Prof.

dr Suad Hamzabegović
v. ass Haris Hasić, MA

GRAĐANSKO PARNIČNO PROCESNO

PRAVO
STRANKE U PARNICI
STRANKE KAO PROCESNI SUBJEKTI

 Parnica kao konkretan

procesnopravni odnos može se
zasnovati samo između
stranaka, odnosno subjekata
koji postoje u trenutku
pokretanja postupka.
 Obje stranke u parnici moraju
biti tačno određene.
POJAM STRANKE
 Procesnopravna teorija razlikuje pojam stranke u
materijalno-pravnom i u procesno-pravnom
smislu.
 U materijalno-pravnom smislu, stranka je subjekat
materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je došlo do
parnice.
 U procesno-pravnom smislu, stranka je osoba koja u
parnici zauzima položaj tužioca ili tuženog.
 Dakle, za konkretno sticanje svojstva stranke u parnici
irelevantno je da li su tužilac i tuženi istovremeno i
subjekti materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je
došlo do parnice.
STRANAČKA SPOSOBNOST
 Stranačka sposobnost daje odgovor na pitanje ko može biti
stranka u parnici kao procesno-pravnom odnosu uopće.
 Ona se izvodi iz pravne sposobnosti.
 Svako ko ima pravnu sposobnost istovremeno ima i
stranačku sposobnost.
 Međutim, stranačka sposobnost je nešto šira od pravne
sposobnosti, obzirom da je mogu imati i društvene
tvorevine koje nemaju svojstvo pravnog lica. Takve
tvorevine mogu steći stranačku sposobnost na osnovu
zakona ili sudske odluke. Npr. Porodični zakon u sporovima
za poništaj braka priznaje stranačku sposobnost javnom
tužiocu i organu starateljstva, koji ne posjeduju pravnu
sposobnost.
STRANAČKA SPOSOBNOST DRUŠTVENIH TVOREVINA KOJE
NEMAJU PRAVNI SUBJEKTIVITET

 Stranačku sposobnost određenom obliku

udruživanja koji nema pravni subjektivitet
može priznati i sud, ali samo u
konkretnom slučaju za određenu parnicu,
i to ako ti oblici ispunjavaju dva uslova:
 1. da udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje
pravne sposobnosti;
 2. da raspolažu sredstvima na kojima se
može sprovesti izvršenje.
STRANAČKA SPOSOBNOST KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Stranačka sposobnost ima značaj procesne pretpostavke, o

čijem postojanju sud vodi računa po službenoj dužnosti
tokom cijelog postupka.
 Ako utvrdi da jedna od stranaka nema stranačku
sposobnost, sud će prvo pozvati tužitelja da otkloni
nedostatke tako što će izvršiti odgovarajuće prepravke u
tužbi.
 Ako se nedostaci ne otklone, sud će tužbu odbaciti kao
nedopuštenu i poništiti sve preduzete procesno-pravne
radnje. Ako sud donese presudu u parnici u kojoj
nedostatak stranačke sposobnosti nije ni primijećen, takva
presuda se iz razloga apsolutne ništavosti može pobijati
svim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima.
PARNIČNA SPOSOBNOST
 Parnična sposobnost je sposobnost
preduzimati radnje u parnici i tim
radnjama proizvoditi procesnopravne
posljedice.
 Ona odgovara poslovnoj sposobnosti
građanskog prava, pa se naziva i
procesna poslovna sposobnost.
PARNIČNA SPOSOBNOST FIZIČKIH LICA
 Fizička lica stiču parničnu (kao i poslovnu)
sposobnost sa punoljetstvom – navršenih 18 godina
života.
 Ograničenja poslovne sposobnosti u istim granicama
ograničavaju i parničnu sposobnost.
 Parnična sposobnost državljanina FBiH procjenjuje se
po zakonu FBiH, odnosno kantona koji je mjerodavan
za utvrđivanje njegove poslovne sposobnosti.
Međutim, državljanin FBiH koji nije parnično sposoban
po zakonu “svog” kantona, a parnično je sposoban po
zakonu kantona pred čijim se sudom provodi postupak,
može sam poduzimati radnje u postupku.
PARNIČNA SPOSOBNOST PRAVNIH LICA

 Pravna lica su poslovno,

odnosno parnično sposobna
preko svojih organa. Isto važi i
za one društvene tvorevine
koje nemaju svojstvo pravnog
lica, ali im se u postupku
priznaje svojstvo stranke.
PARNIČNA SPOSOBNOST KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Parnična sposobnost ima značaj

procesne pretpostavke, o kojoj sud
ex officio vodi računa tokom cijelog
postupka.
 Nedostaci na strani parnične
sposobnosti spadaju u otklonjive
nedostatke, pa će tek ako ti
nedostaci ne budu otklonjeni sud
tužbu odbaciti kao nedopuštenu.
CONVALIDATIO EST POTESTAS
 Nedostatak parnične sposobnosti otklanja se
stupanjem u parnicu zakonskog zastupnika stranke.
 Punovažnost radnji koje su do tog trenutka preduzete
od strane parnično nesposobne stranke zavisi od toga
da li će zakonski zastupnik te radnje prihvatiti ili ne.
 Posljedica nedostatka parnične sposobnosti jedne od
stranaka je apsolutna ništavost donesene presude.
Presuda se može pobijati svim redovnim i vanrednim
pravnim lijekovima, a zathjev za ponavljanje postupka
se može uložiti i nakon isteka objektivnog roka od 5
godina.
POSTULACIONA SPOSOBNOST
 To je sposobnost parnično sposobne
stranke da u parnici sama, bez
posredovanja punomoćnika, preduzima
radnje u parnici i tim radnjama
proizvodi procesno-pravne posljedice.
 U našem pravu je svako parnično
sposobno lice istovremeno i
postulaciono sposobno.
LEGITIMACIJA
STVARNA LEGITIMACIJA (LEGITIMATIO AD CAUSAM)

 Stvarna legitimacija je kategorija

materijalnog prava.
 Tužilac je aktivno legitimisan ako je on
ovlaštenik iz materijalno-pravnog odnosa
povodom kojeg je došlo do parnice.
 Tuženi je pasivno legitimisan ako je on
obveznik istog tog materijalno-pravnog
odnosa.
STVARNA LEGITIMACIJA KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Stvarna legitimacija nije procesna

pretpostavka, pa prema tome od nje ne
zavisi pokretanje parnice, raspravljanje niti
odlučivanje samo po sebi.
 Prigovor stvarne legitimacije, koji redovno
ističe tuženi, ima karakter materijalno-
pravnog prigovora koji za cilj ima da se
tužbeni zahtjev presudom odbije kao
neosnovan (a ne da se rješenjem odbaci kao
nedopušten).
PROCESNA LEGITIMACIJA (LEGITIMATIO AD PROCESSUM)

 je ovlaštenje za vođenje konkretnog spora.

 Ona prvenstveno pripada licima koja imaju
stvarnu legitimaciju, ali postoji veliki broj
slučajeva u kojima je pravo na vođenje spora
zakonom preneseno na treća lica.
 Takva lica, mada nisu stvarno legitimisana,
ustaju tužbom i u svoje ime ostvaruju pravnu
zaštitu. Npr. javni tužilac, organ starateljstva i
sva pravno zainteresirana treća lica ovlašteni
su da ustaju tužbom za poništenje braka.
PROCESNA LEGITIMACIJA KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Procesna legitimacija ima

karakter procesne pretpostavke.
 O njoj sud vodi računa po
službenoj dužnosti, a posljedica
nedostatka procesne legitimacije
je odbacivanje tužbe kao
nedopuštene.
PROMJENA SUBJEKATA U PARNICI (PROCESNO-PRAVNA SUKCESIJA)

 To je ustanova koja omogućava promjenu ličnosti parničnih

stranaka, pri čemu identitet parnice ostaje isti. Do sukcesije
može doći na strani tužioca ili tuženog, a osnov za sukcesiju
može biti zakon ili volja stranaka.
 Zakonska sukcesija nastaje ako u toku parnice dođe do
smrti, odnosno prestanka postojanja stranke. Nasljednici,
odnosno sukcesori po zakonu stupaju u sva prenosiva prava
umrlog, tako da će zauzeti položaj umrlog u parnici.
 Voljna sukcesiija može nastati usljed materijalne
singularne sukcesije, ali i neovisno od nje i to u tri slučaja:
(1) preinačenje tužbe u subjektivnom smislu; (2)
imenovanje prethodnika u parnici; (3) stupanje umješača u
procesno-pravni položaj stranke kojoj se pridružio.
UTICAJ SINGULARNE MATERIJALNO-PRAVNE SUKCESIJE NA PARNICU

 Ako u toku parnice neka od stranaka otuđi stvar ili pravo

povodom kojeg je parnica pokrenuta, to neće spriječiti da
se parnica nastavi i okonča među onim strankama među
kojima je i započela.
 Naime, tužilac otuđenjem spornog prava gubi stvarnu
legitimaciju, ali i dalje zadržava pravo na vođenje spora
kao procesno-pravno ovlaštenje.
 Sukcesor (kao materijalno-pravni ovlaštenik) ima stvarnu
legitimaciju, ali ne može pokrenuti novu parnicu niti stupiti
na mjesto tužioca u postojećoj parnici bez pristanka obje
stranke. Tek sa pristankom obje stranke, sukcesor stupa u
parnicu umjesto svog prethodnika i tek onda dolazi do
procesno-pravne sukcesije.
ZASTUPANJE U PARNICI
POJAM ZASTUPNIKA
 Zastupnik u parnici je svako lice koje u
ime stranke koju zastupa, preduzima
radnje u parnici, i to sa pravnim
posljedicama za stranku.
 Obzirom na osnov zastupanja razlikuju
se:
 Zakonski,
 Ugovorni, i
 Zastupnik pravnih lica.
ZAKONSKI ZASTUPNIK
 Ustanova zakonskog zastupnika i
zastupanja primarno je regulisana
normama materijalnog prava i to
normama porodičnog i obligacionog
prava.
 Zakonski zastupnik zastupa poslovno
nesposobna lica (maloljetnici i lica
kojima je oduzeta poslovna
sposobnost).
 To su najčešće roditelji i staratelji.
POLOŽAJ I OVLAŠTENJA ZAKONSKOG ZASTUPNIKA

 Zakonski zastupnik je ovlašten da u ime

zastupanog parnično nesposobnog lica preduzima
sve parnične radnje koje spadaju u redovno
zastupanje.
 Međutim, pojedine parnične radnje prelaze okvire
redovnog upravljanja pravima i interesima
zastupanog, te bi za njih zakonski zastupnik
morao imati posebno odobrenje.
 To su dispozitivne radnje, kao što su povlačenje
tužbe, priznanje ili odricanje od tužbenog
zahtjeva, sklapanje sudskog poravnanja i sl.
ZAKONSKO ZASTUPANJE KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Sud po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka

vodi računa o ispravnosti zakonskog zastupanja.
 Nedostaci u zakonskom zastupanju imaju karakter
procesne povrede koja je razlog apsolutne
ništavosti donesene presude.
 Zbog nedostataka koji se tiču pravilnosti
zakonskog zastupanja mogu se ulagati i svi
vanredni pravni lijekovi, a ponavljanje postupka
se može tražiti i po isteku objektivnog roka od 5
godina.
DILIGENTIA PROCESSUM

 Ako zakonski zastupnik ne pokazuje potrebnu

pažnju u vršenju zastupanja, sud će o tome
obavijestiti organ starateljstva koji može u
konkretnoj parnici zastupanom postaviti
posebnog staraoca.
 Međutim, ako zakonski zastupnik zbog svoje
nestručnosti nije u mogućnosti uspješno obavljati
svoje zadatke, sud će mu pružiti potrebnu pomoć
u smislu poučavanja neuke stranke, a može mu
savjetovati i da uzme punomoćnika.
CURATOR AD LITEM – PRIVREMENI PARNIČNI ZASTUPNIK

 U konkretnoj parnici sud može tuženom postaviti

privremenog parničnog zastupnika i to ako bi postupak oko
postavljanja redovnog zakonskog zastupnika trajao dugo, i
ako bi zbog toga mogle nastati štetne posljedice za jednu ili
obje stranke.
 Zakon konkretizira nekoliko situacija u kojima će sud
postaviti privremenog zastupnika tuženom:
 1. ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog
zastupnika;
 2. ako su interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika u
suprotnosti;
 3. ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;
 4. ako je boravište tuženog nepoznato, a nema punomoćnika;
 5. ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik koji nemaju
punomoćnika u FBiH nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije
moglo obaviti.
PUNOMOĆSTVO
PUNOMOĆNIK
 Punomoćnik je zastupnik koji u parnici zastupa
parnično sposobnu stranku.
 Parnične radnje punomoćnika proizvode
posljedice neposredno za zastupanu stranku.
 Punomoćnik može biti svako poslovno
sposobno lice, osim lica koja se bave
nadripisarstvom.
 U ulozi punomoćnika se najčešće javlja
advokat, ali to nije privilegija po pravu, nego
po stručnosti.
ČLAN 301 ZPP-A
 (1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko
društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu
pomoć, kao i, za pravne osobe uposlenik te
pravne osobe, a za fizičke osobe bračni odnosno
vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi
ili po tazbini.
 (2) Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat
ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o
advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu
advokatsku komoru, i, ako je to moguće, stranku
koju advokat zastupa.
IZMJENE U NOVOM ZPP-U
 Novina je ograničenje mogućnosti da
druga fizička lica imaju status
punomoćnika, tako da sada samo:
 Bračni drug,
 Vanbračni drug,
 Srodnici po krvi
 Srodnici po tazbini,
 mogu imati status punomoćnika
stranke.
PACTUM DE QUOTA LITIS

 Punomoćstvo se može obavljati sa ili

bez naknade.
 Advokatu se naknada plaća po tarifi.
 U nekim pravnim sistemima moguće
je ugovoriti naknadu koja će biti
srazmjerna punomoćnikovom
uspjehu u parnici (pactum de quota
litis).
PROCESNA PUNOMOĆ (MANDATUM AD PROCESSUM)

 Punomoć je ovlaštenje na vršenje zastupanja.

 Parnična punomoć ima karakter procesne
pretpostavke, kao uslova za dopuštenost
preduzetih radnji od strane punomoćnika.
 Punomoć treba razlikovati od osnovnog
pravnog odnosa iz kojeg se izvodi. Osnovni
odnos je ugovorni, a punomoć uvijek
predstavlja jednostranu izjavu volje.
 Ona je u svojoj egzistenciji neovisna u odnosu
na pravni posao.
MANDATUM AD LITEM (PARNIČNA PUNOMOĆ)

 Punomoć mora biti izdata u pismenoj

formi ili na zapisnik kod suda.
 Ona može biti parnična punomoć i
punomoć za obavljanje određenih
radnji u parnici.
 Parnična punomoć u užem smislu je
punomoć u kojoj se punomoćnik
ovlašćuje na vođenje parnice, bez bližeg
određivanja ovlaštenja.
OVLASTI PUNOMOĆNIKA
 Ako je punomoćnik advokat, on na osnovu parnične
punomoći može preduzimati sve radnje u parnici.
Advokatu je posebna punomoć potrebna samo za
podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, ako je
od pravosnažnosti odluke prošlo više od 6 mjeseci.
 Ako je punomoćnik lice koje nije advokat, on na osnovu
parnične punomoći može preduzimati sve radnje osim
dispozitivnih (povlačenje tužbe, odricanje od tužbenog
zahtjeva, sudsko poravnanje, odricanje i odustanak od
pravnog lijeka, podnošenje vanrednih pravnih lijekova).
Za dispozitivne radnje takav punomoćnik mora imati
posebno ovlaštenje.
IZMJENE U NOVOM ZPP-U
 ZPP izričito zabranjuje advokatu da
ovlasti drugog advokata na njegovu
zamjenu u preduzimanju radnji
zastupanja na glavnoj raspravi, bez
izričitog ovlaštenja stranke.
UČEŠĆE STRANKE KOJA IMA PUNOMOĆNIKA

 Stranka može u parnici i sama, pored punomoćnika,

preduzimati parnične radnje, bilo samoinicijativno ili
na poziv suda.
 Ako se radnje stranke razlikuju od radnji njenog
punomoćnika, relevantne su radnje stranke.
 Stranka može izmijeniti ili opozvati radnje svog
punomoćnika sve do trenutka kad su te radnje
proizvele određene procesno-pravne posljedice (dakle
isto kao i vlastite radnje).
 Ako je punomoćnik priznao neke činjenice, a stranka
to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će po
slobodnoj ocjeni cijeniti da li će takve činjenice
smatrati priznatim ili osporenim.
VELIKA IZMJENA U NOVOM ZPP-U
 Član 300, st. 2 ZPP-a:
 (2) Stranka koju zastupa punomoćnik
može uvijek doći pred sud i davati
izjave pored svog punomoćnika, ali
suprotnu stranu, svjedoke i vještake
može ispitivati samo preko
punomoćnika, ako je on prisutan na
glavnoj raspravi.
PUNOMOĆ KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

 Sud po službenoj dužnosti vodi računa da li lica

koja se pojavljuju u ulozi punomoćnika mogu biti
punomoćnici, te da li se kreću u okviru ovlaštenja
iz punomoći.
 Punomoćnik je dužan da punomoć podnese u
pismenom obliku prilikom preduzimanja prve
radnje u parnici.
 Iz razloga ekonomičnosti, sud može odrediti i da
punomoćnik u naknadno određenom roku podnese
punomoć, ali ako to propusti učiniti u ostavljenom
roku, sud će nastaviti postupak ne uzimajući u
obzir radnje koje je preduzelo lice bez punomoći.
RATIFICATIO
 Ratificatio (odobrenje) je parnični institut
kojm stranka može naknadno otkloniti
nedostatak urednog zastupanja.
 Ono može biti parcijalno, za pojedine
procesne radnje.
 Ako sud donese odluku na osnovu radnji lica
koje nije imalo ovlaštenje za zastupanje,
takav nedostatak u odluci ima karakter
apsolutno bitne povrede postupka.
PRESTANAK PUNOMOĆI
 Prestanak punomoći nastupa okončanjem
parnice ili okončanjem određene faze
postupka, ako je punomoć data samo za tu
fazu.
 Prije toga, punomoć može prestati opozivom ili
otkazom. Stranka može svakodobno otkazati
punomoć. Ako punomoćnik otkaže punomoć,
dužan je još mjesec dana obavljati radnje ako
je potrebno da od davaoca punomoći otkloni
neku štetu koja bi mogla nastati.
ZASTUPNIK PRAVNOG LICA

 Pravna lica ispoljavaju i vrše parničnu

sposobnost preko svojih organa.
 Prilikom registrovanja pravnog lica u
odgovarajući registar se obavezno navodi ime i
prezime osobe ovlaštene za zastupanje pravnog
lica (posebno u zemlji i u inostranstvu).
 Zastupnik po pravilu može u ime pravnog lica
preduzimati sve radnje u parnici.
 Zastupnik može u konkretnom slučaju prenijeti
svoja ovlaštenja na drugo lice i to lice se u
parnici javlja kao punomoćnik.
PITANJA?
HVALA NA PAŽNJI!