Professional Documents
Culture Documents
LJEKOVITA ULJA
Eterina ulja
OSOBINE I DOBIVANJE ETERINIH ULJA
Kako emo dobiti eterina ulja iz aromatinih biljni sastojaka? Postoji nekoliko razliitih naina
za dobivanje hlapljivih aromata iz biljaka. Metoda koja se koristi ovisi o biljnom materijalu i
najuinkovitiji nain dobivanja eterinih ulja ili aromata iz tog postrojenja. Postoje mnoga
delikatna cvijea koje e biti unitena od vode ili parne destilacije; Meutim, njihove
aromatske molekule mogu se dobiti ekstrakcijom otapala. Tu su i hlapljivia ulja koja se mogu
dobiti samo preanjem, kao to su Citrus (limun) kore. Vaenje eterinih ulja pomou vode
provodi se na sljedee naine:
Voda ili parna destilacija
To je najee koritena i najekonominiji nain vaenje eterinih ulja. Proces zahtijeva
mnogo vjetine i znanja kao to postoje mnoge varijable koje ukljuuju vrijeme, temperaturu i
vrstu postrojenja za destiliranje. Takoer, neke biljke se destiliraju odmah nakon etve, neke
se djelomino sue, a neke mogu zahtijevati da se prije destilacije sasvim osue. Uglavnom,
biljni materijal se nalazi iznad kipue vode (destilacije vode) ili u posebnoj komori gdje pare
prolaze kroz parnu destilaciju. Potonji se ponekad naziva suha destilacija ako se radi pod
pritiskom. Prednost parne destilacije preko destilacije vode je da sirovina ne doe u kontakt
sa kipuom vodom. Toplina i para uzrokuje razbijanja struktura biljnih stanica i, vaenja
eterinog ulja. Para i eterina ulja se zatim provode kroz zavojnicu hlaenja, gdje se saimaju
i vre povratak u tekue stanje, koja se sastoji od vode i eterinog ulja. Veina eterinih ulja
e plutati na povrini; tee ulja poput klinia nee potonuti na dno. Zatim se odvajaju
pomou lijevaka za odjeljivanje ili istakanje. Voda preostala nakon ovog postupka se zove
hidrolat (hydrosol) i sadri male koliine eterinog ulja te drugih u vodi topivih biljnih
sastojaka.
Hidro Destilacija
U ovoj metodi, biljni materijal se uranja u vodu, ostavljajui dovoljno prostora za paru. Koliina
vode treba odgovarati da se biljni materijal moe slobodno kretati u kipuoj vodi te
izbjegavanje pregrijavanja. Voda se zagrijava pod izravnom vatrom ili parom, ili u nekim
sluajevima zatvorene parne zavojnice. Te moe biti potrebno dodavati vode tijekom procesa
destilacije da se sprijei zagaranje. Sva kondenzirana para proizvedena je i ulje je odvojeno
od vode kao u parnoj destilaciji. Destilacija vodom koristi se kada je biljni materijal gust.
Destilacija Vodom je sporiji proces u odnosu na paru, zahtijevaju vie rada, vie prostora, vie
goriva i to je neekonomina metoda pomou vode. Pojedini dijelovi (esteri i aldehidi) mogu se
pogorati uz dulji kontakt s kipuom vodom, a neke komponente ovim nainom otopljene u
vodi ne mogu se u potpunosti iskoristiti.
Drugi nain za dobivanje eterinih ulja koristi nema vode ili otapala, te je rezervirano iskljuivo
za piling od lanova obitelji Citrus poput bergamota, narane, mandarine i limuna.
Izraavanje ili hladnim preanjem
Citrus sadri male eterine uljne vreice, koji se nalaze odmah ispod povrine kore. Pritiskom
ruke je mogue istisnuti, oito, takav proces bi bio naporan rad. Dobivanje, Citrus ulja je
preanjem pomou uinkovitih mehanikih prea.
Ekstrakcijsko otapalo je postupak koji ne dobije "pravo" eterino ulje, koji se moe dobiti
samo destilacijom pomou vodene pare. Ova metoda se koristi za izdvajanje aromata iz
delikatna cvijea, i smola koje su osjetjive na vruu vodu i pare i, koje ne mogu biti destilirane.
Postoji nekoliko razliitih stadija za ekstrakciju otapala u proizvodnji.
Cvjetni "kola"
Da biste dobili apsolutno, prvi korak je priprema kolaa. Priprema cvjetnog kolaa zahtijeva
temeljito poznavanje odreenog biljnog materijala za obradu. Strunjaci su razvili vlastite
metode temeljene na individualnom razumijevanju specifinih botanikih metoda, to je
jednako vano kao i bilo koje tehniko razmatranje. Koritenjem odreenih ugljikovodika za
otapala, koja ima svoje kvalitete. Heksan je vjerojatno najvie koriteno otapalo i, u sluaju
delikatnog cvijea, treba odrediti do toke tako da se samo otapaju pigmenati, vosak i
hlapljiva ulja, ostavljajui sadraj vode iza. Benzen je alternativno otapalo. Postoji dosta vode
u svjeem cvijetnom materijalu, tako da je ovo delikatna proces i sadraj vode u svjeem
cvijetnom materijalu moe razrijediti otapalo do mjere da je nedjelotvorno. U ovoj fazi
ekstrakcije, alkohol se ne moe koristiti kao otapalo, mora biti dovoljno hlapljiv iz otopine.
Proces izrade kolaa ukljuuje raslojavanje cvijee, uredno sloeni i probrani, a ne zdrobljeni,
tanko sloeni da heksan ili otapala moe lako dodirnuti svaku povrinu.
Apsolutni
Nakon to je kola spreman, uva se na hladnom mjestu, s visokom koncentracijom voskova,
on e se naravno, odrati niz godina. Dobivanje iz ulja kolaa priprema se u procesu. Taj
proces ukljuuje mijeanje i zagrijavanje (oko 115-125 stupnjeva F) votanog kolaa s
alkoholom u kojem su aromatske molekule i bit e prenijete. Tijekom tog procesa, kola e se
razbiti u vrlo sitne estice, poveavajui povrinu izvorne mase. Aromatske molekule su
topive u alkoholu iz voska. Neki se vosak moe otopiti, koji se uklanja smrzavanjem otopine
pri vrlo niskim temperaturama (30 F) i mijeanjem se istaloiti. Apsolutna se moe koristiti
kao takva, ostavljajui malu koliinu voska koji mogu djelovati kao prirodni fiksator. U
preparatu iz Indije su u procesu dodavali sandalovinu kao fiksator, koji daje vrlo ugodan miris.
Pri visokom tlaku dogaa se kritina toka ekstrakcije otapala
Najjednostavniji nain objasniti CO2 ekstrakcija ili visokotlanog otapala za ekstrakciju je da
stavite biljni materijal u tlanoj posudi i upumpate ukapljeni plin ili tekuinu otapala na
odreenom tlaku i temperaturi. Pritisak e onda odvajati eljene sastojke vrlo brzo. CO2
danas se smatra superiornije otapalo za bilje; moe se iroko manipulirati sa finim
promjenama tlaka i temperaturama te na taj nain ne ostavlja otrovne ostatke iza sebe.
Postoje:
(1) pod niskim pritiskom, koja ukljuuje hladno ekstrakcije hlaenjem na izmeu 35-55 CO2
stupnjeva i pumpanja kroz biljni materijal na izmeu 800 i 1.500 psi i
(2) fluid superkritine ekstrakcije koji ukljuuje zagrijavanje CO2 87 stupnjeva F i pritisak
iznad 1.100 psi. Niski tlak CO2 je najbolja metoda za proizvodnju visokokvalitetnih botanikih
ekstrakata. Superkritini CO2 se vidi kao obeavajui zeleno otapalo jer je netoksian i
odvajanje reakcije komponenti iz polaznog biljnog materijala je jednostavnije nego s
tradicionalnim organskim otapalima.
Inhalacija
Prilikom rada s eterinim uljima, uvijek provjerite je li okoli i svi mjerni alati i oprema ista i
dezinficirana. Mogue je koristiti antiseptika / antibakterijska eterina ulja se za tu svrhu.
Citrusna ulja koja su poela oksidirati su dobri elementi za ienje i, u kombinaciji s malo
ajevca sa antibakterijskim djelovanjem, izuzetno su korisni za ienje svih povrina. To je
korisno za ienje otvora redukcije, kape i boca vrata povremeno s alkoholom kako bi se
sprijeilo oneienje.
Kad mijeanja ili punjenja eterinih ulja, ne zaboravite se zatititi od prekomjernog izlaganja.
Izbjegavajte kontakt s nerazrijeenm (isti) eterinim uljima, osobito na oteenoj koi. Nosite
odgovarajue rukavice i laboratorijski pokrov. Pobrinite se za prikladnu ventilaciju i radite
este pauze za etnju na svjeem zraku.
Eterina ulja treba koristiti s oprezom.
Okrepljujue kupke (18 -24oC) stimuliraju, razbuuju i osvjeavaju. Stimulirajua eterina ulja
(rumarin, eukaliptus, bor) u takvoj kupki imaju najbolje djelovanje jer se u toplijima
ponitava njihov stimulirajui uinak.
VRSTE DESTILATA (ULJE)
AROMATERAPIJA
Dobivanje eterinih ulja
Destilacija vodenom parom
Eterina ulja sadrana u lijezdama biljke su smjese spojeva. Mnoge od njih imaju vrelite
izmeu 150 i 200C i, da bi se odvojili od ostatka biljnog materijala koji ne hlapi, bilo bi
potrebno zagrijavati biljke na toj temperaturi. To naravno ne bi bilo mogue, jer bi biljke poele
oksidirati, ukljuujui i eterino ulje. Zbog toga su ljudi ve odavno shvatili da je mogue
proistiti te spojeve na njeniji nain: umjesto da se biljka destilira na tako visokim
temperaturama, kroz biljnu masu se proputa vrua vodena para. Zahvaljujui velikom
pritisku vodene pare, zajedno s njom destiliraju se tvari koje imaju i vrelite vee od 100C.
Relativno se mali broj spojeva moe destilirati vodenom parom i oni su nabrojeni u kemiji
eterinih ulja.
Vrijedi pravilo da se uz pomo vodene pare destiliraju tvari koje:
se ne otapaju u vodi,
imaju do 15 ili maksimalno 20 ugljikovih atoma,
dovoljno su stabilne da izdre zagrijavanja na 100C,
kemijski ne reagiraju s vodom.
Najstariji nain destilacije izvodi se tako da se u kotao stavi biljni materijal i dva do est puta
vea koliina vode koja se zagrijava do vrenja. To je vodena destilacija. Ako se biljni materijal
odvoji na mreicu i ne dolazi u dodir s vodom, tada je to vodeno-parna destilacija. Vodena
para odnosi estice esencijalnog ulja sa sobom, prolazi kroz cijev koja je hlaena vodom
prilikom ega dolazi do kondenzacije vode i eterinih ulja. Oni se zajedno skupljaju u posebnu
posudu, a s obzirom da se esencijalno ulje ne otapa u vodi, slojevi se odjeljuju. Eterina ulja
su uglavnom laka od vode, pa se skupljaju na povrini, a voda ispod eterinog ulja se
takoer skuplja i naziva se hidrolat ili cvjetna vodica.
U modernijem nainu proizvodnje, kotao gdje se stvara vodena para odjeljuje se od kotla koji
sadri biljni materijal. To je parna destilacija. Na taj nain smanjuje se doticaj vode s biljnim
materijalom i hidrolitiko djelovanje vode na pojedine spojeve kao to su esteri (hidrolizom se
esteri razlau na alkohol i kiselinu). Time se postie bolja kvaliteta i stabilnost ulja. Ostatak
procesa koji ukljuuje hlaenje i separaciju eterinog ulja i hidrolata, identian je u oba
postupka.
Postupak destilacije nije samo obian prijenos spojeva iz biljke u eterino ulje. Tijekom tog
procesa dolazi do kemijskih reakcija, od kojih su hidroliza i oksidacija dvije najee reakcije.
Hidrolat je vodena otopina zasiena sastavnicama eterinog ulja. U njoj se otapaju preteno
hidrofilnije tvari, tako da hidrolat ne sadri iste omjere sastavnica kao i eterino ulje: bit e
vie kiselina, nekih alkohola i aldehida, dok e biti daleko manje terpena i seskviterpena koji
su vrlo hidrofobni. U procesu proizvodnje nekih eterinih ulja koja sadre relativno mnogo
hidrofilnijih molekula (pa se lako otope u vodi), kao to je to sluaj kod rue ( Rosa sp.) i kore
cimeta (Cinnamomum verum), hidrolat se vraa natrag u proces destilacije i time se zasiuje
sastavnicama iz eterinog ulja. U suprotnom, nastale bi velike koliine hidrolata u kojem bi se
otopio i izgubio dio dragocjenog eterinog ulja.
Destilacija vodenom parom sloen je proces koji zahtijeva puno znanja, umijea i iskustva.
Potrebno je voditi rauna o:
kvaliteti biljnog materijala (koliina, svjeina, uzgoj, istoa),
vrsti vode koja se koristi,
aparaturi (metal od kojeg su izgraeni kotlovi, oblici posuda),
trajanju destilacije, tlaku vodene pare, temperature.
Zanimljivo je spomenuti da su se u davna vremena biljke destilirale upravo zato da bi se
dobila mirisna cvjetna vodica (hidrolat), a eterina ulja su se bacala. Kasnije su hidrolati
izgubili na vanosti u korist eterinih ulja, a danas se ponovo cijeni njihova vrijednost.
Osim za primjenu u njezi koe, gdje hidrolati slue kao tonici i losioni ili kao vodena faza
pri spravljanju krema, upotrebljavaju se i oralno u terapiji, u limfnoj drenai te u
kulinarstvu.
Hidrolati su prilino nestabilni i lako kvarljivi. Neki proizvoai hidrolatima dodaju alkohol
etanol ili bizmutove soli kako bi stabilizirali proizvod i poveali mu trajnost. Za
aromaterapijsku upotrebu u njezi koe hidrolati moraju biti isti, bez bilo kakvih
dodataka, konzervansa, pojaivaa mirisa i slino. Hidrolati se moraju skladititi i uvati na
hladnom i tamnom mjestu s potivanjem njgovog roka trajanja.
Tijetenje
Proces tijetenja vrlo je jednostavan. U njemu se biljka ili dio biljke bui sitnim iglama ili prea
da se oslobodi sadraj iz lijezda. Materijal se mijea s vodom, a ulje se odvaja od ostatka
biljne mase metodama kao to je centrifugiranje. Taj ekstrakt, eterino ulje, u biti je
nepromijenjen sadraj lijezde. Ovakav nain dobivanja uglavnom se primjenjuje za usploa
plodova roda Citrus, kod kojih se lijezde nalaze u usplou ploda.
Tako dobiveno eterino ulje sastoji se iz hlapive i nehlapive frakcije. Hlapiva frakcija (koja je
dominantna) sadri spojeve kao to su esteri, monoterpeni i aldehidi, dok nehlapiva frakcija
sadri flavonoide, neke furanokumarine, masne kiseline, di-, tri-, i tetraterpene kao to je b-
karoten.
Drugi naini proizvodnje eterinih ulja
Destilacijom i tijetenjem dobivaju se gotovo sva ulja aromaterapijske kvalitete. Ipak, postoje i
neki drugi alternativni naini dobivanja eterinih ulja.
Ekstrakcijom superkritinim plinovima dobiva se gotovo intaktni sadraj lijezda, koji se
naziva apsolut. Plin pod velikim pritiskom (oko 400 bara) razbija lijezde i odnosi njihov
sadraj, a padom pritiska kompletan plin evaporira ostavljajui eterino ulje bez primjesa
plina. Ovaj postupak je skuplji i tehnoloki zahtjevniji, a uz to plin ugljini dioksid u dodiru s
vlagom stvara kiselinu koja moe otetiti neke osjetljive sastojke, pogotovo estere. Apsoluti
koji nastaju zovu se CO2 apsoluti i jedini su apsoluti koji bi se smjeli koristiti u aromaterapiji.
Ekstrakcijom organskim otapalima kao to je n-heksan i benzen dobivaju se konkreti i
apsoluti. To nisu eterina ulja i ne mogu se primjenjivati u aromaterapiji. Konkreti nastaju
prvom ekstrakcijom (npr. n-heksanom) i osim sadraja lijezda sastoje se i od tvari kao to su
voskovi. Mirisne tvari se u drugom koraku iz heksana ekstrahiraju u alkohol koji se onda
paljivo ukloni destilacijom, a mirisna tvar koja ostane zove se apsolut. Apsoluti su popularni u
kozmetici i parfumeriji. Glavni im je nedostatak to su sasvim drugaijeg sastava od onih
dobivenih vodenom destilacijom, a uz to organska otapala oneiuju konani produkt pa su
nepoeljni u aromaterapiji. Patentirana su neka organska otapala niskog vrelita koja gotovo
uope ne zaostaju u apsolutima. Ipak, takvih je apsoluta na tritu vrlo malo.
Saa Radulovi, aromaterapeut
Eterina ulja su iste, hlapive, esencije biljaka koje nam mogu posluiti za poboljanja
zdravlja, ljepote, a primjenu nalaze i u svakodnevnom, obiteljskom ivotu. Blagodati
njihove primjene vjerovatno su vam poznate poznate, no znate li kako nastaju i od ega
sve moemo dobiti eterina ulja i hidrolate?
Eterina se ulja mogu dobiti iz razliitih dijelova biljke:
- cijela biljka u cvatu: metvica, bosiljak, mauran, geranij
- cvjetni vrci: lavanda, rumarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje
- cvijetovi: ylang-ylang, neroli, jasmin
- latice: rua
- plodovi: borovica, klinievac
- usploe (kora ploda): citrusi
- sjeme: anis, komora, sjeme mrkve, korijander, papar
- trava: limunska trava, palmarosa, citronela
- listovi: ajevac, eukaliptusi, lovor, ravensara, mirta, pauli, niauli
- iglice: smreke, jele, borovi, empres
- kora: cimetovac kora, kamfor
- drveni dijelovi: cedrovi, sandal, ruino drvo
- smolasti produkti: tamjan, mira
- korijen ili podanak: umbir, vetiver, valerijana
Ponekad se iz iste biljke mogu dobiti razliita eterina ulja, ovisno o dijelu biljke koji se
podvrgava destilaciji ili o nainu dobivanja ulja. Tako gorka narana (Citrus aurantium var.
amara) daje tri vrste eterinih ulja: ulje gorke narane dobiveno hladnim tijetenjem usploa
(kore ploda), petitgrain iz destiliranih listova i skupocijeni neroli iz cvjetova. Limun, limeta i
bergamot daju ulja hladnim tijetenjem, ali i destilacijom vodenom parom usploa.