UREENJE BUJICA

Ureenje bujica je ureenje bujinog korita i pripadajueg bujinog sliva.

Bujice ili bujini tokovi su povremeni ili stalni prirodni vodotoci (jaruge,
suhodoline, potoci i rjeice), ija su slivna podruja zahvaena erozijskim
procesima.

Karakterizirane su naglim nadolascima poplavnih voda koje nastaju neposredno

poslije jakih kia ili ubrzanog topljenja snijega, kao i velikim koliinama nanosa
i razornom snagom toka.

Pod pojmom erozije podrazumijevaju se promjene na povrinskom sloju tla koje

nastaju kao posljedica djelovanja kie, snijega, mraza, temperaturnih razlika,
vjetra, valova, struja, tekuih voda i antropogenih inilaca. Te promjene uvijek
oznaavaju procese iskljuivo vezane za otkidanje, transport i taloenje estica
tla.

Prema uzroku erozije razlikuje se:

(I) regionalna ili pluvijalna erozija, nastala djelovanjem kie (usporena
erozija) i antropogenih inilaca (ubrzana erozija),
(II) fluvijalna erozija, nastala djelovanjem tekue vode,
(III) glacijalna erozija, nastala djelovanjem leda,
(IV) eolska erozija, nastala djelovanjem vjetra,
(V) abrazija, erozija nastala djelovanjem valova i struja.

Erozija nastala djelovanjem kie, tekue vode i leda esto se naziva vodna
erozija.

U naim su krajevima najzatupljenije regionalna i fluvijalna erozija.

(I) Kod regionalne erozije se prema nainu kako erozija odnosi slojeve
tla razlikuju:
(a) povrinska erozija,
(b) dubinska ili linearna erozija,
(c) mjeovita erozija (kombinacija povrinske i dubinske erozije).

(a) Povrinsku eroziju ine:

(i) obina povrinska erozija, s jednolikim odnoenjem povrinskih estica tla

po cijelom slivu,
(ii) slojevita (laminarna) erozija, s odnoenjem tla u tankim slojevima
(lamelama) razliite debljine,
(iii) raspadinska (osulinska) erozija, gdje se pored sitnijih estica tla za vrijeme
jakih kia niz padinu podjednako kotrljaju i krupniji stjenski odlomci.

(b) Dubinsku eroziju sainjavaju:

(i) brazdasta erozija,
(ii) jaruasta erozija,
(iii) mjeovita jaruasto piramidalna erozija,
(iv) urvinska erozija, koju sainjavaju odroni, soliflukcije (manji urvinski
pokreti termogenog karaktera), popuzine (vea kretanja mase tla niz strme
padine obala) i klizanja tla velikih razmjera (ru tereni),
(v) jaka erozija kra.

(c) Mjeovitu eroziju ine:

(i) povrinska erozija s mjestiminom pojavom manjih brazda i jaruica,

(ii) povrinska erozija s mjestiminom pojavom manjih povrinskih klizanja
tla i soliflukcijom,
(iii) erozija kra u poetnom i srednjem stadiju,
(iv) povrinska erozija karakterizirana manjim piramidalnim oblicima nastalim
zbog bombardiranja tla kinim kapima (ako su takvi oblici u poetnom
stadiju).

(II) Kod fluvijalne erozije se ovisno o tipu vodotoka razlikuju:

(a) bujina erozija,

(b) rijena erozija.

1. DIJELOVI BUJINOG TOKA

Sukladno karakteru i stupnju zahvaenosti erozijskim procesima mogue je
bujini tok podijeliti na tri dijela:

(1) prikupite (gornji tok),

(2) grlo bujice (srednji tok),
(3) unj (donji tok, naplavina).

(1) Prikupite je zahvaeno jakom erozijom. Djelovanjem velike pokretne sile,

od manjih, ali strmih potoka i brazda, nastaju erozijski lijevci koji se stalno
proiruju.

(2) Grlo bujice je karakterizirano ravnotenim stanjem s relativno ujednaenim

pronosom nanosa. U ovom dijelu toka voda obino tee uskom dolinom.
(3) unj karakterizira taloenje nanosa, odnosno stvaranje naplavine na kojoj
bujica s vremenom stvara novo i zatrpava staro korito, a esto se rava u vie
korita.

Ovakva sistematizacija bujinog toka upuuje da se cilj ureenja bujica sastoji

u tome da se u gornjem toku sprijei erozija, a u donjem taloenje.

2. PARAMETRI BUJINIH TOKOVA

Radi utvrivanja stanja i prognoziranja razvoja erozijskih procesa na nekom

bujinom slivu potrebno je provesti analizu slijedeih inilaca:

(1) oblika bujinog sliva i gustoe mree,

(2) reljefa bujinog sliva,
(3) geoloko petrografskih uvjeta,
(4) vegetacijskog pokrivaa,
(5) razvijenosti erozije na slivu,
(6) klimatskih uvjeta,
(7) utjecaja ljudskog rada.
Tek nakon detaljne analize ovih inilaca mogue je provesti kvantitativnu
determinaciju bujinih tokova.

1. Oblik bujinog sliva i gustoa rijene mree

(1) Oblik bujinog sliva karakteriziran je faktorom oblika sliva, Rf.

Za nae prilike preporua se vrijednost ovog parametra definirati izrazom:

O sl O
Rf 0.195 sl
L 2 L

gdje su:

Osl - duljina vododijelnice, [km],

L - duljina glavnog vodotoka (od ua do krajnje toke vododijelnice), [km].

(2) Gustoa rijene mree, Du [km km-2].

Za Du 0.5 [km km-2] se smatra da je gustoa rijene mree slaba. Srednju

gustou hidrografske mree predstavlja vrijednost, Du = 0.5 do 1.0 [km km-2],
jaku, Du = 1.0 do 2.0 [km km-2], i vrlo jaku Du 2.0 [km km-2].
2. Reljef bujinog sliva

Za potpuniju analizu reljefa bujinog sliva uobiajeno je odrediti:

(1) srednju (nadmorsku) visinu sliva,

(2) srednji pad sliva,
(3) srednju visinsku razliku sliva,
(4) potencijal slijevanja u vrijeme jakih kia,
(5) potencijalnu brzinu slijevanja velikih voda u vrijeme jakih kia,
(6) koeficijent erozijske energije reljefa,
(7) geomorfoloko erozijski koeficijent sliva.

(1) Srednja visina sliva,hsl [m n.m.].

(2) Srednja visinska razlika sliva, hsl [m], odreuje se prema izrazu:

hsl =hsl hu

gdje je hu [m n.m.] (nadmorska) visina ua ili dna profila za koji se rauna

srednja visinska razlika.

(3) Srednji pad sliva, I.

(4) Potencijal slijevanja u vrijeme jakih kia, Psl [m km s-1], definiran je

izrazom:

Psl 2 g h sl A
gdje su nove oznake:

g - ubrzanje polja sile tee, [m s-2],

A - povrina bujinog sliva, [km2].

(5) Potencijalna brzina slijevanja velikih voda u vrijeme jakih kia, Pv [ms-1
km-1], izraunava se iz izraza:

2 g h sl
Pv
A
(6) Koeficijent erozijske energije reljefa, Ker [m km-1/2], dobije se prema izrazu
Silvestrova:
 he
K er
3.164 A
gdje je he [m] dubina erozijskog bazisa (visinska razlika krajnjih toaka sliva).

(7) Geomorfoloko erozijski koeficijent sliva, Ksl [m km-3/2], dan je takoer

Silvestrovim izrazom:

Ksl = Du Ker

3. Geoloko petrografski uvjeti

Budui je za definiranje reima otjecanja i reima nanosa bujinog sliva od

bitnog znaenja poznavanje uea pijeska, ljunka, lapora, gline, stijena i drugih
materijala, podloge za ovu vrstu analizira se geoloko petrografske i pedoloke
karte bujinog podruja.

Na osnovi spomenutih karata i detaljnog pregleda terena odreuju se srednja

vrijednost koeficijenata vodonepropusnosti tla, Kt, definiranog izrazom:

Kt = 0.4 Ap + 0.7 App + Anp

gdje su:

Ap - povrina bujinog sliva u postocima, koja je graena od izrazito

vodopropusnih materijala (pijeska, ljunka i dr.),

App - povrina bujinog sliva u postocima, koja je graena od materijala

srednje vodopropusnosti (kriljaca, lapora, flia i dr.),

Anp - povrina bujinog sliva u postocima, koja je graena od slabo

vodopropusnih materijala (gline, glineno asfaltnih kriljaca, krupnih eruptiva i
dr.).

Vrijednost koeficijenata Kt kree se od 0.4 za veoma vodopropusna tla do 1.0 za

vodonepropusno tlo.

4. Vegetacijski pokriva

Utjecaj vegetacijskog pokrivaa, prvenstveno ume, potom travnjaka i mnogih

viegodinjih kultura (vonjaka, vinograda i dr.), vrlo je znaajan za reim
otjecanja i razvoj erozijskih procesa na nekom bujinom slivu.
Zato je potrebno izvriti detaljan pregled vegetacijskog pokrivaa na bujinom
slivu i kasnijim planimetriranjem na karti odreenog mjerila odrediti postotno
uee povrina pod umom, A, povrina pod travom, At, i povrina tla bez
stalnog vegetacijskog pokrivaa, Ag.

Na osnovi tih podataka izraunava se koeficijent vegetacijskog pokrivaa, Kv,

primjenom izraza:

Kv = 0.6 A + 0.8 At + Ag
Ako je vrijednost koeficijenata Kv blia jedinici, utoliko je sliv vie nezatien
vegetacijskim pokrivaem. To znai da e, u smislu obrane od erozije, biti
potrebne i obuhvatnije protuerozijske mjere i radovi.

5. Razvijenost erozije u slivu

Jaina erozijskih procesa na slivu i koritu karakterizira se koeficijentom erozije,
Ke, definiranog izrazom:

Ke Y X a I
gdje su:

Y - koeficijent otpora estica tla na eroziju. Ovisi o geolokoj grai sliva,

vrsti pedolokih tvorevina i klimi. Srednje (reciprone) vrijednosti ovog
koeficijenta prikazane su u tablici.
X a - koeficijent ureenja sliva. Odnosi se na zatienost tla od atmosferskih
utjecaja i sliva erozije prirodnim putem (npr. vegetacijom) (koeficijent X) ili
umjetno stvorenim uvjetima (protuerozijskim tehnikim ili biolokim radovima)
(koeficijent a). Prema tome, to su u biti dva koeficijenta iji se umnoak kree od
0.05 za zatieno tlo, do 1.0 za potpuno golo, nezatieno i neureeno tlo.

Kako se iz tablice razabire, srednja vrijednost koeficijenata X a dane su za

slivove prije izvoenja protuerozijskih radova. Postoji i tablica srednjih
vrijednosti koeficijenata ureenja sliva i za slivove poslije izvoenja
protuerozijskih radova.

- koeficijent vidljivih i jasno izraenih erozijskih procesa u slivu.

I - srednji pad sliva,

Istaknimo da vrijednosti koeficijenata Y, X a i treba odreivati prema

procentualnom ueu pojedinih elemenata u bujinom slivu ili erozijskom
podruju.

Na osnovi izraunatih vrijednosti koeficijenata erozije, Ke, svrstana su bujina

podruja u slijedeih pet kategorija razornosti.
6. Klimatski uvjeti

Za definiranje reima otjecanja i reima nanosa u bujinom slivu izuzetnu ulogu

ima detaljna studija klimatskih inilaca, ponajprije oborina (kie i snijega), a
potom vjetra i temperature zraka i tla.

Bujini sliv ima u odnosu na velike rijene slivove, zbog relativno male
povrine, mnoge specifinosti koje se u klimatskom pogledu rjee uoavaju kod
veih rijenih slivova.

Kod analize oborina od naroitog je interesa analiza tvz. bujinih kia, tj. kia
palih tokom 24 [h] ija je visina vea od 30 [mm].

Takoer je znaajno istraivanje prosjenog godinjeg broja bujinih kia,

odnosno njihove uestalosti.

Uz ove podatke potrebno je raspolagati i s analizama intenziteta kia, te s

podacima o pravcima kretanja oblaka koji su prouzrokovali bujine kie.

7. Utjecaj ljudskog rada

ovjekova djelatnost u prirodi (poljoprivredi, umarstvu, urbanizmu, izvedbi

hidrotehnikih objekata) prouzrokovala je velike poremeaje u vegetacijskom
pokrivau, te strukturi i stabilnosti tla.

Zato su ovjek i socijalno ekonomski odnosi u njegovom drutvu utjecali na

pojavu ubrzane erozije vie nego svi prethodno analizirani prirodni uinci.

U uvjetima u kojima se odvija povijest ljudskog drutva, ovjek nije mogao

naslutiti ne samo kakav je hod erozijskih procesa nego i da ocijeni potencijalnu
opasnost od erozije za budue generacije. U tom smislu inio je i danas ini
(svjesno ili nesvjesno) mnoge oblike destruktivnog rada u cilju vlastite
egzistencije, izazivajui tako eroziju protiv samog sebe.
3. KVANTITATIVNA ANALIZA BUJINIH TOKOVA

Kao rezultat inenjerskog nastojanja da se priroda bujinih tokova odredi

kvantitativnim pokazateljima, pomou stalnih i karakteristinih parametara
bujinog toka, definiran je kvantitativni indeks bujinosti sliva i prirodnog
vodotoka, Bsl, kao:

K t D u O sl h sl A 1
Bsl
L A 1

Svi parametri koji figuriraju u ovom izrazu ve su prije tumaeni, s napomenom

da je radi dimenzionirane ispravnosti izraza potrebno srednju visinsku razliku
sliva, hsl, uvrstiti u [km].

Ako je izraunata vrijednost indeksa bujinosti ispod 0.1 onda promatrani sliv i
njegovo korito nemaju osobine bujinog toka. Ako je ta vrijednost od 0.1 do 0.4
onda se radi o slabo izraenim bujinim tokovima; ako je ona od 0.4 do 0.7 onda
se podrazumijeva tokovi osrednjeg bujinog karaktera; ako je ona od 0.7 do 1.0
onda se radi o vrlo izrazitim bujinim tokovima, a ako je ta vrijednost vea od
1.0 onda je u pitanju fenomen pretjerano izraenog (ekscesivnog) bujinog toka.

Intervencija strunjaka bujiara bit e potrebna ako je proraunata vrijednost

indeksa bujinosti vea od 0.4.

Dakle, proraunavanjem indeksa Bsl u svim spornim pitanjima iz prakse moe se

odgovoriti da li je jedan prirodni vodotok bujian ili ne.

4. MAKSIMALNO OTJECANJE S BUJINIH SLIVOVA

Zbog karaktera bujinih slivova odreivanje maksimalnog otjecanja je redovito

teko definirati pomou postupaka koji se koriste kod analize otjecanja s rijenih
slivova.

Naime, maksimalno otjecanje s bujinih slivova sa javlja gotovo iznenada,

neposredno poslije jakih kia ili naglog topljenja snijega, za razliku od rijenih
slivova gdje ovakvo otjecanje nastaje nakon odreenog vremenskog intervala od
pojave kie ili ubrzanog topljenja snijega.

Zato se za proraun maksimalnog otjecanja s bujinih slivova koristi mnotvo

postupaka (izraza) preteno empirijskog ili poluempirijskog karaktera. Meutim,
u primjeni ovih izraza treba biti vrlo oprezan, budui da su oni gotovo redovito
dobiveni na temelju analize otjecanja s konkretnih bujinih slivova i, prema
tome, nisu univerzalnog karaktera.

Ovdje e se prikazati dvije formule za definiranje maksimalnog otjecanja s

bujinih slivova, budui da su one openitijeg karaktera jer sadre i odreenu
teorijsku interpretaciju. To su:

(1) racionalna formula,

(2) Gavrilovieva (1956) formula.

Obje ove formule tretiraju otjecanje s bujinog sliva i u funkciji povratnog

razdoblja, to omoguuje prognoziranje bujinih voda.

(1) Racionalna formula se koristi za proraun maksimalnog otjecanja zadanog

povratnog razdoblja s urbanih i drugih manjih slivova. Prema ovoj formuli
maksimalno otjecanje je izraeno u funkciji slijedea tri parametra:

(a) prosjene jaine oborina, i [l s-1 ha-1] (odreenog trajanja, to [min], i

odreenog povratnog razdoblja, PR[godina]),
(b) povrine sliva, A [km2],
(c) koeficijenta otjecanja, C.

Kod otjecanja s bujinih slivova uvrijeeno je vrijednost koeficijenta otjecanja

birati ovisno od vrste vegetacijskog pokrivaa, topografskih uvjeta u slivu i vrste
tla.

Vrijednost ovog koeficijenta su za karakteristina stanja u bujinom slivu

prikazane u tablici.
(2) Gavrilovieva formula za proraun maksimalnog otjecanja, Qmax [m3s-1],
povratnog razdoblja, PR = 5 do 1 500 [godina], s bujinih slivova glasi:

Q max R f K t K v H d 15.0 - 22. 0 H d - 0.3 L 2 g h sl A

gdje nova oznaka Hd [m] oznaava visinu maksimalne dnevne bujine kie (kie
visine preko 30 [mm]) odreenog povratnog razdoblja, PR [godina].

VELIKE VODE

Pod pojmom velika voda podrazumijeva se jedno od karakteristinih

stanja vodnog reima koje je posljedica naglog dizanja razine vode, odnosno
kada se na vodotocima javljaju tzv. poplavni vodni valovi. Pri pojavi takvih
valova koliine vode u vodotocima naglo se poveavaju do velikih protoka i
zatim opadaju do srednjih odnosno niskih voda. Naglo poveanje razina vode u
vodotocima izaziva plavljenje okolnog terena pri emu se najvie dosegnut
protok (vodostaj) zove velika voda to u stvari predstavlja maksimalnu ordinatu
na hidrogramu (nivogramu). Izlijevanje vode iz vodotoka du priobalnog terena
naziva se poplavom.

Uzroci pojave velikih voda mogu biti:

1. Jake kie posljedica kojih ovisi o njihovoj jaini, rasprostiranju,

trajanju i pravcu kretanja.
2. Topljenje nagomilanog snijega.
3. Uslijed ruenja prethodno odronom stvorenih brana.
4. Uslijed ruenja izgraenih brana ili nasipa.
5. Uslijed pogrenog rukovanja pokretnim ustavama na branama.
6. Uslijed promjene vodnog reima na pritokama i stvaranja
umjetne koincidencije pojave voda na glavnom vodotoku i
pritokama.
7. Uslijed formiranja ledenih barijera na rijekama.
8. Uslijed zaustavljanja i nagomilavanja drvea zbog nedovoljne
propusnosti mostova i sl.
9. Uslijed pojave vjetra na uima veih rijeka i mora (sa utjecajem
plime) i dr.

Od svih navedenih uzroka najvanije su kie koje obino dolaze u

kombinaciji sa jo nekim uzrokom pojave velikih voda (kod nas to je obino
pojava naglog topljenja snijega), mada niti druge uzroke ne treba podcjenjivati.
 Poznavanje velikih voda neophodno je pri dimenzioniranju hidrotehnikih
objekata i to sa stanovita ekonominosti i sigurnosti. Podcijenjene velike vode i
po njima izvreno dimenzioniranje hidrotehnikih objekata, dovodi do plavljenja
i ruenja objekata i sa njima drugih nepovoljnih posljedica. Precijenjene velike
vode imaju za posljedicu rasipanje sredstava (zbog predimenzioniranih
hidrotehnikih objekata). Za potrebe dimenzioniranja hidrotehnikih objekata, u
smislu proputanja velike vode, mjerodavan je vrh poplavnog vala (maksimalni
protok). Kada elimo odrediti utjecaj akumulacija ili korita vodotoka na
transformaciju vodnog vala, mjerodavan je oblik hidrograma maksimalnih
protoka. Kako se hidrotehniki objekti dimenzioniraju sa ciljem osiguranja
nizvodnog podruja, odreivanje mjerodavne vrijednosti velike vode svodi se na
definiranje maksimalne protoke i oblika hidrograma velikog vodnog vala koji
odgovara nekoj vjerojatnosti pojave, odnosno povratnom periodu.

Metode za proraun mjerodavne velike vode u ovisnosti o raspoloivosti

podataka osmatranja i mjerenja, mogu se podijeliti na:

a) Metode prorauna velike vode na hidroloki izuenim profilima.

b) Metode za proraun velike vode na hidroloki nedovoljno neizuenim
profilima.
c) Metode za proraun velike vode na hidroloki neizuenim profilima.

Pod pojmom hidroloki izueni profil, podrazumijeva se profil rijeke, gdje

postoje dovoljno duge serije mjerenja vodostaja i protoka. Obino su to serije
due od 15-20 godina.

PRORAUN MAKSIMALNIH PROTOKA NA HIDROLOKI

IZUENIM PROFILIMA

Pod pojmom maksimalni godinji protoci podrazumijeva se vrijednost

maksimalnih protoka nekog vodotoka na odreenom profilu tijekom kalendarske
godine. Tako formirana serija predstavlja osnovu za sve dalje analize
maksimalnih protoka. Te se analize temelje na praktinoj primjeni teorije
matematike statistike i teorije vjerojatnosti pojave. Formirana vremenska serija
mora predstavljati populaciju razmatranog procesa u cjelini, mora biti homogena
i lanovi vremenske serije moraju biti sluajne veliine. Pored toga primjena
teorije vjerojatnosti zahtjeva da u strukturi razmatrane sluajne promjenjive ne
dolazi do naglih odnosno postupnih promjena statistikih pokazatelja, koji
definiraju sluajnu promjenjivu.
 Reprezentativnost serije maksimalnih godinjih vrijednosti protoka

Polazei od pretpostavke da serija maksimalnih protoka predstavlja

realizaciju stohastikog procesa prije praktikog koritenja iste, neophodno je
prethodno ispitati njenu statistiku strukturu, u smislu identifikacije razdoblja
malih i velikih voda.

Pri tome se koristi najjednostavnija procedura definiranja modulnih

odstupanja od srednje vrijednosti, ili se praktino primjenjuje spektralna teorija
sluajnih procesa. Za duinu reprezentativne serije usvaja se ono razdoblje koje
obuhvaa dva ili vie puna ciklusa. Pri tome treba imati u vidu da jedan pun
ciklus obuhvaa oba razdoblja suno i kino. S druge strane reprezentativna
vremenska serija mora biti takve duine da sadri pouzdane statistike
parametre.

Neophodno je da relativna srednja kvadratna odstupanja statistikih

parametara ne budu vea od 10 %, to se rauna:

- za srednju vrijednost

Q *100
n

- za koeficijent varijacije

c
Cv v 1 cv2 * 100
2n
- za koeficijent asimetrije

Cs (1 6cv2 5cv4 ) *100
n

gdje su:

Q = srednja vrijednost serije maksimalnih godinjih protoka Qmax

= standardna devijacija serija Qmax
Cv = koeficijent varijacije serija Qmax
Cs = koeficijent asimetrije serije Qmax
n = ukupan broj lanova serije Qmax
 Vremenska serija moe se smatrati reprezentativnom ako obuhvaa bar
dva puna ciklusa i ako relativne srednje greke prikazanih parametara
(maksimalnih protoka) zadovoljavaju postavljeni uvjet.

Empirijske funkcije raspodjele

Empirijska funkcija raspodjele P*(x) sluajno promjenjive X, predstavlja

zakon promjene uestalosti dogaaja X>x u razmatranom sluajnom uzorku:

m
P * ( x ) p * ( X x ) p*; a p* gdje je:
N
p* = uestalost dogaaja empirijske funkcije X>x
m = broj elemenata u sluajnom uzorku koji zadovoljavaju uvjet X>x
N = ukupna veliina uzorka

Empirijska funkcija raspodjele rauna se neposredno na osnovu

kronolokog niza podataka (lanova vremenske serije) koji su meusobno
nezavisni. U praksi je uobiajeno da se lanovi vremenske serije najprije urede
po opadajuim vrijednostima. Za proraun empirijske vjerojatnosti u hidrolokoj
se praksi koriste slijedee pribline formule:

- Hazena

m 0,5
Pm*
N

- Weibula
m
Pm*
N 1

- egodajeva

m 0,3
Pm*
N 0,4

- Aleksijeva

m 0,25
Pm*
N 0,5
Povratni period m-tog lana u nizu izrauna se:
1
Tm
Pm*
Dimenzija povratnog perioda ovisi o nainu formiranja osnovne serije sluajne
promjenjive. Ako je serija formirana koritenjem samo jednog podatka u godini
(npr. max. god. protok), tada se povratni period izraava u godinama.

Povratni period oznaava prosjeni interval vremena unutar kojega se, sa

vjerojatnou P(x), ocjenjuje da e sluajna promjenjiva X biti jedanput vea od
x. Tako npr. ako vjerojatnost sluajne promjenjive X, iznosi P (x) = 0,02,
povratni period je:

1 1
T ( x) 50 godina
P( x ) 0,02

Za odreivanje teorijskih vrijednosti maksimalnih godinjih protoka odreene

vrijednosti pojave u praksi se vri prilagoavanje teorijskih funkcija raspodjele
empirijskim podacima. Najee se koriste slijedee teorijske funkcije raspodjele
sluajne promjenjive X: normalna, Log-normalna, Gumbelova, Pirson III i Log
Pirson III zakoni raspodjele. Numerika rjeenja funkcija raspodjele uglavnom
su data tablino.

PRORAUN MAKSIMALNIH PROTOKA NA HIDROLOKI

NEDOVOLJNO IZUENIM SLIVOVIMA

Proraun maksimalnih protoka vode na hidroloki nedovoljno izuenim

slivovima zasniva se na analizi svih raspoloivih hidrometeorolokih mjerenih
podataka kako na analiziranom slivu, tako i na susjednim, analognim slivovima.

Ovisno od duine i obima sistematskih hidrometeorolokih osmatranja na

vodotoku, proraun maksimalnih protoka voda moe se vriti:

- objedinjavanjem pojedinih parametara velikih voda sa vie hidrolokih

stanica
- ukljuivanjem vie maksimuma pojavljenih u razdoblju osmatranja
- koristei hidrometeoroloke podatke u razdoblju osmatranja na danom profilu
i slivu, primjenjujui teoriju jedininog hidrograma.

Napominje se, da su hidroloka osmatranja, bez obzira na njihovu duinu,

dragocjeni fond informacija sa sliva koja mogu dati prvu sliku o procesima
otjecanja koji se dogaaju u slivu. Na organizaciji tih osmatranja uvijek treba
inzistirati, jer organizacija i vrenje ovih osmatranja daleko manje kota nego
greke u hidrolokim proraunima.

PRORAUN VELIKIH VODA NA SLIVOVIMA BEZ HIDROLOKIH

OSMATRANJA

Proraun elemenata velikih voda ima svoja bitna obiljeja ovisno od tome da li
na danom vodotoku postoje sustavna hidroloka osmatranja ili ne.

U sluaju kada hidroloka osmatranja ne postoje, proraun velikih voda se vri

primjenom razliitih metoda koje su zasnovane na teorijskim predstavama o
procesima formiranja otjecanja.

Kako su ovi procesi veoma sloeni i ovise o mnogobrojnim faktorima, proraun

velikih voda na slivovima bez hidrolokih osmatranja, u naelu se mogu
podijeliti na dvije osnovne grupe.

1. Metode koje su zasnovane na teorijskim predstavama o procesima formiranja

otjecanja na padini sliva i u koritu rijeka, tj. metode zasnovane na genetikoj
formuli otjecanja (teoriji izokona).
2. Metode koje se zasnivaju na koritenju empirijskih ovisnih glavnih elemenata
otjecanja i faktora koji ga uslovljavaju.

Zbog sloenosti hidrolokih procesa, u praksi se obino koristi jednostavan

prikaz formiranja otjecanja iz kojeg, za proraun velikih voda, proizlazi
racionalna metoda (granini intenzitet otjecanja) i metoda jedininog
hidrograma.

Druga grupa metoda, u najveem broju sluajeva, ima redukcijski karakter i

predstavljaju redukciju maksimalnog modula otjecanja sa uveanjem povrine
sliva ili vremena dotjecanja.

Primjena jedne ili druge grupe metoda nije jasno definirana, ali se moe rei da
za slivove F<50-100 km2, odnosno manje slivove, metode bazirane na genetikoj
teoriji otjecanja imaju znaajnu prednost.
Metoda SCS (Soil Conservation Servise)

Suglasno metodi SCS, realni hidrogram se moe aproksimirati trokutom.

Polazei od jednakosti zapremina oteklih voda i efektivnih kia, sintetiki

jedinini hidrogram u obliku trokuta definiran je slijedeim parametrima:
- vrnom ordinatom, koja je funkcija povrine sliva F i vremena povrinskog
otjecanja Tb.

0,556 F
U max
Tb
m /s /mm
3

- vremenom povrinskog otjecanja

Tb = TP + K TP = TP (1 + K)
gdje je:
TP vrijeme porasta vodnog vala

Tk
TP t P
2
Tk trajanje kie,
tP vrijeme zakanjenja sliva

Koeficijent oblika sliva K, predstavlja odnos vremena retardacije i porasta

hidrograma
Tk
K
TP
Za potrebe prorauna neophodno je na osnovu podataka sa hidroloki izuenih
slivova ustanoviti regionalne zavisnosti izmeu vrijednosti koef. oblika sliva K i
odgovarajuih morfolokih i fizikih karakteristika sliva.

Vrijeme zakanjenja sliva tP predstavlja kljuni parametar jedininog

hidrograma i obino se smatralo konstantnim za zadani sliv. Meutim novija
istraivanja pokazala su da ono ovisi o trajanju kie i da se moe izraziti kao

tP = a Tk + t0

Parametar a malo varira i moe se dovesti u vezu sa povrinom sliva, tj. a =

f(F) (za F 20 km2 a = 0,30; za F 40 km2 a = 0,34; za F 60 km2 a = 0,39; za F
100 km2 a = 0,49; za F 140 km2 a = 0,60 itd.).
Parametar t0, koji se moe shvatiti kao vrijeme zakanjenja trenutnog
jedininog hidrograma ovisi o topografskim karakteristikama sliva. Izmeu
nekoliko ispitanih ovisnosti na slivovima, rijeke Mirne i Vuice, najbolje
rezultate su dale ovisnosti:

0,086
0,6 L Lc
t 0 0,4 L
I
0,47
L
t 0 1,06
I
- gdje je L, Lc duina glavnog toka, odnosno rastojanje teita sliva do profila u
km,
- I prosjeni pad glavnog toka [%].

Na kraju se moe rei da i ostali postupci koji se koriste za odreivanje

sistetikog jedininog hidrograma baziraju se na slinim principima.

Iz istog razloga, prilikom prorauna velikih voda primjenom sintetikog

jedininog hidrograma treba biti veoma oprezan, pa je samim tim daleko bolje i
uinkovitije organizirati na dotinom vodotoku privremena osmatranja i
mjerenja u cilju dobivanja pouzdanijeg jedininog hidrograma na analiziranom
slivu.

Postoji jo velik broj metoda koje se koriste za proraun maks. protoka:

racionalna, metoda Kresnika, metoda Srebrenovia, metoda jedininog
hidrograma i dr. i nijednu ne treba odbaciti niti usvojiti kao posebno lou ili
posebno dobru, ve ih treba metodoloki ispravno koristiti.

Potrebno je istaknuti da - pri proraunu maksimalnih protoka na

nedovoljno izuenim i neizuenim slivovima nikako se ne smije pristupiti
jednostavnom intuitivnom usvajanju parametara odreene metode
pomou literature, pogotovo ako su oni odreeni za druga podruja ili se
nalaze u literaturi. U tom sluaju postoji opasnost kojoj su izloeni
nedovoljno iskusni inenjeri i hidrotehniari pri primjeni spomenutih
metoda, jer one u sebi kriju veliku opasnost ako im se parametri intuitivno
usvoje (bez dovoljne kritike ocjene) to moe znaajno utjecati na dobiveni
rezultat.
5. REIM NANOSA U BUJINOM SLIVU

Nastanak vuenog i lebdeeg nanosa u prirodnim, pa prema tome i bujinim

slivovima, i njenog pronos koritom vodotoka je rezultat erozijskih procesa,
prvenstveno pluvijalne i fluvijalne erozije.

Stoga se opi intenzitet erozije moe odrediti iz pronosa nanosa kroz jedan ili
vie hidrometrijskih profila prirodnih vodotoka ili odreivanjem volumena
zasipavanja nanosom prirodnih ili umjetnih jezera i akumulacija.

U dosadanjim je tumaenjima istaknuto kako je pronos nanosa vrlo promjenjiva

osobina vodotoka, koji se mijenja s dubinom vode u vodotoku, s intenzitetom
kie, kao i s geometrijskim karakteristikama rijenog korita.

Na temelju usporednog motrenja protoka i pronosa nanosa na hidrometrijskim

profilima kroz viegodinje razdoblje mogu se preciznije odrediti koliine
vuenog i lebdeeg nanosa i njihov meuodnos u ovisnosti od uzdunog pada
korita, karakteristinih visina oborina (prvenstveno maksimalnih dnevnih i
godinjih) i stupnja ugroenosti sliva erozijom.

Pri tome treba napomenuti da je kod bujinih tokova vrlo esto teko uoiti
odvojeno vueni i lebdei nanos, jer se kod jako bujinih vodotoka koritom
moe pronositi kaasta masa od blata i kamenja. Poneki stjenski blokovi,
volumena i do nekoliko kubnih metara, mogu biti u kaastoj masi transportirani
na veliku udaljenost.

Zbog potekoa kojima je redovito praeno mjerenje nanosa, to je posebno

svojstveno bujinom nanosu, u inenjerskoj se praksi definiranje reima ove
vrste nanosa obino provodi prema empirijskim izrazima pojedinih autora, npr.
Herheulidzea (1947), Poljakova (1948) i Sokolovskog (1952).

Pri tome, dakako, treba biti oprezan s primjenom tih izraza, jer su oni uglavnom
nastali prouavanjem reima bujinog nanosa nekog konkretnog bujinog sliva
ili erozijskog podruja i, prema tome, nemaju univerzalnu primjenu.

Za nae se prilike moe upotrijebiti Gavriloviev (1972) izraz za proraun

prosjene godinje produkcije vuenog i lebdeeg nanosa, Nup [m3], na nekom
bujinom slivu ili erozijskom podruju. Izraz je oblika:

N up A H g Tk K 3e

gdje su, uz prethodno uvedene oznake:

Tk - temperaturni koeficijent, definiran izrazom:

Tg
Tk 0.1
10

Tg - srednja godinja temperatura zraka bujinog sliva, [oC],

Hg - srednja godinja visina oborina, [mm].

Izraz je dobiven na osnovi viegodinjih terenskih i laboratorijskih istraivanja, a

u teorijskom je smislu temeljen na koliini nanosa po potencijalu erozije.

Istaknimo da njegovom primjenom dobijemo koliinu nanosa koja prosjeno

godinje nastane na bujinom slivu ili erozijskom podruju. Ova je injenica
vana stoga to erozijski nanos koji nastane ne dospijeva na ue bujinog sliva
u cjelokupnoj koliini. Vei dio od godinje produkcije erozijskog nanosa
zauvijek ostane u uvalama, pukotinama i raznim udubljenjima, pa esto puta ne
dospijeva ni u sporedna korita bujinog toka.

Tako npr. istraivanja u bujinim podrujima rijeka Reine i Rhone pokazuju da

je godinja produkcija erozijskog nanosa i do pet puta vea od koliine nanosa
koja prosjeno dospijeva na ue bujinog sliva i njegov recipijent.

Zato je, kao posljedica nastojanja da se razlui pojam (1) produkcije erozijskog
nanosa od pojma (2) volumena (pronosa) nanosa koji dospijeva na odreeni
hidromaterijski profil, uveden koeficijent zadravanja (koeficijent retencije), Kr.
Ovim se koeficijentom umanjuje koliina prosjeno godinje nastalog nanosa na
jednom bujinom slivu ili erozijskom podruju u odnosu na mjesto
(hidrometrijski profil) mjerenja godinjeg pronosa nanosa.

Dakle, mnoenjem prije navedenog izraza s koeficijentom Kr dobije se prosjeni

godinji pronos (volumen) vuenog i lebdeeg nanosa, Nu [m3], na promatranom
hidrometrijskom profilu, tj.:

Nu = Kr Nup
gdje je koeficijent zadravanja definiran izrazom:

Osl h sl
Kr
0.25 L 10

U gornjem izrazu je znaenje pojedinih oznaka kao i u prethodnim izrazima, s

dimenzioniranom iznimkom koja se sastoji u tome da srednju visinsku razliku
sliva, hsl, treba uvrstiti u [km].
6. KARTE EROZIJE BUJINOG SLIVA

Kao krajnji rezultat prethodnih analiza izrauju se karte erozije nekog bujinog
sliva ili erozijskog podruja.

Na osnovi srednje vrijednosti koeficijenata erozije, Ke, i srednje godinje

podruje nanosa, Nup, mogu se sve geomorfoloko hidrografske jedinice u
bujinom slivu ili erozijskom podruju podijeliti u slijedeih pet kategorija:

(I) Podruje pretjerane erozije. Ovdje se svrstavaju povrine zahvaene

procesima erozije dubinskog tipa (teka jaruasta erozija i urvinska erozija
najteeg tipa) s prosjenom godinjom koliinom nanosa iznad 4 000 do 5 000
[m3 km-2] i procesima erozije povrinskog tipa (osulinska erozija, jaka brazdasta
erozija, jaka erozija kra i jaka slojevita erozija) s prosjenom godinjom
koliinom nanosa iznad 3 000 [m3 km-2].

(II) Podruje jake erozije. U ovu se kategoriju svrstavaju povrine

zahvaene procesima dubinske erozije (jaruasta erozija, brazdasta erozija i
urvinska erozija (odroni, soliflukcije, klizanja osrednje jaine)) s prosjenom
godinjom koliinom nanosa od 2 000 do 3 000 [m3 km-2]i procesima povrinske
erozije (raspadine, manje brazde, goleti) s prosjenom godinjom koliinom
nanosa od 1 500 do 2 500 [m3 km-2].

(III) Podruje srednje erozije. Tu se svrstavaju podruja zahvaena erozijskim

procesima dubinskog tipa (brazde i jaruice osrednjeg stupnja razvoja, manje
soliflukcije i odroni ) s prosjenom godinjom koliinom nanosa od 1 200 do 1
500 [m3 km-2] i povrinskom erozijom s prosjenom godinjom koliinom
nanosa od 1 000 do 1 200 [m3 km-2].

(IV) Podruje slabe erozije. Ovako se svrstavaju dijelovi bujinog sliva ili
erozijskog podruja s mjeovitim (dubinskim i povrinskim) erozijskim
procesima, kao i sve dobro njegovane oranice. Kod terena pod panjacima i pod
umom tu pripadaju degradirani panjaci i zaputene (nemeliorirane) ikare, kao
i sjeom devastirane ume, pod uvjetom da na tim terenima nama mnogo jaruga i
soliflukcijskih pojava. Prosjena godinja koliina nanosa kree se od 500 do 1
000 [m3 km-2].

(V) Podruje vrlo slabe erozije . Ovamo se svrstavaju sva relativno ouvana tla
u dolinama (oranice, vrtovi, livade, panjaci i vonjaci), kao i dobro odravane
ume i ikare. Prosjena godinja koliina nanosa kree se od 80 do 500 [m3 km-
2
].

Rekognosciranjem bujinog sliva ili erozijskog podruja mogu se odrediti grube

granice jaine erozije. Pri tome mogu vrlo korisno posluiti foto i video snimci
terena.
7. SUSTAVI ZA UREENJE BUJINIH TOKOVA

Prilikom borbe protiv erozije i zatite od bujinih poplava primjenjuje se vie

sustava kod kojih se zapravo radi o specijalnoj kombinaciji protuerozijskih
radova i mjera (hidrotehniki, umskotehniki i agrotehniki radovi, te
ekonomske, administrativne, prosvjetno odgojne i propagandne mjere) s
kojima se utjee na odreeni bujini sliv ili erozijsko podruje.

U suvremenoj inenjerskoj praksi istiu se slijedei sustavi za ureenje bujinih

tokova:

(1) Klasini europski sustav. Glavne osobine klasinog europskog sustava

sadrane su u podizanju sustava kamenih pregrada u koritima bujinih tokova i
poumljavanju slivnog podruja, uz mjestiminu melioraciju zaputenih uma,
ikara i panjaka.

Pregrade su obino deponijskog tipa i podiu se u bujinim koritima gdje postoje

povoljni uvjeti za zadravanje veih koliina nanosa. Na strmijim se oranicama
provodi trasiranje.

Teorijska osnova za projektiranje sustava pregrada sadrana je u pojmu pada

izjednaenja, Iiz, koji je definiran empirijskim izrazom:

I iz
n - K f b n
0.03 K 2b C 2 R

gdje su:

n - gustoa mase bujinog nanosa, [kg m-3],

Kf - koeficijent trenja, koji se obino uzima s vrijednou 0.76,
bn - najdulja dimenzija zrna nanosa, [m],
Kb - koeficijent bujinosti vode, [m3 kg-1], definiran izrazom:

1
Kb
1 n b - 1

nb - volumenski odnos bujinog nanosa u jedinici volumena bujine vode, a u

odnosu na volumen istaloenog nanosa poslije 24 [h] u boci volumena 1 [l],
C - Chezyjev koeficijent, [m1/2 s-1],
R - hidrauliki radijus, [m].
Prema ovako definiranom padu izjednaenja odreuje se za svaki potez korita
bujinog toka ukupan broj pregrada i njihova visina.

Klasini europski sustav redovito obuhvaa i regulaciju korita, odnosno

kinetiranje donjih tokova bujinog sliva. Regulacije korita mogu biti vrlo
razliite, ali im je skoro redovita osobina da su izvedene u krutim, u poprenom
smislu pravokutnim ili trapeznim profilima, a da su u uzdunom smislu izvedene
u obliku pravih kineta ili kanala, bez voenja rauna o prirodnom hodu bujinog
toka.

U klasine europske sustave obavezno ulaze i umsko agrotehniki radovi za

ureenje ireg slivnog podruja, te niz administrativnih mjera.

Nedostatak je europskog sistema to se u bujinom slivu i koritu dogaaju este i

nagle promjene, kako u pogledu otjecanja tako i u pogledu veliine, odnosno
srednje dimenzije bujinog nanosa. To zahtjeva stalno podizanje novih
(sekundarnih i tercijarnih) pregrada.

(2) Francuski sustav. Ovaj se sustav ureenja bujica prvenstveno sastoji u

frontalnoj izgradnji na vie poteza u koritu vodotoka niskih, kamenih pregrada
ovalnog potonog profila.

Bujini sliv takoer treba dodatno sanirati umsko agrotehnikim radovima

(poumljavanjem, melioracijama panjaka), te administrativnim mjerama
(zabranom oranja uz i niz brdo i zabranom dranja prekobrojne stoke).
Eksploatacija uma mora biti takoer maksimalno regulirana.

Za razliku od europskog sustava, pregrade se u koritu ne podiu prema padu

izjednaenja, ve prema padu projektiranja, Ip, koji se obino uzima za 1/2 do
1/3 manji od prirodnog pada korita. Visina pregrada je obino 1 do 2 [m]
(najvie 3 do 4 [m]), pri emu naroitu panju treba posvetiti ureenju odrona,
popuzina i klizita, gdje se provodi odgovarajue dreniranje i grade
(vodo)odvodni kanali.

Ovaj je sistem relativno lagan za izvoenje. Meutim, efikasnost mu ne

odgovara svim uvjetima bujinih tokova, a naroito tamo gdje se radi o velikim
koliinama erozijskog nanosa i velikim koliinama bujine vode.

(3) Njemaki sustav. Ovaj sustav ureenja bujica neposredno proizlazi iz

klasinog europskog sustava, s razlikom to se bazira na relativno visokim
pregradama u bujinim koritima, koje su, suprotno francuskom sustavu, otrih
pravocrtnih formi protonih profila. Ovakvom se vrstom graevina nastoje
zadrati znatne koliine erozijskog nanosa i uspostaviti to dulji potez
uravnoteenog pada korita.
Velike koliine nanosa koje se zadre na spomenutim objektima slue ujedno i
kao retencije za znatne koliine voda koje dotjeu pri naglom topljenju snijega,
to je posebno znaajno za alpske krajeve.

Bujini se sliv takoer sanira poumljavanjem ogoljelih povrina i ureenjem

umskog i degradiranog poljoprivrednog zemljita.

Nedostatak je ovog sustava to nizvodno od visokih pregrada dolazi do

produbljivanja bujinog korita, tako da je potrebno poduzeti odgovarajue
radove za fiksiranje pojedinih poprenih profila. Ovo se najee postie
izgradnjom niskih objekata pragova. Osim toga, poto su pregrade relativno
visoke graevine, u trenutku njihovog eventualnog ruenja (prilikom nadolaska
katastrofalno velikih bujinih voda) dolazi do poplava na nizvodnim dijelovima
sliva.

(4) Ruski sustav ili sustav protuerozijske organizacije teritorije. Kod ovog se
sustava borba protiv bujica provodi primjenom svih uvodno nabrojenih
protuerozijskih radova i mjera.

U tom se cilju bujini sliv dijeli na karakteristina podruja:

(a) hidrografsko podruje pojas sliva neposredno uz korito glavnog bujinog

toka i njegovih pritoka,

(b) dohidrografsko podruje pojas neposredno iznad hidrografske mree

glavnog bujinog toka i njegovih pritoka,

(c) vododjelniko podruje pojas iznad dohidrografske zone do same

vododjelnice bujinog sliva.

Za svako od ovih podruja predviaju se razliiti antierozijski radovi i mjere:

(a) u hidrografskom podruju se izvode radovi na ureenju korita bujinog toka

i poumljavanju priobalnih pojaseva,
(b) u dohidrografskom podruju se stvaraju panjaci, uzgajaju viegodinje
poljoprivredne kulture (vonjaci, vinogradi, malinjaci) i vre obimne umske
i poljoprivredne melioracije,

(c) u vododjelnikom podruju se najee prednost daje melioracijama

planinskih panjaka i ikara, uzgoju ratarskih kultura, te ubrzanom razvoju
stoarstva i podizanju stoarskih farmi.

(5) Talijanski sustav ili sustav brdskih bonifikacija. Ovaj se sustav sastoji u
nastojanju da se svaki dio bujinog sliva podvrgne pravilnom poljoprivrednom,
umskom i vodoprivrednom koritenju. Tla zahvaena najjaom erozijom
pretvaraju se ponajprije u panjake, jer se smatra kako je pravilna organizacija
stoarstva ujedno i najrentabilnije koritenje erozijskih podruja.

Nar edna se prednost daje kulturama vonjaka i vinograda, s tim da se na uskim

terasama esto zasijavaju i druge kulture, kao npr. povre. Pri tome se ne
zaboravlja zatitni vegetacijski pokriva na svim najogoljenijim mjestima, koji
ujedno slui i kao vatrozatitni pojas.

Iz lokalnih izvora i mikroslivova ili izgradnjom manjih umjetnih brdskih

jezeraca navodnjavaju se uzgajane poljoprivredne kulture.

(6) Ameriki sustav ili sustav integralnih melioracija. Osnovnu karakteristiku

ovog sustava ini promjena integralnog ureenja buinog sliva. Stoga je
ameriki sustav povezan s detaljnim prouavanjem svih uvjeta u bujinom slivu,
poevi od detaljnog izuavanja vegetacijskog pokrivaa, tla, sadanjeg stanja
privrede i navika stanovnitva, pa sve do najsitnijih detalja o mogunostima
svrsishodnog preureenja i upotrebe tla i voda, te zapoljavanja stanovnitva u
bujinim podrujima.

Naroita se panja posveuje i daje prednost ureenju vodnog reima i ouvanju

prirode, uz maksimalno koritenje mogunosti za uzgoj uma, poljoprivrednih
kultura, podizanje i unapreenje stoarstva, ribarstva, turizma i rekreacije.

(7) Sustav s procjednim pregradama. Ovaj je sustav zasnovan na naelu da se

u koritima bujinih tokova izrauju posebne pregrade graevine, visine do 2 [m],
s procednim otvorima, a u slivnom podruju zidii protiv ispiranja tla.

Pregrade zadravaju znatne koliine nanosa, dok se zidiima provodi melioracija

najugroenijuh padina od erozije i bujinih voda.

(8) Retardacijski sustav. Sastoji se u izgradnji tvz. upljih brana (s velikim

otvorima) u buj. koritima i (vodo)odvodnih reterdacijskih kanala u buj. slivu.

Zadatak je ovih objekata da podijele bujini poplavni val u vie dijelova koji
nizvodno otjeu nejednakih brzina, to onda sigurno dovodi do ublaavanja
razorne snage poplavnog vala.