Tanja Bundalo, sudija Okrunog suda Banjaluka

STRANKE U PARNINOM POSTUPKU I NJIHOVI ZASTUPNICI U PRAKSI

OKRUNOG SUDA BANJALUKA

I POJAM STRANKE

Stranke su subjekti iji se spor rjeava u parninom postupku. Parnine stranke moraju
postojati. Parnica se ne moe voditi protiv subjekata koji ne postoje, a ni protiv nepoznatih
osoba. Osim podnoenjem tube, procesni poloaj stranke u parnici se moe stei i na
temelju sukcesije u procesni poloaj osobe koja je dotle bila parnina stranka.Pojam
stranke u parninom postupku je mogue definisati razliito s obzirom na razliite
kriterije, pa tako u teoriji prava postoji materijalnopravna, ista procesna i legitimacijska
definicija stranke, a to nije relevantno u primjeni zakona.

Prema procesnom zakonodavstvu svojstvo stranke je priznato samo fizikim i pravnim

licima, uz izuzetak da sud moe, u odreenim sluajevima, kada nae da za to postoje
zakonom propisani uslovi (npr. da posjeduju odreenu imovinu i ovlatenja da njome
raspolau u granicama zakona) priznati svojstvo stranke u postupku i nekim oblicima
udruivanja koja nisu ni fizika ni pravna lica, ali se to priznanje ima odnositi samo na
odreenu parnicu (l. 291 st. 1. i 2. Zakona o parninom postupku). O priznanju stranake
sposobnosti sud odluuje konstitutivnim rjeenjem protiv kojega nije doputena posebna
alba. Nema sumnje da e sudovi morati postupati oprezno pri koritenju ovog svog
ovlatenja. Bilo bi od kratkotrajne koristi kada bi priznali stranaku sposobnost i onima
protiv kojih se rezultat zatite ne bi mogao ostvariti u izvrnom postupku. Ako bi
povodom pravnog lijeka na odluku o glavnoj stvari , odluka o priznanju stranake
sposobnosti bila ukinuta sve radnje u postupku koje je navedeni oblik udruivanja
poduzeo bi izgubile pravni uinak ex tunc. Stranka u postupku u procesno pravnom
smislu, prema posebnim propisima, moe biti i neko drugi npr. Pravobranilatvo RS.
Odredbe o stranakoj sposobnosti su prinudne naravi i sud tokom cijelog postupka po
slubenoj dunosti pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moe biti stranka, pa se
dakle radi o procesnoj pretpostavci za voenje postupka. U sluaju nedostatka sud se ne
moe upustiti u odluivanje o predmetu spora, ve donosi rjeenje kojim kao nepunovane
ukida sve radnje i odbacuje tubu. Za postojanje parnice je neophodna suprotnost pravnih
interesa izmeu dvije stranke, pa kad se obe steknu u jednoj linosti (konfuzija) parnica se
gasi. U pogledu procesnih prava stranke su ravnopravne. U tubi stranka mora biti tano
navedena. Po zakonu to se za fizika lica postie oznaavanjem imena, prezimena,
zanimanja i prebivalita, a za pravno lice navodi se firma odnosno naziv, te podaci o
sjeditu.

U praksi sudova su se tako u skorije vrijeme rjeavali sporovi po tubi

Pravobranilatva RS za ponitenje ugovora o otkupu stanova koji su zakljueni suprotno
odredbama Zakona o privatizaciji dravnih stanova, a u kojim predmetima je saglasno
 2

odredbi l. 18. st.2. navedenog zakona u procesnopravnom smislu Pravobranilatvu RS

priznato svojstvo stranke (iako isto nema svojstvo pravnog lica).

Isto tako, odredbom l. 73. Porodinog zakona RS organu starateljstva je priznato

svojstvo stranke u sporu u kojem se odluuje o zatiti, vaspitanju i izdravanju djece radi
zatite interesa maloljetne djece i sud je duan kad odluuje o takvom sporu obavjestiti
organ starateljsva o postupku radi zatite, vaspitanja i izdravanja djece i pozivati ga na
sva roita i dostavljati odluke, a koju odredbu prvostepeni sudovi ponekad zanemare,
provedu postupak i odlue o povjeravanju i izdravanju mllj. djeteta bez pozivanja organa
starateljstva, a to rezultira ukidanjem prvostepene odluke.1

Biti strankom u postupku podrazumijeva imati pravnu sposobnost ili stranaku

sposobnost, odnosno moi biti nosilac prava i obaveza po materijalnom pravu. Drugaije
reeno, svako fiziko ili pravno lice kome materijalno pravo priznaje pravnu sposobnost
ima u procesnom pravu stranaku sposobnost. Ovu sposobnost fizika lica stiu roenjem,
ali pravnu (stranaku sposobnost) ima i zaeto, a neroeno dijete, pod uslovom da se ivo
rodi npr. u nasljednom pravu. Pravna lica ovu sposobnom stiu aktom o osnivanju ili na
osnovu dozvole nadlenog organa.

Uoeno je da prvostepeni sudovi, bez obzira na navedenu obavezu da po slubenoj

dunosti vode rauna o stranakoj sposobnosti, ne vre provjeru navedenog i ne trae
dostavu akata iz kojih bi bilo vidljivo da li lice koje se pojavljuje kao stranka ima
potrebnu stranaku sposobnost. Tako je recimo, u predmetu G- 2581/03 prvostepeni sud
sudio po zahtjevu Sindikalne organizacije Srpskih pota AD Banjaluka za donoenje
privremene mjere, iako prema Statutu tada vaeeg Sindikata saobraaja i veza RS samo
navedeni sindikat ima svojstvo pravnog lica, dok je Sindikalna organizacija dio Sindikata i
predstavlja osnovni oblik organizovanja Sindikata, ali ista nema svojstvo pravnog lica i
time ne moe biti stranka u parnici. Meutim, radi utvrenja da li predlaga ima svojsvo
pravnog lica predmet je od strane ovoga drugostepenog suda bio vraen prvostepenom
sudu i tek nakon pribavljanja pomenutog akta utvren je nedostatak stranake sposobnosti
i dolo je do ukidanja prvostepene odluke i odbacivanja zahtjeva za donoenje privremene
mjere.2 Znai, kod dileme o postojanju stranake sposobnosti neophodno je zatraiti
dostavu akta ili rjeenja o registraciji, zavisno od konkretnog predmeta, radi utvrenja da
li postoje zakonski uslovi za odluivanje po zahtjevu stranke.

Isto tako, u predmetu G- 956/06 prvostepeni sud je sudio po tubi kojom je kao tueni
oznaeno Ministarsvo za izbjegla i raseljena lica RS, zanemarujui odredbu l. 291.
Zakona o parninom postupku, te odredbu l. 1. Zakona o ministarstvima (Slubeni
glasnik RS broj 70/02) po kojoj se Ministarstva osnivaju kao republiki organi uprave, a
koji nemaju svojstvo pravnog lica, pa time ni pravni subjektivitet pa ne mogu ni biti
stranka u postupku, ve stranka moe biti samo Republika Srpska.3

Nedostatak stranake sposobnosti postoji i kada tubom nisu obuhvaeni svi nuni i
jedinstveni suparniari iz odredbe l. 366. Zakona o parninom postupku, jer se po zakonu
ili zbog prirode pravnog odnosa spor moe rijeiti samo na jednak nain prema svim
suparniarima i isti se zbog toga smatraju kao jedna stranka. O navedenom ponekad
prvostepeni sudovi ne vode rauna, pa tako npr. sude u sporu za utvrenje prava

1
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 72 0 P 002501 10 Gz od 11.10.2010.
2
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: G- 2581/03 od 10.02.2006.
3
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 011-0-G-06-000956 od 13.12.2007.
 3

suvlasnitva po osnovu sticanja u porodinoj zajednici, a tubom ne budu obuhvaena sva

lica iz navedene zajednice, a koje nepravilno postupanje dovede do ukidanja prvostepene
odluke.4

Suprotno navedenom nepravilnom postupanju, prvostepeni sudovi se znaju i posve

pravilno odrediti prema zakonskim odredbama koje se tiu stranake sposobnosti. Tako su
rjeenjem prvostepenog suda (koje je potvreno od strane ovoga suda) ukinute sve
sprovedene radnje u predmetnoj parnici i tuba je odbaena. Navedeno kod utvrenja da
je tuiteljica umrla sedam godina prije podnoenja tube, pa time ista nije ni mogla
podnijeti tubu u predmetnoj parnici, a niti su njeni nasljednici mogli preuzeti voenje
parnice (jer isti mogu preuzeti voenje parnice samo u situaciji ako je istu pokrenuo
njihov pravni predhodnik za vrijeme ivota), a to predstavlja neotklonjivi nedostatak za
voenje predmetna parnice.5

Navedena pravna sposobnost esto se ne podudara sa parninom sposobnou koja

predstavlja sposobnost stranke u postupku da sama vri parnine radnje, a koja sposobnost
se vezuje sa poslovnom sposobnou fizikih lica u pravnom prometu koja podrazumijeva
sposobnost lica da svojim izjavama volje zasniva, mijenja i ukida prava i obaveze, iako
poslovna sposobnost moe biti ograniena, dok parnina sposobnost nikada nije
ograniena u konkretnoj parnici, te predstavlja svojstvo odreene osobe da s
procesnopravnim uinkom poduzima procesne radnje u parnici. Pravne osobe imaju
poslovnu, pa time i parninu sposobnost. Za pravne osobe radnje u postupku preduzimaju
njihovi organi zastupnici.

Pravne osobe kojima nadleni organ zabrani rad, te pravne osobe nad kojima je otvoren
steaj gube parninu sposobnost, zbog ega i dolazi do prekida postupka po sili zakona i
njih tada u parnici zastupa steajni upravnik kao zakonski zastupnik sui generis. Oblicima
udruivanja kojima je sud priznao stranaku sposobnost u konkretnoj parnici trebalo bi
priznati i parninu sposobnost.

II ZASTUPANJE U PARNINOM POSTUPKU

Stranke u parnici uestvuju lino ili po zastupniku, a koje zastupanje moe biti nuno
ili voljno.

Zastupnici su osobe koje u ime i za raun stranke poduzimaju procesne radnje,

odnosno vode parnicu umjesto stranke, a u njeno ime. Aktivna strana njegove funkcije je u
tome to on preduzima parnine radnje, a pasivna u tome to prima k znanju radnje suda i
protivne stranke. Sve te radnje, meutim, dejstvuju prema zastupanoj stranci.

Pojam zastupnika u parninom postupku podrazumijeva: zakonske zastupnike,

zastupnike po zakonu ili organe zastupnike (po zakonu, statutu ili drugom optem aktu) i
ugovorne (dobrovoljne) zastupnike ili punomonike.

U ovom izlaganju e biti ukazano na zakonske odredbe koje se tiu instituta

zastupanja, a primjena kojih se pokazala spornim u radu osnovnih sudova, te o kojim
4
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: G-1950/03 od 06.09.2005.
5
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 71 0 P 051027 10 Gz od 24.09.2010.
 4

spornim pitanjima je, odluujui po albama i u postupku ponavljanja pravosnano

okonanog postupka, ovaj sud morao zauzeti stanovite. O nedostacima u zastupanju (kao
i o nedostacima stranake sposobnosti) sud vodi rauna po slubenoj dunosti i to kako
prvostepeni sud (odredba l. 309 st. 4 Zakona o parninom postupku), tako i drugostepeni
sud (odredba l. 221 istog zakona), te se prema navedenim nedostacima odreuje u
zavisnosti od toga da li se radi o otklonjivom ili neotklonjivom nedostatku.

1.Zakonski zastupnici

zastupaju lica koja nemaju parninu sposobnost, odnosno poslovno nesposobna ili
ogranieno poslovno sposobna lica, ili pak lica koja iz drugih razloga nisu u stanju da se
sama brinu o svojim pravima i obavezama. Drugaije reeno, lica koja nemaju parninu
sposobnost, po sili zakona, zastupaju druga poslovno i parnino sposobna lica odreena
zakonom ili aktom nadlenog organa. Zakonski zastupnici koji se odreuju zakonom su
recimo roditelji mljl. djeteta, a aktom nadlenog dravnog organa (Centar za socijalni rad)
se odreuje staralac.

Zakonski zastupnici su: roditelji koji zastupaju svoju mlj. djecu, usvojioci koji
zastupaju svoje usvojenike, staraoci, steajni upravnik kada preduzee izgubi parninu
sposobnost nastupanjem posljedica otvaranja steajnog postupka, privremeni zastupnik, te
zastupnik za prijem pismena.

Pravilo je da zakonski zastupnik moe preduzimati parnine radnje bez posebnog

ovlatenja i da je po svojoj funkciji ovlaten za voenje spora. Ipak on mora imati
ovlatenje za podnoenje ili povlaenje tube, za priznanje tubenog zahtjeva, za odricanje
od tubenog zahtjeva, za zakljuenje poravnanja ili za preduzimanje drugih radnji u
postupku kada je to predvieno posebnim propisom, prije svega odredbama Porodinog
zakona.

Postavljeni staralac odsutnom licu, kao staralac za poseban sluaj, takoe ima poloaj
zakonskog zastupnika, a koji poloaj ima i privremeni zastupnik u parnici. Isti se
postavljaju licima koja su poslovno sposobna, a radi zatite njihovih interesa.

Zakonski zastupnik moe biti samo fizika osoba koja je stranaki i parnino
sposobna.

Sud je duan i ovlaten da po slubenoj dunosti, npr. traenjem potrebnih obavjesti od

nadlenog organa , provjeri ima li osoba koja nastupa kao zakonski zastupnik to svojstvo i
jesu li i u kojem smislu njezina ovlatenja ograniena.

Prozilazi da su zakonski zastupnici poslovno nesposobnim licima: roditelji, usvojioci,

staraoci, steajni upravnik, dok staralac za poseban sluaj, privremeni zastupnik i
zastupnik za prijem pismena zastupaju poslovno sposobna lica.

U praksi prvostepenih sudova je uoeno da se najee nepravilna postupanja tiu

postavljanja staraoca za poseban sluaj licu nepoznatog boravita (isto i postavljanja
privremenog zastupnika licu nepoznatog boravita), a to se ilustruje primjerima iz
konkretnih predmeta:
 5

1.1. Naime, prvostepeni sudovi ponekad se potpuno pasivno ponaaju i po prijedlogu

tuitelja tuenom putem Centra za socijalni rad postavljaju staraoca za poseban sluaj, a
da prije toga nisu poduzeli nikakve mjere kako bi se pokuala utvrditi sadanja adresa
stanovanja tuenog, odnosno da bi se na pouzdan nain utvrdilo da li su ispunjeni
zakonski uslovi za postavljanja staraoca za poseban sluaj. Navedeno, s obzirom da
nepoznato boravite tuenog podrazumijeva da je njegovo boravite nepoznato i u zemlji i
u inostranstvu, a da je sud do tih podataka doao detaljnom provjerom. U konkretnom
sluaju navedeno je dovelo do usvajanja prijedloga za ponavljanje pravosnano
okonanog postupka.6

1.2. Isto tako, prvostepeni sudovi ponekad staraoca za poseban sluaj postavljaju licima
koja su prema stanju spisa davno umrla. Shodno l. 291 Zakona o parninom postupku
svojstvo stranke je priznato svim fizikim i pravnim licima odnosno svim subjektima koji
po pravilima materijalnog prava mogu biti nosioci prava i obaveza. Stranaku sposobnost
fiziko lice stie roenjem, a gubi smru. Ne moe se stoga parnini postupak voditi
protiv umrlih osoba, niti se tim osobama moe postaviti staratelj, a sudovi su obavezni da
po slubenoj dunosti paze na stranaku sposobnost, jer nedostaci u vezi sa stranakom
sposobnou predstavljaju procesnu smetnju za voenje postupka.7

U vezi sa postavljanjem privremenog zastupnika licu nepoznatog boravita u praksi

prvostepenih sudova uoene su dileme oko toga kakav karakter ima rjeenje suda o
postavljanju privremenog zastupnika. Po stanovitu Okrunog suda Banjaluka navedeno
rjeenje ima karakter rjeenja o upravljanju postupkom, isto nema uticaja na odluku o
glavnoj stvari, ali omoguava da se doe u fazu odluivanja o glavnoj stvari, te time
predstavlja odluku suda kojom se otklanjaju procesne smetnje za postupanje po tubi
tuitelja, zbog ega saglasno odredbi l. 64. st. 1 Zakona o parninom postupku alba
stranke protiv takve odluke nije dozvoljena.8

Meutim, po stanovitu ovoga suda, protiv rjeenja o postavljanju privremenog

zastupnika je dozvoljena alba samog privremenog zastupnika, a s obzirom da isti zbog
svog svojstva u odreenoj parnici nema mogunosti da pravilnost navedene odluke pobija
albom na odluku o glavnoj stvari.9

U praksi sudova (pa i Okrunog suda Banjaluka) je sporno da li se privremeni zastupnik

moe postaviti i pravnoj osobi (zakon u principu nema izriitih ogranienja).

2.Zastupnici po zakonu ili organi zastupnici

su zastupnici pravnih lica u parninom postupku. To su prije svega direktor preduzea

odnosno ustanove kada na temelju ovlatenja iz zakona zastupa preduzee ili ustanovu i
javno pravobranilatvo odnosno sada Pravobranilatvo RS kada na osnovu ovlatenja iz
Zakona o pravobranilatvu RS vri poslove pravne zatite imovinskih prava i interesa
Republike Srpske, grada, optine i njihovih organa i organizacija, te drugih organa i

6
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 011-0-Gvl-08-000 006 od 26.05.2008.
7
Rjeenje Vrhovnog suda RS broj: Rev-23/06 od 12.01.2007.
8
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 011-0-G-07-002198 od 27.02.2008.
9
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 72 0 P 002876 09 Gz od 26.02.2010.
 6

organizacija koji nemaju svojstvo pravnih lica i nisu upisani u sudski registar, a finansiraju
se iz budeta Republike Srpske.

U praksi sudova uoene su dileme oko tumaenja l. 1. st. 3 Zakona o

pravobranilatvu RS (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 16/05, odnosno dileme
oko toga kada u imovinsko pravnim sporovima optinu, grad i njihove organe ne zastupa
Pravobranilatvo RS. Tako je recimo u pravnoj stvari po tubi Optine K.D. radi naplate
zakupnine naelnik optine dao punomo advokatu, te je proveden postupak i donesena
prvostepena odluka. Po stanovitu ovoga suda u imovinskopravnim sporovima optinu u
pravilu zastupa Pravobranilatvo RS, ali u predmetima naplate izvornih prihoda saglasno
navedenoj zakonskoj odredbi i odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, istu zastupa
naelnik koji pod uslovima iz navedene zakonske odredbe moe ovlastiti drugo lice (G-
517/07). Saglasno ovom stavu dolo je i do ukidanja, zbog nedostatka u zastupanju,
pomenute prednje odluke.10Navedena dilema je raiena stupanjem na snagu Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske (Slubeni glasnik
Republike Srpske broj 119/08), a kojim zakonom je mijenjan st. 3. odredbe l. 1 i koji je
preciznije formulisan tako to su odreenije oznaeni sporovi u kojima grad i optinu
zastupa naelnik, a ne Pravobranilatvo RS.

3.Punomonici stranaka

su voljni zastupnici koji zastupaju parnino sposobne stranke na osnovu njihovih izjava
volje da za njihovo ime i za njihov raun vre radnje u parnici. Zakon o parninom
postupku (l. 300 st. 1.) je ostavio na volju parninim strankama da lino i same
preduzimaju parnine radnje ili pak da za obavljanje navedenih radnji angauju drugo, po
pravilu, posebno kvalifikovano lice punomonika , koje e u njihovo ime i za raun, u
granicama ovlatenja odreenih u punomoi, preduzimati parnine radnje sa takvim
procesnim uinkom kao da su ih i one same preduzele.

Ovlatenje za zastupanje u parnici, kao i ono koje se izdaje za pravne poslove, se

zasniva jednostranom izjavom stranke. Punomoje ima procesno pravnu prirodu i
ispoljava se prema sudu i protivniku. Njen smisao se sastoji u tome da sud i protivnik
treba da primi k znanju radnje punomonika i da prema ovome preduzimaju radnje kao da
parnicu vodi stranka lino.
Od punomoja treba razlikovati tzv. unutranji odnos koji postoji izmeu
punomonika i zastupane stranke, koji je materijalno pravne prirode.Najee, to je
ugovor o nalogu, po kome je punomonik duan da zastupanje vri savjesno i po svom
najboljem znanju, drei se uputstava stranke. Punomonik se ne obavezuje da e za
stranku postii povoljan ishod parnice, te je nepunovana ugovorna odredba kojom on
takav ishod garantuje. On stranci odgovara za tetu koju je pretrpjela usljed njegove
radnje ili proputanja.

Punomo prestaje tako to stranka moe u svako vrijeme opozvati punomo, a

punomonik istu moe otkazati, koji opoziv odnosno otkaz se moraju saoptiti sudu pred
kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na raspravnom zapisniku (odredba l. 310 st.
1 i 2 Zakona o parninom postupku). U sluaju smrti stranke uvijek prestaju ovlatenja
punomoniku koji nije advokat (odredba l. 311 st. 2). Prestankom pravnog lica prestaje i
10
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj. 011-0-G-07-000 517 od 27.03.2007.
 7

punomo koju je ono izdalo, a u sluaju steaja punomo koju je izdao steajni dunik
prestaje kada nastupe pravne posljedice otvaranja steajnog postupka (odredba l. 312 st.
1 i 2 Zakona o parninom postupku).
Stranka moe izmjeniti ili opozvati izjavu svog punomonika na roitu kojem i sam
prisustvuje, a stranka odreuje i obim punomoi (odredba l. 303 st. 1 i l. 304 ).
Zakon o parninom postupku (l. 301) neposredno i taksativno odreuje ko moe biti
punomonik u parninom postupku, a po kojoj zakonskoj odredbi, u vezi sa odredbama o
zastupnicima i optim uslovima zastupanja, u parninom postupku punomonik moe biti,
prije svega, potpuno poslovno sposobno fiziko lice. Punomonik moe biti i advokatsko
drutvo, a ime je u nae procesno zakonodavstvo po prvi put uvedena mogunost da i
pravno lice moe biti punomonik u parninom postupku. Zakonske odredbe o punomoi
takoe su prisilne naravi i sud na njih pazi po slubenoj dunosti u toku itavog postupka.
Ako je stranka izdala advokatu punomo, a nije blie odredila ovlatenja u punomoi
(l.305 Zakona o parninom postupku), advokat je na osnovu takve punomoi, za razliku
od punomonika koji nije advokat), izmeu ostalog, ovlaten da podnese i pravni lijek.
Sudska praksa se odredila da punomonik kome je dato ovlatenje da moe vriti sve
parnine radnje u postupku ne moe podnositi tubu niti vriti parnine radnje kad je
vlastodavac umro jo prije pokretanja parninog postupka.

U odnosu na navedene zakonske odredbe uoena su slijedea nepravilna postupanja

prvostepenih sudova, a na koja se ukazuje da bi se ubudue izbjegla:

3.1. Kad stranka ima punomonika, saobraaj suda i protivnika sa tom strankom moe
se u pravilu obavljati samo posredovanjem punomonika, pa se i dostavljanje vri
punomoniku, a ne stranci (l. 340 st. 1. Zakona o parninom postupku), ali je u
albenom postupku uoeno da prvostepeni sudovi ponekad dostavu vre neposredno
stranci, a ne iskazanom punomoniku, a u kojem sluaju se opet predmet vraa
prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka ukoliko se navedeno nepravilno
postupanje tie dostavljanja oalbene odluke ili navedeno dovede do ukidanja prvostepene
odluke ukoliko se ovaj nedostatak protee i na dostavu tokom prvostepenog postupka.11

3.2. Isto tako, kod postojanja generalne punomoi, odnosno punomoi za zastupanje u
svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv odreene stranke,
koja punomo se deponira kod suda, u spisima prvostepenih sudova se na raspravnim
zapisnicima konstatuje da je za odreenu stranku pristupio punomonik, za kojeg u spis
nije uloena odgovarajua punomo. Tek kada se spis vrati prvostepenom sudu radi
otklanjanja ovog nedostatka utvrdi se da se radi o punomoniku po generalnoj punomoi,
pa radi izbjegavanja vraanja spisa svakako je neophodno na raspravnom zapisniku
oznaiti da se radi o punomoniku po generalnoj punomoi i oznaiti broj pod kojim je
punomo kod suda deponovana.

3.3. U praksi prvostepenih sudova (koji provode postupak po prijedlogu za ponavljanje

pravosnano okonanog postupka) u tumaenju odredbe l. 305. Zakona o parninom
postupku nije bilo dileme da punomonik advokat koji je stranku zastupao u parnici u ime
stranke moe podnijeti prijedlog za ponavljanje pravosnano okonanog postupka.
Meutim, isti na temelju takve punomoi ne moe u ime protupredlagaa u postupku
ponavljanja dati odgovor na prijedlog, pa je u dosadanjoj praksi ovoga suda zapaeno da
prvostepeni sudovi ne uoavaju navedeni nedostatak u zastupanju, te ne zahtjevaju
dostavu uredne punomoi za navedenu parninu radnju, a iz kojeg razloga kada predmet
11
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 011-0-G-08-001153 od 15.09.2008.
 8

bude dostavljen Okrunom sudu Banjaluka radi odluivanja o prijedlogu za ponavljanje

postupka isti moramo vratiti prvostepenom sudu radi otklanjanja navedenog nedostatka u
zastupanju.12 Takoe, iako dodue rjee, prvostepeni sudovi ponekad nepravilno tumae
navedenu zakonsku odredbu u izvrnom postupku smatrajui da je na temelju punomoi
date u parnici punomonik advokat ovlaten zastupati izvrenika, iako mu je za navedeno
potrebna posebna punomo.

3.4. Isto tako, uoeno je da prvostepeni sudovi esto nepravilno tumae odredbu l.
305. t. 4 Zakona o parninom postupku, u vezi sa odredbom l. 306 Zakona o parninom
postupku, prema kojima punomonik advokat mora imati izriito ovlatenje stranke da bi
prenio sva ovlatenja koja ima na temelju punomoi na drugog advokata, ali isti i bez
navedene izriite saglasnosti moe ovlastiti drugog advokata na poduzimanje pojedinih
parninih radnji, pa tako ovlastiti drugog advokata da stranku zastupa na pripremnom
roitu, ali ne i na roitu za glavnu raspravu, tako da je u predmetima nepotrebno traena
navedena izriita saglasnost za zastupanje na pripremnom roitu. Pri tome treba imati u
vidu da je za prenos pojedinih ovlatenja potrebna i zamjenika punomo advokata, dok u
smislu odredbe l. 306. do prenosa ovlatenja dolazi na temelju izriite saglasnosti stranke
date u punomoi.

3.5. U praksi prvostepenih sudova sporna je i primjena odredbe l. 305. t. 3 Zakona o

parninom postupku, a po kojoj je prema stanovitu Okrunog suda Banjaluka,
punomonik advokat na temelju punomoi (kojom nisu blie odreena ovlatenja)
ovlaten da primi ispunjenje obaveze isplate trokova u sluaju kada suprotna stranka eli
da dobrovoljno ispuni ovu inidbu. Meutim, na temelju navedene punomoi advokat ne
moe zahtijevati naplatu dosuenih trokova tako da se umjesto traioca izvrenja namiri
on kao njegov punomonik.

3.6. U poslednje vrijeme u predmetima punomonici advokati stavljaju zahtjev da se u

parninom postupku dosueni iznos naknade trokova , pa i naknade tete, isplati na ruke
punomonika advokata. Po stanovitu ovoga suda na temelju punomoi date advokatu,
kojom nisu blie odreena ovlatenja, sud nema uporite da izrekom presude naloi
isplatu naknade na ruke punomonika, te samo na temelju ugovora o cesiji trabine iz
presude (odredba l. 305 Zakona o obligacionim odnosima) punomonik stranke bi mogao
traiti ispunjenje glavne trabine , ali i dosuenih trokova u svoje ime i za svoj raun. 13
Navedeni stav je saglasan stanovitu Ustavnog suda BiH (AP- 1433/06), a po kojem samo
na temelju izriitog ovlatenja datog u punomoi na naplatu tete u sudskom,
izvansudskom i izvrnom postupku, postoji zakonsko uporite za tako stavljen zahtjev.

3.7. Prvostepeni sudovi, ispitujui valjanost punomoi za zastupanje u situaciji kad

stranku zastupa advokat iz druge drave, esto zanemare odredbu l. 35 Zakona o
advokaturi (Slubeni glasnik RS broj 30/07), a po kojoj advokat koji posjeduje dozvolu
za vrenje djelatnosti advokata izdatu od asocijacije advokata strane drave moe u
pojedinanim sluajevima zastupati i braniti pravne subjekte pred sudovima i dravnim
organima u Republici Srpskoj samo uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde
Republike Srpske koje je duno da o tome pribavi miljenje Advokatske komore. Kako
ova saglasnost najee nije pribavljena ovaj drugostepeni sud je takve predmete vraao
prvostepenim sudovima radi pribavljanja navedene saglasnosti u odgovarajuem roku.

12
Dopis Okrunog suda Banjaluka broj: 011-0-Gvl-07-000 016 od 05.07.2007.
13
Presuda Okrunog suda Banjaluka broj: G-658/06 od 13.06.20006.
 9

Ponekad navedena saglasnost nije pribavljena ni u naknadno ostavljenom roku, pa je iz

razloga nedostataka u zastupanju prvostepena odluka ukidana.14

3.8. U spisima je esta situacija da punomonik advokat koji je zastupao stranku se

prestane baviti advokaturom, pa je time po shvatanju ovoga suda (iako u sudskoj praksi
postoje i drugaija stanovita) dolo do prestanka punomoi, jer je datom punomoi
stranka izrazila volju da bude zastupana po punomoniku koji je advokat. Deava se da
tokom trajanja postupka kod suda punomonik advokat umre, te da prvostepeni sudovi
dalja dostavljanja u predmetu vre likvidatoru advokatske kancelarije, iako je istome
potrebna nova punomo da bi bio ovlaten da zastupa stranku.

3.9. U predmetu G- 3642/10 jedan od tuitelja je Optina Srbac, Odjeljenje za optu

upravu, Mjesna zajednica Kaoci koju je tokom prvostepenog postupka zastupao
punomonik advokat kojem je ovlatenje za zastupanje dao predsjednik Mjesne zajednice,
a to je suprotno odredbama Zakona o pravobranilatvu Republike Srpske i to je dovelo
do ukidanja prvostepene odluke.15

3.10. Takoe je uoena situacija da u predmetima staralac, koji je postavljen licu kojem
je oduzeta poslovna sposobnost, da punomo za zastupanje tog poslovno nesposobnog lica
u parnici, te da prvostepeni sudovi gube iz vida da prema odredbi l. 190. Porodinog
zakona staralac ne moe bez prethodnog odobrenja organa starateljstva preduzimati
poslove koji prevazilaze okvire redovnog poslovanja. Kako zastupanje u parnici prelazi
okvire redovnog poslovanja ili upravljanja tienikovom imovinom, to proizilazi da je u
tim predmetima bilo potrebno pribaviti ovlatenje Centra za socijalni rad za zastupanje
poslovno nesposobnog lica po punomoniku u parnici, pa iz ovog razloga predmeti su se
morali vraati prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka 16, a koja situacija se
razlikuje od toga kada roditelji kao zakonski zastupnici mllj. stranke angauju
punomonika.

IV ZAKLJUAK

Zakonske odredbe o stranakoj sposobnosti i o zastupanju su prinudne naravi i o njima

sudovi po slubenoj dunosti vode rauna i to kako prvostepeni, tako i drugostepeni i
revizioni sud. Pravilno postupanje po navedenim odredbama e doprinijeti efikasnijem
radu sudova, jer e se izbjei ili svesti na najmanju mjeru vraanje predmeta radi
otklanjanja navedenih nedostataka, te e se izbjei ukidanje odluka iz razloga nedostataka
koji se tiu stranake sposobnosti i zastupanja.

Banjaluka, novembar 2010. godine

14
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: G- 805/03 od 06.09.2005. i broj: G-701/03 od 20.09.2005.
15
Rjeenje Okrunog suda Banjaluka broj: 72 0 P 003642 10 Gz od 30.06.2010.
16
Dopis Okrunog suda Banjaluka broj: G- 436/05 od 29.09.2005.