HISTORIJA BRANOG UGOVORA U EGIPTU

Amira El-Azhary Sonbol

Uslovi koji sainjavaju brani ugovor svjedoe o razliitim interesima, o onome to je poeljno u
braku, i o onome to se smatra nunim za brak da bi opstao. Uslovi se trebaju posmatrati kao
osnova na kojoj je ena spremna za ulazak u brak na prvom mjestu, kao to je izjava da eli
barem mogunost da ne nastavlja brak u njihovoj odsutnosti, i kao osiguranje da nee izgubiti
alimentaciju ako odabere da sama potakne mua na in razvoda. Usporeujui predmoderne
ugovore s onima iz modernog razdoblja vidimo kako su predmoderne ene imale puno veu
mogunost da pregovaraju o uslovima braka i time omogue sebi odreenu kontrolu nad svojim
ivotima u braku.

Brani ugovori su bili vaan instrument koji su koristili muevi i ene kako bi osigurali
individualna prava vlasnitva. Ova drutvena kontrola braka promijenila se s historijskim
transformacijama. Moderne promjene u zakonu su doslovno stavile enu pod starateljstvo
njenog mua, ostavljajui joj male mogunosti da pregovara o svom branom ivotu ili da
pobjegne iz neeljenog braka.

PREDISLAMSKI UGOVORI

Drevni egipatski brani ugovori, bave se iskljuivo finansijskim pitanjima, ugovor je detaljisao o
tome ta ena unosi u brak, miraz ili darove kojima ju je suprug darovao, njegovo opredjeljenje
da je odijeva, i nju i njihovu djecu, i raznih obeanja koja su se razlikovala od ugovora do
ugovora. Mu je preuzimao odgovornost za njezinu finansijsku potporu, a ona bi ga mogla tuiti
ako ne bi ispunio tu odgovornost. Slinost izmeu tih ugovora i branih ugovora iz Islamskog
razdoblja se ne mogu odbaciti. Takoer je zanimljivo da je uslov za dokazivanje bluda (Zina) u
predislamskim ugovorima bilo svjedoenje vie od trojice mukaraca, koji moraju biti slobodni,
na temelju zakona. U erijatu je to prevedeno kao svjedoenje etiri 'udl, odnosno slobodnih
pravno prihvatljivih mukaraca. Kao i Islamski duplikat kasnije, brani ugovor kao takav je bio
pisani dokument o transakciji u kojoj je mu zatraio, a supruga ili njen zastupnik odgovorio
"su'l / jb" ("ponuda") i "qabl" ("prihvaanje"). Iako je uobiajeno da se mu smatra kao onaj
koji postavlja pitanje-jb, a nevjesta kao ona koja odgovara-qabl, ugovori su zapravo niz jb i
qabl, u kojima je suprug esto onaj koji prihvata.

Razvodne nagodbe, takoer su bile normalan dio branih ugovora u drevnom Egiptu. ini se da
nisu postojala oekivanja od trajnog braka; i mu i ena esto su imali djecu iz drugih brakova i
oekivalo se da e ponovno stupati u brak, ove tradicije su prenijete i na islamski Egipat. Ideja o
trajnosti i ouvanju jedinstva brane porodice nije toliko znaajna u predmodernim brakovima,
iako su djeca bila cijenjena.

RANI MUSLIMANSKI BRANI UGOVORI

Brane tradicije kako su se prakticirale u egipatskom drutvu prije islamskog razdoblja u Egiptu,
postale su dio onoga to se danas naziva islamski brani ugovor. Najraniji primjeri islamskih
ugovora dostupnih u Egiptu datiraju iz sredine devetog stoljea nove ere. Ovi prvi ugovori su
biljeeni na papirusu, koi i tekstilu. Od iznosa miraza i zanimanja osoba koje sudjeluju u
sporazumu, ini se da su ugovori biljeeni na tekstilu ukljuivali privilegirane lanove drutva, a
papirus i koa su za poniznije. Znaajno je to da su uslovi ukljueni u ranim ugovorima doputali
enama mnogo veu kontrolu u braku nego to je to vieno u kasnijim osmanskim ugovorima.

Iz ugovora, vidimo neke od glavnih briga muslimanskih ena u braku: dobar tretman, strah od
muevog uzimanja druge ene ili da imaju seksualne odnose sa svojim robinjama/konkubinama, i
mogunost ene da se oslobodi braka. Najzanimljiviji je uslov koji bi trebao biti pravo supruge,
kad god je htjela, da uzrokuje razvod bilo koje druge ene koju bi njen mu oenio. To jest, ona je
imala kontrolu nad njegovim uzimanjem druge ene.

UGOVARANJE BRAKA U EGIPTU ZA VRIJEME OSMANSKOG CARSTVA

S obzirom da su Osmanlije nalagale registraciju braka i plaanje potrebnih doprinosa, osmansko

egipatski arhivi su bogati i prepuna branih ugovora. Najstariji pronaeni, brani ugovor iz
Egiptskog erijatskog sudskog arhiva datira iz 1505, prije otomanske invazije na Egipat 1517.
ene su koristile sudove kako bi registrovale zemlju, kupile i prodale nekretninu, traile razvod
braka, te traile podrku, alimentaciju, i doplatke za 'idda-u i mut'a-u (odravanje). Sudski
postupci i pravne odluke nisu pravile razliku izmeu mukaraca i ena; od oba spola se oekivalo
da se pojave na sudu lino ili preko zastupnika, i svaki je trebao prezentovati dokaze i svjedoke
kao potvrdu. Bilo je sasvim uobiajeno da ene uspjeno dobije razvod braka jer je mu prekrio
pravila branog ugovora ili zato to je ena pretrpjela tetu (darar) koju je uzrokovao njen mu.
Tipini primjeri tete su batine, strah od zlostavljanja, zlostavljanje lanova porodice ene,
nedostatak finansijske podrke, muevljeva stalna odsutnost iz branog doma, i seksualno
nezadovoljstvo.

Muevljevo preputanje (tafwd) moi njegovoj prvoj supruzi da ga razvede od druge ene ili da
proda konkubinu postala je mnogo rijea u kasnom osmanskom razdoblju. Uobiajene vrste
razvoda koje su viene u evidenciji su razvodi dobiveni od strane supruge na temelju krenja
nekih klauzula iz branog ugovora od strane mua, kao to je klauzula o putovanjima, podrci ili
stanovanju. Drugi tip razvoda je talq mu'allaq (suspendirani ili uvjetni razvod), razvod na
temelju suprugovog zavjeta da uini ili ne uini odreenu radnju na tetu razvoda braka od svoje
supruge, ova vrsta razvoda stupa na snagu im se zavjet prekri. U tom sluaju, nije preputeno
eni da odlui da li eli razvod ili ne, razvod se jednostavno dogodi, a ako se par eli ponovo
vjenati, moraju napraviti novi ugovor i isplatiti novi miraz. Postoji jo jedna vrsta razvoda,
poznata kao Ibra 'ili Khul', u kojoj ena inicira rastavu. U ovoj vrsti ona oekuje da e izgubiti
finansijska prava, za razliku od gore navedenih oblika.

Jedan bitan uslov koji je prisutan u branim ugovorima tie se putovanja mua. Takvi ugovori su
pokazivali da je bilo uobiajeno da u brakovima u kojima je mu trgovac ugovori sadre stavku
koja doputa eni neosporan razvod ako bi mu putovao odreeni vremenski period. U
odreenim sluajevima postojala je stavka koja je navodila da ako je ostavi bez ikakve
finansijske podrke , odreeno vrijeme, ona je imala pravo da trai od kadije razvod braka. Kod
ovakvih branih ugovora, kad ena doe na sud traei razvod, i u stanju je da dokae da uslov
nije zadovoljen, niko nije mogao prigovoriti na njen zahtjev.

MODERNI BRANI UGOVORI

Osnovne informacije ukljuene u modernim i predmodernim egipatskim, francuskim, islamskim i

faraonskim branim ugovorima bile su vie ili manje iste. Meutim, postoji jedna znaajna
razlika izmeu francuskih i egipatskih oblika ugovora. U tipinom francuskom braku, mlada se
obraa mladoenji rijeima "Predajem ti svoje tijelo kao tvoja pravna supruga", a mladoenja
odgovora " i ja ga prihvatam." Ovo spominjanje "davanja" nevjestinog "tijela" mladoenji,
predstavlja najvaniju razliku izmeu francuskih i islamskih ugovora. Ni muslimanski brani
ugovori niti oni iz drevnog Egipta ne spominju mladenkino tijelo ili ideju da brak ukljuuje
ensko preputanje "nje kao osobe" svom suprugu. Egipatski brakovi jo od pred-islamskog
razdoblja prepoznavali su suprunike kao zasebne cjeline, dok ih je francuski zakon vidio kao par
ili "porodicu." Iako se Islam mrtio na razvod, bio je priznat u muslimanskim branim
ugovorima, i trajnost u braku nije bila dio egipatske tradicije jo od antikih vremena. Francusko
iskustvo je dosta drukije kao to se vidi po potpunom nedostataku sluajeva razvoda u
francuskim zapisima, u odnosu na njihovu estu pojavu u egipatskim arhivima.

Egipatski moderni osobni statusni zakoni definiraju brak kao "ugovor izmeu mukarca i ene po
kojoj ona postaje njegova zakonito, s ciljem formiranja obitelji i raanja djece." Dok je elja za
zakonitom djecom bila kljuna za brak, definicija da je brak bio za "raanje djece" i "formiranje
obitelji" je sasvim nova za egipatske pravne i drutvene rasprave. Ograniavanje pristupa eni da
se razvede u modernom egipatskom zakonu postao je jedan od najozbiljnijih posljedica novog
osobnog statusnog zakona. ena vie nije mogla kontrolirati mogunost svojih mueva da uzme
drugu enu, nije mogla definisati gdje e ivjeti, nije ga mogla sprijeiti da putuju na due
vrijeme, osigurati da e se odnositi prema njoj ispravno, ili dogovoriti da moe izai iz braka ako
to eli. Kao zamjena, osobni statusni zakon 1925. uvodi pojam 'isma. 'Isma je smatrana kod
sljedbenika fikha kao muevljevo delegiranje supruzi njegovog prava na razvod. Budui da
savremeni drutveni diskurs omalovaava mua koji doputa eni 'isma-u, taj jedini preostali dio
enine kontrole nad brakom je rijetko koriten osim u brakovima vrlo bogatih, aristokratskih,
iskusnih ena ili poznatih umjetnica.

Nova praksa, neuvena u Egiptu prije modernizacije zakona, doputa muevima da zatvore
neposlune ene u "kuu poslunosti" (bayt al-t'a) dokle god joj ta kua prua minimalnu
potrebnu za enu njene klase. Do izmjena i dopuna osobnih statusa u 1985., policija je zapravo
odvlaila ene i prisiljavala ih da ive sa svojim muevima u takvim kuama. U predmodernim
sudovima, dokaz o neposlunosti (nushz) znaio je da mu ima pravo povui finansijsku
potporu od svoje supruge, ali je nije mogao prisiliti da ivi s njim ili je "zakljuati". Nasuprot
tome, moderni t'a zakon je dopustio muevima da prisile svoje ene da ive s njima protiv
njihove volje, ponekad ak i kad je suprug bio zlostavlja.

S obzirom da je put do razvoda bio ogranien, zbog odbijanja sudova da priznaju brane uslove u
branim ugovorima, i poto je khul' mogao biti odobren samo od strane mu, izlaz iz braka
postao je gotovo nemogu za ene. Stoga znaaj khul' zakona iz 2000., koji je barem malo vratio
situaciju na ono to je bilo prije moderne pravne reforme devetnaestog stoljea, doputajui
supruzi da tui i dobije sudski razvod od sudova u roku od tri mjeseca, sa ili bez sporazuma sa
muem, iako slijedi arbitraa.