MORSKA STANITA

vodena masa od 1368 mil. km3

prostire se na 360 mil. km2 Zemljine kugle
 Povrina: 360 mil. km2 2.4 puta vie od povrine kopna
Pros. dubina: oko 3800 m 4.5 puta vie od prosjene visine
kopna (840 m)
preko 84 % je dublje od 2000 m
Volumen: 1370 milijuna km311 puta vie od volumena
izronjenog kopna (125 mil. km3)

Dvije bitne znaajke

razlikuju mora od
kopna:
1.Vea povezanost
mora od kopna
2.Vea uniformnost
ivotnih uvjeta
(temperatura,
salinitet)
 Klasifikacija morskih stanita

Klasifikacija na temelju topografije:

1. Podjela na oceane i mora
2. Podjela na temelju profila (reljefa) morskog
dna

Klasifikacija na temelju povrinske temperature

Klasifikacija na temelju batimetrije

 Klasifikacija na temelju topografije
1. Podjela na oceane i mora
OCEANI: Obuhvaaju 88.5% ukupne povrine
svjetskih mora
Artiki cean:
12,26 mil.
km2

Tihi ocean: Indijski

Atlanski ocean: 75
180 mil.
ocean: 106 mil. km2
km2
mil. km2
Tihi ocean Atlanski ocean

Indijski ocean
MORA: Obuhvaaju 11.5% ukupne povrine svjetskih
mora

Rubna ili epikontinentalna mora

Sredozemna mora

Unutranja mora

Zatvorena mora
Rubna ili epikontinentalna mora - velika mora uz
kontinente; prekrivaju dijelove kontinenata; esto
prijelazna mora prema oceanima
Sredozemna mora
Unutranja mora
 Zatvorena mora

Mrtvo more

More Salton
(Kalifornija)
 Klasifikacija na temelju topografije

2. Podjela na temelju profila (reljefa) morskog dna

Obalna linija (litoral, al)

Kontinentalna podina (elf)

Kontinentalni slaz

Abisalna ravnica

Kotline i jarci
 Abisalna ravnica: 78% morskog dna (2/5
Kontinentalna podina (elf): ukupne Zemljine povrine); do 6000-
7% morskog dna; do 200 m
dubine; prosjena irina oko 70
7000 m dubine kotline
km; mali nagib

Kontinentalni slaz: 15 % Oceanske brazde

morskog dna; do 1500- izdiu se 2000-4000
2500 m dubine m iznad dna, a
ponegdje sve do
povrine gdje
formiraju otoke (npr.
Island)

Dubokomorski jarci Hadalna zona

do najveih dubina (oko 11 km)
Kontinentalna podina (elf): potopljena kontinentalna masa
do 200 m dubine okolo kontinenata i otoka

- glavnina elfa je nastala tijekom glacijacije i interglacjalnih

razdoblja
- zauzima 7,9% morskog dna
- prosjena irina oko 70 km (a varira od 1 km do 100 km)
- znaajna s ekolokog gledita zbog prisutnosti najveeg broja
morskih organizama
- ekonomski vana, obuhvaa glavne zone iskoritavanja mora,
85% svjetskog ribolova
Zatita: Konvencija o kontinentalnim elfovima: UN
Konvencija o morskom pravu, 1982.
Najvei na svijetu je Sibirski elf, koje zauzima Artiko
oceansko podruje.

Prua se u duinu 1500 km s prosjenom dubinom od oko

100 m. Unutar podruja je veliki broj otoka.
Kalifornijska obala podruje elfa
Klasifikacija na temelju povrinske
temperature

Polarna mora:uvijek <5oC

Subpolarna mora:uvijek <10oC;

najee <8oC

Umjerena mora: 8-23oC

Hladna umjerena mora: 8-18oC

Topla umjerena mora: 12-23oC;
kratkotrajno preko 25oC

Tropska mora -uvijek >23oC;

najee >25oC
 Klasifikacija na temelju batimetrije
- Porastom dubine bitno se mijenjaju tri parametra: temperatura, svjetlost i
tlak. Razina svjetla moe posluiti kao parametar zaklasifikaciju pojedinih
zona u moru.
1. Fotika (trofika)
zona ili osvjetljena
(eufotika) zona (do
200 m)

2. Disfotika
(oligofotika) ili
sumrana zona (od 200
do 1000-1500 m)

3. Afotika
(trofolitika) zona
Neritika i oceanka provincija obuhvaaju dijelove voedene
mase i morskog dna koje te vodene mase prekrivaju
Sustav oceanskih brazda
Oceansko dno je brazdama podjeljeno u velike
cjeline -ploe
Oceanske brazde su rezultat
vulkanske aktivnosti.
Vulkanski materijal koji se
stvara u sreditu brazde
stvara pojaseve lijevo i desno
od brazde koja je centar
irenja oceanskog dna
(brzina stvaranja oceanskog
dna iznosi 2-25 cm godinje).
S druge strane pri sudaru
dviju ploa jedna ponire
ispod druge i topi se u platu
Zemlje
 Podruja irenja morskog dna

Podruja sudara ploa i njihovog poniranja

Najvei dio hrvatskoga teritorijalnog mora
pripada plitkom podruju mora uz obalu koje
obuhvaa kontinentsku podinu - elf, a prostire
se od obale do dubine od oko 200 m.
Ta zona se u zemljama Sredozemlja esto naziva
litoral. U anglosaksonskoj se literaturi, naprotiv,
pod litoralom podrazumijeva samo zona plime i
oseke (mediolitoral).
Vertikalna

Supralitoral zona
prskanja valova

Gornji mediolitoral
zona plime i
oseke

Donji mediolitoral
zona plime i
oseke

Infralitoral
Plankton je naziv grkog porijekla i oznaava zajednicu ivih
organizama koji plutaju i ne raspolau vidljivim sposobnostima
za kretanje. Njihovo gibanje ovisi o gibanju vode.

Bentos, ili ponekad i bental skupni je naziv za sve biljne i

ivotinjske organizme koji ive na dnu mora ili slatke vode.
Prirasle biljke i ivotinje zovu se sesilni bentos, a pokretne
vagilni bentos.

Nekton uznaava organizme koji se vlastitom energijom

mogu uvijek pokretati u pravcu suprotno od vodenih strujanja,
tj. uvijek mogu kontrolirati smjer kretanja
Unato podjelama, koje su nam prvenstveno potrebne da
bismo se lake sporazumjeli,ne smijemo zaboraviti da su
organizmi u moru ekoloki i ivotno povezani.
Tako neki organizmi zaista cijeli ivotni ciklus provode u
pelagijalu, neki u bentosu, no mnogo je i takvih koji dio
ivotnog ciklusa provedu u drugom podruju (npr. kamenica ili
jastog su bentoski organizmi koji imaju planktonske liinke;
lignje kao nektonski organizmi jaja polau u bentosu, srdele
kao nektonski organizmi ija su jaja sastavni dio planktona
itd.).