, pristupilo se ispumpavanju sedimenta s dna i odlaganje na povrinu tla u
zaljevu. Od tada se redovito ispituje koncentracija ive u ribljem tkivu, ali nije uoen porast
koncentracije.
Ovo je bila prva publicirana nesrea modernog doba, u kojoj je opa populacija bila
izloena epidemiji koju je izazvala bioakumulacija industrijskog otpada. Ovakva epidemija se
moe izbjei primjenom odgovarajuih standarda pri isputanju industrijskih otpadnih tvari i
praenjem stanja okolia kako bi se provjerilo da ne postoji nakupljanje toksina u hrani
lokalnog stanovnitva
Rudnici - povrinski kopovi

Problem odlaganja jalovine i kamenja (podzemni, povrinski kopovi, kontinentalni i
priobalni rudnici).Ukoliko se otpad iz priobalnih rudnika odlae u more, nastaju etiri izravne
opasnosti: zamuenje vode, izravnavanje morskog dna, oneienje vode i ugibanje riba.
Takoer dolazi i do promjena u kemijskom i biolokom lancu. Mijenja se stanite i ekosustav,
smanjuje se bioloka produktivnost, mijenja se hranidbeni lanac i dolazi do biolokog
14
oneienja. I u konanici, nastaju socioloke posljedice. Korisnici gube svoje prihode (npr.
profesionalni ribari), svoju mogunost preivljavanja (ukoliko su ovisni o tom izvoru hrane) i
svoje mjesto za rekreaciju (stanovnici oblinjeg grada).
Island Copper, Kanada (1960-tih godina) doneseni propisi o zatiti okolia. Island
Copper je jedan od etrdesetak povrinskih rudnika koji postoje u svijetu. Neki se nalaze
zaista u moru, dok mnogi najee uz samu morsku obalu. Ovaj rudnik je bio prvi ovog tipa,
od kojeg je vladina agencija za zatitu okolia zatraila procjenu mogueg utjecaja na okoli.
Uvedene su i druge kontrole zatite okolia. To su bili ogranienje koncentracije oneistila
(od rude do kemikalija u efluentu i brzina isputanja), projektiranje i odabir lokacije za
odlaganje jalovine te ureenje tla na kojem je bilo odlagano rudniko kamenje nakon
zatvaranja rudokopa.
Prva dva zahtjeva su bila jedinstvena u ono vrijeme, ali kojih su se kasnije pridravali i
drugi rudnici. Trei zahtjev je bio desetljeima poznat jer se primjenjivao u rudnicima koji su
se nalazili na kontinentu. Za ovaj rudnik se moe rei da nakon dugogodinjeg kontinuiranog
praenja posjeduje najbolje dokumentiranu studiju o utjecaju na okoli, koja je dostupna,
pouzdana, a podatci objavljivani u brojnim znanstvenim asopisima. Ustanovljeno je da se
znaajno smanjuje tetni utjecaj jalovine na okoli ukoliko se ona isputa izravno u dublji sloj
vode, ispod osvijetljene povrine, gdje se uobiajeno odvija fotosintetska aktivnost. Jo se i
danas redovito prate zakonom propisani pokazatelji koji ukazuju na mogue oneienje i
moe se rei da su rezultati analiza zadovoljavajui.
Tvornica celuloze i papira

Annat Point kotska (1961.). Izradila projekt zatite fjorda. Tijekom proizvodnje
celuloze i papira nastaju brojne otpadne tvari organskog i anorganskog porijekla (bioloki
materijal, klorirani ugljikovodici, izbjeljivai na osnovi cinka, visoka BPK vrijednost). Kao
rezultat toga otpad iz tvornice celuloze i papira trostruko je opasan za okoli. Otpad moe
otrovati, uguiti i obogatiti okoli organskom tvari, to omoguava prekomjerni bakterijski
rast.
Oneiivanje prirodnih voda potjee od brojnih kemikalija koje se koriste tijekom procesa
proizvodnje, kao na primjer izbjeljivai na osnovi cinka. Njihova koncentracija moe biti i
vrlo niska u izlaznom toku (efluentu), ali zbog bioakumulacije koljke u poetku pobolijevaju,
a zatim i ugibaju. Tijekom kloriranja organskih tvari mogu nastati smrtonosni i karcinogeni
dioksini i poliaromatski ugljikovodici (PAH-s) koji takoer dospijevaju u otpadnu vodu.
U recipijentu nastaju anaerobni uvjeti zbog karakteristinog sastava otpadne vode ove
vrste proizvodnje. Zbog visoke vrijednosti BPK, odnosno intenzivne potronje otopljenog
kisika pri biolokoj oksidaciji prisutne organske tvari, plankton i bentos prisutan u vodotoku
odumire. Osim toga, tijekom procesa i neto celuloznih vlakana dospijeva u otpadnu vodu, to
takoer remeti normalni vodni ivot. Tvornica celuloze i papira smjetena je u gradiu Annat
Point na sjevernom dijelu tjesnaca izmeu dva jezera Loch Linne i Loch Elli (slika 1.12.).
Slika 1.12. Fotografski snimak Annat Pointa na sjevernom dijelu

tjesnaca izmeu jezera Loch Linne i Loch Elli
15
Ovo podruje je oduvijek bilo poznato po ribolovu na brojnim rijekama, a u blizini se nalazi i
povijesno znaajni Great Glen, gdje se od davnina proizvodi poznati kotski viski. Unutar
tjesnaca vlada dobro povratno strujanje vode zbog visokih amplituda morskih valova. Zbog
toga su strunjaci u tvornici izmjenom nekih parametara, poput optereenja celuloznim
vlakanima te promjenom brzine protoka otpadne vode, mogli smanjiti izravni udar na okolne
prijamnike. Tako se vremenom oko mjesta ulijevanja otpadnih voda pri dnu prijamnika
stvorio novi anaerobni ekosustav pod nazivom sulfuretum (celuloza se razgrauje u
jednostavnije ugljikove spojeve, sulfit se reducira u sulfid) koji je prekriven bakterijskim
slojem gdje dominiraju sulfid oksidirajue bakterije iz roda Beggiatoa koje tite gornji stupac
vode gdje i dalje vladaju aerobni uvjeti ivota. Ovo je prvi sluaj da su ljudi svjesno stvorili
sulfuretum i na taj nain zatitili okoli. Do tada su bili poznati samo prirodni sulfuretumi.
Gradska kanalizacija
Grad Victoria u Kanadi (1966.), urbano sredite s oko 200.000 stanovnika, susreo se s
problemom oneienja obalnog mora s koliformnim bakterijama zbog isputanja
kanalizacijske vode. Kanalizacijske otpadne vode su se nakon primarne obrade izravno
isputale u oblinji zaljev (slika 1.13. zaljev oznaen s brojkom 7) uz pretpostavku da e
razrjeivanje s morskom vodom rijeiti problem velike koncentracije koliformnih bakterija.
Slika 1.13. Prikaz satelitskg snimka gradskog podruja
Meutim, vremenom se ustanovilo da su se pojavile brojne infekcije kod kupaa i brojne

plae su morale biti zatvorene,o dnosno, postavljene su oznake zabrane kupanja u moru.
Protesti stanovnitva ponukali su gradsku upravu da rekonstruira ispusne cijevi za odvodnju
kanalizacijske vode (jer osim velikog broja koliformnih bakterija bio je prisutan i poveani
sadraj hranjivih soli soli duika i fosfata). Osim toga, donesena je odluka da se redovito
ispituje kakvoa morske vode u zaljevu, kako bi se preduhitrile mogue infekcije.
Izlijevanje nafte na morsku povrinu

Portsal je mali ribarski gradi na atraktivnom dijelu obale Bretanje u Francuskoj (slika
1.14.). Ovdje je postojala duga tradicija uzgoja koljaka (dagnje i kamenice) i ostalih plodova
mora.
Slika 1.14. Karta Francuske i mjesto oznaeno crvenom tokom gdje je dolo do izlijevanja nafte
16
U uvuenoj obali se nalaze tri plitke potopljene doline. koje 7-metarska plima dva puta
dnevno puni odnosno prazni, a koja je bila oneiena naftom. Ovaj dio obale je inae
poznato rekreacijsko podruje koje rado posjeuju brojni turisti, promatrai ptica i lovci. U
blizini Portsala su brojne bijele pjeane plae prepune koljaka i drugih morskih bia, kao i
slane movare u kojima ivi riblji mla.
Tanker Amoco Cadiz se u oujku 1978. nasukao na podvodni greben oko 2 km od obale.
Iako su vjetar i valovi rasprili naftu, ipak je velika koliina dospjela do obale zbog izrazite
promjene plime i oseke. Oneieno je bilo 300 km obale. Francuzi su pokrenuli operaciju
ienja obale u kojoj su sudjelovali i brojni volonteri, a Britanci su sudjelovali na morskoj
puini. Meutim, tek 1988. polako su poele nestajati naslage nafte s pjeane i ljunane
obale. Ovo je dobro dokumentirana studija o utjecaju na okoli (riblji fond, zemljino stanite)
o procjeni trenutne oneienosti, o tehnikama ienja nafte s povrina mora i obale, o
okvirima koje su postavile brojne institucije i o meunarodnoj suradnji.
Meutim valja se podsjetiti da su se i dalje povremeno dagaala izljevanja nafte. Pa tako
tijekom Zaljevskog rata 1991. (Irak napao Kuvajt) su naftni terminali unitavani i nafta
dospijela u more. Zatim 2002. godine se dogodila havarija tankera Prestige tijekom olujnog
nevremena. Obala Galicije u panjolskoj oneiena je naftom. Ova dva sluaja su novijeg
datuma pa jo ne postoje potpuno dokumentirana izvjea o ovim sluajevima.
Isputanje otrovnog plina u atmosferu

U Bhopalu, Indija (1984.) je otrovni plin metil-izocijanat iz tvornice pesticida dospio u
zrak zbog neispravnog ventila na rezervoaru. Odmah je umrlo 2500 ljudi a 250.000 ljudi je
akutno ili kronino oboljelo. Gradske hitne slube, bolnice i policija su u vrlo tekim uvjetima
spaavali stanovnitvo. Nije bilo potpore stranih zemalja s iskustvom o ovakvom sluaju
isputanja opasne tvari u okoli. Tvornica pesticida je bila u 50%-tnom vlasnitvu amerike
multinacionalne kompanije Union Carbide. Nesrea se dogodila iza ponoi, tlak je u
rezervoaru rastao, sigurnosni ventil nije izdrao i pojavio se bijeli oblak metil-izpcijanata u
okolnoj atmosferi (slika 1.15.). Do jutra je bijeli oblak nestao iz grada, ostavivi iza sebe
mrtve i ostale rtve. Mnoge rtve su bile uhvaene u spavanju, drugi su se budili i urili
ulicama na posao pri emu su bili izloeni otrovnom plinu. U cijeloj toj situaciji ipak je bilo i
herojstva. Jedan otpravnik vlakova je bio priseban i telegrafirao je upozorenje da se svi
vlakovi zaustave i ne ulaze u grad. Timovi kriminalista su poeli istraivanja ali i grupa iz
Union Carbida. Dolo je odmah i do ozbiljnih nesuglasica oko sastava isputenog plina,
njegovoj toksinosti, medicinskim simptomima, dijagnostici i protuotrovu.
Slika 1.15. Fotografski snimak tvornice pesticida Union Carbide
Godine 1986. poinje proces u SAD-u. Poetno sasluanje je trebalo odrediti da li e se

suenje voditi u SAD-u ili u Indiji, tko je odgovoran za projektiranje tvornice, dostupnost
17
informacija i usmenih dokaza (na Hindu jeziku). Konano 1987. poinje suenje u Indiji.
Proces je bio vrlo spor pa se brojni pojedinci odluili na isplatu tete u izvansudskoj nagodbi.
Posljedica toga je bila da mnoge korisne informacije nisu dospjele u javnost. Vjerojatno
nikada nee biti poznat dugoroni utjecaj na zdravlje ljudi kao i na poljoprivredu.
Isputanje radioaktivnih tvari u atmosferu

Sluaj koji se dogodio u ernobilu je znaajan jer je to najvee pojedinano isputanje
radioaktivnog materijala. Radioaktivnost je mnogo opasnija nego to je bila kemijska
reaktivnost u Bhopalu. Radioaktivne tvari su karcinogene i mutagene, prisutne su dugo u
okoliu jer krue izmeu tla, vode, hrane i ljudi pa generacijama mogu izazivati karcinom i
malformacije u novoroenadi. Nesrea se dogodila u zemlji (bivi SSSR) koja je poznata po
sporom izvjeivanju o katastrofama, pa oko 2 tjedna druge zemlje nisu imale informaciiju o
nesrei u ernobilu (slika 1.16.).
Slika 1.16. Prikaz poloaja Ukrajine na geografskoj karti Europe
Kompleks nuklearne elektrane ne nalazi na sjeveru Ukrajine u ernobilu. Dan prije eksplozije
25. travnja 1986. elektroinenjeri su ispitivali reaktor br. 4, kako bi ispitali kapacitet
sigurnosnog sustava. Dizajn elektrane i sustav upravljanja doputao je djelatnicima da kre
sigurnosnu proceduru ukljuujui i iskljuivanje kontole kao i druge nepropisne radnje. Nisu
ipravno proveli ispitivanje i poeli su seriju ponavljanja ispitivanja reaktora koji nije bio u
stabilnim uvjetima, te je nedugo zatim dolo do eksplozije. Para od velike koliine iznenada
zagrijane rashladne vode, nekoliko tona gorueg grafita i vie od 30 razliitih radionuklida
izbilo je kroz krov zgrade. Radioaktivni oblak se digao nekoliko kilometara u vis. Nakon
eksplozije reaktor je bio bez kontrole i isputao je rezliitu mkjeavinu radionuklida daljnjih
10 dana. Zamjenjena je dotadanja konvencionalna praksa hlaenje vodom i preplavljivanjem
s prekrivanjem masom bora, dolomita, gline, pijeska i olova uz vanjski sloj betonskog sloja.
Duik kao sredstvo za hlaenje injekitirano je 5. svibnja, zbog naknadne pojave
radioaktivnosti i poveanja temperature oko mjesta gdje je reaktor eksplodirao.
U toj nesrei odmah je poginulo 30 ljudi, 200 je dospjelo u bolnicu, a 125.000 ljudi
raseljeno. Radioaktivna praina prekrila je cijelu Europu. Naknadno je ustanovljeno da je
umrlo 300.000 ljudi. Procjenjeno je da eod posljedice radioaktivnog zraenja biti vie
oboljenja od karcinoma. 10 godina kasnije je registrirano 9.000.000 rtava zbog ove havarije.
Utjecaj viestrukih i rasprenih izvora oneienja na okoli kisele kie

Ako se pojedinani utjecaji spoje u klaster, oni stvaraju problem viestruki i raspreni
utjecaj na okoli. To se odnosi na zatvorena more poput Mediteranskog mora, zaljeva
Chesapeake (SAD), Iranskog zaljeva koji su izloeni i jednom i drugom utjecaju. problemi se
18
javljaju i kog mnogih delta rijeka ali u manjoj mjeri. Prvi dio meusobne suradnje zemalja
lei u kontroli pojedinanih tokastih ispusta oneienja koji su se umnoili, mogue i
meusobno djelovali, stvarajui regionalni problem. Drugi dio se odnosi na potrebu kontrole
primjene niske koncentracije rasprenog oneienja poput pesticida za zapraivanje uma ili
pretjerana uporaba mineralnoih gnojiva na poljoprivrednim povrinama. Prvi od takvih
sluajeva je oneienje okolia pesticidom DDT u Sjevernoj Americi. Meutim u ovom
poglavlju e se razmatrati utjecaj kiselih kia na okoli.
Kisele kie nastaju dospijeem plinova duikovih oksida i sumpor(IV)oksida u atmosferu
i reakcijom s vodenom parom poput dimnih plinova iz topionica, klasino loenje ugljenom,
ispunih plinova automobila (slika 1.17.). Rasprostiranje kiselih kia je ovisno o
meteorolokim uvjetima. Kie na istonoj obali Sjeverne Amerike su esto ispod pH-
vrijednosti 5. U gradu Kane u dravi Pensylvania jednom je padala kia kisela kao ocat (pH
2,7), a u gradu Wheeling u Zapadnoj Virginiji poput soka limuna (pH 1,5). Kiselina u
baterijama je pH =1. Najvei broj ivih bia umire pri pH = 3.
Slika 1.17. Glavna podruja kiselih kia u svijetu
Kisele kie negativno utjeu na umsku vegetaciju osobito na crnogoricu, zatim na vode
rijeka i jezera, unitavajui u njima floru i faunu. Takoer nepovratno oteuju brojne
spomenike kulture (sve to je graeno od vapnenca, a to su uglavnom sve povijesne
graevine).
Pojava tropske alge Caulerpa taxifolia

Alga Caulerpa taxifolia je 1984. prvi put zapaena u moru ispred Oceanografskog muzeja
u Monacu (slika 1.18.). Zatim se poela iriti i slijedeih godina je otkrivena na brojnim
drugim mjestima, kako slijedi:1990. na podruju Toulona, 1992. vei dio francuske
Azurne obale, u Livornu u Italiji, obale Balearskog otoja u panjolskoj, 1993. na
Siciliji,1994. iri se francuskom i talijanskom obalom a 1995. otkrivena u starogradskoj
uvali, u uvali u Malinskoj na otoku Krku, u punti Kria na otoku Cresu. Alga Caulerpa
taxifolia je 1984. u Sredozemlju bila na povrini 1 m2, a zatim irei se zauzimala sve veu
povrinu, koja je1990. iznosila 30 hektara, 1992. procijenjena je povrina od 470
hektara,1993. povrina od 1300 hektara, 1995. i dalje se iri na 1500 hektara.
Na alost, za sada jo nije zabiljeen prestanak irenja ove alge, niti nestanak s podruja
gdje se pojavila. Nova naselja algi zapaaju se na dubinama izmeu 1 i 14 m. Prvo se ire
uzdu obale, a potom u vee dubine. ire se hidrodinamikim prijenosom (morskim strujama)
manjih komadia alge. U rod algi Caulerpa ubraja se vie od 100 vrsta. One ive u umjerenim
i posebno u tropskim morima. Zelena alga Caulerpa taxifolia iroko je rasprostranjena u
tropskim morima. Neke vrste ovog roda algi (C. prolifera, C. olivieri, C. scalpelliformis)
dospjele su iz Crvenog mora kroz Gibraltar u Sredozemlje. Meutim, dokazano je da C.
taxifolia nije ula kroz Gigraltar niti kroz Sueski kanal, jer ova vrsta nije uoena na tim
mjestima. Pretpostavka dospijea alge jest bacanje sadraja tropskog akvarija u more. irenje
alge je posljedica odsutnosti prirodnih neprijatelja, koji normalno ograniavaju njezino
irenje. U tropima je duina lista alge 2-15 cm, a u Sredozemlju do 60 cm. Razlog tome je
19
velika prozirnost mora, to omoguava pristup sunevoj svjetlosti te pogodna temperatura

mora.
Slika 1.18. Fotografski snimak alge Caulerpa taxifolia (lijevo)

i alge Caulerpa racemosa (desno)
Prisutnost alge Caulerpa taxifolia utjee na smanjenje broja vrsti drugih algi kao i na
smanjenje bioloke raznolikosti. Uoen je manji broj jedinki mekuaca, glavonoaca i mnogo
etinaa. Osim toga je ustanovljeno da alga sintetizira toksine tvari, od kojih je identificirano
9, a meu njima je KAULERPENIN karakteristian. Zbog tih toksinih metabolita dva glavna
biljojeda u Sredozemlju, riba salpa i jestivi morski jeinac, izbjegavaju ovu algu. Kontrola
irenja alge ukljuuje: sprijeavanje nove pojave oneienja iz privatnih i javnih akvarija;
sprijeavanje raznoenja alge sa sadanjih lokacija; zabranu prodaje, kupnju i transport alge;
upozoravanje mornara na obavezno pranje sidra pri njihovom izvlaenju; zabranu sidrenja u
oneienim podrujima ali i ribarenje; obavijetavanje klubove ronilaca o potrebi praenja
irenja alge Caulerpa taxifolia. Godine 2001. u Dubrovniku je uoena i pojava alge Caulerpa
racemosa, koja je jo toksinija od C. taxifolia.
1.4. ZAKON O ZATITI OKOLIA
Nakon brojnih dobro dokumentiranih istraivanja, razvijene zemlje su na svjevernoj hemisferi

u zadnjoj dekadi 20. stoljea dole do zakljuka da je potrebno donijeti zakon na nacionalnoj
razini u cilju odrivog razvoja i ouvanja oklia. Toj aktivnosti se prikljuila i Republika
Hrvatska.
Zakon o zatiti okolia je krovni zakon kojeg je donio Zastupniki dom Sabora Republike
Hrvatske a stupio je na snagu 11. studenog 1994. godine a izmjene su usvojene 2007. godine
(Narodne novine 110/07). Ovim se Zakonom ureuje zatita okolia u cilju smanjivanja rizika
za ivot i zdravlje ljudi, osiguravanja i poboljavanja kakvoe ivljenja za dobrobit sadanjih i
buduih generacija. Zatitom okolia osigurava se cjelovito ouvanje kakvoe okolia,
ouvanje prirodnih zajednica, racionalno koritenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji
nain za okoli, kao osnovni uvjet zdravog i odrivog razvoja. U daljnjem e tekstu biti
ukratko opisana pojedina poglavlja ovog Zakona.
I. Ope odredbe
U ovom poglavlju su navedeni pojmovi koji se najee koriste i njihova pojanjenja poput
pojmova, kakvoa okolia, emisija, imisija, okoli, oneiiva, oneiavanje okolia, teta u
okoliu i jo ezdesetak pojmova znaajnih za zatitu okolia.
II. Naela zatite okolia

Zatita okolia temelji se na potovanju naela meunarodnog prava zatite okolia,
opeprihvaenih naela, uvaavanju znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse. Neka od
20
najznaajnijih su: naelo odrivog razvitka (l. 8); naelo predostronosti tedljivo koristiti
sastavnice okolia (l. 9); naela ouvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioloke raznolikosti i
krajobraza (l. 10); naela zamjene ili nadomjetanja drugim zahvatom (l. 11); naelo
oneiiva plaa (l. 15).
III. Sastavnice okolia i utjecaji optereenje

U sastavnice okolia se ubrajaju tlo i zemljina kora, umsko podruje, zrak, voda, more i
obalno podruje. Svaka od ovih sastavnica moe biti izloena razliitim izvorima oneienja,
koji se iskazuju optereenjem. Zatita od utjecaja optereenja na okoli odnosi si se i na
sljedee izvore: genetski modificirani organizmi, buka, ionizirajue zraenje, kemikalije,
svjetlosno oneienje i otpad.
IV. Subjekti zatite okolia

Odrivi razvitak i zatitu okolia osiguravaju Hrvatski sabor, Vlada RH, ministarstva i
druga nadlena tijela dravne uprave, upanije i Grad Zagreb,veliki gradovi, gradovi i opine,
Agencija za zatitu okolia i Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost, pravne osobe s
javnim ovlastima, osobe ovlatene za strune poslove zatite okolia, pravne i fizike osobe
odgovorne za oneiavanje okolia pravne i fizike osobe koje obavljaju gospodarsku
djelatnost, udruge civilnog drutva koje djeluju na podruju zatite okolia, graani kao
pojedinci, njihove skupine, udruge i organizacije.
V. Dokumenti odrivog razvitka i zatite okolia

U dokumente odrivog razvitka ubrajaju se strategije, planovi, programi i izvjea vezana
uz zatitu okolia. Strategija odrivog razvitka RH bavi se dugoronim usmjeravanjem
gospodarskog i socijalnog razvitka, te zatite okolia.Sstrategije izrauje Ministarstvo, a na
prijedlog Vlade usvaja Sabor. Plan zatite okolia RH odreuje prioritetne ciljeve zatite
okolia u Dravi i donosi se za razdoblje od osam godina. Plan izrauje Ministarstvo, a donosi
ga Vlada. Program zatite okolia sadri uvjete i mjere zatite okolia, prioritetne mjere zatite
okolia. Program donose predstavnika tijela upanije, Grada Zagreba i velikih gradova, uz
prethodnu suglasnost Ministarstva. Izvjee o stanju okolia na dravnoj razini Vladi predlae
Ministarstvo, a Vlada ga podnosi Saboru.
VI. Instrumenti zatite okolia

U instrumente zatite okolia ubrajaju se standardi kakvoe okolia i tehniki standardi
zatite okolia a koji su propisani graninim vrijednostima pokazatelja za pojedine sastavnice
okolia i za osobito vrijedne, osjetljive ili ugroene podrune cjeline. Neophodna je strateka
procjena utjecaja plana i programa na okoli i obveza provedbe. Prije provedbe bilo kakvog
zahvata neophodna je procjena utjecaja zahvata na okoli, te utvrivanje objedinjenih uvjeta
zatite okolia za postrojenje koje se planira postaviti.
VII. Praenje stanja okolia

Obuhvaa praenje: imisija odnosno kakvoe zraka, vode, mora, tla, biljnog i ivotinjskog
svijeta, te iskoritavanja mineralnih sirovina; oneienja okolia odnosno emisija u okoli;
utjecaja oneiavanja okolia na zdravlje ljudi; utjecaja vanih gospodarskih sektora na
sastavnice okolia; prirodnih pojava (meteorolokih, hidrolokih, erozijskih seizmolokih,
radiolokih i drugih geofizikalnih pojava; stanja ouvanosti prirode; drugih pojava koje utjeu
na stanje okolia.
VIII. Informacijski sustav zatite okolia

Svrha ovakvog sustava je cjelovito upravljanje zatitom okolia i/ili pojedini, te
sastavnicama okolia odnosno optereenjima, te izrada i praenje provedbe dokumenata
odrivog razvitka i zatite okolia.
21
IX. Informiranje javnosti, sudjelovanje jvnosti i zainteresirane javnosti te pristup pravosuu u

pitanjima okolia
Pravo pristupa informacijama o okoliu odnosi se na svaku informaciju u pisanom,
vizualnom, slunom, elektronikom ili bilo kojem drugom dostupnom obliku.
X. Odgovornost za tetu u okoliu

Tvrtka koja obavlja opasnu djelatnost odgovara po naelu objektivne odgovornosti. Tvrtka
za prouzroenu tetu ili prijeteu opasnost odgovara po naelu dokazane krivnje ili dokazanog
nemarnog djelovanja. Za oneiavanje okolia u skladu sa zakonom odgovoran je i operater
koji je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem u tvrtki omoguio ili dopustio oneiavanje
okolia. Tvrtka je obvezna sanirati tetu u okoliu i otkloniti prijeteu opasnost od tete
nanesenu opasnim djelatnostima.
XI. Financiranje zatite okolia

Sredstva za financiranje zatite okolia osiguravaju se u dravnom proraunu, proraunima
jedinice lokalne samouprave i jedinice podrune (regionalne) samouprave, Fondu za zatitu
okolia i energetsku uinkovitost, te iz drugih izvora prema odredbama ovoga Zakona.
Sredstva za financiranje zatite okolia mogu se osigurati i iz privatnih izvora kroz sustav
koncesija, javnog privatnog partnerstva i drugih odgovarajuih modela takvog financiranja.
Programi zatite okolia mogu se financirati iz donacije, krediti, sredstva meunarodne
pomoi, sredstva stranih ulaganja namijenjenih za zatitu okolia, programa i fondova
Europske unije, Ujedinjenih naroda i meunarodnih organizacija. Sredstva za financiranje
zatite okolia koriste se za ouvanje, zatitu i unapreivanje stanja okolia u skladu sa
strategijama i programima.
XII. Elementi ope politike zatite okolia

U elemente ope politike zatite okolia ukljueno je sljedee: znak zatite okolia,
priznanja i nagrade, obveze proizvoaa vezano za oznaavanje proizvoda i ambalae, zatita
potroaa, odgoj i obrazovanje za zatitu okolia i odrivi razvitak, te ekonomski poticaji.
XIII. Nadzor
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga
Zakona obavlja Ministarstvo. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa
donesenih na temelju ovoga Zakona provode dravni slubenici Ministarstva.
XIV. Kaznene odredbe

U ovom poglavlju su propisane novane kazne u razliitim visinama (od 10.000 kn do
900.000 kn) ukoliko se ne postupa po ovom Zakonu i nemarno odnosi prema okoliu.
XV. Prijelazne i zavrne odredbe ovog zakona regulirane su od lanka 224. do lanka 239.
Literatura uz Poglavlje 1:
1. Barrow C.J., Developing the Environment: Problems & Management, Longman ScientificTechical,
Essex, 1995.
2. Council of Europe, Recent Demographic Developments in Europe and North America, Strasbourg,
1992.
3. Council of Europe, Recent Demographic Developments in Europe, Strasbourg, 1994.
4. Eurostat, Demographic Statistics 1995, Office for Official Publication of the European Cornomunities,
Luxemburg, 1995.
5. Ellis D., Environments at risk,- case histories of impact assessment, Springer-Verlag, Berlin, 1989.
22
6. Klanac, L. (1995), Demografsko starenje i sustav mirovinskogosiguranja u Hrvatskoj, referat,

Znanstveni skup Demografska kretanja u Hrvatskoj udrugoj polovici XX. stoljea, HAZU, lipanj 1995.
7. Raven P.H., Berg L.R., Johnson, G.B., Environment 2nd Ed., Environment 2nd Ed., Saunders College
Publishing, Fort Worth, 1993.
8. Wertheimer-Baleti A., Specifinosti demografskog razvitka u Hrvatskoj i njegove socio-ekonomske
implikacije, Rev. sac. polit., god. III, br. 34, str. 251-258, Zagreb 1996.
9. Zakon o zatiti okolia, slubeno glasilo Republike Hrvatske, Narodne novine, NN 082/1994 i NN
110/2007.
Pojmovnik 1. poglavlja:
Okoli: prirodno okruenje organizama i njihovih zajednica ukljuivo i ovjeka, koje omoguuje njihovo
postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna
batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja.
Kakvoa okolia: stanje okolia i/ili sastavnica okolia, koje je posljedica djelovanja prirodnih pojava i/ili
ljudskog djelovanja, izraeno morfolokim, fizikalnim, kemijskim, biolokim, estetskim i drugim pokazateljima.
Oneiiva: svaka fizika i pravna osoba, koja posrednim ili neposrednim djelovanjem, ili proputanjem
djelovanja uzrokuje oneiivanje okolia.
Oneiavanje okolia: promjena stanja okolia koja je posljedica nedozvoljene emisije i/ili drugog tetnog
djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji moe promijeniti kakvou okolia.
Oneiujua tvar: tvar ili skupina tvari, koje zbog svojih svojstava, koliine i unoenja u okoli, odnosno u
pojedine sastavnice okolia, mogu tetno utjecati na zdravlje ljudi, biljni i/ili ivotinjski svijet, odnosno bioloku
i krajobraznu raznolikost.
Opasna tvar: propisom odreena tvar, mjeavina ili pripravak, koji je u postrojenju prisutan kao sirovina,
proizvod, nusproizvod ostatak ili meu proizvod, ukljuujui i one tvari za koje se moe pretpostaviti da mogu
nastati u sluaju nesree.
Optereenja: emisije tvari i njihovih pripravaka, fizikalni i bioloki initelji (energija, buka, toplina, svjetlost i
ostalo) te djelatnosti koje ugroavaju ili bi mogle ugroavati sastavnice okolia.
Optereivanje okolia: svaki zahvat ili posljedica utjecaja zahvata u okoli, ili utjecaj na okoli odreene
aktivnosti, koja sama ili povezana s drugim aktivnostima, moe izazvati ili je mogla izazvati oneiivanje
okolia, smanjenje kakvoe okolia, tetu u okoliu, rizik po okoli ili koritenje okolia.
Sastavnice okolia: zrak, voda, more, tlo, krajobraz, biljni i ivotinjski svijet te zemljina kamena kora.
teta u okoliu: svaka teta nanesena: biljnim i/ili ivotinjskim vrstama i njihovim stanitima te krajobraznim
strukturama, a koja ima bitan nepovoljan utjecaj na postizanje ili odravanje povoljnog stanja vrste ili staninog
tipa i kakvoe krajobraza. Bitnost nepovoljnog utjecaja procjenjuje se u odnosu na izvorno stanje, uzimajui u
obzir mjerila propisana posebnim propisima.
tetna tvar: tvar tetna za ljudsko zdravlje ili okoli, s dokazanim akutnim i kroninim toksinim uincima, vrlo
nadraujua, kancerogena, mutagena, nagrizajua, zapaljiva i eksplozivna tvar, ili tvar koja u odreenoj dozi i/ili
koncentraciji ima takva svojstva,
Uinci industrijske i velike nesree: sve neposredne ili posredne, trenutane ili odgoene nepovoljne posljedice
izazvane tim nesreama na zdravlje i ivot ljudi, materijalna dobra i okoli.
Zatita okolia: skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprjeavanje opasnosti za okoli,
sprjeavanje nastanka teta i/ili oneiivanja okolia, smanjivanje i/ili otklanjanje teta nanesenih okoliu te
povrat okolia u stanje prije nastanka tete.
23
2. Prirodne i otpadne vode
Poglavlje 2: PRIRODNE I OTPADNE VODE
2.1. PODJELA VODNOG OKOLIA
Vodeni okoli se na osnovi fizikalno-kemijskih i mikrobiolokih karakteristika moe

razvrstati u 4 grupe i to u slatkovodni okoli ili kopnene povrinske vode (rijeke, jezera i
potoci), estuarijski okoli ili boate (brakine) vode, morski okoli (mora, oceani, luke) i
podzemne vode.
U slatkovodni okoli ubrajaju se kopnene vode koje nisu u izravnoj vezi s morskom
vodom. Limnologija je znanost koja prouava fizikalne, kemijske, bioloke i geoloke aspekte
slatkovodnog okolia, a mikrolimnologija prouava mikroorganizme u prirodnim vodama.
Kae se da postoje dvije vrste prirodnih voda i to tekuice u koja se ubrajaju izvori, rijeke i
potoci te stajaice u koja se ubrajaju jezera, bare, movare. Izvori nastaju izbijanjem
podzemne vode na povrinu tla. Hladni izvori se napajaju snijegom ili ledom koji se otapa u
planinama. Termalni izvori su topli ili vrui izvori koji nastaju oko vulkanskih podruja ili
izviru iz velikih dubina zemljine kore. Po kemijskom sastavu izvori mogu biti: sumporni,
magnezijevi, kiselice i radioaktivni.
Potoci i rijeke se formiraju kada izvori dospijevaju na povrinu, spajaju se s drugim
izvorima vode tvorei veu vodenu masu. Gibanjem vodene mase u koritima vodotoka dolazi
do akumulacije brojnih anorganskih i organskih tvari kao i heterotrofne mikrobne populacije
iz zemljinog okolia.
Jezera pripadaju grupi voda stajaica ali ipak dinamian okoli stvara dotok i odtok vode,
strujanje uzrokovano vjetrom i mijeanje vode zbog temperaturnog gradijenta. Interakcija
ivih zajednica u jezeru je vrlo kompleksna. Znanstvenici smatraju da je jezero ekstremni
okoli zbog sunevog zraenja, velike fluktuacije temperature i akumulacije toksinih spojeva
(npr. teki metali, pesticidi). Vode stajaice karakterizira razvoj zona: plitki dio uz obalu,
otvoreni dio daleko od obale gdje dopire suneva svjetlost i dno jezera gdje ne dopire
svjetlost. U ljeti, zbog slabog gibanja vodene mase i jaeg prodora suneve svjetlosti zagrijava
se povrinski sloj vode, dok u dubljem sloju voda ostaje hladnija. Ova pojava zove se
termalna stratifikacija vode (slika 2.1.). Nju karakterizira nastajanje tri sloja: epilimnion
(povrinski sloj), termoklina (granica koja sprjeava mijeanje tople i hladne vode) i
hipolimnion (duboki hladni sloj vode). U jesen se povrinska voda hladi i dolazi do mijeanja
vode pri emu se razbija termoklina to rezultira podjednakom temperaturom vode po
vertikalnom profilu jezera.
Dubina / m
0
5 EPILIMNION
10
TERMOKLINA
15
HIPOLIMNION
20
5 10 15 20
Temperatura vode / C
Slika 2.1. Grafiki prikaz tvorbe termokline
Delta ili estuarijski okoli je prijelazno podruje izmeu prirodne i morske vode. Delta je
poluzatvoreni obalni dio vode (kao dio rijeke) koji se sastaje s morem. U delti su promjenjivi
24
okolini uvjeti zbog drastine promjene saliniteta na maloj udaljenosti, sezonskog dotoka
prirodnih voda kao to su kie ili otapanje snijega. Zbog velike mutnoe vode, prisutno je
manje primarnih proizvoaa kao to su fotoautotrofi (alge, cijanobakterije) a vie je
sekundarnih proizvoaa (heterotrofa).
Morski okoli je kompleksan kao i kod jezera, a znanstvena disciplina oceanografija
prouava sve njegove aspekte. Osnovne ekoloke znaajke su da pokriva oko 70% povrine
Zemlje, duboko je i kontinuirano a ne razdvojeno kao kopno i kopnene vode. Oceani su
povezani. Morska voda se stalno giba zbog vjetrova, prisutni su valovi razliitih vrsta, te
plima i oseka pod utjecajem Mjeseca i Sunca. Morska voda je slana i sadri oko 35 g L-1 soli
(kloridi, sulfati, bikarbonati, karbonati i bromidi te natrij, magnezij, kalcij i kalij).
Podzemne vode, kako i sami naziv govori, nalaze se u podzemnom dijelu na kopnu i tu se
ubrajaju plitki i duboki vodonosnici (slika 2.2.).
Slika 2.2. Prikaz razine podzemne vode
Od mikroorganizama, ukoliko ih ima, prisutne su bakterije i njihova aktivnost je mala zbog

niske koncentracije organskih tvari. Znaajne su za javnu vodoopskrbu. Ovisno o sastavu
geolokih slojeva kroz koje prodire i dubini na kojoj se nalazi, voda na svom putu otapa vie
ili manje minerala. Zbog toga su podzemne vode tvre od povrinskih voda. Nasuprot tome,
padaline se svrstavaju u meke vode jer sadre malo otopljenih mineralnih tvari.
2.2. UPORABA I KAVOA VODE
Ovisno o namjeni, vode se mogu uporabiti za pie u kuanstvu, u industriji (procesne,

rashladne), za poljoprivredu i ribarstvo, te za rekreaciju i sport. Kakvoa vode za pie
odreena je zakonskim propisima. Kakvoa vode za pie odreena je Pravilnikom o
zdravstvenoj ispravnosti vode za pie (NN 47/2008.). U industriji se voda koristi u razliite
svrhe pa se i zahtjevi za kakvoom industrijske vode razlikuju u odnosu na kakvou vode za
pie.
Vode za uporabu u industriji mogu se razvrstati u:
a) procesne ulazi u proizvodni proces kao sastavni dio proizvoda ili je znaajna za
odvijanje procesa (otapanje reakcijskih smjesa, ispiranje, flotacija).
b) rashladne vode za izmjenjivae topline (specifini zahtjevi: niska temperatura, mala
tvrdoa, ne smiju biti korozivne i ne smiju sadravati mikroorganizme jer se
njihovim razvojem moe smanjiti protok vode u cijevima i ujedno hlaenje).
c) energent voda za pripremu pare u parogeneratorima (slika 2.3.) za proizvodne procese, za
turbine u termoelektranama i nuklearnim elektranama.
25
Slika 2.3. Shematski prikaz parogeneratora
Uzorkovanje vode
Svi uzorci voda kao to su podzemne, vode za pie, povrinske, morska voda i otpadna
voda obvezno se pune u u odgovrajue staklene boce koje je kemijski isto a za
mikrobioloku analizu u sterilne staklene boce manjeg ili veeg kapaciteta. Ukoliko je voda
dezinficirana klorom, prije sterilizacije u boce treba dodati Na2S2O3 za vezanje prisutnog
rezidualnog klora.
Uzorke vode iz rijeka, jezera, potoka i mora treba uzimati na udaljenosti od obale, 1 m
ispod povrine vode (zbog djelovanja ultraljubiastih zraka). Ovisno o istraivanju, uzorak
uzeti i svakih daljnjih 5 m po vertikalnom profilu vodotoka, manji volumen vode zahvatiti
izravnim uranjanjem odgovarajue boce a ako se koriste plastina crijeva za uzorkovanje u
duljem vremenskom razdoblju, pustiti vodu jedno vrijeme tei i onda puniti u odgovarajue
spremnike za uzorke.
2.3. VODA ZA PIE
U prirodi ne postoji kemijski ista voda. kao to je ve ranije reeno, voda prolazi kroz tlo i
stijene i na svom putu otpa brojne minerale. Osim otopljenih tvari u vodi mogu biti prisutne i
lebdee tvari (razliite vrste gline) koje uzrokuju mutnou. Za pripremu vode za pie
zahvaaju se vode iz izvorita (vrela, zdenci, rijeke, jezera, akumulacije) te ovisno o fizikalno-
kemijskom sastavu odabire se i proces pripreme (proiavanja). U velikim vodoopskrbnim
sustavima, ovisno o stupnju oneienosti vode, primjenjuju se postupci primarnog taloenja,
filtracije, koagulacije, prozraivanja (aeracija) i dezinfekcije vode (slika 2.4.).
Slika 2.4. Shematski prikaz tijeka pripreme vode za pie
26
Pravilnikom (NN 47/2008.) su odreene maksimalno doputene koncentracije aniona,

kationa i drugih spojeva, kao i broj te vrsta mikroorganizama u vodoopskrbnom sustavu
(izvorite, spremnik, razvodna mrea).
Prisutnost nitrata u vodocrpilitima i njihovo uklanjanje

Danas ve brojna vodocrpilita bivaju optereena spojevima kao to su nitrati, koji su
potencijalno opasni po zdravlje ljudi. Zato se takve vode moraju obraditi prije uputanja u
vodoopskrbni sustav. Prisutnost nitrata u podzemnim vodama poprima pandemski karakter
Zbog toga su prisutna sve ea razmiljanja o potrebi remedijacije odnosno uklanjanja iona
nitrata iz podzemne vode, jer predstavljaju opasnost po ljudsko zdravlje.
Procjene na osnovi podataka koje je prikupila Amerika agencija za zatitu okolia
(USEPA) ukazuju da 5 % javnih i privatnih bunara za opskrbu vodom za pie je prisutnost
nitrata via od dozvoljenih vrijednosti. Osim methemoglobinemije, mogue su i druge
posljedice pri kroninom konzumiranju nitratom optereene vode zbog mogueg
sinergistikog djelovanja nitrata s pesticidima ili mikroorganizmima po zdravlje ljudi. Zato su
propisane maksimalno doputene koncentracije kao i preporuke o sniavanju vrijednosti
pojedinih oneistila.
Nitrati u tlu i vodi mogu biti prirodnog kao i antropogenog podrijetla. Nitrati prirodnog
podrijetla posljedica su mikrobne aktivnosti u tlu. Tijekom biorazgradnje biljnog materijala
koji sadre i duine spojeve u tlo dospijeva duik u obliku amonijaka i nitrata. Ove spojeve
biljke mogu asimilirati ili se mogu transportirati te dospjeti u zrak ili u vodenu fazu. Osim
toga nitrati mogu potjecati iz geolokih leita nitratnih soli. Takva leita mogu znatno
utjecati na koncentraciju nitrata u podzemnim vodama gdje se nalaze naslage (Montana,
Nebraska, Juna Dakota i dolina San Joaquim u Kaliforniji). Ipak, prirodne koncentracije
nitrata u podzemnim vodama uobiajeno su <3 mg nitrata-N L-1.
Kada se uoi via koncentracija nitrata od gore navedene znak je da je to posljedica
nepravilnog odlaganja otpadnih tvari (septike jame, razliiti procesi kemijske i prehrambene
industrije, poljoprivredne aktivnosti) to je rezultat ljudske aktivnosti.
Ljudski je organizam izloen nitratima koji mogu biti razliitog podrijetla (povre,
obraeno meso i ribe-(soljenje, suenje, dimljenje, te voda za pie koja sadri nitrate.
Amerika su istraivanja pokazala da se uobiajenom prehranom dnevno u organizam unosi
75,4 mg nitrata. Meutim konzumiranjem 2 L vode dnevno (koja sadri 20 mg nitrata-N L-1)
uz uobiajenu prehranu u organizama se unosi 250 mg nitrata, dok se vegetarijanskom
prehranom ta koliina poveava i iznosi 269 mg nitrata.Nitrati kao takvi nisu toliko opasni po
zdravlje ljudi nego su opasni nitriti. Nitriti nastaju redukcijom nitrata u prisutnosti mikroflore
u usnoj upljini i u probavnom traktu, te oni izazivaju methemoglobinemiju.
Methemoglobin (metHb) nastaje kao produkt transformacije hemoglobina pri emu se
fero-ion oksidira u feri-ion pri emu se onemoguava transport kisika u krvi. Normalna
koncentracija metHb kod odraslih iznosi 1% a kod djece 2%. Pri 10% metHB-a dolazi do
cijanoze (tijelo poplavi), a pri 50-60% mogua je koma i smrt. Najosjetljiviji dio
subpopulacije su bebe do 6 mjeseci starosti na nitritom induciranu methemoglobinemiju. U
Americi je 1986. godine umrlo dvomjeseno dijete jer je djeja hrana bila prireivana vodom
koja je sadravala 150 mg nitrata-N L-1.
Nitrati prisutni u vodi mogu se ukloniti na vie naina. Meutim svi ti procesi imaju svoje
nedostatke tako da se i danas jo provode brojna istraivanja u cilju remedijacije podzemnih
horizonata oneienih nitratima. Jedan od procesa je bioloka denitrifikacija. To je
kompleksni proces jer je neophodno dodavati kosupstrat koji slui kao izvor ugljika i energije.
Za rast i razvoj anaerobnih heterotrofnih bakterija moe se upotrijebiti metanol, denaturirani
etanol i octena kiselina, a vodik za rast i razvoj anaerobnih autotrofnih bakterija. Prednost je
ovog postupka to nastaje malo biomase i jednostavno je pokretanje te zaustavljanje
bioreaktora. Pri tome se mogu odabrati dva tipa reaktora: s nasutim slojem ili fluidiziranim
27
slojem. Metanol se najee dodaje kao izvor ugljika i to u stehiometrijskom odnosu. Reakcija
bioloke denitrifikacije je dvostupanjska i moe se prikazati sljedeim jednadbama:
a) 6 NO3 + 2 CH3OH 6 NO2- + 2 CO2 + 4 H2O

b) 6 NO2- + 3 CH3OH 3 N2 + 3 CO2 + 3 H2O + 6 OH-
Na osnovi eksperimentalnih laboratorijskih prouavanja razvijena je empirijska jednadba

koja opisuje uklanjanje nitrata:
NO3- + 1,08 CH3OH + H+ 0,065 C5H7O2N + 0,46 N2 + 0,76 CO2 + 2,44 H2O
Ukoliko je u vodi prisutan samo nitrat jednadba pokazuje koliinu potrebnog metanola, ali
ako su prisutni nitriti i organske tvari onda je potrebna vea koliina metanola. Nakon procesa
bioloke denitrifikacije slijede daljnji procesi pripreme vode (sedimentacija, filtracija preko
pjeanog filtra, ozoniranje, filtriranje preko ugljenog filtra).
Nitrati se mogu uklaniti i ionskom izmjenom. Pri tome su potrebni veliki pogoni i nakon
denitrifikacije potrebna je velika koliina otopine natrijevog klorida za regeneraciju smole u
ionskom izmjenjivau. Otopina NaCl nakon regeneracije sadri visoku koncentaciju nitrata,
klorida i ponekad sulfata koji se ne smiju ispustiti bez obrade (uobiajeno bioloke). Na kraju
postoji i kombinirana metoda uklanjanja nitrata. Prvo se u ionskom izmjenjivau uklone ioni
nitrata iz vode a zatim se eluat nakon regeneracije ionske mase odvodi u bioloki
denitrifikacijski reaktor. Ovako proieni istok ponovo se moe koristiti za regeneraciju
smole u ionskom izmjenjivau.
2.4. PRIPREMA VODE ZA PIE
Filtracija
Filtracija vode je fizikalni proces i primjenjuje se za uklanjanje suspendiranih i koloidnih
estica prisutnih u vodi. Najee se primjenjuje u pripremi vode za pie a u novije vrijeme i
pri obradi otpadnih voda (tercijarni stupanj) nakon biolokih ili fizikalno-kemijskih procesa
obrade otpadne vode. Kod voda za pie u postupku pripreme vode odabiru se spori i brzi
pjeani filtri (kvarcni pijesak) te vieslojni filtri ispunjenim filtarskom masom razliite
granulacije, kao i filtri punjeni masom aktivnog ugljika. Pri obradi otpadne vode filtri su
ispunjeni granuliranim aktivnim ugljikom. Kod uguivanja mulja: primjenjuju se vakuum
filtri.
Mehanizam filtracije moe biti fizikalni i kemijski. Neke estice samo se taloe na kvracni
pijesak. Takoer se taloe kada im je promjer vei od promjera pora estica aktivnog ugljika.
Druge se estice adsorbiraju djelovanjem razliitih sila poput elektrostatskih sila, van der
Waalsove sila, gravitacijskih sila ili kemijskom adsorpcijom (kemisorpcija). Prijenos estica
moe se odvijati sedimentacijom, inercijskim silama, difuzijom ili sluajnim dodirom. Koji e
mehanizam prevladati ovisi o protoku vode, karakteristici suspenzije te filtarskom materijalu.
Modeliranje procesa filtracije preko granuliranih filtara osniva se na pojednostavljenim
teorijama i empirijskim jednadbama. Matematiki izrazi koji opisuju adsorpcijsku izotermnu
ravnoteu mogu se prikazati Freundlichovom jednadbom ili Langmuirovom jednadbom.
a) Freundlichova jednadba glasi:
q = K f C 1/ n q = masa tvari iz otopine / masa adsorbensa

C = koncentracija tvari u otopini
Kf i n = konstante i n je vei od 1
28
Logaritmirajui obje strane gornjeg izraza, jednadba se pretvara u linearni oblik:

1
log q = log K f + log C
n
i grafiki (Slika 2.5.) se prikazuje kako slijedi:
Slika 2.5. Grafiki prikaz Freundlichove adsorpcijske izoterme
Freundlichova izotermna jednadba dobro opisuje adsorpciju organskih tvari kod razrijeenih
otopina i u malom rasponu koncentracija. Ako je tvar u otopini nepoznata, koncentracije se
mogu izraziti pokazateljima kao to su kemijska (KPK) ili biokemijska (BPK) potronja
kisika.
b) Langmuirova jednadba:
Jednadba se osniva na pretpostavci da se samo jedan sloj tvari adsorbira na povrinu

adsorbensa, da se adsorbirane molekule ne mogu gibati k povrini adsorbensa i da je
adsorpcijska entalpija jednaka za sve molekule.
qm K AC
q=
1 + K AC
gdje je: q = masa adsorbirane tvari /masa adsorbensa

qm = masa adsorbirane tvari / mono sloj mase adsorbensa
C = koncentracija tvari u otopini
KA = konstanta adsorpcijske entalpije
Linearni oblik jednadbe glasi:

C 1 C 1 1 1 1
= + ili = +
q K A qm qm q qm K A qm C
Langmuirove adsorpijske izoterme se grafiki prikazuju kako je prikazano u slici 2.6. u

lijevom stupcu, ovisno o odabranoj jednadbi. Konstante KA i qm mogu se oitati iz nagiba
pravca i odsjeka na ordinati. Ovaj oblik izotermi je pogodan za prikaz adsorpcije
anorganskih tvari iz voda, kao to su npr. ioni razliitih tekih metala. Krivulja koja prikazuje
zasienje adsorbensa i proboj oneiujue tvari u izlaznom toku grafiki je prikazana u
desnom stupcu.
29
Slika 2.6. Grafiki prikaz Langmuirove adsorpcijske izotreme (lijevo) i krivulja zasienja adsorbevsa i proboja
oneiujue tvari (desno)
Pad tlaka pri filtraciji vode iz podzemnih horizonata nastaje protokom suspenzije kroz
nasuti sloj granuliranog (zrnat) materijala. Pri tome se estice nakupljaju u porama materijala
i pad tlaka raste pri zadanom protoku. Za nepokretni sloj jednolikih estica poetni gubitak
tlaka u istom filtru dan je Kozeny-evom jednadbom:
p 1 L 2
HG = = f p 3 us
D p
gdje je: HG gubitak tlaka,

p pad tlaka,
L visina sloja,
Dp koristan promjer estice filtarskog materijala,
slobodna frakcija u sloju,
us povrinska brzina,
fp faktor trenja,
gustoa vode.
U primarnom taloniku se provodi taloenje pri emu se uklanjaju krupne estice iz vode.
Djelovanjem sile tee estice se gibaju k dnu bazena i sudaraju te postaju jo krupnije i na
kraju se istaloe na dno. Filtracija je najznaajniji postupak u tehnologiji pripreme vode.
Procesom filtracije se iz vode uklanjaju suspendirane estice vee od 1 m i to vrste taloive
ili lebdee tvari anorganskog ili organskog podrijetla, koloidno rasprena mutnoa te
hidrokside eljeza i mangana (slika 2.7.).
Slika 2.7. Shematski prikaz filtracije vode
30
U postupku filtracije primjenjuju se otvoreni brzi filtri od armiranog betona ispunjeni

kvarcnim pijeskom, ija su zrnca promjera 0,8-1,0 mm. Ovi filtri su sastavni dio velikih
postrojenja u gradskim vodovodima. Zatvoreni tlani brzi filtri su okomiti, cilindrinog
oblika, izraeni iz elika i primjenjuju se u industriji za pripremu procesne vode, napojne
vode za kotlovnicu i za pripremu rashladne vode. Razliite izvedbe pjeanih filtara prikazani
su u slici 2.8.
Slika 2.8. Presjek otvorenog brzog i sporog pjeanog filtra (lijevo) koji se primjenjuju u vodoopskrbnim
sustavima i izgled okomitih zatvorenih tlanih filtara (desno) u industriji
Kada vode u vodocrpilitu sadre oneienja u obliku sitnih koloidnih estica (< 1 m),
ona se prije filtracije uklanjaju procesom koagulacije. Koloidno rasprene estice mogu biti
anorganskog (silicijevi spojevi, vrlo sitne estice gline) ili organskog podrijetla (prirodne
organske boje, bjelanevina). U tu svrhu se dodaju sredstva za koagulaciju (Al2(SO4)3 ili
organski polielektroliti. Nakon kratkog intenzivnog mijeanja nastaju pahuljice aluminijevog
hidroksida ili polielektrolita u koje se uklapaju koloidno rasprena oneienja i taloe na dnu
sedimentacijskog bazena ili uklanjaju filtracijom.
Svrha filtracije je uklanjanje tragova organskih tvari na aktivnom ugljiku koje utjeu na
okus i miris vode, te uklanjanje oksida eljeza i mangana na kvarcnom pijesku nakon
deferizacije vode.
Nakon odreenog vremena dolazi do zasienja filtarske mase pa je potrebno provesti
regeneraciju. Zbog akumulacije vrstih estica raste tlak u filtarskoj masi. Kada doe do
proboja oneiujuih tvari (ioni Fe) na izlazu iz filtra odnosno zasienja mase, filtarska masa
se regenerira. Provedba regeneracije filtarske mase ovisi o vrsti vode koja se proputala kroz
filtarsku masu (voda za pie, procesna voda ili otpadna voda).
Kod voda za pie i procesnih voda pri regeneraciji adsorbensa, filtarska masa se
prethodno rahli upuhavanjem zraka, a zatim protustrujnim tokom voda uklanja prethodno
istaloene estice. Po potrebi, nakon pranja provodi se sterilizacija mase aktivnog ugljika
vodenom parom.
Kolone s punilom (granulirani aktivni ugljik - GAC) osiguravaju filtraciju i adsorpciju (
slika 2.9.). Protok otpadne vode moe biti silazni ili uzlazni. U nestacionarnom radu kolone,
pri pojavi proboja oneiujue tvari u izlaznom toku kolona se protustrujno ispire, a kada je
GAC zasien onda se regenerira. Regeneracija mase aktivnog ugljika moe se provesti
ispiranjem otapalom, ispiranjem kiselinama ili luinama, vodenom parom ili termikom
obradom (1000 C) pri emu se gubi 10% mase.
31
Slika 2.9. Shematski prikaz presjeka ugljenog filtra ( lijevo) i izgled ugljenih filtara u industrijskim pogonima
Oksidacija
Postupak oksidacije je kemijski proces u kojem se uklanjaju amonijak i preostale organske

tvari, te smanjuje broj mikroorganizama u vodi. Najea oksidacijska sredstva su klor,
hipoklorit, ozon i klordioksid. Kinetika dezinfekcije vode ili otpadne vode glasi:
dX
= k X tm
dt
gdje je: X - broj ivih stanica u vremenu t
k - kinetika konstanta prvog reda
m - empirijski eksponent
Kod oksidacije je znaajan proces difuzije i otpornost mikroorganizama (gram pozitivne

bakterije su otpornije u odnosu na gram negativne bakterije) pa je potrebno empirijski
ustanoviti odgovarajuu koncentraciju oksidacijskog sredstva i kontaktno vrijeme. Oksidacija
plinovitim klorom moe se prikazati sljedeom jednadbom hidrolize Cl2 u vodi:
Cl2+H2O HOCl + H+ +Cl-
Shematski prikaz ureaja za dezinfekciju vode prikazan je u slici 2.10.
Slika 2.10. Shematski prikaz dezinfekcije vode plinovitim klorom
32
2.5. PRIPREMA PROCESNE VODE
Kakvoa vode za uporabu u industriji ovisi o njezinoj namjeni. Procesne vode moraju imati
iste fizikalno-kemijske i mikrobioloke karakteristike kao i vode za pie ali ovisno o samom
proizvodnom procesu mogu postojati i dodatni zahtjevi, kao to su djelomino ili potpuno
uklanjanje minerala iz vode u cilju osiguranja proizvoda ili energenta dobre kakvoe.
Kemijski sastav vode u vodocrpilitima je razliit ali sve imaju relativno veliku tvrdou.
Tvrdoa vode se izraava jedinicom mol m-3 ili mmol L-1. Nepoeljni ioni se uklanjaju iz
vode ionskom izmjenom na odgovarajuim smolama (kationske smole i anionske smole) u
ionskim filtrima cilindrinog oblika najee izraenih od poliestera. Kationske smole sadre
kisele aktivne grupe i reetka je negativno nabijena pa se ovaj naboj kompenzira protivnim
nabojem kao s oksonij ionima (H3O+) ili Na+ ionima, koji se mogu zamijeniti s kationima
Ca2+ i Mg2+ iz vode. Anionske smole sadre bazine aktivne grupe i reetka je pozitivno
nabijena pa se ovaj naboj kompenzira OH- ionima. Na anionskoj smoli dolazi do zamjene OH-
iona s anionima iz vode poput SO42- i CO32-. Zamjena iona izmeu izmjenjivaa iona i iona u
vodi moe nastupiti samo izmeu iona istih naboja i proces je reverzibilan. To znai da se
kationi zamjenjuju kationima a anioni zamjenjuju anionima. Regeneracija zasienih smola se
provodi odgovarajuim otopinama kako bi se vezani ioni istisnuli iz mase smole a na njihovo
mjesto se vezali ioni koji su bili prvobitno na smoli. Nakon regeneracije mase ionska izmjena
se moe nastaviti.
Mekanje, dekarbonizacija i demineralizacija vode

Za razliite potrebe tehnolokih procesa voda se moe mekati, dekarbonizirati i
demineralizirati. Omekana voda je voda bez ukupne tvrdoe odnosno bez Ca2+ i Mg2+.
Dobiva se gotovo iskljuivo mekanjem neutralnom ionskom izmjenom. Pri ionskoj izmjeni
koristi se jako kiseli ionski izmjenjiva zasien Na+ ionima te se svi kalcijevi i magnezijevi
ioni zamjenjuju natrijevim ionima.(slika 2.11.). Primjer je princip rada perilice sua.
Slika 2.11. Izmjena iona kod mekanja vode
Dekarboniziranoj vodi je uklonjena karbonatna tvrdoa odnosno kalcijevi i magnezijevi

hidrogenkarbonati a uklanja se slabo kiselom kationskom smolom. Dekarbonizirana voda se
koristi u proizvodnji piva, bezalkoholnih pia, pripremi kave i u pripravi kocki leda. Takva
voda zadrava okus, a izbjegava se taloenje karbonata u proizvodu ili na grijaim
povrinama strojeva, dok se kocke leda bre smrzavaju i prozirnog su izgleda.
Demineralizirana voda je voda kojoj su uklonjene sve soli. Demineralizacija vode se
provodi primjenom jako kiselog kationskog ionskog izmjenjivaa s aktivnom skupinom u H+
formi i primjenom anionskog izmjenjivaa s aktivnom skupinom u OH- formi. Jako kiseli
izmjenjiva na sebe vee sve katione iz vode, a jako bazni sve anione. Demineralizirana voda
se koristi za napajanje kotlova visokog tlaka, u laboratorijima, za ovlaivanje ili u pripremi
otopina za printere.
33
2.6. OTPADNE VODE
Kemijski sastav i analiza sirove i obraene otpadne vode

Otpadne vode mogu biti razliite po svom kemijskom sastavu te se shodno tome i razliito
obrauju. Openito otpadne vode se mogu podijeliti prema podrijetlu (kuanske - komunalne i
industrijske), oneienosti (slabo,srednje i jako optereene vode) i biolokoj razgradivosti
(lako, srednje, teko i toksine). U otpadnoj vodi mogu biti prisutni brojni anorganski spojevi
kao to su luine, kiseline, soli, metali, pijesak i estice ruda. Od organskih spojeva su to
najee otpatci iz domainstava, klaonica, eerana, tvornice papira i brojnih drugih
industrija. Oni se najee dijele na organske duine spojeve u koje se ubrajaju urea, proteini,
amini i amino kiseline i organske neduine spojeve a to su ugljikohidrati, masti i sapuni, te
drugi specifini organski spojevi razliitih industrija. Svrha klasine obrade otpadne vode je
smanjiti vrijednost biokemijske potronje kisika (BPK5), ukloniti suspendirane tvari i ukloniti
patogene mikroorganizme. Dodatna obrada slui za uklanjanje toksinih tvari, nerazgradljivih
spojeva i otopljenih tvari. Postupci obrade ovise o koliini i sastavu otpadne vode, mogunosti
povratne uporabe tako obraene vode ili isputanje u vodotok te o ekonominosti postupka a
klasifikacija procesa je prikazana u tablici 2.1.
Tablica 2.1. Klasifikacija procesa obrade otpadne vode
Klasifikacija
Redosljed Svrha stupnja
Obrada Glavna oneienja mehanizma
stupnja obrade obrade
obrade
zatita sljedeih uklanjanje otpada - drvo, kamenje, papir,
PRETHODNI fizikalni
procesa reetke i pjeskolov ljunak
isputanje efluenta u taloenje u - suspendirane fizikalni
neosjetljiv recipijent primarnom tvari,
PRVI
i priprema za taloniku, - teki metali, fizikalno -
(PRIMARNI)
sekundarni - fosfor, kemijski
taloenje uz - biorazgradljive
flokulante organske tvari
-aktivni mulj, organska tvar bioloki
obrada za -bioloki filtri, organska tvar bioloki
DRUGI isputanje -anaerobno, organska tvar bioloki
(SEKUNDARNI) u veinu
recipijenata - koagulacija suspendirana tvar, fiz.-kemijski
i flokulacija duik i fosfor fiz., biol., kem.
TREI filtracija, suspendirane tvari, fizikalni
isputanje u
(TERCIJARNI) dezinfekcija patogeni
"osjetljive" vode kemijski
(Cl2, ozon) mikroorganizmi
uklanjanje ionska izmjena, duik, metali; kemijski;
NAPREDNI specifinih membranska anorganske tvari; fizikalni;
oneienja filtracija, nerazgradljive
fizikalni
adsorpcija organske tvari
Ovisno o zahtjevima i zakonskim propisima pri analizi otpadnih voda odreuju se

fizikalna, kemijska i bioloka svojstva otpadnih voda. Sastav otpadne vode odreuje se na
izlazu iz proizvodnog procesa ili iz kanalizacijskog sustava. Uzorkovanje otpadne vode moe
biti trenutno ili izuzimanje tijekom cijelog radnog vremena u odreenim vremenskim
razmacima u cilju dobivanja kompozitnog uzorka. Dobiveni pokazatelji slue za projektiranje
ureaja za obradu otpadnih voda. Takoer se svakodnevno odreuje ukupno optereenje
otpadne vode i to na ulazu i na izlazu iz ureaja za obradu otpadnih voda.
34
Pri fizikalnoj analizi najee se odreuju sadraj vrstih tvari, pH- vrijednost, otopljeni
plinovi i temepratura u otpadnoj vodi. Sadraj vrstih tvari (utjee na estetiku, bistrinu i boju
vode). Ukupna vrsta tvar u uzorku vode je ostatak nakon isparavanja i suenja uzorka pri 105
C. Prisutnost hlapljivih tvari odreuje se arenjem pri 550 C. vrste tvari veliine iznad 10
m uklanjaju se sedimentacijom i filtracijom, dok se one ispod lm uklanjaju osjetljivijim
procesima separacije. Zato se pri analizi odreuju taloive tvari, suspendirane tvari i otopljene
tvari. Takoer se mjeri temperatura (vie temperature smanjuju topljivost O2 u vodi), pH
vrijednost otpadne vode i otopljeni kisik.
Otpadne vode utjeu razliito na okoli. Otopljene organske tvari mogu potroiti otopljeni
O2 u vodotocima i utjeu na okus i miris vode iz vodocrpilita. Otrovne (toksine) tvari se
ukljuuju u hranidbeni lanac vodnih organizama te mogu tetiti zdravlju ljudi. Biorazgradive
organske tvar u otpadnoj vodi su proteini, ugljikohidrati i lipidi. Proteini su spojevi velike
molekulske mase i sastavljeni su od aminokiselina. Ugljikohidrati su polimerni spojevi
sastavljeni od razliitih jedinica monomera (eeri, krob, celuloza). Lipidi su polimeri
sastavljeni od glicerola i tri jedinice masne kiseline (masti, ulja,) koji mogu biti zasieni i
nezasieni. Prisutnost organskih tvari u uzorku otpadne vode utvruje se odreivanjem
biokemijske potronje kisika (BPK) i kemijske potronje kisika (KPK) koje se ubrajaju u
kemijske analize. Kemijska potronja kisika (KPK) i biokemijska potronja kisika (BPK) su
dva znaajna pokazatelja koji ukazuju na ukupno organsko optereenje ispitivane otpadne
vode. Kod odreivanja vrijednosti BPK (mg O2 L-1), prisutni mikroorganizmi ili
mikroorganizmi iz okolia oksidiraju organsku tvar u uzorku otpadne vode koristei otopljeni
molekularni kisik. Ova transformacija se moe prikazati sljedeom jednadbom:
Organska tvar + O2 CO2 + produkt + NH3 + nove bakterije + (- H)
Pri odeivanju biokemijske potronje kisika potpuna biorazgradnja (mineralizacija) organske

tvari u otpadnoj vodi je dugotrajna kao to je prikazano u slici 2.12.
50
40
BPK (mgL-1)
30
20
BPKc,N-konani
10
BPK5 BPKc-konani
0
0 10 20 30 40 50
Vrijeme inkubacije (dani)
Slika 2.12. Prikaz razgradnje organske tvari pri analizi biokemijske potronje kisika
Zbog toga je za izraavanje vrijednosti BPK, definirana petodnevna biokemijska potronja

kisika (BPK5) a predstavlja koncentraciju kisika u miligramima koja je potrebna za oksidaciju
organske tvari u l L otpadne vode uz prisustvo mikroorganizama pri 20 C tijekom 5 dana.
Ova reakcija je aerobna i odvija se u dvije faze. Prvo se razgrauju organski spojevi s
ugljikom a nakon toga s duikom.Tijekom 5 dana se razgradi 60 -70 % od ukupnog organskog
optereenja. Duik iz organske tvari prelazi u NH3. Nakon 12 dana nitrificirajue bakterije
poinju oksidirati amonijak kako slijedi:
NO -2 + H 2 O + 2H + + (- 230 kJ )
+
NH 4 + 1.5 O 2 Nitrosomon
as
r NO 3- + ( 75kJ )
NO -2 + 0.5 O 2 Nitrobacte
35
U otpadnoj vodi mogu biti prisutne i mnoge organske tvari koje nisu biorazgradljive pa zbog
toga nisu ukljuene u izraunatoj vrijednosti BPK5. Zato se koriste i druge analitike metode
poput odreivanja kemijske potronje kisika (KPK). Kod odreivanja KPK (mg O2 L-1)
analiza se provodi refluksiranjem uzorka otpadne vode uz dodatak K2Cr2O7 i H2SO4 tijekom 2
sata. Reakcija se moe prikazati:
Organska tvar + Cr2O7-2 CO2+ H2O +Cr2O4-2
Dodatak katalizatora Ag2SO4 poboljava oksidaciju postranih alifatskih spojeva. Dodatak

HgSO4 kompleksira prisutne ione klorida. Vrijednosti KPK ispitivanih uzoraka otpadnih voda
su uobiajeno vee od vrijednosti BPK5, jer se vie spojeva moe kemijski oksidirati nego s
mikroorganizmima. Shodno tome kada je odnos:
KPK
2 otpadna voda je bioloki razgradiva
BPK 5
a kada je odnos:
KPK
2 otpadna voda nije bioloki razgradiva
BPK 5
Primjeri: Nakon provedene analize uzorka otpadne vode izraunato je da vrijednost KPK
iznosi 850 mg O2 L-1 a vrijednost BPK5 500 mg O2 L-1. Omjer vrijednosti KPK i
vrijednosti BPK5 iznosi 1,7. To ukazuje da se ovakva vrsta otpadne vode, nakon
po potrebi provedenog prethodnog i/ili primarnog stupnja obrade, moe podvri u
sekundarnom stupnju biolokom procesu obrade otpadne vode.
U drugom sluaju je izraunato da vrijednost KPK iznosi 1.500,00 mg O2 L-1 a
vrijednost BPK5 300 mg O2 L-1. Omjer vrijednosti KPK i vrijednosti BPK5 iznosi
5. To ukazuje da se ovakva vrsta otpadne vode, nakon po potrebi provedenog
prethodnog i/ili primarnog stupnja obrade, ne moe podvri u sekundarnom
stupnju biolokom procesu obrade nego se mora odabrati neki of fizikalno-
kemijskih procesa obrade otpadne vode.
Osim odreivanja BPK5 i KPK, u uzorku otpadne vode se moe i odrediti i ukupni
organski ugljik a izraava se u mg C L-1. Shodno tome organsko optereenje u otpadnim
vodama moe se odrediti i instrumentalno u analizatoru ukupnog organskog ugljika (TOC
metoda). Prije analize potrebno je ukloniti anorganski ugljik ili ga odvojeno odrediti.
Bitno je takoer odrediti koncentraciju duika (mg L-1) i fosfora (mg L-1) u otpadnoj vodi,
jer njihovi spojevi u vodotocima omoguavaju prekomjerni rast algi i vodnog bilja (pojava
eutrofikacije). Duik je uobiajeno prisutan u organskom obliku ili kao amonijani duik.
Odreuje se kolorimetrijskim metodama ili specifinim ion selektivnim elektrodama u
kombinaciji s pH-metrom. Fosfor dospjeva u otpadne vode iz urina, te iz detergenata. To su
uglavnom ortofosfati. Zahvaljujui tome otpadne vode iz kuanstva sadre dovoljne koliine
duika i fosfora koji je potreban bakterijama pri sekundarnom (biolokom) stupnju obrade
otpadne vode. Pri obradi industrijskih otpadnih voda potrebno je dodavati ove spojeve kako bi
se bioloki proces mogao neometano odvijati. Povoljan odnos BPK5:N:P iznosi 100:3-5:1.
Prisutnost fosfata u vodotoku je takoer nepovoljan jer dolazi do procesa eutrofikacije.
Od plinova najbitnija je prisutnost otopljenog kisika u otpadnoj vodi. O2 je neophodan za
respiraciju (disanje) aerobnih bakterija i ostalih vodnih organizama. Pri niskim
koncentracijama kisika stvaraju se neugodni mirisi zbog anaerobne razgradnje pri emu
nastaju plinovi poput metana, vodikovog sulfida i amonijaka (CH4, H2S, NH3). Otopljeni kisik
36
mjeri se kisikovom elektrodom ili klasinom Winklerovom metodom. Koncentracija kisika u

otpadnoj vodi se smanjuje porastom temperature i koncentracijom klorid iona.
Od biolokih pokazatelja, prati se i prisutnost mikroorganizama odgovornih za uspjenu
bioloku obradu otpadne vode. U vodi za pie, procesnoj i obraenoj otpadnoj vodi odreuje
se mikrobiolokom analizom i prisutnost patogenih mikroorganizama. Ova mjera je potrebna
za ocjenu kvalitete vode. tj. u koju svrhu se moe upotrijebiti.
Za rutinsku kontrolu ispravnosti rada biolokog dijela ureaja za obradu otpadnih voda,
dovoljno je staviti kapljicu uzorka vode na predmetnicu, poklopiti pokrovnicom i promatrati
pod svjetlosnim mikroskopom pri emu se mogu uoiti odgovarajue grupe mikroorganizama
koje upuuju na ispravnost rada ureaja i na stupanj proienosti otpadne vode (slika 2.13.).
Kratki opis znaajki pojedinih grupa mikroorganizama koje sudjeluju pri obradi ili mogu biti
prisutne u otpadnoj vodi:
Bakterije su jednostanini mikroorganizmi, prisutni u vodi, tlu i zraku. Razliitog su
oblika (tapii, koki, spirale), veliine od 0,5-3,0 m. Stanice su kemijski vrlo kompleksne i
njihova empirijska formula je C5H7O2N. Autotrofne bakterije koriste CO2 kao izvor ugljika, a
heterotrofne bakterije organske spojeve. Aerobne bakterije trebaju otopljeni kisik dok
anaerobne oksidiraju organsku tvar bez prisustva kisika. Veina ih raste u neutralnom
podruju pH-vrijednosti.
Fungi gljive (plijesni i kvasci) troe otopljenu organsku tvar, rastu pri nioj vrijednosti
pH (oko 5), za razliku od bakterija. Veliina stanica je 5-10 m. Plijesni se razmnoavaju
stvarajui spore, kvasci najee pupanjem, dok bakterije cijepanjem stanice. Ovisno o
razvojnoj fazi fungi mogu biti jednostanini ili viestanini. Uglavnom su aerobni
mikroorganizmi. Kvasci su jednostanini fungi, veliine 5-8 m, aerobni, u fakultativno
anaerobnim uvjetima proizvode alkohol i ugljikov dioksid.
Alge se razlikuju od prethodnih vrsta, jer provode fotosintezu stvarajui kisik za vrijeme
rasta. Klasificiraju se po boji pigmenta koji posjeduju (zelene, ute, zlatno-smee, modro-
zelene). Autotrofne su, ali porastom koncentracije N i P u vodotocima, dolazi do njihovog
bujanja i eutrofikacije vodotoka. Njihovo prisustvo nepoeljno je u vodocrpilitima jer vodi
daju neugodan okus i miris.
Protozoe (praivotinje) su jedini predstavnici koji se mogu ubrojiti i u grupu ivotinja jer
se hrane gutanjem. Prisutni su u otpadnoj vodi, u svim vrstama povrinskih voda i u tlu. One
su jednostanine, razliitih veliina i nekoliko stotina puta vee od bakterija. Uobiajena
papuica (paramecium) je eliptinog oblika 40 m iroka i oko 200 m dugaka. Protozoe
probavljaju vrstu hranu gutanjem ili usisavanjem. Hrane se koloidnim otpadom, bakterijama,
jedni drugima i ostalim sitnijim organizmima.
Rotifere su aerobne viestanine ivotinje, hrane se bakterijama. Pokretne cilije
(trepetljike) na glavi omoguavaju im gibanje. Potrebna im je visoka koncentracija otopljenog
kisika, pa se nalaze u vodama s niskom koncentracijom organske tvari. Njihova prisutnost pri
obradi otpadne vode ukazuje na dobro obraenu otpadnu vodu.
Supstrat
(hrana) Bakterije
Relativni broj
Plivajue
cilijate
Privrene
Amebe cilijate Rotifere
Vrijeme
Slika 2.13. Prisutnost i relativna brojnost pojedinih grupa mikroorganizama tijekom razgradnje organske tvari u
otpadnoj vodi
37
Odvodnja otpadnih voda

Razvojem gradova i industrijske proizvodnje poveava se koliina otpadne vode koju
prijamnici (recipijent) vie ne mogu primati bez veih ekolokih poremeaja. Smanjivanje
zalihe iste vode, a stvaranje velike koliine otpadaka i otpadne vode nametnulo je potrebu
obrade ili proiavanja tih voda prije isputanja u prijamnike.
Isputanjem neobraenih otpadnih voda dolazi u vodotoku do promjena fizikalna svojstva
(boja, miris, bistrina), kemijska svojstva (organske i anorganske tvari), smanjuje se koliina
otopljenog kisika, mijenja se broj i vrsta mikroorganizama, dolazi do promjene flore i faune,
pa i do njihovog nestanka.
Kanalizacijskim sustavom se otpadne vode iz naseljenih mjesta i industrijskih kompleksa
odvode na ureaj za obradu. U industrijskim kompleksima potrebno je imati razdvojeni
kanalizacijski sustav za odvodnju razliitih vrsta otpadnih voda, jer se u suprotnom
nepotrebno optereuje ureaj za obradu otpadnih voda. Tako se kanalizacijski sustav moe
razdijeliti na:
1. kontinuiranu odvodnju procesnih otpadnih voda (dok otpadne vode koje nastaju pri
arnoj proizvodnji skupljati u spremnike i obraditi odvojeno prije uputanja u
kanalizaciju ).
2. odvodnju oborinskih voda (po potrebi se mogu koristiti za razrjeivanje visoko
optereenih otpadnih voda prije uputanja u ureaj za bioloku obradu)
3. odvodnju sanitarne otpadne vode (otpadne vode restorana i sanitarnih vorova koje se
mogu upustiti u gradsku kanalizaciju)
Topivost kisika u prirodnoj vodi (prijamnik) ovisi o temperaturi i relativno je mala (oko
10 mg L-1 pri 15 C a 8 mg L-1 pri 20 C). Shodno teme otpadna voda neke male tvornice ve
moe potroiti prisutni otopljeni kisik u rijeci i izazvati pomor riba. Zato zakonski propisi
brojnih zemalja zahtijevaju da se vrijednost BPK5 otpadne vode mora smanjiti prije isputanja
u vodotoke to se postie odgovarajuom obradom.
2.7. OBRADA OTPADNIH VODA
Ovisno o veliini estica tvari u otpadnoj vodi, one se uklanjaju pri odreenom stupnju
obrade kako je prikazano u tablici 2.2. Primjeri prosjene vrijednosti KPK i BPK5
neobraenih kuanskih i industrijskih otpadnih voda prikazani su u Tablici 2.3. Pri obradi
otpadne vode mogu se primijeniti fizikalni, fizikalno kemijski i bioloki procesi.
Tablica 2.2. Veliine estice koje se uklanjaju u pojedinom stupnju obrade otpadne vode
38
Tablica 2.3. Prosjene vrijednosti KPK i BPK5 neobraenih kuanskih i industrijskih

otpadnih voda
KPK BPK5
PODRIJETLO Vrste oneienja (mg dm-3) (mg dm-3)
KUANSTVA Masti, proteini, ugljikohidrati, 500 300
suspendirane tvari
KLAONICA Proteini, suspendirane tvari 3.500 2.000
EERANA Ugljikohidrati, suspendirane t. 1.150 850
MLJEKARSTVO Ugljikohidrati, proteini, masti 1.800 900
DESTILERIJE Ugljikohidrati, proteini, 60.000 30.000
suspendirane tvari
TVORNICA CELULOZE ugljikohidrati, lignin, sulfati, 76.000 25.000
suspendirane tvari
TEKSTILNA IND. bojila 1.360 760
PROIZVODNJA GUMA Organske tvari, aditivi 5.000 3.000
KOARSKA IND. proteini, sulfidi, suspendirane t. do 13.000 do 2.300
KROBARA Ugljikohidrati, proteini 17.000 12.000
Fizikalni procesi
U fizikalne procese obrade otpadne vode se ubrajaju sedimentacija, uguivanje i flotacija.

Sedimentacija je proces uklanjanja vrstih estica gravitacijskim taloenjem. Proces se odvija
u sedimentacijskim bazenima (talonik) tj. u izbistrivaima ili u uguivaima. Izbistriva se
odabire kada je efluent (izlazni tok) s malo suspendiranih vrstih tvari, a uguiva se odabire
za dobivanje koncentrirane suspenzije. Pri obradi otpadnih voda sedimentacijom se uklanjaju
organske i anorganske vrste estice iz sirovog ili obraenog otpadnog toka (slika 2.14.).
Primarni talonik se koristi za uklanjanje vrstih tvari iz ulaznog toka otpadne vode, a
sekundarni talonik za uklanjanje vrstih tvari iz izlaznog toka nakon bioloke obrade.
Slika 2.14. Shematski prikaz zone taloenja u taloniku
Za prouavanje sedimentacije (taloenje) u idelnim bazenima odabran je horizontalni

protoni pravokutni bazen u kojem se nalaze etiri zone taloenja. Ulazni tok suspenzije
pravilno je rasporeen po presjeku bazena, koncentracija suspendiranih estica je istih
veliina i jednaka je na svim tokama vertikalnog presjeka bazena. vrsta tvar skuplja se u
zoni mulja na dnu bazena i sve estice koje dospiju na dno trajno su uklonjene iz suspenzije.
Putanja gibanja estica je pravocrtna i odreena sumom vektora dviju komponenti brzina
(slika 2.15.). Horizontalna brzina (u) estice posljedica je protoka fluida kroz bazen. estice s
brzinom taloenja (v0) na ulazu u bazen, dospjet e do dna bazena na raskriju s izlaznom
zonom. Zbog toga sve estice koje imaju brzinu taloenja jednaku ili veu od (v0) potpuno se
39
uklanjaju iz suspenzije. One estice ija je brzina taloenja manja od (v0) samo se djelomino
uklanjaju iz suspenzije. Frakcija estica s brzinom (vs), koja se ukloni u idealnom bazenu je:
vs v
Fx = = s
v0 Q / A
gdje je: Q ukupni volumetrijski protok fluida

A povrina bazena
vs brzina taloenja frakcija estica Fx
Slika 2.15. Shematski prikaz putanje gibanje estica u pravokutnom taloniku
Shodno tome na taloenje estica s manjom brzinom utjee povrina talonika i protok
otpadne vode.
Pri gravitacijskom uguivanju kod razrijeenih suspenzija estice se taloe slobodno, dok
ne dou do zone mulja (Slika 2.16.). Porastom koncentracije estica u suspenziji dolazi do
vee interakcije meu esticama to rezultira usporavanjem brzine taloenja. Kako brzina
taloenja ovisi o koncentraciji, fluks (tok) estica kroz bazen moe se mijenjati s dubinom
bazena. Uguivanje se nastavlja prema dnu, pa nastaje zona kompresije, a novo istaloene
estice djelomino podupire sloj koji se nalazi ispod njih.
Slika 2.16. Shematski prikaz taloenja estica pri gravitacijskom uguivanju
Kod uguivanja mulja flotacijom u suspenziju se uvode mjehurii plina za

destabilizaciju koloidnih estica. Mjehurii plina se prilijepe oko estica te stvarna gustoa
estice postaje manja od vode. Flotacija se primjenjuje u obradi otpadne vode za uguivanje
aktivnog mulja i uguivanje muljeva nasatlih nakon koagulacije (slika 2.17.).
40
Slika 2.17. Shematski prikaz procesa flotacije
Proces flotacije otopljenim zrakom osniva na dovodu zraka tlanom pumpom u retencijski i
flotacijski bazen. Pri tome estice mulja iz suspenzije odlaze k povrini gdje se nalazi sloj
mulja, koji se uklanja zgrtaem. Otjecanje izbistrenog toka otpadne vode omogueno je preko
pregradnih kanala i prilagodljivih reetki.
Fizikalno-kemijski proces obrade

Koagulacija se ubraja u fizikalno-kemijski proces obrade vode. Ovaj proces je usmjeren k
uklanjanju koloidnih estica koje stvaraju mutnou u vodi iz vodocrpilita ili u otpadnoj vodi.
Rasprene koloidne estice su razliitih promjera od 1 do 1000 nm. U ovom procesu se
dodaju kemijski spojevi u vodenu otopinu pa sitne rasprene (dispergirane) estice prelaze u
aglomerate. Koagulirane estice se nakon toga uklanjaju sedimentacijom, flotacijom zrakom
ili filtracijom. Stabilnost koloida u suspenziji posljedica je elektrinog naboja koje posjeduju
estice, pri emu se one meusobno odbijaju. Negativni naboj posjeduju koloidi organskog
podrijetla, anorganskog podrijetla i biokoloidi. Kako je prikazano u slici 2.18., negativno
nabijeni koloidi privlae oblak pozitivnih iona zbog elektrostatskih sila.
Slika 2.18. Shematski prikaz koloidne estice obavijene oblakom suprotno nabijenih iona
Pri tome su pozitivni ioni grupirani u dva sloja, prvi unutarnji sloj gdje su ioni adsorbirani
elektrostatskim silama i van der Waalsovim silama, te drugi vanjski difuzni sloj gdje je
distribucija iona zbog elektrinih sila i gibanja fluida. Destabilizacija koloida u suspenziji
kemijskom obradom otpadne vode usmjerena je na neutralizaciju ili redukciju elektrinog
naboja
Mehanizmi destabilizacije koloida mogu biti trojaki (redukcija naboja, neutralizacija
naboja ili uklapanje). Redukcija povrinskog naboja smanjenjem dvostruko nabijenog sloja na
primjer s Al2(SO4)3 14 H2O ili Ca(OH)2 djeluje na difuzni sloj. Neutralizacija naboja
adsorpcijom na suprotno nabijene ione postie se dodavanjem dodecilamonijevih iona koji
41
djeluje na mono-sloj oko koloida Premoivanjem dviju estica s organskim polimerima na

aktivnim mjestima polielektrolita dolazi do adsorpcije koloida. Rezultat je uklanjanje
uklapanjem koloida u pahuljicu (flokulu) hidratiziranog koagulanta voluminoznog
trodimenzionalnog polimera. Najei kemijski spojevi za destabilizaciju koloida u suspenziji
su CaO, Ca(OH)2, Mg(OH)2 i Al2(SO4)3. Osim toga se koriste i polielektroliti koji su po
kemijskom sastavu sintetski polimeri s mnogo funkcionalnih grupa. Prema naboju dijele se na
kationske (amini, kvarterna amonijeva grupa), neionske (poliamidi, polialkoholi) i anionske
(karboksilna grupa, sulfonska grupa).
Bioloki procesi obrade

Dvije su osnovne vrste bioloke obrade otpadne vode a to su aerobna i anaerobna. Pri
aerobnoj obradi otpadne vode mogu se primijeniti sustavi s aktivnim muljem i bioloka
filtracija.
U sustavu s aktivnim muljem heterotrofni mikroorganizmi u prisutnosti otopljenog
kisika razgrauju organsku tvar u otpadnoj vodi. Svrha aktivnog mulja je oksidirati
biorazgradljive organske tvari u aeracijskom bazenu i flokulirati, tj. odvojiti novostvorenu
biomasu od obraenog toka. Aktivni mulj se djelomino vraa u sustav, pa se poveava
koncentracija stanica za razgradnju organske tvari u kratkom vremenu. Postoje dva razliita
karakteristina vremena zadravanja u reaktoru (bazenu):
- hidrauliko vrijeme zadravanja (H) otpadne vode se moe prikazati kao omjer
volumena reaktora (V) i protoka otpadne vode (Q):
H = V/Q
- vrijeme zadravanja stanica mikoorganizama (c) predstavlja omjer stanica

prisutnih u reaktoru i mase ispranih stanica po danu
Uobiajeno hidrauliko vrijeme zadravanja otpadne vode (H) je u rasponu od 3 do 6 sati, dok
je vrijeme zadravanja stanica mikroorganizama (c) u rasponu je izmeu 3 i 15 dana.
Sustav s aktivnim muljem je najjednostavniji nain obrade otpadnih voda. Organske tvari
se razgrauju s aerobnim mikroorganizmima pri emu otpadna voda treba imati neutralnu pH-
vrijednost, te odnos BPK5: N: P 100 : 3-5 : 1. Mikroorganizmi se nalaze na ili u pahuljici
aktivnog mulja a aeracijom se osigurava izmjena supstrata i izmjena produkata metabolizma.
Aktivni mulj se sastoji se od velikog broja u vie slojeva rasporeenih bakterija, pri emu
neke bakterije izluuju na povrinu svoje stanine stijenke izvanstanini polimerni materijal
(polisaharidi i/ili polipeptidi) koji omoguava tvorbu pahuljice aktivnog mulja. Pahuljice
aktivnog mulja su negativnog naboja, veliine 50 -1000 m i posjeduju veliku povrinu zbog
spuvaste strukture te sadre razliite organske i anorganske tvari. Kemijski sastav aktivnog
mulja je sljedei: mineralne tvari (10 - 30%), P i Ca glavni sastojci a od organskih tvari (70 -
90%), prevladavaju proteini i ugljikohidrati.
Promjene u otpadnoj vodi (umnoavanje mikroorganizama, troenje supstrata, nastajanje
proizvoda metabolizma) opisuje kinetika procesa. Monod je prouavao kinetiku rasta
mikroorganizama (slika 2.19.) i predloio jednadbu koja prikazuje ovisnost specifine brzine
rasta mikroorganizama (k) o koncentraciji supstrata (S) kako slijedi:
ko S
k= kd
Km + S
gdje je: ko - konstanta maksimalne specifine brzine rasta,
Km - konstanta zasienja supstratom,
kd - konstanta endogene respiracije.
42
Slika 2.19. Specifina brzina rasta mikroorganizama u ovisnosti o koncentraciji suspstrata
Kada je S >> Km reakcija je I reda i ne ovisi o koncentraciji supstrata, kada je S = Km,

reakcija je 1/2 maksimalne vrijednosti specifine brzine rasata biomase a kada je S << Km
reakcija postaje I reda za supstrat i biomasu ili alternativno ukupno II reda.
Bioloku sintezu biomase odnosno kinetiku rasta (Monodova kinetika) opisuje sljedei
izraz:
dX k XS
= 0
dt [K m + S ]
pri emu se utroak supstrata vezuje uz nastanak ivih stanica izrazom:
dX dS
= Y
dt dt
gdje je: Y= faktor prirasta biomase
U dobro mijeanim protonim reaktorima sastav otpadne vode je jednak u svim

dijelovima reaktora. Openito materijalna bilanca kod protonih reaktora se moe opisati:
Akumulacija u reaktoru = Ulaz - Izlaz + Produkt reakcije
Pri ustaljenom stanju rada reaktora su konstantni So, Xo i Qo, te pri odreenom vremenu
zadravanja koji je definiran s = V/Q0, materijalne bilance za supstrat i biomasu glase:
k 0 SX
S0 S =0
Y (K m + S )
k 0 SX
X0 X + k d X = 0
Km + S
gdje je:
V volumen reaktora,
Q0 protok otpadne vode
X0- koncentracija stanica na ulazu i X na izlazu iz reaktora
S0 koncentracija supstrata na ulazu i S koncentracija supstrata na izlazu
Mikroorganizmi nastali u biolokom procesu esto se vraaju na ulaz u reaktor. Kod

pravilno voenih procesa, glavni razlog povratnog toka je poveanje koncentracije biomase u
reaktoru. Dodatak povratnog toka takoer razrjeuje koncentraciju supstrata u ulaznom toku,
to skrauje vrijeme zadravanja fluida u samom reaktoru. Izlazni tok iz reaktora dospijeva u
izbistriva, pri emu se nakon taloenja dio koncentrirane biomase vraa u reaktor s brzinom
protoka Qr i koncentracijom biomase Xr (slika 2.20.).
43
Slika 2.20. Shematski prikaz obrade otpadne vode u reaktoru s povratnim tokom
Ukoliko je koncentracija supstrata u izbistrivau zanemariva, povratni tok e sadravati istu

koncentraciju supstrata kao i izlazni tok iz reaktora. Materijalne bilance za ovu vrstu reaktora
ukljuuju izraze za supstrat i biomasu u povratnom toku. Rijeima i jednadbama se moe
opisati:
Akumulacija = Ulaz + Povratni tok - Izlaz + Produkt reakcije

k 0 SX
S0 S =0
Y (K m + S )
k 0 SX
X 0 + RX r (1 + R ) X + k d X = 0
Km + S
Ukoliko je koncentracija biomase na ulazu zanemariva, materijalna bilanca za biomasu je:
k 0 SX
RX r (1 + R ) X + k d X = 0
Km + S
a kada reaktor radi u podruju rasta mikroorganizama gdje je endogena respiracija

zanemariva, materijalna bilanca za biomasu poprima sljedei oblik:
k 0 SX
RXr (1 + R ) X + =0
Km + S
Bioloka filtracija se takoer primjenjuje pri obradi otpadne vode. Pri tome aerobni
mikroorganizmi nisu suspendirani u otpadnoj vodi kao u sustavu s aktivnim muljem nego su
imobilizirani na povrini inertnog materijala koji se nalazi u biolokom filtru. Prethodnici
ovih filtara su bili kontaktni filtri. To su bile posude punjene izlomljenim kamenjem u koje se
diskontinuirano uvodila otpadna voda. Ovi ureaji su bili slabog uinka. U novije vrijeme
uvode se bioloki filtri s plastinim punjenjem pa se poveao interes za njihovu primjenu.
Diskontinuiranim ili kontinuiranim dovoenjem i rasprivanjem, otpadna voda tee u tankim
mlazovima preko punila filtra. Kisik i supstrat difundiraju u bioloku opnu gdje
mikroorganizmi u procesu metabolizma razgrauju organske tvari iz otpadne vode.
Mikroorganizmi prisutni u otpadnoj vodi se imobiliziraju (veu) na vrstu ispunu u reaktoru i
troei supstrat stvaraju filmski sloj biomase koji moe biti debljine i do nekolko mm (slika
2.21.). Pri tome je vanski sloj biomase dobro opskrbljen kisikom i supstratom a u unutarnji
sloj uz vrstu podlogu ne dospjeva niti kisik niti supstrat. U tom sloju vremenom nastaju
anaerobni uvjeti, stvarju se plinovi CO2 iH2S pri emu dolazi do rahljenja filmskog sloja i
odvajanja stare biomase. Nakon toga se filmski sloj ponovo razvija. U poetku je sloj
imobilizirane biomase tanki i vladaju samo aerobni uvjeti. Meutim ponovnim stvaranjem
debljeg sloja u unutranjem dijelu nastaju opet anaerobni uvjeti.
44
Slika 2.21. Shematski prikaz imobilizirane biomase na filtarskoj ispuni
Debljina filmskog sloja biomase iznosi od 1 do 3 mm, a ovisi o svojstvu otpadne vode i
hidraulikom optereenju. Na proces obrade otpadne vode u biofiltru utjeu temperatura, pH-
vrijednost, kisik, inertna ispuna i hidrauliko optereenje.
Pri anaerobnoj razgradnji otpadne vode, proces se odvija bez prisutnosti kisika uz pomo
fakultativno anaerobnih i striktnih anaerobnih mikroorganizama i tee u etiri koraka
(stupnja). Prvi korak je hidroliza polimernih organskih spojeva (proteini, masti, ugljikohidrati)
do dugolananih masnih kiselina. U ovom koraku aerobne i fakultativno anaerobne bakterije
sintetiziraju izvanstanine (ekstracelularne) enzime poput proteolitikih, lipolitikih i drugih
hidrolitikih enzima, a pH-vrijednost otpadne vode iznosi oko 7,0. U drugom koraku dolazi
do razgradnje dugolananih masnih kiselina do kratkolananih masnih i hlapljivih kiselina. U
ovim reakcijama uestvuju fakultativno anaerobni heterotrofi ije je optimalno pH podruje
djelovanja od pH 4.0 do 6.5. Glavni produkti su octena, propionska i maslana kiselina. U
treem koraku se odvija anaerobna oksidacija organskih molekula nastalih u prethodnom
stupnju i u zadnjem koraku se odvija metanogeneza. Iz prethodno sintetizirane octene
kiseline, CO2 i H2 uz prisustvo anaerobnih mikroorganizama koji pripadaju domeni Archaea
nastaje plin metan (CH4). Ove bakterije su striktni anaerobi i optimalna pH-vrijednost
metanogeneze je izmeu 7.0 i 7.8. Za uspjenu metanogenezu potrebno je osigurati:
bogati izvor biorazgradljive organske tvari
pogodan odnos izmeu razliitih hranjivih sastojaka tj. C:N:P
piski oksidacijsko-redukcijski potencijal
pH izmeu 6,8 - 8,0
temperaturu izmeu 30 C i 60 C
visoki sadraj vode (preko 75%)
odsutnost toksinih spojeva
Razliite grupe mikroorganizama, koje provode razgradnju organskog materijala do CH4,

su u simbiotskim odnosima. To je naroito izraeno izmeu bakterija octenog vrenja i
mikroorganizama koji sudjeluju u metanogenezi. Proces anaerobne razgradnje je endoterman,
pa je potrebno dovoditi toplinu za uspjenu fermentaciju, odnosno proces provoditi u strogo
definiranom temperaturnom podruju na primjer pri 28C, 35C, 40C ili 55C uz malo
odstupanje od navedenih temperatura i to do 1,0 C. Kada se proces anaerobne razgradnje
promatra pojednostavljeno onda se on sastoji od dvije uzastopne faze tj. faze kiselinskog
vrenja i metanogeneze:
1. sloeni C - spojevi + druge tvari Hidroliti
H 2 + CO 2 + organske kiseline + biomasa
ke i octene bakterije
2. organske kiseline + H 2 + CO 2 Mikroorgan

izmi metanogene
ze
CH 4 + CO 2 + biomasa
45
Plinoviti proizvodi metanskog vrenja mogu se izraunati na osnovi stehiometrijskog

odnosa:
CnHaCb + (n - a/4 - b/2) H2O (n/2 - a/8 + b/4) CO2 + (n/2 + a/8 - b/4) CH4
Ako se primjeni na octenu kiselinu kao sredinji meuproizvod fermentacije, tada iz jednog
mola kiseline nastaje po jedan mol metana i ugljikovog dioksida:
CH3COOH CH4 + CO2

(60) (16) (44)
Znai da iz 1,0 g octene kiseline nastaje 0,267 g metana. Kako najee nije poznat toan
kemijski sastav otpadnih organskh spojeva podvrgnuti anaerobnoj razgradnji, plinoviti
produkti fermentacije indirektno se izraunavaju odreivanjem vrijednosti KPK supstrata koji
se podvrgava anaerobnoj razgradnji. Iz jednadbe potpune oksidacije octene kiseline:
CH3COOH + 2 O2 2 CO2 + 2H2O
slijedi da je za l,0 g octene kiseline potrebno 1,067 g kisika ili da se po svakom gramu
vrijednosti KPK supstrata moe dobiti:
0,267/1,067 = 0,25 g CH4 odnosno pri normalnim uvjetima 0,35 L CH4
Metcalf i Eddy su 1972. godine predloili jednadbu za izraunavanje stvarnog volumena

metana koja glasi:
V=0,35 (eS 1,42Bm)
gdje je:
e koeficijent uinkovitosti koritenja supstrata (0,80- 0,95)
S koliina utroenog supstrata izraena kao vrijednost KPK (KPK/dan)
Bm koliina proizvedene biomase
U praksi su glavni sastojci bioplina CH4 (60 - 70 %) i CO2 (40 - 30 %). Brzinu procesa
odreuju bakterije metanskog vrenja koje su 10- 20 puta sporije od bakterija octenog vrenja.
Stupnjevi obrade otpadne vode i izbor procesne opreme
Sedimentacija se primjenjuje u prethodnom stupnju obrade za selektivno uklanjanje

krupnih estica iz sirove otpadne vode i u sekundarnoj obradi za separaciju biolokog mulja
ili kemijskih taloga.
Reetke se primjenjuju u prethodnom stupnju, gdje se uklanja inertna frakcija taloivih
estica. Ova operacija slui za zatitu postrojenja od oteenja ili zaepljenja. Uinkovitost
ovisi o razmaku reetaka pa je za:
prethodno cijeenje 30 - 100 mm
srednje fino cijeenje 10 - 25 mm
fino cijeenje 3 - 10 mm
Prema izvedbi se reetke mogu podijeliti na:

nagnute pod kutom
sa zupanicima
s grabljama
s etkom na beskonanoj traci
46
s eljevima na beskonanoj traci
Pjeskolovi se takoer primjenjuju u prethodnom stupnju obradbe otpadne vode. U ovoj

operaciji uklanjaju se estice pijeska, ljunak i fine estice minerala. Ovom operacijom
uklanjaju se estice veliina veih od 0,2 mm. Ureaji su kanalskog tipa, a izvedeni su tako da
se mijenja brzina toka ili je konstantna brzina. Vrijeme zadravanja otpadne vode je od 1-2
min. Osim toga, pjeskolovi mogu biti izvedeni kao kruni s tangencijalnim napajanjem
otpadnom vodom s mehanikim mijeanjem ili s upuhivanjem zraka. Takoer mogu biti
pravokutni ureaji u kojima se otpadna voda giba rotacijski. Pijesak se uklanja mehaniki
struganjem k rubu okna ili usisnom pumpom.
Mastolovi su ureaji koji se takoer primjenjuju u prethodnom stupnju obrade otpadne
vode. Svrha ove operacije je ukloniti masti i ulja iz otpadne vode prije daljnje obrade.
Mehanizam uklanjanja osniva se na prirodnom svojstvu da mast ili ulje, kao laka frakcija,
pliva po povrini vode. Separatori ulja i masti proizvode se za razliite protoke, od malih
pogona do velikih ureaja za obradu gradskih otpadnih voda. Kod ovih posljednjih, u
prethodnom stupnju se istovremeno uklanjaju pijesak, te ulja i masti. Danas se kod manjih
jedinica za obradu otpadne vode u mastolove dodaju prilagoene imobilizirane mjeovite
kulture mikroorganizama koje s pomou lipolitikih enzima razgrade masnou, pa se masnoa
ne mora odvajati i posebno odlagati (spaliti, ili odlagati na odlagalita).
Talonici za sedimentaciju vrstih estica u prvom stupnju obrade u stvarnosti odstupaju
od teorijskog modela idealnog bazena. Raspodjela estica i vrijeme zadravanja u praksi ovise
o turbulenciji na ulazu i izlazu iz bazena, strujanju izazvano vjetrom i strujanju izazvano
temperaturnom konvekcijom. Zato je potrebno teorijski izraunate vrijednosti protoka
otpadne vode smanjiti za 25-35%. Talonici mogu biti izvedeni kruno, promjera od 9 do 60
m i dubine fluida 2- 5 m, te pravokutni duine do 90 m s omjerom duine i irine izmeu 3/1 i
5/1. Istaloene estice se uklanjaju mehanikim napravama koje zgru k sredini ili
hidraulikim sakupljaima koji uklanjaju do toke odlaganja.
Kod uguivanja flotacijom dovode se mjehurii plina za destabilizaciju koloidnih estica
u suspenziju. Mjehurii plina se prilijepe oko estica te stvarna gustoa estice postaje manja
od vode. Flotacija se primjenjuje za uguivanje aktivnog mulja i uguivanje muljeva od
koagulacije.
Centrifuge se primjenjuju za uguivanje muljeva nastalih nakon drugog stupnja obrade
otpadnih voda. Centrifuga je u biti sedimentacijski ureaj gdje se brzine taloenja pospjeuju
centrifugalnim silama. Dijelovi centrifuge se sastoje od rotirajue korpe i transportera za
odlaganje mulja (slika 2.22.).
Slika 2.22. Shematski prikaz presjeka centrifuge
Korpe mogu biti promjera do 1,5 m uz protok otpadne vode do 12,0 L s-1. Brzina okretaja
centrifuge je od 1000 do 6000 o min-1.
Ureaj za bioloku obradu u drugom stupnju obrade otpadne vode s aktivnim muljem je
pravokutni bazen i najee s mehanikom aeracijom kako je prikazano u slici 2.23.
47
2.23. Fotografski snimak bioaeracijskog bazena s mehanikom aeracijom
Obrada otpadnih voda aktivnim muljem moe se provesti i u oksidacijskim bazenima (kanali,
jarci). U ovim se sustavima obrada provodi u krunim i u elipsastim kanalima odreene irine.
Mijeanje i aeracija obavljaju se i mehanikim rotorima djelomino uronjenima u otpadnu
vodu. Oksidacijski kanali su primjer sustava s produenom aeracijom, te se najee
primjenjuju za obradu otpadnih voda sela, manjih naselja i u industrijskim pogonima gdje
izlazni otpadni tokovi nisu jako optereeni organskom tvari (slian sastav kao kuanske
otpadne vode).
Aerirane lagune su o mala umjetna jezera ili bazeni dubine izmeu 0,8 do 2,5 m. U
lagunama se u prvom redu postie taloenje suspendiranih tvari iz otpadnih voda, a u toplijim
krajevima dolazi i do njihove djelomine bioloke obrade. Za takve sustave je potrebno
dovoljno slobodnog prostora i povoljni klimatski uvjeti. Ovakvi ureaji se mogu primijeniti za
obradu otpadne vode iz arnih proizvodnji (eerane, naftno-petrokemijska industrija).
Rotirajui bioloki ureaji poznati su po trgovakim nazivima BIO-DISK i BIOROLL.
Pogodni su za obradu kuanskih otpadnih voda manjih naselja ili otpadnih voda iz
industrijskih pogona ukoliko ne postoji kanalizacijski sustav za odvodnju u zajedniki
kolektor. Ovi ureaji se sastoje od primarnog talonika, bioloke zone i sekundarnog
talonika. Na rotirajuem disku stvara se imobilizirani sloj (opna) mikroorganizma poput
onog kod biofiltracije. Naizmjeninim uranjanjem bioloke opne u otpadnu vodu, bakterijska
masa se opskrbljuje hranjivim tvarima a prolazom kroz zrak potrebnim kisikom (slika 2.24.).
Slika 2.24. Shematski prikaz presjeka biofilma (lijevo) i presjek diska s ugraenim cijevima za dodatnu aeraciju
i uinkovitiju difuziju O2 u bioloku opnu (desno)
48
Danas se upotrebljavaju novi materijali za ispunu diskova kao to su poliuretanske mase.

Prednost im je posjedovanje brojnih pora pri emu se poveava povrina bioopne a obrada
otpadne vode postaje uinkovitija.
Tijek obrade otpadne vode u biorotoru je prikazan u slici 2.25. kako slijedi:
1. Aeracija otpadne vode pumpama uz prethodnu primarnu obradu i rast opne (biofilm)
mikroorganizama na poliproplenskim rotorima
2. Bioloko proiavanje u bio-sekcijama biorotora
3. Bioloka razgradnja, stabilizacija mulja
4. Mjerna komora, mogunost reciklae vode
Slika 2.25. Shematski prikaz poprenog presjeka biodiska
Detaljniji postupak obrade vode u biorotoru prikazan je u slici 2.26. kako slijedi:
1. Prihvatno ulazna komora, primarni stupanj obrade otpadne vode
2. Prepumpna podizna stanica
3. Aeracijski bazen i aeratori, bioloka predobrada, obogaivanje vode kisikom iz
zraka i istjerivanje amonijaka
4. Primarni bazen, dozator biomase za rotirajui polipropilenski rotor
5. Rotor ispunjen polipropilenskim saastim blokovima
6. Sekundarni bazen, taloenje proiene otpadne vode
Slika 2.26. Shematski prikaz detaljnog tijeka obrade otpadne vode u biorotoru
Konstruirana movarna stanita se u novije vrijeme primjenjuju za aerobnu bioloku

obradu sanitarne otpadne vode (gospodarstva, naselja, kampovi) u povoljnim klimatskim
uvjetima. Dno i bone stranice na odreenoj lokaciji oblau se nepropusnom folijom. Polau
se cijevi za protok otpadne vode. Iznad toga se postavlja metalna mrea koja se prekriva
supstratom i ljunkom. Na tako ureenu plohu sade se movarne biljke (slika 2.27.). Njihov
korjenski sustav ima funkciju proiavanja otpadne vode, koja protjee kroz tako
konstruirani ureaj. Prije ulaza u ovu vrstu ureaja, otpadna voda se podvrgava prethodnom
stupnju obrade pri emu se uklanjanju krupnije estice i suspendirane tvari.
49
Slika 2.27. Fotografski snimak faze izgradnje (lijevo) i ureaj u funkciji i rast trske (desno)
Obrada i odlaganje muljeva
Pri uklanjanju otopljenih i suspendiranih tvari iz otpadne vode nastaju razliiti muljevi.
Koliine i znaajke muljeva ovise o podrijetlu otpadne vode, vrsti ureaja za obradu i
postupku obrade. Obrada mulja je neophodna kako bi se smanjio volumen i sprijeilo irenje
neugodnog mirisa.
Izbor postupaka obrade muljeva je sljedei:

Koncentriranje gravitacijskim ili flotacijskim uguivanjem
Stabilizacija anaerobna i aerobna razgradnja (uklanjanje patogenih mikroorganizama)
Kondicioniranje a) dodatak anorganskih ili organskih koagulanata
b) toplinska obradba (sterilizacija, deodorizacija)
Odvlaivanje smanjenje sadraja vode vakuum filtracijom i centrifugiranjem, polusuhi
mulj se odlae u odlagalite, na povrinu tla, spaljuje ili sui
Kompostiranje razgradnja organske tvari u aerobnim uvjetima, uz optimalnu vlagu i toplinu.
Rezultat procesa je stabilni produkt kompost, te ovisno o njegovoj kakvoi
moe se koristiti u poljoprivredi kao organsko gnojivo, zatim oplemenjivanje
tla ili popunu udubina u tlu.
Literatura uz Poglavlje 2.:

1. Bitton G., Wastewater Microbiology, John Wiley & Sons, New York, 1996..
2. Carson P.A., Mumford C.J., Hazardous Chemicals Handbook, Butterworth-Heinemann, Oxford, 2002.
3. Casey T.J., Unit treatment processes in water and wastewater engineering, John Wiley & Sons,
Chichester, 1996.
4. Eckenfelder W.W., Jr., Industrial Water Pollution Control, 2nd Ed., McGraw-Hill, New York, 1998.
5. Metcalf & Eddy, Inc. Wastewater Engineering collection, treatmment ans disposal, Tatat McGraw-
Hill Publishing Company Ltd., New Delhi, 1978
6. Pravilniku o kakvoi vode za pie , Narodne novine NN 47/08, 2008.
7. Salvato J.A., Nemerow N.L., Agardy F.J., Environmental engineering 5th Ed., John Wiley &Sons, Inc.,
New Jersey, 2003. (spaljivanje otpada,radijacija, )
8. Shuler M.L., Kargi F., Bioprocess Engineering, 2002, Prentice hall PTR Upper Sadle River, 2002.
9. Sundstrom D.W., Klei H.E., Wastewater treatment, Prentice-Hall Inc., Englewood Cliffs, 1979.
10. Standard methods for the examination of water and wastewater, 19th Ed., United Book Press Inc.,
Baltimore 1998.
11. Zakon o vodama RH, Narodne novine NN 153/09, 2009.
Efluent: jedinstven naziv za tehnoloke otpadne vode koje se proiene ili neproiene isputaju u sustav
javne odvodnje ili u povrinske vode i otpadne vode sustava javne odvodnje koje se proiene ili neproiene
isputaju u povrinske vode.
50
ES (ekvivalent stanovnik: znai organsko biorazgradivo optereenje od 60 g O2 dnevno, iskazano kao

petodnevna biokemijska potronja kisika (BPK5).
Estuarij: prijelazno podruje na uu rijeke izmeu slatke vode i priobalnih voda.
Eutrofikacija: obogaivanje vode hranjivim tvarima, spojevima duika i/ili fosfora, koji uzrokuju ubrzani rast
algi i viih oblika biljnih vrsta, te dovodi do neeljenog poremeaja ravnotee organizama u vodi i promjene
stanja voda.
Izvorite: mjesto na zemljinoj estici iz kojeg podzemna voda prirodno izvire na povrinu odnosno mjesto na
zemljinoj estici s kojeg se kroz buotinu crpi voda iz tijela podzemnih voda.
Jezero: vodno tijelo stajae povrinske vode.
Komunalne otpadne vode: otpadne vode sustava javne odvodnje koje ine sanitarne otpadne vode, oborinske
vode ili otpadne vode koje su mjeavina sanitarnih otpadnih voda s tehnolokim otpadnim vodama i/ili
oborinskim vodama odreene aglomeracije.
Kondicioniranje: postupak proiavanja zahvaene vode namijenjene za koritenje ljudima.
Kopnene vode: sve stajae ili tekue vode na povrini tla i sve podzemne vode na kopnenoj strani od crte niske
vode na obali kopna.
Monitoring: proces opetovanog promatranja jednog ili vie pokazatelja kakvoe i koliina voda, prema
utvrenom programu.
Obala: pojas zemljita uz korito tekuih i drugih povrinskih voda koji slui pristupu vodi i redovitom
odravanju korita.
Oneienje podzemnih voda: izravno ili neizravno isputanje tvari ili energije u podzemne vode, rezultat ega
moe biti ugroavanje ljudskog zdravlja ili opskrbe vodom, nanoenje tete ivim resursima i vodnom
ekosustavu ili ugroavanje drugih zakonitih koritenja voda, odnosno ugroavanje i negativan utjecaj na druge
resurse zatiene posebnim propisima.
Oneienje voda za kupanje: prisutnost mikrobiolokog oneienja ili oneienja drugim organizmima ili
otpadom koji utjee na kakvou povrinskih voda za kupanje i koji ini opasnost za zdravlje kupaa.
Oneiujue tvari: tvari koje mogu izazvati oneienje, ukljuivo opasne, prioritetne i druge oneiujue
tvari.
Opasne tvari: tvari ili skupine tvari koje su toksine, postojane, karcinogene, mutagene, teratogene,
bioakumulativne i druge tvari ili skupine tvari koje izazivaju jednaku razinu opasnosti.
Otpadne vode: sve potencijalno oneiene tehnoloke, sanitarne, oborinske i druge vode.
Otpadni mulj: preostali, obraeni ili neobraeni dio mulja iz ureaja za proiavanje komunalnih otpadnih
voda.
Podzemne vode: sve vode ispod povrine tla u zoni zasienja i u izravnom dodiru s povrinom tla ili
podzemnim slojem.
Povrinske vode: kopnene vode, osim podzemnih voda te prijelazne vode; izraz povrinske vode ukljuuje i
priobalne vode, te vode teritorijalnog mora.
Proiavanje komunalnih otpadnih voda: obrada komunalnih otpadnih voda mehanikim, fizikalno-
kemijskim i/ili biolokim procesima.
Rijeka: kopneno vodno tijelo koje najveim dijelom tee povrinom tla, ali moe i dijelom toka tei ispod
zemlje.
Sanitarne otpadne vode: otpadne vode koje se nakon koritenja isputaju iz stambenih objekata, ugostiteljstva,
ustanova, vojnih objekata i drugih neproizvodnih djelatnosti i uglavnom potjeu od ljudskog metabolizama i
aktivnosti kuanstava.
Slatka voda: prirodna voda s niskim koncentracijama mineralnih tvari koja se esto smatra prikladnom za
crpljenje i preradu u proizvodnji vode za pie.
Tehnoloke otpadne vode: sve otpadne vode koje nastaju u tehnolokim postupcima i isputaju se iz
industrijskih objekata za obavljanje bilo kakve gospodarske djelatnosti, osim sanitarnih otpadnih voda i
oborinskih oneienih voda.
Vodni okoli: vodni sustav, ukljuivo vodne i o vodi ovisne ekosustave (organizme i njihove zajednice), ovjeka
te materijalnu i kulturnu batinu koju je stvorio ovjek u ukupnosti uzajamnog djelovanja.
Vodonosnik: podzemni sloj ili slojevi stijena ili drugih geolokih naslaga dovoljne poroznosti i propusnosti koji
omoguuje znaajan protok podzemnih voda ili zahvaanje znatnih koliina podzemnih voda:
Vodotok: ini korito tekue vode zajedno s obalama i vodama koja njime stalno ili povremeno teku.
51
3. Tlo i oneienje tla
Poglavlje 3: TLO I ONEIENJE TLA
Tlo se definira kao povrinski sloj zemljine kore sainjen od mineralnih estica, organske
tvari, vode, zraka i ivih organizama, koje povezuje litosferu, atmosferu i hidrosferu te
udomljuje vei dio biosfere. Smatra se da je tlo neobnovljiv ili uvjetno obnovljiv resurs zbog
izrazito sporog procesa nastanka. Veina tala nastajala je milijunima godina, zato se ne mogu
nadomjestiti ukoliko nestanu zbog erozije. Vjerojatno je istina ako se kae da je tlo na glavni
resurs jer osigurava: hranu, biomasu, sirovine, stanita i rezerve gena; skladiti, filtrira i
izmjenjuje hranjive tvari, vodu i ugljik.
Poslije viestoljetnog koritenja odnosno nepravilnog koritenja zemljita, danas raste
svijest o ulozi tala u okoliu i o njihovom znaaju za ivot najveeg broja organizama. Vrlo
rijetko se pokazivalo malo potovanja prema tlu te brinulo o optimalnom upravljanju.
Arheoloka istraivanja ukazuju da su nekadanje napredne civilizacije koje su nestale,
takoer unitavale tla. Vjerojatno se njihova propast moe pripisati progresivnoj eroziji a te
brojna istraivanja ukazuju da se u ovu kategoriju moe uvrstiti i nekadanja civilizacija Maja
u Centralnoj Americi.
Tlo je izrazito sloen i kompleksan medij i podloan je procesima propadanja i prijetnjama
koje u kratkom vremenskom razdoblju mogu ozbiljno ugroziti i onesposobiti njegove
funkcije. Posljedice se oituju kroz smanjenje plodnosti tla, bioloke raznolikosti, kakvoe
zraka i vode, te klimatske promjene.
3.1. TLO KAO PRIRODNI FENOMEN I UPORABA ZEMLJITA
Zdravo tlo osigurava isti zrak i vodu, obilje usjeva i uma, produktivno tlo, mnotvo
divljai i prekrasne krajobraze. Moe se rei da tlo ima pet osnovnih funkcija kako slijedi:
1. Regulira vodu tlo kontrolira kamo odlazi kia, otopljeni snijeg i voda za
navodnjavanje.
2. Odrava ivot biljaka i ivotinja.
3. Filtrira potencijalno oneienje minerali i mikrooranizmi u tlu su odgovorni za
filtriranje, kao pufer, razgradnju, imobiliziranje i detoksikaciju organskih i
anorganskih tvari.
4. Osigurava kruenje hranjivih tvari ugljik, duik, fosfor i mnoge druge hranjive
tvari su pohranjene, transformirane i krue u tlu.
5. Potporna struktura graevine trebaju stabilno potporno tlo.
Pedologija je znanost o tlu. Tlo (pedosfera) je vrlo kompleksno a sastoji se od sitnih

estica minerala, zraka, vode, mrtve organskih tvari i razliitih vrsta ivih organizama (tablica
3.1.). Koliina i zastupljenost ovih konstituenata na povrini Zemlje je vrlo razliita od mjesta
do mjesta.
Tablica 3.1. Zastupljenost pojedinih konstituenata u tlu
Konstituenti tla Postotak (%)

estice minerala 45
zrak 25
voda 25
organska tvar 5
- humus - (80)
- korjenje - (10)
- organizmi - (10)
52
Najee se misli da je tlo samo prvih nekoliko centimetara povrine, odnosno samo gdje
dopire korijenje biljaka. Meutim pedolozi istraujui tlo kopanjem, vizualnim pregledom
utvruju pojedine karakteristine slojeve tla (slika 3.1.). Prema razlikama u boji pojedinih
slojeva saznaje se o profilu tla na odreenom podruju. Debljina sloja tla najee se kree od
jednog do tri metra. Kada se govori o tlu, tada treba imati na umu da je tlo samo dio jednog
veeg kompleksnijeg sustava.
Slika 3.1. Fotografski snimak istraivanja karakteristinih slojeva tla
Za lake razumijevanje, meuodnosi koji vladaju u tlu se mogu razdvojiti u vei broj
jednostavnijih krunih tokova, a meu njima su najvaniji sljedei: kruni tok ugljika, kruni
tok vlage, kruni tok duika, kruni tok kisika i kruni tok minerala.
Nastajanje tla
Dokuaev, poznati ruski pedolog, dokazao je da tla ne nastaju sluajno, te da je za njihov
nastanak znaajna interakcija (meuodnos) izmeu sljedeih imbenika: roditeljski materijal,
klima, organizmi, topografija i vrijeme (slika 3.2.).
KLIMA
RELJEF
Znaajke
ORGANIZMI Procesi
tla
RODITELJSKI
MATERIJAL
VRIJEME
Slika 3.2. Shematski prikaz imbenika koji utjeu na formiranje tla
Roditeljski materijali potjeu od minerala i/ili organskih tvari. Minerali potjeu od

vulkanskih, talonih ili preobraenih stijena. Po kemijskom sastavu minerali se mogu
podijeliti u silikate i nesilikate. Silikatni minerali posjeduju vrlo kompleksnu strukturu u kojoj
osnovnu jedinicu predstavlja silicij oksid tetrahedron. Ion silicija smjeten je u sredini
koordinatnog sustava i okruen je sa etiri blisko postavljena i jednako udaljena iona kisika. U
nesilikatne minerale ubrajaju se oksidi, sulfati, kloridi, karbonati i fosfati. Veina ih ima
jednostavnu strukturu. Meutim, razlikuju se po topljivosti i otpornosti na klimatske uvjete.
Osim od minerala, tlo se moe formirati i od taloga nastalih gibanjem ledenjaka, vulkana,
53
vode, vjetra ili materijala koji se gibaju niz padine, te od organskih materijala i stare povrine
tla.
Klima utjee na morfogenezu tla dvojako i to izravno putem temperature i padalina, te
neizravno vrstom i gustoom biljnog pokrova. U izravne uinke se ubrajaju velika koliina
oborina koja ubrzava kemijsko raspadanje izvornog materijala, izluuje minerale iz tla i
poveava kiselost tla, dok e mala koliina oborina usporiti kemijsko raspadanje, poveat e
koncentraciju soli u tlu i poveat e lunatost tla a pri viim temperaturama raste brzina
kemijske reakcije. U neizravne uinke na tlo se ubrajaju klima koja omoguava rast biljaka a
to ubrzava zrelost tla, zatim izraziti rast biljka poveava kiselost tla i ubrzava kemijsko
raspadanje stijene ili njezinih sitnijih frakcija, te ujedno poveava udio organske frakcije u tlu
i smanjuje izluivanje minerala iz tla. Tako je primjerice, u tropskim podrujima prisutno vrlo
zrelo plitko tlo dok su u suhim podrujima nezrela tla. Temperatura, odnosno promjene
temperature u atmosferi i tlu su znaajni pokazatelji dospijea suneve energije na povrinu
Zemlje. Pri tome se jedan dio energije adsorbira i pretvara u toplinu dok se drugi dio reflektira
natrag u atmosferu. Koliina adsorbirane energije ovisi o boji tla: tamna tla adsorbiraju
najveu koliinu energije i ona su najtoplija. Jedan dio topline se zadrava u tlu, neto odlazi
u atmosferu zbog konvekcije toplog zraka iz tla, a odreeni dio topline troi se na isparavanje
vlage iz tla. Osim toga na temperaturu tla utjee i biljni pokrov. On slui kao pufer. Pokrov
adsorbira i reflektira dio topline natrag na tlo, koja se gubi zbog povratnog zraenja u
atmosferu. Zato su manje temperaturne promjene u umskim tlima nego na otvorenim
povrinama. Nadalje, vlaga i gibanje vlage u razliitim horizontima tla je proces od najveeg
znaenja. Vlaga u tlu potjee od padalina i sadri znatnu koliinu CO2. Zbog toga je pravilnije
o vlazi razmiljati kao o razrijeenoj slaboj kiselini koja je mnogo reaktivnija od iste vode.
Jaina padalina na povrini Zemlje razlikuje se od mjesta do mjesta. Slabi pljuskovi ne
prodiru dovoljno u tlo i voda brzo ispari. Kod jakih pljuskova vlaga se moe akumulirati pri
povrini tla ukoliko je glinene strukture i formirati bujice koje stvaraju eroziju tla. Kod
pjeskovitih tala voda brzo prodire u dubine. Pokrovna vegetacija takoer moe sprijeiti
prodor padalina u tlo.
Organizmi, ukljuujui one koji ive na povrini i one u tlu, utjeu na razvoj tala. Aktivne
komponente ekosustava tla su vegetacija, kraljenjaci, mikroorganizmi i mezofauna.Vie
biljke pruaju svoje korijenje u tlu, slue kao vezivo i tako sprjeavaju eroziju. Osim
stablaica i trave su vrlo uinkovite. Osim toga, korijenje moe rasti unutar kamenih pukotina
irei ih. Nakon odumiranja biljke i raspadom korijenja, nastaje mrea kanala kroz koju voda i
zrak mogu slobodno prolaziti. Jedan od najveih doprinosa viih biljaka nakon odumiranja,
jest obogaivanje povrine tla organskom tvari. Neki sisavci kao to su zeevi, krtice i
prerijski psi, ukopavaju se duboko u tlo, to dovodi do mijeanja tla. Donji slojevi dospijevaju
na povrinu. Meutim, nekontroliranom ispaom koza potpuno se unitava vegetacija i takva
povrina tla izloena je eroziji. Ovakve tete su naroito prisutne u mediteranskim zemljama.
Od mikroorganizama u tlu prevladavaju bakterije, aktinobakterije, plijesni, alge i virusi.
Najrairenije su bakterije i to uglavnom tapiastog oblika. Moe ih biti i nekoliko milijuna u
1 g tla. Aktinobakterije su sljedei po rairenosti i uglavnom su prisutne u tlima suhih toplih
panjacika i u neutralnim tlima. Vrlo su znaajne jer razgrauju organske tvari i to poglavito
polisaharide i hitin. Alge uobiajeno prve naseljavaju novostvoreni materijal u vlanim
uvjetima, kao to su movarna polja i brojni arktiki pliaci. Kada ih nastane u dovoljnoj
koliini, stvaraju tanku koricu na povrini tla sprjeavajui eroziju. Osim toga, omoguuju
prisustvo organske tvari u tlu i inicijatori su krunog toka ugljika i duika. Rairenost
mikroorganizama u tlu ovisi o prisutnosti izvora hranjivih tvari i zato ih najvie ima u
povrinskom horizontu, gdje se odvija veliki broj biolokih aktivnosti. U tlu su prisutne etiri
grupe mikroorganizama koje su podijeljene prema njihovoj potrebi za ugljikom i energijom.
To su fotoautotrofi (modrozelene alge), fotoheterotrofi, kemoautotrofi (nitrificirajue
54
bakterije) i kemoheterotrofi (protozoe, aktinobakterije, fungi i veina bakterija). U mezofaunu

se ubrajaju crvi, nematode, kukci, brojni insekti, mravi kao i termiti. Oni gutaju hranu i na taj
nain razgrauju organsku tvar. Mnoge gliste probavljaju i mineralne i organske tvari.
Takoer transportiraju (prenose) materijal s jednog mjesta na drugi i stvaraju prolaze koji
omoguavaju bolje vlaenje i prozraivanje tla.
Topografija ukljuuje dramatine planinske masive ali i bezline ravnice. Poznato je iz
brojnih istraivanja da se zbog klimatskih uvjeta i erozije cijela povrina zemljita stalno
mijenja, pa i podruja gdje prevladava granit. Topografija nije statina nego tvori dinamiki
sustav, a prouavanje toga poznato je pod nazivom geomorfologija. Topografija znaajno
utjee na razvoj tla. Npr. debljina tla odreuje se prema porijeklu izvornog materijala. Tako u
ravnicama ili na blagim padinama, gdje materijal ostaje na mjestu nastaje deblji sloj tla, a na
veim nagibima prijeti erozija, jer se stvara tanji sloj tla s puno stijena. Topografija utjee na
procjeivanje i vlagu u tlu. Tri glavna procesa utjeu na topografski oblik: tektonski proces,
erozija i taloenje. U poetku stvaranja Zemlje bili su samo tektonski procesi. Zatim su na
povrinu djelovali voda, led, mraz i vjetar kao glavni imbenici erozije i taloenja.
Vrijeme nastajanja tla je vrlo dugi i spori proces koji zahtijeva tisue pa ak i milijune
godina. Nisu se sve vrste tla razvile u istom vremenskom razdoblju, ali veina ih se poela
formirati (stvarati) tijekom zadnjih 100 milijuna godina. Neki horizonti su se razvili prije od
drugih, naroito oni pri povrini. Horizonti kojima je neophodna velika koliina klimatskog
utjecaja na prisutno kamenje, razvijat e se vie od milijun godina.
Naprijed navedenih pet imbenika u kombinaciji s fizikalnim, kemijskim i biolokim
procesima tvore iroki raspon tala koja se javljaju na povrini Zemlje. Neki primjeri tala su
podzol, feralsol i ernozem. Podzol nastaje od pjeanih dina u hladnim vlanim uvjetima a
glavni procesi koji se odvijaju su translokacija i akumulacija. Feralsol nastaje od stijena koje
su izloene progresivnom raspadanju u vruim vlanim uvjetima. ernozem se formira od
naslaga, vrlo sitne estice materijala noene vjetrom, u hladnim polusuhim prodrujima a
procesi su vezani uz izrazitu aktivnost faune i translokaciju karbonata.
Procesi u tlu
Tla su kompleksni sustav gdje se odvija bezbroj procesa. Ovi procesi se mogu razvrstati
kao fizikalni, kemijski i bioloki, ali meu njima nema otre granice. U fizikalne procese se
ubrajaju agregacija, translokacija, smrzavanje i otapanje, ekspanzija (irenje) i kontrakcija
(skupljanje), u kemijske procese hidratacija, hidroliza, otapanje, formiranje minerala gline,
oksidacija i redukcija, te u bioloke procese humifikacija, transformacija (pretvorba duika),
translokacija.
Pri fizikalnim procesima stijene se raspdaju u manje komade, poveava se povrina na
kojoj se onda moe odvijari i kemijsko razlaganje minerala. Voda prodire u pukotine i iri se
tijekom smrzavanja pri emu dolazi do lomljenja stijene. Stijene se sudaraju jedna o drugu i
dolazi do abrazije a temperaturne promjene, poput zagrijavanja i hlaenja utjeu na irenje
(ekspanzija) i skupljanje (kontrakcija) pri emu se i opet stijena lomi. Takoer se korjenje
biljaka iri u pukotinama stijena i razbija stijenu, dok se ivotinje ukopavaju pri emu izlau
stijenu zraku i daljnjim promjenama. Promjena vlage odnosno vlaenje i suenje stijena je
uinkovit fizikalni proces pri emu stijene koje sadre glinu pucaju. Ova vrsta stijene se
raspada jer se mokra glina iri i dolazi do listanja poput kriljca (metamorfna stijena).
Oksidacija, hidroliza i otapanje su najei kemijski procesi koji utjeu na raspadanje
stijena. Kisik iz zraka reagira s eljezom u mineralima i tvori eljezov oksid (hematit). kako
mnogi minerali sadre eljezo nije neobino vidjeti crveno obojene stijene. Hidroliza se javlja
kada minerali reagiraju s vodom pri emu nastaju neki drugi produkti. Tako na primjer,
55
feldspar (esti mineral u stijenama) reagira s vodom i tvori kaolinit (vrsta gline) i dodatne ione
koji su otopljeni u vodi kako sljedi:
4 KAlSi3O8 + 4H+ + 2H2O Al4Si4O10(OH)8 + 4K+ + 8SiO2

feldspar + ioni vodika + voda glina+ otopljeni ioni
Slabija glina se zatim dalje lagano razgradi fizikalnim procesom. Ugljikov dioksid nastao
raspadanjem organske tvari ili iz atmosfere se mijea s vodom i nastaje karbonizirana voda.
Ova voda je slabo kisela i otapa kalcit i izvorni mineral se pretvara u glinu. Ovaj proces utjee
na stvaranje spilja i krke topografije.
Kod biolokog procesa ivi organizmi pomau u kemijskom ili fizikalnom procesu
raspadanja stijena. Aktivnost stabla i ivotinja je ve ranije spomenuto. Gliste i insekti su
prirodni pomagai jer staro lie, koru drveta ili otpalo voe pretvaraju u plodno tlo.
Mikroorganizmi razgrauju biljne i ivotinjske ostatke koji se nalaze na povrini tla.
Razgradnja ili humifikacija je izrazito kompleksan proces ali i transformacija duika poput
amonifikacije, nitrifikacije, denitrifikacij i fiksiranje duika (tablica 3.2.).
Tablica 3.2. Mikroorganizmi odgovorni za kemijske reakcije u tlu
Proces Kemijska reakcija Mikroorganizmi

Fiksiranje 2N2 + 6H2O = 4NH3 + 3O2 Rhizobium, Azobacter,
Gloeocapsa,Plectonema
Sinteza
2NH3 + 2H2O + 4CO2 = 2CH2NH2COOH + 3O2 Mnoge bakterije i drugi organizmi
aminokiselina
Nitrifikacija I 2NH4+ + 3O2 = 2NO2- + 4H+ + 2H2O Nitrosomonas
Nitrifikacija II 2NO2- + O2 = 2NO3- Nitrobacter
Denitrifiikacija 4NO3- + 2H2O = 2N2 + 5 O2 + 4OH- Pseudomonas
Denitrifikacija 5S + 6KNO3 + 2CaCO3 = 3K2SO4 + 2CO2 + 3N2 Thiobacillus denitrificans
Denitrifikacija C6H12O6 + 6NO3- = 6CO2 + 3H2O + 6OH- + 3N2O *Mnogi mikroorganizmi
* N2O je stakleniki plin, 280 puta jai od CO2
Fungi i liajevi su mikroorganizmi koji ive na stijenama i tijekom svog metabolizma

proizvode kiseline koje otapaju fosfor i kalcij unutar stijene, pa tako oni pomau u razlaganju
stijena (slika 3.3.).
Slika 3.3. Rast liaja (lijevo) i biljaka (desno) na kamenu
Humus je biokemijska supstanca koja tvori gornje slojeve tla tamne boje. Humus se ne
moe vidjeti odvojeno jer se on vee uz vee minerale ili organske estice. Tvorba humusa
tee u nekoliko faza. U prvoj fazi se razgrauju jednostavni spojevi poput eera i kroba,
zatim proteini, celuloza, hemiceluloza i konano teko razgradivi spojevi poput tanina.
Postupno se materijal razgradi te nastaje spoj znan kao humus, a cijeli proces traje izmeu
sedam i deset godina. Humus je vrlo koristan u tlu jer poboljava zadravanje i pohranu vlage
56
u tlu, smanjuje ispiranje topljivih hranjivih tvari iz tla, primarni je izvor ugljika i duika
potreban biljkama i poboljava strukturu tla koja je neophodna za njihov rast.
Svojstva tla
Fizikalna svojstva tla su tekstura, boja, struktura i poroznost. Na teksturu tla utjee vrsta i
veliina estica odnosno omjer pijeska, mulja i gline. Pijesak je najvea i hrapava estica
veliine 0,06 - 2 mm, mulj je srednje veliine svilenkast ili prakast, veliine 0,002 0,06 mm
a glina je najsitnija estica, ljepljiva i tvrda kada je suha, veliine <0,002 mm. Odnos ovih
triju vrsta estica utjee na kapacitet zadravanja vode u tlu. Tla sitne teksture zadravaju vie
vode nego tla grube teksture ali ne znai da je to i idealno. Tla srednje teksture su
najpogodnija za rast bilja. Glavne vrste strukture tla (izgled agregata) u tlu su zrnata (najee
pri povrini tla s visokim sadrajem organske tvari), u bloku (prisutno u dubljem sloju u
vlanim podrujima), prizmatina (okomiti stupovi u niim horizontima tla), stupolika
(okomiti stupovi sa slanom kapom u suhim podrujima), ploasta (plosnate horizontalne ploe
u kompaktnim tlima) i pjeskovita (odvojene estice u pjeskovitim tlima) kako je prikazano u
slici 3.4.
Slika 3.4. Prikaz strukture tla
Boja tla moe biti razliita i u vodoravnom sloju i u okomitom stupcu. Na boju tla utjee vie
imbenika. U vlanim tropima, tla su najee crvena ili uta zbog oksidacije iona eljeza i
aluminija. Panjaci u umjerenim podrujima sadre puno humusa pa su tla crne boje. Tla
crnogorinih uma su sive boje zbog izrazitog izluivanja eljeza Visoka razina vodonosnika
izaziva redukciju eljeza pa tla imaju zelenkastu i sivoplavu nijansu. Organske tvari boje tlo u
crno. Ponekad su u tlu prisutni materijali koji daju druge boje poput bijele od kalcijevog
karbonata te crne od manganovog oksida i ugljikovih spojeva. Tla posjeduju razliitu
sposobnost prozraivanja i specifini toplinski kapacitet. Tako tla koja imaju velike pore brzo
se ocjede (pjeskovita tla) i vrlo malo vode zadravaju, posjeduju najvei volumen
prozraivanja, te se brzo zagrijavaju u proljee a u jesen i bre hlade. Nasuprot tome, tla s
malim porama (glinena tla) imaju visoki sadraj vode, najniiji je volumen prozraivanja, te
imaju viso kispecifini toplinski kapacitet, jer se u proljee sporije griju ali u jesen i sporije
hlade.
Kemijska svojstva tla se ubrajaju kapacitet kationske izmjene (KKI), vrijednost pH,
elektrovodljivost, masa organske tvari, omjer ugljika i duika (C:N). Kapacitet kationske
57
izmjene je sposobnost tla da zadri katione. estice tla se sastoje od silikata i alumosilikatne
gline, koloidi su negativno nabijeni, pa se kationi (H+, Ca2+, Mg2+, K+, NH4+, Na+) veu
ionskom vezom na povrinu tih koloidnih estica. KKI poljoprivrednih tala je manji od 5 u
pjeskovitim tlima s malo organske tvari te preko 20 u odreenim glinenim tlima i onima koji
sadre puno organske tvari. Takoer tla s niskim KKI imaju slabu sposobnost pohrane
hranjivih soli pa je takvo tlo podlono njegovom brzom izluivanju.
U tlima se odvijaju brojne anorganske i organske kemijske reakcije. Vrijednost pH tla je jedna
od najznaajnijih kemijskih svojstava jer utjee na reakcije u tlima. Vodikovi ioni se nalaza u
matrici tla i na pH vrijednost tla izrazno utjee koncentracija slobodnih H+ iona. Vodikovi
ioni su dostupni matrici tla zbog disocijacije vode, aktivnosti korjenja brojnih biljaka i
mnogih kemijskih reakcija. pH izravno utjee na plodnost tla kroz topivost mnogih hranjivih
soli. Pri pH nioj od 5,5 mnoge hranjive soli ppostaju jako topive i lagano se izlue i profila
tla. pri viskoj vrijednosti pH, hranjive soli postaju netopive pa ih biljke ne mogu lalgano
ekstrahirati. Maksimalna plodnost tla je u rasponu od 6,0 do 7,2. Veina hranjivih soli u
targovima je najdostupnija biljkama u neutralnim do slabo kiselim tlima. tako su bor i
molibden toksini u vrlo alkalnim tlima dok su eljezo, aluminij i mangan toksini u vrlo
kiselim tlima. Tla sadre 90% organskih spojeva (CHO) i 10% elemenata poput S, P, N, K,
Ca i Mg. Brojne bakterije i fungi razgaruju organske spojeve pri emu nastaje hranjive tvari
koje apsorbiraju biljke ili mikroorganizmi, te humus, amorfni koloid, koji poboljava
kapacitet kationske izmjene i zadravnje vode u tlu. Tlo najee ima omjer C:N 12:1, a ako
je C:N vei od 50:1 tada e bakterije potroiti prisutni duik i biljke e biti neaktivne dok se
C:N ne izbalansira.
U bioloka svojstva tla se ubrajaju makroflora i mikroflora. Od brojne mikroflore bakterije
su brojano najzastupljenije a rodovi bakterija koji su najee prisutni u tlima prikazani su u
tablici 3.3.
Tablica 3.3. Najee prisutne aerobne i fakultativno anaerobne bakterije u uzorcima tala
Rod Pojava u uzorcima tla (%)

Arthrobacter 3 - 65
Bacillus 5 - 70
Actinomycetes 5 - 33
Pseudomonas 3 - 15
Agrobacterium 1 - 20
Flavobacterium 2 - 10
Alcaligenes 2 - 10
Corynebacterium 0-5
Micrococcus 0-5
Staphylococcus 0-5
Xanthomonas 0-5
Mycobacterium 0-5
Veina tala posjeduje izraene horizontalne slojeve (horizonte). Ti slojevi su rezultat

brojnih procesa koji su djelovali na izvorni roditeljski materijal tijekom formiranja tla. Tlo se
formira od stijene s dna koja polako erodira pri svom vrhu. Biljni pokrov titi od erozije i
omoguava da se tlo postupno razvije. Ali taj proces nije tako jednostavan. U tlu moe biti
najee do pet slojeva koji su oznaeni slovima O, A, E, B, C i R, kao to je prikazano u slici
3.5.
58
Slika 3.5. Profil tla s odreenim slojevima
O-horizont je gornji sloj gdje prevladava organski materijal, ispod je A-horizont bogat
organskom tvari koja je pomijeana s frakcijama minerala i mnotvom ivih bia uz glavninu
korjenskog sustava, u E-horizontu se uoava gubitak silikatne gline, eljeza ili aluminija a
prisutan je pijesak, mulj i estice otpornih minerala, u B-horizontu prevladava izvorna
struktura stijene, iluvijalni materijal, glina, karbonati, eljezo i aluminij, u C-horizontu su je
prisutan materijal koji je vrlo slian izvornom roditeljskkom materijalu, vrlo je malo organske
tvari i nema ivota te na kraju R-horizont tvrdo leite stijene ispod tla.
Uporaba zemljita
Glavnina ljudske aktivnosti odnosi si se na izravnu ili neizravnu uporabu zemljita.
Napredovanjem industrije zemljitu se postavljaju sve vei zahtjevi. Od tla se oekuje da
proizvede vie hrane i da podnese vie graevina. Na poetku civilizacije, ljudi su krili
manje povrine zemljita za svoja naselja i za uzgoj usjeva. Dananjoj civilizaciji zemljite je
potrebno za: 1. Uzgoj usjeva i stoke
2. Gradnju tvornica i stanova
3. Gradnju cesta i zranih luka
4. Gradnju sportskih igralita
5. Povrinske rudnike i ljunare
6. Prirodne rezervate i parkove
7. Odlaganje kanalizacijskih otpadnih voda, osobito septikih jama
8. Akumulacije - elektrane, kuanstva i industrijska upporaba i rekreacija
Osim industrijskog razvoja, raste i broj stanovnika u svijetu, pri emu se javlja kompeticija
za zemljitem. Kompeticija se ne odnosi samo na gradsko podruje ve i na seoske predjele
(npr. izraziti sukobi izmeu umara i farmera). Razliiti vidovi kompeticije esto dovode do
nepravilne uporabe zemljita pa ak i nastanka teta koje ukljuuju:
1. Eroziju tla zbog sjee uma, slabo kultiviranje ili unitenje vegetacije zbog dimnih
plinova iz tvornica
2. Razvoj bolesti zbog uzgoja monokulture (krumpirova zlatica)
3. Oneienja zbog dodavanja prevelikih koliina pesticida i herbicida
4. Oneienje povrinskog sloja tla zbog nepravilne konstrukcije septikih jama ili zbog
prelijevanja. Tako se iri virus hepatitisa.
5. Promjena kemijskog sastava tla zbog nepravilnog kultiviranja i prekomjernog
zalijevanje vodom za suhih sunanih dana
6. Odlaganje industrijskog otpada stvarajui ogromna brda.
59
Danas su brojne zemlje, kako na sjevernoj tako i na junoj hemisferi, dole do zakljuka
da ne mogu bez posljedica beskonano iskoritavati zemljite. Dosadanja nebriga dovela je
do poveanja pustinjskih povrina i sve vee erozije tla uslijed prekomjerne sjee uma. Zato
se danas pri planiranju razvoja i napretka odreenog podruja provode ekoloke studije koje
ukljuuju:
1. Kontrolu erozije tla
2. Odravanje plodnosti tla (gnojenje, melioracija, neutralizacija kiselih tala)
3. Upravljanje umama i sjea samo po potrebi
4. Zatitu divljai
5. Uklanjanje oneienja iz atmosfere i prirodnih voda
Prouavanje tla danas je integralni dio istraivanja koja su vezana uz zatitu okolia.
U lanku 10. Zakona o zatiti okolia (NN 110/07) navodi se: Tlo je neobnovljivo dobro
i mora se koristiti odrivo uz ouvanje njegovih funkcija. Nepovoljni uinci na tlo moraju se
izbjegavati u najveoj moguoj mjeri a u lanku 20. Zatita tla obuhvaa ouvanje zdravlja i
funkcija tla, sprjeavanje oteenja tla, praenje stanja i promjena kakvoa tla te saniranje i
obnavljanje oteenih tala i lokacija. Oneienje odnosno oteenje tla smatra se tetnim
utjecajem na okoli, a utvrivanje prihvatljivih graninih vrijednosti kakvoe tla provodi se na
temelju posebnih propisa.
U Republici Hrvatskoj na snazi je Zakon o potvrivanju Konvencije Ujedinjenih Naroda o
suzbijanju irenja pustinjskog podruja (dezertifikacija) u zemljama pogoenim jakim
suama, osobito u Africi (NN-MU 11/00) kao temeljni meunarodni ugovor o zatiti tla.
Konvencija je usvojena u Parizu 1994., a na snagu je stupila 26. prosinca 1996. godine. Za
Republiku Hrvatsku Konvencija je stupila na snagu 4. sijenja 2001. godine.
Znaaj motrenja tala naglasila je i Europska Unija, koja je provedbom 6. Akcijskog
programa za okoli Okoli 2010: Naa Budunost, Na Izbor (Decision No 1600/2002/EC
of the European Parliament and of the Council of 22 July 2002 laying down the Sixth
Community Environment Action Programme) podigla znaaj zatite tla na nivo zatite vode i
zraka. Tematskom strategijom za zatitu tla (Thematic Strategy for Soil Protection,
Communication COM(2006) 231) Europska komisija identificirala je 8 najznaajnijih prijetnji
prema tlu: erozija, smanjenje organske tvari, oneienje, zaslanjivanje, zbijanje, gubitak
bioloke raznolikosti, prenamjena, te plavljenja i klizita. U 2008. godini je Agencija za zatitu
okolia u suradnji s brojnim znanstvenim institucijama objavila projekt Izrada programa
trajnog motrenja tala Hrvatske s pilot projektom LIFE05 TCY/CRO/000105.
3.2. VRSTE OTPADNE TVARI
To su sve one tvari koje se ne mogu odvoditi kanalizacijskim sustavom, te se moraju

obraditi drugim postupkom. Usprkos uvoenja "zatvorenih" tehnologija (malo ili bez otpada),
koliina otpada sve vie raste. Naalost, danas se jo uvijek u mnogim nerazvijenim zemljama
i u zemljama u razvoju vrste otpadne tvari odlau na otvorena odlagalita. Posljedice toga su
viestruke. Raspadanjem organske tvari nastaju CO2 i CH4, to pridonosi "uinku" staklenika.
Neispravno i nehigijenski odbaen otpad uzrouje poare i eksplozije. Glodari i insekti koji
borave na odlagalitima prenose brojne zarazne bolesti. tetne tvari iz odlagalita prodiru u
tlo, vodu i zrak. Vjetar raznosi otpad i umanjujei estetski izgled a osim toga se ire i neugodni
mirisi.
60
U Zakonu o otpadu RH (2004.) se navodi da su osnovni ciljevi postupanja s otpadom

izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada iji se
nastanak ne moe sprijeiti, te sprjeavanje nenadziranog postupanja s otpadom.
Prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada i listom opasnog otpada
(2005.) u Hrvatskoj se vrste otpadne tvari klasificiraju kako slijedi:
Inertni otpad - ne podlijee znaajnim fizikim, kemijskim ili biolokim promjenama
nije topljiv, nije zapaljiv, na bilo koje druge naine fizikalno ili
kemijski ne reagira niti je biorazgradiv.
Neopasni otpad - svaki otpad koji nema neko od svojstava utvrenih u Prilogu II. ove
Uredbe. To je najee otpad iz kuanstava ili iz drugih djelatnosti
a iji je sastav isti onom iz kuanstva.
Opasni otpad - odreen kategorijama (generikim tipovima) i sastavinama, a obvezno
sadri jedno ili vie od svojstava, utvrenih Listom opasnog otpada.
Prema Pravilniku o uvjetima za postupanje s otpadom (NN 117/07) odlagalita otpada se
dijele na odlagalite za opasni otpad, odlagalite za neopasni otpad i odlagalite za inertan
otpad.
Danas je potrebno razmiljati da svatko ponaosob proizvede to manje otpada, zatim otpad
sakupljati odvojeno ili ponovo uporabiti, a ostatak je potrebno mineralizirati, kako bi se
volumen otpad smanjio na minimum. Ostatak nakon mineralizacije otpada mora biti takav da
se moe pohraniti na odlagalite. Od sredine prolog stoljea odnos nastalog otpada u odnosu
na broj stanovnika na planetu se peterostruko poveao u odnosu na poetak 20. stoljea (slika
3.6.)
5
100
stanovnika(n) prije
4 spaljivanja
otpad (m3)
80
3
poslije
milijuni
60 spaljivanja
2
40
1
20
0 0
1900 1920 1940 1945 1960 1962 1980 1990
godina
masa volumen
Slika 3.6. Odnos nastalog volumena nezgusnutog kuanskog otpada (m3/god.) i broja stanovnika (n) (lijevo) i
odnos mase i volumena otpada prije i nakon spaljivanja (desno)
injenica je da je termika prerada otpada ekoloki prihvatljivija od odlaganja

nepreraenog otpada. Prve su spaljivaonice u Europi izgraene 1876. u Engleskoj, a 1893.
u Hamburgu u Njemakoj nakon epidemije kolere. Poznato je da davno izgraene
spaljivaonice ne odgovaraju dananjim standardima kakvoe izlaznih plinova. Meutim,
izgradnjom novih spaljivaonica mogue je smanjiti tetne primjese u izlaznom dimu.
Prednosti spaljivanja vrstog otpada u odnosu na odlaganje je u kontroliranoj i brzoj
mineralizaciji. Dio energije moe se iskoristiti za proizvodnju topline i elektrine energije.
Poetna masa otpada smanjuje se na 1/3 od poetne i na 1/10 od poetnog volumena (slika
3.1.6. desno). Otrovne emisije su minimalne. U novije se vrijeme problem vrstog otpada
pokuava rijeiti integralno. U Njemakoj je od 1986. u politici rjeavanja otpada
61
naglaeno sprjeavanje nastajanja otpada i njegova ponovna uporaba. Shodno tome ciljevi
integralnog zbrinjavanja otpada su sljedei:
1. Sprijeiti nastanak otpada (smanjiti ambalau, uporaba povratne ambalae i u
kupovinu odlaziti s viekratno uporabljivom koarom (ekolokom platnenom
vreicom).
2. Materiju (otpad) to manje oneistiti (uiniti opasnim).
3. Materiju (otpad) reciklirati (odnosno ponovo iskoristiti (papir i karton, staklo, metal,
plastika, biljni i organski otpad kompostirati).
4. Termiki preraditi otpad nastajanje kojeg se ne moe sprijeiti i koji se na drugi nain
ne moe obraditi, a dimne plinove proistiti. Termikom preradom uz iskoritenje
nastale ljake poveava se iskoristivost otpada i to je samo jedna od mogunosti u
viestupanjskom sustavu rjeavanja problema otpada.
5. Odlagati u odlagalita to je mogue manje. Sanitarno odlagalite je posljednji i
nezaobilazni stupanj u integralnom konceptu rjeavanja otpada. Neuporabljivi otpad
odlae na odlagalite koje je dobro zabrtvljeno, ne stvara neugodne mirise i nije
opasno za podzemne vode, ovjeka i okoli.
Procesi i postupci obrade neopasnog i opasnog otpada

Najei postupci obrade neopasnog otpada (otpad iz kuanstava /komunalni otpad) su
odlaganje na sanitarna odlagalita, spaljivanje i kompostiranje.
Prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada i listom opasnog otpada (NN
50/05) ostale vrste otpada kao i opasan otpad mogu biti u tekuem, muljevitom ili vrstom
stanju te su preporueni sljedei postupci obrade otpada:
1. Kemijsko-fizikalni procesi obrade otpada se primjenjuju u cilju mijenjanja njegovih
kemijsko-fizikalnih, odnosno biolokih svojstava, a mogu biti: neutralizacija,
taloenje, ekstrakcija, redukcija, oksidacija, dezinfekcija, centrifugiranje, filtracija,
sedimentacija i reverzna osmoza.
2. Bioloki procesi obrade otpada se primjenjuju takoer u cilju mijenjaju kemijskih,
fizikalnih i biolokih svojstava otpada, i to postupkom aerobne ili anaerobne
biorazgradnje.
3. Termiki postupci obrade otpada su postupci uporabom topline pod nunim i
propisanim uvjetima. Provode se u cilju mijenjanja kemijskih, fizikalnih, odnosno
biolokih svojstava, a mogu biti: spaljivanje, piroliza, isparavanje, sterilizacija,
destilacija, sinteriranje, arenje, taljenje, zataljivanje u staklo i slini postupci.
4. Kondicioniranje otpada je priprema za odreeni nain zbrinjavanja i uporabe otpada, a
moe biti: usitnjavanje, ovlaivanje, pakiranje, odvodnjavanje, otpraivanje,
ovrivanje, stabilizacija te postupci kojima se smanjuje utjecaj tetnih tvari koje
sadri otpad.
Sanitarna odlagalita
Stara metoda odlaganja vrstog otpada bila je bacanje u prirodne ili namjerno izvedene
udubine u okoliu naselja. Takve otvorene udubine su bila nehigijenska mjesta, gdje su se
okupljali i nekontrolirano razmnoavali glodavci i insekti, koji su prenosnici brojnih bolesti.
Osim toga, metan se irio u okolnu atmosferu tijekom mikrobne razgradnje vrstog otpada, a
spontani poari su oneiivali zrak s nagrizajuim dimom. Tekui tok koji je kapao ili se
cijedio kroz vrsti otpad pronalazio je put do tla, te povrinske i podzemne vode. tetne i
toksine tvari su se pri tom otapali u takvim tekuim tokovima i dodatno oneiivali tlo i
vodu.
62
Sanitarna odlagalita se razlikuju od otvorenih odlagalita po tome to se otpad odlae u

udubinu, zatim se komprimira u male sekcije i svakodnevno prekriva tankim slojem tla.
Prethodno su dna modernih sanitarnih odlagalita izvedena od dvostrukog sloja (plastina
folija, glina, plastina folija, glina) materijala, razvijenog drenanog sustava za skupljanje
procjednih voda i odvodnih cijevi za plinove nastalih biolokom razgradnjom otpada (sslika
3.7.)
Slika 3.7. Izgled sanitarnog odlagalita s dnevnim pokrovom (lijevo) i izvedba dna odlagalita (desno)
Ovakav nain odlaganja vrstog otpada smanjuje broj glodavaca i insekata, te se smanjuje
mogunost nastanka poara i neugodnih mirisa u okolnom zraku. Ukoliko su sanitarna
odlagalita izvedena u skladu s preporukom o upravljanju otpadom, tada se smanjuje opasnost
od oneienja tla i vode. Sigurnost se postie zato to je na dnu odlagalita postavljen sloj
gline i plastine folije, to onemoguuje prodor procjednih voda u podzemnu vodu. Dnevni
otpad se komprimira i prekriva slojem komposta ili tlom. Nadalje, odabir mjesta za sanitarno
odlagalite ovisi o nekoliko imbenika, ukljuujui geoloki sastav lokacije i blizina
vodonosnika. Odlagalite treba biti dovoljno udaljeno od gusto naseljenog podruja, ali ipak
dovoljno blizu kako ne bi bili veliki transportni trokovi. Jedan od problema ovakvih
odlagalita je i stvaranje metana. Zato se metan skuplja i spaljuje na baklji, ili se koristi za
stvaranje energije (npr. toplinske i/ili elektrine). Popunjeno odlagalite odnosno zatvaranje
odlagalita se izvodi na isti nain kako je izvedeno dno, to jest prekriva se istim slojevima kao
to je i dno pripremljeno, te se na vrhu prekriva jo slojem humusa. Na ovakvim prostorima
nije dozvoljeno graditi kue ili zgrade, ve se samo prekriva niskim raslinjem. Nakon
zatvaranja popunjenog odlagalita, iz sigurnosnih razloga potrebno je jo 30 godina
kontinuirano motriti odlagalite.
Spaljivanje otpada
Otpad se spaljuje u peima pri 800-1200C. Meutim neke otpadne tvari potrebno je
ukloniti prije spaljivanja vrstog otpada. Npr. staklo ne gori, ve se tali pri emu se teko
uklanja iz pei. Nadalje, iako e otpaci hrane izgorjeti, njihov visoki sadraj vlage esto
smanjuje uinkovitost spaljivanja, pa je zato potrebno i ovu vrstu otpada ukloniti prije
spaljivanja. Najbolji otpadni materijali za spaljivanje su papir, plastini materijali i guma.
Papir je pogodan za spaljivanje jer lako gori i pri tome nastaje velika koliina topline.
Ipak, potencijalni problem nastaje ukoliko je prisutna boja ili neki toksini spojevi koji
dospijevaju u dimni plin. Spaljivanjem neke vrste papira u atmosferu mogu dospjeti dioksini.
Spaljivanjem plastike nastaje velika koliina topline. Spaljivanje 1 kg otpadne plastike
nastaje toliko topline, kao i pri spaljivanju 1 kg nafte. Meutim kao i kod spaljivanja papira
63
nastaju oneiujui plinovi koji mogu dospjeti u atmosferu. Spaljivanjem polivinil klorida
nastaju dioksini.
Spaljivanjem starih guma takoer nastaje puno topline. Neka energetska postrojenja
(termoelektrane, toplane) u SAD i Kanadi spaljuju samo gume, odnosno ugljenu dodaju
gume. Energetska vrijednost guma jednaka je ugljenu, ali pri tome nastaje manje
oneiujuih plinova. Postoje razliite izvedbe spaljivaonica kao to su:
- velike spaljivaonice (spaljuje se sve)
- modularne spaljivaonice (manji kapacitet i pridruene su tvornici)
- spaljivaonice za proizvodnju energije (otpad se obvezno razdvaja i spaljuje se samo
gorivi dio, uz prethodno usitnjavanje)
Spaljivanje prua prednosti u odnosu na odlaganje u tlo ili u more jer potpuno unitava
i najopasnije materijale, znatno smanjuje volumen i masu otpada, trenutno se zbrinjava otpad
bez znatnog volumena skladita, ostatak pepela i emisije u zrak mogu se zbrinuti a
regeneracija topline moe osigurati znatne ekonomske dobiti (slika 3.8.)
Slika 3.8. Shematski prikaz rada spaljivaonice (lijevo) i iskoritavanje toplinske

energije dimnih plinova (desno)
Najvei problem pri radu spaljivaonice su toksine oneiujue tvari, koje mogu dospjeti
u atmosferu, kao to su ugljikov monoksid, estice praine, teki metali i druge toksine tvari.
Zato je potrebno ugraditi ureaje za uklanjanje ovih oneienja iz dimnog plina. To mogu
biti skruberi (suhi ili vlani - sadre CaO) koji neutraliziraju kisele plinove i elektrostatski
precipitatori gdje estice pepela postaju pozitivno nabijene pri emu se taloe na negativno
nabijene ploe. Tijekom spaljivanja nastaje velika koliina pepela i to lebedeih estica i
loionikog pepela (na dnu pei). Lebdee estice sadre vie toksinih tvari (teki metali,
dioksini) nego pepeo iz loita. I jedna i druga vrsta pepela mora se odloiti paljivo i u
skladu s odredbama koje reguliraju problem odlaganja tetnih tvari. To znai da se ne smije
odlagati u sanitarna odlagalita za opu namjenu, odnosno za neopasni otpad. Ukoliko se ne
moe drukije rijeiti problem odlaganja, tada se odreeni dio odlagalita izvodi u obliku
saa, i u te pojedine dijelove odlau ove tetne tvari uz tonu oznaku lokacije, kako bi se i
nakon vie desetaka godina znalo tono mjesto gdje su toksine tvari odlagane. Druga
mogunost za odlaganje ovakvih toksinih tvari su naputeni stari rudnici ili to se u novije
vrijeme istrauje mogunost uklapanja u cementne blokove i postakljivanje.
64
Dioksini i furani su policikliki klorirani organski spojevi koji nastaju spaljivanjem

mjeovitog vrstog otpada (otpaci koji sadre spojeve klora i razliite aromatske spojeve).
Tijekom hlaenja dimnih plinova pri 400C, u prisutnosti iona bakra koji slue kao
katalizatori, nastaju poliklorirani dibenzodioksini (PCDD) i poliklorirani dibenzofurani
PCDF). PCDD i PCDF mogu dospjeti u zrak i u tlo i iz razliitih drugih procesa kao to su
metalurki, proizvodnja papira te pri procesima izgaranja poput goriva u automobilskim
motorima, kunih loita, dim cigareta, papirnatih vreica od usisivaa ili rotilja (Slika 3.9.).
Slika 3.9. Tijek nastajanja dioksina i furana
Ovi se spojevi razgrauju u atmosferi fotokemijski, oksidativno ili fotolitiki, djelovanjem

UV-zraka, pri emu se klor raspada a vrijeme poluraspada je izmeu 3 i 4 dana. Razgradnja u
tlu je spora i vrijeme poluraspada iznosi 9-10 godina.
Kompostiranje otpada
Otpad iz vrta ili s javnih zelenih povrina poput pokoene trave, granja i lia ini veliki
udio u neopasnom vrstom otpadu. Kako je sve manje slobodnog prostora za izgradnju
sanitarnih odlagalita, potrebno je primijeniti druga rjeenja za zbrinjavanje ove vrste otpada.
Jedan od najboljih postupaka je prevoenje organskog otpada u kompost. Otpaci hrane, mulj
od bioloke obrade otpadne vode i stajnjak ubrajaju se u grupu vrstog otpada organskog
podrijetla te se takoer mogu iskoristiti za dobivanje komposta.
Svrha kompostiranja najee je prevoenje nestabilne organske frakcije u otpadu u
stabilni krajnji produkt. Kompostiranje se uglavnom moe opisati kao egzotermni aerobni
proces razlaganja organske tvari (supstrat). Kompostiranje se moe provoditi u:
- otvorenim sustavima (windrow aerirani rovovi i u hrpi ili stogu) te
- u zatvorenim reaktorskim sustavima.
Supstrat (vrsti otpad) se u otvorenim sustavima (slika 3.10.) razgrauje vie mjeseci uz
smjene mikrobnih populacija pri emu nastaje tamnosmei zrnati produkt nalik na humus,
dok u zatvorenim sustavima proces stabilizacije organske tvari traje znatno krae (od 10 do 30
dana) uz naknadno zrenje komposta na otvorenom prostoru.
65
Slika 3.10. Kompostiranje u hrpama (lijevo) i aerirani stogovi (desno)
Kompost se zatim moe iskoristiti za poboljavanje kakvoe tla koje je izrazito glineno ili
pjeskovito. Takoer se moe iskoristiti za ispunu razliitih udubina, za ureenje igralita i
parkova, a ovisno o kakvoi komposta i za hortikulturu, ili ono loije kakvoe kao tlo za
dnevno prekrivanje otpada na sanitarnim odlagalitima. Kompostiranje kao postupak
zbrinjavanja vrstog otpada prvo je postala popularna u Europi.
S mehanikog gledita u proces kompostiranja ukljueno je pet osnovnih stupnjeva. To su
razvrstavanje otpada, razgradnja, suenje, zrenje i dogotovljavanje. Otpad iz domainstava
moe sadravati razliite tvari, a odnos pojedinih vrsta otpada kod nas i u Europi prikazan je u
tablici 3.5.
Tablica 3.5. Usporedba sastava vrstog otpada iz kuanstava u V. Britaniji i Hrvatskoj
Vrsta otpada Velika Britanija / Velika Gorica - Hrvatska / %

%
Papir 27,0 19,5
Organska tvar 22,0 20,1
Staklo 16,0 3,9
Plastika i keramika 7 11,7
Metal i plastika 5 11,2
Ostalo 23 33,6
Staklo, metal i keramika, uz plastiku i tekstil se ne mogu kompostirati. Zbog toga ih treba
ukloniti iz otpada koji e se kompostirati. Otpad od eljeza se moe ukloniti s pomou
magneta. Ostale metode razvrstavanja ukljuuju runo izdvajanje i prosijavanje preko reetki
od vrlo krupnog otpada koji se ne moe kompostirati.
Za uinkovitije kompostiranje otpadni materijal treba usitniti kako bi postao zrnat, to
omoguuje dobro prozraivanje, mijeanje i prodor mikroorganizama - razgraivaa.
Prihvatljiva veliina estica iznosi 4-7 cm a neki autori navode od 1-5 cm. To se postie
rezanjem i prosijavanjem kroz sita. Ponekad je potrebna vrlo mala predobrada jer se trganje
vlakana materijala, koji e se kompostirati, javlja kao rezultat mijeanja u poetnom stupnju
kompostiranja. U ovom stupnju se moe podesiti i sadraj vlage. Optimalni sadraj vlage je
oko 50 %, pa je esto potrebno otpadu dodavati vodu. Koncentracija hranjivih soli je znaajan
imbenik koji utjee na vremenski tijek kompostiranja. Ukoliko je omjer C:N vei od 80 nee
uope doi do kompostiranja, dok kod omjera ispod 80 proces e tei vrlo sporo. Brzina
kompostiranja e porasti kako se omjer C:N smanjuje, pa se preporuuje da optimalni omjer
C:N bude oko 30. To znai da uvijek treba provjeravati na poetku kompostiranja koliinu
66
prisutnog duika u supstratu, pa shodno tome dodavati mineralne soli mineralno gnojivo) koje
e omoguiti optimalni omjer ugljika i duika tijekom ovog procesa.
Dvije su mogunosti provedbe kompostiranja. Najjednostavnija nereaktorska metoda je
skupiti materijal u stog, tako da je vrh stoga u obliku piramide s oko 3 metra visine i irine
baze oko 9 m. Svakih nekoliko dana se mehaniki lopatama preokree materijal kako bi se
osiguralo odgovarajue prozraivanje unutar stoga. Stabilizacija materijala nastaje nakon
etiri do est tjedana kompostiranja ali zrenje komposta traje i do godinu dana. Uz ovu
metodu je vezano nekoliko nedostataka. Ovaj se proces odvija na otvorenom pa promjena
klimatskih prilika znatno utjee na proces kompostiranja. Ukoliko tijekom kompostiranja
nastaju neugodni mirisi teko ih je kontrolirati te stanovnitvo u blizini takve kompostane
moe uloiti protest. Ovakav nain kompostiranja, nadalje zahtijeva relativno veliku povrinu
zemljita, to moe biti neprihvatljivo u urbanim podrujima.
Drugi postupak kompostiranja je reaktorski (slika3.11.), koji ukljuuje mehaniko
mijeanje i prozraivanje unutar zatvorenog sustava. Uz bolju kontrolu mijeanja,
prozraivanja i temperature, proces stabilizacije organske tvari postie se u kraem
vremenskom razdoblju u odnosu na kompostiranje u stogu.
Slika 3.11. Prikaz kompostiranja u reaktorima: rotirajui bubanj (lijevo) i kontejneri u nizu (desno)
Proces kompostiranja moe se podijeliti u etiri faze: mezofilna, termofilna, hlaenje i

zrenje. Biorazgradive tvari se raspadaju s pomou mezofilnih mikroorganizama koje u
poetku troe lako-razgradljive ugljikohidrate i proteine. Kada se otpad sloi u stogove,
izolacijski uinak dovodi do konzerviranja topline i rasta temperature. Maksimalna postignuta
temperatura i vrijeme potrebno za postizanje takve temperature ovisi o mnogim parametrima
procesa, kao to su sastav organskog otpada, dostupnost hranjivih soli, sadraj vlage, veliina
stoga, veliina estica, stupanj prozraivanja i mijeanje. Slino je i kod kompostiranja u
reaktoru pri emu se moe i izraunati reakcijska toplina nastala u zatvorenom sustavu.
Na poetku kompostiranja temperatura mase u stogu je jednaka onoj u okoliu i slabo je
kiselog karaktera. Kako se umnoavaju mezofilni mikroorganizmi temperatura naglo raste.
Meu produktima ove poetne faze razgradnje nastaju jednostavne organske kiseline, koje su
rezultat aktivnosti bakterija octenog vrenja, to izaziva pad pH-vrijednosti kompostne mase.
Pri temperaturi vioj od 40 oC smanjuje se aktivnost mezofilnih mikroorganizama (najee
bakterije) i razgradnju nastavljaju termofilni fungi. Pri tome se ponovo mijenja pH-vrijednost,
te masa postaje blago do jae alkalna, zbog oslobaanja amonijaka ukoliko je duik prisutan u
dostupnom obliku. Nadalje, pri 60 oC odumiru termofilni fungi i reakciju razgradnje
preuzimaju sporogene bakterije i aktinobakterije. Iznad 60 oC se razgrauju parafini, proteini i
hemiceluloza, dok se frakcije celuloze i lignina skoro uope ne razgrade. Nakon to se lako
razgradivi materijal potroio, brzina reakcije se usporava sve dok brzina nastajanja topline ne
postane manja od gubitka topline s povrine stga, pri emu dolazi do hlaenja supstrata koji
se kompostira. Bakterijska i fungalna biomasa koja je nastala u poetnoj fazi kompostiranja
67
moe postati izvor hrane viim organizmima, koji mogu biti ukljueni u ovaj proces kao to
su protozoe, rotifere i nematode. Kada se temperatura spusti ispod 60 oC, termofilni fungi iz
hladnije zone kompostita mogu ponovo nastaniti sredite stga i nastaviti razgradnju
celuloze. Hidroliza i postupna asimilacija polimernog materijala je relativno spor proces, pa
se brzina nastajanja topline i dalje smanjuje. Pri 40 oC mezofilni mikroorganizmi preuzimaju
aktivnost jer se razvijaju vegetativni oblici iz spra, koje su otporni na toplinu ili
mikroorganizmi s ruba stga ponovo nastanjuju unutarnji dio kompostne mase. U takvim
uvjetima moe biti neto nia pH-vrijednost, ali se ona uglavnom nalazi u slabo alkalnom
podruju.
Ukoliko se kompost nije potpuno stabilizirao prije nego to je dodan tlu, on moe ukloniti
duik iz tla a koji je inae potreban bilju zbog, odvijanja zavrnog stupnja stabiliziranja
komposta. Ovisno o vrsti supstrata koji se kompostirao kao i odabranom postupku, zrenje
komposta traje krae ili due. Potreba za dovravanjem komposta uvelike ovisi o distribuciji,
odnosno nainu odlaganja komposta. Za potrebe poljoprivrede i hortikulture, kompost se sui
mehaniki kako bi sadravao manje od 30% vlage. Pri tome je vana i konzistencija
komposta, pa se u tu svrhu vri prosijavanje za uklanjanje veih komada nepotpuno
razgraenih dijelova otpadnog materijala. Za prodaju malih koliina, prije punjenja u vreice,
kompost se moe pripremiti i u obliku zrnaca. Nasuprot tome, ako kompost slui za popunu
tla ili dnevni pokrov sanitarnog odlagalita tada ga nije potrebno prigotovljavati.
Primjer: Prikaz tijeka 16-dnevnog kompostiranja duhanskog otpada u reaktorskom

sustavu uz praenje promjene mjeovite kulture mikroorganizama, promjene temperature i
nastanak ugljikovog dioksida (slika 3.12.), te izraun reakcijske entalpije.
12
10
log CFU g substrate
8
Mesophilic bacteria
Thermophilic bacteria
6 Mesophilic fungi
-1
Thermophilic fungi
4
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16
t [d]
50
45
40
TS]
35
-1
30
m(CO2) [g kg
25
20
15
10
5
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16
t [d]
Slika 3.12. Promjena temperature zraka na ulazu i izlazu iz reaktora, u sredini i pri povrini mase (gore lijevo),
krivulja rasta mjeovitih kultura bakterija i plijesni (gore desno) i masa nastalog CO2 tijekom 16 dana
kompostiranja
68
Za izraunavanje reakcijske entalpije odnosno nastale topline tijekom 16 dana kompostiranja

koriste se vrijednosti kontinuirano mjerene temperature na ulazu i u sredini reaktora, poetna
mase supstrata i maseni udio komposta, volumni protok zraka. U tu svrhu se koristi
empirijska jednadba:
z Qv c pz tk
( H r ) = (T Tu )dt
mo wsk 0
gdje je:
cpz specifini toplinski kapacitet zraka, kJ kg-1 K-1
z gustoa zraka, kg m-3
Wsk maseni udio komposta, ms mo-1, kg kg-1
Hr reakcijska entalpija, kJ kg-1 suhog supstrata
Qz volumni protok zraka, m3 h-1
mo poetna masa supstrata, kg
T temperatura u reaktoru, C
Tu temperatura zraka na ulazu u reaktor
Nakon esnaest dnevnog kompostiranja duhanskog otpada postignuta je 50%-tna konverzija

supstrata, masa nastalog CO2 kao rezultat biorazgradnje supstrata iznosila je 415,0 g CO2 kg -1
suhe tvari a izraunata vrijednost Hr = 7454,2 kJ kg-1.
Opasni otpad i postupci obrade

to sve moe biti opasan otpad? To su sredstva za zatitu bilja i unitavanje tetoina, stare
baterije, stari lijekovi, ostaci boja i lakova, sredstva za rastvaranje, sredstva za zatitu i
impregnaciju drvne grae, kemikalije i sredstva za ienje, otpaci koji sadre ivu
(termometri, posebne baterije).
Poetkom 1977. godine je u SAD otkriveno, da je otrovni otpad iz naputenog deponija
koji je sadravao razliite kemijske spojeve (veina karicinogenih) kontaminirao kue i
vjerojatno ljude u podruju Love Canal, New York, to je privuklo nacionalnu pozornost na
taj problem. U ovom podruju je bio veliki broj oboljele djece, to je proglaeno nacionalnom
katastrofom uzrokovanom otrovnim otpadom i 700 obitelji je evakuirano. Nakon toga je to
podruje deset godina ieno kako bi se uklonio otrovni otpad. Ponovno naseljavanje ovog
podruja poelo je kada je EPA (Environmental Protection Agency) proglasila podruje
sigurnim i podruje preimenovano je u Black Creek Village.
Ova nesrea je pobudila zabrinutost za tisue slinih starih odlagalita diljem SAD.
Meutim slini problemi su prisutni i u drugim industrijski razvijenim zemljama. Opasni
otpad (tablica 3.6.) nastaje u rudokopima, industrijskim procesima, pri spaljivanju, vojnim
aktivnostima i u tisuama drugim malim poslovima.
Obvezu uklanjanja opasnog otpada iz naputenih deponija i odlagalita ne moe preuzeti
iskljuivo drava. Taj zahvat treba provesti lokalna zajednica u suradnji s nekadanjim
privrednim subjektima, kao i s dananjim vlasnicima. To je jedini put da se uklone opasne
tvari iz okolia koji ugroavaju lokalno stanovnitvo.
Uklanjanje opasnih tvari iz tla klasinim postupkom je vrlo skupi zahvat. To
podrazumijeva iskopavanje oneienog tla i spaljivanje. Osim toga ovim postupkom se
unitavaju korisni organizmi u tlu. Druga mogunost je unoenje velikih koliina vode u
oneieni dio tla kako bi se postupkom razrjeivanja i ekstrakcije izdvojilo oneienje. Ali i
ovaj postupak ne mora uvijek dati dobre rezultate. Postupak ekstrakcije vodenom parom
takoer nije jednostavan i vrlo je skupi. Pri bioremedijaciji koriste se bakterije i drugi
69
mikroorganizmi za razgradnju opasnih spojeva. Do danas je koriteno vie od 1000 razliitih

mikroorganizama za uklanjanje razliitih oblika oneienja.
Tablica 3.6. Primjeri opasnog otpada
OPASNI MATERIJAL MOGUI IZVORI

Kiseline Pepeo iz elektrana i spaljivaonica, naftni proizvodi
CFC Rashladni fluidi u klima ureajima i hladnjacima
Cijanidi Rafinacija metala, fumiganti za brodove, vlakove i skladita
Dioksini Emisija plinova iz spaljivaonica, proizvodnja celuloze i papira
Eksplozivi Stare vojne baze
Teki metali Boje, pigmenti, baterije, pepeo iz spaljivaonica
Arsen Industrijski procesi, pesticidi, aditivi staklu, boje
Kadmij Povratne baterije, spaljivanje, boje, plastini proizvodi
Olovo Olovne baterije, boje, katodna cijev TV baena u odlagalite
iva Boje, dezinfekcijska sredstva u kuanstvu, ind. procesi, fungicidi
Infektivni otpad Bolnice, istraivaki laboratoriji
Organska otapala Ind. procesi, sredstva za ienja, koa, plastika, kozmetika
PCB Elektrini transformatori, stariji aparati i instrumenti (prije 1980.)
Pesticidi Proizvodi u domainstvima
Radioaktivni otpad Nuklearne elektrane, ureaji u nuklearnoj medicini, tvornice oruja
Fitoremedijacija je uporaba biljaka koje apsorbiraju i akumuliraju otrovne tvari iz tla.

Kasnije se te biljke pokupe i odlau u odlagalite za opasni otpad. Ovaj postupak je danas jo
u povoju, meutim zna se da je na taj nain mogue ukloniti trinitrotoluen (TNT),
radioaktivni stroncij i uran, selen, olovo, i druge teke metale. Ovaj postupak uklanjanja
opasnih tvari je ekonomski prihvatljiviji od konvencionalnih, ali ima i svojih ogranienja.
Tako npr., biljka moe ukloniti oneienje koje se nalazi samo do dubine do kuda dopire
njezino korijenje. Dublji slojevi tla ostaju i dalje oneieni.
Postoje i brojne druge mogunosti obrade opasnog otpada ovisno o njihovom agregatnom
stanju i kemijskom sastavu. Opasni otpad se moe obraditi kako slijedi: sustav taljenja u
cikloni, infracrvena oksidacija, plazma metode, piroliza, stabilizacija/ovrivanje, termika
destilacija, ustakljivanje i primjena gljive bijelog truljenja.
Sustav taljenja u cikloni (slika 3.13.) termiki obrauje opasnu prainu i kapljevine
pretvarajui ih u staklo koje se moe odloiti u odlagalite. Praina od elektrinih lukova,
talioniki otpadi koji sadre teke kovine i ostali slini otpadni tokovi se melju u fini prah i
pune u ciklonu koja slui kao komora za sagorijevanje pri 1600 C. Visoka temperatura stapa
veinu nehlapivih tvari, ukljuujui pijesak na osnovi silicija. Potrebna je kontola dimnih
plinova a otpadno procesno gorivo moe posluiti kao izvor goriva.
Pri infracrvenoj oksidaciji (slika 3.14.) otpad se ubacuje na pokretnu traku koja se giba
kroz primarnu komoru za sagorijevanje. Oksidacija otpada se provodi prijenosom infracrvene
isijavajue topline uz prisutnost zraka (ili kisika). Otpadni plinovi se ubacuju u sekundarnu
komoru za sagorijevanje gdje se tetne tvari dalje oksidiraju a nastala toplina se koristi za
predgrijavanje ulaznog zraka.
Postupak s izrazito visokom temperaturom plazma lune baklje (slika 3.15.) razlae
organske tvari u vodik, ugljikov dioksid, ugljik (koks) i klorovodinu kiselinu (HCl). Plazma
elektrini lukovi stvaraju temperaturu oko 10.000 C pri emu se otpadne tvari u plazmi
razlau na elemente. Kako se atomi hlade, oni oslobaaju jaku ultraljubiastu svjetlost, koja
dodatno pridonosi unitavanju otpada. Izlazni plinovi se hlade i raspruju s luinom za
uklanjanje estica i kiselih plinova. Ova tehnologija se koristi prvenstveno za potpuno
unitavanje polikloriranih bifenila (PCB) i dioksina.
70
Pri pirolizi (slika 3.16) se otpad izlae visokoj temperaturi bez prisustva kisika pa otpad
isparava ili se toplinski raspada (ali ne oksidira). Ostatci koksa i neto ugljikovodika se
spaljuju kako bi se osigurala toplina za proces. Ostatak se moe reciklirati. Piroliza se koristi
za obradu veine organskih kapljevina i krutina, naroito za uljne otpade. Izvorno je ovaj
postupak razvijen za uklanjanje ugljikovodika iz tla, ali je takoer pogodan za povrat
ugljikovodika iz mulja. Sustav moe sadravati skruber za uklanjanje kiselih plinova.
Slika 3.13. Shematski prikaz taljenja opasnog otpada u cikloni
Slika 3.14. Shematski prikaz infracrvene oksidacije opasnog otpada
71
Slika 3.15. Shematski prikaz razlaganja opasnih organskih tvari primjenom plazma elektrinog luka
Slika 3.16. Shematski prikaz postupka pirolize opasnog otpada
Postupkom ovrivanja (slika 3.17.) se otpad zatvara u vrstu matricu u cilju

smanjivanja ili sprjeavanja izluivanja, odnosno stabilizira.. Najee se koriste materijali na
osnovi cementa, termomplastini ili polimerni materijali. Portland cement se koristi u prvom
koraku za stabilizaciju dimne praine ili mulja nakon ispiranja pepela iz loita.
Termoplastini materijali (bitumen, parafin i polietilen) su uinkovitiji u sprjeavanju
izluivanja. Organski polimeri (urea-formaldehid, vinilesterstiren i poliesterske smole) su
takoer dostupni materijali za tvorbu matrice. Ove tehnike se mogu koristiti za remedijaciju
oneiene lokacije i pokazale su se uinkovite za otapala, kovine, naftu, otpadne tokove iz
galvanizacije i vrsti otpad koji sadri teke metale. Procesi s cementom su osobito uinkoviti
za kovine i otpadne teke metale. Pri oblikovanju procesa treba imati u vidu mogunost
naknadnog izluivanja.
72
Slika 3.17. Shematski prikaz stabilizacije opasnog otpada postupkom ovrivanja
Pri termikoj destilaciji (slika 3.18.) otpad se zagrijava pri visokoj temperaturi u struji duika
pri emu nastaje para. Ovim postupkom se vri povrat hlapivih spojeva kao to su nafta i
kapljeviti naftni proizvodi. Proces se provodi serijski u tri destilacijske kolone. Otpad ulazi u
prvu kolonu gdje se zagrijava do oko 210C pri emu se uklanja voda i laki ugljikovodici koji
se kondenziraju i odvajaju. Ostatak vrstog otpada iz prve kolone se zatim zagrijava do 1100
C i odvode se preostale tee frakcije nafte. vrste estice koje su sada preostale su najee
inertne. Zagrijavanje se provodi uporabom indukcijskih ili infracrvenih grijaa.Termika
destilacija ne moe se koristiti za obradu tekih metala.
Slika 3.18. Shematski prikaz postupka termike destilacije opasnog otpada
Ustakljivanje (slika 3.19.) je tehnika koja koristi visoke temperature za uklapanje

opasnog otpada u staklasti vrsti materijal iz kojega se opasni materijal ne moe izluiti.
Ciklonsko taljenje i veina plazma tehnologija proizvodi ustakljene proizvode. Ovaj postupak
je najbolji za vrsti otpad koji sadri teke metale. Ipak visoka temperatura zahtijeva
egzotine materijale za izgradnju postrojenja pa je to skupa alternativa.
73
Gljiva bijelog truljenja (slika 3.20.) je mikroorganizam koji se pokazao uinkovit u

razgradnji lignina (osnovni kemijski spoj u drvetu). Pokusi su pokazali da uspjeno razgrauje
otpad iz Kraftovog procesa dobivanja celuloze, zatim lindan, benzo-piren, diklor-difenil-
trikloretan (DDT) i PCB. Ova je tehnologija provedena samo u laboratorijskim uvjetima rada.
Slika 3.19. Shematski prikaz postupka ustakljivanja (uklapanja) opasnog otpada
Slika 3.20. Primjena gljive bijelog truljenja za razgradnju, lindana, benzo-pirena, DDT i PCB
3.3. METODOLOGIJA SMANJIVANJA OTPADA
Danas su u svijetu razraene metode smanjivanja otpada, ali se takoer i dalje istrauju
nove mogunosti. Shodno tome, u daljnjem tekstu se navode neki poznati primjeri.
Smanjivanje (reduce) otpada na izvoru nastajanja

Industrije mogu kreirati i proizvesti svoje proizvode tako da smanje ne samo volumen i
koliinu vrstih tvari, ve i koliinu opasnih tvari koja ostaje u tim vrstim tvarima. Ovakva
strategija naziva se smanjivanje (redukcija) na izvoru, ali je ovaj vid najmanje iskoriten u
upravljanju otpadom (waste management). Redukcija otpada na izvoru se postie na razliite
naine. Inovacije i modifikacije mogu smanjiti koliinu proizvedenog otpada nakon to je
potroa iskoristio proizvod. Npr., baterije danas sadre manje ive nego u ranim 80-tim
74
godinama ili smanjena masa aluminija u limenkama za 35 % u odnosu na 1970.

godinu.Smanjivanje mase proizvoda tijekom vremena naziva se dematerijalizacija. Za primjer
se navodi stroj za pranje rublja koji je 1960. bio puno tei u usporedbi sa strojem
proizvedenim 1990. godine. To vrijedi i za automobile i ostale kuanske aparate. Meutim,
dogaa se da se smanjivanjem materijala u proizvodu, smanjuje i njihova otpornost pa ee
treba mijenjati dijelove ili ak kupiti novi proizvod. Tada dolazi do nagomilavanja otpada.
Znai dematerijalizacija koja se provodi redukcijom na izvoru ima samo onda svrhe ako je
novi proizvod jednako trajan kao i onaj stari.
Ponovna uporaba (reuse) proizvoda

Jedan primjer je uporaba povratne staklene ambalae. Prije mnogo godina takva se
ambalaa koristila u velikim koliinama. Meutim, danas se sve manje koristi jer se proizvode
lake boce za jednokratnu uporabu. Da bi se mogle viekratno koristiti u proizvodnom ciklusu
staklene boce moraju biti gue pa zbog toga i tee. Zbog porasta teine staklene ambalae
rastu trokovi prijevoza. U SAD se vrlo malo koriste povratne staklene boce jer je proizvodnja
pia centralizirana. Nasuprot tome se u Japanu 20 puta iskoristi boca za punjenje piva i sake-
a. Boce u Ekvadoru mogu ostati u uporabi 10 i vie godina. U Europskim zemljama kao to su
Danska, Finska, Njemaka, Nizozemska, norveka, vedska i vicarska usvojen je zakonski
akt koji promovira povratnu ambalau. U R Hrvatskoj se jo uvijek dosta koristi povratna
staklena ambalaa u proizvodnji bezalkoholnih i alkoholnih pia.
Recikliranje (recycle) materijala

Iz vrstog otpada mogue je izdvojiti i ponovo iskoristiti mnoge materijale za proizvodnju
proizvoda iste ili druge vrste. Recikliranje(oporaba) je prihvatljivije u odnosu na spaljivanje i
odlaganje u sanitarna odlagalita jer se na taj nain konzerviraju prirodni izvori i takav je
postupak prihvatljiv za okoli. Npr. Svaka tona recikliranog papira spaava 17 stabala, 30 m3
vode, 4000 kWh energije i oko 3 m3 prostora u odlagalitu. Recikliranje pozitivno utjee na
ekonomiju jer se stvaraju nova radna mjesta vezana uz prodaju recikliranog materijala.
Recikliranje nije samo izdvajanje ponovno uporabivih materijala iz otpadnog toka. To je samo
prvi korak. Da bi recikliranje funkcioniralo potrebno je trite za reciklirane materijale, zatim
potroa treba dati prednost recikliranom proizvodu pred nerecikliranim.
Amerikanci recikliraju 33 % papira i kartona, a ostatak ide na odlagalite i spaljivanje dok
se u Danskoj reciklira 97 %. Razlog je tome to su tvornice papira u SAD stare pa ne
posjeduju nove tehnoloke procese kojima bi se mogao preraditi stari papir i karton. Osim
toga ameriki stari papir se izvozio u Meksiko, Kinu, Tajvan i Koreju gdje su se proizvodili
reciklirani proizvodi. Nadalje recikliranje papira i kartona se ne moe provesti ukoliko ne
postoji trite za reciklirani proizvod. Ponekad se takva potreba moe stvoriti zakonskom
odredbom. Npr. u Torontu, Kanada, je gradska uprava 1991. god. propisala odredbu da
dnevne novine moraju sadravati 50% recikliranih vlakana, jer se u suprotnom izdavaima
nee dozvoliti postavljanje kioska po gradskim ulicama. Predsjednik Clinton, SAD, je 1994.
izdao nalog da sav papir koji se nabavlja za dravne slube mora sadravati najmanje 20%
recikliranih vlakana a do 1998. 30%.
Staklo je druga komponenta vrstog otpada pogodna za recikliranje. Cijena recikliranog
stakla je manja od stakla proizvedenog iz osnovnih sirovina. Prikupljeno otpadno staklo se
drobi kako bi se moglo pretopiti i koristiti za proizvodnju novog proizvoda. Pri uporabi
otpadnog stakla postojei proizvodni proces nije potrebno prilagoavati. Meutim, zrnca
otpadnog stakla su mnogo vrjednija ukoliko se odvojeno skupljaju boce razliitih boja. Tada
se ponovo mogu proizvesti npr. samo bijele ili svijetle boce. Nasuprot tome zrnca stakla
razliitih boja koriste se samo za proizvodnju tamne ambalae.
75
Recikliranje aluminija i drugih metala je znaajno s ekonomskog gledita. Za proizvodnju

nove limenke iz reciklirane zahtijeva samo mali dio energije koja bi bila potrebna da se
napravi iz sirovine. Ameriki podaci za 1995 godinu, govore da je dvije treine prikupljenih
otpadnih limenki od ukupno proizvedenih, a koje su reciklirane, donijelo utedu od 3 milijuna
tona nafte. Ostali metali koji se mogu reciklirati su olovo, zlato, eljezo i elik, srebro i cink.
Recikliranje ovih metala iz komunalnog otpada je upitno jer je njihov sastav esto nepoznat.
Takoer je teko ekstrahirati metal iz npr. penica koje sadre i druge materijale (plastika,
guma, staklo). Nasuprot tome, otpadni metal nastao u proizvodnom procesu se moe lako
reciklirati, jer je njegov sastav poznat. Hoe li se metal reciklirati ili odloiti na odlagalite
ovisi o ekonominosti postupka. Iznimka je elik. Nekada se proizvodio iskljuivo iz sirovina,
a danas postoje male eliane koje proizvode eline proizvode iskljuivo iz otpadnog
materijala.
Statistiki podatci pokazuju da se oko 2,5 % plastike reciklira. Jedan od razloga to se
plastika tako malo sakuplja jest to je danas jeftinije proizvesti plastine proizvode iz sirovine
(nafta i prirodni plin) nego iz reciklirane plastike. Meutim svaki dan raste zahtjev javnosti da
se plastika pone reciklirati. Tako se iz godinu u godinu poveava koliina reciklirane
plastike.
Polietilen terftalat (PET) je polimer koji se koristi za proizvodnju boca za punjenje
mineralnih i stolnih voda. Proizvoai koji koriste ove boce tvrde da se oko 35% do 40%
boca reciklira. Reciklirani polietilen terftalat PET uklapa se u razliite proizvode kao to su
tepisi, dijelovi automobila , teniske loptice i poliestersku odjeu (25 PET boca potrebno za
jednu poliestersku majicu).
Polistiren (jedan oblik od kojeg je stiropor) je primjer plastinog materijala koji se moe
izvanredno dobro reciklirati. ae, posue, posude za spremanje hrane mogu se reciklirati u
nove proizvode kao to su vjealice, lonanice, izolacijski materijal i igrake. Godinje se
proizvede 2,3 milijarde kilograma polistirena, pa ta koliina polistirenskog otpada zauzima
veliki volumen u odlagalitu.
Jedan od izazova vezan uz recikliranje plastinih materijala jest raznolikost njihovog
sastava. Danas se moe nai 46 razliitih polimernih materijala u potroakom proizvodu, a
mnogi od tih sadre mjeavinu polimera. Plastina boca za ketchup, na primjer sadri 6
slojeva razliitih povezanih polimernih jedinica. Zbog toga se otpadna plastina ambalaa
mora razdvojeno sakupljati, ukoliko se eli dobiti reciklirani proizvod dobre kakvoe.
Mjeavina plastinih materijala slabe kakvoe koristi se kao konstrukcijski materijal (slian
drvetu). Takav materijal je koristan (velika otpornost) za proizvode koji slue za vanjsku
uporabu: prozorske daske, zidovi za smanjenje buke na autocestama i klupe u parkovima.
Ogranien je broj proizvoda koji se moe dobiti od starih guma. Danas se one koriste za
proizvodnju sadraja na djejim igralitima, proizvodnju kanti za otpad, podizanje grudobrana
na morskim obalama te za dobivanje gumiranog asfalta za nogostupe.

1. Fitzpatrick E.A., An introduction to soil science, 2nd edition, Longman Scientific & Tecnical,
Essex, 1995.
2. Girard J.E., Principles of environmental chemistry, Jones ana Bartlett Publishers, Mississauga,
2005.
3. Chiras D.D., Environmental science: Creating a sustainable future, 6th Edition, Jones and Bartlett
Publishers, Sudbury, 2001.
4. Haug R.T. The pratical handbook of Compost Engineering Lewis Publishers, Boca Raton, 1994.
5. Lester J.N., Birkett J.W., Microbiology and chemistry for environmental scientists and engineers
2nd Ed., E&FN SPON, London, 1999.
6. Municipal Solid Waste in The United States: 2001 Facts and Figures, Office of Solid Waste and
Emergency Response (5305W), EPA530-R-03-011, 2003.
76
7. Press F., Earth, 4th Edition, W.H. Freeman, New York, 1985.
8. Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, Narodne novine NN 117/07, 2007.
9. Program trajnog motrenja tala Hrvatske, Projekt Izrada programa trajnog motrenja tala Hrvatske s
pilot projektom LIFE05 TCY/CRO/000105, Agencija za zatitu okolia, 2008.
10. Salvato J.A., Nemerow N.L., Agardy F.J., Environmental engineering 5th Ed., John Wiley &Sons,
Inc., New Jersey, 2003.
11. Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada i listom opasnog otpada , Narodne novine NN
50/2005.
12. White P., Franke M., Hindle P., Integrated soldis waste management: A lifecycle Inventory, Blackie
Academic&professional, London, 1994.
13. Zakon o otpadu, Narodne novine NN 178/04, 2004.
14. F. Briki, Z. Gomzi, N. Horgas, M. Vukovi, Aerobic composting of tobacco solid waste, Acta
Chim. Slov., 50 (2003)715-729.
3.1. Tlo kao prirodni fenomemn i uporaba zemljita

Erozija tla: ovisi o volumnoj gustoi tla, gustoi vrste faze, ukupnoj poroznosti, propusnosti tla za vodu i
sadraju ukupnog ugljika.
Oneienje tla: promatra ukupan i pristupaan sadraj tekih metala i potencijalno toksinih elemenata te
postojanih organskih oneiivaa (PAH, PCB, triazinski herbicidi, organoklorni pesticidi).
Zbijenost tla: definiraju volumna gustoa tla, mehaniki sastav, kapacitet tla za zrak, kapacitet tla za vodu,
struktura, propusnost tla za vodu, sadraj ukupnog ugljika.
Zaslanjivanje tla: ovisi o kiselosti tla, elektrinoj vodljivosti, sadraju soli, kapacitetu zamjene kationa,
propusnosti tla za vodu, kapacitetu tla za vodu, kemijskom sastavu procjedne vode i sadraju ukupnog ugljika.
Klizita: ovise o mehanikom sastavu, strukturi te propusnosti tla za vodu.
3.2. vrste otpadne tvari

Gospodarenje otpadom: sprjeavanje i smanjivanje nastajanja otpada i njegovoga tetnog utjecaja na okoli, te postupanje
s otpadom po gospodarskim naelima.
Postupanje s otpadom: skupljanje, prijevoz, privremeno skladitenje, oporabu, zbrinjavanje otpada,
uvoz, izvoz i provoz otpada, zatvaranje i saniranje graevina namijenjenih odlaganju otpada i drugih otpadom
oneienih povrina, te nadzor.
Zbrinjavanje otpada: konani postupak obraivanja ili trajnog odlaganja otpada.
Obraivanje otpada: djelatnost u kojoj se u fizikalnom, kemijskom ili biolokom procesu ukljuujui razvrstavanje,
mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja koliine i/ili opasnih svojstava, te olakava rukovanje ili poboljava
iskoristivost otpada.
Odlaganje otpada: djelatnost kontroliranoga, trajnog odlaganja otpada na graevine za odlaganje odlagalita ili bilo koju
od djelatnosti trajnog odlaganja otpada.
Skupljanje otpada: djelatnost skupljanja, razvrstavanja i/ili mijeanje otpada u svrhu prijevoza na obraivanje ili
odlaganje.
Recikliranje otpada: djelatnost ponovne obrade otpada u proizvodnom procesu, ukljuujui i organsko
recikliranje, ali ne i koritenje u energetske svrhe.
Oporaba otpada: djelatnost ponovne obrade otpada u proizvodnom procesu, radi koritenja otpada u materijalne i
energetske svrhe.
Proizvoa otpada: pravna ili fizika osoba ijom djelatnou nastaje otpad i/ili ijom se djelatnou prethodne obrade,
mijeanja ili drugih postupaka, mijenja sastav ili svojstva otpada.
77
4. Zrak, oneienje zraka i promjena klime
Poglavlje 4. ZRAK, ONEIENJE ZRAKA I PROMJENA KLIME
"Mi smo prvo podigli prainu i tada se alimo da ne moemo vidjeti"

iz "Principles of human knowledge" od Bishop Berkeley-a (1685-1753).
Prouavanje oneienja zraka odnosi se na ona oneistila koja se isputaju u atmosferu

(uobiajeno sa zemlje) kao plinovi ili estice, koja tada, izravno ili neizravno, degradiraju ili
negativno utjeu na fizikalne ili bioloke sustave. Oneienja u atmosferi mogu prelaziti iz
jedne faze u drugu (suha, plinovita, tekua faza) prije povratka na povrinu tla. Ukoliko je
oneienje kiselo po prirodi, onda je poznato kao kisela kia. Rije koja je manje emotivna i
tonije opisuje kisela oneienja poput taloenja suhe faze oneienja drugog podrijetla,
ukljuujui i kapljevitu fazu, te snjene pahulje naziva se vlana naslaga.
Isputanje oneiujuih tvari u atmosferu posljedica je ljudske aktivnosti. Ipak, danas,
kao i mnogo prije pojave ljudi, prirodno isputanje slinih tvari uslijed vulkanskih aktivnosti
kao i iz movara izazivale su odgovarajue poremeaje u lokalnom okoliu. Zbog toga se
prirodna isputanja takoer moraju uzeti u obzir kada se razmilja o oneienju zraka i o
izvorima oneiujuih tvari.
Utjecaj tetnih plinova iz zraka na metale, tekstil i druge materijale koje ljudi koriste
izrazito je vidljiv, dok je utjecaj na ljude ili na ivi sustav koji nas okruuje vrlo suptilan i zato
znaajniji. Nadalje, negativni utjecaj na ivi svijet otkriva se bre i pri niim koncentracijama
nego utjecaj na neivi materijal. Iako oteenja razliitih materijala stvaraju visoke
ekonomske trokove, ipak je odavno prihvaeno da je opasnost za zdravlje ljudi glavni razlog
kontrole oneienja zraka. Kontrola tetnih plinova u zraku se provodi i u svrhu zatite
vegetacije i biolokih ekosustava o kojima ovisi ljudska vrsta. Biljke koje ine glavninu tog
ekosustava, osjetljivije su od ljudi na mnoga oneienja u zraku (SO2, NO2 i O3).
4.1. SASTAV I SVOJSTVA ZRAKA
Debljina atmosferskog omotaa iznosi oko 1000 km oko ekvatora, a neto je manja oko
polova (800 km). Masa atmosfere iznosi Ma = 51018, ali se vie od 99,9% mase plina nalazi
do visine od 50 km. U slici 4.1. su prikazani pojedini slojevi atmosfere.
Slika 4.1. Slojevi atmosfere
78
Atmosfera se sastoji od smjese plinova i to 78,08 % duika, 20,95 % kisika, 0,93 %

argona i 0,035 % ugljikovog dioksida u suhom zraku, dok je %-tak vode promjenjiv a u
tragovima su neon, helij i kripton. Relativna koliina ovih plinova u atmosferi je bila
konstantna do poetka 20. stoljea. Od tada se sadraj CO2 poeo poveavati oko 0,5%
godinje zbog unitavanja uma i prekomjerne uporabe fosilnih goriva. Sadraj vodene pare u
zraku je promjenjiv, od 1 do nekoliko postotaka. Ipak, koncentracije atmosferskih plinova,
vodene pare i oneienja u zraku se mijenjaju s visinom.
Troposfera je sloj koji lei uz povrinu Zemlje. Najnii je, najgui i najtopliji dio
Zemljine atmosfere kojem je prosjena visina u srednjem pojasu 10-12 km, na ekvatoru 16-18
km, a na polovima samo 6-8 km. Ova razlika u visini posljedica je toga to je zrak u
ekvatorskom pojasu izloen jaem Sunevom zraenju i zagrijavanju, koje tamo jae utjee na
irenje zraka nego u polarnim pojasima. Troposfera se dijeli na povrinski sloj visok 2-3 km i
iznad njega advekcijski sloj. Premda zauzima vrlo malen dio cjelokupne atmosfere, ona
predstavlja 75-80% Zemljine atmosfere. Razlog tome je to se zrak kao i svaki plin moe
komprimirati. Otud je tlak u donjim slojevima vei zbog vlastite teine viih slojeva i s
visinom opada nelinearno. U njoj se nalazi gotovo sva vodena para, a topli zrak se podie s
povrine, dok se hladniji zrak iz veih visina sputa to je uzrok svih meteorolokih zbivanja
na Zemlji odnosno vremenskih prilika. Za troposferu je tipian konstantan pad temperature za
oko 0,65C na svakih 100 m visine i na granici troposfere, ovisno o njenoj visini, temperatura
je izmeu -50C u polarnom pojasu i -80C na ekvatoru (slika 4.2). Granicu sa stratosferom
ini tropopauza u kojoj temperatura koleba i poinje rasti (ovisno o geografskoj irini i dobu
godine). Iznad toga se nalazi stratosfera (12-50 km). U ovom sloju temperatura se neprestano
povisuje od -55C (na srednjim irinama i na polovima) odnosno od -85C (na ekvatoru) te
dosee 0C. Tlak je oko 1/1000 atmosferskog tlaka. Sloj je stabilan zbog temperaturne
inverzije. Ovdje dolazi do raspadanja molekularnog kisika (O2) u ozon (O3) pod utjecajem
Sunevih kratkovalnih (200 320 nm), ultraljubiastih zraka. Kisik apsorbira ove po ovjeka
tetne zrake i pri tome se dijeli i vezuje u troatomski oblik kisika ozon. Stratosfera sadri
90% atmosferskog ozona. Mezosfera je sloj koji se nalazi iznad stratosfere i ispod termosfere.
Temperatura u mezosferi pada sa visinom, pa je granica ili mezopauza najhladniji dio, gdje se
temperature sputaju ispod -100 C. Donja granica mezosfere je na 50 km, a gornja na skoro
100 km visine, osim u umjerenom pojasu i polovima, gdje je visina do 85 km. Termosfera je
najdeblji sloj u Zemljinoj atmosferi. Nalazi se na visini od 90 do 500 km. Temperatura u
termosferi raste do ak 1500C radi ionizacije zraka (atomi u zraku postaju ioni zbog
djelovanja Sunevog zraenja). Egzosfera kao sloj je smjeten iznad termosfere od koje ga
odvaja termopauza na visini od 800 do 3 000 kilometara. U egzosferi ima malo plinova
vodika i helija te ona predstavlja kontakt Zemlje i svemira, a temperatura u egzosferi dostie
do +1500 C.
Slika 4.2. Temperaturni gradijenti u pojedinim slojevima atmosfere
79
Temperaturne promjene u atmosferi nastaju zbog apsorpcije i djelomine re-emisije

vidljivog, ultraljubiastog i infracrvenog sunevog zraenja za to su odgovorni odreeni
plinovi u atmosferi, naroito CO2, CH4, O3 i vodena para (stakleniki plinovi). Prisutnost ovih
molekula i njihova koncentracija na odreenoj visini u atmosferi prikazana je u slici 4.3.
Slika 4.3. Koncentracije nekih plinova u atmosferi s promjenom visine (porast O3 i

aerosola prema stratosferi i kontinuirani pad H2O i CO2 s porastom visine)
Za inenjerstvo okolia je od velikog znaaja to se zrak moe promatrati kao idealni plin.
To znai da je molarna koncentracija molekula plinova u zraku ovisi o temperaturi i tlaku a
neovisna je o sastavu plinova:
n p
=
V RT
gdje je n broj molova molekula plina u volumenu V, p je tlak plina, T temperatura plina
(izraena u stupnjevima kelvina) a R je idealna plinska konstanta:
R = 8,314 J mol-1 K-1 = 8,20510-5 atm m3 mol-1 K-1
Shodno tome, pri tlaku od 1 atm i temperaturi od 293 K, koncentracija molekula plinova u
zraku iznosi 41,6 mol m-3. Treba uoiti da je 1 atm = 1,01325105 Pa. U SI sustavu Pa (paskal)
je jedinica za tlak.
Koncentracije plinova u zraku se ponekad izraavaju i kao njihovi parcijalni tlakovi, kao
alternativa masenoj koncentraciji ili molarnom udjelu. Daltonov zakon kae da je ukupni tlak
plina jednak sumi tlakova svih pojedinanih komponenti. Povezivanjem Daltonovog zakona
sa zakonom o idealnom plinu, dobiva se sljedei izraz:
ni
pi = RT
V
gdje je pi parcijalni tlak odreene vrste plina i a ni broj molova te vrste plina koja se nalazi u
volumenu V. Zato je udio parcijalnog tlaka plina u ukupnom tlaku zraka jednak molarnom
udjelu Yi tog plina u zraku:
pi ni
= = Yi
p n
Molarni volumen (MV) je volumen jednog mola plina. Pri standardnim uvjetima (p =
1,01325105 Pa, temperatura T = 273,15 K.) volumen jednog mola (kilomola) plina mora biti
jednak Vm = 22,414 l mol-1 = 22,414 m3 kmol-1, bez obzira na to koji plin promatramo.
Nadalje, u jednom molu (kilomolu) plina mora uvijek biti isti broj molekula (ili atoma) NA.
80
Molekulska masa zraka (MZ) je suma relativnih molekulskih masa (Mr) pojedinih
komponenata (plinovi) u zraku ovisno o njihovom udjelu, kako je naprijed navedeno. Na
primjer relativna molekulska masa kisika je Mr(O2) = 32. Molekulska masa suhog zraka (MZs)
iznosi:
MZs = 28 0,7808 + 32 0,2095 + 40 0,0093 + 44 0,00035 = 28,95 g mol-1
Vlani zrak ima stvarno manju molekulsku masu (i manju gustou) jer voda ima manju
molekulsku masu nego suhi zrak. Neka je YH2O molarni udio vodene pare u zraku. Molekulska
masa vlanog zraka (MZv) je tada:
MZv = 18 YH2O + MZs (1- YH2O)
Tako, ako je molarni udio vodene pare u zraku 0,03, tada e molekulska masa zraka biti 28,63
g mol-1, odnosno oko 1,1 % manja od molekulske mase suhog zraka koja iznosi 28,95 g mol-1.
Ironino, iako se kae da je topli i vlani zrak teak, njegova je gustoa u stvarnosti manja
od suhog zraka.
Osim prirodnog zagrijavanja atmosfere, ona se zagrijava i zbog procesa sagorijevanja na
Zemlji kao i zbog apsorpcije i refleksije toplinskog zraenja. Kako temperatura zrane mase
pri povrini planeta raste, tako joj gustoa pada pri emu dolazi do ekspanzije i podizanja
zrane mase. Toplina se tada gubi u viim hladnijim slojevima troposfere, pri emu ohlaena
zrana masa ponovo pada prema povrini Zemlje. Na taj nain je omogueno vertikalno
gibanje (dolje-gore i obrnuto) zraka u troposferi. Oneiene zrane mase se takoer gibaju
zahvaljujui vjetru, koji uglavnom pue od zapada k istoku na srednjim geografskim irinama
i jedne i druge polutke (hemisfere), kao to je prikazano u slici 4.4. Istovremeno postoje i
sjeverno-juni titraji koji zajedno s vertikalnim gibanjem zrane mase omoguavaju
raspodjelu razliitih oneienja u viim slojevima atmosfere.
Slika 4.4. Gibanje zranih masa pod utjecajem vjetrova
Oneienja se uklanjaju iz atmosfere razliitim procesima, ovisno o vrsti i razliitim

brzinama. To je zbog toga to se neka lagano apsorbiraju ili adsorbiraju na odreenim
povrinama dok su druga relativno ne reaktivna. Iznad vode, na primjer, atmosferski NO e se
gibati due nego NO2, ali iznad tla te su razlike vrlo male. Slino tome, SO2 e prolaziti
stotinama kilometara iznad snijegom pokrivenog tla, ali samo nekoliko kilometara iznad
vlanog nesmrznutog tla.
81
4.2. IZVORI ONEIENJA ZRAKA
Stoljeima je u Engleskoj, kao i u mnogim zemljama Europe, zakon titio pojedinca od

oneienog zraka iz tokastog izvora (uobiajeno dimnjak). Tako je ve davne 1691. godine
u Londonu bilo propisano da pekar mora izgraditi toliko visoki dimnjak da dim ne moe
prekriti krovove kua koji se nalaze u susjedstvu. Danas su takvi tokasti izvori daleko vii,
pa vie nisu dovoljni gradski propisi, nego se stanovnitvo mora zatiti zakonskim propisima
na razini drave. Konano, kada oneienja jedne drave izazivaju probleme u drugoj dravi,
neophodan je i meunarodni dogovor.
Izvori su oneiivanja zraka mogu biti stacionarni i pokretni emisijski izvori. Stacionarni
izvori su:
tokasti: kod kojih se oneiujue tvari isputaju u zrak kroz za to oblikovane ispuste
(postrojenja, tehnoloki procesi, industrijski pogoni, ureaji i graevine i slino),
difuzni: kod kojih se oneiujue tvari unose u zrak bez odreena ispusta/dimnjaka
(ureaji, povrine i druga mjesta).
Pokretni izvori su prijevozna sredstva koja isputaju oneiujue tvari u zrak poput motornih
vozila, lokomotiva, plovnih objekata i zrakoplovi.
Koncentracije oneiujuih tvari u zraku se mijenjaju naroito tijekom radnih dana.
Potrebe za energijom u ranim jutarnjim satima utjeu na porast koncentracije SO2 u zraku.
Odlazak do radnog mjesta razliitim prijevoznim sredstvima (automobil, autobus, motor), te
kamionski prijevoz razliitih dobara doprinose porastu duikovih oksida i neizgorenih
ugljikovodika. Nestankom oblanog sloja oko podneva omoguava dodatne kemijske reakcije
i stvaranje O3, koji pak omoguava stvaranje sulfata i nitrata.
Tablica 4.1. Koliina oneienja (%) iz pojedinih izvora koja dospijevaju u atmosferu
Izvor vrste tvari SO2 NO + NO2 CO Neizgoreni

ugljikovodici
Energija i toplina 47,9 74,9 53,2 2,2 2,3
Transport 6,5 2,3 42,7 76,7 59,7
Odlaganje otpada 5,3 0,3 2,9 9,4 5,9
Ostalo 40,2 22,4 1,1 11,7 16,6
Isparavanje otapala - - - - 15,4
Nadalje, oneienja u zraku mogu biti u obliku estica razliitih veliina i plinova
(tablica 4.2.).
Tablica 4.2. Vrste vrstih tvari i kapljica vode suspendiranih u atmosferi
Naziv Svojstvo Veliina (m)

Pijesak vrste tvari, brzo taloe > 500
Praina vrste tvari, taloe sporije 2-500
Dim vrste estice nastale u dimu >2
Sumaglica voda, promjer kapljice 0,03-0,3
Magla voda, promjer kapljice 10
Oblaci voda, promjer kapljice 10
Kia Voda, kapi 200 -2000
Aitkenove jezgre kapljice tekuine ili vrste tvari 0,003-0,1
Lebdee estice u zraku mogu biti razliite kapljice vrstih tvari ili kapljevite faze, te
shodno tome imaju brojna ili razliita imena. Pijesak i grube estice praine se mogu vidjeti
jer je njihov promjer vei od 50 m i brzo se taloe u blizini izvora oneienja. One manjih
dimenzija ostaju jedno vrijeme u zraku a ako su vrlo male (0,1-2m) slue kao jezgre
82
kondenzacije vode tijekom stvaranja oblaka. Te estice se uklanjaju iz zraka samo s kiom ili
bivaju isprane kiom. Ukoliko takve estice iz nieg sloja troposfere prijeu u vie slojeve,
mogu tamo ostati nekoliko mjeseci ili ak i nekoliko godina. Vrlo male estice (0,003-0,1
m) poznate kao Aitkenove jezgre, te uglavnom nastaju kao produkti kondenzacije vruih
para. Aitkenove jezgre napokon koaguliraju stvarajui vee estice (0,1-2 m), pa se kiom
uklanjaju iz zraka.
estice prisutne u zraku sadre razliite vodotopive i vodonetopive tvari. Ove zadnje su
uglavnom elementarni ugljik, eljezovi oksidi i razliiti drugi materijali u prakastom obliku
poput kvarca i gline, te vlakana azbesta. Ovdje se ubrajaju i toksini metali poput olova i
kadmija. U vodotopive tvari se ubrajaju uobiajeni kationi (Na+, K+, Ca2+, Mg2+, NH4+ i H+)
kao i anioni (Cl-, SO42- i NO3-). Natrij, klorid i magnezij dospijevaju u atmosferu iz rasprene
morske vode, dok kalcij i kalij iz materijala vjetrom odnesenih s tla. Prisutnost amonijak,
sulfata, nitrata i vodikovih iona u zraku su posljedica vulkanskih i ljudskih aktivnosti.
Smanjenje vidljivosti zbog aerosolnih izmaglica nastaju u kombinaciji amonijaka s
produktima oksidacije atmosferskih oneistila pri emu nastaju estice koje reflektiraju
(NH4HSO4, NH4NO3, (NH4)2SO4). Takve estice apsorbiraju i reflektiraju sunevo zraenje.
U stara vremena kada se koncentracija dima nije zakonski kontrolirala, oko 50% suneve
svjetlosti bivalo je izgubljeno u gradovima poput Londona. Ukoliko takve estice dospiju na
graevine, vee estice ubrzavaju koroziju, koja je ve zapoela uslijed prisutnosti
oneienja u zraku. Takoer, privrivanjem uz listove vegetacije onemoguuju fotosintezu,
blokirajui pore listova ili apsorbirajui prisutnu svjetlost.
Standardi kakvoe zraka se razlikuju od zemlje do zemlje ali ne bitno, pa u SAD u zraku
ne smije biti vie od 260 m/m3 estica kao dnevni prosjek, a Europski komitet (EC)
ograniava na 250 m/m3. Nadalje, koncentracije plinovitih oneienja u zraku izraavaju se
kao masa po jedinici volumena (g m-3) ili kao volumen po jedinici volumena (l L-1 nekada
ppm, odnosno nl L-1 nekada ppb). No, niti ove jedinice nisu zadovoljavajue. Moda bi bilo
bolje izraziti prisutnost oneiujuih tvari u zraku kao masa po jedinici mase. Meutim teko
je ocijeniti koji volumen zraka odgovara 1,0 g, a i to se mijenja s visinom. Zato se najee
izraava kao volumen po jedinici volumena.
Zato razvijene zemlje posjeduju zakonske propise za kontrolu i ogranienje isputanja
oneienja u atmosferu, kako bi osigurale zadovoljavajue standarde kakvoe zraka. Tako,
Komisija EU (Commission of the European Communities) koristi dva standarda, jedan koji
govori o graninim vrijednostima a drugi o preporuenim vrijednostima. Naravno, prve
moraju sve lanice EZ ukljuiti u svoje zakonske propise. Preporuene vrijednosti nisu
obvezne ali upuuju drave da rade na tome kako bi dostigli takvu kakvou zraka.
Na kraju, propisani standardi kakvoe zraka sami po sebi nee stvoriti iu atmosferu
ukoliko se ne usvoji politika koja e osigurati da se to i postigne. Zato je neophodno
kontinuirano motrenje ili praenje (monitoring), inspekcija i strogo izvravanje propisanog
ukoliko se eli postii uspjeh. I najstroi zakoni su beskorisni ako ne postoji namjera da se
osigura njihovo usvajanje i primjena u okoliu, u vlastitom domu ili na radnom mjestu.
Sumporov dioksid
Obje, prirodna i antropogena aktivnost doprinose emisiji SO2 plina u atmosferu, te u

koncentraciji veoj od 1 m l-1 osjea se neugodan i iritirajui miris. Globalna emisija
(isputanje) SO2 iz prirodnih izvora kao posljedica mikrobne aktivnosti, vulkana, sumpornih
izvora, isparavanja sa razliitih povrina ukljuujui vegetaciju i rasprskavanje morske vode
iznosi 128 Mt sumpora (S) godinje. Ova je vrijednost samo 50% vea od one nastale
ljudskom aktivnou (70 Mt godinje) i ire je rasprostranjena po povrini planete pri emu
se prirodna koncentracija kree oko 1 nl l-1 SO2. Vie od 90% emisije SO2 nastale ljudskom
aktivnou rasprostranjeno je iznad Europe, Sjeverne Amerike, Indije i Dalekog istoka.
83
Tijekom kasnih 70-tih godina emisija SO2 iznosila je i 77 Mt godinje. U zadnjoj dekadi se ta
vrijednost smanjila zahvaljujui kontroli emisije, promjeni potronje goriva i ekonomskoj
recesiji. Naalost, prognozira se porast potronje ugljena prema i poslije 2000. godine u
odnosu na dananju to e ponovo pridonijeti poveanju koliine SO2 u atmosferi. Uobiajene
koncentracije SO2 u atmosferi iznad urbanih sredina u razvijenim zemljama trenutano su u
rasponu od 0,1 do 0,5 m l-1, ali su ponegdje i vee usprkos zakonskim propisima (problem u
Edinburgu).
Spaljivanje ugljena u najveoj mjeri utjee na emisiju SO2 u atmosferu kao i koritenje
elementarnog sumpora i eljeznog pirita (FeS) pri proizvodnji mineralnih gnojiva. Ipak
izgleda da e se ubudue davati prednost upotrebi nusprodukta kao to je gips (CaSO4) pri toj
proizvodnji, ali ne zbog zakonskih intervencija ve zbog ekonomskih razloga.
Najloginiji nain smanjivanja emisije SO2 je koritenje goriva sa to niom koncentracijom
sumpora. Uinjen je odreeni napredak u uklanjanju sumpora iz ugljena (ukljuujui prakasti
ugljen) prije spaljivanja. Naravno, najvanije je procijeniti da li koristiti takvo skuplje gorivo
ili ulagati u dodatnu opremu za obradu dimnih plinova prije isputanja u atmosferu.
Spaljivanje u fluidiziranom (lebdeem) sloju ukljuuje gorenje sitnih estica vrstog ili
tekueg goriva pri 500-700 oC. Injektirano pod tlakom gorivo ostaje u suspenziji s mlazom
zraka usmjereno prema gore. Cijevi pare i vode uronjeni u takav reaktor prenose vrlo efikasno
toplinu do turbina. Dodatkom estica kalcij karbonata ili dolomita (MgCO3) moe se smanjiti
emisija SO2 i do 90 %, jer sumpor biva zadran u obliku sulfata kalcija ili magnezija u pepelu.
Ovakva tehnika omoguava koritenje ugljena i s veim sadrajem sumpora uz strogu
kontrolu emisije. Osim toga, nia temperatura spaljivanja takoer smanjuje emisiju duikovih
oksida i CO.
Nadalje, kisela taloenja ne nastaju samo reakcijom SO2 s vlagom u zraku uz nastajanje
kisele kie, nego nastaju i u suhim uvjetima. Najee SO2 moe reagirati s monoatomnim
kisikom u stratosferi, odnosno s vrlo reaktivnim hidroksil (yOH) slobodnim radikalom pri
emu nastaje SO3.
Sumporov (IV) oksid dospijeva u atmosferu uslijed vulkanske aktivnosti te iz vruih izvora
uz druge plinovite oblike sumpora kao to je H2S. U ukupnom krunom toku sumpora starenje
minerala koji posjeduju sumpor u svojoj strukturi, kao to je gips, je znaajan proces. Taj
proces se ubrzava u kiselim uvjetima izazvanih mikrobnom aktivnou ili oneienjem iz
atmosfere. Tako, sumpor polako dospijeva u tlo i postaje hranjivo biljkama. Rasprivanje
morske vode u okolnu atmosferu djelovanjem vjetra i valova, takoer pomae izdvajanju
spojeva sumpora, pri emu 90 % sumpora ostaje iznad oceana i vraa se natrag, dok samo
10% odlazi do kopna. Ono to se ne vidi, ali je sigurno jednako vano, jest da privremeno
smanjenje rezervi sumpora (u geolokom smislu) kao posljedica ljudske aktivnosti, zavrava
taloenjem na dnu oceana kao nova rezerva sumpora.
Spojevi koji sadre sumpor, kao i oni s duikom, su neobini po tome to mogu biti u
razliitim oksidiranim ili reduciranim oblicima. Ovi se spojevi razlikuju energetski jedni od
drugih. Kako se elektroni kreu prema dolje od elektron donora (koji postaju oksidirani)
prema elektron akceptorima (reducirajui ih) oslobaa se energija. Nasuprot tome da bi
elektroni tekli u suprotnom smjeru (prema gore) potrebno je dovesti energiju.
Bioloki sustavi, naroito mikroorganizmi, iskoritavaju takve energetske razlike.
Kemolitotrofne bakterije kao to su Thiobacillus, Thiovulum i Thiospirillopsis, stvaraju
energiju oksidirajui sumpor (S) do sulfita i sulfata za sintezu adenozin-trifosfata (ATP), koji
je glavna rezerva energije ivih sustava. ATP tada moe sudjelovati u biosintezi skoro svakog
drugog spoja neophodnog ivom organizmu. Spomenute kemoautotrofne bakterije se najee
nalaze u ustajalim jezerima u graninom sloju izmeu aerobnih i anaerobnih uvjeta koji
vladaju u jezeru. Neki kemoautotrofi su odgovorni za velike tete nastale na zgradama, jer
podnose niske pH-vrijednosti (ispod pH 1) pri emu proizvode sumpornu kiselinu i lue ju u
okoli. Sumpornu kiselinu koju izluuje Thiobacillus concretivorus ( eng. concrete = beton;
lat. vorus = jesti) kontinuirano nagriza CaCO3 u betonu ili karbonatne strukture pri emu se
84
unitava takva graevina. tete u kanalizacijama su posebno ozbiljne jer u veem

vremenskom razdoblju prevladavaju anaerobni uvjeti, koji omoguavaju stvaranje reduciranih
oblika spojeva sumpora. Promjenom uvjeta uslijed naglih dotoka velike koliine aerirane
vode pri jakom pljusku kie, nastaju idealni uvjeti za rast bakterija iz roda Thiobacillus. Zbog
nagrizanja betonskih cijevi, posljedica je oteenje kanalizacije. Mnogo korisnije
kemoautotrofne zemljine bakterije, oksidiraju adsorbirani SO2 do sulfata koji tada mogu
putem korijenja ui u biljku. Slino tome, kemoautotrofne bakterije pri povrini tla mogu
detoksicirati H2S koji je nastao u anaerobnim zemljitima, prije nego li dospije u atmosferu
kao tetni plin.
Molekule SO2 nemaju nesparene elektronske parove pa zato ne stvaraju slobodne radikale.
Meutim lako disociraju u vodi i u neutralnim uvjetima, pri emu se stvaraju ioni sulfita
(SO32-) i hidrogensulfita (HSO3-). Sulfit i hidrogensulfit imaju usamljene elektronske parove
na sumporu. Kao rezultat toga se lagano oksidiraju u seriji reakcija koje ukljuuju nastajanje
ili koritenje ve postojeih slobodnih radikala. Dodatno prisustvo metala, kao to je mangan,
vano je za takve brze oksidacije pri emu nastaje slobodni hidroksi radikal (yOH). Navedene
reakcije prikazane su jednadbama:
O3 + svjetlost O + O2
O + O2 2 (xOH)
(xOH) + SO2 + M xHSO3
Sumporov dioksid moe biti industrijskog i urbanog podrijetla. Radnici u odreenim

industrijama (topionice, proizvodnja sumporne kiseline, itd.) koji su bili izloeni due i
redovitije sumporovom (IV) oksidu od drugih, smatraju da su razvili veu toleranciju na taj
plin. Meutim, ti ljudi podloniji su iznenadnoj smrti. Autopsijom se mogu ustanoviti otoci
zbog nakupljanja vika vode u stanicama. Unitene su fine dlaice koje se nalaze u gornjem
dinom putu i prisutna je bakterijska infekcija plua. Reakcije ljudskog organizma na razliite
koncentracije SO2 prikazane su u tablici 4.3.
Tablici 4.3. Reakcije ljudskog organizma na razliite koncentracije SO2
Koncentracija (l Vrijeme Reakcija

L-1) izlaganja
0,03-0,5 kontinuirano zabrinjavajue stanje ljudi koji imaju bronhitis
0,3-1 20 s mijenja se aktivnost mozga
0,5-1,4 1 min osjeti se miris
0,3-1,5 15 min poveana osjetljivost oka
1-5 30 min oteano disanje, gubitak osjeta mirisa
1,6 -5 >6h grenje dinih putova i plua
5-20 >6h reverzibilno oteenje plua po prestanku izlaganja
>20 >6h voda u pluima i tkivu, paraliza, smrt
Nekada je vrijednost za osmosatni radni dan iznosila 5 l L-1, meutim ta koncentracija ne

sadri sigurnosnu rezervu. Ovu koncentraciju mogu izdrati samo mladi zdravi mukarci, dok
je za sve ostale opasno. Ova koncentracija je bila odabrana kao rezultat provedenih ispitivanja
na ivotinjama, to oito nije bilo najsretnije rjeenje.
Takoer se u literaturi govori o korelaciji izmeu kroninih plunih bolesti i poveanoj
koncentraciji SO2 u gradovima. Meutim, dokazi koji sugeriraju da kronino izlaganje SO2 i
esticama praine utjee na razvoj kroninih respiratornih bolesti s tekoom se prihvaaju jer
nije mogue iskljuiti utjecaj drugih imbenika. No bez obzira, epidemioloke studije u SAD,
UK i drugdje ukazuju da ovakvi uvjeti pridonose kraem ivotu i slabijem zdravlju gradskog
stanovnitva. U Hrvatskoj su Uredbom o graninim vrijednostima oneiujuih tvari u
85
okolnom zraku iz 2006. propisane sljedee vrijednosti SO2: 1 sat = 350 g m-3, 24 sata = 125
g m-3 i 1 god. = 5 g m-3.
Duikovi oksidi
Duikov(IV) oksid i duikov(II) oksid nisu dominantni oksidi duika u atmosferi, ali su ti
koji stvaraju najvie problema u stratosferi. Kemiari esto rabe izraz NOx za ta dva spoja koji
su glavni uzronici oneienja zraka. Naalost, uporaba tog izraza nije najsretnija jer bi se to
moglo odnositi i na druge duikove spojeve koji se pojavljuju u biolokim procesima. Zato,
ako se rabi izraz "duikovi oksidi" , te je znaenje jasno. To ukljuuje NO2, NO, kao i N2O,
N2O3, N2O5, od kojih svaki razliito utjee na ive sustave.
Nisu sva oneienja u zraku u obliku oksidiranog duika. Amonijak (NH3), na primjer,
dospijeva u atmosferu zbog raspadanja ivotinjskih otpadnih produkata ili zbog proizvodnje
mineralnih gnojiva. Kao plinoviti NH3 ili u ionskom obliku NH4+, ovi reducirani oblici duika
prisutni u atmosferi, vrlo su tetni za ekosustave osjetljive na povean unos N. Kako duik
krui izmeu biljaka, ivotinja i zemljinih mikroorganizama, prisutna je velika razlika
izmeu razliitih reduciranih i oksidiranih oblika. Elektronska konfiguracija oko duikovog
atoma moe varirati, to omoguava postojanje razliitih oksido-redukcijskih stanja duika.
Kako elektronegativnost predstavlja vie energetsko stanje od elektropozitivnosti, zbog
postojanja gradijenta elektroni mogu tei. To u povratku, omoguava stvaranje razliitih
spojeva na osnovi N, koji su dominantni u biolokom ciklusu duika.
Od duikovih oksida N2O je u atmosferi najzastupljeniji. Najee se isputa u procesu
denitrifikacije, koji provode neki zemljini mikroorganizmi koji koriste nitrat umjesto O2 za
disanje (respiraciju).To je nepoeljni poljoprivredni proces. Do takvog procesa dolazi u tlima
gdje je mala koliina kisika. Ustajala, poplavljena ili nabijena tla glavni su izvori N2O, a
oranjem i melioracijom onemoguava se stvaranje anaerobnog procesa.
Drugi zemljini mikroorganizmi provode proces nitrifikacije u kojem amonijak i nitrit
prelaze u nitrat s pomou aerobnih mikroorganizama. Zato je jedan od osnovnih razloga
kultiviranja tla oranjem, omoguavanje maksimalne mikrobne nitrifikacije i istovremeno
stimuliranje fiksiranja atmosferskog N2 u NH3 s pomou enzima nitrogenaze. Primjenom
mineralnih gnojiva poljoprivrednici izrazito remete prirodnu ravnoteu tih procesa i
destimuliraju mikrobno fiksiranje N2. Zamjena tom procesu jest naizmjenino sijanje
leguminoza i djeteline, pri emu je odluujui imbenik ekonomija a ne znanost. Viak
mineralnog gnojiva preostao u tlu nakon primjene, a koji se nije isprao vodom, uobiajeno se
uklanja procesom denitrifikacije. Shodno tome zbog svjetskog porasta potronje mineralnih
gnojiva raste i koliina N2O u atmosferi zbog procesa denitrifikacije u tlu.
Procesom denitrifikacije godinje nastaje 5% N2O od ukupnog unosa N2O u atmosferu.
Kako je N2O relativno nereaktivna molekula, vrijeme zadravanja u atmosferi moe biti i do
20 godina. Zbog nedostatka mehanizma uklanjanja N2O iz troposfere, ove molekule polagano
odlaze u vis u stratosferu, podlijeu fotolizi ili reakciji s atomarnim kisikom. Fotolizom
nastaju molekule N2 i O2 koje nisu bitne. Meutim, u reakciji s atomnim kisikom nastaje NO
koji snano katalitiki utjee na smanjenje koliine O3 u stratosferi, kako je prikazano
jednadbama:
2 N2O + svjetlost (h) 2N2 + O2

N2O + O 2 NO
Destimulacija uporabe gnojiva na osnovi nitrata je nepopularna, naroito u zemljama u

razvoju. Ipak, genetika manipulacija gena vezanih uz fiksiranje N2 kod industrijski znaajnih
biljaka, kao to su itarice, mogla bi ispraviti takvu situaciju.
86
Duikov(II) oksid NO uglavnom nastaje reakcijom izmeu atmosferskog N2 i O2 pri

visokim temperaturama uz manji doprinos komponenti u gorivu koje sadre duik. Takoer, u
podruju plamena bogatog gorivom, vrlo reaktivni hidroksil (xOH) radikali stvaraju NO, ali su
HCN, NH3 ili amini (-NH2, =NH ili =N) takoer identificirani kao prekursori pri nastajanju
NO.
Na prvi pogled je neobino da koliina proizvedenog NO pada, kako sadraj duika raste
u gorivu. Nasuprot tome, uklanjanje S iz goriva poveava koliinu proizvedenog NO. Zato,
spaljujui teko ulje, koje uobiajeno ima niski sadraj duika, dovodi do emisije NO u istoj
koliini kao i kod termoelektrana koje koriste ugljen s mnogo veim sadrajem duika.
Mnogo se moe uiniti na smanjenju koliine NO na izlazu iz dimnjaka, kao npr. izbor
goriva, oblik loita i uvjeti rada. Veliine estica ili kapljica goriva mogu se smanjiti pri
emu se poveava povrina i potpunije izgaranje. Ostali parametri koji se mogu prilagoditi su:
temperatura,
tlakovi,
koliina dostupnog kisika,
odnosi mijeanja
vrijeme zadravanja.
U mnogim razvijenim zemljama cestovni prijevoz doprinosi s 35% u ukupnoj emisiji NO.
Zato se u tim zemljama radi na poboljanju izgaranja goriva preureivanjem motora vozila i
na poboljanju katalitike konverzije ispunih plinova. Konstruktori motora jo rade i na
smanjivanju emisije neizgorenih ugljikovodika. Drugi industrijski procesi takoer pridonose
znaajnoj emisiji NO. Amonijev nitrat ima iroku primjenu kao duino gnojivo u
poljoprivredi i proizvodi se u velikim koliinama. Oslobaanje i emisija duikovih oksida,
amonijaka i estica amonijevog nitrata u atmosferu je znaajna, te esto doprinosi
odgovarajuem lokalnom oneienju.
Kada NO dospije u atmosferu, NO2 se brzo oksidira u prisutnosti ozona. Meutim, u
protureakciji fotokemijskom pretvorbom ponovo nastaje NO, dok se O3 regenerira u jednoj
drugoj reakciji, kako slijedi:
O3 + NO NO2 + O2
NO2 + svjetlost (h) NO + O
O + O2 + M1 O3 + M
Osim fotolitikim raspadom i druge reakcije mogu biti odgovorne za uklanjanje NO2.
Tako fotokemijskim putem nastali hidroksi radikali ili O3 stvaraju duinu kiselinu:
xOH + NO2 + M1 HNO3 + M
Ostale znaajne reakcije ukljuuju nastajanje peroksiacilnitrata (PAN) i peroksinitritne

kiseline. To nisu stabilni spojevi te se brzo raspadaju u niim slojevima troposfere. Meutim
postaju termalno stabilniji u hladnijem podruju troposfere ili u niim slojevima stratosfere.
Vrijednost duikovih oksida tijekom osmosatnog radnog dana smije iznositi 25l L-1
NO ili 2 l l-1 NO2. Ove su koncentracije daleko vie od uobiajenih gradskih, ali su nesretni
pojedinci ponekad izloeni ovim izrazitim koncentracijama duikovih dimova. Za razliku od
plinova sumporovih oksida, koji izazivaju intenzivno kaljanje koje slui za upozorenje, pare
koje sadre duikove okside su opasnije, jer se fatalna koliina moe udahnuti bez trenutane
reakcije organizma. Tako, dimni plinovi duikovih oksida nastaju u industrijama u kojima se
provodi nitriranje razliitih aromatskih spojeva pri proizvodnji nitroceluloze (lakovi, premazi
i celuloidne vrpce) te kod nitrofenola koji se koristi u industriji lijekova i pri proizvodnji
bojila. Takoer nastaju tijekom procesa graviranja metala, foto-graviranja, varenja metala i pri
podzemnim eksplozijama. Poari, a naroito gdje sagorijevaju plastini materijali, proizvode
87
veliku koliinu duikovih plinova uz nastanak drugih iritirajuih spojeva i opasnih para.
Simptomi trovanja javljaju se tek nakon 24 sata (kaljanje, glavobolje, stezanje u prsima) a pri
jakom trovanju moe doi do kolapsa cirkulacije i pojave vode u pluima. Duikov (II) oksid
vezuje se na hemoglobin pri emu nastaje jedan oblik methemoglobina. Osim toga prevelika
koliina nitrata smanjuje tlak krvi (ima ulogu vazodepresanta). Osim toga oteuju se jetra i
bubrezi. Zato je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije da tijekom l sata koncentracija
NO2 ne prelazi 0,23 l L-1, dok u vremenu od 24 sata tu koncentraciju treba smanjiti ispod
0,08 l L-1 kako bi se zatitilo zdravlje ljudi. U Hrvatskoj su Uredbom o graninim
vrijednostima oneiujuih tvari u okolnom zraku iz 2006. propisane sljedee vrijednosti za
NO2: 1 sat = 200 g m-3, 24 sata = 80 g m-3i 1 god = 40 g m-3.
Amonijak
Reducirani oblici plinova kao to su amonijak, sumporovodik i organski sulfidi esto su

prisutni u atmosferi i znaajna su komponenta u krunim tokovima duika i sumpora. Oni su
primarno biogenog podrijetla, to znai da njihova prisutnost nije vezana uz ljudsku aktivnost.
U atmosferi postoji uobiajena prirodna koncentracija ovih plinova. Meutim, danas se zna da
je prisutnost veih koncentracija tih plinova od uobiajenih vrijednosti posljedica ljudske
aktivnosti.
Amonijak, vrlo otar i iritirajui plin, koristi se kao sirovina pri proizvodnji mineralnih
gnojiva, plastinih masa, eksploziva, bojila i lijekova. Nekada se koristio kao sredstvo za
rashlaivanje. Jo uvijek nasatje u znaajnim koliinama u rafinerijama nafte. S globalnog
motrita zanemarive su koliine lokalno nastalog amonijaka koji dospijeva u atmosferu u
odnosu na koliinu amonijaka nastalog tijekom biorazgradnje proteina na tlu (biljni i
ivotinjski otpad). Taj proces poznat je pod imenom "isparavanje amonijaka". Tako u
ruralnom predjelu u umjerenoj zoni u atmosferi moe biti amonijaka u koncentraciji od 5 do
10 nl L-1, dok je oko ekvatora koncentracija NH3 izrazito via i moe biti i do 280 nl L-1.
Meutim u blizini industrijskih i intenzivnih poljoprivrednih izvora izmjereno je ak i 10 l
L-1 NH3. Shodno tome u nekim industrijskim zemljama i dalje raste koncentracija NH3 u
atmosferi zbog poveane primjene mineralnih gnojiva i intenzivnog stoarstva.
Amonijak u atmosferi neutralizira sumpornu ili duinu kiselinu i smanjuje kiselost, ali
istovremeno promovira oksidaciju SO2 s ozonom do sulfata. Molekula NH3 je u atmosferi u
ovom obliku uobiajeno prisutna oko pola sata prije nego prijee u NH4+. Meutim ovisno o
strujanju zraka, NH3 moe prijei i 18 km prije nego to prijee u ionski oblik. Amonijak se
moe taloiti u tlu adsorbirajui se na glinu, organske estice te reagirati s karbonilnim ili
nekim drugim kiselinskim grupama.
Koliko god bio znaajan za rast biljaka, poveane koncentracije amonijaka mogu biti
pogubne za neke ekosustave. Tako u movarama, siromanima hranjivim solima raste jedna
vrsta mahovine (Sphagnum) koja dobiva hranjive soli (N i P) samo putem oborina.
Poveanjem koncentracije amonijaka u takvom ekosustavu dolazi do odumiranja ove vrste,
jer se ne nastanjuje druga vrsta koja zahtijeva veu koliinu duika za svoj rast i razvoj.
Amonijak prisutan u atmosferi, uobiajeno nije opasan po zdravlje ljudi. Meutim u
sluaju nesrea u industriji, na primjer pri isputanju velikih koliina NH3, dolazi do
trenutane reakcije s vlanom sluzokoom gornjeg dinog sustava pri emu nastaje NH4OH,
koji izaziva kemijske opekotine. Nasuprot tome pri mnogo niim koncentracijama, puferski
sustav sluzokoe dovoljan je za apsorpciju plinovitog NH3, te je prodor plina u plua skoro
zanemariv. Nadraivanje oiju i grla pojavljuje se pri koncentracijama od 350 do 700 l L-1
NH3, ali ve i znatno nie koncentracije utjeu na fizioloke promjene u organizmu. Tako se
pri 16 l L-1 mogu detektirati poviene koncentracije NH4+-iona i uree u krvotoku. Propisi o
doputenoj koncentraciji NH3 u radnom prostoru razlikuju se od drave do drave. Ipak,
najee se te vrijednosti kreu oko 25 l L-1 NH3 za osmosatni radni dan.
88
Sumporovodik
Sumporovodik, sa svojim mirisom po "pokvarenim jajima", vrlo je toksian i zapaljiv

plin. Koristi se kao sirovina samo u nekim industrijama, ali se uglavnom pojavljuje kao
nusprodukt brojnih prirodnih i industrijskih procesa. Iako se preko 90% emisije H2S u
atmosferu pripisuje ljudskoj aktivnosti, ipak su to vrlo male koliine u usporedbi s
isputanjima H2S iz prirodnih leita plina i nafte. Glavna opasnost nastaje tijekom
eksploatacije i rafinacije nafte s visokim sadrajem sumpora, jer se H2S oslobaa im dospije
na povrinu a naroito ako je zagrijan i pod tlakom.
Drugi glavni izvor H2S i organskih sulfida (merkaptani) jest raspadanje biljnog i
ivotinjskog otpada te razgradnja organskih tvari u kanalizaciji. Koarska industrija,
proizvodnja ljepila, klaonice i eerane stvaraju znaajnu koliinu H2S i uz to merakptane,
zbog ega su ove tvornice najmanje popularne te ih nitko ne eli u svom susjedstvu. Naroito
pri tavljenju koe moe doi do sluajnih izlijevanja Na2S koji se koristi u prvoj fazi obrade
koe za uklanjanje dlake, a zatim se koristi kromna tava zakiseljena s H2SO4. Ukoliko
nepanjom doe do mijeanja efluenata iz ovih dijelova procesa oslobaa se toksini H2S.
Proizvodnja papira, sumpornih boja i vulkanizacija gume su takoer industrijski procesi gdje
se moe generirati H2S. Zato su potrebne specijalne mjere za zatitu zaposlenih u ovim
industrijama.U podrujima oko tvornica celuloze koncentracija H2S moe biti i 11,5 l L-1,
dok unutar njih ak i vie (> 20 l L-1). U urbanim sredinama koncentracija H2S je uobiajeno
nia od 5,4 nl L-1. Ukoliko se ova koncentracija prekorai i to due vrijeme, graani imaju
pravo protestirati jer je osjet mirisa H2S akutan. Ljudski prag detekcije H2S je individualan te
se kree u granicama od 0,15 do 1,5 nL L-1, ali su ove granice nie za merkaptane.
Uobiajeno je miris H2S dovoljan da upozori ovjeka na prisutnost ovog plina pri
koncentraciji ispod 20 nl L-1 tjerajui ga da odstupi ili potrai i lijeniku pomo. Ipak
paraliza osjeta mirisa nastaje pri vioj koncentraciji (150 l L-1) pa rtve nisu svjesne
opasnosti. Visoke koncentracije H2S su isto tako toksine kao i cijanovodik. Ustvari i jedan i
drugi imaju istu vrijednost koja iznosi 10 l L-1 za osmosatni radni dan. Problemi s disanjem
nastaju u sekundi uslijed paralize ivaca koji kontroliraju disanje. Toksikoloki problemi pri
trovanju sumporovodikom su slini kao pri trovanju cijanovodikom, pri emu je onemoguen
protok elektrona kroz citokrom oksidazu do O2 u mitohondrijima tijekom respiracije. Koa
rtava akutnog trovanja s H2S je sivo-zelena kao i unutarnji organi. To je posljedica stvaranja
sulfhemoglobina odmah poslije smrti. Oporavak od akutnog trovanja je bez trajnih posljedica,
meutim u nekim sluajevima ostaju problemi. Kod kroninih trovanja javlja se konjuktivitis,
glavobolja, nesvjestica, proljev i gubitak teine.
Ozon, PAN i fotokemijski smog
U turbulentnoj troposferi ispod stratosfere, ozon (O3) nastaje zahvaljujui fotolizi

prisutnog NO2 pri emu nastaje monoatomni kisik (O), te u reakciji s molekulskim kisikom
nastaje ozon (O3):
NO2 + svjetlost (h) NO + O

O + O2 + M 1 O3 + M
y
RO2 + NO NO2 + yOH
Ugljikovodici, aldehidi i CO ubrzavaju poetnu fotolizu, te poveavaju koliinu NO koji

se oksidira u prisustvu peroksi(yRO2) radikala uz istovremeno nastajanje vrlo reaktivnog
hidroksi radikala. Isparavanje otapala i nepotpuno izgaranje goriva rezultira dospijeem
razliitih ugljikovodika u atmosferu. Analize zraka u razliitim razmacima pokazale su
prisutnost preko 60 razliitih vrsta atmosferskih ugljikovodika. Oni ukljuuju acetilen,
89
benzen, butan, etan, heksan, pentan, propan i toluen - dakle svi koji su karakteristini za
djelatnost ljudi. Najrasprostranjeniji ugljikovodik prisutan u atmosferi je "stakleniki plin"
metan (CH4), koji dospijeva u atmosferu zbog raspadanja bilja, zatim iz industrije i
domainstava, u koliinama od 1 do 100 l L-1. Postoje fotolitiki mehanizmi za potpunu
oksidaciju CH4 do CO2, kao i za cijepanje ostalih organskih molekula.
Najvei svjetski problem s nezasienim ugljikovodicima je njihova sposobnost stvaranja
fotokemijskog smoga u prisutnosti duikovih oksida, intenzivne suneve svjetlosti i stabilnih
meteorolokih uvjeta. Lanac reakcija koji sudjeluje u ovom procesu je dugaak i kompleksan,
jer jedna reakcija kojoj je potreban slobodni radikal generira drugu reakciju kojoj je takoer
potreban. Mnogi slobodni radikali odgovorni su za brojne iritacije oiju koje su izloene
fotokemijskom smogu. Postoji samo nekoliko reakcija koje dovode do zavretka lanca
reakcija. Reakcija se rijetko zaustavlja sudarom dvostrukih slobodnih radikala, kako prikazuje
jednadba:
R,O2. + yRO. ROR + O2.
ee su reakcije izmeu RO2 radikala i duikovih oksida pri emu nastaju peroksiacil
nitrati (PAN). PAN je vrlo reaktivan u dodiru s osjetljivim povrinama kao to su oi ili
njene biljne stanice, te to je vea organska komponenta PAN-a to je on toksiniji. Neki
iritansi oiju traju dulje od onih koji oteuju biljke, a ukljuuju i druge spojeve kao to su
formaldehid (HCHO) i akrolein.
Nastanak fotokemijskog smoga uvjetovan je odreenim dnevnim ritmom u odsustvu
vjetra. Karakteristina plavo-smea sumaglica iznad prenapuenih gradova, uglavnom vezana
uz fotokemijski smog, sadri neizgorene ugljikovodike u naprednoj fazi oksidacije. Nastanak
smoga tipa Los Angeles pojavljuje se i u drugim velikim gradovima u svijetu. Tijekom
vedrog, sunanog dana bez vjetra, najvie O3 i PAN-a nastaje iz NO i neizgorenih
ugljikovodika koji su uglavnom podrijetlom iz pokretnog a ne iz nepokretnog izvora
oneienja. Shodno tome, postojanje propisa koji reguliraju sadraj ispunih plinova
automobila pomae u smanjenju fotokemijskog smoga u urbanim sredinama. Osim
fotokemijskog postoji i kemijski smog ili Londonski. Vezan je uz isputanje SO2 i lebdeih
estica iz nepokretnih (tokastih) izvora, kao to su loita. Stvara se siva sumaglica.
Koncentracije tetnih plinova se mijenjaju svakodnevno (smog londonskog tipa) odnosno
tijekom dana (smog tipa LA) kao to je prikazano u slici 4.5.
Slika 4.5. Koncentracije tetnih plinova u atmosferi kod kemijskog smoga (lijevo) i fotokemijskog (desno)
Ozon je vrlo reaktivan plin prema organskim molekulama, stoga je znaajno detaljnije
razmotriti posljedice koje nastaju. Bilo koja dvostruka veza u ugljikovim spojevima je vrlo
osjetljiva na pucanje lanca i unakrsne reakcije potaknute ozonom. Prirodni polimeri kao
guma, celuloza, koa, te premazi, elastomeri, plastini materijali i industrijska bojila se mogu
90
razgraditi pod utjecajem ozona. U svrhu zatite, u ove materijale potrebno je dodati odreena
sredstva koja e sprijeiti reakcije na dvostrukim vezama. Tako je na primjer elektronegativni
atom klora uz dvostruku vezu u neoprenu dobar primjer ove vrste zatite. Manje je
istraivanja koja se odnose na mehanizme oteenja koji nastaju u prisutnosti PAN-a. To je
uglavnom zbog toga to ih je teko generirati u laboratorijskim uvjetima. PAN napada one
aminokiseline koje su osjetljive i na ozon (metionin, cistein). Na sreu, prodor PAN-a u
proteine je vrlo slab a vrijeme poluraspada mnogih PAN-a je vrlo kratko (oko 7 min pri
pH=7).
Razliiti uredski strojevi (fotokopirni, telefaks) u zatvorenim prostorijama takoer
generiraju ozon. Ozon se lagano vezuje na svjee tekstilne materijale (0,109 cm s-1 za svjei
pamuk) dok vrlo slabo na moderne plastine ili staklene materijale (0,001 cm s-1 za staklo).
Zato je propisano da vrijednost tijekom 40 satnog radnog tjedna bude ispod 0,1 l L-1 O3 a
preporuka je da se smanji na 0,05 l L-1 (to je prirodna koncentracija O3 u okoliu). Ozon
kao jako oksidativno sredstvo moe otetiti bronhijalne i alveolne stjenke plua. Takva
oteenja uobiajeno su popraena nakupljanjem vode u takvim stanicama (edemi) uz
simptome akutne upale. To se pojavljuje samo kod visokih koncentracija O3, ali nestaje im
se koncentracija smanji. Za sada se jo ne zna tono koliko je PAN tetan za zdravlje, postoje
tek neka laboratorijska ispitivanja na ivotinjama.
Izbor matematikih modela za procjenu kakvoe zraka
U inenjerstvu kakvoe zraka se esto koriste matematiki modeli za razumijevanje

uzroka i posljedica oneienja zraka, za predvianje utjecaja novih ili modificiranih izvora
oneienja zraka, te za istraivanje uinaka predloenih strategija upravljanja oneienjem
prije same izvedbe opreme i primjene.
Razvijanje razliitih modela motivirano je zakonskim propisima koji brinu o dobroj
kakvoi zraka. Primjerice, predloena je izgradnja nove tvornice, koja moe isputati znaajne
koliine oneiujuih tvari u atmosferu. Zato je prije izgradnje obavezno provesti studiju
procjene utjecaja na okoli. Procjena utjecaja emisije oneiujuih tvari ove tvornice
ukljuuje predvianje koncentracija opasnih tvari u zraku koju isputa tvornica i potencijalnu
izloenost ljudi. Druga esta potreba modeliranja kakvoe zraka je vezana uz postavljanje
strategije za postizanje standarda kakvoe zraka. Na primjer, razina (koncentracija) ozona u
velikim gradovima je vea od koncentracija propisanih standardima kakvoe zraka. Prema
zakonskim propisima, agencije za upravljanje kakvoom zraka moraju razviti i primijeniti
strategiju za smanjenje poviene koncentracije ozona do propisanih vrijednosti. Kontrola
ozona u zraku urbanih sredina moe se postii samo smanjenjem emisije prekursora
duikovih oksida (NOx) i hlapivih organskih spojeva (VOC) koji se isputaju iz brojnih
izvora. Odluka koji e se izvori kontrolirati i do koje mjere, mogua je uz matematike
modele koji predviaju koncentracije oneiujuih tvari, a koji izazivaju fotokemijski smog,
na osnovi podataka o emisiji tih tvari i meteorolokim podatcima.
Danas se pri modeliranju oneienja zraka koriste dvije velike grupe modela, statistiki
modeli i deterministiki modeli. Unutar svake grupe postoji nekoliko modela i mnogo
specifinih primjena i provedbi.
Statistiki modeli koriste alate poput vjerojatnosti i statistiku kako bi analizirali izmjerene
koncentracije oneiujuih tvari. Najei cilj je dobiti predvianje za kratkorono razdoblje.
Na primjer, uz predviene vremenske uvjete, koje se koncentracije oneiujuih tvari u zraku
sutra oekuju? Statistiki modeli zahtijevaju veliki broj podataka. Iako ne mogu predvidjeti
posljedice ukoliko se uvjeti znaajno promjene, prednost ovih modela je to ne zahtijevaju
opseno znanje o temeljnoj kemiji i fizici oneienja zraka.
Deterministiki modeli se osnivaju na principu materijalne bilance. Cilj ovih modela je
opisati uzrok i utjecaj procesa, koji povezuje emisije iz izvora do koncentracija na mjestu
91
receptora. Ovi modeli openito trebaju informacije o meteorolokim uvjetima i o emisiji

oneiujuih tvari kao ulazne podatke. Oni tada predviaju koncentracije, uzimajui u obzir
najznaajnije atmosferske procese prijenosa i transformacija. Ovi modeli mogu, nadalje, biti
podijeljeni u dvije glavne grupe: Gausov model perjanice i model prijenosa i transformacije.
Tako, Gausov model perjanice se koristi za predvianje odnosa izmeu emisije iz jednog
izvora (ili male grupe) i koncentracije koje se javljaju na mjestima niz vjetar. Lakoa uporabe
je najjaa strana ovog modela ali nije primjenjiv za komplekse krajobraze (terene) i uglavnom
se koristi za procjenu emisije oneienja iz lokaliziranih izvora.
Jednadba Gausovog modela perjanice se dobiva rjeavanjem ope materijalne bilance
tvari uz pretpostavku da je prosjena brzina vjetra konstantna kao funkcija visine a da su
turbulentne difuzivnosti x, y i z neovisne o poloaju. Ipak, ove se pretpostavke uvijek ne
slau najbolje s realnim uvjetima. Osim toga je turbulentne difuzivnosti teko pa i nemogue
izravno izmjeriti. U praksi se ovi problemi rjeavaju tako da se u Gausovu jednadbu
perjanice uvrtavaju parametri disperzije x, y i z umjesto lanova za turbulentnu
difuzivnost. Parametri disperzije tada ovise o a) udaljenosti niz vjetar od izvora emisije i b)
atmosferskoj stabilnosti. Parametri disperzije se tada mogu procijeniti na osnovi empirijskih
opaanja. Ovisnost parametara disperzije, , i turbulentnih difuzivnosti, , su definirane
jednadbom:
x
j = 2e j
U
gdje je: j smjer koordinata (x, y ili z).
Na primjer iz tokastog izvora je emisija oneienja niz vjetar pri konstantnoj brzini m (masa
po vremenu). Koordinatni sustav je oblikovan tako da je vjetar (prosjena brzina = U)
poravnat s osi x (slika 4.6.). Tada se koncentracija neke oneiujue tvari moe predvidjeti
jednadbom:
2

exp y 2 exp ( z H2 )
2
m
C =
2U
y z
2
y 2 z
Emisija iz tokastog izvora po visini je izraena kao zH. Predviena koncentracija

oneienja ovisi o parametrima atmosferske disperzije y i z, a koji su ovisni atmosferskoj
stabilnosti.
Modeli prijenosa i transformacije predviaju koncentracije razliitih vrsta oneiujuih
tvari u zraku iz svih znaajnih izvora. Ovi modeli omoguuju razumijevanje i kontrolu
problema fotokemijskog smoga u urbanom ali i u irem podruju.
Slika 4.6. Koordinatni sustav za primjenu Gausovog modela perjanice iz kontinuiranog tokastog izvora.
Emisija oneiujuih tvari se javlja iz toke (0, 0, H)
92
Modeli prijenosa i transformacije predviaju koncentracije razliitih vrsta oneiujuih

tvari u zraku iz svih znaajnih izvora. Ovi modeli omoguuju razumijevanje i kontrolu
problema fotokemijskog smoga u urbanom ali i u irem podruju.
4.3. OTEENJE STRATOSFERSKOG SLOJA OZONA I POSLJEDICE
Iako prodori zraka iz svemira uglavnom ovise o valnoj duini, odreene frekvencije
sunevog zraenja prodiru kroz atmosferu i dopiru do povrine Zemlje (slika 4.7.). Samo
odreene radio frekvencije i zraenje oko vidljivog spektra prodiru do razine mora. Vrlo dugi
radio-valovi ne dospijevaju nie od 50 km iznad razine mora, dok krai radio valovi (1cm do
10 m) mogu. Glavnina ulaznih infracrvenih zraka potpuno se apsorbira oko 10-tog kilometra
(upravo iznad visine Mount Everesta) osim male koliine kratkovalne duine infracrvenog
zraenja, dok cijeli vidljivi spektar i ultraljubiaste zrake duljih valova doseu do razine mora.
Valne duljine krae od ovih (x-zrake, -zrake i kozmike zrake) bivaju zadrane na visini
izmeu 10 i 100 km.
Slika 4.7. Prodor sunevog zraenja razliitih valnih duljina u atmosferu
Iz konvencionalnih razloga ultraljubiasta svjetlost je podijeljena u tri kategorije a samo

UV-A i ponekad UV-B prodiru do povrine Zemlje. Na sreu bioloki najtetnija UV-C biva
potpuno profiltrirana. Mnogi imbenici utjeu na prodor tetnih UV-B zraka na povrinu
Zemlje. Glavna prepreka prodoru UV-B zraka su molekule O3 prisutne u stratosferi ali i drugi
okolini imbenici. To ukljuuje oneienja prisutna u troposferi, aktivnost sunevih pjega
na Suncu i refleksija UV-B zraka s povrina, oblaka ili aerosola. To su sve promjenjive
varijable, pa je teko postaviti pouzdani globalni model koji bi mogao predvidjeti trend
dotoka UV-B zraka. Teko je sa sigurnou procijeniti koliinu dotoka UV-B zraenja, jer su
mree postaja uglavnom u velikim gradovima, pa se esto registrira smanjeni dotok ovih
tetnih zraka zbog troposferskog oneienja i oblanog vremena. Meutim instrumenti sa
sigurnou registriraju poveani trend dotoka UV-B zraka u podrujima oko polova zbog
poveanog gubitka ozona u stratosferi. Gruba procjena ukazuje da za svakih 5% gubitka
stratosferskog ozona, dotok UV-B poraste za 10% na razini mora. Daljnji porast UV-B
zraenja vjerojatno e biti najvei oko Junog Pola. Meutim predvia se i 7% porasta svakog
desetljea iznad veine prenapuenih regija na sjevernoj hemisferi (35-60o N).
U termosferi, iznad 80 km od povrine Zemlje, kisik postoji uglavnom u jednoatomnoj
formi, jer velika energija sunevih fotona pri valnoj duljini kraoj od 242 nm razbija i
najstabilnije molekule. Zatim se u stratosferi neki od ovih atoma spajaju s molekulama kisika
pri emu nastaje O3. Posljedica toga je velika koncentracija ozona u stratosferi (15-40 km).
Najreaktivniji slobodni radikali su hidroksi radikali koji reagiraju s mnogim plinovima u
93
atmosferi, ukljuujui i O3. Zato se kae da postoji prirodna ravnotea izmeu O3, vodene
pare i slobodnih radikala. Meutim duikov(I) oksid (N2O) koji potjee s tla gdje se odvija
denitrifikacija, naroito neiskoritenih mineralnih gnojiva, obzirom da je inertan, die se kroz
troposferu do stratosfere. Ovdje reagira s jednoatomnim kisikom pri emu nastaje NO, koji
remeti prirodnu ravnoteu O3, vodene pare i yOH radikala. I tada poinje ubrzanje nestanka
ozona, izravno ili nastajanjem dodatnih slobodnih radikala.
Sredinom 70-tih godina porasla je zabrinutost da e vei broj letova nadzvunim avionima
injektirati znaajnu koliinu NO i NO2 u nii sloj stratosfere, koji bi unitili O3 koji titi
Zemlju od tetnog UV-B zraenja. Na sreu, iz brojnih razloga ovi letovi nisu
komercijalizirani. Vei problem nastaje tijekom leta zrakoplova u viim slojevima troposfere,
jer izgaranjem goriva u atmosferu dospijevaju odreene koliine neizgorenih ugljikovodika i
duikovih oksida, koji tvore dodatnu koliinu O3 to doprinosi poveanju globalnog
zagrijavanja Zemlje. Meutim, glavne prijetnje stratosferskom ozonu potjeu od N2O i
halougljika (klorfluorugljika) porijeklom iz rasprivaa, rashladnih ureaja i sredstava za
gaenje poara.
Klorfluorugljici (CFC) i njihova zamjena
U prvoj treini 20. stoljea poela je proizvodnja halougljika (spojevi fluora, klora ili
broma s ugljikom), a dramatino porasla sredinom stoljea. Ti spojevi najee sadre fluor i
klor, a poznati su pod nazivom klorfluorugljici (CFC-s, chlorofluorocarbons). Spojevi CFC-
a, grupnog imena - freoni, se primjenjuju kao sredstva za rasprivanje, rashladne tekuine u
hladnjacima, zatim pri proizvodnji pjenastih masa te kao izolacijsko sredstvo kondenzatora.
Slue i kao otapala za ienje dijelova elektronike opreme, a u medicini za rasprivanje
sredstava za anesteziju i inhalaciju pri lijeenju astme i napada angine pektoris. Spojevi CFC-
a, grupnog imena - haloni, koriste se u protupoarnoj zatiti.
U poetku se smatralo da su ti spojevi potpuno inertni i bezopasni. Danas se zna da
ukupna koliina klora u atmosferi iznosi preko 4 nl L-1, to se ini malom koliinom, meutim
uglavnom potjee od spojeva CFC-a. Kada se ovi spojevi raspadnu u atmosferi, osloboeni
atom klora unitava ozon. Jedan atom klora u stratosferi moe unititi nekoliko tisua
molekula ozona, dok atom broma unitava 40 puta vie molekule O3, nego klor. Problemi s
klorfluorugljicima (freoni i haloni) poinju u stratosferi. Kompliciranim reakcijama uz
prisutnost svjetlosti oni se raspadaju tako to reagiraju s jednoatomnim kisikom pri emu
nastaju atomi klora ili broma. Ovi atomi dalje reagiraju s O3 pri emu se ozon raspada, a
nastaju oksidi broma i klora. U konanici duikovi oksidi reagiraju s oksidima klora (ili
broma) pri emu nastaju vrlo neobini spojevi klornitrata (bromnitrata). Ti spojevi zatim
reagiraju s vodom pri emu nastaje duina kiselina, kako je prikazano u jednadbama:
Cl + O3 ClO + O2
ClO + O Cl + O2
ClO + NO2 + M1 ClNO3 + M
2 ClNO3 + 2 H2O 2 HNO3 + 2 HCl + O2
Udio oteenja stratosferskog ozona dramatino raste svakog proljea na Antarktici

(rujan-studeni). Pojava ozonskih rupa poklapa se s prekidom brzog vrtlonog gibanja zraka,
koji se protee od razine tla do stratosfere, pri emu je cijela atmosfera iznad Antarktike
izolirana od gibanja ostale zrane mase na junoj polutki tijekom polarne zime od lipnja do
rujna (slika 4.8.).
94
Slika 4.8. Shematski prikaz izoliranosti zrane mase unutar antarktikog vrtloga
Unutar tog vrtloga je velika brzina vjetrova, ne prodiru suneve zrake i temperatura se moe
spustiti do -60 oC. Pri tako niskim temperaturama duina kiselina je u obliku smrznutog
aerosola i vrlo efikasno vezuje na sebe klor i brom, te nema reakcija s hidroksi radikalima.
Meutim, u proljee nestankom vrtloga opet prodire suneva svjetlost, te akumulirani atomi
klora, broma i yOH radikala ubrzano unitavaju stratosferski ozon. Iznad Arktika, zimske
temperature nisu tako niske kao na Antarktici niti se stvaraju takvi vrtlozi koji bi dosezali do
stratosfere potpuno izolirajui dio zrane mase (slika 4.9.). Kao rezultat toga, prisutna duina
kiselina se ne smrzava i ne nakuplja atome klora i broma. To znai da oteenje ozonskog
sloja iznad Arktika u proljee, iako prisutno, nikada nije tako izrazito kao iznad Antarktike.
Slika 4.9. Shematski prikaz izgleda vrtlone zrane mase iznad Arktika
Jo davne 1928. su kemiari u tvornici General Motors sintetizirali prve spojeve

klorfluorugljika, CFCl3 (CFC-11) i CF2Cl2 (CFC-12) koji su sluili kao rashladna tekuina.
Ta dva spoja su dugo godina dominirala na tritu. Primjena CFC-a u svakodnevnom ivotu i
zastupljenost proizvodima i opremi u postotcima prikazana je u slici 4.10.
8%
25% Klima u autima
Klima ureaji i hladnjaci

22%
Pjene i izolacijski materijal
Industrijska sredstva za
ienje
18% Ostalo
30%
Slika 4.10. Model strukturnih formula prvih spojeva CFC (lijevo) i primjena CFC (desno)
95
Meutim 1987. Montrealskim protokolom, koji je ratificiran u Londonu 1990. i u

Kopenhagenu 1992. ukida se daljnja proizvodnja CFC-a zbog oteenja ozonskog sloja . Ovaj
meunarodni dogovor, koji je potpisalo preko 50 zemalja, sugerira da se proizvodnja CFC-a
zaustavi na koliinama iz 1986., zatim smanji ukupna proizvodnja za 50% do 1995. te za 85%
do 1997., a potpuna zamjena izvri do 2010. godine. Ipak i danas se provode brojna
istraivanja koji bi spojevi mogli zamijeniti dosadanje CFC-e. Na primjer, butan (C4H8) se
esto koristi pod geslom "prijatelj O3" kao potisno sredstvo u aerosolima. Meutim spoj je
vrlo zapaljiv i izazvao je ve nekoliko traginih nesrea. Neto bolji su spojevi vodik
fluoralkani (HAF-i) s niskim sadrajem fluora.
Utjecaj ultraljubiastih zraka na ljude i okoli

UV-B zrake su korisne za ljudsko zdravlje jer pretvaraju 7-dihidro-kolesterol prisutan u
stanicama koe u vitamin D3. Uz D2 koji se unosi hranom, oba vitamina znaajna su za
pravilno formiranje kostiju u ljudskom tijelu. UV-B takoer zaustavlja neke alergijske
promjene na koi (neki djeji osipi). Ali s tim bi pozitivan utjecaj bio i iscrpljen. Mala
koliina UV-B je korisna ali preveliki dotok teti ljudskom zdravlju (slika 4.11.)
Karcinom koe je najea posljedica djelovanja UV-B zraenja, pri emu se ee javlja
kod svjetlopute populacije. Mogu nastati dva tipa: melanomski i nemelanomski karcinom.
Prvi nastaje u stanicama koje tvore pigment na koi, a drugi u stanicama koje tvore keratin.
Zatim se javljaju razliita oteenja oiju: akutni fotokeratitis (snjena sljepoa),
katarakt (zamuenje one lee - zrake oteuju protein -kristalin), presbiopija (prerana
potreba za naoalama) i intraokularni melanom. UV-B zraenje negativno utjee na
imunosustav koe u obrani od stranih tijela kao to su bakterije, virusi, fungi.
Slika 4.11. Preveliki dotok UV-B zraka zbog oteenja ozonskog sloja
Istraeno je preko 300 razliitih viih biljaka i ustanovljene su u 50% vrsta promjene zbog
poveana koliina UV-B zraenja. Uglavnom su osjetljivije bile irokolistne vrste nego one s
uskim listovima. Listovi nekih vrsta su postali deblji. Kod drugih vrsta nastali su dodatni
pigmenti u povrinskim slojevima listova. Ti pigmenti su flavonoidi ( kompleksi fenola) koji
esto daju bronanu ili crvenkastu boju listu. Kod nekih vrsta je uoeno da se rubovi listova
uvijaju prema gore, zatim poveana razgranatost, kraa duina listova, te poveani broj listova
osobito kod trava. Takoer, pupanje biljaka moe krenuti ranije u proljee a listovi ostaju
due u jesen. Cvjetanje moe biti izraenije ili smanjeno, ovisno o vrsti.
Neki mikroorganizmi poput kvasaca ili cijanobakterija posjeduju dodatni mehanizam
zatite od UV-B zraenja. U prisutnosti UV-B, oni esto isputaju fenole u okolni medij koji
96
apsorbira UV-B. Spore nekih plijesni u fazi germinacije su vrlo osjetljive na UV-B, dok su
druge otpornije. Osjetljivost je vezana uz promjene koje nastaju u nukleinskim kiselinama
zbog djelovanja UV-B, dok je otpornost drugih vrsta vezana uz sposobnost sinteze
karotenoidnih pigmenta koji ih tite od tetnog djelovanja. Morski fitoplanktoni su takoer
osjetljivi na preveliki dotok UV-B zraka, osobito grupa koja obitava u veim dubinama.
Fotoreceptori za fotosintezu kod fitoplanktona su mnogo osjetljiviji od kopnenih biljaka, jer
moraju zarobiti svjetlost u dubljim slojevima mora ili oceana mnogo uinkovitije. U plitkim
vodama, neki fitoplanktoni posjeduju zatitne pigmente ili aminokiseline koje apsorbiraju
zraenje u UV-A i u plavom podruju..
4.4. GLOBALNO ZAGRIJAVANJE I PROMJENA KLIME
Stvarni proces nastajanja "uinka staklenika" poinje kada zraenje udari u povrinu ili
molekulu plina, pri emu gubi energiju, a valna duljina se tog zraenja produava. To znai
kada sunevo zraenje velike energije (uglavnom vidljive i neto dugovalnih UV) ue u
atmosferu, dio se odmah odbija o oblake i reflektira natrag u svemir (slika 4.12.). Oko 50%
zraenja dospije na povrinu planete i veina se reflektira natrag u obliku infracrvenog
zraenja s niom energijom. Mala koliina ovog zraenja (10%) izravno odlazi u svemir, dok
glavninu apsorbiraju odreene molekule plinova u atmosferi. Te molekule onda zrae dio
apsorbirane infracrvene energije u sve smjerove, neke u svemir a neke natrag na povrinu
Zemlje. Nadalje zagrijavanje povrine Zemlje, izravno sunevom energijom i neizravno zbog
povratka infracrvenog zraenja, dovodi do isparavanja vode i konvekcije zraka prema gore.
Ukupni uinak je proces zagrijavanja, kao da je cijela povrina Zemlje ogrnuta toplim
pokrivaem, koji je poznat pod nazivom prirodni uinak staklenika.
Slika 4.12. Tokovi zraenja iz svemira i povrat u svemir
Meutim, zbog poveanja koncentracije staklenikih plinova u atmosferi u zadnjih 100

godina dolazi i do poveanja uinka staklenika, odnosno dodatnog antropogenog
zagrijavanja atmosfere. Temperatura je porasla za 1C u toku zadnjeg stoljea, a predvia se
daljnji porast izmeu 1 i 3,5 C u slijedeih 100 godina, to je mnogo uzme li se u obzir da je
tijekom zadnjeg ledenog doba bilo u prosjeku samo 4 C hladnije nego danas (a ledom je bila
okovana skoro itava Europa i Sjeverna Amerika). Zbog porasta temperature i topljenja
ledenjaka, razina mora raste 2 mm godinje, a predvia se da e se do 2050. godine podii za
50 cm. Ovdje se pojavljuje jo jedna povratna veza: led reflektira oko 95% suneve topline i
svjetlosti dok voda reflektira samo 15%, a kako raste temperatura i tope se ledenjaci, sve je
manje ledene povrine koja reflektira svjetlost, a sve vie vodene povrine koja je apsorbira i
globalna temperatura jo vie raste, to topi nove ledenjake i tako u krug. Oceanolozi i
klimatolozi su izraunali da je u novije vrijeme prosjena godinja (1998., 2002. i 2003.
godina) temperatura zraka u atmosferi vea za 0,3-0,6 oC u odnosu na prosjene godinje
temperature u proteklih deset godina ili u usporedbi sa zadnjih 50 godina.
97
Stakleniki plinovi i posljedice promjene klime
Neki od plinova ostaju dugo u atmosferi (CO2, N2O i CFC-i) dok su drugi kratkog vijeka
(troposferski ozon). Nastajanje, koncentracije i ponaanje ostalih plinova u atmosferi opisano
je u prethodnim poglavljima. U atmosferi prevladava CO2 koji doprinosi zagrijavanju sa oko
50%, ali i ostali plinovi su takoer znaajni, jer oni efikasnije od CO2 apsorbiraju infracrvene
zrake (slika 4.13.). Na primjer, molekula O3 apsorbira 2000 puta vie energije nego molekula
CO2 a molekula CFC jo i vie.
6%
7% Nox
O3
CH4
12%
CFC
CO2
54%
21%
Slika 4.13. Udio staklenikih plinova u atmosferi (lijevo) i tvari koje utjeu na globalno zagrijavanje izraene u
ekvivalentima CO2 (desno)
Zbog prekomjernog zagrijavanja planeta, ljudska populacija e uglavnom osjetiti

socioloke, ekonomske i geopolitike posljedice a ne bioloke. Nepredvidive oluje, bujice, pa
i potapanje odreenih predjela utjecat e na rast usjeva, moguu migraciju populacije, a to
utjee na ekonomski prosperitet.
Zbog rasta temperature u atmosferi, raste udio isparavanja vode s povrine tla, to utjee
na poveanje pustinjskih povrina. Neke su se biljke ve sada prilagodile na smanjenu
koliinu dostupne vode. Odreeni sukulenti i kaktusi pokazali su alternativni oblik
fotosinteze. Dodue, ponekad se zaboravlja da su biljke tijekom svoje evolucije ve nekoliko
puta osjetile znaajne promjene klime (zagrijavanje i zahlaivanje). Zato se oekuje da e
biljke kao i ranije pronai mogunost prilagodbe na novonastale uvjete.

1. Calabrese E.J.; Kenyon E.M. Air toxics and Risk assessment, Lewis, Chelea, 1991.
2. Nazaroff W.W., Alvarez-Cohen L., Environmental Engineering Science, John WileySons, Inc.,
New York, 2001.
3. Houghton J.T., Ding Y., Griggs D.J., Noguer M., van der Linden P.J., Dai X., Maskell K., Johnson
C.A. (Eds.) Climate Change 2001: The scientific basis, Cambridge University Press, New York,
2001.
4. Godish T., Air Quality, Lewis Publishers, Chelsea 1985.
5. Seinfeld J.H., Pandis S.N. Atmospheric chemistry and physics: From air pollution to climate
change, Wiley, New York, 1998.
6. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002)
7. Vidi S.,Utjecaj i prilagodba na klimatske promjene, u Prvo navcionalno izvjee Republike
Hrvatske prema okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC),
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb, 2001.
8. Wellburn A., Air pollution and Climate Change: the biological impact, 2nd ed., Longman Scientific
&Technical, Essex, 1996.
9. Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
10. Zakon o zatiti zraka, Narodne novine NN 178/2004.
98
zrak: zrak troposfere na otvorenom prostoru, izuzevi zrak na mjestu rada.
oneiujua tvar: svaka tvar isputena/unesena u zrak izravnim i neizravnim ljudskim djelovanjem koja bi
mogla nepovoljno utjecati na ljudsko zdravlje, kakvou ivljenja i/ili na kakvou okolia u cjelini.
razina oneienosti: koncentracija oneiujue tvari u zraku ili njeno taloenje na povrine u odreenom
vremenu.
kakvoa zraka: svojstvo zraka kojim se iskazuje znaajnost u njemu postojeih razina oneienosti.
oneieni zrak: zrak ija je kakvoa takva da moe naruiti zdravlje, kakvou ivljenja i/ili tetno utjecati na
bilo koju sastavnicu okolia.
granina vrijednost (GV): granina razina oneienosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne
postoji, ili je najmanji mogui, rizik tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini i jednom kada je
postignuta ne smije se prekoraiti.
kritina razina: razina oneienosti ije prekoraenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj
izloenosti, pri ijoj se pojavi urno moraju poduzeti odgovarajue propisane mjere.
emisija: isputanje/unoenje oneiujuih tvari u zrak.
praenje emisije: mjerenje i/ili procjenjivanje emisije oneiujuih tvari iz izvora oneiivanja zraka.
stakleniki plinovi: plinoviti sastojci atmosfere koji se, prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o
promjeni klime, nadziru.
oneiiva: pravna ili fizika osoba ije djelovanje izravno ili neizravno oneiuje zrak.
praenje kakvoe zraka: sustavno mjerenje i/ili procjenjivanje razine oneienosti prema prostornom i
vremenskom rasporedu.
upravljanje kakvoom zraka: osiguravanje izvrenja mjera kojima se provodi strategija sprjeavanja i
smanjivanja oneiivanja zraka na svim razinama, tako da se time ne ometa uravnoteeni razvoj.
99
5. Ostale vrste i izvori oneienja
Poglavlje 5: OSTALE VRSTE I IZVORI ONEIENJA OKOLIA
U ovom poglavlju e biti opisane vrste oneienja koje se mogu istovremeno raspriti u
vodu, tlo i zrak ili u vodu i zrak, odnosno tlo i zrak. Ove vrste odnosno izvori oneienja
mogu istovrememno nepovoljno djelovati na vie ekosustava.
5. 1. PROBLEM PREKOMJERNE UPORABE PESTICIDA
Pesticidi (pest - tetoina, zlo, poast) je opi pojam za kemijska sredstva kojima se
unitavaju tetoine ili se inhibira njihov razvoj.
Drevne civilizacije poznavale su i koristile jednostavne kemijske spojeve za zatitu usjeva
i uskladitenih plodova i namirnica. Prije 3.200 godina u Kini su se upotrebljavali anorganski
spojevi ive i arsena u suzbijanju ui i stjenica, Sumerani su 2.500 godina prije Krista
upotrebljavali sumporne spojeve u zatiti namirnica od insekata. Ve prije 2.000 godina na
podruju tadanje Perzije bila je poznata metoda ekstrakcije piretrina, kao insekticida, iz
osuenih cvjetova buhaa Chrysanthemum cinerariaefolium, a spoznaje o njegovoj izolaciji i
uporabi u Europu su prenijeli Kriari. U rimskog doba se primjenjivao bakar u suzbijanju
gljivinih bolesti biljaka, a u kombinaciji sa sumporom, bakar je sluio u zatiti vinove loze
od najezde gusjenica.
Paul Mller je 40-ih godina 20. stoljea otkrio da novo sintetizirani spoj DDT ima
insekticidno djelovanje, te poinje njegova masovna proizvodnja i primjena u Drugom
svjetskom ratu. Unutar desetak godina oktriveno je pesticidno djelovanje mnogih sintetskih
spojeva poput heksaklorcikloheksana, 2,4-diklorfenoksioctene kiseline, ditiokarbamatnih
spojeva, klordana, organofosfatnih spojeva te njihovog plasmana na trite.
Jo 40-tih godina Rachel Carson pie lanke i upozorava javnost o potencijalnoj dugoronoj
tetnosti iroke primjene postojanih kemijskih spojeva poput DDT-a, jer prethodno nisu
provedena istraivanja o utjecaju na ljude i okoli. Godine 1962. objavljuje knjigu Silent
spring (Tiho proljee) u kojoj opisuje odsutnost ptica pjevica na brojnim poljima diljem
SAD-a. Povezuje njihov nestanak trovanjem pesticidima koji su postojani u okoliu. Vodile
su se brojne kontroverzne rasprave, te je pred kongresnim odborom odgovarala na brojna
pitanja. Tek kada se J. F. Kennedy, ameriki predsjednik, 1963. zainteresirao za tu temu,
provedena su temeljita znanstvena istraivanja i nakon toga je zabranjena uporaba DDT-a.
Od 90-ih godina prolog stoljea, ne razvijaju se nove kemijske skupine spojeva, nego se
modificiraju aktivne tvari postojeih pesticidnih pripravaka kako bi se poveala njihova
selektivnost, a time smanjilo optereenje okolia i rizik za ljudsko zdravlje.
Kemijski sastav i podjela pesticida
Pesticidi se razlikuju po sastavu, kemijskim i fizikalnim svojstvima. Kompleksne su

strukture (supstituirani alifati, alicikli i aromati na kojima se nalaze radikali halogena, amino
ili karboksilne skupine). Prema kemizmu dijele se u tri grupe: anorganski spojevi poput As,
Cu, Pb, Hg, Zn; organski spojevi koji sadre metalni ion (metalo- organski spojevi) npr.
klorfenoli s Hg i Sn ; organski spojevi (vodotopivi i vodonetopivi).
Postoje razliite podjele pesticida ali najee se primjenjuje podjela prema skupini
organizama na koje djeluje odgovarajui pesticid, Ovisno na koji sustav djeluju, pesticidi su
razvrstani unutar 11 skupina kako slijedi: akaricidi za suzbijanje grinja, algicidi za suzbijanje
rasta algi, avicidi odbijaju ptice od usjeva, baktericidi sprjeavaju rast bakterija, fungicidi
spreavaju rast gljivica, herbicidi suzbijaju rast korova, insekticidi suzbijaju tetne kukce,
moluscidi suzbijaju pueve, nematocidi suzbijaju nematode, rodenticidi suzbijaju glodavce i
virucidi spreavaju virozu.
100
Brojni pesticidi koji su se proizvodili 60-tih godina 20. stoljea, danas su zabranjeni u EU
ali i u Hrvatskoj. Od 90-ih godina prolog stoljea, ne razvijaju se nove kemijske skupine
spojeva, nego se modificiraju aktivne tvari postojeih pesticidnih pripravaka kako bi se
poveala njihova selektivnost, a time smanjilo optereenje okolia i rizik za ljudsko zdravlje.
Razgradnja pesticida u okoliu
Danas se zna da su pesticidi najvei izvor oneienja u okoliu. Posljedica prekomjerne

uporabe pesticida kao agro-tehnike mjere u zatiti poljoprivrednih usjeva jest oneienje
vode, tla i zraka.
Pesticidi koji su nakon primjene dospjeli u okoli mogu se rzgraditi fotokemijski,
katalitiki i mikrobioloki.
Veina pesticida koja apsorbira vidljivu ili UV-svjetlost podlijee fotokemijskoj
razgradnji kada se izlae svjetlosti. Do te pojave dolazi samo do kuda svjetlost prodire pa se u
tlu odvija samo pri povrini. Ipak, teko je razluiti fotokemijski uinak od ostalih faktora koji
utjeu na razgradnju pesticida. Pri katalitikoj razgradnji dolazi do redukcije, oksidacije,
hidrolize i izomerizacije pesticida uz organske i anorganske komponente u tlu. Tako na
primjer ioni Mn i Co mogu katalizirati oksidacijske i redukcijske reakcije, a ioni Cu
kataliziraju hidrolizu nekih organofosfornih estera.
Neki mikroorganizmi prisutni u okoliu mogu razgraivati pesticide ali je taj proces
najee vrlo spor. Tijekom vremena su istraivai postupkom prilagoavanja uspjeli u
laboratorijskim uvjetima izolirati mikroorganizme koji mogu ciljano uspjeno razgraivati
odreene pesticide (tablica 5.1.).
Utvreno je da su najbrojnije bakterije koje razgrauju odreenu grupu pesticida i istraen
je njihov mehanizam razgradnje takvih spojeva.
Tablica 5.1. Biorazgradnja i detoksikacija odabranih pesticida
Pesticidi Mirkoorganizmi Put razgradnje

DDT, Aerobacter aerogenes, Reduktivna deklorinacija
Lindan, E. coli, Proteus, (anaerobno) i
Heptaklor, Clostridium, Pseudomonas dehidrokloriranje (aerobno)
Klordan fluorescens, Streptomyces,
Aspergillus flavus
Diazinon, Arthrobacter, Streptomyces, Hidroliza alkilnih i arilnih

Parathion, Flavobacterium, veza, reduktivna
Malathion, Pseudomonas, Nocardia, transformacija, reduktivno
Karbaryl, Trichoderma viride demetiliranje
Karbofuran
Preliminarna istraivanja provedena 1993. godine u Hrvatskoj, pokazuju da tla nisu

oneiena zabranjenim pesticidima. Meutim, ta su istraivanja provedena tijekom samo
jedne godine na odreenim lokacija zbog nedostatka financijskih sredstava. Za potpuniju sliku
stanja hrvatskih tala bilo bi potrebno provesti viegodinje istraivanje.
101
5.2. IZVORI ONEIENJA PRI PROIZVODNJI ELEKTRINE ENERGIJE
Pri proizvodnji elektrine energije u termoelektranama i nuklearnim elektranama je

potrebna velika koliina rashladne vode. Za proizvodnju pare najee se kao energenti
koriste ugljen (pri iskopu nastaju kisele rudnike vode koje dodatno optereuju okoli) i
nuklearna energija (o ijem otpadu takoer treba voditi rauna). Takoer je za proizvodnju
pare potrebno koristiti posebno istu vodu, odnosno demineraliziranu vodu. I na karaju
nakon proizvedene elektrine energije, kondenzat sadri odreenu koliinu topline koju treba
ukloniti. Isputanje rashladne vode (ekoloki problem) ovisi o lokaciji, dostupnosti vode i
vrsti vodnog puta u koji se isputa.
Vrste oneienja
Toplinsko oneienje nastaje od vode iz rashladnih tornjeva, jer je njihova temperatura

esto via od zakonom propisane vrijednosti, koja iznosi 1-2 C vie od temperature
vodotoka.
Toplinsko oneienje koje nastaje u termoelektranama i u nuklearnim elektranama moe
se zbrinjavati na vie naina. Temperatura vode u recipijentima se moe odravati na
zadovoljavajuoj razini tako da se prije isputanja topla vodi ohladi dodavanje hladne vode,
zatim rasprivanjem, poveanjem vrtloenja tople vode za bolju aeraciju i hlaenje, te
primjena bazena za uskladitenje rashladne vode. Mogue je i poboljati efikasnost rada
termoelektrana uvoenjem zatvorenog sustava u procesu hlaenja vode, te iskoritavanje
otpadne topline za odsoljavanje vode ili zagrijavanje cijelog kompleksa zgrada. Najloiji izbor
je odlaganje otpadne topline u atmosferu..
Izvedba i oblik rashladnih ureaja ovisi o koliini vode koja je dostupna i dozvoljenoj
temperaturi vode koja se vraa u vodotok. Najee su to rashladni tornjevi a ponegdje se
mogu sresti i lagune. U rashladnim tornjevima se vrua voda moe izravno raspriti ili preko
kaskada u tornju pri emu ona predaje toplinu okolnom zraku (slika 5.1.). Nedostatak ovih
sustava je to odreena koliina vode ispari u atmosferu, pa se mora nadoknaditi. U
tornjevima sa recirkulacijom, vrua voda se hladi unutar tornjeva (slika 5.1.). Postoje razliiti
sustavi: voda-zrak; voda-voda. Pri tome je mogue koristiti i morsku vodu u izmjenjivaima
topline.
Slika 5.1. Shematski prikaz rashladnih tornjeva otvorenog tipa (lijevo) i zatvorenog tipa (desno
Lagune se primjenjuju u krajevima s niskom relativnom vlagom u zraku uz dostupnu veliku

povrinu tla.
Tekui otpadni tokovi nastaju tijekom rada termoelektrana, koji su vezani uz samo
postrojenje ili lokacije gdje se skladiti vrsto gorivo koje slui kao energent. Otpadni tekui
tokovi su sljedei:
1) Vrue koncentrirane otopine soli iz kotlovnice
2) Kiseline i luine od ienja postrojenja u elektrani
102
3) Otpadna voda od ispiranja plinova

4) Kiseline i luine od regeneriranja ionskih izmjenjivaa
5) Kisele procjedne vode iz skladita ugljena
6) Procjedne vode s odlagalita ljake i pepela
7) Sanitarne otpadne vode
8) Ulja, masti i razliiti tekui otpad
vrsti otpad nastaje spaljivanjem ugljena u termoelektranama pri emu nastaje oko 10 %
ljake kao otpada. Nekada se ljaka odvozila na obale rijeka, nabujale vode bi ljaku
vremenom otplavile nizvodno. Danas se ljaka moe koristiti kao dodatak Portland cementu,
mineralno punilo pri asfaltiranju, zamjena cementu u smjesi betona, pri stabilizaciji ili popuni
tla, te kao sredstvo za koagulaciju pri obradi otpadne vode.
Emisija tetnih plinova se ne moe izbjei pri izgaranju energenata poput ugljena ili
plina. Sumporov dioksid (SO2) i dimna praina uklanjaju se u vlanim skruberima uz dodatak
Na2CO3 (ukloni se 98 % praine, odnosno 91 % SO2), u ciklonskim separatorima ili
elektrostatskom precipitacijom.Vodeni mulj nastao pri proiavanju dimnih plinova u
skruberu se odvodi u talonik, a viak otpadne vode se isputa preko preljeva. Ovakve
otpadne vode su jako korozivne i negativno utjeu na tijek bioloke obrade otpadne vode.
Zato se usputaju vrlo polagano i kontrolirano ili u ureaj za obradu, kanalizaciju ili vodotok.
Utjecaj neobraenih otpadnih tokova na prijemnike
Poveanje temperature vode u prijemnicima smanjuje koliinu otopljenog kisika,

poveava bakterijsku aktivnost i aktivnost kraljenjaka uz daljni pad koncentracije kisika, ribe
se ranije poinju mrijestiti a hrana im jo nije dostupna, vodni svijet postaje osjetljiviji na
toksine spojeve, te se smanjuje uporabna vrijednost vode za vodoopskrbu.
Dotok soli iz kotlovnice (fosfati, karbonati, sulfati i neke organske tvari) moe stimulirati
rast algi, smanjiti koeficijent isparavanja vode, poveati tvrdou vode, te uiniti vodu
korozivnom za amce i ureaje u kuanstvu.
Dodatak sredstava za dezinfekciju (klor i bakrov sulfat) i za smanjenje rasta sluzavih
bakterija u rashladnim ureajima mijenja boju i okus vode rijeka, te smanjuje broj i vrstu
bakterijske populacije.
Mogu je dotok radioaktivnih tvari u prijemnike, a te tvari se akumuliraju u ribama, a s
tim i u ljudskoj hrani, te mogu dospjeti u vodocrpilite to moe biti tetno pri dugotrajnoj
uporabi takve vode.
Moe doi do smanjenje sloja hladne vode dubljim dijelovima u jezerima koja se koriste
kao izvor vode za rashladne tornjeve zbog mijeanja gornjeg sloja (epilimniona) i donjeg sloja
(hipolimniona) pri emu se mijenja koncentracija otopljenog kisika, pojave hranjivih soli (soli
P i N) u pliim slojevima jezera, a koje su pohranjene u dubokom sloju jezera pri emu
postaju dostupnije algama i drugom vodnom bilju. Posljedica toge je mogua eutrofikacija
jezera.
Energenti i njihov utjecaj na okoli
Ugljenokopi, osobito povrinski kopovi nepovoljno utjeu na okoli. Na tim mjestima se

potpuno uklanja vegetacija i povrinski slojevi tla pri emu nestaje stanite za organizme na
tom podruju. Osim toga dolazi do erozije tla i oneienja voda. Zato se zakonom treba
zabraniti otvaranje rudokopa u zatienim podrujima, kao to su nacionalni parkovi i parkovi
prirode. Osim toga, po zavretku eksploatacije trebalo bi takve povrine sanirati i ponovno
ozeleniti. Takvi zahvati nisu jeftini, ali bi tijekom eksploatacije trebalo izdvajati odreena
sredstva upravo u tu svrhu (ekoloka renta). Podzemni ugljenokopi su opasni po ljudsko
103
zdravlje. Tijekom 20. stoljea je vie od 90.000 amerikih rudara poginulo u rudnicima. Osim
toga mnogi su umrli od plunog karcinoma, zbog dugotrajne izloenosti ugljenoj praini.
Ugljena praina onemoguava izmjenu kisika izmeu plua i krvi. Procjenjuje se da od ove
bolesti godinje umire 2000 rudara u SAD. Pri izgaranju ugljena isputa se ugljikov dioksid u
atmosferu. U prirodi postoji ravnotea izmeu CO2 u atmosferi i onog otopljenog u oceanima.
Dodatno isputanje CO2 u atmosferu naruava prirodnu ravnoteu i sprjeava povrat toplinske
energije u ionosferu (uinak staklenika). Tako globalni porast temperature moe uzrokovati
otapanje ledenjaka na polovima. Posljedica toga je podizanje razine mora te poplava obalnog
podruja. Pri tome dolazi do erozije tla i ugroavanja graevina i opstanka ljudske zajednice
na takvim podrujima. Izgaranjem ugljena u atmosferu dospijevaju i drugi plinovi kao to su
sumporovi i duikovi oksidi. Ovi plinovi reagiraju s vodenom parom u atmosferi pri emu
nastaje kisela kia i/ili kiseli talog.
Uporaba nafte i prirodnog plina stvara dvije grupe problema. Prvi problem je vezan uz
oneienje atmosfere a drugi uz eksploataciju i transport. Pri izgaranju naftnih derivata
takoer dolazi do emisije CO2 i drugih tetnih plinova u atmosferu, a posljedice koje nastaju
ve su prije opisane. Nasuprot tome, spaljivanje prirodnog plina toliko ne oneiuje
atmosferu, kao spaljivanje drugih goriva. Moe se rei da je ova vrst goriva najia od svih
fosilnih goriva. Negativni utjecaj na okoli moe izazvati transport ovih goriva, bilo
naftovodima ili tankerima. Izljev nafte po vodnim povrinama tijekom transporta stvara
ozbiljnu ekoloku krizu, jer se strujanjem vode naftne mrlje gibaju i oneiuju velika
podruja.
Nuklearna energija u usporedbi s fosilnim gorivima, isputa vrlo malo oneienja u
atmosferu. Ipak, ona proizvodi nuklearni otpad (istroeno gorivo), koje je vrlo radioaktivno i
shodno tome opasno. Zbog izuzetne opasnosti za zdravlje ljudi, ali i okoli, potrebno je
poduzeti posebne mjere pri zbrinjavanju takvog otpada. Nuklearne elektrane proizvode i
druge vrste otpada kao to su radioaktivni rashladni fluidi i plinovi u reaktoru. Zamjena
ugljena s nuklearnom energijom ipak nije smanjila opasnost od globalnog zagrijavanja.
Izraunato je da 15 % staklenikih plinova potjee od elektrana, dok veina tih plinova nastaje
iz prometa i industrijskih procesa. Takoer, pri iskopavanju i obogaivanju urana se koriste
fosilna goriva kao energenti, pa se moe rei da nuklearna energija ipak indirektno utjee na
poveavanje staklenikih plinova. Utjecaj ugljena i nuklearne energije na okoli prikazan je u
tablici 5.2.
Tablica 5.2. Usporedba utjecaja izgaranja ugljena i nuklearne energije na okoli
Godinji utjecaj Ugljen-povrinski kop Nuklearna energija

Uporabljeno zemljite (ha) 42.500 4.750
Otpadna voda (tona) 40.000 21.000
Emisija plinova (tona) 380.000 6.200
Radioaktivna emisija (kiri) 1 28.000
Smrtnost 0,5-5 0,1-1
Drugi utjecaji na okoli Globalna promjena klime Mogua veza s nuklearnim orujem
U SAD se od 1976. godine nisu gradile nove nuklearne elektrane, jer je njihova izgradnja
vrlo skupa. Danas je u SAD-u u pogonu oko 100 nuklearnih elektrana, a u svijetu oko 400
elektrana. U nekima su se dogodile nezgode. Iako one ne mogu eksplodirati kao nuklearne
bombe, ipak mogu ispustiti opasne koncentracije radijacije u okoli i utjecati na ljudske
ivote. Pri nepravilnom odravanju ovakvih postrojenja moe doi do kvarova, te se pri
visokim temperaturama metal (plat uranskog goriva) topi pri emu dolazi do radioaktivnog
zraenja. Voda koja slui za hlaenje reaktora se moe zagrijati do vrenja tijekom nezgode,
pri emu nastaje radioaktivni oblak vodene pare. Posljedice ovakve nesree su drastine, te
trenutano i dugorono ugroavaju ljudski ivot (djelomino otapanje jezgre reaktora ,Three
Mile Island, Pensilvanija; eksplozija nuklearnog reaktora ernobil, Ukrajina; eksplozija
reaktora zbog potresa i plimnog vala, Fukuima, Japan).
104
Energetska strategija u Republici Hrvatskoj
Energetska strategija kao dio ukupne gospodarske strategije i izgradnja novog sustava
gospodarenja energijom u Republici Hrvatskoj, koncipirana je kao nacionalna strategija koja
u prvi plan stavlja temeljne interese drave i graanina/potroaa iznad bilo kakvih parcijalnih
i privatnih interesa. Strategijom se definiraju ciljevi i potrebne mjere sa svrhom realizacije
energetske politike. Osim toga, kreiranje energetske strategije potrebno je i zbog preuzetih
meunarodnih obaveza u podruju zatite okolia, te zbog prilagodbe energetskog sektora
uvjetima gospodarenja energijom u Europskoj uniji. Strategija razvitka energetskog sektora,
kao kompleksan dokument, ima svoju energetsku, ekonomsku, zakonodavnu, organizacijsku,
institucionalnu i obrazovnu dimenziju. Predloen je specifian model hrvatskog razvitka jer ni
u razvijenim zemljama ne postoji jedinstveno rjeenje i nije mogue izravno preslikati niti
jedno strano rjeenje.
Energetskom strategijom Republike Hrvatske obuhvaeno je razdoblje do 2030. godine. U
tako dugom periodu, osim koritenja sadanjih tehnologija, predvia se i koritenje
obnovljivih izvora energije, a rije je o sljedeim programima:
- MAHE program izgradnje malih hidroelektrana

- SUNEN program koritenja energije sunca
- ENWIND program koritenja energije vjetra
- BIOEN program koritenja energije biomase i otpada
- GEOEN program koritenja geotermalne energije
Mogunost i dinamika provedbe zacrtanog cilja poveanja udjela obnovljivih izvora u

energetskoj bilanci ovisi o specifinostima svakog izvora posebno, ali temeljna odrednica je
ukupno znaajno poveanje udjela u promatranom periodu, to se poklapa s opeprihvaenim
trendom u zemljama Europske unije. Bitna karakteristika ovih izvora sadrana je u injenici
da se radi o stratekim izvorima jedne zemlje, pojednostavljeno gledano neovisnim o
kretanjima cijena vrstih i tekuih goriva na svjetskom tritu. Osim toga, takvi izvori
energije pogodni su za instalaciju u ruralnim i zabaenim podrujima, kao i obalnoj zoni i
otocima, i kao takvi mogu znatno doprinijeti razvitku okolnog podruja.
Energetski procesi koji su danas u primjeni su glavni uzronici globalnog i lokalnog
oneienja. Zbog toga je budui razvitak energetskog sektora u Republici Hrvatskoj potrebno
temeljiti na takvoj proizvodnji i potronji energije koja e omoguiti pojaanu brigu za zatitu
ljudskog zdravlja te ouvanje prirode i okolia, njegujui bioloku i krajobraznu raznolikost.
Ovaj koncept sadran je u dokumentu Agenda 21 koji je prihvaen na Konferenciji UN o
razvitku i okoliu odranoj u Rio de Janeiru 1994. godine. Na spomenutoj konferenciji
definirani su i osnovni ciljevi strategije zatite okolia zasnovane na spomenutim principima:
- usklaivanje proizvodnje, prijenosa i potronje energije u Republici Hrvatskoj s

principima zatite prirode i okolia
- poveanje energetske efikasnosti i udjela obnovljivih izvora u svim gospodarskim
granama, zgradarstvu i centraliziranim toplinskim sustavima
- razvitak tehnolokih, normativnih, institucionalnih, ekonomskih i pravnih temelja u cilju
smanjenja utjecaja energetskog sektora na prirodu i okoli te meunarodna suradnja na
tom podruju
- razvitak i odravanje znanstvenih temelja na kojima e se zasnivati briga o okoliu
unutar energetskog sektora.
Ovi principi ugraeni su u energetsku strategiju Republike Hrvatske kroz predloene

zakonske, ekonomsko-financijske i fiskalne mjere te poticanje primjene tehnikih rjeenja za
smanjenje oneienja i poticanje znanstvenih istraivanja.
105
Danas su znaajni energetski izvori uglavnom neobnovljivi (iscrpivi) resursi. Uz to,

koritenje ovih energetskih resursa je glavni izvor oneienja. Raireno je miljenje da je
racionalizacija energije u suprotnosti ostvarenju materijalnih ciljeva (prihoda). Takoer je
davno dokazana jaka veza izmeu potronje energije i bruto nacionalnog proizvoda. Projekti
proizvodnje energije su uobiajeno veliki, s dugim vremenom realizacije i dugog vijeka
trajanja. Meutim, vienamjenski hidroenergetski objekti potiu i podravaju gospodarski i
drutveni razvoj. Hidroenergetski objekti postaju most tijekom tranzicije prema drugim
obnovljivim izvorima energije. Potranja elektrine energije u zemljama u razvoju brzo raste
zbog gospodarskog razvoja i industrijalizacije. Meutim, udio elektrine energije u ukupno
utroenoj energiji u porastu je i u razvijenijim zemljama Zapada. Zbog toga je ispravna
energetska strategija temelj planiranja budunosti i nacionalnog razvoja. U tom smislu,
razvijene zemlje predlau slijedee mjere energetske politike zemalja u razvoju:
- poticanje razvijanja vlastitih izvora energije

- reformu politike cijena energije
- suradnju u podruju tehnologije
- razvoj lokalnih energetskih strategija za lokalne potrebe
Hidroelektrane su oduvijek glavni stup hrvatskog energetskog sustava. U nekim godinama

njihova proizvodnja zadovoljavala je i do 60% ukupne potronje struje u Hrvatskoj.
Hidroenergetika je od osamostaljenja Hrvatske bila u znatnoj krizi. Danas, novi procvat
hidroenergetike valja promatrati kao pokuaj povratka domae industrije i znanosti u svjetski
vrh jednog od rijetkih sektora gdje su ikada uope bili u vrhu. A da su bili, neosporno je. Prva
hidroelektrana u Hrvatskoj, HE Jaruga na rijeci Krki kod Skradinskog buka snage 352
kilovata, putena je u pogon 28. kolovoza 1895. godine. To je najstarija hidroelektrana u
Europi i druga u svijetu, a putena je u pogon 3 dana nakon one prve na slapovima rijeke
Niagare u SAD-u.
Glavnina vodnih snaga Hrvatske nalazi se na 13 veih vodotoka (slika 5.2.). Od toga
Drava, Sava, Kupa i Una su vodotoci koji samo jednim svojim dijelom teku kroz Hrvatsku.
Rijeka Trebinjica nalazi se u Bosni i Hercegovini no njeno energetsko koritenje
najpovoljnije je na padu prema obali Jadranskog mora koja pripada Hrvatskoj. Obzirom da je
koritenje Trebinjice na taj nain i ostvareno, dio potencijala koji pripada Hrvatskoj prikazan
je kao dio hrvatskog vodnog potencijala.
100
Bruto iskoristivi hidroenergetski potencijal / TWh
Iskoriten hidroenergetski potencijal/ TWh
80
Iskoriten hidroenergetski potencijal / %
60
40
20
0
ka
O
a
)
ka
pa
a
)
ka
na
ja
a
)
io
io
io
i rn
io
in
a
PN
an
Kr
ar
id
ac
Ku
id
id
et
M
R
je
kv
ki
KU
sk
iG
sk
sk
R
ts
Zr
o
at
at
at
a
U
-L
ka
rv
rv
rv
rv
ka
Li
(h
(h
(h
(h
n
va
va
na
ica
Sa
ra
Li
U
j
n
D
bi
e
Tr
Slika 5.2. Hidroenergetski potencijal vodotaka u Hrvatskoj
106
R. Goodland iz Odjela za okoli Svjetske banke je 1996. godine podijelio energetske izvore
po znaajkama i veliini utjecaja na okoli kako je prikazano u Tablici 5.3.
Tablica 5.3. Energetski izvori po veliini utjecaja na okoli (Goodland, 1996, World Bank)
Energetski izvor Obiljeje

1 Energetska efikasnost i racionalno gospodarenje energijom
2 Sunevi - toplina
3 Sunevi - fotonaponski
4 Vjetar Obnovljivi i odrivi
5 Plima i valovi
6 Biomasa
7 Vodne snage Obnovljivi i potencijalno odrivi
8 Geotermalni
9 Prirodni plin
10 Nafta Neobnovljivi i neodrivi
11 Ugljen
12 Nuklearni
Unutar Meunarodne agencije za energiju (IEA International Energy Agency) utvreno

je da su vodne snage, danas, najvaniji obnovljivi izvor energije, a takoer se radi na
programu boljeg razumijevanja prednosti vodnih snaga u odnosu na okoli i poboljanju
postupaka planiranja hidroenergetskih objekata.
S druge strane, u razvijenim zemljama Zapada, mnogo se pozornosti posveuje porezima i
drugim davanjima na potronju energije i isputanje ugljikovog dioksida. U Europskoj
zajednici (EU) sastavljen je prijedlog za uvoenje poreza ekvivalentno 3 USD po barelu nafte
i s planom porasta na 10 USD po barelu tijekom iduih 8 godina, i to za sva fosilna goriva
koja u procesima energetskih transformacija isputaju ugljikov dioksid. U zemljama Europske
zajednice takoer se puno radi na kreiranju sustava praenja emisije staklenikih plinova,
programu energetske efikasnosti (SAVE), te programu alternativne energije (ALTENER) koji
sadri aktivnosti za vee koritenje obnovljivih izvora energije. EU sufinancira 30-50%
trokova inicijativa drava lanica za proirenje ili izgradnju infrastrukture koja koristi
obnovljive izvore energije. Prema spomenutom ALTENER programu cilj je da porast udjela
proizvodnje iz obnovljivih izvora u zemljama EU bude od 4% u 1991. godini na 8% u 2005.
godini to predstavlja poveanje za 50%.
U svijetu su pokrenute brojne aktivnosti u korist poveanja udjela obnovljivih izvora u
ukupnoj proizvodnji energije. Hrvatska slijedi te trendove, a koliko e u tome biti uspjena,
ovisit e o tome u kojoj mjeri bude mogua implementacija spomenutih razvojnih programa u
domae zakonodavno i institucionalno okruenje.
Tako je u RH 2004/05. na otoku Pagu izgraen prvi sustav od 7 vjetroelektrana, svaka
kapaciteta 850 kW. Prema studiji isplativosti izgradnje ovog sustava lokacija se pokazala
pogodnom, jer je prosjena snaga vjetra 6,4 m s-1, a minimalni zahtjev prosjene snage vjetra
za izgradnju iznosi 5,5 m s-1. Danas su ve izgraene brojne vjetroelektrane u priobalju
Dalmacije.
U svibnju 2011. u Sikirevcima je putena u rad prva komercijalna fotonaponska elektrana
s ugovorom o otkupu elektrine energije, a nazivne snage je 10 kW. U rujnu 2012. je putena
u probni rad najvea fotonaponska elektrana ORAHOVICA 1. FNE Orahovica 1 se nalazi na
podruju Virovitikopodravske upanije, u gradu Orahovici i nazivne je snage 499,925 kW.
Projekt je u zavrnoj testnoj fazi prikljuenja na infrastrukturu HEPa. Ovo je ujedno
trenutno i najvea fotonaponska elektrana u Hrvatskoj. Naznake su da e se solarna elektrana
graditi u Kanfanaru u Istri, te da bi trebala poeti proizvoditi elektrinu energiju 2013/14.
godine.
107
5.3. BUKA KAO IZVOR ONEIENJA
Jedan od najvanijih zadataka arhitekata, graevinara, inenjera akustiara, urbanista,

inenjera zatite na radu, proizvoaa i osoblja javnog zdravstva je osigurati da buka i
vibracije budu u prihvatljivim granicama u okoliu, na radnom mjestu i unutar stambenog
prostora. Buci se posebno poklanja pozornost na radnom mjestu jer je mnogo puta
dokumentiran gubitak sluha.
Definicija i svojstva zvuka
Zvuk, i shodno tome sva buka, je fiziklana brza promjena tlalka iznad i ispod
atmosferskog tlaka. Pojam zvuka najee se definira sa kao subjektivno psiholoko znaenje,
kod kojeg se zvuk definira kao sve ono sto se uje ili zamjeuje sluhom. Kod objektivno-
fizikalnog znaenja, zvuk se definira kao fizikalna pojava titranja u nekoj elastinoj sredini
(mediju). Prema objektivno-fizikalnoj definiciji zvuk postoji i kad nema uha koje bi ga
otkrilo. Subjektivno znaenje zvuka je donoenje suda o akustikoj kvaliteti i uvijek e biti
donesen temeljem sluanja uhom.
Pojava zvuka se moe promatrati kao promjena poloaja cestica zraka koje titraju oko
svog ravnotenog poloaja. Titranje cestica prenosi se od izvora titranja kroz elastinu sredinu
konanom brzinom u obliku zvunih valova, a prostor u kojem se iri zvuni val naziva se
zvunim poljem. Brzina kojom se zvuni val iri u zvunom polju naziva se najee brzinom
zvuka u sredini (mediju) zvunog polja. Umjesto pomaka cestica mogu promatrati i promjene
gustoe zvuka. estice koje se pomiu imaju svoju brzinu i ubrzanje, a promjene gustoe su
prema fizikalnim promjenama u elastinim medijima neposredno vezane uz promjene tlaka.
Upravo je promjena tlaka ono to uho doivljava kao zvuk.
Zvuk, i shodno tome sva buka, je brza promjena tlaka zraka iznad i ispod atmosferskog
tlaka Svi zvukovi putuju kao valovi zvunog tlaka od titrajueg tijela poput ljudskog grla,
radioprijemnika, TV ili vibrirajuih strojeva. Zvuk koji sadri samo jednu frekvenciju je isti
ton (slika 5.3.) koji se prikazuje sinusoidom.
Slika 5.3. Sinusni val istog tona
Veina zvukova sadri mnogo frekvencija. Valovi putuju od izvora zvuka u tri dimenzije.
Frekvencija (titraji u sekundi) primarno odreuje visinu zvuka. Amplituda zvuka je zvuni
tlak. Duljina puta zvunog vala u jednom titraju je valna duljina zvuka, odnosno razmak
izmeu dvije susjedne toke najveeg zgunjavanja ili razrjeenja estica zraka (tj. izmeu
minimuma ili maksimuma sinusoide koja predstavlja promjenu zvunog tlaka) naziva se valna
duljina i moe se prikazati jednadbom:
c
=
f
gdje je: = valna duljina, m
f = frekvencija, Hz (titraj s-1)
108
c = brzina zvuka, m s-1
Zvuk putuje kroz plinove, kapljevine i krutine ali ne i kroz vakuum. Brzina kojom se zvuk iri
kroz odreeni medij ovisi o stlaivosti i gustoi medija. Brzina zvuka u zraku je oko 340 m/s.
To je priblina vrijednost koja ovisi o temperaturi i vlazi u zraku. Na vlasti glas dolazi do nas
kroz koane strukture u naoj glavi. Veina zvuka dolazi do nas kroz zrak a rjee kroz
krutine i kapljevine.
Kako zvuk putuje kroz medij, on gubi energiju ili amplitudu dvojako: molekularnim
zagrijavanjem i geometrijskim irenjem. Na primjer, zastori apsorbiraju zvuk, otputajui
energiju u obliku topline u okolni zrak. Zrak takoer apsorbira zvuk ali u manjoj mjeri jer nije
sasvim elastian. Kuglasti valovi koji potiu od male kugle, koja titra u blizini, ire se u tri
dimenzije. Oni gube energiju prema zakonu obrnutog kvadrata, kako prikazuje jednadba:
W
I=
4r 2
gdje je: I = intenzitet zvuka, watt cm-2

r = udaljenost do izvora, cm
W = ukupna snaga izvora, watt
Za svako udvostruenje udaljenosti, intenzitet se smanjuje s faktorom 4, odnosno za 6 dB.
Promjena zvunog tlaka moe se aproksimirati sinusoidom, tako da u jednoj njenoj
poluperiodi tlak poraste iznad atmosferskog, a u drugoj poluperiodi se snizi ispod njegove
vrijednosti (slika 5.4.).
Slika 5.4. Ureaji svojim titranjem uzrokuju zgunjavanje i razrjeenje cestica zraka, to je prikazano kao
promjena zvunog tlaka koji je dodan na atmosferski tlak
ujno frekvencijsko podruje se definira od 20 do 20.000 Hz, a to su valne duljine od 17

metara do 1,7 centimetara. Ukoliko zvuni val ne naie ni na kakvu prepreku on ce se kao
kuglasti ili ravni val slobodno iriti kroz prostor. Pri tome ce zvuni tlak opadati s udaljenou
od izvora i to priblino s kvadratom udaljenosti. To znaci da ce zvuni tlak na 2 metra
udaljenosti od izvora biti 4 puta nii nego na udaljenosti 1 metar, a zvuni tlak na udaljenosti
od 4 metra biti ce 16 puta nii. Poznato je da udaljavanjem od izvora zvuka, zvuk kao
subjektivni osjet je tii, sve dok na nekoj udaljenosti postane uhu posve neujan. Prirodni
zvukovi, pa i glazba, sloeni su i ne mogu se opisati jednostavnom promjenom zvunog tlaka
kao to je sinusoida. Meutim, sloeno harmoniko titranje se moe razluiti na konaan broj
superponiranih (zbrojenih ili/i oduzetih) sinusoidalnih titranja.
Izvori buke i mjerenje
Transport, industrija, kuanstvo, komercijalne aktivnosti i vojska su glavni izvori buke, a

pridonose i brojni kuanski aparati i oprema. Glavni pokretni zvori buke su motorna vozila,
109
ukljuujui autobuse i kamione, avioni, motorkotai i vozila za snijeg (snowmobili).

Konano, buka je svaki nepoeljni zvuk bez obzira na svojstva.
Jaina zvuka mjeri se u bel (B) jedinicama. Osjetljivost na razliite frekvencije je
individualna pa pored ostalog ovisi i o dobi ovjeka. Ljudsko uho uje zvukove u rasponu od
20 Hz, to iznosi 20 titraja u sekundi, do 20 kHz, iako se u podruje zvuka ubraja i ultrazvuk
(slika 5.5.). Infrazvuk se nalazi u podruju ispod 20 Hz i ubraja se u vibracije, te se koristi kod
mjerenja potresa i atomskih eksplozija. Tako, na primjer frekvencije vie od 20 Hz ne djeluju
na ljudski organizam, dok one nie od 20 Hz djeluju izravno na tijelo, a ne na uho.
Rezonantna frekvencija od 4 Hz (frekvencija lubanje) izaziva potres mozga. Frekvencije od
20 Hz djeluju na kraljenicu (vibracije koje nastaju vonjom na traktoru).
zvuk (ljudsko uho)

infrazvuk < 20 Hz 16 kHz > ultrazvuk do 105 kHz > hiperzvuk
vibracije zvuk
Slika 5.5. Prikaz raspona zvuka u Hz i raspon ujnosti ljudskog uha
Osobito je znaajno prouavati i mjeriti buku (slika 5.6.) koja nastaje na radnom mjestu, a
odlikuje je kontinuiranost, tj. njeno jednoznano trajanje. Ta buka moe biti i diskontinuirana,
koja je tetnija od kontinuirane.
Slika 5.6. Instrumenti za mjerenje buke i vibracije: mjera buke (lijevo), decibelmetar (sredina),
mjera vibracije (desno)
Stupanj glasnoe izraava se u fonima, koji za frekvenciju 1 kHz odgovaraju iznosu

stupnja zranog tlaka u decibelima (dB). Objektivno mjerenje intenziteta buke mjeri se
decibelometrom, u ast izumioca telefona G. Bella, a subjektivno mjerenje intenziteta buke
provodi se fonometrima. Osjetljivost ovog instrumenta priblina je osjetljivosti ljudskog uha,
to znai da ima nejednoliku osjetljivost za razliite frekvencije. Ovisno gdje se mjeri buka
(uz radno mjesto ili iri prostor) koriste se razliiti filteri (A; B; C) za odreeno podruje
glasnoe, pa tako filter A za glasnou do 40 fona izraeno u dB/A, filter B za glasnou do 70
fona izraeno u dB/B i filter C za glasnou do 90 fona izraeno u dB/C.
Jedinice koje slue pri mjerenju buke su son (jedinica glasnoe) i fon (jedinica glasnoe
izraena u logaritamskoj skali). Intenzitet buke je srednja koliina energije zvuka prenijeta
kroz jedinicu povrine u odreenom smjeru (Watt/cm2). Hertz (Hz ) je internacionalna
110
jedinica za titraj u sekundi. Decibel. (dB) je logaritamska usporedba jaine tlaka zvuka (Pz) i
referentnog tlaka (Pref) kako je prikazano u jednadbi:
dB = 20 log10 (Pz) (Pref)
gdje je: referentni tlak uobiajeno 20 Pa, dok je 98067 Pa tlak od 1 atmosfere.
Bel predstavlja odnos izmeu dviju veliina jakosti zvuka koji se u bel jedinicama
razlikuju za n = 10 log, pa je decibel jedinica bez dimenzija, jer daje samo odnos izmeu dviju
razliitih veliina jakosti zvuka. Decibeli daju sliku intenzivnosti osjeta zvuka, jer sluna
osjetljivost uha osim o tlaku zvuka ovisi jo i o njegovoj frekvenciji.
Jedinica za valnu duinu je nm (nanometar). Frekvencija je broj titraja u sekundi, a
jedinica za frekvenciju je Hz (Hertz). Vidljiva svjetlost (ljubiasta do tamnocrvena) nalazi se
u podruju od 400 nm do 700 nm, to odgovara frekvencijama od 1014 do 1015 Hz.
Intenzitet zvuka i utjecaj na zdravlje
Uho prima zvuk od 0 do 130 fona (1 fon pri 1 kHz = 1 dB). Due djelovanje buke jaine
od 90 do 100 fona moe otetiti sluh, vie od 130 fona izazvati bol i nepovratno oteenje
sluha (tablica 5.4.).
Tablica 5.4. Prikaz izvora i intenziteta zvuka
Intenzitet zvuka Izvor zvuka Oteenje sluha

/ dB
180 Raketni motor Nepovratno oteenje
150 Polijetanje aviona Nepovratno oteenje
130 Rok glazba, trubljenje na 1 m Progresivni gubitak sluha
100 Novinska press sluba Oteenje duim izlaganjem
90 - 80 Motori - dizel kamioni Oteenje duim izlaganjem
60 Normalni razgovor
40 Prosjena dnevna soba
30 Knjinica
20 utanje lia
S obzirom na tetne utjecaje mogu se razlikovati etiri grupe jakosti buke i to od 30 do 60

fona to izaziva psihike smetnje i djeluje razdraljivo, 65 do 90 fona to djeluje na srce i
eludac koji izluuje manje eluanog soka te ovjek postaje razdraljiv, rastresen i pri radu
pada koncentracija, raspon od 90 do 120 fona oteuje sluh, uzrokuje nagluhost, a naroito
ako je ovjek izvrgnut duem djelovanju te buke i na kraju preko 120 fona uzrokuje bol i
nepovratno oteenje sluha.
Metode smanjivanja buke u radnom prostoru
Pojedinac moe koristiti epie za uha tijekom rada s motornim pilama i slinim alatima.
Na rock koncertima, danas neke rock grupe (Motley Crue) prodaju titnike za ui. U
industrijskim pogonima treba promjeniti dizajn proizvodnih strojeva kako bi se smanjila
turbulencija zraka i vibracija. U naseljima boljim urbanistikim planiranjem moe se izolirati
ljude od bunih eljeznica, autocesta, tvornica i zranih luka.
Program smanjivanja buke mora poeti s odreivanjem pravog izvora, kao i puta irenja
buke. Na primjer, vrlo je vano znati da li buka potjee izravno od odreenog izvora ili se
111
prenosi preko drugih dijelova strojeva te se iri kao sekundarni izvor buke. Zatim treba tono
locirati koji dio stroja stvara buku (motor, hidrauliki sustav, prijenosni sustav itd.). Da bi se
pronaao stvarni izvor buke, potrebno je kompleksnu buku ralaniti na pojedinanu i svaku
od njih nezavisno ispitati. Uz pretpostavku da se izvor buke i put irenja utvrdio, mogue je
provesti kontrolu ili smanjenje buke na vie naina.
Dokazano je da su strukturni dijelovi strojeva glavni razlozi irenja buke ili vibracije, te je
njihova pravilna izolacija neophodna za smanjivanje smetnji. Ovisno o prirodi i vrsti
vibracije, pravilnom izolacijom moe se buka smanjiti za nekoliko dB pa do 20 odnosno 30
dB.
Prostor u obliku telefonske govornice uz stroj moe posluiti kao barijera (djelomina
pregrada) za irenje buke. Pri tome dolazi do akustike apsorpcije buke na veliku unutarnju
povrinu, kao i do refleksije odnosno defleksije neeljene vanjske buke. Na ovaj nain se
moe smanjiti buka za 5 do 15 dB. Ove vrste pregrada efikasnije su za smanjivanje buke
visoke frekvencije nego niske frekvencije. Ovakve parcijalne pregrade mogu biti korisne
djelatniku kada se ukupna buka na radnom mjestu sastoji od buke vlastitog stroja te buke iz
drugog izvora u blizini (slika 5.7.). Iako ovakva pregrada slabo ili nikako ne titi od buke
vlastitog stroja, ipak smanjuje ukupnu buku koja se nalazi oko radnog mjesta. Mjerenja i
prorauni u realnoj situaciji odredit e da li bi ovakav pristup bio koristan.
Slika 5.7. Prikaz kabine za izolaciju ( lijevo) i izvedba izolacije cjevovoda (desno)
Kod izolacije cjevovoda mogu se koristiti tanji ili deblji materijali mogu za sprjeavanje
irenja buke. Pri visokim frekvencijama, obini materijali koji apsorbiraju zvuk mogu smanjiti
buku za 2 do 5 dB po metru. Gui izolacijski materijali bolji su za redukciju buke pri niim
frekvencijama.
Priguivai se postavljaju na mjestima gdje prolazi velika koliina zraka kroz iroke
otvore izmeu tihog i bunog dijela. Takoe bi mogli bi biti potrebni paralelno postavljeni
priguivai. Dimenzije priguivaa mogu varirati u brojnim kombinacijama, ovisno o vrsti
buke. Srednje i visoke frekvencije se lake mogu kontrolirati nego niske frekvencije.
Ventilatori i kompresori ponekad izazivaju buku unutar i izvan tvornice. Dobro konstruirani
priguivai mogu skoro uvijek smanjiti buku do prihvatljivih vrijednosti, bez ozbiljnijeg
smanjivanja protoka zraka. Oni mogu smanjiti za 30 do 50 dB visoke frekvencije ili 6 do 20
dB niske frekvencije. Priguivai mogu biti korisni i tamo gdje se neki stroj mora hladiti, pri
emu se potpuno uklanja visokofrekventno zujanje.
Kontrolni ventili se postavljaju u cjevovodima kojima se prenose plinovi, pare i kapljevine
pod visokim tlakom, jer mogu biti ozbiljan izvor buke. Raspodjelom preko dva ventila
umjesto jednog, mogue je rijeiti problem buke, ukoliko su ventili na razmaku barem za 50
do 100 promjera cjevovoda. Buni ventili mogu biti smjeteni u veoj akustiki izoliranoj
metalnoj kutiji. Smanjenje buke kod spajanih cjevovoda moe se provesti izoliranjem 20 do
50 m cjevovoda na jednu i drugu stranu od ventila. Izolacija debljine 5 do 10 cm (staklena ili
mineralna vuna) s aluminijskim ili gipsanim omotaem) moe smanjiti buku za 10 do 20 dB.
Zadravanje buke u jednoj sobi ili potpuno ograenom dijelu je uvijek praktino. To
omoguava rukovaocu da radi izvan pregraenog dijela. Ukoliko on i mora biti unutar tog
112
dijela, tada su drugi radnici poteeni buke. Takve pregrade moraju imati vrste zidove kako
bi se postiglo eljeno smanjenje buke, a vrata ili neophodni otvori obloeni akustikom
izolacijom.
Unutar bilo koje prostorije ili pregraenog prostora, razina buke e biti vii nego kada se
buka iz odreenog izvora moe slobodno iriti. Dio ovih zvukova moe se kontrolirati ukoliko
se na zidove postave materijali koji apsorbiraju buku. Materijali za akustiku apsorpciju se
postavljaju na strop i bone zidove. Pri tome se smanjuje buka niskih frekvencija za 3 do 6
dB, a visokih frekvencija za 5 do 10 dB.
Akustiki epii ili slualice za uha mogu efikasno priguiti buku, ali ovjeku je potrebno
odreeno vrijeme da se na njih prilagodi. Neki od radnika se nikada ne uspiju prilagoditi na ta
pomagala. U tablici 5.5. su prikazane vrijednosti smanjenja buke primjenom pomagala za uha.
Tablica 5.5. Vrijednosti smanjenja buke pomagalima za uha
Frekvencija, Hz epii, dB Slualice, dB

250 10 30 15 25
500 15 30 25 35
1000 15 30 35 45
2000 20 40 35 45
Na kraju ne treba zaboraviti jednu vanu stvar, a to je, ukoliko postoji nekoliko strojeva
koji proizvode buku, potrebno ih je grupirati na jedno mjesto, a ne razdvajati, jer ukupna
jaina buke nije jednostavna suma svih pojedinih izvora buke. Tako na primjer, dva klima
ureaja na 20 m visine proizvode jainu buke od po 60 dB, ali te vrijednosti se ne zbrajaju 60
+ 60 = 120 dB, nego je suma njihove buke 60 + 3 = 63 dB. Pravilo zbrajanja decibela potjee
od osnovne definicije o decibelu i moe se jednostavno utvrditi kako je prikazano u tablici
5.6.
Tablica 5.6. Pravilo zbrajanja izmjerene buke u dB pojedinih strojeva ili ureaja
Ukoliko se dvije jaine Treba dodati sljedeu vrijednost

buke u dB razlikuju dB vioj vrijednosti
0 do 1 dB 3 dB
2 do 3 dB 2 dB
4 do 8 dB 1 dB
9 ili vie dB 0 dB
Ukoliko postoji vie od dva razliita izvora buke, postupak zbrajanja je isti, ali se
zbrajaju istovremeno samo dva izvora, nakon toga opet dva i tako redom. Npr. suma pet
razliitih jaina buke: 57, 63, 63, 66 i 69 dB je
69
66
63 = 72 dB
= 66 = 69
63 = 66
57
113
Redoslijed zbrajanja uglavnom nije bitan. Npr. izmjene u redoslijedu zbrajanja u

ukupnoj sumi mogu dati razliku za 1 dB, razliku koja se nalazi u granicama uobiajene
raunske greke. Ako promijenimo redoslijed zbrajanja gornjih vrijednosti, dobit emo sumu:
66
= 68
63
69 = 72 dB
= 70
63 = 70
57
U nekim rjeim sluajevima, kada postoje dva ista tona jednake frekvencije, na primjer
buka iz dva pretvornika, potrebne su dodatne informacije koje opisuju relativno trenutano
stanje (fazu) tih tonova, kako bi se izraunala njihova suma.
Smanjenje prometne buke
Neke specifine mjere za smanjenje buke s velikih pormetnica poput autocesta ukljuuju
sljedee:
- ograivanje autocesta koje porlaze kroz stambena podruja
- Oblikovanje zidova koji e odbiti ili apsorbirati buku (zemljani nasipi prekriveni
vegetacijom su uinkoviti)
- promjene poloaja autoceste kako bi se izbjegla osjetljiva podruja
- postavljanje ogranienja brzine na odreenim dijelovima autoceste
- uspostavljanje alternativnih putova za kamione
- uvoenje kvalitetne izolacije stambenih zgrada, odabir dvostrukih prozora.
5.4. SVJETLOSNO ONEIENJE
Otkriem elektrine energije ubrzao se napredak ovjeanstva.Komoditet i praktinost

ukljuivanja rasvjete dodirom na prekida utjecao je na razvoj nonog i poslovnog ivota.
Blagodati ovog otkria vidljivi su u svakodnevnom ivotu (razvoj elektronike, atomska
energija, supravodljivost). Meutiom promjena lica naeg planeta posljedicaje intenzivne
uporabe rasvjete.Velika povrina kopna osvijetljena je ljudskim naseljima i
gradovima.Neelektrificirane su ostale samo ekonomski siromane zemlje. U novije vrijeme
trai se ravnotea izmeu razvoja i prirodnog naina ivota. Danas su ekosustavi i
ovjeanstvo ugroeni zbog starog i pogrenog naina ponaanja.
Mjerenje rasvjete
Ukupni svjetlosni tok ili fluks () je neka koliina zraenja tijela u prostoru, a jedinica je
1 ln (lumen). Prostorni kut () je dio povrine kroz koji prolazi dio zraka odnosno fluksa.
Prostorni kut je definiran kao dio povrine zamiljene jedinine kugle. Svjetlosna jaina (I)
definira se kao ukupni svjetlosni tok koji prolazi kroz prostorni kut, a jedinica svjetlosne
jaine je 1 cd (candela hr. kandela).
I = /
114
Osvijetljenost (E) povrine karakterizira fluks koji pada na jedinicu povrine. Moe se rei
da osvijetljenost neke povrine (S) ovisi o kutu pod kojim pada svjetlost na tu povrinu, a
opada s kvadratom udaljenosti od izvora svjetlosti. Jedinica za osvijetljenost je 1 lx (lux hr.
luks).
E = / S
E = I / S
E = I cos / r2
Obzirom da u prirodi ne postoji tokast izvor svjetlosti, nego su to izvori svjetlosti koji
imaju konano velike dimenzije, potrebno je definirati veliinu koja karakterizira sjajnost
takvih svjetlosnih povrina. Tako je sjajnost (L) dio izraene energije svjetlosnog izvora kroz
dio njegove povrine, a koja dopire do mjesta promatranja. Jedinica za sjajnost je cd/m2
(kandela po metru kvadratnom).
L = I / S cos
gdje je: L sjajnost (luminacija)

S dio povrine svjetlosnog izvora
I dio svjetlosne jaine
kut promatranja
to je svjetlosno oneienje?
Stvaranje odsjaja na nonom nebu koje nastaje rasipanjem umjetnog svjetla u okolnu
atmosferu u kojoj se nalaze molekule plinova i lebdeih estica. Loa kakvoa vanjske
rasvjete razlog je svjetlosnim oneienju. Zbog takve izvedbe svjetlost se alje u nebo
umjesto da se projicira dolje. Pri tome nastaje otpadna elektrina energija, a poznato je da
energiju treba tedjeti.
Nou iznad gradova i manjih naselja uzdiu se naranasto-bijele-ute boje svjetlosti koju
nekontrolirano i tetno prema horizontu isijavaju neekoloka rasvjetna tijela (slika 5.8.).
Neekoloka rasvjetna tijela su sva ona kod kojih je staklena ili pleksiglas kugla izbaena izvan
kuita.
Slika 5.8. Izgled nonog neba oneienog vanjskom rasvjetom
ivotni ciklus biljnog i ivotinjskog svijeta, ukljuivo i ovjeka, prilagoen je izmjenama

dana i noi. Takva izmjena temeljna je odrednica ekosustava.No, ako se takav ciklus poremeti
bioloke posljedice su nesagledive. Poremeaji se odraavaju i na stanje ljudskog organizma.
Vie od 95% Europljana danas ivi u podrujima gdje je prirodni ton nonog neba
posvijetljen etiri ili vie puta (slika 5.9.).
115
Slika 5.9. Satelistski snimak nonog neba u Europi
U Hrvatskoj u svjetlosnom oneienju prednjae gradovi Zagreb i Rijeka, te splitsko

podruje i istona Slavonija. U Istri nono nebo rasvjetljavaju Pula, Pore, Umag, Rovinj i
Novigrad. iri se i svjetlosni prsten oko Pazina ali i drugih gradova u unutranjosti, te na
voritima istarskog ipsilona.Velike su posljedice svjetlosnog oneienja i za astronomiju.
Tako danas u Hrvatskoj vie nema pogodnih mjesta za astronomska promatranja izuzev nekih
otoka i nenaseljenih podruja Like i Gorskog kotara. Zvjezdano nebo od horizonta do zenita
moe se pratiti ne svega nekoliko lokacija u Europi.
Kako smanjiti svjetlosno oneienje
Za vanjsku nonu rasvjetu objekata koristiti infracrveni senzor koji pali rasvjetu kada
netko prilazi zgradi. Prednost pri odabiru rasvjetnog tijela dati natrijevim aruljama pod
malim tlakom jer su manje tetne. One emitiraju uski snop vidljivog spektra, dok ostatak
spektra ostaje ist. Ove arulje troe 5 puta manje energije od arulja koje sjaje intenzivno uz
emisiju topline, 2,2 putamanje nego ivine arulje te 1,5 puta manje nego natrijeve arulje pod
visokim tlakom i fluorescentne arulje.
Prednosti i koristi primjene arulja nove generacije su smanjenje potronje energije te
neizravno i energenata, smanjenje emisije CO2, NOx, SO2 i lebdeih estica; zatita nonog
okolia i smanjenje poremeaja u prirodnim stanitima ( ivotinje, biljke i ekoloki procesi);
avioni i brodovi nisu izloeni bljesku; sprjeava se uznemiravanje susjedstva; profesionalci i
amateri se mogu baviti astronomijom; zatita tamnog neba u skladu s UNESCO-ovom
deklaracijom (izvorno) o pravima buduih generacija:
"Future generations have the right to an undamaged and unpolluted Earth,

including the right to a clean sky."
5.5. RADIOAKTIVNO ZRAENJE KAO IZVOR ONEIENJA
Zraenje je energija koja prolazi kroz tvar ili kroz vakuum. Ionizacijsko zraenje nastaje u
prisutnosti radioaktivnog materijala u okoliu, aparata koji proizvode ionizacijske zrake i pri
proizvodnji radioaktivnih tvari u nuklearnim reaktorima. Ionizacijsko zraenje je znaajno za
medicinsku dijagnostiku i terapiju, upravljanje industrijskim procesima i za istraivanja.
Ionizacijsko zraenje negativno utjee na zdravlje ljudi, ivotinja i biljaka, izaziva genetske
promjene i oteenje tkiva.
Ionizacijsko zraenje nastaje od radioaktivnih materijala koji su prisutni u okoliu, X-zraka
iz strojeva i aparata, te od radioaktivnih tvari nastalih u nuklearnim reaktorima. Ovo zraenje
116
se moe kvanitificirati detektiranjem i mjerenjem nastale koliine iona kada ioni prenesu
svoju energiju na razliite materijale osjetljive na zraenje poput fotografskog filma i
fluorescentnih materijala.
U nuklearne djelatnosti se ubrajaju:

a) koritenje nuklearnog materijala u energetske svrhe (reaktor snage u nuklearnoj elektrani,
nuklearnoj toplani i nuklearnoj propulziji),
b) koritenje nuklearnog materijala u istraivake svrhe (istraivaki reaktor),
c) rudarenje nuklearnog materijala i prerada rude (rudnik uranija i torija s postrojenjem za
preradu rude),
d) proizvodnja i obogaivanje nuklearnog goriva,
e) prerada istroenog goriva podrijetlom iz reaktora,
f) skladitenje niskoradioaktivnog i srednjeradioaktivnog otpada podrijetlom iz reaktora u
koliinama koje zahtijevaju primjenu mjera nuklearne sigurnosti i zatite,
g) odlaganje niskoradioaktivnog i srednjeradioaktivnog otpada podrijetlom iz reaktora u
koliinama koje zahtijevaju primjenu mjera nuklearne sigurnosti i zatite,
h) skladitenje istroenog goriva i drugog visokoradioaktivnog otpada podrijetlom iz reaktora,
i) odlaganje istroenog goriva i drugog visokoradioaktivnog otpada podrijetlom iz reaktora,
j) skladitenje nuklearnog materijala kategorija I. i II.
k) odlaganje nuklearnog materijala kategorija I., II. i III.
Mjerenje radijacije, utjecaj na organizam i zatita
Zbog potencijalnog utjecaja na zdravlje, neophodno je izmjeriti izloenost zraenju. Jedan

od naina provedbe mjerenja, za sluaj nekog zraenja, ukljuuje procjenu koliine
proizvedene ionizacije u razliitim vrstama tvari. Na primjer u ionizacijskoj komori,
standardni instrument dizajniranu te svrhe, mjeri koliinu pozitivnih ili negativnih iona
proizvedenih zraenjem u definiranom volumenu i masi zraka. Tako prva jedinica izloenosti
mjeri ionizaciju zraka s pomou X-zraka i gama-zraka, a tradicionalna jedinica je Roentgen
(R) ili u SI sustavu coulomb po kilogramu zraka. Ove jedinice nisu odgovarajue za druge
vrste zraenja poput alfa, beta ili neutronskog zraenja u zraku ili apsorbiranja energije u
drugim materijalima. Druga znaajna jedinica koja mjeri apsorbiranu energiju ili apsorbiranu
dozu je jedinica rad (radiation absorbed dose) i SI jedinica gray (grej) (Gy). 1 Gy predstavlja
1J (dul) energije koju je ionizirajue zraenje predalo 1 kilogramu (kg) tvari. Jedinica rad se
koristila prije uvoenja SI sustava i pri tome je 1 Gy = 100 rada. Apsorbirana doza se moe
mjeriti na vie naina, no u praksi se ne mjeri, nego se podatak o apsorbiranoj dozi dobiva
poznavanjem ili odreivanjem ekspozicije. Jedinice rem i Sievert (Sv) iz SI sustava su
izvedene jedinice koje predstavljaju ekvivalentnu dozu ionizirajueg zraenja. Jedinica Sv
nosi naziv po vedskom fiziaru i lijeniku Rolfu Sievertu, koji je poznat po svojim radovima
na mjerenju doziranja radijacije zajedno sa svojim istraivanjem o biolokim efektima
radioaktivnostii zatitu od zraenja.
Ljudi kao i ostale vrste trajno su izloene zraenju male razine iz nekoliko prirodnih
izvora ( zrake iz svemira 8%, kamenje i tlo 8%, unutar ljuskog tijela 11%, radon 55% -plin
nastaje radioaktivnim raspadom urana u Zemljinoj kori). Antropoloki izvori zraenja su x-
zrake 11% (medicina), nuklearna medicina 4%, potroaki proizvodi 3% i ostalo <1%
(profesionalno, padaline, ciklus nuklearnog goriva).
Ionizacijsko zraenje oteuje DNK, genetski materijal organizma. Promjene u DNK
poznate su kao mutacije. Kada mutacije nastaju u reproduktivnim organima, promjene su
vidljive u sljedeim generacijama, a posljedice mogu biti viestruke: priroene deformacije,
mentalna zaostalost, genetske bolesti poput nastajanja onkogena, gena koji izaziva karcinom.
117
Izloenost odreenim izvorima zraenje i doze koje ljudski organizam moe primiti prikazano
je u tablici 5.7.
Tablica 5.7. Izloenost izvorima zraenja i doze
Izvor Doza
Zrake iz svemira 30 -100 mrem/god.
Radioaktivne tvari iz okolia u vodi, zraku i tlu 36 -110 mrem/god.
Sustavi pregleda prtljage na aerodromima 2,1 mrem/god.
Zraenje u zatvorenom prostoru, radon u zraku 200 2400 mrem/god.
Kuhanje i grijanje na zemnom plinu 5 i 22 mrem/god.
Radioluminiscentni satovi i ure 40 - 104 mrem/god.
X-zraenje, medicinsko i zubno 20 500 mrem/god.
Zgrade od kamena, cigala i betona 8 13 mrem/god.
Puai cigareta 8.000-16.000 mrem/god.
Ljudi i oprema se mogu zatiti od tetnog zraenja pohranjivanjem i izoliranjem izvora

zraenja, dranjem na najveoj moguoj udaljenosti, smanjivanjem vremena izlaganja
zraenju, koritenjem olovnog tita, betona ili drugih odgovarajuih gustih materijala.
Odlaganje radioaktivnog otpada
Radioaktivni otpad je podijeljen u nisko i visoko radioaktivni otpad. U prvu grupu se

ubrajaju krutine, kapljevine ili plinovi koji isputaju malu koliinu ionizacijskog zraenja
(nuklearne elektrane, istraivaki instituti, bolnice i industrija). Tu se ubrajaju i ozraeni
stakleni pribor, papir i materijali. Oni se moraju bezopasno pohraniti. Meutim, sve ovisi o
zakonskim propisima pojedine zemlje. Tako u SAD postoji 800 lokacija za zbrinjavanje ove
vrste otpada. U drugu grupu se ubrajaju one tvari koje inicijalno isputaju veliku koliinu
ionizacijskog zraenja (gorivi tapii u elektrani, rashladni fluidi te plinovi i zrak u reaktoru,
proizvodnja nuklearnog oruja).
Definitivno, odlaganje ove vrste nuklearnog otpada je jedan od najveih problema
dananjice. Mnogi znanstvenici predlau odlaganje u stabilne kamene formacije u veim
dubinama. Pri tome one moraju biti geoloki stabilne, bez podzemnih voda i udaljena od
naseljenih mjesta. Drugi prijedlog je pohranjivanje u dubine oceana ispod ledenjaka na
Antarktiku. Meutim, meunarodna zajednica se protivi tom rjeenju, jer se dugorono moe
ugroziti morski ivi svijet. Zato se sve vie prihvaa prvi prijedlog. U Europi samo Njemaka
ima trajno skladite radioaktivnog otpada. U SAD postoji 80 privremenih skladita u kojima
se skladitio visokoradioaktivni otpad. Sada se razmatra izgradnja trajnog skladita u Yucca
Mountain, 130 km sjeverozapadno od Las Vegasa. U R Hrvatskoj se jo uvijek trai
najpovoljnija lokacija za odlaganje dijela nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane Krko.
Jako radioaktivni tekui otpad se teko moe kontrolirati pa ga se prije trajnog odlaganja treba
prevesti u krutinu. U Njemakoj se ova vrst otpada odlae u valjke izraene od bornog stakla,
koji apsorbira neutrone to sprjeava eksplozija valjaka. Takvi valjci se odlau u naputene
rudnike soli, a u Francuskoj u skladitima izgraenim na povrini.
Zatvaranje nuklearnih elektrana
Nuklearne elektrane mogu biti u funkciji 25 do 40 godina. Nakon toga njihov radni vijek
prestaje. Zbog velike opasnosti od moguih nesrea, njih se ne smije napustiti i zaboraviti na
njih, nego ih treba propisno zatvoriti. To se provodi na tri naina:
118
1. Uskladitenje je najjednostavniji postupak. Organizira se trajna uvarska sluba

daljnjih 50 do 100 godina. Tijekom tog vremena neki se radioaktivni materijali
raspadnu. Nakon tog vremena jednostavnije se moe rastaviti elektrana. Meutim u
sluajna istjecanja iz elektrane tijekom predvienog vremena skladitenja ipak
predstavlja odreenu opasnost.
2. Cementiranje cijela elektrana se zalije betonom. Ovakva grobnica bi trebala ostati
netaknuta 1000 godina. Meutim, iskustva iz ernobila pokazuju da je sarkofag poeo
pucati ve nakon nekoliko godina. Pri tome kroz te pukotine mogu istjecati
radioaktivne tvari. Upitno je hoe li budue generacije kontrolirati i odravati ove
nadgrobne spomenike.
3. Rastavljanje odmah nakon zatvaranja elektrane. Radnici tijekom ovog postupka
moraju nositi zatitna odijela i maske. Neka mjesta u pogonu su jo prevrua pa zato
treba razmotriti primjena robotike u rastavljanju tih dijelova. Nakon to se rastavi
elektrana u manje dijelove, oni se pohranjuju u za to predviena trajna skladita.
U svijetu je bilo do 1995. izvan uporabe 84 elektrana, u 2000-toj godini daljnjih 98. U 21.
stoljeu dolazi na naplatu sigurno pohranjivanje tih zatvorenih nuklearnih elektrana. Tako je
npr. 1991. godine zatvaranje reaktora u Massachusettsu iznosilo oko 370 milijuna dolara, dok
je izgradnja istog 1960.g iznosila 186 milijuna dolara (preraunato u vrijednost dolara u 1991.
godini).
Literatura uz Poglavlje 5:
1. Berakovi B., Mahmutovi Z., Hidroelektrane i odrivi razvoj, Meunarodna konferencija Odrivo
gospodarsko koritenje nizinskih rijeka i zatita prirode i okolia, Zagreb, 1998.
2. BCPC, The British Crop Protection Council, The pesticide Manual (Incorporating the Agrochemicals
Handbook) a world compendium, 15th edition, Tomlin C. (Ed.), Datix International, Bungay, 2009.
3. Breastrup C.B., Vikterlof K.J., Manual on radiation Protection in Hospitals and General Practice, WHO,
Geneva, 1994.
4. Burns W., Noise and Man, J.B. Lippincott, Philadelphia, 1973.
5. Carson R., Silent spring, Houghton Mifflin, Boston, 1962.
6. Colin J.L. Taylor C.J.L., The effects of biological fouling control at coastal and estuarine power
stations, Marine Pollution Bulletin 53 (2006) 3048
7. Cothern C.R., Smith J.E. (eds.) Environmental radon, Plenum Press, New York, 1987.
8. Elektroprojekt, Katastar malih hidroelektrana u Hrvatskoj-II.A faza, Zagreb, 1993.
9. Energetski institut Hrvoje Poar, Program izgradnje malih hidroelektrana prethodni rezultati i
budue aktivnosti, Zagreb, 1998.
10. Energetski institut Hrvoje Poar, Razvitak elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske do 2030.
godine, Zagreb, 1998.
11. Fernndez Torres M.J., Bevi F.R.,Chlorine use reduction in nuclear or conventional power plants: a
combined cooling-and-stripping tower for coastal power plants, Journal of Cleaner Production,
26(2012)1-8.
12. Masschelein W.J., Management of radioactive discharges of nuclear power plants into the aquatic
environment, u (Horan N., Ed..) Environmental waste management, John Wiley & Sons, Chichester,
1996.
13. Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia, Ministarstvo gospodarstva, Urbanistiki institut Hrvatske,
Prostorno planerske podloge za ocjenu poteza vodotoka za koritenje i lociranje malih hidroelektrana u
Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995.
14. Laughton M.A. Warne D.J. (Eds.), Electrical enginner's reference book, 16th edition, Elsevier Science,
Oxford, 2003.
15. Miller B.G. Clean coal Engineering technology, Chapter: Emissons control strategies for power plants,
Butterworth-Heinemann, Burlington, 2010.
16. Rytoma T., Ten years after Chernobyl, Ann. Med. 28(1996) 83-87.
17. Salvato A., Nemerow N.L., Agardy F.J., Environmental engineering 5th Ed., John Wiley &Sons, Inc.,
New Jersey, 2003.
18. Say N.P., Lignite-fired thermal power plants and SO2 pollution in Turkey, Energy Policy 34 (2006)
26902701.
119
19. Smith E.H., Kennedy G.G., History of Pesticides, in Pimentel, D. (Ed.), Encyclopedia of Pest
Management, Informa Taylor & Francis Group, London, 2002.
20. Solomon K.R., Ecotoxicological risk assessment of pesticides in the environment, in Krieger R.(Ed.)
Hanbook of pesticide toxicology,3rd ed., Academic Press, London 2010.
21. US Nuclear regulatory Commission, Reactor Concepts manual, NRC, Washington, DC, 2000.
22. Ware G., Whitacre D., The pesticide book, 6th edition, MeisterPro Information Resources, Willoughby,
Ohio 2004.
23. eljei D., Perkovi P., Uporaba pesticida i postojee pravne odredbe za njezinu regulaciju, Sgurnost
53 (2) (2011)141 150.
Pojmovnik uz 5. poglavlje:
5.1. Problem prekomjerne uporabe pesticida

Pesticidi: proizvodi kemijskog ili biolokog podrijetla koji su namijenjeni zatiti ekonomski znaajnih biljaka i
ivotinja. Pesticidi su selektivna kemijska sredstva za unitavanje biljnih i ivotinjskih tetnosti.
Ostatci pesticida: to su ostatci, ukljuujui aktivne tvari, njihove metabolite i/ili produkte razgradnje ili
produkte reakcije aktivnih tvari koja se trenutno koriste ili su se prije koristili u sredstvima za zatitu bilja u
skladu sa Zakonom o sredstvima za zatitu bilja.
5.2. Toplinsko oneienje

Biogorivo: tekue ili plinovito gorivo dobiveno iz biomase.
Biomasa: biorazgradivi dio proizvoda, ostataka i otpadaka od poljoprivrede (ukljuivo s biljnim i ivotinjskim
tvarima), umarstva i drvne industrije, kao i biorazgradivi dijelovi komunalnog i industrijskog otpada ije je
energetsko koritenje doputeno.
Energija: elektrina energija, toplinska energija, plin, biogorivo, nafta i naftni derivati.
Kogeneracija: istodobna proizvodnja elektrine i toplinske energije u jedinstvenom procesu.
Obnovljivi izvori energije: izvori energije koji su sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomino,
posebno energija vodotoka, vjetra, neakumulirana Suneva energija, biogorivo, biomasa, bioplin, geotermalna
energija, energija valova, plime i oseke, biomase, plina iz deponija, plina iz postrojenja za preradu otpadnih
voda.
5.3. Buka kao izvor oneienja

Buka: neeljeni zvuk. Moe biti neeljeni zbog razliitih razloga poput izazivanja gubitka sluha, smetnje u
komunikaciji, izazivanje gubitka sna, negativnog utjecaja na ljudsku fiziologiju ili zbog jednostavne smetnje.
Oneienje bukom: stanje u kojem buka ima karakteristike i vrijeme trajanja koje tete ljudskom zdravlju i
dobrobiti ili smetaju ugodnom uivanju ivota i posjeda u podrujima koja su izloena buci.
Okolina buka: ukupna buka u danim uvjetima ili u okoliu.
Nivo buke: izmjereni zvuni tlak u dBA primjenom odgovarajue vrste zvukomjera.
5.4. Svjetlosno oneienje

Svjetlosno oneienje okolia: emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja tetno djeluje na ljudsko
zdravlje i uzrokuje osjeaj blijetanja, ugroava sigurnost u prometu zbog blijetanja, zbog neposrednog ili
posrednog zraenja svjetlosti prema nebu ometa ivot i/ili seobu ptica, imia, kukaca i drugih ivotinja te
remeti rast biljaka, ugroava prirodnu ravnoteu na zatienim podrujima, ometa profesionalno i/ili amatersko
astronomsko promatranje neba ili zraenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troi elektrinu energiju te
naruava sliku nonog krajobraza.
Svjetlo: elektromagnetsko zraenje u (ovjeku) vidljivom dijelu spektra te u ultraljubiastom i infracrvenom
podruju.
Blijetanje: fizioloko smanjenje sposobnosti ljudskog vida zbog rasipanja svjetlosti u staklastom tijelu oka ili
neugodan, psiholoki osjeaj prouzrokovan zbog estog, nehotinog gledanja u izvor svjetlosti, a uzrokuje ga
razlika izmeu jaine svjetlosti izvora i svjetlosti okolice.
Svjetlina rasvijetljene povrine: odnos izmeu svjetlosne jakosti rasvijetljene povrine i projekcije te povrine
na smjer zraenja, a izraava se u cd/m2.
Jakost svjetla: snaga zraenja koju emitira izvor svjetla u odreenom smjeru. Izraava se u kandelama [cd].
Svjetlosni tok: koliina svjetla koje je emitirano iz izvora i prihvaeno promatranom povrinom objekta.
Izraava se u lumenima [lm].
Rasvijetljenost: mjera za koliinu svjetlosnog toka koja pada na jedininu povrinu. Izraava se u luksima [lx].
Rasvijetljenost neba: podrazumijeva rasvijetljenost nonog neba koja nastaje zbog rasprenja vidljivog i
nevidljivog svjetla (ultraljubiastog i infracrvenog svjetla) prirodnog ili umjetnog podrijetla na sastavnicama
okolia i atmosfere.
120
5.5. Radioaktivno zraenje kao izvor oneienja

Efektivna doza: proraunom modificirana apsorbirana doza kojom se izraava rizik izlaganja ionizirajuem
zraenju uzimajui u obzir razliitu bioloku uinkovitost razliitih vrsta ionizirajueg zraenja i razliitu
osjetljivost tkiva i organa ljudskog tijela s obzirom na ionizirajue zraenje. Fizikalna jedinica kojom se izraava
efektivna doza jest jedan sivert (Sv).
Ionizirajue zraenje: elektromagnetsko i estino zraenje ijim prolazom u tvari izravno ili neizravno nastaju
parovi pozitivno i negativno elektriki nabijenih estica-iona.
Istroeno nuklearno gorivo: nuklearno gorivo koje je bilo ozraeno u reaktorskoj jezgri i iz nje je trajno
uklonjeno.
Izvor ionizirajueg zraenja: svaki ureaj, postrojenje ili tvar koja proizvodi ili odailje ionizirajue zraenje,
ukljuivo i nuklearni materijal.
Odlaganje radioaktivnog otpada i iskoritenih zatvorenih radioaktivnih izvora: djelatnost kontroliranog,
trajnog smjetaja radioaktivnog otpada i iskoritenih zatvorenih radioaktivnih izvora u graevinu namijenjenu
odlaganju bez namjere d a se taj radioaktivni otpad i iskoriteni zatvoreni radioaktivni izvori ponovno ukljue u
bilo koju djelatnost s radioaktivnim tvarima.
121

2013 Skripta Zastita Okolisa PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

2013 Skripta Zastita Okolisa PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Zagrebu

Fakultet kemijskog inenjerstva

Dr. sc. Felicita Briki, red. prof.

Zagreb, akademska godina 2012/2013.

Poglavlje 1: SVIJET U KOJEM IVIMO

Poglavlje 2: PRIRODNE I OTPADNE VODE

Poglavlje 3: TLO I ONEIENJE TLA

Poglavlje 4: ZRAK, ONEIENJE ZRAKA I PROMJENA KLIME

Poglavlje 5: OSTALE VRSTE I IZVORI ONEIENJA OKOLIA

Meutim, prije detaljnijeg osvrta o pojedinim ekosustavima planeta Zemlje, potrebno je

pogreno upotrebljava umjesto izraza okoli (eng. environment). Popularizacijom

Elementi (sastavnica) okolia Vrste oneienja

Grafiki prikaz utjecaja razliitih vrsta oneienja na ekosustave

Poglavlje 1: SVIJET U KOJEM IVIMO

To je pojednostavljena formula za vrijeme udvostruenja. Stvarna formula ukljuuje jo

Algebarsko rjeenje diferencijalne jednadbe glasi:

Uvrtavanjem izraunatih vrijednosti u dijagram, dobiva se eksponencijalna krivulja rasta, jer

Slika 1.1. Grafiki prikaz krivulje eksponencijalnog rasta populacije

Kada se populacija udvostruila N = N0 2, uvrtavanjem u jednadbu eksponencijalnog

vrijeme se udvostruenja se moe izraunati i izrazom: vd = 0.69/b.

Primjer: Pri brzini rasta od b = 2,8 % godinje, populacija u Ugandi e se udvostruiti za

milijardi (najvie) stanovnika. Promatrajui demografiju razliitih zemalja uoeno je da je u

Utjecaj na okoli = populacija tehnoloki utjecaj potronja po osobi

Broj populacije u odnosu na potronju ovisi o pojedinim podrujima. Tako je u

Specifinosti demografskog razvoja u Hrvatskoj

poveanja emigracijske sastavnice u ukupnoj demografskoj bilanci Hrvatske. To je

1.2. EKOSUSTAV I ENERGIJA

ivotna energija podrazumijeva kapacitet ili sposobnost obavljanja rada. Organizmima je

zraenja i pretvaraju tu energiju u kemijsku energiju, koja je pohranjena u molekulama

6 CO2 + 12 H2O + energija zraenja C6H12O6 + 6 H2O + 6 O2

C6H12O6 + 6 O2 + 6 H2O 6 CO2 + 12 H2O + energija (-H)

Stanino disanje omoguuje iskoritavanje pohranjene kemijske energije u glukozi i drugim

1.3. EKOSUSTAV I FIZIKALNI OKOLI

Slika 1.2. Pojednostavljeni prikaz kruenja tvari i protoka energije

Slika 1.3. Pojednostavljeni shematski prikaz kruenja ugljika

Slika 1.4. Pojednostavljeni prikaz kruenja duika u okoliu

Slika 1.5. Pojednostavljen prikaz krunog toka fosfora

Slika 1.6. Pojednostavljeni prikaz krunog toka vode

Slika 1.7. Raspodjela suneve energije tijekom prolaza kroz atmosferu

Atmosfera je nevidljivi sloj plinova koji okruuje Zemlju. Sadri 21 % kisika, 78 %

Slika 1.8. Pojednostavljeni prikaz slojeva atmosfere

tundra makija panjaci tajga Pustinja Planinska zona

Slika 1.9. Prikaz granica bioma

ivot u vodi (vodni ekosustav) je potpuno razliit od ivota na kopnu. Temperatura

1.3. RIZICI ZA OKOLI

Slika 1.10. Rijeka Fraser i kanjon Hells Gate

Slika 1.11. Otok Kyushu oznaeno mjesto Minamata

U tvornici su se proizvodile razliite kemikalije, a najvie acetaldehid i vinilklorid koji se

Rudnici - povrinski kopovi

Tvornica celuloze i papira

Slika 1.12. Fotografski snimak Annat Pointa na sjevernom dijelu

Slika 1.13. Prikaz satelitskg snimka gradskog podruja

Meutim, vremenom se ustanovilo da su se pojavile brojne infekcije kod kupaa i brojne

Izlijevanje nafte na morsku povrinu

Isputanje otrovnog plina u atmosferu

Slika 1.15. Fotografski snimak tvornice pesticida Union Carbide

Godine 1986. poinje proces u SAD-u. Poetno sasluanje je trebalo odrediti da li e se

Isputanje radioaktivnih tvari u atmosferu

Slika 1.16. Prikaz poloaja Ukrajine na geografskoj karti Europe

Utjecaj viestrukih i rasprenih izvora oneienja na okoli kisele kie

Slika 1.17. Glavna podruja kiselih kia u svijetu

Pojava tropske alge Caulerpa taxifolia

velika prozirnost mora, to omoguava pristup sunevoj svjetlosti te pogodna temperatura