Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove

Pontificia Università Gregoriana

Anatomija emocionalnog puca

Elaborat

Kolegij: Uvod u psihologiju

Profesor: dr.sc. Sanda D. Smoljo

Student: Bernard Hostić (broj indeksa: 754)

Zagreb
ožujak 2017.
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

2
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Sadržaj
Uvod ........................................................................................................................................... 4

Razrada ..................................................................................................................................... 5

Dijelovi mozga najzaslužniji za aktivaciju emocionalne „puči“ ............................................ 5

Kompromis i upravljanje emocijama .................................................................................. 7

Zaključak .................................................................................................................................. 8

Literatura .................................................................................................................................. 9

3
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Uvod
Temelj razmatranja u ovom radu biti će knjiga Daniela Golemana „Emocionalna
inteligencija“, točnije njezino poglavlje „Anatomija emocionalnog puča“. Daniel Goleman
svojim bestsellerom1 „Emocionalna inteligencija“ ulazi u srž ljudske emocionalne strukture,
koju objašnjava na svakodnevnim, lako razumljivim primjerima. Odabrano poglavlje
predstavlja svojevrsnu sintezu anatomije i psihologije, utjecaja fiziološke strukture mozga na
snažne emocionalne pojave u životu pojedinca. Radi se, naime, o složenom procesu opažanja
pojave te reagiranja na istu. U principu, ljudi taj postupak uzimaju „zdravo za gotovo“, ali se
u suštini radi o jednoj velikoj zagonetci, čak i u današnje vrijeme napredne tehnologije.
Goleman se upravo fokusira na taj proces, koji bi smo mogli nazvati besprekidnim, jer se
konstantno i svaki puta drugačije događa u nama, no da nam je to misao vodilja, doveli bismo
se do regressus ad infinitum2. Autor knjige ponajprije se usredotočuje na pojam tzv.
emocionalne „puči“, mjesta odnosno trenutka izljeva emocija, bilo pozitivnih ili pak onih
negativnih. U današnje vrijeme ubrzanog života, sve je više emocionalnih „slomova“ koji se
pripisuju visokom stupnju uzrujanosti i napetosti, pa se prema tome Golemanova
„Emocionalna inteligencija“, iako napisana prije gotovo dvadesetak godina, čini aktualnijom
no ikad.
Ponajprije ću se osvrnuti na anatomiju sustava za percepciju i reagiranje, koji je zapravo
temelj našeg zapažanja i reakcija. U prvom dijelu razrade, fokusirati ću se na objašnjenje
dijelova mozga koji su najzaslužniji za „izljev“ emocija, dok će se drugi dio temeljiti na
Golemanovu razmišljanju o odnosu amigdale i lijevog frontalnog režnja, koji se manifestira u
(ne)savjesnom i (ne)razumnom ponašanju.

1
eng. bestseller – najprodavniji; često se koristi za književna djela
2
regressus ad infinitum – regresija u beskonačnost, nešto bez kraja

4
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Razrada

Dijelovi mozga najzaslužniji za aktivaciju emocionalne „puči“

Amigdala

Koliko puta nam se dogodi da nešto učinimo, a da se kasnije zbog toga kajemo? Upravo takve
nagle, ishitrene odluke odnosno reakcije na neki podražaj iz vanjskog svijeta rezultat su velike
„navale“ emocija. Goleman emocionalnu eksploziju naziva živčana odnosno emocionalna
„puč“. U takvim trenucima, govore nam dostupni podaci, jedan od centara u limbičkome
mozgu proglašava opću uzbunu i mobilizira čitav preostali mozak za rješavanje neodložne
situacije.3 Glavna sastavnica tog „sustava za uzbunu“ jest amigdala. Amigdala (od grčke riječi
koja znači „badem“) kod ljudi je nakupina međusobno povezanih tvorbi u obliku badema
smještenih iznad mozgovnog debla, u blizini limbičkog prstena. Postoje dvije amigdale, po
jedna na svakoj strani mozga i smještene su bliže prednjoj strani glave. 4 Goleman ističe da
osjetila poput vida ili njuha percipiraju okolinu, nakon toga podražaj odlazi do mozgovnog
debla i potom do talamusa. S tog mjesta razdvajaju se dvije smjera: manji dio tih projekcija
vodi u amigdalu i obližnji hipokampus; drugi, širi put vodi do korteksa u temporalnome
režnju, gdje se percepcije razvrstavaju i povezuju sa značenjem. Presudan je upravo taj kratki
put percepcija iz talamusa do amigdale. Iz amigdale, projekcije se nastavljaju u sve dijelove
mozga.5 Zbog blizine talamusa i amigdale, reakcije na podražaj aktivirane amigdalom puno su
brže, ali i ishitrene te netočne. Postaje diskutabilnim upravo pitanje smisla postojanja
amigdale tj. koristi li amigdala uopće ili nam samo „zagorčava“ život? Prema navodima
Golemana, prekine li se veza amigdale s preostalim dijelom mozga, posljedica je
nesposobnost procjenjivanja emocionalne važnosti pojedinih događaja; ovakvo stanje katkada
se naziva „afektivnim sljepilom“. Uz nedostatak emocionalne težine, osobe koje pate od takva
poremećaja gube uporište.6 Ljudi s odstranjenom amigdalom postaju nezainteresirani, ne žele
imati nikakva kontakta s drugima, a u najgorem slučaju, nisu u mogućnosti prepoznati niti
najbliže članove obitelji. S amigdalom nije povezana samo naklonost; o njoj ovisi cjelokupna
strast. (...) Emocije su otupljene ili posve odsutne.7 Također , Goleman amigdalu uspoređuje s
„centrom za uzbunu“: „U arhitektonskoj građi mozga, amigdala ima mjesto svojevrsne
ustanove za uzbunjivanje, u kojoj su dežurni djelatnici u svakom trenutku pripravni uputiti

3
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 24.
4
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 24.
5
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 28.
6
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 24.
7
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 25.

5
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

hitne pozive upozorenja vatrogascima, policiji i susjedima kad god kućni alarmni sustav
otkrije da nešto nije u redu.8“ Dakle, iz ovoga je vidljivo da je uloga amigdale prijeko
potrebna u normalnom emocionalnom funkcioniranju pojedinca. Jedan od nedostataka takvih
živčanih alarmnih sustava sastoji se u tome što su hitne poruke koje upućuje amigdala
katkada, ako ne i često, zastarjele - naročito u ovako nestalnome svijetu i društvu u kakvom
živimo. Poput odlagališta emocionalnih sjećanja, amigdala pretražuje iskustvo, uspoređujući
ono što se događa sada s onim što se dogodilo u prošlosti.9 Amigdalu i njezinu ulogu u
emocijama potanko je istraživao te opisao američki neurolog Joseph LeDoux. LeDouxovo
istraživanje objašnjava kako amigdala može preuzeti nadzor nad onim što činimo čak i dok je
mozak koji razmišlja, neokorteks, još uvijek zauzet donošenjem odluke.10

Hipokampus

Drugi pojam važan za podrobnije shvaćanje snažnih emocionalnih reakcija jest hipokampus.
Goleman navodi primjer iznenadnog „treska“ u noći. Hipokampus, glavno skladište sjećanja,
brzo uspoređuje „tresak“ s drugim sličnim zvukovima koje ste čuli, kako bi ustvrdio je li vam
poznat - je li ovaj „tresak“ nešto što odmah prepoznajete? U međuvremenu, slušni korteks
provodi rafiniraniju analizu zvuka, ne bi li otkrio njegov izvor - je li to mačka? 11
I dok
hipokampus pamti gole činjenice, amigdala zadržava emocionalni okvir tih činjenica.12 To je
posebice uočljivo kod stresnih i tjeskobnih sjećanja, tzv. flashbackova13. Ako smo se našli u
nekoj takvoj situaciji, događa nam se da pamtimo gotovo sve detalje tog trenutka: znamo
kakvu smo majicu taj dan nosili, kakvo je vrijeme bilo, tko je bio s nama itd. Dakle, pamtimo
činjenice koje bi, da se radilo o svakodnevnim i uobičajenim situacijama, zaboravili. Kao što
Goleman navodi, hipokampus pamti samo činjenice, neku vrstu „fotografske projekcije“, a
amigdala zadržava emocionalni okvir tih činjenica. Zbog amigdale ćemo osjećati tjeskobu
kada se opet pojavimo usred slične situacije.

Orbitofrontalni korteks

Ovaj dio je ishodište za procjenu emocionalnih reakcija kada smo usred reagiranja tj., kako
Goleman navodi, „u hodu“ obavljamo korekcije. Također, orbitofrontalni korteks ujedno i
prima signale iz amigdale i ima vlastitu mrežu projekcija u cijelom limbičkome mozgu.

8
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 26.
9
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 33.
10
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 26.
11
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 28.
12
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 33.
13
eng. flashback (čit. flešbek) - od engl. „flash“ (iznenada se pojaviti) i „back“ (nekada, u prošlosti)

6
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Kompromis i upravljanje emocijama

Dok amigdala priprema tjeskobnu, impulzivnu reakciju, drugi dio emocionalnoga mozga
omogućuje prikladniji, blaži odgovor. Čini se da se regulator za isključivanje provala signala
iz amigdale nalazi na drugome kraju velikog kruga koji vodi do neokorteksa, u prefrontalnim
(prečeonim) režnjevima, neposredno iza čela. Čini se da se prefrontalni korteks aktivira kada
je netko prestrašen ili razjaren, ali se ukočio ili obuzdava osjećaje ne bi li se učinkovitije
suočio sa situacijom. To neokortikalno područje mozga u naše emocionalne impulse unosi
analitičkije i prikladnije reakcije, modulirajući amigdalu i druga limbička područja.14 Kada
nešto impulzivno učinimo, npr. udarimo susjeda zato što nam prigovara da nikada ne čistimo
snijeg ispred zgrade te se zbog toga kasnije osjećamo „krivim“, točnije tjeskobno i neugodno,
na djelu je naš neokorteks. U emocionalnom puču najvjerojatnije sudjeluju dva zbivanja:
pokretanje amigdale i neuspjeh u pobuđivanju neokortikalnih procesa koji obično čuvaju
ravnotežu emocionalnih reakcija ili regrutiranje neokortikalnih zona za emocionalno
urgentne situacije.15 No, kako bi se moglo suzbiti pojavljivanje negativno nabijenih
emocionalnih stanja? Goleman ističe lijevi frontalni režanj kao termostat koji regulira
neugodne emocije. Čini se da je glavni prekidač za „isključivanje“ uzrujanih emocija lijevi
prefrontalni režanj. Neuropsiholozi koji proučavaju raspoloženja pacijenata s oštećenim
dijelovima frontalnog režnja zaključili su da je jedna od zadaća lijevog frontalnog režnja
služiti kao neuralni termostat koji regulira neugodne emocije. Desni frontalni režanj sjedište je
negativnih osjećaja poput straha i agresivnosti, dok lijevi režanj te emocije obuzdava,
vjerojatno inhibirajući desni režanj.16 Kao primjer, Goleman navodi istraživanje o jednoj
skupini pacijenata koji su preživjeli moždani udar. Oni koji su imali povrede u lijevom
prefrontalnome korteksu često su bili skloni brigama i strahovima, a oni s oštećenjima na
desnoj strani bili su „pretjerano veseli“, za vrijeme neuroloških ispitivanja šalili su se i bili
toliko opušteni, jer ih uopće nije zanimalo kakve će rezultate ostvariti. Možemo zamisliti
kakve bi to posljedice imalo da su se našli npr. u sudnici pred sucem. Emocije su, dakle,
važne i za razum. U tom plesu osjećaja i misli, emocionalne sposobnosti vode naše trenutačne
odluke, radeći ruku pod ruku s racionalnim umom, omogućujući - ili onemogućujući - same
misli. Jednako tako, racionalni mozak u našim emocijama igra provedbenu ulogu - osim u
onim trenucima kada se emocije otmu nadzoru i emocionalni mozak podivlja.17

14
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 36.
15
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 37.
16
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 38.
17
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 40.

7
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Zaključak
U obrađenom poglavlju, Goleman stavlja naglasak na važnost amigdale i ostalih limbičkih
tvorbi u mozgu za emocionalno reagiranje. Zaključujemo da je njihova uloga važna, posebice
u „kriznim“ situacijama, gdje je neokorteks jednostavno prespor za reagiranje. Contra18 tog
pozitivnog argumenta upućenog u obranu našeg „alarmnog sustava“, dolazi i sam problem te
brzine reakcije, zbog koje je reagiranje u većini slučajeva netočno i neprikladno situaciji. U
određenome smislu, imamo dva mozga, dva uma - i dvije različite vrste inteligencije:
racionalnu i emocionalnu. Kako ćemo proći u životu ovisi o objema - nije važan samo IQ,
važna je i emocionalna inteligencija. Štoviše, intelekt ne može davati najviše od sebe bez
emocionalne inteligencije. U uobičajenim okolnostima, komplementarnost limbičkog sustava
i neokorteksa, amigdale i prefrontalnih režnjeva znači da je svaki od tih sklopova ravnopravan
partner u mentalnome životu. Kada ti partneri međusobno dobro surađuju, emocionalna je
inteligencija na višoj razini - jednako kao i intelektualne sposobnosti.19 Goleman je zbog toga
i odlučio napisati knjigu „Emocionalna inteligencija“. Njegov primarni cilj je približiti
psihologiju svakom čovjeku, bez kompliciranih pojmova te pri tome ukazati na važnost
emocionalne inteligencije, koja je često važnija nego racionalna.

18
lat. contra – protiv (nečeg, nekog)
19
Goleman D., Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997., 41.

8
Bernard Hostić, prema D. Goleman: E. Inteligencija Anatomija emocionalnog puča

Literatura
Goleman Daniel, Emocionalna Inteligencija, Zagreb, 1997