Predgovor

«Ramzes, najveći među pobjednicima, Kralj Sunca, čuvar Istine» -

tim je riječima Jean Francois Champollion, koji je otvorio vrata
Egipta kada je odgonetnuo hijeroglife, opisao faraona Ramzesa II
prema kojem je gajio osobito štovanje.
Ramzesovo ime se, nema sumnje, održalo kroz stoljeća i pobijedilo
vrijeme; u njemu se oživotvoruju moć i veličina Egipta u doba
faraona, Egipta koji je bio duhovni začetnik zapadnih civilizacija.
Tijekom šezdeset sedam godina, od 1279. do 1212. prije Krista,
Ramzes, "sin svjetlosti", dovest će do vrhunca slavu svoje zemlje i
bit će zapamćen po mudrosti.
Na egipatskom tlu, putnik sretne Ramzesa na svakom koraku; nije
li ostavio svoj pečat na nebrojenim spomenicima, bilo da su ih
gradili njegovi majstori graditelji, bilo da su samo rađeni popravci
tijekom njegove vladavine? Svatko će pomisliti na dva hrama u
Abu Simbelu, gdje vječno vlada par koji čine božanski Ramzes i
Nefertari, velika kraljeva supruga, na ogromnu dvoranu sa
stupovima velebnog hrama u Karnaku, na nasmiješenog diva u
sjedećem položaju iz hrama u Luxoru.
Ramzes je junak ne jednog, već cijelog niza romana, prave epopeje
koja obuhvaća razdoblje od njegovog stupanja na dužnost faraona
pod starateljstvom oca Setija, do iznimne slave velikog Ramzesa i
posljednjih dana vladara koji je na svom životnom putu prošao
kroz brojna iskušenja. Zato sam mu posvetio ovaj roman u
nastavcima koji se sastoji od pet knjiga; on će podsjetiti na tijek
jedne iznimne sudbine, kojoj će svoj doprinos dati nezaboravne
ličnosti kao što su Seti, njegova supruga Tuja, uzvišena Nefertari,
ljepotica Izet, pjesnik Homer, ukrotitelj zmija Setau, Židov Mojsije i
mnogi drugi koji će oživjeti na ovim stranicama.
Ramzesova mumija je sačuvana. Lice slavnog starca
ostavlja nevjerojatan utisak moći. Mnogim posjetiteljima
dvorane s mumijama činilo se kako će se svakog trenutka
trgnuti iz sna. Ono što smrt oduzima Ramzesu, čarolija romana mu
može vratiti. Zahvaljujući mašti i znanosti koja se bavi
proučavanjem starog Egipta, možemo dijeliti njegove strepnje i
njegove nade, proživljavati njegove poraze i uspjehe,
sresti žene koje je volio, patiti zbog doživljenih izdaja i radovati se
vjernosti prijatelja, boriti se protiv zlih sila i tragati za svjetlošću iz
koje sve proizlazi i u koju se sve vraća.
Ramzes Veliki... Kakav suputnik za jednog romanopisca! Od
njegove prve borbe s divljim bikom do umirujućeg hlada bagrema
na Zapadu, pred nama se rješava sudbina velikog faraona,
povezana sa sudbinom Egipta, zemlje drage bogovima. Zemlje
vode i sunca u kojoj su pravda i ljepota imale pravo značenje,
oživotvoreni u svakodnevnom životu. Zemlje gdje su zemaljski i
onostrani svijet bili u stalnoj vezi, gdje se život mogao roditi iz
smrti, gdje je prisutnost nevidljivog bila opipljiva, gdje je ljubav
prema životu i neprolaznosti ispunjavala srca ljudi i činila ih
sretnima.
Jednom riječju, Ramzesov Egipat.

Divlji bik je stajao nepokretan, ne skidajući pogled s mladog

Ramzesa.
Zvijer je bila stravična. Imala je noge poput stupova, duge spuštene
uši, oštru bradicu na donjoj vilici i crno-smeđe krzno. I već je
osjetila prisutnost mladića.
Ramzes je bio opčinjen bikovim rogovima, koji su bili približeni i
ispupčeni u korijenu, a onda se savijali unazad prema gore, poput
kacige s oštrim šiljcima koji mogu rastrgati svakog protivnika.
Mladić nikada ranije nije vidio tako velikog bika.
Životinja je pripadala opasnoj vrsti, koju su i najhrabriji lovci
izbjegavali izazivati; miran kad je u svom krdu, spreman priteći u
pomoć svojim srodnicima kada su ranjeni ili bolesni, pažljiv u
odgajanju potomstva, mužjak se pretvarao u zastrašujućeg borca
čim bi netko poremetio njegov mir. Bijesan na najmanje podbadanje,
jurnuo bi u napad iznenađujućom brzinom i ne bi se smirio sve dok
ne obori protivnika.
Ramzes ustuknu jedan korak.
Divlji bik osinu zrak repom kao bičem; uputi krvoločan pogled
uljezu koji se usudio kročiti na njegov teritorij, na pašnjake u blizini
močvare u kojoj su rasle visoke trske. U blizini, jedna krava se telila,
okružena svojim srodnicama. U ovom samotnom kraju na obali
Nila, veliki mužjak je gospodario nad svojim krdom i nije
dozvoljavao tuđu prisutnost.
Mladić se nadao kako će ga zelenilo sakriti; ali bikove oči boje
kestena, uvučene u duplje, nisu se više odvajale od njega. Ramzes
shvati da mu neće umaći.
Sav blijed, okrene se lagano k ocu.
Seti, egipatski faraon, onaj koga su zvali "bik pobjednik", stajao je
desetak koraka iza sina. Pričalo se da sama njegova prisutnost
oduzima snagu neprijatelju; njegov um, oštar kao kljun sokola,
dosezao je svuda i ništa mu nije bilo nepoznato. Vitak, strogog lica,
visokog čela, povijena nosa, istaknutih jagodica, Seti je bio oličenje
moći. Ovaj vladar kojeg su svi duboko poštovali, ali ga se i bojali,
vratio je Egiptu negdašnju slavu.
U svojoj četrnaestoj godini, Ramzes, već stasao u mladića, sreo se s
ocem prvi put.
Sve do tada, na dvoru je živio s odgajateljem, čiji je zadatak bio
poučiti ga kako postati ugledan čovjek i kako, kao kraljevski sin,
voditi sretan život obavljajući neku visoku dužnost. Ali Seti ga je
iznenada odvukao sa predavanja o hijeroglifima i odveo u prirodu,
daleko od svakog naselja. Još nisu bili razmijenili nijednu riječ.
Kada je raslinje postalo previše gusto, kralj i njegov sin sišli su s
dvokolice koju su vukla dva konja i krenuli kroz visoku travu.
Kada su prešli i tu prepreku, stigli su na područje divljeg bika.
Koga se trebalo više bojati, divlje zvijeri ili faraona? I jedan i drugi
širili su oko sebe moć s kojom se mladi Ramzes, tako je barem
osjećao, nije mogao boriti. Nisu li priče tvrdile daje bik nebeska
životinja koju pokreće plamen drugog svijeta, a da je faraon blizak
bogovima? Iako je bio visok, snažan i nije priznavao strah, mladić
se osjećao ulovljenim u zamku između dvije nepobjedive sile.
- Opazio me je - reče on, trudeći se da mu glas zvuči smireno.
- Utoliko bolje.
Te dvije riječi koje je njegov otac izgovorio odjeknule su kao
presuda.
- Ogroman je, on je...
- A ti, tko si ti?
Pitanje iznenadi Ramzesa. Prednjom lijevom nogom bik je počeo
bijesno kopati zemlju; bijele i sive čaplje uzletjele su bježeći s bojnog
polja.
- Jesi li kukavica ili kraljev sin? Setijev pogled je prodirao u dušu.
- Volim se boriti, ali...
- Pravi čovjek će se boriti do krajnjih granica svojih snaga, kralj i
preko toga; ako to nisi u stanju, nećeš postati vladar, a mi se više
nikada nećemo ponovno sresti. Nijedno iskušenje ne smije te
slomiti. Otiđi, ako želiš; ako ne, svladaj ga.
Ramzes se usudi podignuti oči i uspije izdržati očev pogled.
- Šaljete me u smrt.
- «Budi snažan, vječno mladi bik, hrabrog srca i oštrih rogova koje
nijedan neprijatelj neće moći svladati", rekao mi je moj otac. Ti si,
Ramzese, izišao iz utrobe svoje majke kao pravi bik, i moraš postati
sjajno sunce koje će svojim zrakama donositi blagostanje narodu.
Skrivao si se u mojoj šaci kao zvijezda; danas ću raširiti prste. Sjaji
ili nestani.
Bik je počeo rikati, razgovor dvojice uljeza ga je razdražio. Svuda
uokolo, glasovi u prirodi su se stišavali; od glodavaca do ptica, svi
su predosjećali neizbježnu borbu.
Ramzes stade licem prema zvijeri.
Kada se borio goloruk, već je pobjeđivao krupnije i snažnije
protivnike, zahvaljujući zahvatima kojima ga je naučio njegov
odgajatelj. Ali na koji se način boriti protiv ovolikog čudovišta?
Seti pruži sinu dugačak konop s pokretnim čvorom.
- Sva snaga mu je u glavi; uhvati ga za rogove i bit ćeš pobjednik.
Mladiću se vratila nada. U natjecanjima na vodi, na dvorskom
jezeru za zabavu, mnogo puta se okušao u baratanju konopom.
- Kada bik čuje fijuk tvojeg konopa - upozori ga faraon - jurnut će
na tebe. Nemoj ga promašiti, jer nećeš imati drugu priliku.
Ramzes ponovi u sebi ono što je trebalo uraditi i to ga je ohrabrilo.
Iako vrlo mlad, već je bio visok više od metar i sedamdeset i imao
mišiće atleta koji se bavi mnogim sportovima; kako ga je samo
ljutio dječački uvojak, vezan trakom u visini uha, taj obredni ukras
načinjen od njegove raskošne plave kose! Čim postane nositelj neke
dužnosti na dvoru, bit će mu dozvoljeno imati drugačiju frizuru.
Ali, hoće li sudbina to dopustiti? Doduše, mnogo puta je vatreni
mladić, praveći se hrabar, čeznuo za podvizima koji bi ga bili
dostojni; nije ni slutio kako će, nitko drugi do sam faraon, ispuniti
njegove želje, i to na tako surov način.
Razdražen ljudskim mirisom, bik neće dugo čekati. Ramzes je
stegnuo konop; kada bude uhvatio životinju, trebat će divovsku
snagu da ju spriječi otrgnuti se. Kako takvu snagu još nije imao,
morat će nadići samog sebe, pa makar mu srce puklo.
Ne, neće razočarati faraona.
Ramzes zamahnu lasom; bik jurnu rogovima na njega.
Iznenađen brzinom životinje, mladić odskoči dva koraka u stranu,
ispruži desnu ruku i baci laso koji, vijugajući poput zmije, osinu
čudovište po leđima. Dok je zamahivao konopom, Ramzes se
okliznuo na vlažnoj zemlji i pao u trenutku kada su rogovi jurišali
probosti ga. Okrznuše ga po grudima, a da nije ni trepnuo.
Gledao je smrti ravno u oči. Do krajnosti razdražen, bik nastavi
trčati sve do trske, a onda se naglo okrenu; Ramzes, koji je već bio
ustao sa zemlje, gledao ga je netremice. Borit će se do posljednjeg
trenutka i pokazati Setiju da kraljevski sin zna dostojanstveno
umrijeti.

Bik se ponovno zaletio, ali nije stigao do cilja; konop koji je faraon
čvrsto držao stezao mu je rogove. Bijesna, trzajući glavom toliko
snažno da je mogla slomiti vrat, životinja se je bezuspješno
pokušavala osloboditi. Seti je koristio njezinu divlju snagu da bi ju
okrenuo protiv sebe same.
- Zgrabi ga za rep! - zapovjedi sinu.
Ramzes je dotrčao i ščepao skoro goli rep, sa čuperkom na vrhu,
onakav isti rep koji je faraon nosio zakačen za pojasom svoje
pregače, kao gospodar nad snagom bika.
Svladana životinja se umiri, nastavljajući dahtati. Kralj je oslobodi,
nakon što je dao znak Ramzesu da stane iza njega.
- Ova vrsta je neukrotiva; mužjak poput ovog juriša kroz vatru i
vodu, a čak se zna sakriti iza drveta kako bi iznenadio neprijatelja.
Životinja malo okrenu glavu i na trenutak pogleda, svojeg
protivnika. Kao da je znala koliko je nemoćna pred faraonom,
udaljila se mirnim korakom natrag prema svojem carstvu.
- Jači ste od njega!
- Mi više nismo protivnici jer smo sklopili sporazum. Seti izvadi
bodež iz kožne futrole i brzim, sigurnim
pokretom odsiječe dječački uvojak.
- Oče...
- Tvoje djetinjstvo je okončano; život počinje od sutra, Ramzese.
- Nisam pobijedio bika.
- Pobijedio si strah, jednog od prvih neprijatelja na putu mudrosti.
- Ima li ih još mnogo?
- Više nego što ima zrna pijeska u pustinji. Ali jedno pitanje
mladiću nije dalo mira.
- Znači li to... da ste mene izabrali za nasljednika?
- Misliš li da je hrabrost dovoljna da bi se upravljalo ljudima?
Sari, Ramzesov odgajatelj, kao bez glave jurio je cijelim dvorom ne
bi li pronašao svog učenika. Nije bilo prvi put da mladić bježi sa
sata matematike da bi se posvetio konjima ili se natjecao u plivanju
sa svojim razuzdanim i neukrotivim prijateljima.
Debeljko vesele naravi kome su bile mrske tjelesne vježbe, Sari je
stalno grdio svojeg učenika, pun brige zbog svake njegove ludorije.
Brak s mnogo mlađom ženom, Ramzesovom starijom sestrom,
donio mu je mjesto prinčevog odgajatelja, mjesto koje su mnogi
priželjkivali.
Priželjkivali... Samo oni koji nisu poznavali tvrdoglav i nemoguć
karakter mlađeg Setijevog sina! Da ga nisu krasile urođena
strpljivost i upornost u duhovnom podizanju jednog derana, često
drskog i previše samouvjerenog, Sari bi vjerojatno odustao od ovog
zadatka. U skladu s običajima, faraon nije posvećivao pažnju
odgoju svoje djece u ranom djetinjstvu; on je čekao trenutak kada se
u dječaku počne buditi muškarac, da bi se s njim susreo i stavio ga
na kušnju, te otkrio je li dostojan biti vladarom. U ovom slučaju,
odluka je donesena već davno - na prijestolje će stupiti Henar,
Ramzesov stariji brat. Trebalo je još samo usmjeriti polet mlađeg
sina, da bi u najboljem slučaju postao dobar vojskovođa, a u
najgorem, zadovoljan dvorjanin.
Kako je već bio prešao tridesetu, Sari bi možda radije provodio
vrijeme na obali ribnjaka svoje vile, zajedno sa dvadesetogodišnjom
suprugom; ali, zar mu ne bi bilo dosadno?
Zahvaljujući Ramzesu nijedan dan nije bio nalik prethodnom. Taj
dječak je pokazivao neutaživu žeđ za životom i maštovitost bez
granica; izludio je nekoliko odgajatelja prije nego što je prihvatio
Sarija. Iako su često dolazili u sukob, ovaj je cilj uspio ostvariti -
osposobio je mladićev duh za sva znanja koja je morao upoznati i
znati primijeniti jedan pisar. Iako to nije želio priznati, bilo je pravo
uživanje glačati Ramzesov bistar um, koji je ponekad pokazivao
izuzetnu intuiciju.
Prije izvjesnog vremena, mladić se je počeo mijenjati. On, koji se
niti trenutak nije mogao smiriti na jednom mjestu, sada se
udubljivao u čitanje Izreka drevnog mudraca Ptah-hotepa; Sari ga
je čak zatekao kako sanjari gledajući veselo prelijetanje lastavica na
jutarnjoj svjetlosti. Zrelost je pokušavala dovršiti započeto djelo; ali
kod mnogih nije uspijevala. Odgajatelj se pitao od kakve će građe
biti sazdan Ramzes kao zreo čovjek, ako se mladalački žar pretvori
ujedan drugi, manje nemiran, ali podjednako snažan.
Kako da ga ne zabrinjava takva nadarenost? Na dvoru, kao i u bilo
kojem drugom sloju društva, oni osrednji, čija vrsta nikad nije
ugrožena, osjećali su odbojnost, pa čak i mržnju prema onima čija je
snažna ličnost još više isticala njihovu beznačajnost. Iako nije bilo
sumnje tko će biti Setijev nasljednik, te Ramzes nije morao
strahovati od neizbježnih spletki koje su pleli moćnici, njegova
budućnost možda će biti manje bezbrižna nego što se činilo. Neki
su već razmišljali kako ga udaljiti s najviših državnih položaja. Prije
svih njegov rođeni brat. Što će s njim biti ako ga presele u neku
udaljenu oblast? Hoće li se naviknuti na seoski život gdje se
godišnja doba suviše mirno smjenjuju?
Sari se nije usudio svoja strahovanja otkriti sestri svog učenika, jer
se bojao njezina brbljavog jezika. Bilo je nemoguće povjeriti se
Setiju; faraon je, ne štedeći sebe od napornog rada, bio prezauzet
vođenjem države, koja je svakim danom sve više rasla i cvjetala, a
da bi obraćao pažnju na duševno stanje jednog odgajatelja. Bila je
sreća što se otac i sin uopće nisu viđali; pred
takvom snažnom ličnošću kakav je bio Seti, Ramzes ne bi imao
drugog izbora osim pobuniti se ili dopustiti da bude uništen. Zaista,
bilo je nečeg dobrog u njihovim običajima; očevi nisu bili prave
osobe za podizanje djece.
Tuja, velika kraljevska supruga i Ramzesova majka, imala je
potpuno drugačije držanje; Sari je bio jedan od rijetkih koji je
opažao njenu upadljivu privrženost mlađem sinu. Obrazovana i
istančanog duha, poznavala je vrline i mane svakog dvorjanina;
upravljajući kraljevskom kućom kao prava vladarka, brinula se o
strogom poštivanju dvorskih pravila, a narod i plemstvo
podjednako su je cijenili. Ali, Sari se bojao Tuje; ako bi joj dosađivao
svojom smiješnom bojazni, izgubio bi njezino povjerenje. Kraljica
nije voljela brbljivce; neosnovana optužba za nju je bila ozbiljna
koliko i laž. Bilo je bolje šutjeti nego biti smatran zloslutnikom.
Koliko god mu to bilo odvratno, Sari je ipak otišao u konjušnice;
bojao se konja i njihovog ritanja, mrzio je razgovarati s konjušarima
i još više s jahačima, koji su se zanosili beskorisnim podvizima.
Ravnodušan na šale kojima su dočekali njegov dolazak, učitelj je
uzalud tražio učenika; nitko ga nije vidio već dva dana, i svima je
bilo čudno što ga nema.
Sari je satima, zaboravljajući i na ručak, pokušavao pronaći
Ramzesa. Sav iznuren i prašnjav, morao se vratiti u dvor kada je
pao mrak. Uskoro će biti prinuđen upozoriti na nestanak svog
učenika i dokazati da on nije upleten u taj nemili događaj A kako se
tek suočiti s prinčevom sestrom?Namrgođenog lica, odgajatelj nije
pozdravio svoje kolege koji su izlazili iz učionice. Već sutra u zoru
ispitat će najbolje Ramzesove prijatelje, mada nije gajio velike nade.
Ako ne otkrije nikakav trag, morat će priznati strašnu istinu.
Što je Sari skrivio bogovima da ga zli duh ovako muči? Karijera će
mu biti uništena, i to sve zbog gorke nepravde; otjerat će ga s dvora,
supruga će ga napustiti, neće živjeti ništa bolje od jednog uličara!
Užasnut mišlju da će doživjeti takav pad, Sari je sjeo za pisarski stol,
na svoje uobičajeno mjesto.
Obično je ispred njega sjedio Ramzes, ponekad pažljiv, ponekad
zamišljen, ali uvijek spreman pružiti mu neki neočekivani odgovor.
U svojoj osmoj godini, uspio je sigurnom rukom nacrtati hijeroglife
i izračunati kut pod kojim se spušta piramida., jer mu se taj zadatak
svidio.
Odgajatelj zatvori oči, kako bi u sjećanju sačuvao najljepše trenutke
svog društvenog uspona.
- Jesi li bolestan, Sari?
Taj glas... Taj već ozbiljan glas koji nije trpio pogovor!
- To si ti, zaista ti?
- Ako spavaš, nastavi; ako ne, pogledaj. Sari otvori oči.
To je zaista bio Ramzes, također sav prašnjav, ali sa sjajem u očima.
- Obojici nam je potrebno jedno dobro kupanje; gdje si ti to zalutao,
moj odgajatelju?
- Na neka nezdrava mjesta, kakva su konjušnice.
- Jesi li me tražio?
Zapanjen, Sari ustane i napravi krug oko Ramzesa.
- Što si učinio sa svojim dječačkim uvojkom?
- Otac ga je odsjekao.
- Nemoguće! Obred zahtijeva...
- Zar sumnjaš u moju riječ?
- Oprosti.
- Sjedi, odgajatelju, i poslušaj me.
Zadivljen držanjem princa koji više nije bio dijete, Sari ga je počeo
slušati.
- Otac me je suočio s divljim bikom, da bi me stavio na probu.
-To... to nije moguće.
- Nisam izišao kao pobjednik, ali sam se suprotstavio čudovištu i
mislim... da me je otac izabrao za regenta!
- Ne, prinče; već su izabrali tvog starijeg brata.
- Je li prošao iskušenje s bikom?
- Seti je samo želio suočiti te s opasnošću kad već za njom toliko
žudiš.
- Zar bi gubio vrijeme na takve sitnice? Pozvao me je k sebi, siguran
sam!
- Ne zanosi se, zaboravi na tu ludost.
- Ludost?
- Mnoge utjecajne ličnosti na dvoru te ne vole.
- Što mi zamjeraju?
- Da si previše svojeglav.
- Da mi ti to ne savjetuješ da se prilagodim drugima?
- Razum to zahtijeva.
- On nema snagu bika.
- Borba za vlast je okrutnija nego što misliš; srčanost nije dovoljna
da bi izišao kao pobjednik.
- Pa dobro, ti ćeš mi pomoći.
- Molim?
- Dobro poznaješ odnose na dvoru; otkrij tko su mi prijatelji, a tko
neprijatelji. Zatim mi daj savjet.
- Da ne tražiš suviše od mene... Ja sam samo tvoj odgajatelj.
- Zaboravljaš da je moje djetinjstvo završeno? Ili ćeš postati moj
učitelj, ili ćemo se rastati.
- Tjeraš me da se lakomisleno izlažem opasnosti, a nisi stvoren za
vrhovnu vlast; tvoj stariji brat se već dugo priprema za to. Izazoveš
li ga, uništit će te.

Najzad, velika noć. Rađao se mlad mjesec, noć je bila mračna baš
koliko je trebalo. Svim svojim drugovima, koje su kao i njega
podizali kraljevski odgajatelji, Ramzes je zakazao važan sastanak.
Hoće li uspjeti umaknuti budnom oku čuvara i okupiti se u srcu
grada da bi razgovarali
0 krupnim stvarima, o pitanju zbog kojeg im je srce bilo nemirno, a
koje nitko nije smio glasno izgovoriti?
Ramzes je izišao iz svoje sobe kroz prozor i skočio s prvog kata:
mekana zemlja cvjetnog vrta ublažila je pad, i mladić je potom
napustio zgradu. Nije se bojao čuvara; neki su spavali, a neki se
kockali. Ako bi bio toliko loše sreće da naleti baš na onog koji je
savjesno obavljao svoju dužnost, prevarit će ga kakvom pričom ili
će ga ošamutiti udarcem.
U svom zanosu, zaboravio je na jednog čuvara koji sigurno nije
ljenčario: na psa zlatnožute boje, srednjeg rasta, zdepastog i
mišićavog, oborenih ušiju, s repom koji se uvijao oko sebe. Pas je
stajao posred puta, ali nije lajao, već samo zapriječio prolaz.
Ramzes instinktivno potraži njegov pogled; pas sjede na zadnje
šape i nekoliko puta mahnu repom. Mladić mu priđe
1 pomilova ga; prijateljstvo je odmah sklopljeno. Na kožnoj ogrlici
obojenoj u crveno, stajalo je ime: "Noćobdija".
- A da pođeš sa mnom?
Noćobdija potvrdi pristanak klimnuvši kratkom crnom njuškom.
Potom povede svojeg novog gospodara prema izlazu zdanja u
kojem su budući egipatski uglednici stjecali obrazovanje.
Iako je bilo prilično kasno, brojni dokoličari su još lunjali ulicama
Memfisa, najstarije prijestolnice zemlje. Usprkos bogatstvu
južnjačke Tebe, Meinfis je sačuvao svoj nekadašnji ugled. Sve
visoke škole imale su ovdje sjedište, pa su djeca iz kraljevske
obitelji, kao i drugi držani dostojnim najviših zvanja, baš tu stjecali
visoko obrazovanje. Biti primljen
u Kap "nedostupno i zaštićeno mjesto", izazivalo je zavist mnogih.
Ali oni koji su u njemu boravili od ranog djetinjstva, kao Ramzes,
nisu imali drugih želja osim iz njega pobjeći!
Obukavši jednostavnu tuniku kratkih rukava, kako bi bio nalik
običnom prolazniku, Ramzes stiže do čuvene pivnice u četvrti
ljekarske škole, u kojoj su se budući liječnici voljeli razgaliti nakon
napornog dnevnog učenja. Kako se Noćobdija više nije odvajao od
njega, princ ga nije otjerao, već zajedno s njim ušao u gostionicu
zabranjenu za "djecu Kapa".
Ali Ramzes više nije bio dijete i uspio je izaći iz svog zlatnog kaveza.
U velikoj prostoriji pivnice okrečenih zidova, asure i stolice
dočekivale su razdragane goste, ljubitelje jakog piva, vina i
palminog likera. Gazda je rado pokazivao amfore koje su potjecale
iz Delte, iz oaza ili Grčke i hvalio vrijednost svojih proizvoda.
Ramzes je izabrao miran kutak iz kojeg je motrio na ulazna vrata.
- Što piješ? - upita ga poslužitelj.
- Za sada, ništa.
- Nepoznati plaćaju unaprijed. Princ mu pruži grivnu od crvenog
ahata.
- Je li ovo dovoljno? Poslužitelj pažljivo pogleda predmet.
- Dovoljno je. Vino ili pivo?
- Pivo, najbolje koje imaš.
- Koliko pehara da donesem?
- Još ne znam.
- Donijet ću vrč... Kad budeš znao broj, dobit ćeš i pehare.
Ramzesu je postalo jasno da nije znao vrijednost pića; čovjek ga je
očito prevario. Uistinu je došlo vrijeme da izađe iz svoje visoke
škole, suviše zaštićene od vanjskog svijeta. I dok je Noćobdija ležao
kraj njegovih nogu, princ nije skidao pogled s vrata pivnice. Tko će
se od njegovih drugova iz škole usuditi upustiti u ovu avanturu? U
sebi se već okladio, izbrisao
je kukavice i laktaše i lista je spala na tri imena. Oni neće ustuknuti
pred opasnošću.
Osmjehnuo se kada je Setau prešao prag pivnice. Krupan, muževan,
mišićav, tamne kože i crnokos, četvrtaste glave, Setau je bio sin
mornara i jedne Nubijke. Njegova izdržljivost, kao i dar za kemiju i
proučavanje biljaka, privukli su pažnju učitelja; nastavnici u Kapu
nisu požalili što su mu otvorili vrata visokog obrazovanja.
Po prirodi tih, Setau je samo sjeo pokraj Ramzesa. Dvojica se
mladića nisu stigla upustiti u razgovor jer ušao je Ameni. Niskog
rasta, mršav i slabašan, blijed u licu, iako mlad već prorijeđene kose,
nije bio sposoban baviti se sportom ili nositi težak teret, ali je među
vršnjacima iz Kapa bio daleko najvještiji u pisanju hijeroglifa.
Neumoran u radu, spavao je samo tri do četiri sata dnevno, a
poznavao je velike pisce bolje od svog učitelja književnosti. Kako je
bio sin klesara, brzo je postao ponos obitelji.
- Uspio sam izaći - reče ponosno - jer sam čuvaru dao svoju večeru.
Ramzes je i njega očekivao; znao je da će Setau, ako zatreba,
upotrijebiti svoju snagu, a da će se Ameni poslužiti lukavstvom.
Treći koji je pristigao iznenadi princa; nikad ne bi pomislio da bi se
bogati Asa izložio takvoj opasnosti. Za sina jedinca imućnih
plemića boravak u Kapu bio je prirodno i nezaobilazno rješenje
prije nego što počne graditi karijeru visokog činovnika. Otmjen,
finih ruku i vitkih nogu, duguljastog lica, nosio je njegovane brčiće i
često s prezirom mjerio ljude. Sladunjav glas i oči koje su sijevale
bistrinom osvajali su njegove sugovornike.
Asa je sjeo nasuprot trojice mladića.
- Iznenađen si, Ramzese?
- Priznajem da jesam.
- Druženje s vama nije mi mrsko; život mi se čini prilično
jednoličnim.
- Mogu nas kazniti.
- Tako će samo začiniti ono što budemo zakuhali. Jesmo li svi na
broju?
- Još ne.
- Da te nije izdao najbolji prijatelj?
- Doći će on.
S podsmijehom na licu, Aša je naručio pivo... Ramzes nije reagirao;
briga i razočaranje stezali su mu grlo. Je li moguće da se toliko
prevario?
- Evo ga! - uzviknu Ameni. Visok, širokih ramena, bujne kose, s
uskom trakom brade od uha do uha, Mojsije je izgledao mnogo
stariji od svojih petnaest godina. Sin židovskih radnika koji su već
nekoliko generacija živjeli u Egiptu, primljen je u Kap u najranijoj
mladosti zahvaljujući izuzetnim umnim sposobnostima. Kako
njegova tjelesna snaga nije zaostajala za Ramzesovom, dva mladića
nisu oklijevala suočiti se na svim poljima, da bi onda zaključili
mirovni sporazum i bili složni pred svojim učiteljima.
- Jedan stari čuvar htio me je spriječiti da izađem; kako ga nisam
želio onesvijestiti, morao sam ga uvjeriti u opravdanost svog
pothvata. Svi su čestitali jedan drugome i ispili po pehar vina koje
je imalo neponovljivi okus zabranjenog voća.
- Moramo pronaći odgovor na pitanje koje je jedino važno - reče
Ramzes - kako osvojiti pravu moć?
- Baveći se hijeroglifima - odgovori spremno Ameni.
- Naš jezik je jezik bogova, mudraci su ga koristili da bi njime
prenosili svoje znanje. "Ugledaj se na svoje pretke", zapisano je, "jer
su spoznali život prije tebe". Moć se stječe znanjem, a samo pisana
riječ čini čovjeka besmrtnim.
- To su obična blebetanja učenjaka - umiješa se Setau. Ameni se
zajapurio.
- Želiš li poreći da pisar raspolaže istinskom moći? Držanje,
učtivost, vještina ophođenja, ispravnost, poštivanje zadane riječi,
čestitost i nesebičnost, vještina šutnje koja daje prednost pisanoj
riječi, eto to su vrline koje želim razviti.
- To nije dovoljno - nije se složio Aša. - Najveća moć leži u
diplomaciji. Zato ću ja uskoro otići u druge zemlje, da bih naučio
jezike naših saveznika i naših protivnika, da bih bolje razumio kako
se vodi međunarodna trgovina, da bih saznao kakve su prave
namjere drugih vladara i tako mogao njima upravljati.
- To je očigledno težnja gradskog čovjeka koji je izgubio svaki dodir
s prirodom - reče Setau sa žaljenjem. - Grad je zapravo opasnost
koja nam prijeti!
-Nisi rekao kako ti misliš osvojiti moć - primijeti Aša zajedljivo.
- Postoji samo jedan put, na kojem se neprekidno isprepliću život i
smrt, ljepota i ružnoća, lijek i otrov: put zmija.
- Šališ se?
- Gdje se nalaze zmije? U pustinji, u poljima, u močvarama, na
obali Nila i kanala, u pastirskim kolibama, u oborima za stoku i čak
u hladnim i mračnim uglovima kuća! Zmije su svuda, i one čuvaju
tajnu stvaranja. Posvetit ću svoj život tome da je iz njih izvučem.
Nitko se nije usudio ništa prigovoriti, jer se činilo da je donio čvrstu
odluku.
-A ti, Mojsije? - upita Ramzes. Mladi div je na trenutak oklijevao.
- Zavidim vam svima, prijatelji moji, jer vam nisam u stanju
odgovoriti. Čudne misli mi se motaju po glavi, moj duh luta, ali ne
znam kakva me sudbina čeka. Trebaju mi dodijeliti važno mjesto u
jednom velikom haremu,1 i ja sam spreman prihvatiti ga, iako
očekujem slavniju avanturu. Oči četvorice mladića okrenuše se
Ramzesu.
Postoji samo jedna prava moć - izjavi on - moć faraona.
1 U starom Egiptu, harem nije bio pozlaćeni kavez za lijepe žene,
već velika privredna ustanova koju ćemo kasnije opisati.

Nisi nas iznenadio - oglasi se Aša. - Otac me je suočio s divljim

bikom da bi me stavio na probu - otkrio im je Ramzes. - Zašto bi to
činio, ako ne da bi me pripremio da postanem faraon?
Ove su riječi oduzele dah četvorici Ramzesovih drugova; Aša se
prvi pribrao.
- Zar Seti nije izabrao tvojeg starijeg brata za nasljednika?
Zašto onda njega nije suočio s divljim bikom? Ameni je bio ushićen.
- Pa to je sjajno, Ramzese! Kako je to divno biti prijatelj budućeg
faraona!
- Ne zanosi se - savjetovao ga je Mojsije. - Seti možda još nije
odlučio.
- Jeste li sa mnom ili protiv mene? - upita Ramzes.
- S tobom do smrti! - odgovori Ameni. Mojsije potvrdno klimnu
glavom.
- Pitanje zahtijeva razmišljanje - reče Aša. - Ako primijetim da
tvoji izgledi rastu, polako ću prestati vjerovati u tvojeg starijeg
brata. U suprotnom, neću stati uz gubitnika.
Ameni stisnu šake.
- Zaslužio si da te...
- Možda sam ja samo najiskreniji od svih vas - reče budući
diplomat.
-To bi me začudilo - umiješa se Setau. - Jedino sam ja napravio
mudar izbor.
- Hoćeš li to svuda razglasiti?
- Prazne priče me ne zanimaju; treba se pokazati na djelu. Budući
kralj mora biti spreman boriti se sa zmijama; kada u noći punog
mjeseca one izađu iz svog legla, odvest ću Ramzesa pred njih. Tada
ćemo vidjeti je li dostojan svoje ambicije.
- Nemoj prihvatiti - izusti Ameni molećivim glasom.
- Pristajem - odgovori Ramzes.
Ugledna ustanova Kap tresla se od skandala. Otkako postoji,
nikada se najbolji učenici u klasi nisu usudili na takav način
prekršiti kućna pravila. Sarija su, protiv njegove volje, kolege
zadužile da pozove petoricu krivaca i izrekne im oštre kazne.
Nekoliko dana pred početak ljetnjeg raspusta, taj zadatak mu je
izgledao utoliko teži jer su petorici mladića nedavno dodijeljena
odgovarajuća zvanja, kao nagrada za njihov trud i sposobnosti. Za
njih, vrata Kapa su se otvarala prema pravom životu. Ramzes se
igrao sa svojim psom koji se brzo naviknuo da gospodar s njim
dijeli hranu. Odgajatelju Sariju se činilo da neumorno trčanje za
krpenom loptom koju je princ bacao nema kraja, ali njegov
kraljevski učenik nije dopuštao da se prekida zabava njegovog psa,
s kojim je prethodni vlasnik, u to je bio siguran, loše postupao.
Iscrpljen i bez daha, isplaženog jezika, Noćobdija je žedno pio vodu
iz posude od pečene zemlje.
- Tvoje ponašanje, Ramzese, zaslužuje prijekor.
- Zbog čega?
- To gnjusno bježanje...
- Ne pretjeraj, Sari; čak se nismo ni opili.
- Bježanje koje je utoliko gluplje jer su tvoji drugovi stigli do kraja
školovanja.
Ramzes uhvati odgajatelja za ramena.
- Pa ti imaš dobre vijesti! Pričaj, brzo.
- Kazne ...
- Vidjet ćemo kasnije! Mojsije?
- Postavljen za pomoćnog nadzornika velikog harema Mer-Ura, u
Fajumu2; to je sigurno velika odgovornost i teret za tako mlada
pleća.
- On će izgurati stare činovnike koji su se zakukuljili u svoje
povlastice. Ameni?
- Ide u kancelariju dvorskih pisara.
- Odlično! Setau?
- Dobit će štap iscjelitelja i ukrotitelja zmija i bit će zadužen za
pribavljanje otrova od kojeg se spravljaju lijekovi. Osim ako kazne...
- A Aša?
- Kad usavrši znanje libijskog, sirijskog i hetitskog jezika, otići će u
Biblos. Tamo će dobiti svoj prvi posao prevoditelja. Ali sva ova
imenovanja su zamrznuta!
- Tko je tako odlučio?
- Upravitelj Kapa, nastavnici i ja. Vaše ponašanje je nedopustivo.
Ramzes se udubio u misli.
Ako se stvar zaoštri, stići će do vezira, a onda i do Setija; uistinu
najbolji način da se izazove kraljev bijes!
- Zar pravdu ne treba u svemu tražiti, Sari?
- Naravno.
- Dakle, kaznite jedinog krivca: mene.
- Ali...
- Ja sam dogovorio taj sastanak, odredio mjesto susreta i prisilio
drugove da mi se pokore. Da nosim neko drugo ime, oni bi to
odbili.
- Možda, ali...
- Odnesi im dobru vijest, a na moju glavu izlij sve
'Stotinjak kilometara jugozapadno od Kaira
predviđene kazne. A sada, kako je stvar sređena, pusti me da
pružim malo radosti ovom jadnom psu.
Sari je zahvalio bogovima; zahvaljujući Ramzesovom prijedlogu,
sjajno se izvukao iz neugodne situacije. Kako nastavnici nisu gajili
mnogo naklonosti prema princu, dosudili su mu kaznu boravka na
posjedu Kapa tijekom praznika poplave, zadatak produbljivanja
znanja iz matematike i književnosti i zabranu odlaska u konjušnice.
Oko Nove godine, u srpnju, njegov stariji brat će se šepuriti pokraj
Setija, kada faraon bude slavio obnavljanje visokog vodostaja;
Ramzesova odsutnost dovoljno će pokazati njegovu beznačajnost.
Prije nego što počne njegovo samovanje, koje će uveseljavati samo
zlatnožuti pas, Ramzes je dobio dopuštenje pozdraviti se sa svojim
drugovima.
Ameni je bio srdačan i pun vjere da će se sve dobro završiti. Dobio
je imenovanje u Memfisu, vrlo blizu svojeg prijatelja, svakodnevno
će misliti na njega i pronaći načina da mu priušti sitna zadovoljstva.
A kada princ konačno bude na slobodi, sretna budućnost će se i
njemu nasmiješiti.
Mojsije samo zagrli Ramzesa; odlazak daleko od njega, u Mer-Ur,
doživio je kao iskušenje koje mora uspješno svladati. Mučili su ga
snovi, ali o tome će sa prijateljem razgovarati kada izađe iz ovog
kaveza.
Aša je bio hladan i držao se na distanci; zahvalio je princu na
njegovom postupku i obećao da će mu uzvratiti istom mjerom ako
se pruži prilika, u što je sumnjao; teško da će im se putovi ponovno
ukrstiti.
Setau podsjeti Ramzesa da ga je izazvao na suočavanje sa zmijama i
da obojica moraju održati obećanje; on će korisno upotrijebiti ovu
neugodnu smetnju da izabere najbolje mjesto za njihov susret. Nije
krio radost što će svoj dar moći
koristiti daleko od gradova i što će svakodnevno biti u dodiru s
istinskom moći.
Na iznenađenje svojeg odgajatelja, Ramzes je bez ijedne riječi
prosvjeda prihvatio iskušenje samoće. U vrijeme kada su njegovi
mladi vršnjaci uživali u zadovoljstvima koja im je pružala sezona
poplave, princ se posvetio matematici i starim piscima; priuštio bi
sebi tek pokoju šetnju po vrtovima u društvu svojeg psa. Razgovori
sa Sarijem sadržavali su vrlo ozbiljne teme; Ramzes je pokazao
čudesnu sposobnost dugotrajne pažnje i izuzetno pamćenje. Dječak
se za nekoliko tjedana razvio u čovjeka. Uskoro ga njegov
dosadašnji odgajatelj više neće imati naučiti ničem novom.
Ramzes je prihvatio prinudnu usamljenost s onim istim žarom koji
je osjetio kada se goloruk borio sa zvijeri iz ravnice. Ali sada je
neprijatelj bio nitko drugi do on sam. Nakon borbe s divljim bikom,
odlučio je boriti se i svladati jedno drugo čudovišta, oholog mladića
kakav je bio, previše siguran u sebe, nestrpljiv i neumjeren. Ova
bitka možda neće biti ništa .manje opasna.
Ramzes je bez prestanka mislio na svojeg oca. Možda ga više
nikada neće sresti, možda će se morati zadovoljiti samo
uspomenom na lik faraona kojem nitko više neće biti ravan. Kada je
pustio bika, otac mu je dopustio držati uzde dvokolice nekoliko
trenutaka. A onda mu ih je uzeo bez riječi. Ramzes se nije usudio
išta pitati; biti u njegovoj prisutnosti, makar i na nekoliko sati,
značilo je veliku čast.
Hoće li postati faraon? To pitanje skoro da više nije imalo smisla.
Zanio se, kao i obično, i pustio mašti na volju. Ipak, prošao je
iskušenje s bikom, stari obred koji je danas pao u zaborav; Seti je
dakle promišljeno postupao. Da se ne bi predavao ispraznim
razmišljanjima, Ramzes je odlučio popuniti praznine u znanju kako
bi mogao ići ukorak sa svojim prijateljem Amenijem. Ma kakva bila
njegova buduća dužnost, hrabrost i strast mu neće biti dovoljni da
ju dobro obavlja. Čak je i Seti, kao i drugi faraoni, prošao put pisara.
I
ona hrabra pomisao ga je ponovo proganjala! Vraćala se kao val,
unatoč naporima da ju potisne.
Međutim, Sari mu je stavio do znanja da je njegovo ime na dvoru
gotovo zaboravljeno; jedva da je imao protivnike, pošto su svi znali
da je osuđen na zlatno progonstvo u nekom provincijskom gradiću.
Ramzes ništa nije odgovarao; usmjerio bi razgovor na sveti trokut
koji je omogućavao da se podigne zid nekog hrama ili na pravilo o
proporcijama neophodnim za izgradnju neke građevine prema
zakonu Maat, krhke i čudesne boginje sklada i istine.
On, koji je toliko volio jahati konje, plivati ili se boriti goloruk,
zaboravio je na prirodu i vanjski svijet pod palicom odgajatelja
Sarija, odgajatelja ushićenog što može od princa stvoriti čovjeka od
znanja. Još nekoliko godina upornosti i nekadašnji buntovnik biti će
dostojan drevnih neimara! Greška koju je Ramzes napravio i
izrečena kazna vratili su mladića na pravi put.
Dan uoči svog oslobođenja, princ je večerao sa Sarijem na terasi
iznad učionice. Sjedili su na asurama i ispijali svježe pivo, častili se
sušenom ribom i začinjenim bobom.
- Čestitam; napravio si ogroman napredak.
- Ostaje samo još jedna sitnica: koje mjesto su mi dodijelili?
Odgajatelj je izgledao zbunjen.
- Znaš... trebaš misliti i na odmor, poslije tolikog napora.
- Čemu to okolišanje?
- Teško mi je objasniti, ali... Jedan princ može uživati u svakom
položaju.
- Koje je moje buduće zvanje, Sari?
Odgajatelj je izbjegavao pogledati učenika izravno u oči.
- Za sada ga nemaš.
- Tko je tako odlučio?
- Tvoj otac, kralj Seti.

Obećanje je obećanje - reče Setau. - To si ti, to si zaista ti? Setau se

promijenio. Neobrijan, bez vlasulje, odjeven u tuniku od kože
antilope s brojnim džepovima, nije više bio niti nalik đaku
primljenom u najbolju visoku školu u Egiptu. Da ga jedan čuvar
nije prepoznao, bez milosti bi ga otjerali.
- Što se to s tobom dogodilo?
- Bavim se svojim zanatom i držim riječ.
- Kuda me misliš odvesti?
- Vidjet ćeš... Osim ako od straha ne pogaziš zadanu riječ.
Ramzesove oči sijevnuše.
- Idemo.
Prošli su na magarcima kroz grad i iz njega izišli prema jugu,
potom su dugo jahali duž kanala, a onda naglo skrenuli u pustinju
u pravcu jedne stare nekropole. Prvi puta je Ramzes napuštao
dolinu i ulazio u uznemirujući svijet u kojem zakon ljudi više nije
važio.
- Večeras je pun mjesec! - naglasi Setau, dok su mu oči sjajile. - Sve
zmije će biti na okupu.
Magarci su lagano krenuli stazom koju princ ne bi mogao ponovno
prepoznati, a onda su, sigurnim i živahnim korakom životinje ušle
u napušteno groblje.
U daljini se nazirao plavi Nil i zelenjeli su se usjevi; a ovdje, tišina,
vjetar i besplodan pijesak svuda, unedogled. Ramzes je osjetio
cijelim svojim bićem zašto su ljudi iz hrama pustinju zvali »crvena
zemlja Seta», boga oluje i kozmičke vatre. Set je spržio tlo u ovim
samotnim predjelima, ali je i pročistio ljude od prolaznosti i
raspadanja. Zahvaljujući njemu, mogli su podignuti vječna
boravišta u kojima mumije nisu propadale.
Ramzes udahnu okrepljujući zrak.
Faraon je bio gospodar ove crvene zemlje, kao i plodne crnice,
bogate muljem, koja je darivala Egiptu obilje hrane; morao je
poznavati njezine tajne, znati koristiti njezinu snagu i gospodariti
njezinim moćima.
- Ako želiš, još možeš odustati.
- Jedva čekam da padne noć.

Jedna zmija crvenkastih leđa i žutog trbuha prošla je blizu Ramzesa

i sakrila se između dva kamena.
- Bezopasna je - reče Setau. - Ova vrsta se sreće kod napuštenih
građevina. Obično se preko dana kriju unutra; pođi za mnom.
Dvojica mladića su se spustili niz strmu padinu koja je vodila u
jednu oronulu grobnicu. Ramzes je oklijevao jedan trenutak prije
no što je nogom kročio unutra.
- Nema više nijedne mumije; mjesto je čisto i suho, vidjet ćeš. Neće
te napasti nikakav zao duh.
Setau je upalio uljanu svjetiljku.
Ramzes ugleda nekakvu pećinu sa grubo klesanim stropom i
zidovima; možda ovo mjesto nikada i nije bilo korišteno. Krotitelj
zmija je ovdje držao nekoliko niskih stolova na kojima su stajali
kamen za oštrenje, brončani nožić za brijanje, drveni češalj, čuturica,
drvene pločice, pisarska paleta i gomila posuda punih ljekovite
masti i pomada. U ćupovima je čuvao sastojke neophodne za
pripremu lijekova: zemnu smolu, bakar, olovni oksid, crveni oker,
stipsu, glinu i razne biljke, kao što su divlja tikva, ricinus i odoljen.
Padala je noć, sunce je dobivalo crvenožutu boju, a pustinja se
pretvarala u pozlaćeno, nepregledno more gdje su se talasale
pješčane trake koje je vjetar nosio od jedne dine do druge.
- Svući se - naredi Setau.
Kada je princ ostao nag, njegov prijatelj ga je namazao smjesom
crnog luka, samljevenog i pomiješanog s vodom.
- Zmije bježe od ovog mirisa - objasni on. - Koju dužnost su ti
dodijelili?
- Nijednu.
- Pa ti si sada običan dokoni princ! To je još jedna podvala tvojeg
odgajatelja?
- Ne, tako je zapovjedio moj otac.
- Nisi prošao test s divljim bikom, čini mi se. Ramzes je odbijao
povjerovati u ono što je izgledalo očigledno i sasvim jasno
objašnjavalo njegov nezavidan položaj.
- Zaboravi na dvor, njegove spletke i niske udarce; dođi raditi sa
mnom. Zmije su opasni neprijatelji, ali barem ne lažu.
Ramzes je bio pokoleban; zašto mu otac nije rekao istinu? Ovako
mu se samo narugao, ne ostavljajući mu mogućnost da dokaže
koliko vrijedi.
- Sada te čeka pravo iskušenje; da bi bio otporan na zmijski ujed,
moraš popiti ovaj neugodan i opasan napitak od krtola nekih
korijenskih biljaka. On usporava krvotok, ponekad ga čak i
zaustavlja... Ako povratiš, mrtav si. Ovakvo iskustvo ne bih
ponudio Ameniju; tvoja tjelesna građa bi ovo trebala izdržati. A
potom ćeš biti otporan na ujed izvjesnog broja zmija.
- Ne svih?
- Za one najveće, potrebno je svakoga dana sebi ubrizgati malu
količinu razblažene krvi kobre. Ako se posvetiš ovom zanatu,
uživat ćeš te posebne mjere opreza. Pij.
Napitak je bio odvratnog ukusa. Ramzes je osjetio hladnoću u
žilama, spreman sve povratiti.
- Drži se.
Samo da iz sebe izbaci bol koju je osjećao, odvratan okus koji ga je
mučio, legne i zaspi... Setau uhvati Ramzesa za ruku.
- Drži se, otvori oči!
Princ se uspio pribrati; nikada ga Setau nije pobijedio u borbi.
Želudac mu se opustio, osjećaj hladnoće se ublažio.
- Uistinu si snažan, ali teško ćeš moći vladati.
- Zato što si mi poklonio povjerenje; mogao sam te otrovati.
-Ti si mi prijatelj.
- Otkud znaš?
- Znam.
- Ja imam povjerenja jedino u zmije. One se pokoravaju svojoj
prirodi i nikada je neće izdati; s ljudima je potpuno drugačije. Oni
cijelog života varaju i izvlače korist iz tih prevara.
-I ti?
- Ja sam napustio grad i živim ovdje.
- Da mi je život bio u opasnosti, zar me ne bi spasio?
- Obuci tu tuniku da možemo izići odavde. Manje si glup nego što
izgledaš.
Za Ramzesa je noć u pustinji bila izuzetna. Ni zlokobno cerekanje
hijena, ni urlanje šakala, ni bezbroj čudnih zvukova koji su dopirali
iz drugog svijeta nisu pomutili njegovo divljenje. Setova crvena
zemlja nosila je u sebi glasove uskrslih i obogaćivala ljepotu doline
snagom onozemaljskog.
Prava moć... Nije li je Setau otkrio u samotnoj pustinji nastanjenoj
duhovima?
Oko njih se odjednom začulo siktanje.
Setau je koračao naprijed, udarajući zemlju dugačkim štapom. Išao
je prema brežuljku od kamenja koji se pri odsjaju punog mjeseca
pretvarao u zamak s duhovima. Prateći svojeg vodiča, Ramzes više
nije mislio na opasnost; ukrotitelj je za pojas zadjenuo vrećice s
lijekovima za prvu pomoć, u slučaju zmijskog ugriza.
On se naglo zaustavio u podnožju brežuljka.
- Moj gospodar živi ovdje - otkri mu Setau. - Možda se neće pojaviti
jer ne voli strance. Trebamo biti strpljivi i moliti nevidljivog da nas
udostoji svojom prisutnošću.
Setau i Ramzes sjedoše kao što sjednu pisari. Princ se osjećao lakim,
kao daje sav prozračan. Uživao je u pustinjskom zraku kao u nekoj
poslastici. Nebo s bezbroj zvijezda zamijenilo je zidove njegove
učionice.
Jedno vitko vijugavo obličje odvojilo se od sredine brežuljka. Crna
kobra, dugačka metar i pol, sjajne krljušti, izišla je iz legla i
uspravila se. Bila je veličanstvena. Mjesec je na nju bacao
srebrnkastu aureolu, dok joj se glava ritmički njihala, spremna za
napad.
Setau pođe naprijed, crna kobra je palacala jezikom i siktala.
Krotitelj zmija je rukom dao Ramzesu znak da se popne do njega.
Iznenađen, gmaz se zaljuljao; kojeg uljeza prvo napasti?
Penjući se krupnim koracima, Setau je stigao na metar od kobre;
Ramzes nije zaostajao za njim.
- Ti si gospodar tame i ti oplođuješ zemlju da bi bila plodna - reče
Setau vrlo ozbiljnim glasom, sasvim polako, razdvajajući slogove.
On ponovi mantru desetak puta, i zatraži od Ramzesa da izgovara
što i on. Činilo se da je ritam riječi umirio zmiju; u dva navrata ona
se uspravila kako bi ugrizla, ali se zaustavila sasvim blizu
Setauovog lica. Kada je spustio ruku na kobrinu glavu, ona se
ukočila; Ramzesu se učinilo da vidi crveni bljesak u njenim očima.
- Na tebi je red, prinče. Mladić je pružio ruku; gmaz je odmah
napao.
Ramzesu se učinilo da osjeća ujed, ali čeljusti se nisu sklopile, toliko
je miris crnog luka bio nepodnošljiv njegovu napadaču.
- Stavi ruku na njenu glavu.
Ramzes ne zadrhta; kobra se izgleda povlačila. Zgrčeni prsti
dotakoše roščić crne zmije; nekoliko trenutaka, gospodar tame je
bio pokoran kraljevom sinu.
Setau je iznenada trgnuo Ramzesa unazad, a kobrini su zubi
završili u praznom.
- Pretjerao si, prijatelju; zaboravljaš da se sile mraka nikada ne
mogu pobijediti? Kobra, uraeus, uzdiže se na faraonovom čelu; da
te sama nije pustila daju dotakneš, što bi sad bilo s tobom?
Ramzes duboko uzdahnu i zagleda se u zvijezde. - Nesmotren si,
ali imaš sreće; protiv ugriza ove zmije nema lijeka.

6
Ramzes se zatrčao prema splavi načinjenoj od ..snopova stabljika
papirusa, uvezanih tankom užadi; krhak i lomljiv, ovaj skromni
ploveći objekt neće moći izdržati desetu utrku u istom danu
između princa i grupe plivača, koji su gorjeli od želje da budu bolji
od njega, osobito pred očima mladih djevojaka koje su u povorci, s
obale kanala, zadivljeno pratile natjecanje. Mladići su, u vjeri u
pobjedu, nosili oko vrata amulete; netko žabu, netko uho bika ili
zaštitničko oko. Samo je Ramzes bio potpuno nag i nije se služio
nikakvim vradžbinama. Ali plivao je brže od ostalih.
Većini ovih snažnih mladića ohrabrenje je pružala gospa iz
njihovih misli, no Setijev mlađi sin se nije borio za naklonost neke
dame već za samog sebe, kako bi dokazao da uvijek može svakoga
nadmašiti i prvi dotaknuti obalu.
Ramzes je trku završio s više od pet dužina ispred mladića koji je
stigao drugi; nije osjećao ni najmanji umor i mogao bi još satima
plivati. Njegovi protivnici, čije je samoljublje bilo povrijeđeno,
preko volje su mu čestitali. Svi su poznavali divlju narav mladog
princa, sada vjerojatno još manje predvidljivu, kada je zauvijek
udaljen s puta moći i osuđen na dokolicu obrazovanog ali
nevažnog čovjeka koji će uskoro odseliti na Veliki jug, daleko od
Mephisa i prijestolnice.
Jedna lijepa petnaestogodišnja djevojka crne kose, već stasala u
ženu, priđe i pruži mu komad tkanine.
- Puše hladan vjetar, obrišite se.
- Nije potrebno.
Bila je vragolasta, sa zelenim očima iz kojih je sijevalo, malim
pravilnim nosom, tankim usnama i malom bradom; bila je dražesna,
živahna i profinjena, nosila je prozirnu lanenu haljinu, skrojenu u
skupoj radionici. Na traci u kosi imala je zadjenut lotosov cvijet.
- Griješite, čak i najsnažniji mogu navući prehladu.
- Ja ne znam za bolest.
- Zovem se Izet; večeras s prijateljicama priređujem malo slavlje.
Želite li biti moj gost?
- Ne, nikako.
- Ako promijenite mišljenje, uvijek ste dobrodošli.
S osmijehom na licu, udaljila se a da se niti jednom nije osvrnula.
Učitelj Sari je spavao u hladu velike sikomore zasađene usred
njegovog vrta; Ramzes je šetao gore-dolje pred svojom sestrom
Dolantom, mlitavo zavaljenom u dugačkoj ležaljci. Niti lijepa niti
ružna, vodila je računa samo o svojem zadovoljstvu i udobnosti;
položaj njezinog muža osigurao joj je raskošan život, lišen
svakodnevnih briga. Pretjerano krupna i stalno umorna, masne
kože koju je cijeli dan mazala melemima, starija Ramzesova sestra
hvalisala se da dobro poznaje sitne tajne visokog društva.
- Ne posjećuješ me često, voljeni brate.
- Suviše sam zauzet.
- Glasine tvrde da si besposlen.
- Pitaj svog muža.
- Nisi, dakle, došao diviti se mojoj ljepoti?
- Ne, u pravu si. Potreban mi je jedan savjet. Dolanta se naglo
uzbudila; Ramzes baš nije volio biti
nečijim dužnikom.
- Slušam. Ako mi bude po volji, odgovorit ću.
- Poznaješ li izvjesnu Izet?
- Opisi mi je.
Princ joj je biranim riječima opisao djevojku.
- Lijepa Izet! Opasna šminkerica. Iako je vrlo mlada, njezinim
udvaračima se ni broja ne zna. Neki je smatraju najljepšom ženom
u Memphisu.
- Bogati uglednici, pripadaju obitelji koja je na dvoru prisutna već
nekoliko naraštaja. Da te lijepa Izet nije uhvatila u svoju mrežu?
- Pozvala me je na slavlje.
- Sigurno nećeš biti sam! Ta djevojka organizira zabave svake večeri.
Ne mogu vjerovati da prema njoj osjećaš...
- Izazvala me je.
- Učinivši prvi korak? Ne budi staromodan, voljeni brate! Lijepa
Izet je ocijenila da si po njezinom ukusu, to je sve!
- Nije na djevojci da...
- A zašto ne bi bilo? Mi smo u Egiptu, a ne među zaostalim
barbarima. Ne savjetujem ti je za suprugu, ali...
- Šuti.
- Zar nisi želio saznati više o lijepoj Izet?
- Hvala, draga sestro; tvoje znanje mi više nije potrebno.
- Nemoj se previše dugo zadržavati u Memphisu.
- Čemu to upozorenje?
- Ti ovdje više ništa ne predstavljaš; ako ostaneš, uvenut ćeš poput
cvijeta koji nitko ne zalijeva. U provinciji će te poštivati. 1 ne
pomišljaj sa sobom povesti lijepu Izet; ona ne voli gubitnike.
Načula sam da tvoj brat, budući egipatski kralj, nije ravnodušan
prema njezinim čarima. Udalji se od nje što prije, Ramzese. U
suprotnom, tvoj jadni život može se naći u velikoj opasnosti.
To nije bio običan prijem; nekoliko mladih djevojaka visokog
podrijetla, koje su vježbale s nastavnicom plesa, odlučile su
pokazati svoju nadarenost. Ramzes je zakasnio jer nije želio biti na
zakusci. Iako mu to nije bila namjera, zatekao se u prvom redu
mnogobrojnih gledatelja.
Dvanaest plesačica odlučile su okupljene goste zadiviti na obali
jezera na kojem su cvjetali bijeli i plavi lotosi, dok su upaljene baklje
postavljene na vrhove visokih kopalja osvjetljavale pozornicu.
Mlade žene su na sebi imale mrežice od bisera ispod kratkih tunika,
nosile su vlasulje s tri niza pletenica, debele ogrlice i grivne od
lazurita. Prvo su načinile nekoliko izazovnih pokreta; onako gipke,
usklađenih tijela, nagnule su se prema zemlji, pružile ruke prema
nevidljivim mladićima i zagrlile ih. Njihove kretnje su bile tako
lagane i ljupke daje gledatelj, jedan po jedan, ostajao bez daha.
Odjednom, plesačice su skinule vlasulje, tunike i mrežice; kose
sakupljene u punđe, obnaženih grudi, samo u kratkim pregačama,
počele su udarati o pod desnom nogom, a onda su istovremeno
napravile skok unazad preko glave, što je popraćeno zadivljenim
uzvicima. Ljupko se izvijajući naprijed nazad, izvodile su i druge
čudesne pokrete.
Četiri mlade žene su se izdvojile, a ostale zapjevale dajući ritam
udaranjem o dlanove. Pjevačice su, kada ih je jedna stara pjesma
bacila u trans, počele oponašati četiri vjetra, što su dolazili s četiri
strane svijeta. Lijepa Izet je predstavljala blagi sjeverac zahvaljujući
kojem su, tijekom vrelih večeri, ljudi lakše disali. Ona je zasjenila
ostale plesačice i bila vidljivo zadovoljna što je privlačila sve
poglede.
Ramzes je bio očaran. Da, bila je predivna i nijedna žena se s njom
nije mogla usporediti. Igrala se svojim tijelom kao instrumentom na
kojem je glazbu stvarala nehajno, lagano, kao da je samu sebe
gledala sa strane, bez stida. Ramzes je prvi puta jednu ženu gledao
sa željom da je uzme u naručje.
Čim je ples završio, on se probio kroz gledatelje i sjeo, daleko od
svih, u kut ograđenog prostora za magarce.
Lijepa Izet se zabavljala izazivajući ga. Znajući da će se udati za
njegovog brata, zadavala je posljednji udarac, dajući mu do znanja
da nitko na njega ne računa. On, koji je sanjao slavnu sudbinu,
doživljavao je poniženje za poniženjem. Morao je izići iz tog
začaranog kruga i oslobodi se demona koji su mu sputavali korake.
Provincija? Neka bude. Tamo će dokazati svoju vrijednost, na bilo
koji način; ako ne uspije, pridružit će se Setauu i postat će gospodar
najopasnijih zmija.
- Muče li vas brige?
Lijepa Izet je prišla tiho, smiješeći se.
- Ne, samo sam razmišljao.
- Bili ste zaista duboko zamišljeni... Svi gosti su otišli, moji roditelji
i posluga spavaju.
Ramzes je bio izgubio osjećaj za vrijeme; ustao je posramljen.
- Oprostite; odmah odlazim.
- Je li vam neka žena već rekla da ste lijepi i privlačni?
Raspuštene kose, obnaženih grudi, sa zavodničkim sjajem u
očima, stala je pred njim.
- Niste li vi zaručnica mojeg brata?
- Zar kraljevski sin sluša obična naklapanja? Volim onog koga hoću,
a tvog brata ne volim; želim tebe, sada i ovdje.
- Kraljevski sin... Jesam li to i dalje?
- Vodi ljubav sa mnom. Zajedno su skinuli svoje pregače.
- Ja se klanjam ljepoti, Ramzese, a ti si njeno oličenje. Prinčeve su
ruke obasule mladu ženu milovanjima, ne dopuštajući joj da
ona vodi igru; želio joj je sve pružiti,ništa ne uzimajući, dok budi u
svojoj ljubavnici vatru koja je obuzela i njegovo biće. Osvojena, ona
mu se odmah prepustila. S nepogrešivim prirodnim darom,
Ramzes je otkrivao tajna mjesta njenog zadovoljstva i, mada je
gorio od strasti, nježno im se posvetio.
Bilo joj je prvi put, kao i njemu; te blage noći predali su se jedno
drugome, opijeni požudom koja se nije prestajala nanovo buditi.

7
Noćobdija je bio gladan.
Zlatnožuti pas je snažno počeo lizati lice svojeg gospodara koji je
predugo spavao. Ramzes se naglo probudio, ne prestajući sanjati
kako grli golo tijelo žene s grudima poput slatkih jabuka, usana
nježnih poput šećerne trske, nogu gipkih poput puzavica.
San... Ne, to nije bio san! Ona je zaista postojala, zvala se je lijepa
Izet, dala mu je sebe i otkrila mu neslućena zadovoljstva.
Noćobdija, koji nije mario za prinčeve uspomene, zalaja nekoliko
puta da bi pokazao svoj očaj. Ramzes je konačno razumio da je
stvar neodgodiva i odveo ga u dvorsku kuhinju gdje se pas
halapljivo okomio na hranu. Kada je zdjela ostala prazna, princ ga
je odveo u šetnju pored konjušnica.
Tamo su boravili prekrasni konji, o čijoj se čistoći strogo vodilo
računa i pružala im se stalna njega. Noćobdija je zazirao od ovih
visokih četveronožaca, čija je ćud bila varljiva; zato je mudro
trčkarao za svojim gospodarom.
Konjušari su se rugali jednom novajliji koji je na jedvite jade nosio
košaru punu balege. Jedan od njih mu podmetnu nogu, a on
siromah ispustio svoj teret tako da se sve prosulo na zemlju.
- Pokupi - zapovjedi mu njegov mučitelj, pedeseto-godišnjak
podbulog lica.
Nesretnik se okrenuo i Ramzes gaje prepoznao.
- Ameni!
Princ skoči, gurnu konjušara i podignu svog prijatelja koji je drhtao
cijelim tijelom.
- Što ti radiš ovdje?
Izvan sebe od straha, mladić je promrmljao nekakav nerazumljiv
odgovor. Ruka nasilnika se tada spustila na Ramzesovo rame.
- Slušaj ti... tko si da se usuđuješ smetati nam? Ramzes ga je udario
laktom u grudi, a nasilnik padne
na leđa. Bijesan što je ispao budala, s ustima iskrivljenim u grč,
počeo je huškati svoje drugove.
- Naučimo ih lijepom ponašanju, ovu dvojicu drskih derana...
Zlatnožuti pas je zalajao i iskezio zube.
- Bježi - naredio je Ramzes Ameniju. Pisar se nije mogao
pomaknuti s mjesta.
Jedan na šestoricu, Ramzes nije imao nikakve izglede pobijediti ih;
sve dok konjušari budu uvjereni u to, teško će se moći izvući iz
ovog osinjaka. Najkršniji među njima jurnuo je na njega; njegova je
šaka završila u zraku, a on, ne razumijevajući što mu se događa,
poput klade pao je na tlo. Uskoro, još dvojica njegovih drugova
doživjeli su isto.
Ramzes zahvali sebi što je bio marljiv i savjestan đak škole hrvanja;
oslanjajući se jedino na sirovu snagu kojom su htjeli brzu pobjedu,
ovi se ljudi nisu znali boriti. I Noćobdija, koji je četvrtog ugrizao za
listove, a onda brzo odskočio da ne bi dobio po njušci, dao je svoj
doprinos borbi. Ameni je zatvorio oči, dok su iz njih tekle suze.
Konjušari su se grupirali, oklijevajući; samo se je plemićki sin
mogao ovako boriti.
- Odakle dolaziš?
- Da se niste uplašili, šestorica protiv jednog? Najbješnji je tada
zamahnu s nožem, cereći se.
- Imaš lijepu njušku, ali nesretan slučaj će je unakaziti.
Ramzes se nikada nije borio protiv naoružanog čovjeka.
- Nesretan slučaj, sa svjedocima... A čak će se i mali i, složiti s nama
da bi spasio svoju kožu.
Prinčeve oči ostale su prikovane za nož s kratkim sječivom;
konjušar se zabavljao vitlajući njime ukrug, kako bi ga uplašio.
Ramzes se nije pomakao, puštajući čovjeka da kruži oko njega;
samo je pas pokazivao namjeru braniti svojeg gospodara.
- Lezi, Noćobdijo!
- Znači, voliš tu odvratnu životinju... Tako je ružna da ne zaslužuje
živjeti.
- Napadni prvo jačeg od sebe.
- Mali, umišljen si!
Sječivo je okrznulo Ramzesov obraz; pokušao je nogom konjušaru
izbiti oružje iz ruke, ali nije uspio.
- Žilav si... Ali sam!
U međuvremenu i ostali su izvukli noževe.
Ramzes nije osjetio nikakav strah; u njemu je narasla dotad
Kako bi ih preduhitrio i spriječio da ga opkole, iznenada je udario
dvojicu, za dlaku izbjegavši osvetnička sječiva.
- Stanite, drugovi! -viknu jedan konjušar.
Jedna nosiljka je upravo bila prošla kroz zasvođena vrata
konjušnica. Njena veličanstvenost je dovoljno govorila o ugledu
onog koji je u njoj sjedio; naslonivši leđa na visok naslon, spustivši
noge na stoličicu, a nadlaktice na naslone za ruke, dok mu je glava
bila pod suncobranom, uvažena ličnost je brisala čelo mirišljavom
maramicom. Star dvadesetak godina, bucmastog lica, okruglog
skoro kao mjesec, jedrih obraza, sitnih očiju boje kestena, punih,
sladostrasnih usana, dobro uhranjen plemić, koji se klonio svake
vrste tjelesnih vježbi, bio je priličan teret za pleća dvanaestorice
nosača; stoga su oni bili dobro nagrađeni za svoj hitar hod.
Konjušari su nestali za tren oka, a Ramzes ostao stajati ispred
pridošlice, dok je njegov pas lizao Amenijevu nogu kako bi ga
umirio.
- Ramzese! Opet si u konjušnicama... Nema sumnje da su životinje
najbolje društvo za tebe.
- Što traži moj brat Henar na ovom mjestu koje je na tako zlom
glasu?
- Idem u obilazak, kako mi je faraon zapovjedio; budući kralj mora
sve znati o svom kraljevstvu.
- Samo nebo mi te je poslalo.
- Misliš?
- Bi li oklijevao ispraviti jednu nepravdu?
- O čemu je riječ?
- U pitanju je ovaj mladi pisar Ameni; ovdje su ga na silu dovela
šestorica konjušara kako bi ga zlostavljali.
Henar se osmjehnuo. - Siroti moj Ramzese, loše si obaviješten! Da
tvoj mladi prijatelj možda nije sakrio od tebe kakvu je kaznu
zaradio?
Princ se okrenuo prema Ameniju koji nije bio u stanju govoriti.
- Ovaj pisar početnik je dao sebi za pravo ispraviti grešku jednog
pretpostavljenog koji se odmah požalio na takvu drskost; smatrao
sam da će boravak u konjušnicama dobro doći tom malom
hvalisavcu. Nošenje balege i sijena naučit će ga savijati kralježnicu.
- Ameni to neće moći izdržati.
Henar zapovjedi nosačima da spuste nosiljku. Njegov nosač
sandala odmah je postavio stoličicu kako bi obukao gospodara, a
onda mu je pomogao sići.
- Da malo prošećemo - predložio je Henar - moram nasamo s
tobom razgovarati.
Ramzes je Amenija prepustio Noćobdiji i njegovom nadzoru.
Braća su napravila nekoliko koraka ispod popločanog trijema, u
zaklonu od sunca kojeg je Henar, zbog svoje izuzetno svijetle kože,
mrzio.
Kako je moguće i zamisliti dva tako različita muškarca? Henar je
bio nizak, zdepast, debeo i već je ličio na uglednika previše
gojaznog zbog obilne prehrane; Ramzes je bio visok, gibak i
mišićav, u punom zamahu najljepše mladosti. Glas prvog bio je
sladunjav i mek, drugog ozbiljan i čist. Među njima nije bilo ničeg
zajedničkog, osim što su obojica bili faraonovi sinovi.
- Poništi svoju odluku - zatražio je Ramzes.
- Zaboravi tog kepeca i pređimo na ozbiljnija pitanja; zar nisi
trebao što prije napustiti prijestolnicu?
- Nitko to nije tražio od mene.
- E, sad jest.
- Zašto bih te morao poslušati?
-Da ne zaboravljaš kakav je moj položaj, a kakav je tvoj?
- Trebam li biti sretan što si mi brat?
- Nemoj se nadmudrivati sa mnom, nego uživaj u trčanju, plivanju
i vježbama za mišiće. Jednog ćeš dana možda, ako moj otac i ja to
budemo htjeli, dobiti mjesto u redovnoj vojsci; obrana zemlje je
uzvišena stvar. Momku kao što si ti, zrak u Memphisu može samo
naškoditi.
- Posljednjih tjedana počeo sam se privikavati.
- Ne započinji beskorisnu bitku i ne primoravaj me da pozovem
oca da se grubo umiješa. Spremi se tiho za odlazak, i isto tako
nestani. Za dva ili tri tjedna priopćit ću ti u koje mjesto moraš otići.
- A Ameni?
- Već sam ti rekao da zaboraviš na tog jadnog malog uhodu, a
užasno mrzim ponavljati svoje riječi. Još jedna sitnica: ne pokušavaj
ponovo vidjeti lijepu Izet. Zar si zaboravio da ona ne voli gubitnike.

8
Kraljica majka Tuja je imala naporne sastanke; u odsutnosti
supruga, koji je obilazio obrambene linije na sjeveroistočnoj granici,
primila je vezira, upravnika Riznice, dva oblasna upravnika i
jednog pisara arhiva. Bilo je toliko hitnih poslova koje je trebalo
riješiti bez odlaganja, pa se kraljica trudila izbjeći nesmotrene
korake.
Setija su sve više brinuli stalni nemiri u malim azijskim i sirijsko-
palestinskim zajednicama, koje su Hetiti3 poticali na pobunu;
obično je službeni f'araonov posjet bio dovoljan da umiri takozvane
kraljeve jer je s njima bilo lako pregovarati.
' Hetitski narod je živio u današnjoj Turskoj.

Kći časnika odreda dvokolica, Tuja nije bila kraljevskog roda, niti je
pripadala nekoj plemićkoj lozi, ali se svojim vrlinama brzo
nametnula dvoru i narodu. Imala je prirodnu otmjenost - izrazito
vitko tijelo, lice s krupnim kosim očima, strogim i prodornim, te
tanak pravilan nos davali su joj ponosito držanje. Kao i njezin
suprug, ulijevala je poštovanje i nije dopuštala nikakvu prisnost.
Njezina glavna briga bila je održavati sjaj egipatskog dvora; od
savjesnog obavljanja njezinih dužnosti ovisili su slava zemlje i
blagostanje naroda.
Na pomisao da će primiti Ramzesa, svog voljenog sina, iz nje je
iščeznuo sav umor. Iako je za mjesto susreta izabrala kraljevski vrt,
i dalje je na sebi imala dugačku lanenu haljinu optočenu zlatom,
kratak ogrtač nabran na ramenima, ogrlicu od šest nizova ametista i
vlasulju s jednakim kovrdžama, pravilno i ravnomjerno
raspoređenim da prekriju i uši i potiljak. Kako je samo voljela šetati
između bagremova, vrba i narova, kraj kojih su rasli različci,
krasuljci i žavornjaci! Nije bilo ljepše božanske tvorevine od vrta,
gdje su sva biljna stvorenja pjevala, kroz sva godišnja doba, u slavu
Boga. Ujutro i navečer Tuja je sebi dozvoljavala nekoliko minuta
sanjarenja u ovom raju prije no što bi se posvetila svojim
dužnostima.
Kada se Ramzes pojavi pred njom, kraljica se začudila. Za nekoliko
mjeseci postao je izuzetno lijep muškarac. Na prvi pogled se
nametao jedan utisak - utisak moći. Doduše, još je bilo nečeg
mladalačkog, u kretanju i držanju, ali dječja bezbrižnost je bila
nestala.
Ramzes se naklonio pred majkom.
- Da ti možda dvorska pravila ne zabranjuju da me poljubiš?
On ju je stegnuo nekoliko trenutaka u zagrljaj; kako mu se samo
učinila krhkom!
- Sjećaš li se sikomore koju si zasadio kada si imao tri godine? Dođi
uživati u njoj, odlično napreduje.
Tuja je vrlo brzo shvatila da neće uspjeti umiriti prigušeni bijes
svojeg sina; ovaj vrt, u kojem je provodio sate i sate brinući o
stablima, sad mu je bio stran.
- Doživio si surovo iskušenje.
- Misliš li na divljeg bika ili na moju samoću ovog ljeta? To u biti
nema značaja, jer je hrabrost nemoćna pred nepravdom.
- Osjećam kako se na nešto želiš požaliti?
- Moj prijatelj Ameni lažno je optužen za neposlušnost i uvredu
nanijetu pretpostavljenom. Budući se i moj brat umiješao, otjerali su
ga iz pisarske kancelarije u kojoj je radio i osudili na naporan rad u
konjušnicama. On za to nema snage; ta nepravedna kazna će ga
ubiti.
- To su ozbiljne optužbe; znaš da ne volim zlonamjerna brbljanja.
- Ameni nije lagao; on je jedno čestito i neiskvareno biće. Treba li
umrijeti zato što je moj prijatelj i što je izazvao Henarovu mržnju?
- Da ti ne mrziš svog starije brata?
- Mi se i ne poznajemo.
- On te se boji.
- Odlučno me je nagovarao da što prije napustim Memphis.
- Nisi li ga izazvao kad si postao ljubavnik lijepe Izet? Ramzes nije
mogao sakriti svoje iznenađenje.
- Već znaš...
-Nije li to moja dužnost?
- Hoće li me netko stalno uhoditi?
- Kao prvo, ti si kraljevski sin; a potom, lijepa Izet baš i nije šutljiva.
- Zašto bi se hvalila da je poklonila svoju nevinost jednom
gubitniku?
- Bez sumnje zato što vjeruje u tebe.
-To je za nju samo igra, da bi prkosila mom bratu.
- Nisam baš sigurna u to; voliš li je, Ramzese? Mladić je oklijevao za
trenutak.
- Volim njeno tijelo, želim je ponovno vidjeti, ali...
- Misliš li se njome oženiti?
- Njome se oženiti?
- To je prirodan slijed stvari, sine. -Ne, još ne... ?
- Lijepa Izet je vrlo tvrdoglava osoba; pošto te je izabrala, neće lako
odustati.
- Zar moj brat nije bolja prilika?
- Izgleda da ona ne misli tako.
- Osim ako nije odlučila da nas obojicu zavede!
- Misliš li da jedna mlada žena može biti toliko lukava?
- Poslije Amenijevih nedaća, kako čovjek može imati povjerenja u
bilo koga?
- Zar i ja više nisam dostojna tvojeg povjerenja? Ramzes uhvati
majčinu desnu ruku.
- Znam da me ti nikada nećeš iznevjeriti.- Što se tiče Amenija,
postoji jedno dobro rešenje.
- Koje?
- Postani kraljevski pisar i sam ćeš moći birati svojeg tajnika.

S tvrdoglavošću koja je izazivala Ramzesovo divljenje, Ameni se

nije predavao, unatoč nametnutim mu najtežim poslovima.
Strahujući da se ponovno ne umiješa Setijev sin, za kojega su
saznali tko je, konjušari više nisu zlostavljali njegovog prijatelja.
Jedan od njih, kajući se zbog svojeg ponašanja, manje je tovario
košare i često pomagao krhkom momku koji je i pored toga svakim
danom sve više propadao.
Kada se Ramzes prijavio za mjesto kraljevskog pisara, još nije bio
dovoljno spreman. Ispit se održavao u dvorištu pokraj vezirovih
ureda; tesari su podigli tanke drvene stupove i između njih
razvukli platna da bi prijavljeni sudionici bili zaštićeni od sunca.
Ramzes nije uživao nikakve povlastice; ni otac ni majka nisu se
mogli zauzeti za njega, jer bi time pogazili zakon boginje Maat.
Ameni bi se okušao na ovom ispitu prije ili kasnije; Ramzes nije
imao niti njegovo znanje niti nadarenost. Ali, borit će se za njega.
Jedan stari pisar, oslanjajući se na štap, obrati se pedesetorici
mladića od kojih se svaki nadao da će dobiti jedno od dva mjesta
kraljevskog pisara koja je ponudila glavna administracija.
- Učili ste da biste dobili mjesto koje će vam omogućiti posjedovati
izvjesnu vlast u svojim rukama, ali znate li kako se trebate ponašati?
Nosite čistu odjeću, neuprljane sandale, čuvajte svoj svitak
papirusa i odagnajte lijenost! Neka vam ruka piše bez oklijevanja,
neka vaša usta izgovaraju pravedne riječi. Bez prestanka učite,
budite neumorni, pokoravajte se naredbama svojih pretpostavljenih
i imajte samo jedan cilj - pravilno obavljati svoj posao i biti na korist
drugima. Nemojte biti neposlušni. I majmun razumije što mu se
kaže, lav može biti dresiran, a nitko nije gluplji od nemarnog pisara.
Za lijenčine postoji samo jedan lijek - batina! Ona otvara uho koje je
na leđima i vraća misli tamo gdje im je mjesto. A sada, na posao.
Dali su svakom mladiću paletu od drveta sikomore obloženu
tankim slojem stvrdnutog gipsa; na sredini je bilo udubljenje s
trskama koje su služile za pisanje. Svi su rastopili grumen crvene i
crne tinte u malo vode, i prizvah velikog mudraca Imhotepa,
zaštitnika pisara, prolijevajući nekoliko kapljica tinte njemu u čast.
Tijekom nekoliko sljedećih sati kandidati su trebali prepisati neke
natpise, odgovoriti na gramatička i leksička pitanja, riješiti zadatke
iz matematike i geometrije, sastaviti određeni oblik pisma, prepisati
odlomke iz klasičnih djela. Nekoliko mladića brzo je odustalo, a
neki se nisu mogli dovoljno usredotočiti na rad. Najzad, došlo je i
posljednje iskušenje, u obliku zagonetki.
Na četvrtoj, Ramzes se zamislio. Kako je pisar pretvarao smrt u
život? Nije nikada zamišljao da bi jedan obrazovan čovjek mogao
imati takvu moć! Nijedan zadovoljavajući odgovor mu nije padao
na pamet. Taj propust uz neizbježne sitne greške ga je mogao lišiti
pisarskog zvanja. Uzalud se mučio; rješenje mu je izmicalo.
Čak i ako ne prođe na ispitu, neće ostaviti Amenija. Razmišljao je
da ga odvede u pustinju, kod Setaua i njegovih zmija; bolje je u
svakom trenutku izlagati se smrtnoj opasnosti nego živjeti kao rob.
Tada je jedan pavijan sišao s palme i uvukao se u prostoriju u kojoj
se održavao ispit; nastavnici nisu stigli ništa poduzeti jer je on
skočio na rame mladog Ramzesa koji je ostao potpuno miran.
Majmun je šapnuo nekoliko riječi na uho mladića i nestao kako je i
došao.
Nekoliko trenutaka, kraljev sin i sveta životinja boga Tota, tvorca
hijeroglifa, bili su jedno biće. Njihove misli su se stopile, duh
jednog vodio je ruku drugog.
Ramzes je pročitao odgovor koji mu je pavijan kazivao u pero.
Nožić od finog kamena pješčara kojim je pisar skidao sloj gipsa po
kome je prethodno pisao da bi ga zamijenio novim slojem,
omogućit će mu vratiti paletu iz smrti u život, učinivši da bude
ponovo upotrebljiva, kao nova.
Ameni se toliko mučio da više nije mogao podignuti košaru; kosti
su mu bile pred pucanjem, a potiljak i vrat kruti poput suhe grane
umirućeg drveta. Čak i kada bi ga počeli tući, ne bi imao snage
pomaknuti se. Kako je sudbina bila okrutna! Čitanje, pisanje,
crtanje hijeroglifa, slušanje riječi mudraca, prepisivanje zapisa koji
su stvorili civilizaciju... Kakvu je sjajnu budućnost zamišljao! On je
još jednom pokušao ponijeti tovar.
Jedna snažna ruka učini to umjesto njega.
- Ramzese!
- Što misliš o ovom predmetu?
Princ je prijatelju pokazao futrolu za četkice od pozlaćenog drveta,
u obliku stupa s ljiljanom na vrhu i kupastom glavom koja je služila
za glačanje zapisa.
- Predivnaje!
- Tvoja je, ako uspiješ pročitati zapis.- „Neka Tothov pavijan čuva
kraljevskog pisara..." To uopće nije bilo teško!
- Ja, Ramzes, kraljevski pisar, postavljam te za svojeg osobnog
tajnika.

Koliba od trske, podignuta na obodu žitnog polja, ..bila je noću

prazna; zato su je lijepa Izet i Ramzes izabrali za svoje ljubavno
gnijezdo, dok ih je Noćobdija čuvao, spreman nasrnuti na svakog
nepoželjnog pridošlicu.
Tijela dvoje mladih savršeno su se slagala u svojoj čulnosti;
maštoviti, strastveni i neumorni, satima su se predavali uživanju,
ne izgovorivši nijednu riječ.
Te noći, malaksala i zadovoljna, spustivši glavu na grudi svog
ljubavnika, lijepa Izet je počela pjevati.
- Zašto si i dalje sa mnom?
- Zato što si postao kraljevski pisar.
- Zar osoba tvojeg položaja ne priželjkuje bolju udaju?
- Dijeliti život sa Setijevim sinom... Čemu sjajnijem se mogu nadati?
- Udati se za budućeg faraona. Mlada žena se zamislila mršteći čelo.
- Razmišljala sam o tome... Ali on mi se ne sviđa. Debeo je, trom i
suviše lukav. Odvratna mi je pomisao da me samo dotakne; stoga
sam odlučila zavoljeti tebe.
- Odlučila?
- Svako ljudsko biće nosi u sebi ljubavnu energiju; jedni dopuštaju
da budu zavedeni, drugi zavode. Ja neću postati igračka nekog
muškarca, makar to bio i kralj; izabrala sam te, Ramzese, i ti ćeš
mene izabrati jer smo mi istog kova.
Još ustreptao poslije strasne noći koju je proveo u zagrljaju svoje
ljubavnice, Ramzes je prolazio kroz vrt kuće koju je dobio po
službenoj dužnosti, kada je Ameni izjurio iz svog ureda koji je
gledao na perivoj s irisima i presjekao mu put.
- Moram s tobom razgovarati!
- Spava mi se... Možeš li se strpjeti do popodne?
- Ne, nikako! Izuzetno je važno.
- Onda mi daj nešto za popiti.- Mlijeko, svježi kruh, urme i med -
prinčevski doručak je spreman. A sada, kraljevski pisar Ramzes
treba znati da je pozvan, zajedno sa svojim kolegama, na dvorski
prijem.
- Želiš reći... prijem kod mojeg oca?
- Postoji samo jedan Seti.
- Na dvor, kao uzvanik! Da to nije neka tvoja neslana šala?
- Moja je službena dužnost prenositi ti između ostalog i važne
novosti.
- Na dvor... Ramzes je sanjao ponovno sresti svojeg oca; kao
kraljevski pisar, bez sumnje će imati pravo na kratak razgovor. Što
će mu reći? Pobuniti se, moliti za objašnjenje, požaliti se na
njegovo držanje, ili možda čvrsto zatražiti odgovor na pitanje
što se zapravo očekuje od mlađeg sina,
raščistiti kakva mu je sudbina namijenjena... Imao je dovoljno
vremena za razmisliti.
- Ima još jedna, manje radosna vijest.
- O čemu se radi?
- Medu grumenima crne tinte koju su mi jučer isporučili, dvije
su lošije kvalitete. Ne mogu biti miran ako ih ne provjerim prije
upotrebe, i ne žalim zbog toga.
- Zar je to tako strašno?
- Greška je neoprostiva! Namjeravam u tvoje ime ispitati cijelu stvar.
Kraljevski pisar ne smije prihvatiti takve propuste.
- Čini kako ti je volja; mogu li sada malo odspavati?
Sari je iskreno čestitao svojem bivšem učeniku. Ramzesu više neće
biti potreban odgajatelj koji bi ionako morao priznati da ga nije
dovoljno spremio za težak ispit kraljevskih pisara. Prinčev uspjeh
ipak je dijelom pripisan u zaslugu njegovom odgajatelju; stoga su
ga postavili za upravitelja Kapa, na mjesto koje mu je osiguralo
mirnu karijeru.
- Iznenadio si me, priznajem; ali nemoj se zanositi tim podvigom.
On ti je omogućio ispraviti jednu nepravdu i spasiti Amenija; zar to
nije dovoljno?
- Ne razumijem. - Izvršio sam zadatak koji si mi povjerio: utvrdio
sam tko su ti prijatelji, a tko neprijatelji. U prvoj grupi ne nalazim
nikog osim tvojeg tajnika. Tvoj uspjeh je izazvao ljubomoru, ali to
nema nekog značaja. Sada je najvažnije da napustiš Memphis i
preseliš se na Jug.
- Da te ne šalje moj brat? Sari je izgledao zbunjen.
- Ne umišljaj si neke mračne spletke... Ali nemoj ići na dvor. Taj
prijem se tebe ne tiče.
- Ja sam kraljevski pisar. - Vjeruj mi: tvoju prisutnost nitko ne želi,
niti je za tebe dobro tamo se pojaviti.
— A ako budem tvrdoglav?
- Ostat ćeš kraljevski pisar... ali bez posla. Nemoj se suprotstavljati
Henaru, izazvat ćeš vlastitu nesreću.
Tisuću šesto vreća raznih žitarica i isto toliko pšenice doneseni su
na kraljevski dvor, kako bi se pripremilo tisuće kolača i peciva
raznih oblika koji će se kasnije poslužiti s blagim pivom i vinom iz
oaza. Zahvaljujući revnosti kraljevskog peharnika, uzvanici na
prijemu koji se priređivao u čast kraljevskih pisara uživat će u
najboljim slastičarskim i pekarskim zalogajima, čim se prva
zvijezda bude pojavila na noćnom nebu.
Ramzes je među prvima stigao pred velika vrata na
bedemu, koju je danonoćno nadgledala faraonova tjelesna
garda, lako su vojnici prepoznali Setijevog mlađeg sina, dobro
su proučili njegovu diplomu kraljevskog pisara prije nego što
su ga pustili ući u prostrani vrt u kojem je zasađeno na stotine
stabala, a neki vrlo stari bagremovi ogledali su se u vodi jezera za
zabavu. Svuda su bili postavljeni stolovi na kojima su se nalazile
košarice s kolačima, pecivom i voćem i okrugli stolčići s jednom
nogom na kojima su stajali brižljivo napravljeni buketi cvijeća.
Peharnici su točili vino i pivo u pehare od alabastera.
Princ nije mogao odvojiti pogleda od glavne građevine u kojoj su se
nalazile odaje za primanje sa zidovima obloženim lakiranim
keramičkim pločicama čiji su preljevi boja zadivljivali posjetitelje.
Prije nego što je postao učenik Kapa, igrao se u kraljevskim
odajama i čak se jednom osmjelio kročiti na stepenice dvorane u
kojoj se nalazilo prijestolje. Naravno, nagrađen je grdnjom dadilje
koja ga je dojila pune tri godine. Prisjećao se faraonove stolice s
postoljem koje je bilo simbol pravičnosti boginje Maat. Ramzes se
nadao da će vladar pisare primiti unutra, ali je morao prihvatiti ono
što je bilo očigledno - Seti će se samo pojaviti na prozoru dvora koji
je gledao na veliko dvorište gdje će svi biti okupljeni. Potom će
održati kratak govor koji je za cilj imao predočiti im, još jednom,
opseg njihovih dužnosti i odgovornosti.
Kako u takvim okolnostima s njim nasamo razgovarati? Ponekad bi
se kralj nakratko umiješao među svoje podanike i osobno čestitao
najboljima. Eto, Ramzes, koji je napisao rad bez greške, jedini je
riješio zagonetku uskrsle palete; on se, dakle, spremio suočiti se s
ocem i pobuniti protiv njegove šutnje. Ako je morao napustiti
Memphis i pomiriti se s beznačajnom ulogom provincijskog pisara,
želio je da mu to zapovjedi faraon osobno - i nitko drugi.
Kraljevski pisari sa svojim obiteljima i mnoštvo otmjenog svijeta,
koji nije propuštao nijedan ovako raskošan prijem, pili su, jeli i
brbljali. Ramzes je kušao vino koje je potjecalo iz oaza, zatim jako
pivo; dok je ispijao pehar, primijetio je jedan par koji je sjedio na
kamenoj klupi ispod drveta.
Par su činili njegov brat Henar i lijepa Izet. Ramzes im se približio
krupnim koracima.
- Zar ne misliš, ljepotice, da bi bilo nužno napraviti konačan izbor?
Mlada je žena skočila s klupe, Henar je ostao miran.
- Nepristojan si, dragi brate; zar nemam pravo razgovarati s
jednom otmjenom damom?
- Je li to ona uistinu?
- Ne budi nepristojan.
Usplamtjelih obraza, lijepa Izet je pobjegla, ostavljajući braću same,
licem u lice.
- Postaješ nepodnošljiv, Ramzese; tebi ovdje više nije mjesto.
- Nisam li ja kraljevski pisar?
- Još jedno prazno hvalisanje! Nećeš dobiti nijedno mjesto bez mog
odobrenja.
- Tvoj prijatelj Sari me je upozorio.
- Moj prijatelj... Prije tvoj! Pokušao te je spasiti novog krivog
koraka.
- Ne prilazi više toj ženi!
- Usuđuješ se meni prijetiti, ti!
- Ako sam nitko u tvojim očima, što mogu izgubiti? Henar prekinu
borbu; glas mu je postao sladunjav.
- U pravu si; dobro je ako je žena vjerna. Neka sama odluči, slažeš li
se?
- U redu.
- Zabavi se, kad si već tu.
- Kada će nam se kralj obratiti?
- Molim? Ti nisi obaviješten! Faraon je na sjeveru; ovlastio me je
čestitati pisarima u njegovo ime. Tvoj uspjeh zaslužuje predviđenu
nagradu: lov u pustinji.
Henar se udaljio.
Potišten, Ramzes je ispio u gutljaju pehar vina. Dakle, više neće
vidjeti svojeg oca; Henar ga je izazvao da bi ga još više ponizio.
Princ je pio preko mjere i nije se miješao u male
grupe čiji su mu površni razgovori išli na živce. Već mu se
počelo mutiti u glavi i sudario se s jednim otmjenim pisarom.
- Ramzese! Kako mi je drago što te ponovo vidim!
- Aša... još si u Memphisu?
- Prekosutra putujem na sjever; ne znaš za veliku novost? U
trojanskom ratu se događa nešto krupno. Grčki
barbari nisu odustali od osvajanja Prijamovog grada, a priča se da
je Ahil ubio Hektora; moj prvi zadatak, zajedno s iskusnim
izaslanicima, bit će potvrditi ili opovrgnuti te činjenice. A ti...
uskoro ćeš biti u visokoj administraciji.
- Nije mi poznato.
- Tvoj nedavni uspjeh izaziva hvale i zavist.
- Navići ću se.
- Zar ne želiš putovati u strane zemlje? A, oprosti! Zaboravio sam
da se uskoro ženiš. Neću biti prisutan, ali ću svim srcem biti uz tebe.
Jedan visoki državni predstavnik uhvati Ašu za ruku i odvuče ga u
stranu; novopečenog diplomata već je zvala dužnost.
RANZES: SIN SVJETLOSTI
Ramzes je osjetio kako ga obuzima neko nezdravo pijanstvo; bio je
nalik slomljenom veslu, kući čiji su se zidovi klimali. Bijesno je
bacio pehar daleko od sebe, zaklinjući se da više nikada neće
dopustiti takav poraz.

10
Veliki broj lovaca krenuo je zorom u zapadnu pustinju; Ramzes je
svojeg psa povjerio Ameniju, koji je čvrsto odlučio rasvijetliti
zagonetku loših grumena tinte. Već istog dana ispitat će radnike
odgovorne za proizvodnju da bi otkrio trag koji vodi do krivca za
tu grešku.
Henar je iz svoje nosiljke pozdravio početak lova u kome neće
učestvovati i pozvao bogove da budu naklonjeni hrabrim ljudima
koji su bili zaduženi donijeti divljač.
Ramzes se vozio lakim dvokolicama kojima je upravljao jedan bivši
vojnik; radovao se ponovnom susretu s pustinjom. Ibeksi, velike
antilope, oriksi, leopardi, lavovi, pantere, jeleni, nojevi, gazele,
hijene, zečevi, lisice... Tu je živio bogat životinjski svijet, koji je
strepio samo od čovjekovih hajki.
Vođa lova ništa nije prepustio slučaju. Dobro uvježbani psi trčali su
za dvokolicama od kojih su neke nosile hranu i krčage sa svježom
vodom. Čak su ponijeli i šatore u slučaju da se potjera za nekim
lijepim primjerkom produži do mraka. Lovci su imali lasa, nove
lukove i veliki broj strijela.
- Što više voliš - upitao je vozač dvokolice - ubijati ili hvatati
životinju?
- Hvatati - odgovori Ramzes.
- Onda ćeš se ti služiti lasom, a ja lukom. Ubijanje je potreba, da bi
se opstalo; nitko to ne može izbjeći. Znam tko si, Setijev sine; ali,
pred opasnošću, svi smo jednaki.
- Nije točno.
- Misliš li da si nadmoćniji?
-Ne, nego si to ti, zahvaljujući iskustvu; meni je ovo prvi lov.
Stari vojnik slegnu ramenima.
- Dosta priče. Pažljivo gledaj i upozori me ako ugledaš plijen.
Prestrašena lisica i pustinjski miš nisu privukli pažnju starog
vojnika. Prepustio ih je ostalima. Uskoro su se lovci, koji su se na
početku držali zajedno, razišli na razne strane.
Princ je opazio krdo gazela.
- Sjajno! - uzviknu njegov pratitelj i potjera za njima dvokolice.
Tri gazele, koje su bile ili stare ili bolesne, odvojile su se od ostatka
krda i krenule kroz suho riječno korito koje je vijugalo između dvije
kamene vrleti.
Dvokolice su stale.
- Moramo pješice.
- Zašto?
- Tlo je neravno, pa bi se kotači polomili.
- Ali, gazele će nam pobjeći!
- Griješiš; poznajem ovo mjesto. Sklonit će se u pećinu u kojoj ćemo
ih lako svladati.
Hodali su zatim više od tri sata, misleći samo na svoj cilj. Kada je
vrućina postala nesnosna, da bi se osvježili sklonili su se u hlad
kamenog stepenastog brežuljka, na kojem je bilo gustog raslinja.
- Jesi li umoran?
- Nisam.
- To znači da osjećaš pustinju; ona te ili presiječe u nogama, ili ti
daje snagu koja se obnavlja u dodiru s užarenim pijeskom.
Komadi stijenja su prštali, kotrljali se niz litice i padali na gomilu
šljunka koja je prekrivala isušeno riječno korito. Kako se moglo
zamisliti da su usred te crvene jalove zemlje postojali rijeka
hraniteljica, drveće i polja s usjevima? Pustinja je bila drugi svijet
prisutan u srcu ljudskog svijeta; Ramzes je osjetio prolaznost svog
života i u isti mah moć koju su prirodne sile mogle prenijeti na
dušu onog tko se predaje tišini. Bog je stvorio pustinju da bi čovjek
u njoj šutio i čuo glas tajne vatre.
Stari vojnik je provjerio strijele koje su imale šiljak od kremena; dva
krilca sa zaobljenim vrhovima, na kraju ureza, služila su za davanje
smjera.
- Nisu baš najbolje, ali će poslužiti.
- Je li pećina još daleko?
- Nastavljamo dalje.
Nigdje zmija ili škorpiona... Izgleda da nijedno živo biće nije
nastanjivalo ovu pustoš. Bez sumnje su se razna stvorenja zavlačila
u pijesak ili između stijenja i s izlaskom čekala večernju svježinu.
- Boli me lijeva noga - požalio se Ramzesov pratitelj - Otvorila se
stara rana. Bolje je da se zaustavimo i malo odmorimo.
Ali kada je pala noć, noga je i dalje boljela starog vojnika.
- Spavaj - savjetovao je Ramzesa. - Ja od bolova ne mogu zaspati.
Ako me uhvati san, upozorit ću te.

Osjetio je nakratko kako ga nešto miluje, ali je vrlo brzo počelo peči.
Sunce je zori davalo kratkotrajnu nježnost. Izašavši kao pobjednik
iz borbe sa silama mraka i zmajem otimačem života, razmetalo se
svojom pobjedom takvom silinom da su se ljudi od njega morali
sklanjati.
Ramzes se probudio.
Njegov pratitelj je nestao. Princ je ostao sam, bez
hrane i oružja, na nekoliko sati hoda od mjesta na kojem su se lovci
razišli. Odmah je krenuo, ravnomjernim korakom, da ne bi rasipao
snagu. Čovjek ga je ostavio nadajući se da neće preživjeti toliko
pješačenje. Čije je naredbe izvršavao, tko je smislio tu klopku koja
će ubojstvo s predumišljajem prikazati kao nesreću u lovu? Svi su
poznavali mladićevu neobuzdanost; ako krene u potjeru za nekim
plijenom, Ramzes će zaboraviti na oprez i izgubit će se u pustinji.
Henar... To je mogao biti samo Henar. Osvetoljubivi podlac! Jer je
Ramzes odbio napustiti Memphis, njegov brat ga je poslao na obalu
smrti. Osjećajući kako u njemu raste bijes, Ramzes je odlučio ne
pomiriti se sa sudbinom. Budući je odlično pamtio put kojim je
jednom prošao, nastavio je dalje sa žarom pobjednika.
Jedna gazela je pobjegla ispred njega, a za njom i ibeks savijenih
rogova koji je dugo promatrao uljeza prije nego što
mu se izgubio iz vida.
Zar njihova prisutnost nije značila da se u blizini nalazi
neki izvor vode koji stari vojnik nije pokazao princu? Ili će
nastaviti istim putem i možda umrijeti od žeđi ili će se osloniti
na životinje.
Princ se odlučio za drugo rješenje. Kad ugleda ibekse, gazele i
orikse, a u daljini balanit visok desetak metara, zarekao se da će
uvijek slušati svoj instinkt. Drvo guste krošnje i sive kore bilo je
posuto mirisnim cvjetovima žuto-zelene boje i davalo je jestiv plod,
mek i sladak, jajolikog oblika, koji je mogao biti dugačak i četiri
centimetara a lovci su ga zvali pustinjska urma; raspolagalo je
opasnim oružjem, dugačkim uspravnim bodljama sa
svijetlozelenim vrhovima. Ovo lijepo drvo stvaralo je mali hlad i
sakrilo jedan od tajanstvenih izvora koji su izbijali iz utrobe
pustinje s blagoslovom boga Seta.
Jedan čovjek je sjedio leđima naslonjen na drvo i jeo komad kruha.
Kada se približio, Ramzes ga je prepoznao. Bio je to vođa
konjušara koji su zlostavljali njegovog prijatelja Amenija.
- Neka ti bogovi budu naklonjeni, prinče; da se nisi izgubio?
Suhih usana, tvrdog jezika, osjećajući kako mu glava gori, Ramzes
je zurio u mješinu napunjenu svježom vodom koja je stajala kraj
lijeve noge ovog čovjeka zaraslog u bradu i čekinjave kose.
- Da nisi žedan? Utoliko gore po tebe. Zašto bacati ovu lijepu vodu,
tako dragocjenu, dajući je čovjeku koji će umrijeti?
Princ je bio samo na desetak koraka od spasenja.
- Ponizio si me, jer si kraljev sin! Sada mi se sluge rugaju...
- Nema potrebe za laganjem; tko ti je platio?
Na konjušarevom licu pojavi se podmukao osmijeh.
- Spojio sam ugodno s korisnim... Kad mi je tvoj prijatelj iz lova
ponudio pet krava i deset komada lanenog platna da te se riješim,
odmah sam prihvatio njegovu ponudu. Znao sam da ćeš doći
ovamo; nastaviti onim istim putem bez vode bilo bi ravno
samoubojstvu. Mislio si da će ti gazele, oriksi i ibeksi spasiti život, a
oni su od tebe napravili plijen.
Čovjek je ustao, naoružan nožem. Ramzes je prozreo misao svojeg
protivnika. Ovaj je očekivao borbu kakva je biia prethodna, zahvate
hrvača koga su obučavali za plemićka nadmetanja. Bez ikakvog
oružja, iznuren i žedan, mladić će pokazati borilačku vještinu koja
će biti smiješna naspram sirove sile.
Stoga nije imao izbora nego je i sam upotrijebiti. Prikupivši
posljednju snagu, mladić se s divljim krikom bacio na konjušara.
Ovaj, iznenađen, nije stigao upotrijebiti nož; udarac ga je odbacio
unazad gdje je naletio na bodlje balanita koje su mu se žarile u tijelo
poput bezbroj noževa.
Lovci nisu bili nezadovoljni ulovom; uhvatili su žive jednog ibeksa,
dvije gazele i oriksa kojeg su držali za rogove. Životinje, koje su se
uglavnom bile primirile, pristajale su dalje ići kada bi ih lagano
pljusnuli po trbuhu. Jedan čovjek je nosio mladunče gazele na
leđima, drugi je držao za uši preplašenog zeca. Jednoj hijeni su
noge bile privezane za motku koju su nosila dva mladića; jedan pas
je skačući uzalud pokušavao dohvatiti ju zubima. Ove će životinje
poslati stručnim osobama koje će ih probati pripitomiti, pošto
upoznaju njihovu narav. Iako je kljukanje hijena, radi dobivanja
iznutrica, dalo mršave rezultate, neki još uvek nisu odustajali.
Mnoge druge žrtve lova će završiti u mesnicama hramova; nakon
što budu prinijete kao žrtve bogovima, postat će ljudska hrana.
Svi lovci su stigli na mjesto okupljanja, izuzev princa Ramzesa i
vozača njegovih dvokolica; zabrinut, pisar nadležan za taj pohod,
uzalud je pokušavao saznati što je s njima. Nisu ih mogli čekati, i
trebalo je poslati dvokolice u potragu za nestalima. Ali u kojem
smjeru? U slučaju da se dogodila nesreća, on će snositi odgovornost,
a karijera će mu biti grubo prekinuta. Iako princa Ramzesa nije
čekala blistava budućnost, njegov nestanak neće proći
neprimijećeno.
S dvoj icom će lovaca pričekati do sredine poslijepodneva, dok će
njihovi pratitelji, koji su se morali vratiti u dolinu s ulovljenom
divljači, upozoriti odred pustinjske policije.
Pisar je nervozno napisao izvještaj na jednoj pločici, izgrebao taj sloj
gipsa, počeo nov izvještaj i odustao; nije se mogao sakriti iza
praznih riječi. Kako god se izrazio, nedostajale su dvije osobe, od
kojih je jedna bila kraljev sin.
I kada je sunce došlo u zenit, njemu se učinilo da vidi neku priliku
koja se polako kretala u daljini. U pustinji, optičke varke nisu bile
rijetke; stoga je pisar upitao dvojicu lovaca vide li isto što i on. I oni
su vidjeli ljudsko stvorenje koje im polako prilazi.
Preživjeli je poslije nekoliko koraka dobio lik.
Ramzes je izišao iz klopke.

Henar je uživao dok su se o ljepoti njegovih ruku .i stopala brinula

dvojica slugu, oba izuzetni majstori koji su obrazovanje stekli u
dvorskoj školi. Setijev stariji sin poklanjao je mnogo pažnje svom
izgledu; kao javna osoba i budući vladar bogate i moćne zemlje,
morao se stalno pokazivati u punom sjaju. Zar nije profinjenost bila
odlika društva u kojem se veliki značaj pridavao čistoći, njezi tijela i
njegovom uljepšavanju? Volio je trenutke kada su mu posvećivali
pažnju kao nekom dragocjenom kipu, kada su nanosili mirise na
njegovu kožu; prije nego što bi došao red * na vlasuljara.
Nečija vika narušila je mir velike vile u Memphisu; Henar je otvorio
oči.
- Što se događa? Ne dozvoljavam da...
U tom trenutku Ramzes je utrčao u raskošnu odaju za kupanje.
- Hoću istinu, Henare. I to odmah. Prozvani je prvo otpustio sluge.
- Smiri se, voljeni brate; o kakvoj istini govoriš?
- Jesi li platio ljude da me ubiju?
- Kako ti tako nešto može pasti na pamet? Takve optužbe me
duboko pogađaju.
- Bila su dva suučesnika... Prvi je mrtav, drugi je nestao
- Budi jasniji , molim te; da ne zaboravljaš da sam ti brat?
- Ako si kriv, ja ću to saznati.
- Kriv... Jesi li svjestan značenja riječi koje koristiš?
- Pokušali su me ubiti u pustinji, u lovu na koji si me ti pozvao.
Henar je uhvatio Ramzesa za ramena.
- Mi smo vrlo različiti, priznajem, i ne volimo se mnogo; ali zašto
da se neprestano sukobljavamo, umjesto da prihvatimo stvarnost i
pomirimo se sa sudbinom, onako kako je ona unaprijed određena?
Točno je da želim da odeš, jer je tvoj karakter nespojiv sa
zahtjevima dvora. Ali nemam namjeru nauditi ti na bilo koji način,
a i mrzim nasilje. Vjeruj mi, molim te; nisam ti neprijatelj.
- Ako je tako, pomozi mi u vođenju istrage; treba pronaći vozača
dvokolice koji mi je namjestio klopku.
- Možeš računati na mene.
Ameni je ljubomorno čuvao svoj pisarski materijal; stalno je čistio
kupicu za vodu i četkice, strugao paletu sve dok ne bi dobio
savršeno glatku površinu, mijenjao nož za struganje i gumicu čim s
njima više ne bi bio zadovoljan. Unatoč olakšicama koje mu je
osiguravalo njegovo zvanje tajnika kraljevskog pisara, štedio je
papirus i koristio komade krečnjaka za bilješke. U jednom starom
kornjačinom oklopu miješao je mineralne boje kako bi dobio jarko
crvenu i zagasito crnu boju.
Kada se Ramzes najzad pojavio, Ameni je sijao od sreće.
- Znao sam da si živ i zdrav! Osjetio bih da je drugačije.
Ja nisam gubio vrijeme... Možeš biti ponosan na mene.
- Što si otkrio?
- Naša administracija je složena, njeni ogranci su mnogobrojni,
a upravnici prilično razdražljivi... Ipak tvoje ime i tvoje zvanje
otvorili su mi mnoga vrata. Ne vole te, ali te se boje!
Ramzes je postao radoznao.
- Budi jasniji.
- Tinta je u našoj zemlji prvi i osnovni materijal; bez nje ne bi bilo
pisane riječi, a bez pisane riječi ni civilizacije!
- Kakva su ti to mudrovanja?
- Kao što sam i pretpostavljao, provjere su vrlo stroge; nijedan
grumen tinte ne izlazi iz skladišta ako nije pregledan. Nemoguće je
da se pomiješaju tinte različite kvaliteta.
- Dakle...
- Dakle, riječ je o nedozvoljenoj trgovini i pronevjeri.
- Da ti prekomjerni rad nije pomutio razum? Ameni se nadurio kao
dijete.
- Ti me ne shvaćaš ozbiljno!
- Bio sam primoran ubiti čovjeka; da nisam, on bi ubio mene.
Ramzes je tada prijatelju ispričao svoju strašnu pustolovinu;
Ameni je samo pognuo glavu.
- Mora da ti izgledam smiješno s ovim grumenjem tinte... Sami
bogovi su te sačuvali! Oni te nikada neće napustiti.
- Nadajmo se da te čuju.
Blaga je noć obavijala kolibu od trske; na obali obližnjeg kanala
kreketale su žabe. Ramzes je odlučio čekati lijepu Izet cijelu noć;
ako ne dođe, neće se više nikada vidjeti. Ponovno mu je kroz glavu
proletio trenutak kada je svoj život obranio gurnuvši konjušara na
bodlje balanita; učinio je to ne razmišljajući, neki nezaustavljiv
plamen ga je pokrenuo, uvećao njegovu snagu. Je li taj plamen
potjecao iz nekog tajanstvenog svijeta, je li bio izraz moći koju je
posjedovao bog Set, a čije je ime nosio njegov otac?
Sve do tada, Ramzes je vjerovao da je bio neograničeni gospodar
svog života, sposoban prkositi bogovima i ljudima i izaći kao
pobjednik iz bilo kakve borbe. Ali zaboravio je na cijenu koju je
trebalo platiti i na prisutnost smrti. Zaboravio je da ponekad mora
smrt i sam donijeti nekome drugome. Ne osjećajući žaljenje, pitao
se hoće li taj događaj staviti točku na njegove snove ili je
predstavljao granicu s nepoznatim.
Jedan pas lutalica je zalajao; netko se približavao.
Bio je neoprezan? Sve dok ne pronađu vozača dvokolice koji je
potplatio konjušara, biti će u stalnoj opasnosti. Možda je uljez
pratio princa; bez sumnje je naoružan, spreman iznenaditi ga na
tom pustom mjestu.
Ramzes je osjećao prisutnost napadača; iako ga nije mogao vidjeti,
točno je znao na kojoj se udaljenosti nalazi. Mogao je osjetiti svaki
njegov pokret, znao je dužinu svakog njegovog bešumnog koraka.
Čim se približio ulazu u kolibu, princ je iskočio iz zaklona i oborio
ga na zemlju.
- Kako si jak, prinče!
- Izet! Zašto se prikradaš poput lopova?
- Zar si zaboravio na naš dogovor? Oprez prije svega. Ona je
obavila ruke oko tijela svog ljubavnika u kojem se već budila
požuda.
- Nastavi me napadati, molim te.
- Jesi li izabrala?
- Zar moj dolazak nije odgovor?
- Hoćeš li se ponovno vidjeti s Henarom? - Zašto već jednom ne
ušutiš?
Nije bila obukla ništa drugo osim široke tunike. Osvojena, predala
se milovanjima muškarca u koga je bila ludo zaljubljena, toliko da
je zaboravila na svoje planove kako će se udati za budućeg
gospodara Egipta. Ramzesova ljepota
nije bila dovoljna da objasni njenu strast; mladi princ je nosio u sebi
moć koje čak ni on sam nije bio svjestan, moć koja ju je toliko
osvajala da je gubila sposobnost razmišljanja. Kako će je upotrijebiti?
Hoće li nalaziti zadovoljstvo u uništavanju? Henar će imati vlast,
ali kako joj je on izgledao star i dosadan! Lijepa Izet je previše
voljela ljubav i mladost da bi se prije vremena predala učmalosti.
Zora ih je zatekla zagrljene; s neočekivanom nježnošću Ramzes je
pomilovao kosu svoje ljubavnice.
- Priča se da si ubio čovjeka u lovu.
- On je pokušao ubiti mene.
- Zašto?
- Iz osvete.
- Je li znao da si kraljev sin?
- Znao je, ali vozač dvokolica koji je bio u mojoj pratnji dobro mu je
platio.
Zabrinuta, Izet se uspravila.
- Je li uhićen?
- Još nije; dao sam izjavu, policija traga za njim.
- A ako...
- Ako je u pitanju zavjera? Henar je porekao, mislim da je bio iskren.
- Čuvaj se; on je podmukao i vješt.
- Jesi li sigurna da si dobro izabrala?
Ona ga je poljubila sa silovitošću sunca koje se rađa.
Amenijev ured bio je prazan; nije čak ostavio niti kratku poruku
kojom bi objasnio svoju odsutnost. Ramzes je bio siguran da njegov
tajnik neće odustati od rješavanja zagonetke loših grumena tinte;
uporan i sitničav, nije mogao dopustiti takav propust i neće imati
mira dok ne sazna istinu, a krivac ne bude kažnjen. Bilo je
beskorisno pokušavati stišati njegov žar; usprkos krhkoj građi,
Ameni je bio u stanju sve prevrnuti naglavačke ne bi li postigao cilj.
Ramzes je otišao načelniku policije koji je vodio slučaj, ali, nažalost,
napori njegovih podčinjenih još nisu bili urodili plodom; gnjusni
vozač dvokolica već je bio nestao, snage reda nisu imale nijedan
ozbiljan trag. Princ nije mogao sakriti svoje razočaranje premda mu
je visoki činovnik obećao da će pojačati istragu.
Razočaran, Ramzes je odlučio sam nešto poduzeti. Otišao je u vojni
garnizon Memphisa gdje se nalazio veliki broj ratnih dvokolica kao
i dvokolica za lov, koje su zahtijevale stalno održavanje.U svojstvu
kraljevskog pisara, princ je zatražio da vidi svog kolegu zaduženog
za popis ovih dragocjenih kola. Kako je želio saznati je li odbjegli
vozač dvokolice bio zaposlen kod njih, on ga je podrobno opisao.
Činovnik ga je uputio na čovjeka po imenu Bakhen, nadzornika
konjušnica.
Nadzornik je pregledavao jednog sivca, koji je bio premlad da bi ga
upregnuli, i grdio jednog vozača dvokolica, optuženog za grubost.
Bakhen, koji je imao dvadesetak godina, bio je snažan muškarac,
četvrtastog, neugodnog lica s kratkom bradom; njegove mišice su
ukrašavale dvije bakrene grivne. Ozbiljnim, promuklim glasom,
žestoko je kritizirao kolegu.
Kada se krivac udaljio, Bakhen je pomilovao konja koji mu je
uputio zahvalni pogled.
Mladić je pozvao nadzornika.
- Ja sam princ Ramzes.
- Utoliko bolje po tebe.
- 7'reba mi jedna obavijest.
- Obrati se policiji.
- Samo mi ti možeš pomoći.
- To bi me začudilo.
- Tražim jednog vozača dvokolica.
- A ja se brinem o konjima i dvokolicama.
- Taj čovjek je odbjegli zločinac.
- To se mene ne tiče.
- Želiš li da se izvuče?
Bakhen uputi bijesan pogled Ramzesu.
- Da me ne optužuješ za suučesništvo? Bio ti princ ili ne, bolje bi ti
bilo odmah se izgubiti!
- Ne nadaj se da ću te moliti. Bakhen prasnu u smijeh.
- Još si tu?
- Ti nešto znaš i to ćeš mi reći.
- Prilično si drzak.
Jedan konj je zanjištao; Bakhen zabrinuto potrča u pravcu
veličanstvene životinje tamnosmeđe dlake koja se je snažnim
ritanjem pokušavala osloboditi konopca koji ju je stezao.
- Polako, ljepotane, polako!
Bakhenov je glas izgleda umirio pastuha; čovjek se je uspio
približiti životinji čija je ljepota izazvala Ramzesovo divljenje.
- Kako se zove?
- "Bog Amon mu je dao srčanost"; to je moj najdraži konj.
Ramzesu nije odgovorio Bakhen, već jedan glas iza njega, glas od
kojeg se zaledio. Ramzes se okrenuo i naklonio pred svojim ocem,
faraonom Setijem.
Krećemo, Ramzese.
Princ nije vjerovao svojim ušima, ali nije mogao tražiti od oca da
ponovi dvije čarobne riječi koje je upravo bio izgovorio; od silne
sreće na trenutak je zatvorio oči.
Seti je već krenuo prema konju koji se bio posve smirio; faraon ga je
odvezao, a životinja je krenula za njim i dopustila da je upregnu u
lagane dvokolice. Na glavnom ulazu vojarne, vladareva tjelesna
garda budno je pazila.
Princ se popeo u dvokolice s očeve lijeve strane.
- Uzmi uzde.
S gordošću osvajača, Ramzes je pokrenuo kraljevske dvokolice
prema pristaništu gdje je čekala flota spremna isploviti prema jugu.
Ramzes nije imao vremena obavijestiti Amenija; a što će tek
pomisliti lijepa Izet kada bude vidjela da ga nema na njihovom
ljubavnom sastanku u kolibi od trske? Ali, tko bi mario za to, kada
mu se pružila neočekivana sreća putovati na kraljevskoj lađi koja je,
nošena jakim sjevernim vjetrom, plovila punim jedrima!
Budući da je bio kraljevski pisar, Ramzes je bio zadužen opisati
pohod i voditi brodski dnevnik, te nije smio ispustiti ni najmanju
pojedinost.
Prihvatio je tu ulogu sa žarom, očaran prizorima koji su se pred
njim otkrivali. Osam stotina kilometara dijelilo je Memphis od
Gebel Silsile, cilja njihovog puta; za sedamnaest dana koliko je
trajalo putovanje, princ se nije prestajao diviti ljepoti obala Nila,
spokoj sela podignutih na brežuljcima kraj rijeke, svjetlucanju vode.
Egipat se otkrivao pred njim, nepomičan, zaljubljen u život,
sposoban nadići i njegove najskromnije oblike.
Tijekom cijelog puta, Ramzes nije vidio oca. Dani su proletjeli kao
sati, a brodski se dnevnik odebljao. Te, šeste godine Setijeve
vladavine, tisuću vojnika, klesara i mornara iskrcali su se u Gebel
Silsili gdje su radili najveći kamenolomi pješčara u zemlji. Na tom
mjestu, obale nad kojima su se uzdizali brežuljci približile su se
jedna drugoj i napravile prilično uzak prolaz; rijeka je krila opasne
virove u kojima su se lađe prevrtale, a ljudi često utapljali.
S pramca lađe, Seti je bacio pogled na kretanje članova posade;
upravljajući se prema uputama svojih nadređenih, prenosili su
sanduke u kojima su se nalazili oruđe i namirnice. Pjevali su i
bodrili jedni druge, i vrijedno radili.
Krajem dana, kraljevski glasnik je objavio da će Njegovo
veličanstvo nagraditi svakog radnika s pet štruca kruha na dan,
jednim svežnjem povrća, jednom porcijom pečenja, sezamovim
uljem, medom, smokvama, grožđem, sušenom ribom, vinom i
dvjema vrećama žita mjesečno. Povećanje dnevnih obroka dalo je
radnicima poleta i svatko se zarekao da će raditi najbolje što može.
Klesari su vadili blokove pješčara jedan po jedan, pošto bi iskopali
male rovove da bi ih odvojili od glavne stijene. Taj se posao nije
mogao raditi nasumce; vođe grupa otkrivale su žicu kamena i
stavljale oznake koje su radnicima služile kao orijentacione točke.
Ponekad, da bi dobili ogromne blokove,
zabijali bi klinove od suhog tvrdog drveta u male ureze u stijenju, a
onda su ih močili; oni bi se širili i radili tako snažan pritisak da je
kamen pucao.
Neke blokove su odmah predavali klesarima; druge su žljebovima
od mulja spuštali niz oštru padinu do obale. Teretne lađe su ih
prevozile do gradilišta hrama kojem su bili namijenjeni.
Ramzes je bio zbunjen; kako opisati neprekidan rad tih majstora i
napraviti popis svega što naprave? Odlučan da svoj zadatak
besprijekorno obavi, prihvatio je navike koje su vladale na
gradilištu, sprijateljio se s tim grubim ljudima trudeći se ne biti
nametljiv, naučiti njihov jezik i posebne znakove sporazumijevanja
u njihovom krugu. Kad su ga stavili na kušnju, dajući mu u ruke
malj i dlijeto, on je tako vješto isklesao prvi kamen da je iznenadio i
one koji su ga gledali s podozrenjem. Već dugo je princ umjesto
skupocjene lanene haljine nosio jednostavnu kožnu pregaču, a žega
i znoj nisu mu smetali. Život u kamenolomu sviđao mu se više
nego život na dvoru; u dodiru s ovim iskrenim ljudima, kojima je
taj božanski kamen zabranjivao da budu podli, oslobodio se
uobraženosti bogatog đaka.
Donio je odluku: ostati će ovdje s radnicima u kamenolomu,
upoznati njihove tajne i dijeliti njihovu svakodnevicu. Daleko od
grada i njegovog beskorisnog sjaja, održavat će svoju snagu birajući
blokove pješčara za bogove.
To je bila poruka koju mu je upućivao njegov otac - zaboravi na
zlatno djetinjstvo, lažno obrazovanje i otkrij svoju pravu prirodu
pod nemilosrdnim suncem kamenoloma. Prevario se, misleći da ga
susret s divljim bikom okreće kraljevstvu; Seti je srušio njegove
snove suočivši ga s njegovim stvarnim mogućnostima.
Ramzes ni najmanje nije želio voditi život uglednika zarobljenog u
raskoši i navikama; ta uloga mnogo će bolje pristajati Henaru nego
njemu. Umiren, zaspao je na palubi lađe, dok mu se pogled gubio
među zvijezdama.
Neuobičajeni mir vladao je u kamenolomu iz kojeg je prethodnog
dana izvađena ogromna količina blokova. Obično bi radnici u cik
zore prionuli na posao koristeći jutarnju svježinu; gdje su sada bile
njihove starješine, zašto nisu okupili radnike?
Prepuštajući se čaroliji mjesta, princ je krenuo tihim stazama
okruženim liticama pješčara. Sada su one činile dio njegovog bića;
više neće tragati za drugim vidicima, jer je uživao u ovom spokoju
prije nego što ga naruši pjesma radničkog oruđa.
Krenuvši kroz taj labirint, Ramzes se uputio prema znacima koje su
radnici urezivali u kamenje da bi omeđili teren svake grupe. Jedva
je čekao odbaciti odjeću kraljevskog pisara kako bi mogao živjeti na
isti način kao njegovi drugovi, dijeliti njihove muke i radosti,
zaboraviti zauvijek svoj dotadašnji život dokonog plemića.
Na kraju kamenoloma, u stijeni je bilo iskopano svetište. Desno od
ulaza, na jednoj stijeni je stajao zapis koji je veličao izlazeće sunce.
Pred svetim kamenom, faraon Seti je podizao ruke, raširenih
dlanova, i slavio ponovno rađanje svjetlosti čiji su zraci počinjali
obasjavati kamenolom.
Ramzes je kleknuo, slušajući riječi koje je izgovarao njegov otac.
Kada je završio molitvu, Seti se okrenuo prema sinu.
- Što tražiš na ovom mjestu?
- Put svog života.
- Tvorac stvori četiri savršena djela - izjavio je faraon - stvori četiri
vjetra, da bi svako biće disalo tijekom života; stvori vodu i poplavu,
da i siromašan ima koristi od nje kao i bogat; svakog čovjeka stvori
nalik na svog bližnjeg; najzad, ureza u ljudsko srce sjećanje na
Zapad i drugi svijet, da bi
čovjek prinosio žrtve nevidljivom. Ali ljudi su oskrnavili riječ
tvorca i željeli izopačiti njegovo djelo; jesi li i ti jedan od njih?
- Ja...ja sam ubio čovjeka.
- Je li ubijanje smisao tvog života?
- Branio sam se, neka sila me je vodila!
- Želim pronaći pravog krivca.
- Ne započinji ono što nećeš završiti: jesi li spreman na žrtvu
nevidljivom?
Princ je kimnuo glavom.
Seti je ušao u svetište i odmah se vratio sa zlatnožutim psom u
naručju. Osmijeh je ozario Ramzesovo lice.
- Zar je Noćobdija ovdje?
- To je tvoj pas?
- Da, ali...
- Uzmi kamen, smrskaj mu glavu i prinesi je duhu ovog
kamenoloma; tako ćeš se pročistiti od svog zločina.
Faraon je pustio životinju koja je odmah potrčala ka svojem
gospodaru i počela razdragano skakati, radujući se njihovom
ponovnom susretu.
- Oče...
- Učini kako sam ti rekao.
Noćobdijine oči su tražile milovanje i nježnost.
- Odbijam.
- Jesi li svjestan što znači tvoj odgovor?
- Želim ući u bratstvo radnika u kamenolomu i više se nikada ne
vratiti na dvor.
- Zar bi se odrekao svog položaja zbog jednog psa?
- On mi je poklonio svoje povjerenje, dužan sam ga štititi.
- Pođi za mnom.
Krenuli su jednim puteljkom koji je vodio uz brijeg. Seti, Ramzes i
Noćobdija popeli su se na kameniti vrh s kojega s pružao pogled na
cijeli kamenolom.
?66-
RAMZESr SIH SVJETLOSTI
- Da si ubio svog psa, bio bi najgnusniji zločinac; tvoje ponašanje te
vodi korak naprijed.
Ramzes je osjetio beskrajnu radost i olakšanje.
- Ovde ću dokazati koliko vrijedim!
- Griješiš.
- U stanju sam izdržati naporan rad!
- Kamenolomi kao što je ovaj osiguravaju vječnost naše civilizacije;
kralj ih treba često posjećivati, kako bi se osobno uvjerio da radnici i
klesari rade po propisima. Ovo je važno jer se moramo brinuti da
boravišta božanstava izgledaju što ljepše kako bi ona ostala na
Zemlji. U dodiru s ljudima od zanata razvija se i smisao za
upravljanje; kamen i drvo ne lažu. Faraona je stvorio Egipat, a on
nastavlja stvarati njega; on gradi sve više i više, jer graditi hramove
i narod najveće je djelo ljubavi.
Svaka od Setijevih riječi bila je živi bljesak koji je oplemenjivao duh
mladog Ramzesa, nalik žednom putniku što žeđ gasi na izvoru
svježe vode.
- Dakle, mjesto kojem pripadam je uistinu ovdje.
- Ne, sine; Gebel Silsila je običan kamenolom pješčara. Granit,
alabaster, krečnjak, drugo kamenje i drugi materijali zahtijevaju
tvoju prisutnost. Ne smiješ tražiti utočište, makar to bilo i u okviru
nekog bratstva. Vrijeme je da krenemo na sjever.

U prostranom uredu koji mu je stavljen na raspolaganje,

Ameni je sređivao prikupljene podatke. Kako je pronjuškao po
raznim mjestima i ispitao veliki broj sitnih činovnika, manje ili više
pričljivih, Ramzesov osobni tajnik je zadovoljno trljao ruke zbog
dobivenih rezultata. Poput psa tragača, osjećao je istinu na dohvat
ruke. Nije bilo nikakve sumnje, radilo se o prijevari; ali kome je ona
donosila korist? Ako mladi pisar pronađe čvrste dokaze, istjerat će
stvar do kraja i učiniti sve da krivac bude kažnjen.
Dok je iščitavao bilješke zapisane na jednoj drvenoj pločici, lijepa
Izet je upala na Ramzesovo područje, provalivši vrata ureda
njegovog tajnika.
Neugodno iznenađen, Arheni je ustao; kako se ponašati pred tom
prelijepom djevojkom, umišljenom zbog svog visokog podrijetla?
- Gdje je Ramzes? - oštro je upitala.
- Ne znam.
- Ne vjerujem ti.
- Ipak, govorim istinu.
- Kažu da Ramzes pred tobom nema nikakvih tajni?
- Mi smo prijatelji, ali napustio je Memphis, a da me nije obavijestio.
- Nemoguće!
- Čak i da vama udovoljim, ne bih lagao.
- Ne izgledaš zabrinuto.
- Zašto bih bio?
- Ti znaš gdje je on, ali ne želiš mi reći!
- Pogrešno me optužujete.
- Osim njega, tebe nitko ne štiti.
- Ramzes će se vratiti, budite sigurni; ja bih osjetio da mu se
dogodila neka nesreća. Između njega i mene postoje nevidljive veze,
zato nisam zabrinut.
- Ti se sa mnom šališ!
- Vratit će se.
Po dvoru su kružile nepotpune priče i glasine koje su pobijale jedna
drugu. Naime, jedni su tvrdili daje Seti prognao Ramzesa na jug,
drugi opet da je princ dobio zadatak provjeriti stanje brana prije
sljedeće poplave. Lijepu Izet nikako nije prolazio bijes; njen
ljubavnik joj se narugao i ismijao je! Kada je zatekla praznu kolibu
od trske u kojoj su se sastajali, pomislila je da je riječ o šali i uzalud
dozivala Ramzesa; odjednom joj se učinilo da se odasvud pomaljaju
žabe krastače, zmije i psi lutalice i užasnuta je pobjegla.
Ispala je smiješna u vlastitim očima zbog tog mladog drskog
princa... Ali tako je bila zabrinuta za njega! Ako Ameni nije lagao,
Ramzes je upao u neku klopku.
Samo je jedan čovjek znao istinu.
Henar je upravo dovršavao ručak; savršeno pečena prepelica
prijala je njegovu nepcu.
- Draga Izet! Kako mi je drago što vas vidim... Hoćete li probati
pire od smokava? Nije da se hvalim, ali najbolji je u Memphisu.
- Gdje se krije Ramzes?
- Nježna i draga prijateljice... Kako bih ja to znao?
- Zar budući kralj može sebi dopustiti da mu promaknu takve
sitnice?
Henar se osmjehnuo, zabavljajući se.
- Sviđa mi se vaša oštroumnost.
- Govorite, molim vas.
- Ne budite nestrpljivi, sjedite i probajte ovaj pire; nećete požaliti.
Mlada žena je izabrala udobnu stolicu sa zelenim jastučićem.
- Sudbina nam je dodijelila povlašten položaj; zašto ne bismo
prihvatili našu sreću?
- Ne razumijem.
- Odlično se slažemo, zar ne? Umjesto da uđete u brak s mojim
bratom, trebali bi bolje razmisliti i učiniti nešto za svoju budućnost.
- Kako je vi zamišljate?
- Pored mene biste vodili sjajan život.
Lijepa Izet pažljivo odmjeri starijeg kraljevog sina. Trudio se biti
otmjen, dopadljiv, odmjeren, već se uživio u svoju buduću ulogu,
ali nikada neće imati Ramzesovu neodoljivost i divlju ljepotu.
- Zaista želite znati gdje je moj brat?
- Da, zaista.
- Bojim se da ću vas ražalostiti.
- Spremna sam čuti istinu.
- Poklonite mi svoje povjerenje i poštedjet ću vas razočaranja.
- Vjerujem da sam dovoljno snažna suočiti se s onim što ćete reći.
Henar je napravio tužno lice.
- Ramzes je uzet za pisara ekspedicije koja je otišla u kamenolome
pješčara u Gebel Silsili. Njegova dužnost je napisati izvještaj i
opisati tijek radova. Krajnje osrednji posao, koji će ga osuditi da
mjesecima ostane s radnicima i boravi na jugu. Moj otac je još
jednom pokazao da dobro poznaje ljude; stavio je mog brata tamo
gdje mu je i mjesto. A da sada popričamo o našoj zajedničkoj
budućnosti?
- Menije loše, ja...
- Upozorio sam vas.
On ustade i uhvati je za desnu ruku.
Taj dodir izazva odvratnost kod mlade žene, Da, Ramzes je osuđen
na propast; da, Henar će biti jedini gospodar. Njegova će ljubav
donijeti sretnoj izabranici slavu i bogatstvo; zar desetine otmjenih
gospođica upravo ne sanjaju kako se udaju za nasljednika krune?
Ona naglo odskoči.
- Pustite me.
- Ne kvarite svoju sreću.
- Volim Ramzesa.
- Tko mari za ljubav! Mene ljubav ne zanima, a vi ćete zaboraviti
na nju. Od vas tražim da budete lijepi, da mi podarite sina i budete
prva dama Egipta. Bilo bi suludo da ovo odbijete.
- Držite me, dakle, ludom. Henar ispruži ruke prema njoj.
- Nemojte otići! Inače...
- Inače?
Henarovo okruglo lice se uozbiljilo.
- Moglo bi vam biti vrlo nezgodno ako postanemo neprijatelji...
Vjerujem u vašu razboritost.
- Zbogom, Henare; vi idete svojim putem, ja sam svoj izabrala.
Memphis je bio bučan i živ grad. Na pristanište, u kojem je vrvjelo
kao u mravinjaku, stizalo je mnoštvo trgovačkih lađa s juga i
sjevera; administrativne vlasti zadužene za riječni promet strogo su
propisale vrijeme polaska, a mnoštvo pisara provjeravalo je tovare.
U jednom od mnogobrojnih skladišta nalazio se materijal za pisanje,
od toga na desetine grumenja tinte.
Ameni, pozivajući se na zvanje tajnika faraonovog mlađeg sina,
dobio je dozvolu da ih pregleda. Posebnu je pozornost obratio na
prvoklasne proizvode koji su imali i najveću cijenu, ali njegova
potraga nije urodila plodom.
Hodajući kroz uličice koje su zakrčila kola svih veličina s
magarcima natovarenim voćem, povrćem ili vrećama žita, Ameni
se, zahvaljujući niskom rastu i sitnoj građi, nekako provukao do
jedne četvrti blizu Ptahovog hrama, koji je
dogradio Seti; ispred pilona širokog sedamdeset pet metara
divovski kraljevski kipovi od ružičastog granita ukazivali su na
prisutnost svetinje. Mladi pisar je volio staru prijestolnicu koju je
podigao Menes, ujedinitelj sjevera i juga; zar nije bila nalik na
čašicu cvijeta koju je štitila zlatna boginja? Kako je bilo ugodno
promatrati njena jezera prekrivena lotosima, udisati miris cvijeća
koji je opijao njene trgove, kakvo je samo blaženstvo odmarati se u
hladu neke krošnje i diviti se Nilu! Ali nažalost, nije bilo vremena
za uživanje. Udaljavajući se od skladišta u kojima se čuvalo oružje
za razne vojne jedinice, Ameni je stigao pred vrata radionice u kojoj
su se proizvodila grumenja tinte za najbolje škole u gradu.
Primili su ga vrlo hladno, ali zahvaljujući Ramzesovom imenu
uspio je ući i saslušati zanatlije. Jedan od njih, koji je bio pred
povlačenjem iz službe, pokazao je susretljivost i izrazio žaljenje
zbog nemara nekih proizvođača koji su nezasluženo dobili dozvolu
od dvora. Posle izvjesnog uvjeravanja, Ameni je dobio jednu adresu
u sjevernoj četvrti iza stare tvrđave bijelih zidova.
Mladi pisar je bez oklijevanja krenuo dalje, zaobišao dokove na
kojima je vladala velika gužva i prošao kroz četvrt Ankh-taui,
"život dviju zemalja4", iza sebe ostavio jednu od vojarni i potom
stigao u gusto naseljeno predgrađe gdje su se velike vile miješale s
niskim dvokatnicama i zanatskim radnjama. Zalutao je nekoliko
puta, ali zahvaljujući ljubaznosti domaćica koje su, čisteći metlom
uličice, živo razgovarale, najzad je uspio ugledati radionicu koju je
tražio i odlučio posjetiti. Ma koliko bio umoran, Ameni bi pretražio
cijeli Memphis, jer je bio uvjeren da se rješenje zagonetke nalazi na
samom početku proizvodnje grumenja tinte.
Na pragu je stajao jedan bradati četrdesetogodišnjak naoružan
drvenom motkom.
4 Odnosno Gornji i Donji Egipat; smješten na njihovoj granici,
Memphis je bio stožer ravnoteže faraonske zemlje.
- Zdravo; mogu li ući?
- Zabranjeno je.
- Ja sam osobni tajnik kraljevskog pisara.
- Vrati se od kuda si došao, mali.
- Taj kraljevski pisar se zove Ramzes, Setijev sin.
- Radionica je zatvorena.
- To je samo razlog više da mi dozvoliš izvršiti pregled.
- Ja imam svoje naredbe.
- Ako budeš surađivao, izbjeći ćeš javnu tužbu.
- Odlazi.
Ameni zažali što je bio tako fizički slab; Ramzes bi bez problema
podigao ovog neotesanca i bacio ga u kanal. Kako nije posjedovao
fizičku snagu, mladi pisar se odlučio poslužiti lukavstvom.
Pozdravio je čuvara, odglumio kako odlazi, a onda uzeo ljestve i
popeo se na krov skladišta koje se nalazilo u blizini stražnjeg zida
radionice. A kada se spustio mrak, uvukao se unutra kroz jedan
prozorčić. Pod svjetiljkom koju je spustio na policu, pregledao je
zalihe. Prvi red grumena tinte ga je razočarao; bile su odlične
kvalitete. Ali drugi red, iako je nosio pečat s kontrolnim znakom
"prva klasa", imao je nedostatke: grumeni su bili manje veličine,
blijede boje i nedovoljne težine. Ameni je s njima probao pisati što
je u potpunosti potvrdilo njegove sumnje-upravo je otkrio središte
proizvodnje loše tinte.
Sretan i ponosan, mladi pisar nije čuo kako mu se s leđa približava
čuvar. Bradati muškarac ga je onesvijestio snažnim udarcem motke
po glavi, prebacio njegovo beživotno tijelo preko ramena i ostavio
ga u obližnjem sanduku za smeće, na javnom smetlištu gdje su se
gomilali otpaci koje su u zoru spaljivali. Radoznali mladić neće
imati još jednu priliku izbrbljati što je otkrio.

Vukući za ruku jednu djevojčicu koja se još nije bila sasvim

razbudila, radnik gradske čistoće je polako koračao kroz usnule
ulice sjeverne četvrti Memphisa. Morao je, prije no što svane,
potpaliti vatru u sanducima za smeće koji su bili raspoređeni
između blokova kuća; svakodnevno spaljivanje smeća i otpadaka
bio je dobar način dezinfekcije i na taj način su poštovana stroga
pravila o čistoći koja je zavela državna uprava. Tom poslu nikada
nije bilo kraja, ali je bio prilično dobro plaćen, a radniku je pružao
osjećaj da koristi ostalim građanima.
Ovaj je znao koje su dvije najljenje obitelji u tom kraju; iako im je
uputio usmenu opomenu, nije utvrdio nikakvo poboljšanje i bio je
prinuđen dosuditi im novčanu kaznu. Gunđajući zbog tuđe
lijenosti, svojstvene ljudskom rodu, podignuo je krpenu lutku koju
je djevojčica ispustila i pokušao ju utješiti. Kada završi s poslom,
častit će je obilnim doručkom, a onda će oboje spavati u sjeni palme,
u vrtu koji se nalazio u blizini hrama boginje Neit.
Na svu sreću, sanduk nije bio ispunjen do vrha; radnik je bakljom
zapalio plamen na nekoliko mjesta da bi vatra brže gorjela.
- Tata... Želim veliku lutku.
- Molim?
- Veliku lutku, onu tamo.
Djevojčica je pokazala rukom na predmet ljudskog oblika; jedna
ruka je virila iz smeća. Odjednom, prekrio ju je dim.
— Hoću je, tata.
Zainteresiran, radnik je ušao u sanduk, ne obazirući se na
mogućnost da opeče stopala.
Ruka... Ruka mladića! Pažljivo je izvukao nepomično tijelo. Na
potiljku je bilo zgrušane krvi.
Na povratku kući, Ramzes nije ponovo vidio svojeg oca. Nijedna
pojedinost neće nedostajati u njegovom brodskom dnevniku, a taj
tekst će preći u kraljevske ljetopise koji su kazivali velike podvige iz
šeste godine Setijeve vladavine. Princ je ostavio odjeću i pisarski
pribor, sprijatelji se s posadom i pridruži joj se u poslu; naučio je
vezati čvorove, podignuti jedra i kako upravljati kormilom. Osobito
se zbližio s vjetrom; zar se nije govorilo da je tajanstveni bog Amon,
čije obličje nitko nije znao, otkrivao svoju prisutnost nadimajući
jedra lađa, vodeći ih da sretno stignu u svoju luku? Nevidljivi se
pojavljivao, iako je ostajao nevidljiv.
Kapetan lađe je prihvatio igru, kada je već kraljev sin zaboravljao
na svoje podrijetlo i odbijao svaku povlasticu; stoga mu je počeo
davati najteže poslove koji su zagorčavali život mornara. Ramzes se
pokorio bez gunđanja. Poslušno bi izribao palubu, a onda bi sa
začuđujućom odlučnošću sjeo na klupu pokraj veslača. Plovidba na
sjever zahtijevala je dobro poznavanje struja i hrabru posadu. Bilo
je pravo uživanje osjetiti kako lađa klizi kroz vodu, uskladiti svoje
pokrete s njom, da bi još više povećala brzinu.
Povratak ekspedicije uvijek je bio povod za veliko slavlje. Na
dokovima glavnog pristaništa u Memphisu, čije je ime značilo
"sretan put", tiskalo se nebrojeno mnoštvo. Čim su njihova stopala
ponovno dodirnula egipatsko tlo, mornari su dobili vijence od
cvijeća i pehare svježeg piva; svi su plesali i pjevali njima u čast,
veličala se njihova hrabrost i blagonaklonost rijeke koja ih je vodila
u dobrom smjeru.
Iznenada, nečije ljupke ruke stavile su Ramzesu oko vrata vijenac
od različaka.
- Hoće li ova nagrada biti dovoljna jednom princu? - upitala je
vragolasto lijepa Izet.
Ramzes se nije izmaknuo.
- Trebala bi biti ljuta.
Potom ju je zagrlio, dok je ona glumila kako se brani.
- Misliš li da je dovoljno da te vidim pa da zaboravim na tvoje
prostačko ponašanje?
- Zašto ne, kad ništa nisam kriv?
- Čak i ako si morao hitno otputovati, mogao si me nekako
obavijestiti.
- Izvršenje faraonove zapovijedi ne trpi nikakvo odlaganje.
- Želiš reći...
- Otac me je poveo sa sobom u Gebel Silsilu, ali to nije bila kazna.
Lijepa Izet se počela umiljavati.
- Danima si putovao u njegovom društvu... Sigurno je s tobom
vodio povjerljive razgovore.
- Ne zavaravaj se, služio sam kao pisar, radnik u kamenolomu i
mornar.
- Zašto te je natjerao da otputuješ?
- To samo on zna.
- Srela sam se s tvojim bratom, najavio mi je tvoj pad; po njegovim
riječima, otišao si na jug kako bi tamo obavio nekakav beznačajan
posao.
- U očima mojeg brata sve je beznačajno osim njega.
- Ali ti ši se vratio u Memphis, i ja pripadam tebi.
- Lijepa si i pametna; to su dvije neophodne osobine za veliku
kraljevsku suprugu.
- Henar nije odustao od ženidbe sa mnom.
- Zašto oklijevaš? Nije mudro odbiti tako blistavu budućnost.
- Ja i nisam mudra, nego zaljubljena u tebe.
- Budućnost...
- Samo me sadašnjost zanima. Moji roditelji su na selu, vila je
prazna... Neće li ona biti udobnija od naše kolibe?
Je li to bila ljubav, to pomamno zadovoljstvo koje je dijelio s lijepom
Izet? Ramzes se uzalud pitao. Bilo mu je dovoljno doživjeti tjelesnu
strast, uživati u tim uzbudljivim trenucima kada su se njihova tijela
tako dobro slagala da su činila jedno biće i bila ponesena u vrtlog.
Mlada ljubavnica je znala milovanjima probuditi njegovu želju i
izazvati ga, a da se on nikada ne zasiti. Kako mu je bilo teško
odvojiti se od nje, onako nage i malaksale, dok pruža nezasitne
ruke da još zadrži svojeg ljubavnika!
Lijepa Izet je tada prvi puta spomenula brak. Princ, čija je priroda
bila neukrotiva, nije pokazao nikakvo oduševljenje; koliko mu se
njegova prijateljica sviđala, toliko ga je pomisao na brak smetala.
Istini za volju, usprkos mladosti, bili su već muškarac i žena i nitko
se ne bi usprotivio njihovom sjedinjenju. Ali, Ramzes nije smatrao
da je spreman upustiti se u takvu pustolovinu. Izet mu nije
prigovorila niti pokazala bilo kakav znak nezadovoljstva, ali se u
sebi zarekla kako će ga ipak nagovoriti. Jer, što ga je više poznavala,
više je u njega vjerovala. I dok je njemu prepustila da se rukovodi
razumom, ona je odlučila slušati svoju intuiciju. Osoba koja je bila u
stanju, pružiti toliko ljubavi predstavljala je nezamjenjivo blago,
dragocjenije od bilo kojeg bogatstva.
Ramzes je otišao u centar grada gdje se nalazila četvrt otmjenih
kuća. Bio je siguran da Ameni s nestrpljenjem čeka njegov povratak.
Je li nastavio svoju istragu i da li je došao do nekog otkrića?
Naoružani policajac čuvao je ulaz u prinčeve odaje.
- Što se to događa?
- Vi ste princ Ramzes?
- Da, ja sam.
- Vaš tajnik je bio žrtva napada; stoga mi je zapovjeđeno da ga
čuvam.
Ramzes je pojurio u sobu svojeg prijatelja. Ameni je ležao na
postelji zavijene glave; kraj njegovog uzglavlja sjedila je bolničarka.
- Tišina - zapovjedi ona.
- Spava.
Djevojka je odvukla princa izvan odaje.
- Što mu se dogodilo?
- Pronašli su ga u smeću u sjevernoj četvrti; mislili su da je mrtav.
- Hoće li preživjeti?
- Liječnik se tome nada.
- Je li nešto govorio?
- Nekoliko nerazumljivih riječi. Narkotici ublažuju bol, ali od njih
se pada u dubok san.
Ramzes je odmah otišao na razgovor s pomoćnikom načelnika
policije nakon što je ovaj otišao u obilazak južno od Memphisa.
Potpuno snužden, činovnik mu nije mogao pružiti nikakvu
obavijest; nitko u sumnjivoj četvrti nije vidio napadača. Unatoč
iscrpnim ispitivanjima, nisu otkrili nikakav trag. Isti slučaj je bio i s
vozačem dvokolica; bez sumnje je nestao, a možda i napustio
Hgipat.
RAMZES: SIN SVJETLOSTI
Princ se vratio kući baš u vrijeme kada se Ameni počeo buditi;
ugledavši Ramzesa, pogled ozlijeđenog mladića je zablistao.
- Vratio si se... Znao sam!
Glas mu je podrhtavao, ali je riječi izgovarao razgovjetno.
- Kako se osjećaš?
- Uspio sam, Ramzese, uspio!
- Ako nastaviš tim opasnim putem, sve će ti kosti na kraju biti
polomljene.
- Jake su one, kao što vidiš.
- Tko te je udario?
- Čuvar radionice gdje su uskladištene sumnjive grumene
tinte.
- Znači, uistinu si uspio. Amenijevo lice zasjalo je od ponosa.
- Opisi mi to mjesto - zatraži Ramzes.
- Opasno je... Nemoj tamo ići bez policije.
- Ne brini i odmori se; što prije staneš na noge, prije ćeš mi biti od
pomoći.
Zahvaljujući Amenijevim uputama, Ramzes je bez muke pronašao
navedenu radionicu; iako je već bilo prošlo tri sata kako je sunce
izašlo, vrata su bila zatvorena. Začuđen, princ je prošetao kroz
četvrt, ali nije opazio ništa sumnjivo. Skladište je izgledalo
napušteno.
Bojeći se da je u pitanju klopka, Ramzes je sačekao do večeri. Tako
su ljudi neprestano prolazili ulicom, nitko nije ušao u zgradu.
On se obratio jednom vodonoši koji je opskrbljivao zanatlije.
- Poznaješ li ovu radionicu?
- U njoj prave grumenje tinte.
- Zašto je zatvorena?
- Vrata su zatvorena već tjedan dana, što je čudno.
- Što se dogodilo s vlasnicima?
- Ne znam.
- Tko su oni?
- Ovdje smo viđali samo radnike, ali ne i gazdu.
- Kome su isporučivali robu?
- To se mene ne tiče. Vodonoša se potom brzo udaljio.
Ramzes je odlučio upotrijebiti istu taktiku kao i Ameni; popeo se
ljestvama na krov skladišta, pažljivo ga pretrčao i ušao u zgradu.
Brzo je završio pretres; skladište je bilo prazrio.
Zajedno s ostalim kraljevskim pisarima, Ramzes je pozvan u hram
Ptaha, boga koji je riječju stvorio svijet; svaki od njih se pojavio
pred vrhovnim svećenikom i podnio sažeto izvješće o svom
nedavnom radu. Učitelj zanatlija ih je podsjetio da svoj govor
moraju oblikovati kao što se oblikuje materijal i da svoje riječi
prilagođavaju učenju mudraca.
Kad je svečanost završila, Sari je čestitao svom bivšem učeniku.
- Ponosan sam što sam bio tvoj odgajatelj; iako zli jezici pričaju
svašta, izgleda da slijediš put znanja. Uči i dalje i biti ćeš ugledan
čovjek.
- Je li to važnije nego dosegnuti istinu o svom pravom biću?
Sari nije mogao sakriti zbunjenost.
- U trenutku kada si se konačno opametio, načuo sam neočekivane
glasine o tebi.
- Kakve?
- Govorka se da tražiš nekog vozača dvokolica koji je u bijegu, a da
je tvoj osobni tajnik bio ozbiljno ozlijeđen.
- To nisu prazne priče. ;
- Pusti vlasti neka radi svoj posao i zaboravi na te neugodnosti;
policija je za takve stvari mjerodavnija od tebe. Na kraju će pronaći
krivce, vjeruj mi; tebe čeka još mnogo posla. Najvažnije od svega je
da poštuješ svoj položaj.
Cd
Ručak nasamo s majkom bila je izuzetna prilika koju je Ramzes
znao cijeniti. Suviše zauzeta vođenjem države, posao u kojem je
imala velikog udjela, svakodnevnim i sezonskim obredima, a da se
ne spominju njezine mnogobrojne dužnosti na dvoru, velika
kraljevska supruga imala je malo slobodnog vremena za sebe i
svoje bližnje.
Posude od alabastera bile su poredane na niskim stolovima ispod
svoda s tankim drvenim stupovima koji je stvarao umirujući hlad.
Kako se vraćala sa savjeta posvećenog imenovanju glavnih
pjevačica boga Amona, zaduženih za glazbeni dio obreda, Tuja je
bila u dugoj lanenoj haljini s naborima i nosila je debelu zlatnu
ogrlicu. Ramzes je prema njoj osjećao bezgraničnu nježnost,
pomiješanu sa sve većim divljenjem. Nijedna žena nije joj bila ravna,
nijedna žena se čak nije niti usudila s njom uspoređivati; usprkos
svom skromnom podrijetlu, bila je rođena za kraljicu. Jedino ona je
mogla probuditi Setijevu ljubav i uz njega upravljati Egiptom.
Na jelovniku su bili salata, krastavci, goveđi kotlet, kozji sir,
okrugli kolač s medom, lepinje od krupne pšenice i vino iz oaza
razblaženo s vodom. Kraljica je voljela vrijeme glavnog objeda na
kojem nije okupljala ni nametljivce ni molioce; mir njenog osobnog
vrta koji je okruživalo jedno jezero hranio ju je kao i hrana koju je
brižljivo odabirao i pripremao njezin kuhar.
- Kako je proteklo tvoje putovanje u Gebel Silsilu?
- Osjetio sam kakvu snagu imaju radnici u kamenolomu i mornari.
- Ni jedno ni drugo te nije zadržalo.
- Moj otac nije tako želio.
- On je strog gospodar koji će od tebe tražiti više nego što možeš
dati.
- Znaš li možda što je odlučio o mojoj sudbini?
- Danas nemaš mnogo volje za hranom.
- Zar je nužno da me držite u neznanju?
- Bojiš li se faraona ili imaš povjerenja u njega?
- Strah ne obitava u mom srcu.
- Pripremi se svim svojim bićem za bitku na koju su te izazvali, ne
osvrći se, odbaci svako žaljenje i grižnju savjesti, nemoj biti zavidan
niti ljubomoran. I uživaj u svakom trenutku koji provedeš s ocem,
kao u božanskom daru. Je li išta drugo važno?
Princ je kušao goveđi kotlet, pečen baš koliko treba i ukrašen
bijelim lukom i začinima. Preko čistog plavog neba proletio je veliki
ibis.
- Treba mi tvoja pomoć. Policija pravi od mene budalu.
- To je ozbiljna optužba, sine.
- Mislim daje osnovana.
- Imaš li dokaze?
- Ne, zato se i obraćam tebi.
- Ni ja nisam iznad zakona.
- Ako zatražiš ozbiljnu istragu, ona će biti pokrenuta. Niko ne
traga za čovjekom koji je potplatio mog napadača, nitko ne želi
otkriti onoga koji upravlja proizvodnjom nekvalitetne tinte što se
prodaje pisarima kao prvoklasni proizvod. Moj prijatelj Ameni
umalo nije nastradao jer je otkrio sumnjivu radionicu; ali zločinac je
ispraznio skladište i nijedan stanovnik te četvrti se ne usuđuje
svjedočiti protiv njega. Dakle u pitanju je netko utjecajan, toliko
utjecajan da ulijeva strah u ljude.
— Na koga ciljaš? Ramzes je šutio.
- Učinit ću sve što mogu - obećala je Tuja.

Faraonova lađa je plovila na sjever. Krenuvši iz Memphisa, pratila

je glavni tok Nila, a onda skrenula u jedan od njenih rukavaca koji
je zalazio duboko u srce Delte.
Ramzes je bio ushićen.
Ovdje nije bilo ni traga pustinji; u ovim predjelima koji su pripadali
Horusu, dok je Set5 vladao dolinom kroz koju je rijeka sebi krčila
prolaz između dviju obala i borila se sa sušom, voda je bila
gospodar. Divlji dio Delte nalikovao je na ogromnu močvaru,
nastanjenu pticama kojih je bilo na tisuće, šumama papirusa i
ribama. Niti jedan grad se nije ukazivao na vidiku, čak ni selo, već
samo nekoliko ribarskih koliba na vrhovima brežuljaka koji su se
uzdizali nad vodom. Svjetlost nije bila nepomična, kao u dolini;
vjetar koji je dolazio s mora njihao je trske.
Crni flamingosi, patke, čaplje i pelikani dijelili su to ogromno
prostranstvo u kojem su se gubili vijugavi kanali; cibetka je
proždirala jaja iz gnijezda vodomara, jedna zmija je gmizala kroz
gustiš iznad kojega su letjeli šareni leptiri. Čovjek još nije bio
zagospodario ovim predjelima.
5 Horus i Set, dva brata koja su, prema odluci bogova, dijelila među
sobom svemir i Bgipat
Lađa je sve sporije klizila, pod opreznom rukom kapetana koji je
poznavao ćud ovog labirinta; na lađi su bili dvadesetorica iskusnih
mornara i gospodar zemlje koji je stajao na pramcu. Njegov sin ga
je krišom promatrao, opčinjen njegovim dostojanstvenim držanjem;
Seti je simbolizirao Egipat, on je bio Egipat, nasljednik tisućgodišnje
loze, svjestan božanske veličine i ljudske malenkosti. U očima
naroda, faraon je ostajao tajanstvena ličnost, čija je prava domovina
zvjezdano nebo; njegova prisutnost na zemlji održavala je vezu s
drugim svijetom, njegov pogled je otvarao vrata tog svijeta
njegovom narodu. Bez njega, divljaštvo bi zavladalo na obje obale; s
njim, budućnost je obećavala vječnost.
Iako nije znao cilj putovanja, Ramzes je opisivao i ovaj pohod. Ni
otac ni posada nisu pristajali na razgovor. Princ je primijetio
pritajenu zabrinutost, kao da je neka skrivena opasnost prijetila lađi.
U svakom trenutku nekakvo čudovište je moglo izroniti iz vode i
progutati ih. Kao i prilikom prvog putovanja, Seti nije dao vremena
sinu da izvijesti lijepu Izet i Amenija o svom odlasku. Ramzes je
mogao zamisliti bijes svoje ljubavnice i zabrinutost svog prijatelja,
ali nijedan razlog, pa bili to ljubav ili prijateljstvo, nisu ga mogli
spriječiti da krene za svojim ocem tamo kuda ga je on naumio
Jedan kanal se ukazao pred njima; sada su mnogo lakše
napredovali i lađa je najzad pristala uz otočić obrastao travom na
kojem je bila podignuta neobična drvena kula. Kralj je sišao niz
ljestve od užadi; Ramzes je krenuo za njim. Faraon i njegov sin
popeli su se na vrh kule koja je bila skrivena iza jednog pletera.
Odozgo se vidjelo samo nebo.
Seti je bio tako zadubljen u misli da se Ramzes nije usuđivao
postaviti mu bilo kakvo pitanje.
Odjednom, faraonov pogled je zasjao.
- Gledaj, Ramzese, gledaj dobro!
Toliko visoko na nebeskom plavetnilu da je izgledalo da dodiruje
sunce, jato ptica selica u obliku slova V letjelo je prema jugu.
— One dolaze s druge strane svih poznatih svjetova - otkrio mu je
Seti - iz beskraja u kojem bogovi neprestano stvaraju život. Kada
borave na oceanu moći, postaju ptice s ljudskom glavom i hrane se
svjetlošću; kada prelaze granice ovog svijeta, pretvaraju se u
lastavicu ili neku drugu pticu selicu. Ne zaboravi ih gledati, jer to
su naši uskrsli preci koji mole sunce da nas njegov oganj ne sprži;
oni nadahnjuju faraonove misli i pokazuju mu put koji ljudske oči
ne vide.
Čim se spustila noć i zvijezde zablistale, Seti je počeo podučavati
sina o nebu. Otkrio mu je nazive sazviježđa, neumorno kretanje
planeta, sunca i mjeseca i značenje nebeskih kuća. Zar nije dano
faraonu da rasprostre svoju moć do kraja svemira, tako da njegova
ruka može svugdje dosegnuti?
Ramzes je slušao, široko otvorivši uši i srce; ove riječi su mu bile
kao hrana od koje nije želio ispustiti niti mrvicu. Ali zora je došla
suviše brzo i jutro je svanulo.
Zbog gustog isprepletanog raslinja, kraljevska lađa nije mogla dalje
ploviti. Seti, Ramzes i četvorica mornara, naoružani kopljima,
lukovima i palicama ušli su u lagani čamac od papirusa; faraon
osobno je veslačima pokazivao smjer kretanja.
Ramzes je osjećao kao da ga neka sila odnosi u drugi svijet, sasvim
različit od doline. U ove predjele ljudska noga još nikada nije
kročila; visoki osam metara, papirusi su ponekad zaklanjali sunce.
Da mu koža nije bila premazana debelim slojem masnog melema,
princa bi pojele na tisuće insekata koji su svojim zujanjem stvarali
nesnosnu buku.
Kada su prošli kroz močvarnu šumu, čamac je tiho skliznuo u
jezero u kojem su se uzdizala dva otočića.
- To su sveti gradovi Pe i Dep - otkrio je faraon sinu.
- Gradovi? - začudio se Ramzes.
- Namijenjeni su dušama pravednih; njihov grad je
nedirnuta priroda. Kada je život izronio iz praiskonskog oceana,
pojavio se u obliku brežuljka koji se izdiže iz vode; ovo su dva
sveta brežuljka koji, sjedinjeni u tvojem duhu, čine jedinu zemlju u
kojoj bogovi vole obitavati.
Zajedno s ocem, Ramzes je stao na tlo "svetih gradova" i pomolio se
ispred skromnog svetišta, običnom kolibom od trske ispred koje je
u zemlju bio zaboden jedan štap s vrhom istesanim. u obliku
spirale.
- Ovo je simbol dužnosti - objasnio je faraon. - Svatko treba pronaći
svoju i izvršiti ju, prije nego što se posveti sebi. Faraonova dužnost
je da bude prvi sluga bogova; ako bi prvo mislio na vlastito
blagostanje i sreću, bio bi običan tlačitelj.
Oko njih su lebdjele nebrojene opasne i nevidljive sile; bilo je
nemoguće biti spokojan u tom vrtlogu u kojem se neprestano
moralo biti na oprezu. Samo je Seti izgledao hladnokrvan, kao da se
ta tajanstvena priroda podčinjavala njegovoj volji. Da njegov
pogled nije izražavao spokoj i sigurnost, Ramzes bi bio uvjeren da
su izgubljeni usred divovskih papirusa.
Odjednom; pogled se otvorio; čamac je počeo kliziti kroz
zelenkastu vodu koja je zapljuskivala obalu na kojoj su živjeli ribari.
Nagi, bradati, boravili su u oskudnim kolibama, koristili mrežu,
udicu i vršu za hvatanje riba, presijecali ulov dugačkim noževima,
čistili ga i sušili na suncu. Dvojica od njih nosila su grgeča iz Nila
koji je bio toliko velik da se motka na koju su ga okačili savijala pod
njegovom težinom.
Iznenađeni nenadanim posjetom, ribari su izgledali uplašeni i
neprijateljski raspoloženi; stisnuti jedni uz druge, prijetili su
pridošlicama mašući svojim noževima.
Ramzes je prvi pošao naprijed; njihovi prijeteći pogledi usmjerili su
se prema njemu.
- Naklonite se pred faraonom.
Ribari su spustili noževe, prsti su im se opustili i oružje im je
skliznulo na meku zemlju. Setijevi podanici ničice su pali pred
svojim vladarom, a zatim ga pozvali da s njima podijeli njihov
obrok.
Ribari su se počeli šaliti s vojnicima, a ovi im zauzvrat ponudiše
dva vrča piva. Kad ih je uhvatio san, Seti se obrati sinu, pri
svjetlucanju baklji čiji je plamen rastjerivao insekte i divlje zvijeri.
- Ovo su najsiromašniji među ljudima, ali obavljaju svoju dužnost i
čekaju tvoju podršku. Faraon je onaj koji pomaže slabijeg, štiti
udovicu, hrani siroče, izlazi u susret svakome tko živi u bijedi,
hrabri pastir koji danonoćno bdije, štit za obranu svog naroda.
Neka o onome kojeg Bog izabere za najvišu dužnost narod govori:
"Nitko nije gladovao tijekom njegove vladavine". Nema
plemenitijeg zadatka nego postati ka Egipta, sine, hrana cijelog
naroda.
Ramzes je ostao nekoliko tjedana s ribarima i beračima papirusa.
Naučio je prepoznati mnoge vrste jestivih riba i napraviti lagani
čamac, razvio je instinkt lovca. U početku se gubio, a onda se vrlo
brzo počeo snalaziti u labirintu kanala i močvara, uživajući u
pričama ribara kako su izvukli iz vode ogromne ribe poslije
nekoliko sati borbe.
Iako su vodili težak život, nisu ga željeli mijenjati; život stanovnika
u dolini izgledao im je sumoran i bez ljepote. Kratki boravci u tim
suviše uglađenim krajevima bili su im dovoljni; nakon što bi se
nauživali ženske nježnosti i zasitili mesa i povrća, vraćali su se u
močvare Delte.
Princ je upijao njihovu snagu; počeo je gledati i osluškivati kao oni.
Očvrsnuo u njihovom društvu, nije se žalio kada mu je umor
razdirao tijelo i zaboravio je, po drugi puta, na svoj povlašteni
položaj. Njegova snaga i spretnost činile su
čudo; sam je radio za trojicu iskusnih ribara. Ali taj podvig je
izazvao više ljubomore nego divljenja, pa su kraljevog sina brzo
udaljili od svih poslova.
Jedan san se srušio, san da postane netko drugi, da se odrekne
tajanstvene snage koja ga je pokretala, da bude nalik nekom
drugom i provede mladost kao radnik u kamenolomu, mornar ili
ribar. Seti ga je odveo na granicu zemlje, u ovo bespuće gdje je
more bilo tako blizu i već gutalo zemlju, da bi postao svjestan svog
pravog bića oslobodivši se dječjih snova.
Otac ga je ostavio samog. Ali, nije li mu one noći uoči svog polaska,
pokazao put prema kraljevstvu? Te njegove riječi bile su upućene
Ramzesu, i nikome drugome.
Bio je to samo san, tfenutak milosti i ništa više. Seti je govorio vjetru,
vodi, beskraju Delte, a sin mu je služio samo da bi istakao sebe.
Odveo ga je na kraj svijeta da bi slomio njegovu oholost i uobrazilju.
Ramzes neće voditi život vladara.
Ipak, osjećao je bliskost sa Setijem, iako je faraon imao tešku i
nepristupačnu prirodu; želio je čuti njegove pouke, dokazati svoje
sposobnosti, nadići sebe. Ne, u njemu nije gorio običan plamen;
njegov otac je dobro vidio i počeo mu je bez sumnje polako
otkrivati tajne kraljevske dužnosti.
Nitko neće doći po njega; sam se mora vratiti.
Ramzes je ribare napustio prije svitanja, dok su još spavali zbijeni
oko vatre. Zaplovio je ravno prema jugu, u dugačkom lakom
čamcu od papirusa, ujednačenim zamasima dva vesla. Odredio je
dobar pravac, orijentirajući se prema zvijezdama, a onda se oslonio
na svoju intuiciju dok nije ušao u najveći rukavac rijeke. Sjeverni
vjetar mu je puhao s leđa; njegove ruke su neumorno nastavljale
veslati. Usredotočen na svoj cilj, praveći kratke predahe, hraneći se
suhom ribom koju je bio ponio sa sobom, Ramzes se srodio sa
strujom, ne želeći se s njom boriti. Kormorani su ga nadlijetali,
kupao se u sunčevim zrakama.
Pred njim, na kraju Delte, zabijelile su se zidine Memphisa.

Vrućina je postajala nepodnošljiva. Ljudi i stoka radili su sporije

nego inače, nadajući se poplavi koja je donosila dug odmor onima
koji se nisu željeli zaposliti na faraonovim gradilištima. Poslije
žetve, činilo se da zemlja umire od žeđi, ali boja Nila se promijenila
i smeđi preljevi nagovještavali su skori nadolazak blagotvorne
vode od koje je ovisilo blagostanje Egipta.
U velikim gradovima, svi su tražili hlad; na tržnicama, prodavači
su se sklanjali ispod velikih platnenih krila razapetih između
drvenih stupaca. Bio je to sam početak razdoblja kojega su se svi
bojali - pet posljednjih dana u godini koji nisu pripadali skladnom
kalendaru od dvanaest mjeseci po trideset dana. Tih pet dana,
izvan pravilnog kruga, spadali su pod vlast Sekhmet, strašne
boginje s lavljom glavom koja bi istrijebila ljudski rod, kada se
pobunio protiv svjetlosti, da mu stvoritelj nije ponovo pritekao u
pomoć, uvjerivši božansku zvijer kako pije ljudsku krv dok je
zapravo pila crveno pivo od kukolja. Svake godine u isto vrijeme,
zapovijedala bi oblacima bolesti i kužnih isparenja da se spuste na
zemlju i namjerila bi se osloboditi svijet prisutnosti zlih, podlih i
pokvarenih ljudi. U hramovima su danonoćno pjevali molitve kako
bi se Sekhmet umilostivila, a faraon osobno je držao tajno
bogoslužje koje će ponovno omogućiti, ako je kralj bio pravedan, da
se smrt pretvori u život.Tijekom tih pet zastrašujućih dana,
gospodarske djelatnosti su mahom zamrle; odlagali su se svi
planovi i putovanja, lađe nisu isplovljavale, mnoga polja su
bila pusta. Oni koji nisu mislili o tome na vrijeme žurili su da što
bolje učvrste brane, strahujući od snažnih vjetrova koji su izražavali
bijes osvetoljubive lavice. Da faraon nije pritjecao u pomoć, što bi
ostalo od zemlje, opustošene udarima rušilačkih sila?
Načelnik dvorskog osiguranja u Memphisu također bi se volio
zavući u svoj ured i sačekati proslavu Nove godine, kada su se srca
ljudi, oslobođena straha, prepuštala bujici radosti. Ali, upravo ga je
pozvala k sebi kraljica Tuja i on se nije prestajao pitati za razlog tog
poziva. Obično nije imao neposrednog dodira s velikom
kraljevskom suprugom i primao je zapovijedi od njenog komornika;
otkud ovaj neuobičajen korak?
Faraonova supruga mu je ulijevala strah, kao i mnogim
uglednicima; bilo joj je stalo da egipatski dvor služi kao primjer, pa
nije trpjela osrednjost. Tko se njoj ne bi svidio, napravio bi
nepopravljivu grešku.
Sve do sada, načelnik dvorskog osiguranja mirno je obavljao svoj
posao, bez pohvala i prijekora, penjući se stepenicama hijerarhije, a
da nikom nije zasmetao. Imao je dara proći neprimijećen i pustiti
korijen na mjestu koje je zauzimao. Otkako je stupio na tu dužnost,
nijedan nemili događaj nije narušio mir na dvoru.
Nijedan nemili događaj osim ovog poziva.
Da ga netko od njegovih podređenih, koji je bacio oko na njegov
položaj, nije oklevetao? Da možda nije neki povjerenik kraljevske
obitelji želio njegovu propast? Za kakvu li je grešku optužen?
Ovakva pitanja su ga mučila i zadavala mu nesnosnu glavobolju.
Dok je sav drhtao i neprirodno treptao, uveli su ga u odaju za
primanje u kojoj se nalazila kraljica. Iako je bio viši rastom od nje,
učinila mu se ogromnom. On pade ničice pred njom.
- Veličanstvo, neka vam bogovi budu naklonjeni i neka...
- Dosta praznih riječi; sjednite.
Velika kraljevska supruga mu pokaza na udobnu stolicu;
činovnik se nije usudio podignuti pogled prema njoj. Kako je jedna
tako sitna žena mogla imati tako snažnu ličnost?
- Pretpostavljam da znate da je jedan konjušar pokušao ugroziti
Ramzesov život?
- Da, Veličanstvo.
- I također znate da se traga za vozačem dvokolice koji je bio s
Ramzesom u lovu i koji možda stoji iza ovog pokušaja zločina?
- Da, Veličanstvo.
- Bez sumnje ste obaviješteni kako napreduje istraga.
- Ona će, po svemu sudeći, biti duga i teška.
- «Po svemu sudeći»... Iznenađujući izraz! Da se ne bojite otkriti
istinu?
Načelnik osiguranja je poskočio kao da ga je ubola osa.
- Naravno da ne! Ja...
- Sjednite i slušajte me pažljivo. Imam osjećaj da netko želi
zataškati taj slučaj i predstaviti ga kao slučaj samoobrane; Ramzes
je preživio, njegov napadač je mrtav, ali naredbodavac je nestao.
Što vi uopće istražujete? Usprkos upornosti mog sina, ništa novo
niste otkrili. Hoćemo li se usporediti s nekom barbarskom
kneževinom u kojoj pojam pravde nema više nikakvo značenje?
- Veličanstvo! Vi znate koliko je policija požrtvovna, vi...
- Ja vidim njenu nesposobnost i nadam se da je prolazna; ako
netko ometa istragu, ja ću to otkriti. Točnije, vi ćete to utvrditi.
- Ja? Ali...
- Vama je na vašem položaju najlakše voditi brzu i neupadljivu
istragu. Pronađite vozača dvokolice koji je namamio Ramzesa u
klopku i dovedite ga pred sud.
- Veličanstvo, ja...
- Imate li nekih primjedbi?
Sav skrhan, načelnik osiguranja je osjetio kako se u njega zarila
jedna Sekhmetina strijela. Kako da ugodi kraljici, a da se ne izloži
opasnosti ili izazove nečije nezadovoljstvo? Ako je pravi krivac za
napad bila neka visoka ličnost, pokazat će više surovosti od Tuje...
Ali ona nije trpjela neuspjeh.
- Ne, naravno da ne... Ali to neće biti lako.
- To ste već rekli; ako sam se obratila vama, znači da nije u pitanju
rutinski posao. Ipak, povjerit ću vam još jedan zadatak koji je
mnogo lakši.
Tuja je ispričala načelniku slučaj o preprodaji tinte i tajanstvenoj
radionici u kojoj se ona proizvodila; zahvaljujući podacima koje je
dobila od Ramzesa, dala je točan opis mjesta i zatražila ime
vlasnika.
- Jesu li ova dva slučaja povezana, Veličanstvo?
- Malo vjerojatno, ali tko zna? Vaša marljivost će to razjasniti.
- Ne sumnjajte u mene.
- Očarana sam zbog toga; a sada na posao. Kraljica se povukla u
privatne odaje.
A uglednik se zapitao, sav slomljen i s glavoboljom, je li njegov
jedini spas pribjeći vradžbinama.

Henar je blistao.
Oko Setijevog starijeg sina, u jednoj od dvorana za prijeme u
kraljevskoj palači, okupilo se na desetine trgovaca prispjelih iz
cijelog svijeta: Ciprani, Feničani, Egejčani, Sirijci, Libanonci,
Afrikanci, istočnjaci žute rase, ljudi vrlo blijedog lica sa sjevera,
došli su na njegov poziv. Slava Setijevog Egipta u svijetu dopirala je
tako daleko da je poziv na dvor smatran posebnom čašću; jedino
nije bilo predstavnika hetitske države koja je pokazivala sve više
neprijateljstva prema faraonovoj politici.
Za Henara, međunarodna trgovina bila je budućnost čovječanstva.
U luke Fenicije, Biblosa, Ugarita, pristajale su
lađe koje su pristizale s Krete, iz Afrike i s Dalekog istoka; zašto je
Egipat pokazivao suzdržanost prema širenju te razmjene, navodeći
kao razlog čuvanje osobitosti i tradicije? Henar se divio svom ocu,
ali mu je zamjerao što nije čovjek napretka. Da je na njegovom
mjestu, pristupio bi isušivanju najvećeg dijela Delte i stvaranju
brojnih trgovačkih luka na sredozemnoj obali. Kao i njegovi preci,
Seti je najveću brigu posvećivao sigurnosti Dviju zemalja; umjesto
da razvija obrambeni sustav i priprema vojsku za rat, nije li bilo
bolje trgovati s Hetitima i, u slučaju potrebe, umiri najratobornije
učinivši ih bogatima?
Kada bude stupio na prijestolje, Henar će ukinuti nasilje. Mrzio je
vojsku, generale i vojnike, ograničen duh ratnih huškača,
gospodarenje sirovom snagom; tako se nije moglo dugo vladati.
Prije ili kasnije, poražena strana postaje pobjednik ustavši protiv
svog osvajača. Ali zato, ako se taj narod stavi u okove ekonomskih
zakona koje je samo jedna mala kasta razumijevala i njima
upravljala, bio bi isključen svaki pokušaj otpora.
Henar je zahvaljivao sudbini što je rođen kao stariji kraljev sin i
izabran za nasljednika prijestolja; sigurno je da ga Ramzes, koji je
bio nemirnog duha i neupućen u državne poslove, neće spriječiti da
ostvari svoje veličanstvene snove. Trgovačka mreža koja bi
obuhvatila cijeli civilizirani svijet u kojem bi on bio neograničeni
gospodar, savezi koji bi išli na ruku njegovim interesima, jedan
jedini narod u kojem bi nestale različitosti i zamrli običaji... Je li bilo
blistavije zamisli?
Egipat nije bio važan... Poslužio bi mu kao polazna točka, svakako,
ali bi uskoro postao previše tijesan; jug začahuren u tradiciju nije
imao nikakve budućnosti. Kada bude ostvario svoj cilj, preselit će
se u neku gostoljubivu zemlju iz koje će upravljati svojim carstvom.
Strane trgovce obično nisu primali na dvor; Setijev nasljednik je tim
prijemom isticao značaj koji im je on pridavao. Tako je pripremao
budućnost, želeći da ona što prije nastupi. Neće biti lako uvjeriti
Setija da promijeni stav;
ali, zar se jedan vladar, makar ga i Maat poštivala, nije morao
pokoravati zahtjevima vremena? Henar je vjerovao da su njegovi
razlozi dovoljno jaki.
Prijem je bio izuzetno uspješan. Strani su trgovci obećali Henaru da
će mu pokloniti najljepše vaze koje su izrađivali njihovi obrtnici;
tako će obogatiti kolekciju, koja je bila na glasu na cijelom Bliskom
istoku sve do Krete. Što sve nije u stanju žrtvovati samo da dobije
jedan savršen predmet profinjenih linija i čarobnih boja?
Pričinjavalo mu je zadovoljstvo da ih posjeduje, ali također i da ih
gleda; sam pred svojim blagom, Henar je osjećao užitak koji nitko i
ništa nije moglo nadmašiti.
Jedan od njegovih doušnika mu je prišao nakon što je prekinuo
srdačan razgovor s nekim azijskim trgovcem.
- Iskrsnula je jedna nevolja - promrmlja doušnik.
- O čemu je riječ?
- Vaša majka nije zadovoljna ishodom službene istrage. Henar je
napravio grimasu nezadovoljstva.
- Da nije tek njezin prolazni hir?
- Mnogo je ozbiljnije.
- Hoće li sama istraživati?
- Ovlastila je načelnika dvorskog osiguranja.
- On je običan nesposobnjaković.
- Kad je stjeran uza zid, može postati nezgodan.
- Pustimo ga da se koprca.
- A ako nešto otkrije?
- To je malo vjerojatno.
- Zar ne bi bilo pametnije upozoriti ga?
- Bojim se da može napraviti neki neočekivan korak; budale je
teško kontrolirati. Uostalom, neće otkriti nijedan ozbiljan trag.
- Što zapovijedate?
- Samo promatrajte sa strane i izvješćujte me. Doušnik se izgubio, a
Henar se okrenuo prema gostima. Iako je bio uznemiren, ljubazno
se smješkao.

Riječna policija neprestano je nadgledala prilaz sjevernom

pristaništu u Memphisu; polasci i dolasci lađa bili su točno
propisani, da bi se izbjegla bilo kakva nezgoda. Nakon što bi
prepoznali lađu, u slučaju gustog prometa, davali su joj znak da
pričeka prije nego što će se usidriti na svoje mjesto.
Nadzornik glavnog kanala je gotovo rastresenim pogledom
promatrao kanal; u vrijeme ručka promet se prorijedio. S vrha bijele
kule koju je pržila vrelina sunca, policajac je s ponosom promatrao
Nil, kanale i zelena polja, čija je širina najavljivala blizinu Delte. Za
manje od jednog sata, kada sunce počne prelaziti zenit, vratit će se
kući u južno predgrađe grada i uživati u okrepljujućem
popodnevnom odmoru prije nego što se poigra sa svojom djecom.
Trbuh mu se žalio na glad; stoga je sada žvakao komad lepinje
nadjeven salatom ubranom toga jutra. Njegov posao bio je
zamorniji nego što se činilo; nije li zahtijevao izuzetnu pažnju?
Odjednom se pred njegovim budnim pogledom ukazao čudan
prizor.
Najprije je pomislio da je varka koju je izazvalo poigravanje dnevne
svjetlosti na plavetnilu rijeke; zaboravljajući na užinu, prikovao je
pogled za nevjerojatan čamčić koji je klizio između dva tegljača
natovarena amforama i vrećama žita.
To je uistinu bio dugačak, uzak čamac od papirusa... A u njemu je
bio mišićavi mladić koji je zamahivao veslom divljom brzinom!
Obično takvi čamci nisu izlazili iz vodenog labirinta Delte...
A što je najvažnije, ovaj nije bio upisan na popis lađa koje su imale
dozvolu za plovidbu tog dana! Pomoću ogledala, policajac je
uputio optički signal jedinici koja je bila u stalnoj pripravnosti. Tri
brze barke koje su pokretali dobro uvježbani veslači, jurnule su na
uljeza i on se je morao zaustaviti. Princ Ramzes se iskrcao u pratnji
dvojice policajaca.
Lijepa Izet nije krila svoj bijes.
- Zašto me Ramzes odbija primiti?
- Ne znam - odgovorio je Ameni, kojega je glava još boljela od onog
udarca.
- Je li bolestan?
- Nadam se da nije.
- Je li ti govorio o meni?
- Nije.
- Trebao bi biti susretljiviji, Ameni!
- To nije uloga osobnog tajnika.
- Vraćam se sutra. - Kako želite.
- Potrudi se da budeš susretljiviji; ako me pustiš k njemu, bit ćeš
nagrađen.
- Moja plaća mi je dovoljna.
Mlada žena je slegnula ramenima i povukla se.
Ameni je bio zbunjen; otkako se vratio iz Delte, Ramzes se zatvorio
u svoju sobu i nije progovorio nijednu riječ. Jeo je preko volje
obroke koje mu je donosio njegov prijatelj, iščitavao pouke mudrog
Ptah-Hotepa ili je ostajao na terasi odakle je promatrao grad i u
daljini piramide u Gizi i Sakari.
Iako nije uspio pobuditi njegovu pozornost, Ameni ga je ipak
obavijestio o ishodu istrage. Sudeći po skicama za dokumente,
sumnjiva radionica je svakako pripadala nekoj važnoj ličnosti koja
je zapošljavala više zanatlija, ali Ameni je nailazio na zid šutnje koji
nije mogao probiti.
Lud od sreće, Noćobdija je radosno dočekao gospodara i više se nije
od njega odvajao, iz straha da ga ponovno ne izgubi; tražeći
milovanja ili ležeći pokraj nogu svog gospodara, zlatnožuti pas
oborenih ušiju, s repom koji se uvijao oko sebe, neumorno je
obavljao ulogu čuvara. Ramzes se povjeravao samo njemu.
Dan uoči Nove godine i praznika poplave, lijepa Izet je izgubila
strpljenje i, unatoč zabrani svog ljubavnika, pridružila mu se na
terasi na kojoj se on predavao mislima u društvu psa. Noćobdija je
iskezio zube, zarežao i uspravio uši.
- Umiri tu životinju!
Ramzesov ledeni pogled spriječio je mladu ženu da se približi.
- Što je bilo? Govori, molim te! Ramzes se ravnodušno okrenuo od
nje.
- Nemaš pravo tako se ponašati prema meni... Uplašila sam se za
tebe, ja te volim, a ti me nećeš udostojiti niti jednog jedinog pogleda!
- Ostavi me samog.
Ona kleknu, preklinjući ga.
- Samo jednu riječ!
Noćobdija je izgledao manje narogušen.
- Što hoćeš od mene?
- Pogledaj Nil, Izet.
- Mogu li ti prići?
On nije odgovorio, pa se ona ohrabrila; pas se nije umiješao između
njih.
- Zvijezda Sotis će izaći iz mraka - pokazao je Ramzes - sutra će se
roditi na istoku zajedno sa suncem i najavit će početak poplave.
- Nije li tako svake godine?
- Zar ne razumiješ da ova godina neće biti ista kao druge?
Ozbiljnost njegovog glasa ostavila je dubok dojam na lijepu Izetu;
nije se usudila lagati.
- Ne, ne razumijem.
- Pogledaj Nil.
Ona ga nježno uhvati pod ruku.
- Ne budi tako tajanstven; ja ti nisam neprijatelj. Što ti se dogodilo u
Delti?
- Otac me je natjerao da se suočim sa samim sobom.
- Što time želiš reći?
- Nemam prava na bježanje; bilo bi beskorisno da se skrivam.
- Ja vjerujem u tebe, Ramzese, ma kakva bila tvoja sudbina.
On ju je nježno pomilovao po kosi. Ona ga je pogledala, iznenađena;
iskušenje koje je doživio tamo, u sjevernim predjelima, izmijenilo
ga je.
Dječak je postao muškarac.
Muškarac očaravajuće ljepote, muškarac u kojega je bila smrtno
zaljubljena.

Stručnjaci za mjerenje vodostaja Nila nisu se prevarili kada su

najavili dan kada će voda nadoći i izliti se na obale grada.
Svetkovina je odmah započela; narod je uzvikivao da jte boginja
Izida, poslije duge potrage, pronašla i uskrsla Ozirisa. Tek što je
svanulo, otvorili su branu koja je zatvarala glavni kanal koji je
opsluživao grad, a bujica nadošle vode silovito je jurnula; da bi se
rijeka dovoljno izlila, a da pritom ne sruši ništa pred sobom, narod
je bacio na tisuće malih kipova u bujicu. Oni su predstavljali Hapija,
plodonosnu moć Nila, koja je simbolično prikazivana kao muškarac
sa ženskim grudima, šumom papirusa na glavi i pladnjevima
punim hrane u rukama. Svaka obitelj će čuvati jednu čuturu od
fajanse napunjenu vodom iz nabujale rijeke, a njezina prisutnost će
im osigurati blagostanje.
Na dvoru se sve uskomešalo; za manje od jednog sata formirat će
se povorka koja će krenuti prema Nilu, s faraonom na čelu, da bi se
tamo obavio obred prinošenja žrtve. I svatko se pitao koje će mjesto
zauzeti u hijerarhiji koja će se otkriti pred narodom.
Henar je nemirno šetao gore dolje. Po deseti put je postavio isto
pitanje komorniku.
- Je li moj otac najzad potvrdio moju ulogu?
- Još nije.
- To je suludo! Raspitajte se kod ljudi zaduženih za protokol.
- Kralj će osobno dati zapovjed na čelu povorke.
- Svi je već znaju!
- Oprostite, ne znam ništa više od toga. Razdražen, Henar je
provjerio nabore svoje duge lanene
haljine i popravio ogrlicu s tri niza kuglica od crvenog ahata; rado
bi pokazao i više raskoši, ali nije smio uvrijediti oca. Tako su se
glasine potvrdile; očigledno daje Seti namjeravao izmijeniti
određene odredbe u protokolu, u dogovoru s kraljicom. Ali, zašto
on nije bio upućen u to? Ako ga je kraljevski par na taj način držao
na udaljenosti, uskoro će pasti u nemilost. A tko je mogao biti
uzrok tome, ako ne slavoljubivi Ramzes?
Henar je bez sumnje pogriješio kada je podcijenio svog mlađeg
brata; ta guja nije prestajala u potaji spletkariti protiv njega, misleći
da mu zadaje presudan udarac svojim klevetama. Tuja je saslušala
njegove laži i utjecala na svog muža.
Da, to je bio Ramzesov plan - zauzeti prvo mjesto iza kraljevskog
para tijekom velike narodne svečanosti i tako dokazati da je
potisnuo svog starijeg brata.
Henar zatraži prijem kod majke.
l ili
Dvije svećenice koje su odijevale veliku kraljevsku suprugu upravo
su dovršavale posao; kraljičin ukras na glavi, kruna na kojoj su bila
zadjenuta dva dugačka pera, podsjećao je da je ona utjelovljenje
daha života koji oplođuje cijelu zemlju. Zahvaljujući njezinoj
prisutnosti, suša će biti pobijeđena, a plodnost će se vratiti.
Henar se naklonio pred majkom.
- Otkuda toliko oklijevanja kada sam ja u pitanju?
- Na što se žališ?
- Zar ne bih trebao pomoći ocu tijekom žrtvenog
obreda na Nilu?
- Na njemu je da odluči.
- Zar niste izviješteni o njegovoj odluci?
- Da nisi izgubio povjerenje u svog oca? Obično si prvi koji hvali
mudrost njegovih odluka.
Henar ništa nije odgovorio, žaleći zbog svog koraka. Pred majkom
se osjećao nelagodno; nije se služila grubošću, ali je zastrašujuće
nepogrešivo probijala njegov oklop i pogađala ga pravo u živac.
- I dalje ih odobravam, budite sigurni.
- U tom slučaju, zašto brineš? Seti će postupiti onako kako je
najbolje za dobrobit Egipta. Nije li to najvažnije?
Da bi zaposlio ruke i duh, Ramzes je prepisivao na papirus jednu
pouku mudrog Ptah-hotepa: "Ako si vođa čija je dužnost izdavati
zapovijedi velikom broju ljudi", preporučivao je on, "trudi se da u
svakoj prigodi ispravno postupaš, tako da tvoj način upravljanja
bude bez greške." Princ je upijao tu misao, kao da se drevni pisac,
premošćujući stoljeća, obraćao upravo njemu.
Za manje od sata, šef protokola će doći po njega i pokazati mu
njegovo mjesto u povorci. Ako ga predosjećaj nije varao, zauzeti će
ono koje je obično bilo namijenjeno Henaru. Bilo je razumno da Seti
ne remeti utvrđeni poredak; ali zašto je protokol dozvoljavao da
lebdi tajna o hijerarhiji koja će biti pokazana ogromnoj gomili na
obalama Nila? Faraon je pripremao veliko iznenađenje. A to
iznenađenje bilo je stavljanje Ramzesa na Henarovo mjesto.
Nijedan zakon nije obvezivao kralja da odredi svog starijeg sina za
nasljednika; nije čak bio primoran birati ga među uglednicima.
Mnogi faraoni i kraljice potjecali su iz neuglednih obitelji ili onih
koje nisu imale dodira s dvorom; čak je i Tuja bila samo obična
građanka bez imetka.
Ramzesu su kroz glavu prolazili doživljaji koje je iskusio sa svojim
ocem; nijedan nije bio plod slučajnosti. Seti ga je lišio svih
samoobmana da bi otkrio njegovu pravu prirodu. Kao što se lav
rađa da bude lav, Ramzes je osjećao da je rođen da vlada.
Protivno onome što je vjerovao, nije raspolagao nikakvom
slobodom; sudbina mu je određivala put, a Seti je brinuo da se
nimalo od njega ne udalji.
Mnogobrojni dokoličari tiskali su se na rubu puta koji je vodio od
dvora ka rijeci; bila je to rijetka prilika vidjeti faraona, njegovu
suprugu, njihovu djecu i glavne dostojanstvenike, tog dana
svetkovine koja je obilježavala rađanje nove godine i povratak
poplave.
S prozora svojih odaja, Henar je gledao radoznalce koji će kroz
nekoliko minuta prisustvovati njegovom padu. Seti mu čak nije dao
ni mogućnost da se brani i dokaže da je Ramzes nesposoban biti
kralj. Budući je bio nedovoljno pronicav, vladar se tvrdoglavo
držao te proizvoljne i nepravedne odluke.
Veliki broj dvorjana neće je odobravati; Henar ih treba samo vješto
okupiti i potaknuti otpor čiji utjecaj Seti neće moći zanemariti.
Mnoge ugledne ličnosti gajile su povjerenje u Henara; ako Ramzes
napravi nekoliko pogrešnih koraka, njegov stariji brat brzo će
povratiti prednost. A ako se sam ne saplete, Henar će mu namjestiti
klopke koje neće izbjeći.
Šef protokola je zamolio mlađeg kraljevog sina da pođe za njim,
povorka je bila spremna krenuti.
Ramzes gaje spremno slijedio.
Povorka se protezala od dvorskih vratiju do izlaza iz četvrti
hramova; princa su poveli prema vrhu gdje se nalazio kraljevski
par, a ispred njih je bio predvodnik. Svećenici izbrijanih lubanja,
odjeveni u bijelo, propratili su pogledom prolazak mlađeg
Setijevog sina čije ih je dostojanstveno držanje iznenadilo. Neki su
ga još smatrali dječakom koji je bio zanesen igrom i beskrajnom
zabavom i predodređen za jednoličan i lagodan život.
Ramzes je krenuo naprijed.
Prošao je pokraj nekoliko utjecajnih dvorjana i uglednih gospi s
raskošnim ukrasima; prvi put se mladi princ pojavljivao pred
narodom. Ne, nije sanjao; njegov otac će ga upravo na Novu
godinu proglasiti suvladarom.
Ali, šef protokola se zaustavio.
Zamolio ga je da zauzme mjesto iza vrhovnog svećenika boga
Ptaha, daleko iza kraljevskog para, daleko iza Henara koji se, s
desne strane svog oca, i dalje šepurio kao izabrani Setijev
nasljednik.

dana Ramzes je odbijao jesti i bilo s kime razgovarati.

Ameni se je, svjestan ogromnog razočaranja svog prijatelja, znao
povući i ostati šutljiv; kao sjenka je bdio nad Ramzesom, ne
uznemiravajući ga. Doduše, princ nije više bio bilo tko u očima
naroda i nalazio se od sada među onim dvorjanima koji su
sudjelovali u državnim obredima, ali mjesto koje mu je bilo
dodijeljeno pravilo je od njega sasvim sporednu ličnost. U očima
cijelog svijeta, Henar je i dalje bio nasljednik krune.
Zlatnožuti pas oborenih ušiju osjetio je tugu svog gospodara i nije
tražio od njega da ga vodi u šetnju niti da se s njim igra.
Zahvaljujući povjerenju koje je postojalo između njih, princ je izišao
iz tamnice na koju je sam sebe osudio; hraneći Noćobdiju, on je
najzad prihvatio obrok koji je njemu nudio osobni tajnik.
- Ja sam obična uobražena budala, Ameni. Otac mi je dobro očitao
lekciju.
- Zar ima smisla sada mučiti sebe?
- Mislio sam da sam manje glup.
- fe li vlast toliko važna?
- Vlast nije, ali cilj je ostvariti svoju pravu prirodu! A ja sam bio
uvjeren da me moja prava priroda zove da vladam. Otac me je
udaljavao od prijestolja, a ja sam bio slijep.
- Hoćeš li prihvatiti svoju sudbinu?
- Čeka li me neka druga?
Ameni se bojao da princ ne napravi neki bezuman korak.
Ramzesovo očajanje bilo je toliko duboko da ga je moglo odvući u
neku suludu pustolovinu koja mu neće dati mira dok ne uništi sebe.
Samo će vrijeme ublažiti njegovo razočaranje, ali strpljenje je bilo
vrlina za koju princ nije znao.
- Sari nas poziva u ribolov - promrmlja Ameni - prihvaćaš
li tu zabavu?
- Kako ti hoćeš.
Mladi pisar se suzdržao da ne pokaže radost; ako Ramzes ponovno
počne uživati u svakodnevnim zadovoljstvima, brzo će se oporaviti.
Ramzesov bivši odgajatelj i njegova supruga okupili su najsjajnije
predstavnike obrazovane mladeži da bi ih uputili u jednu finu
zabavu, ribolov na jezeru u kojem su se praćakale uzgajene ribe.
Svaki sudionik je dobio tronožac i štap za pecanje od bagremovog
drveta; najspretniji od njih bit će proglašen pobjednikom
nadmetanja i dobit će predivan papirus koji je opisivao pustolovine
Sinuea, klasičnu pripovijest koju su cijenili brojni naraštaji učenih
ljudi.
Ramzes je prepustio svoje mjesto Ameniju kojeg je odmah osvojila
ova nova zabava. Kako će mladi pisar razumjeti da niti njegovo
prijateljstvo niti ljubav lijepe Izet neće ugasiti vatru koja je gorjela u
Rarnzesovoj duši? Vrijeme će samo raspiriti taj proždrljivi plamen
koji se je morao nečim hraniti. Što god mu sudbina nudila, neće
prihvatiti osrednji život. Samo su ga dvije osobe opčinjavale: njegov
otac i njegova majka, koji su istovremeno bili kralj i kraljica. Želio je
dijeliti njihove snove, i ničije druge.
Sari nježno spusti ruku na rame svom bivšem učeniku.
- Ova igra ti je dosadna?
- Tvoj prijem je uspio.
- Tvoja prisutnost mu je osigurala uspjeh.
- Postao si cinik?
- To mi nije bila namjera; tvoj položaj je sada jasno određen. Mnogi
dvorjani misle da si bio veličanstven u povorci.
Razdragani Sari izgledao je iskreno; odvukao je Ramzesa na jedno
sjenovito mjesto gdje se služilo svježe pivo.
- Zvanje kraljevskog pisara svatko bi poželio - izjavi on sa žarom.
- Stječeš kraljevo povjerenje, imaš pristup riznicama i žitnicama,
dobivaš značajan dio darova koji se prinose u hramovima, lijepo si
odjeven, imaš konje i barku, živiš u lijepoj vili, primaš prihode sa
svojih polja, a odane sluge brinu se o tvojoj udobnosti. Ruke ti se ne
umaraju, dlanovi ti ostaju nježni i bijeli, leđa čvrsta, ne nosiš teške
tovare, ne uzimaš u ruke ni lopatu ni motiku, pošteđen si teškog
rada, a tvoje naredbe brižljivo se izvršavaju. Tvoja paleta, tvoji
kalamosi i tvoj svitak papirusa osiguravaju ti uspjeh i čine od tebe
bogatog i poštovanog čovjeka. A slava, pitaš? Ali i nju ćeš imati!
Suvremenici učenih pisara pali su u zaborav, dok potomstvo kroz
pjesme slavi pisce.
- Budi pisar - recitirao je Ramzes ravnodušnim glasom - jer knjiga
je trajnija od stijene ili piramide; ona će sačuvati tvoje ime bolje od
bilo kakve građevine. Pisari imaju za nasljednike svoje knjige
mudrosti; svećenici koji slave njihove pogrebne obrede jesu njihovi
zapisi. Njihov sin je pločica na kojoj pišu, kamen prekriven
hijeroglifima je njihova supruga. Najsnažnije građevine postaju
trošne i nestaju, djelo pisara pamte mnogi naraštaji.
- Divno! - uzviknu Sari - nisi zaboravio ni slovo od mojih pouka.
- One su nam ostale od naših predaka.
- Naravno, naravno... Ali ja sam ti ih prenio.
- Odajem ti priznanje za to.
- Sve se više ponosim tobom! Budi dobar kraljevski pisar i ne misli
ni na što drugo.
Drugi su gosti zahtijevali da domaćin i njima posveti pažnju.
Razgovarali su, pili, lovili ribu, lažno se povjeravali jedni drugima,
a Ramzes se dosađivao, stran tim malim ljudima, zadovoljnim
vlastitom osrednjošću i povlasticama koje su uživali.
Njegova starija sestra nježno ga je uhvatila za ruku.
- Jesi li sretan? - upita ga Dolanta.
- Zar se to ne vidi?
- Jesam li lijepa?
On se malo odmaknuo od nje i pogledao je. Haljina joj je bila
pretjerano upadljiva, s mnoštvom jarkih boja, vlasulja suviše
zapetljana, ali izgledala je manje umorno nego inače.
- Savršena si domaćica.
- Od tebe dobiti pohvalu... To se rijetko događa!
- Dakle, utoliko više vrijedi.
- Tvoje ponašanje tijekom žrtvenog obreda na Nilu svidjelo se
mnogima.
- Nisam se pomaknuo s mjesta niti sam izgovorio jednu jedinu riječ.
-Točno... Sjajno iznenađenje! Dvor je očekivao drugačiji stav.
- Kakav?
U Dolantinom zajedljivom pogledu sijevnula je iskra zlobe.
- Pobunu... Čak i nasrtljivo ponašanje. Kad ne dobiješ ono što želiš,
obično postaješ mnogo ogorčeniji; da se lav nije pretvorio u janje?
Ramzes je stisnuo šake kako je ne bi ošamario.
- Znaš li što želim, Dolanta?
- Ono što ima tvoj brat i što ti nikada nećeš imati.
- Griješiš, nisam zavidan. Tražim svoj put ka istini i ništa drugo.
- Počelo je vrijeme odmora, Memphis postaje nepodnošljiv;
mi idemo u naše odmaralište u Delti. Pođi s nama, obitelj je tako
rijetko na okupu! Naučit ćeš nas kako se
upravlja lađom, možemo plivati i loviti velike ribe.
- Moje zvanje...
- Hajde, Ramzese; kako je sada sve jasno, budi pažljiv prema
svojim bližnjima i prihvati njihovu ljubav.
Pobjednik nadmetanja u ribolovu kliknuo je od radosti; domaćica je
morala otići da mu čestita, dok mu je njezin muž predavao papirus
koji je opisivao Sinueove pustolovine. Ramzes je primijetio
Amenijev znak.
- Udica mi se slomila - priznao je mladi pisar.
- Krenimo kući.
- Zar već?
- Igra je završena, Ameni.
Henar, raskošno odjeven, prišao je Ramzesu.
- Žao mi je što stižem tako kasno, propustio sam priliku diviti se
tvojem umijeću.
- Ameni me je zamijenio.
- Svladao te prolazni umor?
- Misli što hoćeš.
- Dobro je, Ramzese, svakim danom si sve svjesniji svojih granica.
Ipak, nadao sam se da ćeš mi zahvaliti.
- Na čemu?
- Što su te primili u onu veličanstvenu povorku. Bilo je to na moj
nagovor; Seti te je želio iz nje isključiti. Bilo ga je strah, s razlogom,
da se nećeš ispravno držati. Srećom, prilično si se dobro ponašao,
nastavi tako i ostat ćemo u dobrim odnosima.
Praćen gomilom laskavaca, Henar se udalji. Sari i njegova supruga
su mu se naklonili, ushićeni zbog njegovog neočekivanog dolaska.
Ramzes je milovao svog psa po potiljku. Topeći se od miline,
Noćobdija je držao oči zatvorene. Princ je promatrao polarne
zvijezde za koje se mislilo da su besmrtne; mudraci su kazivali da
one u drugom svijetu predstavljaju srce uskrslog faraona, onda kad
ga božanski sud prizna za pravednika. Lijepa Izet mu se naga
objesila oko vrata.
- Zaboravi malo na tog psa... Na kraju ću postati ljubomorna.
Vodiš ljubav sa mnom, a onda me ostaviš!
- Bila si zaspala, a meni se nije spavalo.
-Ako me poljubiš, otkrit ću ti jednu malu tajnu.
- Užasavam se ucjena.
- Uspjela sam prevariti tvoju sestru da me pozove u goste; tako ćeš
manje biti sam sa svojom dragom obitelji, a usput ćemo dati
povoda glasinama koje već tvrde kako smo se vjenčali.
Ona je postala tako nježna i umiljata da princ nije mogao odoljeti
njezinim milovanjima; uzeo ju je u naručje, prenio preko terase,
spustio je na krevet i prekrio svojim tijelom.
Ameni je bio sretan; Ramzesu se vratio njegov sjajan apetit.
- Sve je spremno za polazak - priopćio je ponosno. - Osobno sam
provjerio prtljagu. Ovaj odmor će nam doista dobro doći.
- Ti si ga i zaslužio; zar ne misliš malo odspavati?
- Kad započnem neki posao, više se ne mogu zaustaviti.
- Kod moje sestre ćeš biti besposlen.
- Bojim se da neću; tvoj položaj zahtijeva poznavanje mnogih
dosjea i...
- Ameni! Možeš li se ti ikada opustiti?
- Kakav gazda, takav sluga. Ramzes ga je uhvatio za ramena.
- Ti nisi moj sluga, nego moj prijatelj. Poslušaj moj savjet, odmori
se nekoliko dana.
- Pokušat ću, ali...
- Jesi li u nekakvoj nevolji?
- Ta preprodaja tinte, ta sumnjiva radionica... Želim otkriti istinu.
- Je li nam ona uopće dostupna?
- Ni Egipat, ni mi sami ne možemo dopustiti takvu podvalu.
- Pa ti si rođen za državnika?
- I ti misliš što i ja, siguran sam.
- Tražio sam od svoje majke da nam pomogne.
- To je... to je divno!
- Za sada nema nikakvih novosti.
- Uspjet ćemo.
- Nije me briga za tu tintu i njihovu radionicu, ali želim da se preda
mnom pojavi čovjek koji te je pokušao ubiti. Hoću pred sobom i
onoga koji mu je to zapovjedio.
Ramzesova odlučnost je uzbudila njegovog osobnog tajnika.
- Pamćenje me dobro služi, Ameni.
Sari je unajmio otmjenu lađu na kojoj se moglo udobno smjestiti
tridesetak osoba. Radovao se pri pomisli da će ploviti po gotovo
pravom moru koje je nastalo poslije poplave i stići u udoban
ljetnikovac smješten na vrhu jedne uzvišice okružene palmama.
Vrućina će tamo biti podnošljivija, a čarobni dani. lijeno će
protjecati.
Kapetan je tražio da krenu što prije; riječna policija mu je upravo
odobrila izlazak iz pristaništa. Ako propusti svoj red, morat će
- Ramzes kasni - požalila se njegova starija sestra.
- Ipak, lijepa Izet je već na lađi - podsjetio je Sari.
- Što je s njegovom prtljagom?
- Ukrcali su ju još u zoru, prije vrućine. Dolanta je poskočila.
- Evo njegovog tajnika!
Ameni je trčao sitnim koracima; budući je teško podnosio napore
ovakve vrste, prvo se borio za dah i tek onda progovorio.
- Ramzes je nestao - konačno je priopćio.
.J^V*
Praćen zlatnožutim psom oborenih ušiju, putnik je nosio na leđima
asuru koja je bila savijena i pričvršćena remenom; u lijevoj ruci
imao je kožnu torbu u kojoj su bile pregača i sandale, a u desnoj
štap. Kad se zaustavljao da se odmori, raširio bi asuru u sjeni nekog
drveta i zaspao, dok ga je njegov vjerni pratitelj čuvao.
Princ Ramzes je na putovanje krenuo lađom, a onda nastavio
pješice. Idući puteljcima koji su vodili preko uzvišica iznad vode,
prošao je kroz mnoga sela i dijelio kruh sa seljacima. Umoran od
grada, otkrivao je jedan miran, vječno isti svijet, koji je živio u ritmu
godišnjih doba i praznika.
Ramzes o tome nije izvijestio niti Amenija niti lijepu Izet; želio je
sam putovati, kao običan Egipćanin koji kreće u posjet članovima
obitelji ili odlazi na jedno od brojnih gradilišta otvorenih tijekom
poplave.
Između nekih sela dozivao je splavara koji je prevozio siromahe i
one koji nisu imali niti najobičniji čamac; na ogromnoj vodenoj
površini mimoilazilo se na desetine lađa i brodica, na nekima su
bila djeca koja su od silnog mahanja padala u vodu, a onda
otpočinjala neobuzdane utrke.
Vrijeme odmora, igre i putovanja... Ramzes je osjećao disanje
egipatskog naroda, njegovu snažnu i vedru prirodu koja je počivala
na povjerenju naroda u faraona. Tu i tamo govorilo se o Setiju s
poštovanjem i divljenjem; njegov sin je osjetio ponos i čvrsto sebi
obećao kako će ga biti dostojan, čak i ako ostane običan kraljevski
pisar koji nadgleda skladištenje žitarica ili bilježi kraljevske odluke.
Na ulazu u Fajum, zelenu oblast u kojoj je vladao Sobek, bog
krokodil, kraljevski harem Mer-Ur,"palača ljubavi", pružao se na
nekoliko hektara koje su održavali odabrani vrtlari. Mreža vješto
povezanih kanala opsluživala je prostrani posjed koji su neki
smatrali najljepšim u Egiptu,- postarije otmjene dame tu su uživale
u mirnom povučenom životu, diveći se prekrasnim mladim
ženama primljenim da rade u tkaonicama i u školama poezije,
glazbe i plesa. Emajlerke su usavršavale svoje umijeće pokraj
umjetnica koje su izrađivale nakit. Harem je bio nalik košnici u
kojoj je sve vrvjelo od neprekidnog posla.
Prije nego što se pojavio na ulaznim vratima posjeda, Ramzes je
promijenio pregaču, obukao sandale i otresao psa od prašine.
Procijenivši da njegov vjerni prijatelj izgleda pristojno, prišao je
jednom čuvaru odbojnog izraza lica.
- Došao sam vidjeti prijatelja.
- Imaš li pismo koje te nekome preporuča, mladiću?
- Ono mi nije potrebno. Čuvar podiže ramena.
- Što si to ti umišljaš?
- Ja sam princ Ramzes, Setijev sin.
- Ti se šališ sa mnom! Kraljev sin ne ide nikuda bez oružane pratnje.
- Pas mije dovoljan.
- Nastavi svojim putem, sinko; ne podnosim glupe šale.
- Zapovjedam vam da se sklonite.
Odlučnost u govoru i oštrina u pogledu iznenadili su policajca. Je li
trebao otjerati ovog varalicu ili ipak biti oprezniji?
- Kako se zove tvoj prijatelj?
- Mojsije.
- Pričekaj trenutak.
Noćobdija je sjeo na zadnje šape, u hlad jedne palme. Zrak je
mirisao, stotine ptica gnijezdile su se na drveću harema; je li život
mogao biti slađi?
- Ramzese!
Odgurnuvši čuvara, Mojsije potrča prema Ramzesu; dva prijatelja
su se srdačno zagrlila, onda prošla kroz vrata, a Noćobdija je
spremno utrčao za njima ne znajući kuda prije okrenuti njuškicu,
toliko su mu mirisi koji su se širili iz kuhinje stražarske kućice bili
primamljivi.
Mojsije i Ramzes su prvo krenuli popločanom stazom koja je
vijugala između sikomora i vodila do jezera na kojem su cvjetali
bijeli lotosi sa širokim raskošnim listovima; sjeli su na klupu
izrađenu od tri komada vapnenca.
- Kakvo divno iznenađenje, Ramzese! Jesu li te postavili ovdje na
dužnost?
- Ne, želio sam te vidjeti.
-Jesi li došao sam, bez oružane pratnje?
- Nisi valjda time zapanjen?
-To je baš nalik tebi! Što si radio otkad se naša mala družina raspala?
- Postao sam kraljevski pisar i mislio da me je otac izabrao za
nasljednika.
- Uz Henarov pristanak?
- To je bio samo san, naravno, ali ja sam ga sebi utuvio u glavu.
Kada me je otac javno lišio tog prava, iluzija se rasplinula, ali...
-Ali?
- Ali neka sila, ona ista sila zbog koje sam precijenio svoje
sposobnosti, nastavlja me pokretati. Odvratno mi je ulijeniti se i
igrati ulogu nekakvog bogataša; što da radimo s našim životima,
Mojsije?
-To je jedino važno pitanje, u pravu si.
- Kako ti odgovaraš na njega?
- Loše, kao i ti. Ja sam jedan od pomoćnika upravitelja ovog
harema, radim u tkaonici, nadzirem rad lončara, imam na
raspolaganju kuću s pet odaja i vrtom, kao i probranu hranu.
Zahvaljujući knjižnici u haremu, ja, Židov, stekao sam sva znanja o
mudrosti Egipćana! Što više mogu poželjeti?
- Jednu lijepu ženu. Mojsije se osmjehnuo.
- Ovdje ih ima dovoljno; jesi li ti već zaljubljen?
- Možda.
- Koja je u pitanju?
- Lijepa Izet.
- Kraljevski zalogaj, kažu, još ću postati ljubomoran... Ali zašto
kažeš "možda"?
- Divna je, odlično se slažemo, ali ne mogu mirno izgovoriti kako je
volim. Ja sam drugačije zamišljao ljubav, snažniju, neobuzdaniju,
više...
-Ne muči sebe i uživaj u sadašnjem trenutku; zar nam to ne
savjetuju svirači harfe dok opčinjavaju naše uši na gozbama?
- A ti, jesi li ti pronašao ljubav?
-Brojne ljubavi, svakako... Ali nijedna me ne ispunjava. I u meni
gori neka vatra, koju ne uspijevam opisati; je li bolje na ljubav
zaboraviti ili pustiti da se rasplamsa?
- Nemamo izbora, Mojsije; ako počnemo bježati, nestat ćemo kao
zlokobne sjenke.
- Misliš li da ovaj svijet predstavlja svjetlost?
- Svjetlost jest na ovom svijetu. Mojsije je podigao oči prema nebu.
- Ne skriva li se u srcu sunca?
Ramzes je trgnuo prijatelja i natjerao ga da spusti pogled.
- Ne gledaj izravno u njega, oslijepit ćeš.
- Tako mogu otkriti ono što je skriveno.
Krik užasa je prekinuo njihov razgovor; dvije tkalje, na obližnjoj
stazi, počele su bježati koliko ih noge nose.
- Sada ću ja iznenaditi tebe - reče Mojsije - pođimo otjerati napast
koja ispunjava stravom ove nesretnice.
Krivac nije niti pokušavao pobjeći; kleknuvši jednim koljenom na
zemlju, podizao je gmaza lijepe tamnozelene boje i stavljao ga u
torbu.
- Setau!
Ukrotitelj zmija nije pokazao nikakvo uzbuđenje. Kako Ramzes nije
krio svoju iznenađenost što ga ovdje sreće, ovaj mu objasni da
prodaja otrova haremskom laboratoriju osigurava samostalnost;
štoviše, mogućnost da provede nekoliko dana u Mojsijevom
društvu neizmjerno ga je radovala. Kako niti jedan niti drugi nisu
marili za smrtno dosadne moralne zapovijedi, dobro će se zabaviti
prije nego što im se putovi ponovno raziđu.
- Pokazao sam Mojsiju neke tajne moje vještine; zatvori oči,
Ramzese.
Kada je princ dobio novu zapovjed da ih otvori, Mojsije
je, stojeći čvrsto na nogama, držao u desnoj ruci vrlo tanak
štap tamnosmeđe boje.
-To i nije baš neki podvig.
- Pogledaj bolje - savjetovao.mu je Setau.
Štap je iznenada oživio i počeo se vijugati; Mojsije je bacio na
zemlju poveću zmiju koju je Setau odmah podigao.
- Nije li ovo lijep prikaz prirodne magije? Potrebno je samo malo
hladnokrvnosti i moguće je iznenaditi bilo koga, pa čak i kraljevog
sina!
- Pa dobro, nauči me baratati takvim štapom.
- Zašto da ne?
Tri prijatelja su pronašla jedan osamljeni voćnjak u kojem je Setau
odlučio podučavati svoje prijatelje: rukovanje živim gmazom
zahtijevalo je vješte prste i sigurne pokrete.
Vitke djevojke su uvježbavale vrlo težak ples; s uskim pregačama
srednje dužine koje su bile pridržavane ukrštenim trakama na
grudima i leđima, dok im je kosa straga stajala visoko sakupljena u
konjski rep, na koji je bila pričvršćena drvena loptica, izvodile su
složene, vješto usklađene pokrete.
Ramzes je uživao u tom prizoru zahvaljujući razumijevanju
prijatelja Mojsija koji je pridobio naklonost plesačica, mada je
njegovo raspoloženje postajalo sve sumornije. Setau nije dijelio
nemire svojih prijatelja; neprekidno druženje sa zmijama koje
donose iznenadnu, nezvanu smrt, davalo je dovoljan smisao
njegovom životu. Mojsije bi volio osjetiti sličnu strast, ali je bio
zapetljan u mrežu administrativnih poslova koje je ipak obavljao s
tolikom točnošću da je počeo vjerovati kako mu je upravljanje
haremom bilo suđeno. I to uskoro.
- Jednog dana - reče on Ramzesu - napustit ću sve ovo.
- Što želiš reći?
- Ne znam ni sam, ali ovaj život ovdje postaje mi sve manje
podnošljiv.
- Možemo otići zajedno.
Jedna plesačica namirisanog tijela nenamjerno je u prolazu
dodirnula dvojicu prijatelja, ali ih nije uspjela razvedriti. Kada je
ples završio, ipak su ih uspjeli privoljeti da užinu podijele s mladim
ženama koje su sjedile kraj jezera plavkaste vode. Princ Ramzes je
morao odgovoriti na nekoliko pitanja o dvoru, svom pisarskom
zvanju i planovima za budućnost; mrzovoljan, gotovo osoran,
izbjegavao je opširne odgovore. Njegove sugovornice, razočarane,
počele su se natjecati u pjesničkim citatima, dokazujući tako širinu
svog obrazovanja.
Ramzes je zapazio kako je jedna od njih posebno tiha i šutljiva;
mlađa od svojih prijateljica, sjajne, zagasito crne kose i plavozelenih
očiju, izgledala je prelijepo.
- Kako se zove? - upitao je Mojsija.
- Nefertari.
- Zašto je tako sramežljiva?
- Porijeklom je iz skromne obitelji i tek odnedavno je u haremu;
zapazili su je jer ima dara za tkanje. U svemu je najbolja u svojoj
grupi; djevojke iz bogatih kuća to joj ne mogu oprostiti.
Nekoliko plesačica je ponovno krenulo u napad, u novi pokušaj da
osvoje naklonost princa Ramzesa; glasine su već najavljivale
njegovo vjenčanje s lijepom Izet ali, zar srce kraljevskog sina nije
šire od srca običnih ljudi? Princ je ostavio ove šminkerice i sjeo
pokraj Nefertari.
- Smeta li vam moja prisutnost?
Otvorenost pitanja zatekla je djevojku; ona je uplašenim očima
- Oprostite mi na otvorenosti, ali vidim da ste sami.
- To je stoga što... što sam razmišljala.
- Kakve brige muče vaš duh?
- Trebamo izabrati jednu od izreka mudraca Ptah-hotepa i
ispravno je protumačiti.
- Ja veoma cijenim njegovu mudrost; što ste izabrali?
- Još se dvoumim.
- Za kakav posao se pripremate, Nefertari?
- Za vještinu cvjetnih kompozicija; voljela bih sastavljati bukete za
bogove i boraviti u hramu što je duže moguće
tijekom godine.
- Nije li to suviše strog život?
- Volim se prepustiti mislima; iz njih crpim svoju snagu. Nije li
zapisano da se u tišini duša razvija kao rascvjetalo drvo?
Odgajateljica zamoli plesačice da se sakupe i odu presvući prije
nego što počne predavanje iz gramatike; Nefertari je ustala.
- Samo trenutak... Pristajete li da mi učinite jednu ljubaznost?
- Odgajateljica je stroga i ne dopušta nikakvo kašnjenje.
— Koju izreku ćete izabrati?
Njen osmijeh bi razoružao i najžešćeg ratnika.
- Savršena riječ je skrivenija od zelenog kamena; ipak, nalazimo je
kod sluškinja koje rade na žrvnju.
Potom je nestala, blistava i lagana poput oblaka.

20

Ramzes je cijeli tjedan proveo u haremu Mer-Uru, ili nije imao

prilike ponovno vidjeti Nefertari; Mojsije je malo vremena
posvećivao svojem prijatelju jer ga je upravitelj zatrpavao poslom,
zloupotrebljavajući njegovu marljivost. Ipak, rijetki razgovori su im
davali novu snagu i oni su jedan drugome obećali kako neće
dopustiti da im se savjest uspava.
Vrlo brzo, prisutnost mlađeg Setijevog sina privukla je širu
pozornost; sredovječne otmjene dame željele su s njim razgovarati,
neke su mu dodijavale svojim uspomenama i svojim savjetima.
Mnogi obrtnici i činovnici molili su za njegovu blagonaklonost; što
se tiče upravitelja posjeda, neprekidno mu je ukazivao najveću
pažnju, kako bi ovaj govorio svojem ocu o njegovom savršenom
upravljanju. Ako bi se ponekad uspio sakriti u neki vrt i na miru
čitati drevne pisce, napravio bi pravi podvig; osjećajući se
zatočenikom u tom raju, princ je jednog trenutka samo uzeo putnu
torbu, asuru i štap i napustio harem nikome se ne javivši. Mojsije će
ga razumjeti.
Noćobdija se udebljao; nekoliko dana hoda vratit će mu vitkost.
CHRIST1AH JA(Q
Načelnik dvorskog osiguranja bio je iscrpljen. Nikada,
za vrijeme svog službovanja, nije toliko radio, trčkarao na sve
strane, pozivao na razgovor desetine odgovornih, upinjući se
utvrditi činjenice sve do najmanje sitnice, ponavljao saslušanja
i prijetio sugovornicima strašnim kaznama.
Je li netko kočio istragu ili se činovnički stroj sam zaglavio? Bilo je
to teško točno utvrditi. Netko je uistinu pokušao izvršiti pritisak na
visokog činovnika, ali on nije mogao utvrditi tko. Istovremeno,
kraljica ga je plašila više nego bilo koji dvorjanin, ma koliko taj bio
surov.
Kada je bio sasvim siguran daje iscrpio sve mogućnosti i da neće
moći više ništa učiniti, otišao je Tuji.
- Uvjeravam Vaše veličanstvo u svoju najdublju odanost.
- Zanima me što ste postigli.
- Tražili ste od mene da utvrdim istinu, kakva god ona bila.
- Upravo tako.
- Nema potrebe da budete razočarani jer...
- Pustite mene da o tome prosudim i pređite na stvar. Načelnik
osiguranja je na trenutak oklijevao.
- Moram istaknuti kako moja odgovornost... Kraljičin pogled je
zaustavio visokog činovnika da dalje
govori u svoju obranu.
- Istinu je, Veličanstvo, ponekad teško čuti.
- Slušam vas.
Čovjek je progutao slinu.
- Onda dobro, budite spremni čuti dvije poražavajuće vijesti.

Ameni je pažljivo prepisivao kraljevske odluke koje je morao

poznavati svaki pisar. Iako ga je pogodilo Ramzesovo nepovjerenje,
znao je da će se princ vratiti. I dalje je obavljao posao osobnog
tajnika kao da se ništa nije dogodilo.
Kad mu je Noćobdija skočio u krilo i počeo lizati obraze mekim i
vlažnim jezikom, Ameni je u trenu zaboravio na prijekore i
Ramzesa dočekao s oduševljenjem.
- Bio sam uvjeren da ću zateći prazan ured - reče princ.
- Tko bi drugi redovno vodio dosjee?
- Na tvom mjestu, ne bih pristao da me netko tako ostavi na cjedilu.
- Ali ti si na tvom, a ja na svom mjestu; bogovi su tako željeli, i ja
sam zadovoljan.
- Oprosti mi, Ameni.
- Zakleo sam se da ću ti biti odan i kanim održati svoju riječ; inače
bi mi demoni donjeg svijeta prerezali grkljan! Kao što vidiš, sve
radim iz osobne koristi. Je li putovanje bilo ugodno?
Ramzes mu je ispričao o haremu, o Mojsiju i Setauu, ali nije
spomenu svoj kratak susret s Nefertari. Bio je to trenutak božanske
milosti, koju će njegovo pamćenje sačuvati poput dragulja.
- Stigao si u pravi trenutak - otkrio mu je Ameni - kraljica te želi što
prije vidjeti, a Aša nas poziva na večeru.
ti.:
Aša je primio Ramzesa i Amenija u službenoj kući koju mu je
nedavno dodijelilo ministarstvo vanjskih poslova, u centru grada,
nedaleko od administrativnog sjedišta u kojem je bio zaposlen.
Unatoč mladosti, već je nalikovao iskusnim diplomatima,
ulizničkog držanja i lagane konverzacije kojom je lako osvajao ljude.
Veliku pažnju je poklanjao odijevanju i pratio je najnoviju
memfišku modu, mješavinu klasičnih linija i pretjeranosti u bojama.
Njegovoj urođenoj otmjenosti sada se pridružila i samouvjerenost
koju Ramzes ranije nije zapažao kod njega. Aša je očito pronašao
svoj put.
- Reklo bi se da si zadovoljan svojom sudbinom - primijetio je
Ramzes.
- Bio sam dobro usmjeren, a i sreća me je poslužila; moje izvješće o
trojanskom ratu ocijenjeno je kao najtočnije.
- Što je u stvari istina?
- Poraz Trojanaca je neizbježan; protivno onima koji vjeruju u
Agamemnonovu milostivost, ja predviđam pokolj i uništenje grada.
Ipak, mi se nećemo uplitati; taj sukob se ni na koji način ne tiče
Egipta.
- Setijeva najveća želja jest sačuvati mir.
- Upravo zato je i zabrinut.
Ramzes i Ameni su uglas postavili isto pitanje od kojeg su
strahovali.
- Zar misliš da bi moglo doći do rata?
- Hetiti se ponovno počinju buniti.
Još za vrijeme prve godine svoje vladavine, Seti se je morao boriti
protiv pobunjenih beduina; na nagovor Hetita, osvojili su Palestinu
i proglasili nezavisno kraljevstvo u kojem su se protivničke strane
odmah međusobno poubijale. Kada je uspostavljen mir, faraon je
krenuo u pohod da umiri Kanaan, pripoji Egiptu jug Sirije i
zagospodari feničanskim lukama. Treće godine njegove vladavine,
svi su očekivali otvoren sukob s hetitskim snagama, ali sučeljene
vojske su se ulogorile na svojim položajima, a onda se povukle.
- Što točno znaš o tome? - upitao je Ramzes.
- To su povjerljiva izvješća; iako si kraljevski pisar, ipak ne pripadaš
diplomatskoj službi.
Desnim kažiprstom Aša zagladi svoje besprijekorno potkresane
brčiće; Ramzes se pitao misli li ozbiljno, ali podrugljiva iskra u
živahnim očima njegovog prijatelja ga je umirila.
- Hetiti siju nemire u Siriji; pojedini feničanski prinčevi spremni su
im pomoći u zamjenu za bogatu nagradu. Kraljevi vojni savjetnici
predlažu brzu operaciju; sudeći po najnovijim vijestima, Seti smatra
da je to neophodno.
- Hoćeš li i ti krenuti u pohod? -Ne.
- Već si pao u nemilost?
- Ne baš.
Ašino duguljasto lice se malo zgrčilo, kao da je Ramzesova pitanja
ocijenio nedoličnim.
- Povjerili su mi drugi zadatak.
- O čemu je riječ?
- Ovoga puta zaista moram jezik držati za zubima.
- Tajni zadatak! - uzviknuo je Ameni. - Sjajno, ali... i opasno.
- Ja sam u službi države.
- Zaista nam ništa ne možeš povjeriti?
- Idem na jug; nemojte me ništa više pitati.
Noćobdija je znao cijeniti milost koja mu je bila ukazana: obilan
obrok poslužen je u kraljičinom vrtu. Tuja, koju je sve to zabavljalo,
blagonaklono je prihvatila mokre izraze nježnosti zahvalnog psećeg
jezika. Goreći od nestrpljenja, Ramzes je grickao jednu travku.
- imaš dobrog psa, sine; to je velika sreća. Trebaš je znati cijeniti.
- Željela si me vidjeti. Tu sam.
- Kako je protekao tvoj boravak u haremu Mer-Uru?
- Ti uvijek sve saznaš!
- Nije li moja dužnost pomagati faraonu da vlada?
- Što je s istragom mog slučaja?
- Načelnik osiguranja se pokazao sposobnijim nego što sam
pretpostavljala; napredovali smo, ali vijesti nisu sjajne. Vozač
dvokolice koji te je navukao u klopku doista je pronađen, ali mrtav;
njegov leš se nalazio u jednom napuštenom skladištu, južno od
Memphisa.
- Kako je tamo dospio?
- Nema pouzdanih svjedoka. Što se tiče radionice koja je
proizvodila grumenje tinte, nemoguće je otkriti njezinog vlasnika;
papirus na kojem se nalazilo njegovo ime uništen je u arhivskoj
službi.
- Samo je neka utjecajna osoba mogla učiniti taj prijestup!
- U pravu si, utjecajna osoba, dovoljno bogata i moćna da sebi
osigura suučesnike.
- Gadi mi se ta pokvarenost... Ne smijemo se na tome zaustaviti!
- Da me ne držiš kukavicom?
- Majko!
- Volim što imaš buntovničku narav; nikad nisi mogao prihvatiti
nepravdu.
- Što ćemo sada poduzeti?
- Načelnik osiguranja nije u stanju nastaviti istragu; ja to
preuzimam na sebe.
- Stojim ti na raspolaganju; zapovjedi, i poslušat ću sve što kažeš!
- Jesi li spreman na žrtve da bi došao do istine? Kraljičin osmijeh je
bio u isti mah i podsmješljiv i
nježan.
- Nisam čak u stanju otkriti niti onu koja se nalazi u meni.
Ramzes se nije usudio više povjeriti i riskirati da ispadne
smiješan u Tujinim očima.
- Pravom čovjeku nije dovoljno samo se nadati, on se bori.
- Čak i ako mu sudbina nije naklonjena?
- Na njemu je da je izmijeni; ako to nije u stanju, neka krivi vlastitu
osrednjost i ne optužuje drugog za svoju nesreću.
- Pretpostavimo da je Henar spletkaroš koji me je pokušao ukloniti.
Izraz tuge pojavio se na kraljičinom licu.
- To je strašna optužba.
- Ta sumnja i tebe razdire?
- Vi ste mi sinovi, i ja vas obojicu volim; iako ste različite prirode,
iako je jasno da obojica želite moć, kako je moguće povjerovati da je
tvoj brat toliko zao?
Ramzes se pokolebao; želja za vlašću toliko ga je zaslijepila da je
već u glavi vidio najmračniju zavjeru.
- Moj prijatelj Aša strahuje da je mir ugrožen.
- Dobro je obaviješten.
- Je li moj otac odlučio sukobiti se s Hetitima?
- Situacija ga na to prisiljava.
- Želim poći s njim boriti se za svoju zemlju.

21
U krilu palače koje je bilo namijenjeno Henaru, njegovi službenici i
činovnici imali su namrgođena lica. Svi su bili manji od makovog
zrna i obavljali su svoju dužnost strogo se držeći uputa; ni smijeh ni
razgovor nisu narušavali tu mučnu atmosferu.
Vijest je odjeknula krajem jutra: dvije najbolje pukovnije se bez
odlaganja stavljaju u pokret u cilju hitne vojne operacije. Točnije
rečeno, rat protiv Hetita! Henar je bio poražen; ovakva naprasna
odluka dovodila je u pitanje trgovinsku politiku koju je počinjao
uvoditi i čije je prve plodove uskoro trebao ubrati.
Ovaj glupi sukob izazvat će osjećaj nesigurnosti koji može naškoditi
trgovačkim sporazumima; kao i većina njegovih prethodnika, i Seti
je dovodio sebe u bezizlazan položaj. I dalje nije odstupao od tog
bivšeg svijeta vrijednosti, i dalje je želio čuvati egipatsku zemlju,
potvrđujući veličinu jedne civilizacije rasipanjem snage koja bi
drugdje bila korisnija! Henar nije stigao uništiti ugled kraljevih
vojnih savjetnika i dokazati koliko su lakomisleni; ti ratni huškači
su u glavama imali samo ratne pokliče, uobražavajući da su
osvajači pred kojima se svi narodi moraju klanjati. Henar se
zaklinjao da će protjerati te nesposobnjakoviće što dalje od dvora.
Tko će upravljati zemljom dok faraon, njegov prvi ministar i
vrhovni general budu odsutni? Kraljica Tuja, razumije se. Iako su se
njezini razgovori s Henarom prorijedili i ponekad dobivali oštar
ton, osjećali su jedno za drugo istinsku nježnost. Došao je trenutak
da otvoreno i jasno porazgovaraju o svemu; ne samo da će ga Tuja
razumjeti, već će utjecati na Setija da sačuva mir. Stoga je nastojao
što prije ju vidjeti, iako je znao koliko je bila zauzeta drugim
poslovima. Tuja ga je primila sredinom poslijepodneva u odaji za
primanje.
- Kakvo svečano okruženje, draga majko!
- Kladim se da nisi došao iz obiteljskih razloga.
- Pogodili ste kao i uvijek; otkud vam to šesto čulo?
- Sin ne bi trebao laskati majci.
- Vi baš ne volite rat, zar ne?
- A tko ga voli?
- Nije li odluka mojeg oca malo prenagljena?
- Misliš li da je sklon nepromišljenim postupcima?
- Naravno da nije, ali ove okolnosti... Hetiti...
- Voliš li lijepu odjeću?
Henar na trenutak ostade zbunjen.
- Naravno, ali...
- Kreni sa mnom.
Tuja je odvela svog starijeg sina u sporednu odaju; na niskom stolu
ležali su dugačka vlasulja s kovrčama, košulja širokih rukava,
dugačka nabrana suknja s resama, pojas s unakrsnim tkanjem koji
će prolaziti ispod križa i držati odjeću o struku.
- Prekrasno, zar ne?
- Divan rad.
- Ova oprema je tebi namijenjena; otac te je izabrao za svog desnog
stjegonošu u sljedećem sirijskom pohodu.
Henar je naglo problijedio.
Desni kraljev stjegonoša nosit će motku s glavom jarca na vrhu, što
je bilo jedno od obilježja Amona, boga pobjede; stariji Setijev sin će,
dakle, krenuti u pohod sa svojim ocem i naći će se u prvim
borbenim redovima.
Ramzes je nervozno lupkao nogama o zemlju.
Zašto se Ameni nikako nije pojavljivao s kraljevskom odlukom koja
navodi imena glavnih dužnosnika s dvora koje će Seti povesti sa
sobom? Princ je bio nestrpljiv saznati čin koji mu je dodijeljen. Nije
mu mnogo značila zvučna titula kojom će se okititi; bilo je
najvažnije naći se u borbi.
- Najzad si tu! Dakle, što piše na spisku? Ameni je sagnuo glavu.
- Zašto si tako utučen?
- Pročitaj sam.
Kraljevskom odlukom, Henar je postavljen za desnog faraonovog
stjegonošu; Ramzesovo ime čak nije bilo niti spomenuto.
trn
Sve vojarne u Memphisu bile su u punoj ratnoj pripravnosti. Već
sutra će pješaštvo i odredi dvokolica krenuti u Siriju, pod
zapovjedništvom samog kralja.
Ramzes je dan proveo u dvorištu glavne vojarne; kada je njegov
otac izišao s ratnog savjeta već se spuštala noć, i on se usudio prići
faraonu.
- Mogu li vam se obratiti s jednom molbom?
- Slušam te.
- Želim poći s vama.
- Moja odluka je konačna.
- Nije mi važno da budem časnik; želim samo pobijediti neprijatelja.
- Moja je odluka, dakle, bila opravdana.
- Ja... ne razumijem!
— Neostvarena želja je samo taština; treba biti sposoban potući
neprijatelja. A to nije tvoj slučaj, Ramzese.
Kad su ga prošli bijes i razočaranje, Henar nije bio nezadovoljan
svojim novim zvanjem, koje se pridruživalo mnoštvu drugih
počasti; bilo je naposljetku nemoguće stupiti na prijestolje ne
pokazavši prethodno ratničke vrline. Još od vremena prvih kraljeva
Tebe, kralj je morao dokazati da je sposoban sačuvati jedinstvo
zemlje i odbiti osvajače kada se pojave. Henar se, dakle, pokoravao
jednoj žalosnoj tradiciji koja je, međutim, u očima naroda bila
neprikosnovena; ona mu se učinila gotovo zabavnom kada je
susreo Ramzesov ljutiti pogled, dok je pored njega prolazila vojna
prethodnica u kojoj se nalazio i stjegonoša.
Polazak vojske u pohod, kao i svaki izuzetan događaj, bio je
obilježen slavljem; narod je taj dan odmora koristio da svoje brige
utopi u pivu. Tko bi uopće i posumnjao u Setijevu pobjedu?
Usprkos osobnoj pobjedi, Henar nije bio sasvim oslobođen strepnje;
u borbi je i najbolji vojnik mogao izgubiti glavu. Pomisao da bi
mogao biti ranjen, onesposobljen ili osakaćen izazivala je u njemu
mučninu; kada budu na borbenoj liniji, gledat će samo kako da se
sačuva, prepuštajući opasne zadatke iskusnijima od sebe.
Još jednom će ga sreća poslužiti; na ovom pohodu imat će priliku
razgovarati s ocem i prokrčiti put svojoj budućnosti. Takva
mogućnost zaista je zasluživala napor, iako je udaljavanje od
lagodnog života na dvoru bilo teško iskušenje.
Ipak, Ramzesovo razočaranje bilo je odličan stimulans.
Gomila pristiglih provincijalaca nije se svidjela Bakhenu. Kada bi
zaprijetio rat uvježbavali su buduće vojnike, dobrovoljce što su
sanjali podvige u dalekim krajevima; ali ovaj čopor neobrazovanih
Memphisa i brzo će se vratiti na svoje njive. Nadzornik
kraljevskih konjušnica, obdaren nesvakidašnjom snagom,
četvrtastog lica ukrašenog kratkom bradom, bio je zadužen i za
obuku mladih novaka.
Ozbiljnim, hrapavim glasom zapovjedio im je da podignu vreću
punu kamenja, da je prebace preko desnog ramena i trče pokraj
zidina vojarne dok im on ne naredi da se zaustave.
Isključenje je bilo surovo i brzo; većina je loše odmjerila svoju snagu.
Oni su brzo zadihani spustili svoj teret. Bakhen je
strpljivo promatrao i prekinuo vježbu kada nije ostalo više od
pedesetak kandidata koji nisu odustajali.
od novaka; sigurno za glavu viši od svojih drugova, pokazivao je
iznenađujuću izdržljivost.
- Prinče Ramzese! Vama ovdje nije mjesto.
- Želim svladati ovu obuku i dobiti svjedočanstvo.
- Ali... vama to ne treba! Dovoljno je da...
- Ja ne mislim tako, a ni ti; ne može se napraviti vojnika na papirusu!
Zatečen, Bakhen je zavrtio kožne grivne koje su naglašavale
razvijenost njegovih mišica.
- Stvar je škakljiva...
- Da se ne bojiš, Bakhene?
- Ja, da se bojim? Postrojite se s ostalima!
Tri beskrajna dana Bakhen je gonio mlade ljude do izmaka njihovih
snaga. Najzad, izabrao je dvadeset najizdržljivijih - Ramzes je bio
među njima.
Četvrtog dana prešli su na rukovanje oružjem, toljagama, kratkim
mačevima i štitovima. Bakhen im je dao kratke savjete, a onda
pustio mladiće da se međusobno bore.
Kad je jedan od njih zadobio ranu na ruci, Ramzes je spustio mač
na zemlju. Njegovi drugovi su učinili isto.
- Što vam je? - grmio je Bakhen. - Nastavite vježbu. Ako nećete,
gubite se odavde!
Novaci su se pokorili naredbama svog trenera; mekušci i
nespretnjakovići su isključeni. Početna gomila svela se na samo
dvanaest dragovoljaca, koji su ocijenjeni kao sposobni da postanu
vojnici po pozivu.
Ramzes se dobro držao; deset dana napornih vježbi nisu iscrpili
njegovu strast.
- Potreban mi je jedan časnik - izjavio je Bakhen jedanaestog dana
ujutro.
Izuzev jednog od njih, kandidati su pokazali podjednaku spretnost
u baratanju lukom od bagremovog drveta koji je odapinjao strijele
na pedesetak metara pravocrtnom putanjom.
Ugodno iznenađen, Bakhen im je pokazao ogroman luk, čija je
prednja strana bila obložena rogom, a onda postavio bakrenu
polugu na sto pedeset metara od strijelaca.
- Uzmite ovo oružje i probijte metu.
Većina nije bila sposobna niti zapeti luk; dvojica su uspjela
odapnuti strelicu, ali one nisu preletjele niti stotinjak metara.
Ramzes je pokušao posljednji, dok ga je Bakhen podrugljivo
promatrao. Kao i njegovi drugovi, imao je pravo na tri strijele.
- Jedan princ se ne bi smio izlagati podsmijehu; i jači od vas nisu
uspjeli.
Potpuno sabran, Ramzes je vidio samo metu; ništa drugo nije
postojalo.
Zapinjanje luka tražilo je nadljudski napor; osjećajući bol u
mišićima, Ramzes je čvrsto zategnuo tetivu načinjenu od volujske
žile.
Prva strijela je proletjela desno od mete, Bakhen se zacerekao.
Ramzes je izdahnuo, zaustavio dah i gotovo odmah odapeo drugu
strijelu koja je proletjela iznad bakrene poluge.
- Posljednja prilika, izjavi Bakhen.
Princ je zatvorio oči i ostao tako više od jedne minute, zamislio je
cilj u samome sebi, uvjerio sebe da je blizu, da se sam pretvara u
strijelu koja osjeća neodoljivu želju da se sjedini s bakrenom
polugom.
Kada je odapeo po treći put, osjetio je olakšanje. Strijela je zaparala
zrakom poput nasrtljivog stršljena i probila bakrenu šipku.
Ostali regruti burno su pozdravili pobjednika, a Ramzes je pružio
veliki luk Bakhenu.
- Očekuje vas još jedno iskušenje - priopćio je instruktor -
morate se boriti protiv mene, goloruki.
- Je li to po pravilima?
- To je po mojim pravilima; da se ne bojite sa mnom suočiti?
- Daj mi časničku potvrdu.
- Borite se i dokažite da ste u stanju suočiti se s pravim vojnikom!
Ramzes je bio rastom viši od Bakhena, ali ne toliko mišićav i mnogo
manje uvježban; stoga se oslonio na svoje brze reflekse. Instruktor
ga je napao bez upozorenja, princ je odskočio, a Bakhenova stisnuta
šaka mu je okrznula lijevo
rame. U pet navrata, napadi instruktora završili su u prazno;
ponižen, uspio je ščepati lijevu nogu svog protivnika i izbaciti
ga iz ravnoteže. Ramzes se oslobodio udarivši ga nogom u lice,
a onda ga rukom kao sječivom pogodio u potiljak.
Ramzesu se učinilo da je dobio borbu; u Bakhenu
se odjednom probudio ponos, podigao se i jurnuo glavom
naprijed, ravno u Ramzesove grudi.
Lijepa Izet je premazivala grudi svojeg ljubavnika melemom koji
je bio tako djelotvoran da je bol već jenjavala.
- Zar nemam iscjeliteljske ruke?
- Bio sam glup - promrmljao je Ramzes.
- To čudovište te je moglo ubiti.
- Radio je ono što treba, mislio sam da sam ga pobijedio; na
borbenoj liniji bio bih mrtav.
Ruka lijepe Izet je postala nježnija.
- Tako sam sretna što si ostao! Rat je gnjusna stvar.
- Ponekad je nužan.
- Ti ne znaš koliko te volim.
Mlada žena je legla preko svog ljubavnika, gipka poput stabljike
lotosa.
- Zaboravi na bitke i nasilje; nisam li ja primamljivija? Ramzes je
nije odgurnuo i prepustio se zadovoljstvu
koje mu je pružala; ipak jedan drugi osjećaj zadovoljstva nije nestao,
zadovoljstva i radosti o kojoj ništa nije govorio mladoj ženi. Bio je
vlasnik časničke diplome.

22
Povratak egipatske vojske bio je veličanstveno proslavljen. Na
dvoru su zabrinuto pratili njeno napredovanje; pobunjeni
Libanonci odolijevali su samo nekoliko dana, da bi uskoro
čvrsto obećali vječnu odanost
CHRISTiAri JACQ
i pokazali nepokolebljivu volju da budu faraonovi vjerni podanici.
Seti je zauzvrat tražio veliku količinu cedra najbolje kvalitete, da bi
podigli nove stupove ispred pročelja hramova i izgradili nekoliko
božanskih barki koje će se nositi u obrednoj povorci. Libanonski
prinčevi su uglas objavili da je faraon utjelotvorenje Ra, božanska
svjetlost, i da im je davao život.
Zahvaljujući brzom pokretu trupa, Seti je ušao u Siriju ne naišavši
na otpor; hetitski kralj, Muvatal, nije imao vremena sakupiti
iskusne vojnike i radije je izdaleka promatrao što se događa. Zato je
utvrđeni grad Kadeš, simbol hetitske moći, otvorio svoja vrata;
nepripremljen za borbu, ne bi mogao zaustaviti nekoliko valova
napada. Seti je, na iznenađenje svojih generala, samo podigao stelu
unutar Kadeša umjesto da tvrđavu sravni sa zemljom. Čuli su se
neki prigušeni prigovori, a mnogi su se pitali koji je krajnji cilj te
nerazumljive strategije.
Čim se egipatska vojska udaljila od Kadeša, Muvatal je s jakom
vojskom zaposjeo tvrđavu koja je ponovno došla pod hetitsku vlast.
Tada su otpočeli pregovori. Kako bi izbjegli krvavi sukob, dva su se
vladara, posredstvom svojih izaslanika, suglasila da Hetiti neće
više dizati nikakve nemire u Libanonu i feničanskim lukama, a da
Egipćani neće više napadati Kadeš i okolnu oblast.
To je značilo mir. Privremen, ali mir.
Kao izabrani nasljednik i novi vojni zapovjednik, Henar je bio
domaćin gozbe na koju je pozvano više od tisuću osoba, ushićenih
što mogu kušati osobito fina jela, piti vrsna vina iz druge godine
Setijeve vladavine i promatrati uzbuđujuće obline obnaženih
mladih plesačica koje su plesale uz melodije frule i harfe.
Kralj se pojavio samo na kratko, prepuštajući svom starijem sinu
slavu koju je donio uspjeli ratni pohod. Kao bivši učenici Kapa koje
je čekala blistava budućnost, Mojsije, Ameni i Setau, odjeven za ovu
priliku u raskošnu haljinu koju mu je poklonio Ramzes, nalazili su
se među uzvanicima.
Ameni, čija tvrdoglavost nije popuštala, razgovarao je s memfiškim
uglednicima i postavljao bezazlena pitanja o radionicama za
proizvodnju grumenja tinte koje su zatvorene u posljednje vrijeme.
Njegova ustrajnost nije nagrađena uspjehom.
Setaua je hitno pozvao Henarov nadzornik, zbog zmije koja se
nalazila u smočnici s ćupovima mlijeka. Mladić je otkrio sumnjivu
rupu, ugurao u nju bijelog luka i zatvorio je ribom bulti. Nesretni
gmaz više neće izaći iz svog legla. Zadovoljstvo nadzornika, kojeg
je Setau smatrao suviše nadutim, kratko je trajalo; kad je ukrotitelj
pokazao crveno-bijelu zmiju, s otrovnim zubima koji su izbijali iza
vilične kosti, uobraženi dvorjanin je pobjegao glavom bez obzira.
"Glupan", pomisli Setau, "a tako je očito je da je ova vrsta potpuno
bezopasna."
Mojsije je bio okružen lijepim ženama kojima se sviđala njegova
dostojanstvenost i muževnost; većina bi voljela približiti se
Ramzesu, ali lijepa Izet je budno pazila na njega. Ugled dvojice
mladića sve je više rastao; Mojsiju su obećavali visoke
administrativne položaje, a mnogi su pokazivali zanimanje za
hrabrost mladog Ramzesa. Vjerovali su kako će, bez svake sumnje,
u vojsci steći položaj koji mu je uskraćen na dvoru.
Dvojica prijatelja su se uspjeli izvući između dva plesa i sresti se u
vrtu ispod jedne palme.
- Jesi li čuo Henarov govor?
- Ne, moja nježna zaručnica zauzeta je drugim stvarima.
- Tvoj stariji brat tvrdi, svakome tko ga želi slušati, da je on veliki
pobjednik ovog pohoda. Zahvaljujući njemu, egipatski gubici su
svedeni na najmanji mogući broj, a diplomacija je
CHRiSTlAH JACQ
odnijela prevagu nad silom. Štoviše, on šaptom širi vijest da je Seti
izgledao prilično umorno; vlast troši čovjeka, pa se neće dugo
čekati na Henarovo postavljanje za regenta. On već razvija program
upravljanja: dat će prednost međunarodnoj trgovini, odbijat će bilo
kakav sukob, sklapati gospodarske veze i saveze s našim najgorim
neprijateljima.
- On mi se gadi.
- Ni meni nije drag, ali njegovi planovi zaslužuju pozornost.
- Pruži šaku Hetitima, Mojsije, i odsjeći će ti cijelu ruku.
- Rat ništa ne rješava.
- Henar će od Egipta napraviti podčinjenu i osiromašenu
zemlju. Zemlja faraona je svijet za sebe; kada je bila slaba ili
lakovjerna, Azijati su je osvojili; bilo je potrebno mnogo srčanosti
da bi se protjerao osvajač i potisnuo daleko iza naših granica. Ako
položimo oružje, biti ćemo istrijebljeni.
Ramzesova strast je iznenadila Mojsija.
- Tako govori vođa, slažem se, ali je li to dobar smjer?
- Ne postoji drugi da se sačuva jedinstvo naše zemlje i omogući
bogovima da borave na našem tlu.
- Bogovi... Postoje li bogovi?
- Što time želiš reći?
Mojsije nije stigao odgovoriti; gomila djevojaka se ispriječila
između njega i Ramzesa kako bi im postavili bezbroj pitanja o
njihovoj budućnosti. Lijepa Izet nije oklijevala umiješati se kako bi
oslobodila svog ljubavnika.
- Tvoj stariji brat me je zadržao - priznala je.
- Kojim povodom?
- I dalje me želi uzeti za suprugu. Dvor je nedvosmislen, glasine se
svode samo na jedno - Seti samo što nije proglasio Henara
suvladarom. Predlaže mi da postanem velika kraljevska supruga.
Dogodila se čudnovata stvar; Ramzesov duh odjednom je napustio
Memphis i odletio do harema Mer-Ur, da bi tamo gledao vrijednu
djevojku kako prepisuje izreke Ptah-hotepa pri svjetlosti uljane
svjetiljke.
Lijepa Izet je opazila nemir svog ljubavnika.
- Boli li te nešto?
- Neka ti bude jasno da ja ne znam za bolest - odgovorio je on suho.
- Izgledao si tako dalek...
- Razmišljao sam. I, pristaješ li?
- Već sam odgovorila.
- Čestitam, Izet; biti ćeš moja kraljica, a ja ću biti tvoj sluga.
Ona ga je počela udarati sitnim šakama pq grudima, a on joj je
stegnuo zglavke.
- Volim te, Ramzese, i želim s tobom živjeti. Kako da te natjeram da
to shvatiš?
- Prije nego što postanem muž i otac, moram dobiti jasniju sliku o
putu kojim želim ići, daj mi vremena.
U mirisnoj noći, tišina je polako zavladala; sviračice i plesačice su
se već bile povukle, kao i stariji dvorjani. Ponegdje u prostranom
vrtu dvora, razmjenjivale su se informacije i kovale sitne zavjere da
bi se udaljio neki protivnik i napredovalo u hijerarhiji.
Iz smjera kuhinja, prodoran krik je narušio spokoj trenutka.
Ramzes se prvi našao na mjestu događaja; nadzornik je žaračem
udarao jednog starca koji je štitio lice rukama. Princ je stegnuo
napadača za vrat i gotovo ga zadavio; ovaj je ispustio oružje,
njegova je žrtva pobjegla među perače posuđa koji su joj pružili
utočište.
Mojsije se umiješao.
- Ubit ćeš ga!
Ramzes je olabavio ruke; nadzornik, crven u licu, jedva je uspio
povratiti disanje.
- Taj starac je običan hetitski zarobljenik - objasni on - i želim ga
naučiti pameti.
- Ponašaš li se tako sa svim svojim podčinjenima?
- Samo s Hetitima!
Henar, čija je nesvakidašnje raskošna odjeća bacala sjenu i na
najotmjenije odjevene dvorjane, udaljio je znatiželjnike.
- Raziđite se; ja ću se pobrinuti za ovo.
Ramzes je ščepao nadzornika za kosu i bacio ga na zemlju.
- Optužujem ovog podlaca za mučenje.
- Ma hajde, dragi brate! Ne uzbuđuj se... Moj nadzornik je ponekad
strog, ali...
- Podnijet ću tužbu i sam ću svjedočiti pred sudom.
- Ti koji mrziš Hetite?
- Tvoj službenik nije više neprijatelj; on radi kod nas i kao takav
treba biti poštivan. To zahtijeva zakon boginje Maat.
- Bez krupnih riječi! Zaboravi na ovaj ispad, i bit ću ti zahvalan.
- I ja ću svjedočiti - pridružio se Mojsije - ništa ne može opravdati
takvu grubost.
- Zar je neophodno pogoršavati situaciju?
- Povedi nadzornika - zatraži Ramzes od Mojsija - i povjeri ga
našem prijatelju Setauu; već sutra, zatražit ću hitan postupak.
- To je uhićenje protivno zakonu!
- Obvezuješ li se da ćeš dovesti svog nadzornika pred sud?
Henar se naklonio. Previše opasnih svjedoka... Bilo je bolje ne
započinjati bitku koja je unaprijed izgubljena. Krivac će biti osuđen
na progonstvo u oaze.
- Pravda je lijepa stvar - zaključi miroljubivo Henar.
- Na njenom poštivanju počiva naše društvo.
- Tko tvrdi suprotno?
- Ako budeš upravljao zemljom takvim metodama, u meni ćeš
imati neumoljivog neprijatelja.
- Što ćeš si ti još umisliti?
- Ništa ne umišljam, već samo promatram. Uklapa li se prezir
prema ljudima u velike planove?
- Ne pričaj koješta, Ramzese; duguješ mi poštovanje.
- Naš vladar, gospodar Gornjeg i Donjeg Egipta, i dalje je Seti, čini
mi se.
- Poruga ima granica; sutra ćeš mi se morati pokoriti.
- Sutra je još daleko.
- Proći ćeš loše jer si stalno u krivu.
- Namjeravaš li sa mnom postupiti kao i s hetitskim zarobljenikom?
Henar se bijesno udaljio.
- Tvoj brat je moćan i opasan čovjek - primijetio je Mojsije. - Misliš
li da je pametno toliko ga izazivati?
- Ne bojim ga se; što si ono želio reći u vezi bogova?
- Ne znam ni sam; neobične mi misli prolaze kroz glavu i razdiru
me. Dok ne prozrem njihovu tajnu, neću imati mira.

meni nije odustajao. Kao osobni tajnik kraljevskog pisara Ramzesa,

imao je pristup u mnoge administrativne službe, a znao je steći
prijatelje koji su mu pomogli u potrazi. Tako je provjerio spisak
radionica koje proizvode grumenje tinte i dobio imena njihovih
vlasnika; kao što je kraljica Tuja priopćila Ramzesu, arhiv koji se je
odnosio na sumnjive radionice zaista je nestao.
Kako ovaj trag nije nikuda vodio, Ameni se prihvatio teškog posla.
Odlučio je otkriti sve ugledne ličnosti koje su bile u neposrednom
dodiru s pisarskim poslovima i zaviriti u popis njihovih dobara,
nadajući se da će tako otkriti sumnjivu radionicu. Dugi dani
traganja završili su novim neuspjehom.
Ameniju je preostajala samo još jedna mogućnost, krenuti u
sustavan pretres smetlišta, počevši od onoga u kojem umalo nije
stradao. Prije nego što će upisati neki podatak na papirus, svaki
savjesni pisar koristio je komad krečnjaka za bilješke; taj komad je
bacan, zajedno s tisućama drugih, u veliku rupu koja se punila
onoliko brzo koliko je administracija imala posla.
Ameni čak nije bio siguran da je postojao prijepis o vlasništvu
radionice; ipak se upusti u to istraživanje, odvajajući za njega dva
sata svakog dana, odbijajući pitati se kakvi su mu izgledi za uspjeh.
Lijepa Izet je s podozrenjem gledala na prijateljstvo koje je vezivalo
Mojsija i Ramzesa. Židov, nemiran i nestalan, vršio je loš utjecaj na
Egipcanina; stoga je mlada žena povukla svog ljubavnika u vrtlog
zadovoljstava, pazeći da više glasno ne spominje svoju želju za
brakom. Ramzes je upao u zamku; išao je iz vile u vilu, iz vrta u vrt,
s prijema na prijem, i vodio život dokonog plemića, prepuštajući
svom osobnom tajniku brigu o rješavanju tekućih poslova.
Egipat je bio ostvareni san, raj koji je svakog dana nudio divote,
obilno poput zdrave majke; sreća se nesebično nudila onome tko je
znao uživati u hladu palmi, slatkoći datulje, pjesmi vjetra, ljepoti
lotosovog cvijeta i mirisu ljiljana. Kada se tome pridruživala i strast
zaljubljene žene, nije li savršenstvo bilo dostignuto?
Lijepa Izet je povjerovala da joj je pripadao Ramzesov duh; njezin
ljubavnik je bio veseo, pun nesvakidašnjeg poleta. Njihove ljubavne
igre nisu imale kraja, zajedničko zadovoljstvo davalo im je novi
poticaj; što se tiče Noćobdije, postajao je sve veći sladokusac,
gosteći se jelima koja su pripremali kuhari u najboljim memfiškim
kućama.
Sudbina je očigledno odredila put i jednom i drugom Setijevom
sinu; Henara su čekale državničke dužnosti, a Ramzesa običan, ali
raskošan život. Lijepa Izet odlično se prilagodila ovakvoj podjeli
dužnosti.
Jednog jutra ona se probudila u praznoj sobi; Ramzes je ustao prije
nje. Zabrinuta, potrčala je u vrt, onako nedotjerana, i počela
dozivati svog ljubavnika. Kako joj se nikako nije odazivao, ona se
izbezumila; najzad ga je pronašla kako sjedi kraj bunara, duboko
zamišljen usred vrta irisa.
- Što je s tobom? Premrla sam od straha. Kleknula je pokraj njega.
- Kakva te sad briga muči?
- Nisam stvoren za život koji mi namećeš.
- Varaš se; zar nismo sretni?
- Ta sreća mi nije dovoljna.
- Ne traži previše od života; na kraju će se okrenuti protiv tebe.
- Lijepa borba na vidiku.
- Je li ponos vrlina?
- Ako podrazumijeva težnju ka boljem i nadilaženju samog sebe,
onda jest. Moram razgovarati s ocem.
Otkako je uspostavljeno primirje s Hetitima, prigovori su utihnuli.
Svi su se slagali u tvrdnji da je Seti bio u pravu što nije izazvao rat s
neizvjesnim ishodom, iako je izgledalo da egipatska vojska može
pobijediti hetitske postrojbe.
Usprkos tvrdnji koju je Henar smišljeno širio, nitko nije pridavao
značaj navodnoj odlučujućoj ulozi koju je on sam sebi dodijelio; po
riječima viših časnika, stariji kraljev sin nije sudjelovao niti u jednoj
borbi, već je svaki juriš promatrao sa sigurne udaljenosti.
Faraon je slušao i radio.
Slušao je svoje savjetnike, među kojima je bilo i čestitih ljudi,
uspoređivao izvješća, odvajao kukolj od pšenice i nije na brzinu
donosio nikakvu odluku.
Radio je u svojem prostranom uredu na glavnom memfiškom
dvoru, kojeg su osvjetljavala tri velika prozora a claustra; zidovi su
bili bijeli, bez ikakvog ukrasa koji bi ih učinio slikovitijim.
Jednostavan i strog, namještaj se sastojao od velikog stola, fotelje s
uspravnim naslonom za vladara, stolica opletenih slamom za
posjetitelje i ormara za papiruse.
Upravo tu, u samoći i tišini, Gospodar Dviju zemalja usmjeravao je
budućnost najmoćnije države na svijetu i pokušavao je održati na
putu boginje Maat, otjelotvorenja općeg Zakona.
Tišinu su iznenada narušili krici koji su dopirali iz unutarnjeg
dvorišta gdje su stajale dvokolice namijenjene kralju i njegovim
savjetnicima.
S prozora svojeg ureda, Seti je ugledao jednog konja koji je upravo
podivljao. Nakon što je nekako uspio prekinuti konop kojim je bio
privezan za kamen, sumanuto je jurio unaokolo,
spreman nasrnuti na svakog tko bi mu se usudio približiti.
Konj se ritnuo i oborio radnika službe osiguranja; potom je
oborio postarijeg pisara koji se nije na vrijeme sklonio.
U trenutku kada je životinja zastala predahnuti, iza jednog stuba je
iskrsnuo Ramzes, skočio konju na leđa i čvrsto stegnuo uzde.
Podivljali konj se propeo i uzalud pokušao jahača izbaciti iz sedla;
svladan, počeo je dahtati i stenjati, a onda se naglo umirio.
Ramzes je skočio na zemlju; prišao mu je vojnik iz kraljeve garde.
- Otac Vas želi vidjeti.
Princ je prvi puta bio primljen u faraonov ured. Iznenadila ga je
tolika skromnost i praznina kraljevskih odaja; očekivao je najveću
raskoš, a naišao na gotovo praznu prostoriju bez imalo privlačnosti.
Kralj je sjedio nad odmotanim papirusom.
Ne znajući kako se treba ponašati, Ramzes je zastao na dva metra
od oca koji mu nije ponudio da sjedne.
- Izložio si se velikoj opasnosti.
- I jesam i nisam. Poznajem dobro tog konja, nije zao; vjerojatno
mu je sunce udarilo u glavu.
- Ipak si se izložio suviše velikoj opasnosti, čuvar bi ga već nekako
primirio.
- Mislio sam da činim ono što treba.
- Nadajući se da ćeš tako biti primijećen?
- Pa...
- Budi iskren.
- Ukrotiti podivljalog konja nije lako.
- Trebam li sada zaključiti kako si sam izazvao ovaj incident da bi
izvukao korist za sebe?
Duboko povrijeđen Ramzes se zacrvenio cijelim licem.
- Oče! Kako možete...
- Jedan kralj mora promišljeno postupati u svakoj prilici.
- Zar bi Vam se sviđala takva promišljenost?
- U mladiću tvojih godina tada bih vidio znak dvoličnosti
koja bi na vrlo negativan način govorila o njegovoj budućnosti; ali,
svojom reakcijom si me uvjerio u iskrenost svojih namjera.
- Ipak, tražio sam načina da s vama razgovaram.
- O čemu?
- Kada ste polazili za Siriju, zamjerili ste mi da sam nesposoban
boriti se kao pravi vojnik. Tijekom vaše odsutnosti ispravio sam
greške; sada imam časničku diplomu.
- Za koju si dao sve od sebe, kako su mi objasnili. Ramzes nije
mogao sakriti svoje iznenađenje.
- Vi...vi ste znali?
- Dakle, sada si časnik.
- Znam jahati, boriti se mačem, kopljem i sa štitom, kao i rukovati
lukom i strijelom.
- Voliš li rat, Ramzese?
- Zar on nije nužan?
- Rat izaziva mnogo stradanja i patnje; želiš li ih i ti povećati?
- Postoji li drugi način da se osigura sloboda i blagostanje
naše zemlje? Mi nikoga ne napadamo; ali ako nas netko želi
ugroziti, mi mu se moramo suprotstaviti. Drugačije ne može biti.
- Na mojem mjestu, bi li sravnio sa zemljom utvrdu u Kadešu?
Mladić se zamislio.
- Na temelju čega bih se mogao izjasniti? Ne znam ništa o vašem
pohodu, osim da je sačuvan mir i da egipatski narod sada može
odahnuti. Ako bih donio prosudbu bez dovoljno podataka, to bi bio
jasan primjer gluposti.
- Onda sa mnom želiš razgovarati o nečem drugom? Ramzes se
do tada bez prestanka pitao, jedva
obuzdavajući nestrpljenje, treba li ocu reći o svom sukobu s
Henarom i otkriti mu kako se izabrani nasljednik razmeće
pobjedom za koju nije zaslužan. Princ bi znao upotrijebiti prave
riječi i pokazati svoju ogorčenost s toliko pravedničkog gnjeva da
njegov otac konačno shvati kako drži zmiju u njedrima. Ali sada,
suočenom s faraonom, licem u lice, takav korak mu je izgledao
jadan i ponižavajući. Zar da postane potkazivač, toliko ohol da
umisli kako je pronicljiviji od samog Setija! Ipak, nije bio kukavica
da bi lagao.
- Istina je, želio sam vam povjeriti...
- Zašto oklijevaš?
- Ono što izađe iz naših usta može nas isprljati.
- Hoću li saznati nešto više?
- Ono što bih mogao reći, vi već znate; ako to nije slučaj, moja
uobrazilja zaslužuje jedino zaborav.
- Ne ideš li iz krajnosti u krajnost?
- Nekakva vatra u meni gori, nekakav prohtjev kojeg ne znam
imenovati, odrediti; ni ljubav ni prijateljstvo ne mogu je ugasiti.
- Kakve ozbiljne riječi u tvojim godinama!
- Hoće li mi teret godina donijeti mir?
- Ne oslanjaj se ni na koga osim na sebe i život će možda biti
darežljiv.
- Kakva je to vatra, oče?
- Postavi pitanje ispravno i znat ćeš odgovor.
Seti se nagnuo nad papirus koji je proučavao; razgovor je bio
završen.
Ramzes se naklonio; dok se povlačio, ozbiljan glas njegovog oca
prikovao ga je na mjestu.
- Došao si u pravi trenutak jer sam te baš danas namjeravao
pozvati k sebi; sutra, poslije obreda u zoru, krenut ćemo zajedno u
rudnike tirkiza, na poluotok Sinaj.
Osme godine Setijeve vladavine, Ramzes je proslavio svoj šesnaesti
rođendan na putu kroz istočnu pustinju, putu koji je vodio prema
slavnim rudnicima u Serabit el-Kadimu6. Usprkos budnosti policije,
putovanje je bilo opasno, i nitko nije rado prolazio kroz ovo
beživotno područje, nastanjeno strašnim duhovima i beduinima
pljačkašima. Bez obzira
6 Koristimo moderna imena, Sinaj i Serabit el-Kadim, kako bismo
olakšali opis mjesta i radnje. Ovo drugo mjesto nalazi se južno od
sinajskog poluotoka, nekih 160 km od Sueskog kanala.
na prijetnju uhićenja, suda i zatvora, nisu oklijevali napasti
karavane koje su iz nekog nesretnog razloga bile prinuđene
putovati preko sinajskog poluotoka.
Iako nisu krenuli u pohod s ratničkim namjerama, brojni vojnici su
pružali zaštitu faraonu i rudarima. Kraljeva prisutnost davala je
izuzetnu važnost ovom putovanju; dvor je o tome bio izviješten tek
dan uoči polaska, pred večernje obrede. U odsutnosti vladara,
kormilom državne lađe upravljati će kraljica Tuja.
Ramzes je dobio svoju prvu javnu funkciju koja je imala nekakav
značaj; postao je zapovjednik pješaštva, pod zapovjedništvom
Bakhena koji je unaprijeđen u vojnog zapovjednika cijelog pohoda.
Njihov susret na samom polasku bio je leden; ali, ni jedan ni drugi
nisu smjeli izazvati sukob pred kraljevim budnim okom. Tijekom
ovog putovanja morat će se naviknuti jedan na drugoga; Bakhen je
odmah pokazao netrpeljivost, naređujući Ramzesu da stane na
zaleđe gdje će, po njegovim riječima, «jedan novak svoje ljude
izložiti najmanjoj pogibelji«.
Više od šest stotina ljudi sačinjavalo je ekspediciju zaduženu da
donese tirkiz, kamen nebeske Hator, koja je izabrala baš ovakvo
otjelotvorenje u samom srcu suhe i puste zemlje.
Sam put nije stvarao osobite poteškoće; lijepo obilježen, uredno
održavan, omeđen malim utvrdama i izvorima vode, presijecao je
negostoljubive predjele u kojima su se uzdizale crveno-žute planine,
od čije se visine novacima zavrtjelo u glavi; neki su se uplašili,
strahujući da se zli duhovi ne spuste s vrhova, s ciljem da se
dočepaju njihovih duša. Ali, prisutnost Setija i Ramzesovo
samouvjereno držanje najzad su ih umirili.
Ramzes se potajno nadao nekom surovom iskušenju kako bi pred
ocem dokazao svoju pravu vrijednost; stoga je žalio što je njegov
zadatak bio lagan. Bez ikakvih teškoća zaveo je disciplinu među
tridesetak pripadnika pješaštva koji
su bili pod njegovim zapovjedništvom; svi su čuli o prinčevoj
nadarenosti za strijelca i o načinu na koji je ukrotio podivljalog
rasnog konja, i svi su se nadali kako će, služeći pod njegovom
komandom, biti promovirani.
Na Ramzesov nagovor, Ameni je odustao od te pustolovine; prvo,
njegova krhka građa nije mu dopuštala tako veliki fizički napor, i
drugo, na jednom otpadu sjeverno od osumnjičene radionice,
upravo je otkrio komadić krečnjaka koji je nosio čudan zapis. Bilo je
još prerano tvrditi da je na dobrom tragu, ali mladi pisar neće tako
lako odustati. Ramzes ga je zamolio da bude oprezan; Ameni će
imati zaštitu Noćobdije i ako bude potrebno, može pozvati Setaua
koji se je počinjao bogatiti prodajući otrov laboratorijima hramova i
istjerujući iz bogatih vila nekoliko nepoželjnih kobri.
Princ je neprestano bio na oprezu; on, koji je toliko volio pustinju,
iako je u njoj umalo izgubio život, nije se osjećao ugodno u ovoj
sinajskoj. Bilo je suviše nijemog kamenja, suviše uznemirujućih
sjena, suviše kaosa. Usprkos Bakhenovom umirivanju, Ramzes je
strahovao od napada beduina. Oni će, naravno, zbog brojnosti
Egipćana, izbjeći otvoreni sukob; ali sasvim sigurno će probati
opljačkati svakoga tko se udalji od karavane ili, još gore, ušuljati se
u logor tijekom noći? Zabrinut, princ je pojačao mjere
predostrožnosti i prekoračio svoje ovlasti. Nakon kratke prepirke s
Bakhenom, Ramzes mu je odlučio prepustiti brigu o osiguranju, ali
uz uvjet da se njegove primjedbe uzimaju u obzir.
Jedne večeri kraljev sin se odvojio od začelja i krenuo ka čelu
povorke, od šatora do šatora, da bi dobio malo vina za svoje ljude
koje je služba opskrbe dosljedno zanemarivala; zamolili su ga da se
obrati nadstojniku koji je uredovao pod svojim šatorom. Ramzes je
bez oklijevanja podignuo jednu stranu šatora, nagnuo se i, zapanjen,
ugledao mladog muškarca koji je sjedio poput pisara i razgledao
mapu pri svjetlosti svjetiljki.
- Mojsije! Što ti radiš ovdje?
- Po naredbi faraonovoj, zadužen sam za opskrbu i ucrtavanje što
točnije karte ovog područja.
- A ja zapovijedam zaleđem.
- Nisam znao da si ovdje... Izgleda kako Bakhen baš i ne voli o tebi
pričati.
- Naši odnosi su sve bolji.
- Izađimo odavde, previše je tijesno.
Dvojica mladića su bila gotovo podjednako razvijena; atletska
građa i prirodna snaga činili su ih starijim. U obojici je zrelost
muškarca potisnula dječačku narav.
- To je bilo ugodno iznenađenje - priznao je Mojsije - Dosađivao
sam se u haremu, kada je stigao poziv. Da nije bilo ovog daška
svježeg zraka., mislim da bih pobjegao.
- Zar Mer-Ur nije predivno mjesto?
- Ne za mene; šminkerice mi idu na živce, zanatski majstori
ljubomorno čuvaju svoje tajne, a mjesto upravnika mi ne odgovara.
- Je li sada bolje?
- Tisuću puta! Volim ovo područje, ove neumoljive planine, ovaj
prizor koji krije prisutnost nečeg važnog; ovdje se osjećam kao kod
kuće.
- Jenjava li vatra koja je u tebi gorjela?
- Slabi. Istina je, moje iscjeljenje leži u ovom sagorjelom stijenju i
ovim skrovitim tjesnacima.
- Nisam u to baš uvjeren.
- Zar ne čuješ zov koji dopire iz ovog zaboravljenog tla?
- Ja prije osjećam opasnost. Mojsije se začudio.
- Opasnost! Zar ti razmišljaš kao vojnik?
- Ti, kao opskrbljivač, zanemaruješ zaštitničku ulogu zaleđa; mojim
ljudima nedostaje vina.
Židov je prasnuo u smijeh.
- fa sam odgovoran, u pravu si; ništa ne smije umanjiti njihovu
budnost.
- Mala količina će im podići moral.
- Prvi puta nam se mišljenja razilaze - reče Mojsije. - Tko će
pobijediti?
- Ni jedan ni drugi; važna je dobrobit svih.
- Nije li prihvaćanje zadatka nametnutog od drugih samo način
kako pobjeći od sebe?
- Misliš li da sam sposoban za takav kukavičluk? Mojsije je
pogledao Ramzesa ravno u oči.
- Dobit ćeš vino, ali u malim količinama; i nauči voljeti sinajske
planine.
- Ovo više nije Egipat.
- Ja nisam Egipćanin.
- Jesi.
- Griješiš.
- Rođen si u Egiptu, tu si stekao obrazovanje, tu ćeš graditi
budućnost.
-To su riječi jednog Egipćanina, ali ne i Židova; moji preci nisu isti
kao tvoji. Možda su živjeli baš ovdje... Osjećam tragove njihove
prisutnosti, njihovih nadanja i njihovih poraza.
- Da ti Sinaj nije pomutio razum?
- Ti to ne možeš razumjeti.
- Da nisi izgubio povjerenje u mene?
- Naravno da nisam.
- Ja volim Egipat više od sebe samog, Mojsije; ništa mi nije
dragocjenije od moje rodne zemlje. Ako misliš da si pronašao svoju,
spreman sam razumjeti tvoje uzbuđenje.
Židov je sjeo na jednu stijenu.
- Domovina... Ne, ova pustinja nije domovina. Volim Egipat koliko
i ti, cijenim radosti koje mi pruža, ali osjećam da me nešto zove na
drugu stranu.
- I prvo što si vidio u tuđini te je uznemirilo. - Baš tako.
- Zajedno ćemo prolaziti i kroz druge pustinje; ali, uvijek ćeš se
vratiti u Egipat jer u njemu sja neponovljiva svjetlost.
— Kako možeš biti tako siguran u sebe?
- Zato što tamo na zaleđu više nemam vremena brinuti se za
budućnost.
U mračnoj sinajskoj noći, glasan smijeh dvojice mladića odzvanjao
je sve do zvijezda.
Magarci su išli ujednačenim korakom, ljudi su ih pratili; svatko je
nosio onoliki teret koliki je mogao, nikom nije nedostajalo vode i
hrane. Kralj je nekoliko puta zapovjedio da se ekspedicija zaustavi,
kako bi Mojsije mogao napraviti točnu mapu ovog područja. U
pratnji geometara, Židov je krenuo uzvodno kroz isušeno riječno
korito, popeo se na uzvisinu, izabrao nove orijentacijske točke i
tako olakšao posao stručnjacima.
Nekakav nijemi, nedorečeni nemir nije napuštao Ramzesa; stoga je
zajedno s trojicom iskusnih pješaka neprestano pažljivo motrio
okoliš, bojeći se da njegovog prijatelja ne napadnu beduini željni
pljačke. Iako je izgledao dovoljno snažan da se sam može obraniti,
mogao je upasti u zamku. Ali, nikakva neugodnost se nije dogodila;
Mojsije je završio značajan posao koji će olakšati buduća putovanja
rudarskih ekspedicija i karavana.
Poslije večere, dvojica su prijatelja dugo razgovarala kraj vatre;
naviknuti na rezanje hijena i riku leoparda, prilagodili su se tom
surovom svijetu, daleko od udobnosti memfiškog dvora i harema
Mer-Ura. S istim poletom iščekivali su zoru, uvjereni da će im ona
otkriti novi djelić tajne kojoj su stremili i u koju će uvijek željeti
proniknuti. Ponekad nisu ništa govorili već su samo osluškivali noć.
Nije li im ona šaputala kako će njihova mladost svladati sve
prepreke?
Duga povorka se zaustavila.
Usred jutra. To nije bilo nešto uobičajeno. Ramzes je izdao
zapovijed svojim ljudima da spuste teret na zemlju i pripreme se za
borbu.
- Samo mirno - savjetovao ga je jedan vojnik čijim se grudima širio
ožiljak iz neke ranije bitke. - S dužnim poštovanjem zapovjednice,
možda bi bilo bolje da se pripremimo za molitvu u miru.
- Od kuda vam ta sigurnost?
- Jer smo stigli na cilj.
Ramzes je napravio nekoliko koraka; na suncu se odražavala
kamenita visoravan, izgledom sasvim nepristupačna čovjeku.
Došli su na Serabit el-Kadim, prostranstvo boginje Hator,
gospodarice tirkiza.

Henara danima nije prolazio bijes.

Kraljica ga je po deseti puta odbila izravnije uključiti u vođenje
državnih poslova, pod izgovorom da njegov otac nije dao nikakav
izričit nalog u tom pogledu. Položaj faraonovog nasljednika nije mu
davao pravo uplitati se u dosjee koji su za njega bili previše
zamršeni.
Stariji kraljev sin se pokorio majčinoj volji i prikrio svoje
razočaranje; ali shvatio je da je njegova mreža prijateljstava i
doušnika još preslaba da se na pravi način suprotstavi Tuji.
Umjesto da očajava, Henar je odlučio napraviti nešto drugo, nešto
što mu samo može koristiti.
Bez ceremonijalnih razmetanja pozvao je na večeru nekoliko
utjecajnih ličnosti s dvora, ličnosti koje su držale do običaja. Glumio
je ulogu skromne osobe, željne savjeta mudrijih od sebe; ne
pokazujući nimalo nadutosti, prikazao se gostima kao uzoran sin
čija je jedina želja krenuti očevim stopama. Ovakav nastup se
uglednicima posebno dopao; Henar, čija je budućnost već bila jasno
zacrtana, pridobio je nove poklonike.
Međutim, shvatio je da mu iz ruku izmiče međunarodna politika, a
pri tom su trgovačke veze s drugim zemljama, makar i
neprijateljskim, bile njegov osnovni cilj; kako može na vrijeme
saznavati točno stanje u diplomatskim odnosima ako u svom
taboru nema upućenog čovjeka koji bi mu stajao na raspolaganju.
Povjeravanja trgovaca mu nisu bila dovoljna; njihova moć
prosudbe je bila ograničena, pa nisu znali prozrijeti istinske
namjere svojih vođa.
Uvjeriti nekog diplomata bliskog Setiju da radi za njega... Savršeno
rešenje, ali gotovo neostvarivo. Ipak, Henaru su bila potrebna
izvješća iz prve ruke, kako bi mogao razviti vlastitu strategiju i biti
spreman u pogodnom trenutku iz korijena promijeniti egipatsku
politiku.
Pala mu je na pamet riječ «izdaja», ali mu se odmah učinila
smiješnom; koga će on to izdati osim prošlosti i tradicije?
S vrha stjenovitog platoa Serabit el-Kadima, pružao se pogled na
isprepletane planine i doline. Ova zbrka je unosila nemir u dušu; u
tom neredu, čija je negostoljubivost bila očigledna, samo je planina
tirkiza nudila spokoj kojem su svi težili.
Ramzes je hodao pažljivo gledajući ispred sebe. Zastade iznenađen,
dragi kamen plave boje, koji je činio žilu kucavicu visoravni,
izranjao je na samoj površini! Na drugim mjestima nije bio tako
lako dostupan; iz naraštaja u naraštaj, rudari su kopali podzemne
hodnike i uske prolaze, u kojima su skrivali svoje oruđe između
dvaju pohoda. Na ovom mjestu rudari nisu stalno boravili, jer se
vađenje tirkiza nije moglo obavljati za toplijih mjeseci, kada je
kamen gubio svoju boju i prirodan izgled.
Stariji, iskusni rudari prvo su uveli u tajne zanata one koji su se
ovdje zatekli prvi put, a onda su zajedno prionuli na posao u
zajedničkoj želji da što manje vremena provedu u bespućima
kamene pustinje. Smjestili su se u kamene kolibe koje su nekako
odolijevale noćnoj hladnoći i brižljivo su ih očistili i popravili. Po
običaju, prije nego što će proglasiti početak radova, faraon je izveo
obred u malom Hatorinom hramu, moleći nebesku boginju za
pomoć i zaštitu. Egipćani nisu došli povrijediti planinu i nanijeti joj
bol, već uzeti plod njezinog majčinstva kako bi ga poklonili
hramovima i od njega pravili ukrase koji će odražavati vječnu
mladost i ljepotu vladarice zvijezda.
Uskoro se kamenim svijetom raširila pjesma klinova, maljeva i
dlijeta, pridružujući se pjesmi rudara podijeljenih u radne grupe;
Seti ih je osobno bodrio. Ramzes je u međuvremenu promatrao
stele podignute na tom mjestu, kako bi se odala počast
tajanstvenim silama neba i zemlje i podsjetilo prisutne na podvige
prethodnika koji su mnogo stoljeća ranije otkrili drago kamenje
ogromne veličine.
Mojsije je ozbiljno prihvatio ulogu dostavljača i vodio je računa da
nikome ništa ne nedostaje; nijedan radnik nije trpio glad ili žeđ,
nijedan žrtvenik nije bio bez tamjana. Zato što su se ljudi klanjali
bogovima, bogovi su poklanjali ljudima razne ljepote, poput onog
divovskog tirkiza kojim je mahao jedan mladi rudar sretne ruke.
Zahvaljujući položaju na kojem se rudnik nalazio, nisu strahovali
od napada; nitko se nije mogao popeti strmim usponima kojima se
izlazilo na visoravan, a da ga motritelji ne primijete; stoga je
Ramzesov zadatak bio jedan od najlakših. Prvih dana je zaveo
čeličnu disciplinu, a onda shvatio da to postaje suvišno; iako je i
dalje tražio da se poštuju pravila sigurnosti, dopustio je vojnicima
da se opuste i sebi priušte dug popodnevni odmor kojega su bili
toliko željni.
Kako nije mogao samo besposleno sjediti, pokušavao je pomoći
Mojsiju; ali, s njim je bilo teško surađivati jer je prijatelj želio sam
obavljati svoj posao. Više uspjeha princ nije imao niti kod rudara;
spremno su ga odvratili od dužeg zadržavanja u podzemnim
hodnicima, a Bakhen mu je ljutito zapovjedio da se zadovolji
mjestom koje mu je dodijeljeno, te da ne unosi pomutnju u rad na
gradilištu.
Ramzes se tada posvetio svojim ljudima i to svakom ponaosob.
Počeo se je zanimati za njihove prijašnje poslove, obitelji, saslušao
njihove žalbe, s nekim prigovorima se nije složio, neke je pak
podržao; željeli su bolja primanja u starosti i veća priznanja od
države, imajući u vidu kakvu su joj uslugu često činili, u teškim
uvjetima daleko od domovine. Malo njih je imalo prilike sudjelovati
u pravoj borbi; ali svi su bili pozivani u kamenolome, na velika
gradilišta ili u pohode nalik ovom. Iako je njihov zadatak bio
opasan, ipak su bili ponosni na svoje zanimanje; a koliko su tek
nevjerojatnih doživljaja imali za ispričati oni koji su bili te sreće da
putuju zajedno s faraonom!
Ramzes je počeo promatrati.
Naučio je prihvatiti ustaljene običaje gradilišta, shvatio je vrijednost
stvarne hijerarhije, zasnovane na znanju, a ne na povlasticama,
uvidio je razliku između marljivih i lijenih, upornih i površnih,
šutljivih i glasnih. I pogled mu se uvijek vraćao na stele koje su
podigli preci i koje su stajale uspravno,
kako je i zamislio onaj koji je ovu svetinju gradio u srcu pustinje.
- Ne ostavljaju čovjeka ravnodušnim, zar ne? Otac ga je iznenadio.
Iako je na sebi imao jednostavnu pregaču, istu koju su nosili
njegovi daleki prethodnici iz Starog carstva, nije zbog toga bio
manje faraon. Iz njegove osobnosti izbijala je nekakva snaga koja je
opčinjavala Ramzesa pri svakom susretu; Setiju nisu bili potrebni
nikakvi ukrasi da bi ga isticali, sama njegova prisutnost bila je
dovoljna da nametne vlast nad ljudima. Nijedan drugi čovjek nije
posjedovao takvu čudesnu moć; svi su se služili lukavstvima ili
imali izvještačeno držanje. Bilo je dovoljno samo da se Seti pojavi i
red bi zamijenio nered.
- One me motiviraju da se predajem mislima - povjerio se Ramzes.
- One su žive riječi; za razliku od ljudi, one ne lažu, niti izdaju.
Spomenici nekog rušitelja i sami su srušeni, djela nekog lašca
kratkog su vijeka; faraonova jedina snaga jest zakon boginje Maat.
Ramzes je bio uzbuđen; jesu li ove mudre riječi bile njemu upućene,
da li je nešto uništio, nekoga izdao ili slagao? Poželio je ustati,
otrčati do ruba visoravni, sjuriti se niz padinu i nestati u pustinji.
Ali, kakvu grešku je napravio? Čekao je da čuje točnu optužbu, ali
to se nije dogodilo; kralj je samo gledao nekud u daljinu.
Henar... Da, nema sumnje, njegov otac je ciljao na Henara, ali ga
nije imenovao! Postao je svjestan njegove izdaje i na ovaj način je
Ramzesu stavljao do znanja koje je njegovo pravo mjesto. Ponovo je
sudbina mijenjala tijek! Princ je bio uvjeren da je Seti govorio njemu
u prilog, i da, koliko je bio razočaran u starijeg sina, toliko je nade
polagao u mlađeg.
- Koji je cilj ovog pohoda? - upitao je Seti.
Ramzes je oklijevao za trenutak; možda je ovako jednostavno
pitanje krilo neku zamku?
- Cilj je u Egipat odnijeti tirkiz za bogove.
- Jesu li oni neophodni za blagostanje zemlje?
- Ne, ali.... Kako se čovjek može lišiti njihove ljepote?
- Vrijednost nije u materijalnoj podlozi našeg bogatstva; jer će ga
iznutra nagrizati; vrednuj u svakom biću i u svakoj stvari ono po
čemu se izdvaja od ostalih, njegove vrline, sjaj i prirodnu posebnost.
Traži ono što je nezamjenljivo.
Ramzesu se činilo da svjetlost obasjava njegovo srce i snaži ga;
Setijeve riječi zauvijek su se urezale u njegovu svijest.
- Neka i siromašan kao i bogataš dobivaju od faraona ono što im
pripada i što im je potrebno za život; nemoj zanemariti prvog u
korist drugog, nauči kako ih uvjeriti da je zajednica važnija od
pojedinca. Ono što je korisno za košnicu, korisno je i za pčelu, a
pčela treba služiti košnici jer od nje živi.
Pčela, jedan od simbola koji su služili za pisanje faraonovog imena!
Seti je govorio o obavljanju najuzvišenije dužnosti i malo-pomalo
Ramzesu otkrivao tajne kraljevske vlasti. Ponovo beskrajna sreća
obuze princa.
- Proizvodnja je važna - nastavi Seti - ali je raspodjela još važnija.
Gomilanje bogatstava u korist jedne kaste stvara nesreću i neslogu;
skromni prihodi koji se pravedno raspodjele donose sreću.
Povijest jedne vladavine treba nalikovati svetkovini. Da bi je
bilo, nitko ne smije gladovati. Promatraj, sine, nastavi promatrati,
jer ako ne vidiš, nećeš razumjeti smisao mojih riječi.
Ramzes je budan proveo noć, očiju uprtih u podzemnu žilu plavog
kamena koja se nazirala na površini samog ruba visoravni. Uputio
je molitvu boginji Hator da rastjera mrak kroz koji je lebdio, lagan
poput slamke.
Njegov otac je imao jasan plan, ali kakav? Ramzes je prestao
vjerovati u svoju budućnost kao vladara; ali zašto mu je onda Seti,
poznat po rijetkim trenucima povjeravanja, prenosio sve te pouke?
Možda bi Mojsije bolje prozreo vladareve namjere; ali princ odluči
sam se boriti i sebi odrediti put.
Pred zoru, jedna je sjena izišla iz glavnog podzemnog hodnika; da
mjesec i dalje nije zračio blijedim odsjajem, Ramzes bi pomislio
kako se pojavio demon koji žuri pronaći novo skrovište. Ali, ovaj
demon je imao ljudsko obličje koje je čvrsto stiskalo neki predmet
na grudima.
- Tko si ti?
Čovjek je zastao na trenutak, okrenuo glavu prema princu, a onda
potrčao prema najneravnijem dijelu visoravni, gdje su rudari bili
podigli samo jednu rudarsku kolibu.
Ramzes potrča da uhvati bjegunca.
- Stani!
Čovjek je ubrzao, Ramzes također. Princ je bio brži i sustigao je
čudnu osobu prije nego što je ova uspjela skliznuti niz strminu.
Princ se baci na njega i zgrabio ga za noge; kradljivac je pao, ali nije
ispustio svoj teret, već je podigao jedan kamen lijevom rukom i
pokušao razbiti glavu napadača. Ramzes ga je udario laktom u grlo,
i bjegunac je ostao bez zraka. Ipak se je nekako uspio pridići, ali je
izgubi ravnotežu i pao unatrag.
Začuo se bolan krik, za njim još jedan, a onda kotrljanje tijela niz
stijene, dok se najzad nije zaustavilo u podnožju padine.
Kada je Ramzes stigao do njega, bjegunac je već bio mrtav, ali je i
dalje stiskao na grudima vreću punu tirkiza.
Kradljivac nije bio neznanac, već vozač dvokolice koji je, tijekom
lova u pustinji, natjerao Ramzesa u zamku koja ga je skoro stajala
života.

Nitko od rudara nije poznavao lopova; prvi put je bio među njima i
nije se ni s kim zbližio. Izdržljiv u radu, provodio je sate i sate u
najnepristupačnijim dijelovima rudnika i tako stekao poštovanje
svojih kolega.
Krađa tirkiza bio je prijestup za koji su se izricale teške kazne, ali,
nije se pamtilo daje neki rudar počinio takvo nedjelo. Nitko iz
ekspedicije nije žalio smrt krivca; zakon pustinje mu je dodijelio
pravednu kaznu. Kako je načinio ozbiljan grijeh, vozača dvokolice
su pokopali bez obreda; njegova usta i oči neće se otvoriti na
drugom svijetu, neće biti u stanju proći dugačak niz odaja i postat
će plijen Proždrljive zmije.
- Tko je dao posao ovom čovjeku? - upitao je Ramzes Mojsija.
Židov je počeo pretraživati svoj popis.
- Ja.
- Kako ti?
- Upravitelj harema ponudio mi je nekoliko radnika koji su bili
sposobni za ovaj posao; ja sam samo potpisao radni ugovor.
Ramzes je odahnuo.
-Taj kradljivac je bio vozač dvokolice koji me je navukao u smrtnu
klopku.
Mojsije je problijedio.
- Nisi valjda pomislio...
- Niti trenutka, ali i ti si upao u zamku.
- Misliš na upravitelja harema? On je običan slabić koji se prestraši
kod najmanje neugodnosti.
- Utoliko ga je netko lakše podmitio; jedva čekam da se vratim u
Egipat, Mojsije, i saznam tko se krije iza ovog zločinca.
- Nisi li odustao od puta ka vlasti?
- Nije riječ o tome, ja tražim istinu.
- Čak i ako ti se ona ne dopadne?
- Zar možda raspolažeš s podacima koji su meni nepoznati?
- Ne, kunem ti se. Ali tko bi se usudio okomiti na faraonovog
mlađeg sina?
- Možda takvih ima više nego što ti zamišljaš.
- Ako postoji zavjera, njen kolovođa će ostati van našeg domašaja.
-Zar ti, Mojsije, tako lako odustaješ?
- Ta besmislica nas se ne tiče; kako nećeš naslijediti Setija, tko bi ti
još htio naškoditi?
Ramzes nije povjerio prijatelju sadržaj svojih razgovora s ocem;
nisu li oni predstavljali tajnu koju je trebalo čuvati, sve dok ne
otkrije njeno značenje?
- Hoćeš li mi pomoći, Mojsije, ako mi budeš potreban?
- Kako uopće možeš tako nešto i pitati?
Unatoč nemilom događaju, Seti nije izmijenio predviđeni plan
pohoda. Kada je kralj procijenio da je broj tirkiza izvađenih iz
planine dovoljan, dao je znak za povratak u Egipat.
Načelnik dvorskog osiguranja odjurio je u kraljičine odaje za
primanje; Tujin glasnik mu nije dozvolio bilo kakvo oklijevanje, pa
je morao odmah odgovoriti na poziv velike kraljevske supruge.
- Evo me, Veličanstvo.
- Što je s vašom istragom?
- Ali... ona je završena!
- Zaista!
- Nemoguće je bilo što više saznati.
- Pređimo na tog vozača dvokolica. Mislite li da je mrtav?
- Ah, taj nesretnik...
- Kako je taj mrtvac smogao snage otići u rudnike tirkiza i tamo
krasti drago kamenje?
Načelnik osiguranja se sav zgrčio.
- To je... to je nemoguće!
- Da me možda ne optužujete da sam luda?
- Veličanstvo!
- Moguća su dva rješenja, ili ste podmićeni ili nesposobni. Ili i
jedno i drugo.
- Veličanstvo...
- Pravili ste me budalom.
Ugledni činovnik se bacio pred kraljičine noge.
- Bio sam zloupotrebljen, lagali su mi, obećavam vam...
- Mrzim ulizice; tko vas je podmitio da nas izdate?
U nepovezanom govoru načelnika osiguranja, razotkrila se izrazita
nesposobnost čija se ozbiljnost sve do tada prikrivala iza vela lažne
dobrodušnosti. Iz straha da ne izgubi radno mjesto, nije se usudio
iskoračiti izvan svog zaštićenog kruga; uvjeren da je dobro
postupio, počeo je vladaricu preklinjati za milost.
- Imenujem vas za vratara vile mog starijeg sina; potrudite se da
barem tamo rastjerate štetočine.
Činovnik se je počeo ponizno zahvaljivati, dok je velika kraljevska
supruga već bila napustila odaje za primanje.
Dvokolice s Ramzesom i Mojsijem uletjele su poput vjetra u
dvorište harema Mer-Ur na koje su gledali uredi uprave; dvojica
prijatelja naizmjence su upravljala kolima, trudeći se pokazati što
veću spretnost i snagu. Nekoliko puta su mijenjali konje i gotovo
preletjeli put koji je vodio od glavnog grada do harema.
Takav bučan dolazak narušio je spokoj ustanove, pa se stoga u
dvorištu odmah pojavio upravitelj kojeg su trgnuli iz popodnevnog
sna.
- Jeste li poludjeli? Nije vam ovo vojarna!
- Velika kraljevska supruga povjerila mi je jedan zadatak -
priopćio mu je Ramzes.
Upravitelj harema nervozno je spustio ruke na okrugli trbuh.
- A, tako... Ali, čime ona opravdava ovoliku galamu?
- Moramo riješiti jedan hitan slučaj.
- Ovde, na imanju koje je pod mojom nadležnosti?
- Upravo ovdje, a taj hitan slučaj ste vi.
Mojsije potvrdno klimnu glavom; upravitelj harema ustuknu dva
koraka.
-To je, bez sumnje, neka greška.
- Vi ste me naveli da uzmem u službu zločinca za pohod u rudnike
tirkiza - reče Židov.
- Ja? Vi buncate!
- Tko vam ga je preporučio?
- Ne znam o kome govorite.
- Pogledajmo u vašu arhivu - zatražio je Ramzes. - Imate li pismeni
nalog?
- Hoće li kraljičin pečat biti dovoljan?
Uglednik je odustao od daljnje borbe; Ramzes je gorio od
nestrpljenja i bio uvjeren da je nadomak cilja. Iako je izgledao
suzdržaniji, Mojsije nije osjećao ništa manju strast; uzbuđivala ga je
pomisao da će vidjeti kako istina odnosi pobjedu.
Dosje kradljivca tirkiza donio im je razočaranje; čovjek se nije
prijavio kao vozač dvokolice, već kao iskusan rudar koji je
sudjelovao u više pohoda i boravio u Mer-Uru da bi proizvođačima
nakita prenio znanje o brušenju tirkiza. Stoga je upravitelj, čim je
Mojsije dobio novu dužnost, pomislio da bi ovog radnika mogao
uključiti u grupu kojom je rukovodio mladi Židov.
Uglednik je očito bio zloupotrijebljen. Kako su konjušar i vozač
dvokolice bili mrtvi prekinut je i trag koji je vodio do organizatora
zavjere.
Već skoro dva sata Ramzes je gađao iz luka, probijajući metu za
metom. Potiskivao je ljutnju u sebi i trudio se usredotočiti na cilj,
sakupiti i sačuvati snagu umjesto da je uludo rasipa. Kad su ga
mišići zaboljeli, otišao je na dugo usamljeno trčanje kroz vrtove i
voćnjake harema. Previše zbrkanih misli mu se motalo po glavi;
kada se luckasti majmun koji boravi u glavi ovoliko vrpolji, samo
ga je ludi tjelesni napor mogao umiriti.
Princ nije znao za umor. Njegova dadilja koja ga je dojila pune tri
godine, nikada nije hranila tako robusno dijete; nikada se nije
razbolio, podnosio je podjednako dobro i hladnoću i vrućinu,
spavao je kao janje i jeo s vučjim apetitom. Od desete godine već se
nazirala njegova buduća atletska figura koja se oblikovala
svakodnevnim vježbanjem.
Dok je prolazio stazom omeđenom metlikama, učinilo mu se da
čuje zvukove koji nisu dolazili iz grla neke ptice. Stao je i pažljivo
oslušnuo.
Bio je to čaroban ženski glas; nečujno se prikrao dok je nije ugledao.
U hladu vrbe, Nefertari je vježbala jednu melodiju na lutnji koja je
bila donijeta iz Azije. Njezin nježan glas, sladak poput voća, stapao
se s povjetarcem koji je plesao po lišću drveća. Desno od mlade
žene nalazila se pisarska pločica prekrivena brojkama i
geometrijskim figurama.
Njena ljepota bila je gotovo nestvarna; Ramzes se u jednom
trenutku zapitao sanja li.
- Dođite... Zar se bojite glazbe? Razmaknuo je grane žbunja iza
kojeg se skrivao.
- Zašto ste se skrivali?
- Zato što...
Nije mogao smisliti nikakvo opravdanje; ona se nasmijala
- Potpuno ste mokri od znoja; bili ste na trčanju?
- Nadao sam se da ću ovdje otkriti ime čovjeka koji me je pokušao
ubiti.
Osmijeh se izgubio s lica Nefertari, i njezina je ozbiljnost očarala
Ramzesa.
- Dakle niste uspjeli.
- Nažalost, nisam.
- Je li izgubljena svaka nada?
- Bojim se da jest.
- Vi nećete odustati.
- Kako znate?
- Zato što vi nikad ne odustajete. Ramzes se nagnuo nad pločicu.
- Zar studirate matematiku?
- Izračunavam omjere.
- Namjeravate li postati geometar?
- Volim stjecati znanja, ne misleći na korist.
- Zar se ponekad ne poželite zabaviti?
- Radije sam sama.
- Nije li to surov izbor? Zeleno-plave oči su postale stroge.
- Nisam vas želio uvrijediti, oprostite mi.
Na neupadljivo namazanim usnama se pojavio smiješak oprosta.
- Namjeravate li duže vrijeme ostati u haremu?
- Ne, već sutra se vraćam Memphis.
- S čvrstom namjerom da otkrijete istinu, zar ne?
- Zar mi se to može zamjeriti?
- Zar je nužno da se toliko izlažete opasnosti?
- Želim istinu, Nefertari, i uvijek ću željeti isto, koliko god me to
izlagalo neugodnostima.
Učinilo mu se da u njezinim očima vidi podršku.
- Kada dođete u Memphis, volio bih vas pozvati na večeru.
- U haremu moram ostati još nekoliko mjeseci, kako bih usavršila
svoja znanja; nakon toga se vraćam u svoj kraj.
- Čeka li vas tamo zaručnik?
- Previše ste radoznali.
Ramzes se glupo osjećao; zbunjivala ga je ta mlada žena, toliko
spokojna i odlučna.
- Želim vam svaku sreću, Nefertari.

Stari diplomat je bio ponosan što je uspješno služio svojoj zemlji

dugi niz godina i mudrim savjetima pomogao trojici faraona da
naprave vrlo malo grešaka u vanjskoj politici; cijenio je razboritost
sadašnjeg faraona Setija koji se više brinuo o miru nego o ratničkim
podvizima bez budućnosti.
Uskoro će se povući i započeti spokojno živjeti u Tebi, nedaleko od
hrama u Karnaku, pod okriljem obitelji koju je toliko zanemarivao
za svojih brojnih putovanja. Nekoliko posljednjih dana donijeli
su mu novu radost: počeo je podučavati mladog Ašu koji je
posjedovao iznimnu nadarenost. Mladić je brzo učio i pamtio sve
što je bilo bitno. Kada se vratio s Velikog juga gdje je obavio jedan
težak obavještajni zadatak s izuzetnim uspjehom, došao je svojom
voljom na dodatnu poduku. Visoki činovnik ga je odmah prihvatio
kao sina; ne samo da je odlučio prenijeti mu teorijsko znanje već ga
je počeo upoznavati sa stupnjevima hijerarhije i otkrivati vještinu
komuniciranja koja se samo iskustvom može steći. Ponekad bi Aša
preduhitrio njegovu misao; njegova procjena međunarodne
situacije objedinjavala je izoštreni smisao za realnost i dar
predviđanja.
Tajnik mu je najavio posjet Henara koji je ponizno zamolio za
razgovor. Faraonovog starijeg sina i izabranog nasljednika nikako
nije mogao ispratiti kao nepoželjnog gosta; stoga, usprkos velikom
umoru, visoki činovnik je primio tog taštog i oholog mladića
okruglog lica. Sitne oči boje kestena su, međutim, ukazivale na
istinsku prisutnost duha; svatko tko bi ga smatrao beznačajnim
protivnikom strašno bi pogriješio.
- Vaš dolazak mi čini čast.
- Ja prema vama osjećam veliko divljenje - izjavio je srdačno Henar.
- Svi znaju da vi podržavate azijsku politiku mog oca.
- Možda ipak pretjerujete; faraon sam odlučuje.
- Zahvaljujući vašim pouzdanim izvješćima.
- Diplomacija je težak zanat; ja u svom poslu samo dajem sve od
sebe.
- S mnogo uspjeha.
- Onda kad su mi bogovi naklonjeni; mogu li vas poslužiti blagim
pivom?
- Prihvaćam sa zadovoljstvom.
Dva su muškarca sjela u sjenu vrta kroz koji je vjetar donosio
svježinu. Siva je mačka skočila u krilo starog diplomata, sklupčala
se i zaspala.
Sluga je donio dva pehara napunjena lakim, rijetkim pivom, te se
odmah udaljio.
- Zar vas moj posjet nije iznenadio?
- Malo jest, priznajem.
- Želio bih da ovaj razgovor ostane u tajnosti.
- Možete biti mirni.
Henar se zamislio; starog diplomata je ovo prilično zabavljalo.
Koliko su puta njemu nasuprot sjedili molitelji s namjerom da
nekako iskoriste njegove usluge? Ovisno od okolnosti, on bi im ili
pomagao ili obeshrabrivao. Godilo mu je da kraljev sin pokazuje
toliko snishodljivosti.
- Po onome što se priča, namjeravate se povući.
- Ja to ne krijem; za godinu ili dvije, kada se s time bude suglasio
kralj, povući ću se iz službe.
- Nije li to šteta?
- Umor me sustiže, godine mi postaju teret.
- Nagomilano iskustvo neprocjenjivo je blago.
- Zato ga prenosim na mlade kao što je Asa; sutra će oni služiti
našoj vanjskoj politici.
- Odobravate li u potpunosti Setijeve odluke? Stari diplomat je
osjetio nelagodu.
- Ne razumijem dobro vaše pitanje.
- Je li naše neprijateljstvo prema Hetitima još uvijek opravdano?
- Vi ih slabo poznajete.
- Zar oni ne žele s nama trgovati?
- Hetiti se žele dočepati Egipta i nikada od te namjere neće
odustati; ne postoji druga mogućnost obrane osim politike koju
vodi kralj.
- A ako bih ja predložio drugačiju?
- Razgovarajte o tome sa svojim ocem, a ne sa mnom.
- Ja želim razgovarati baš s vama, a ne s nekim drugim.
- Iznenađujete me.
- Obavještavajte me podrobno o azijskim kneževinama i pokazat ću
vam svoju zahvalnost.
- Nemam na to pravo; svaka riječ koja se izgovori na
savjetovanjima mora se čuvati u tajnosti.
- Upravo me te riječi i zanimaju.
- Nemojte tražiti previše.
- Sutra ću vladati ja; imajte to u vidu. Stari diplomat se zajapurio.
- Je li to prijetnja?
- Još uvijek se niste povukli, vaše iskustvo mi je neophodno
potrebno; ja sam taj koji će sutra voditi politiku zemlje. Postanite
moj tajni saveznik, nećete požaliti.
Stari diplomat nije imao običaj pokazivati ljutnju; ovog puta osjetio
se toliko povrijeđenim da je planuo.
- Ma tko vi bili, vaši zahtjevi su neprihvatljivi! Kako stariji
faraonov sin može i pomisliti da izda svog oca?
- Smirite se, molim vas.
- Ne, neću se smiriti! Vaše ponašanje je nedostojno budućeg
vladara; vaš otac o ovome mora biti izvješćen.
- Zaustavite se prije no što odete predaleko.
- Odlazite odavde!
- Zaboravljate s kime razgovarate.
- Razgovaram s jednim gnjusnim stvorenjem!
- Zahtijevam od vas da o ovome šutite.
- Ne računajte na to.
- U tom slučaju, moram vas spriječiti da govorite.
- Mene, spriječiti...
Stari je diplomajt počeo isprekidano disati, podigao je ruku ka srcu
i stropoštao se na zemlju. Henar je odmah pozvao sluge koje su
odnijele uglednika do postelje i smjesta pozvale liječnika. Ovaj je
bez razmišljanja utvrdio smrt uslijed iznenadnog srčanog udara.
Henar je imao sreće; njegov nepromišljeni korak sretno se završio.
Lijepa Izet se uvrijedila.
Zatvorila se je u vilu svojih roditelja, odbijala primiti Ramzesa,
izgovarajući se umorom koji je oduzimao svježinu njezinom licu;
ovoga puta, princ će morati platiti za sve iznenadne odlaske i duga
odsustva. Iza zavjese na prvom katu, prisluškivala je razgovor
između sobarice i ljubavnika.
- Prenesite svojoj gospodarici moje želje za njezinim brzim
ozdravljenjem - reče Ramzes - i izvijestite ju da više neću dolaziti.
- Ne! - kriknu mlada žena.
Razmaknula je zavjesu, sjurila se niz stepenice i bacila se u naručje
svom ljubavniku.
- Izgleda da se mnogo bolje osjećaš.
- Nemoj više nestajati, jer ću se stvarno razboljeti.
- Od mene tražiš da se odbijem pokoriti kralju.
- Ti pohodi su mi nepodnošljivi... Kad tebe nema, ja se dosađujem.
- Nije valjda da si odbijala pozive na prijeme?
-Ne, ali stalno moram odbijati udvaranja mladih plemića; kad bi ti
bio tu, ostavili bi me na miru.
- Ponekad se ne putuje uzalud.
Ramzes se odmaknuo i pružio mladoj ženi jednu kutijicu; oči su joj
se raširile u iznenađenju.
- Otvori je.
- Je li to zapovjed?
- Učini kako želiš.
Lijepa. Izet je podigla poklopac; ono što je unutra ugledala
izmamilo joj je uzvik divljenja.
- Ovo je za mene?
- S dopuštenjem vođe pohoda. Ushićeno ga je poljubila.
- Stavi mi je oko vrata.
Ramzes je poslušao; ogrlica od tirkiza je bila zaslužna da zelene oči
mlade žene sjaje od zadovoljstva. Sada će u sjenu baciti sve svoje
suparnice.
Ameni je nastavljao potragu po smetlištima, s tvrdoglavošću koju
nijedno razočaranje nije pokolebalo. Prethodnog dana je pomislio
da je na pragu otkrića nekoliko ključnih podataka o tom mutnom
poslu. Činilo mu se da će konačno povezati adresu radionice s
imenom vlasnika; ali se je morao razočarati. Natpis je bio nečitak,
neka slova su nedostajala.
Ova potraga za nemogućim nije spriječila mladog pisara da
savjesno obavlja posao osobnog tajnika; Ramzesu je stizalo sve više
pošte na koju je trebalo odgovoriti, pristojno i s riječima
primjerenim za svaki pojedinačan slučaj. Bilo mu je važno da
prinčev ugled bude besprijekoran, pa je doradio i izvješće o
putovanju u rudnike tirkiza.
- Tvoj ugled raste - primijetio je Ramzes.
- Ne zanimaju me prazne priče.
- Mnogi misle da zaslužuješ bolje radno mjesto.
- Zarekao sam se da ću tebi služiti.
- Misli na svoju karijeru, Ameni.
- Ona je već određena.
Ovo odano prijateljstvo ispunjavalo je radošću prinčevo srce; hoće
li ga biti dostojan? Ameni mu je vlastitim držanjem zabranjivao
osrednjost.
- Jesi li napredovao s istragom?
- Ne, ali ne gubim nadu. A ti?
- Unatoč kraljičinoj pomoći, nema suvislog traga.
- Postoji jedno ime koje se nitko ne usuđuje izgovoriti - reče Ameni.
- S razlogom, ne misliš li? Bila bi teška pogreška ako bi nekoga
optužili bez dokaza.
- Volim čuti kada tako govoriš; znaš li da sve više postaješ nalik
Setiju?
Ja sam mu sin.
- I Henar je... Ipak, čovjek bi se mogao zakleti da ste različita roda.
Ramzes je bio nervozan. Zašto je Mojsije, baš kada se trebao vratiti
u harem Mer-Ur, pozvan na dvor? Njegov prijatelj nije napravio
nijednu grešku tijekom pohoda; štoviše, rudari i vojnici hvalili su
iznimnu sposobnost mladog voditelja opskrbe i izrazili želju da se i
ostali voditelji tako savjesno ponašaju. Ali, ogovaranja i klevete
nisu prestajali kružiti; možda je Mojsijeva omiljenost izazvala zavist
nekog nesposobnjakovića na visokom položaju.
Ameni je mirno pisao.
- Zar nisi zabrinut?
- Ne za Mojsija. On je tvojeg kova: iskušenja ga ne mogu slomiti,
samo će ga očvrsnuti.
Ovo objašnjenje nije umirilo Ramzesa; karakter Židova bio je tako
snažan da će izazvati više ljubomore nego poštovanja.
- Umjesto da se živciraš - savjetovao ga je Ameni - bilo bi bolje da
pročitaš posljednje kraljeve odluke.
Princ se primio posla, ali se s mukom usredotočio na čitanje
dokumenata; desetak puta je ustajao i šetao po terasi, te se vraćao
za stol. Nešto prije podneva, ugledao je Mojsija kako izlazi iz
upravne zgrade u koju je bio pozvan; kako nije imao strpljenja,
sjurio se niz stepenice i potrčao mu u susret.
Židov je izgledao smeteno.
- Pričaj!
- Nude mi mjesto nadzornika kraljevskih gradilišta.
- Znači, gotovo je s haremom?
- Sudjelovat ću u izgradnji palača i hramova, te putovati
iz grada u grad kako bih nadgledao radove, po uputama jednog
graditelja.
- Jesi li prihvatio?
- Nije li to primamljivije od mirnog života u haremu?
- Pa onda, dobio si promaknuće! Asa je u gradu, Setau također;
večeras slavimo.

Nekadašnji učenici Kapa provodili su uzbudljivu večer; zavodljive

plesačice, vino, meso, slatkiši... Sve je bilo gotovo savršeno. Setau
im je ispričao nekoliko zgoda sa zmijama i otkrio kako osvaja lijepe
žene time što ih spašava od gmazova koje bi sam ubacivao u
njihove odaje; takav postupak, iako gaje smatrao pomalo nečasnim,
spasio bi ga beskrajnih uvodnih udvaranja.
Svatko je ispričao svoju sudbinu: Ramzesa je čekala vojska,
Amenija pisarska karijera, Asu diplomacija, Mojsije će se posvetiti
javnim radovima, a Setau svojim dragim stvorenjima što gmižu
zemljom; kada se ponovno sretnu hoće li biti sretni i uspješni?
Setau se povukao prvi, u društvu nubijske plesačice koja mu je
upućivala nježne poglede; Mojsije je morao otići odspavati nekoliko
sati prije polaska u Karnak, gdje je Seti namjeravao otvoriti veliko
gradilište; Ameni, kako nije bio naviknut na alkoholna pića, zaspao
je među mekim jastucima. Noć je opojno mirisala.
- To je čudno - reče Aša Ramzesu. - Grad izgleda tako spokojan.
- Zar bi trebalo biti drugačije?
- Moja putovanja u Aziju i Nubiju otvorila su mi oči; mi živimo u
lažnoj sigurnosti. Na sjeveru i na jugu, narodi od kojih treba manje
ili više strahovati, razmišljaju samo o jednom, kako da se dočepaju
našeg bogatstva.
- Na sjeveru su Hetiti... Ali na jugu?
- Zaboravljaš Nubijce.
- Oni su odavno pokoreni!
- I ja sam to mislio, prije nego što sam tamo otišao i obavio svoj
istražiteljski zadatak. Jezici su se razvezali, čuo sam neke
neslužbene priče i približio sam se drugoj stvarnosti, koja se
razlikuje od one koja se predstavlja na dvoru.
- Prilično si tajanstven.
Onako nježan i profinjen, Aša nije izgledao stvoren za duga
putovanja u negostoljubive krajeve. Ipak, njegovo raspoloženje se
nikada nije mijenjalo, nije podizao ton i zračio je nepokolebljivom
mirnoćom. Njegova unutarnja snaga i pronicljivost iznenađivali su
one koji bi ga podcijenili. U tom trenutku, Ramzes je shvatio da
nikada neće zanemariti mišljenje koje čuje od Aše. Njegova
profinjenost je bila krinka; iza vanjštine nježnog mladića iz visokog
društva krila se odlučna osoba puna samopouzdanja.
- Znaš li da razgovaramo o državnim tajnama?
- To je tvoje područje - podrugljivo reče Ramzes.
- Ovoga puta, one te se izravno tiču; zato smatram da, u ime
prijateljstva, zaslužuješ jednu noć prednosti nad Henarom; sutra
ujutro on će biti među članovima savjeta koje će okupiti faraon.
- Zar bi izdao danu riječ zbog moje koristi?
- Ja ne izdajem svoju zemlju, jer sam uvjeren da ti trebaš
sudjelovati u ovoj stvari.
- Možeš li biti jasniji?
- Po mojem mišljenju, suprotno od onoga što tvrde stručnjaci,
priprema se pobuna u jednoj od naših provincija u Nubiji; to neće
biti običan pokret nezadovoljstva, već pravi ustanak koji može
izazvati brojne žrtve ako se vojska Egipta hitno ne stavi u pokret.
- Jesi li se usudio ovu nevjerojatnu pretpostavku iznijeti svojim
pretpostavljenima?
- Izložio sam je u pismenom obliku, navodeći dokaze; ja nisam
prorok, samo sam pronicav.
- Nubijski potkralj i generali optužit će te za ludilo!
- Sigurno; ali faraon i njegovi savjetnici će pročitati moje izvješće.
- Zašto bi oni prihvatili tvoje zaključke?
- Zato što zrcale istinu; nije li ona vodilja našeg vladara?
- Svakako, ali...
- Ne budi nepovjerljiv i spremi se.
- Da se spremim?
- Kad faraon bude odlučio da treba ugušiti pobunu, mislim da će
na mjesto događaja povesti jednog od svojih sinova. To bi trebao
biti ti, a ne Henar. Eto prilike o kojoj si sanjao da se nametneš kao
pravi vojnik.
- A ako si se prevario...
- Nema ni govora o tome; budi u zoru pred kraljevskim dvorom.
Neuobičajena živost je vladala u krilu dvora gdje je faraon okupio
članove savjeta, koji je bio sastavljen od „devet jedinstvenih
prijatelja", generala i nekoliko ministara. Kralju je razgovor s
vezirom obično bio dovoljan, a duže se zadržavao samo na
dosjeima koje je smatrao posebno važnim; ovoga jutra, iako se to ni
po čemu nije moglo predvidjeti, hitno je sazvao savjet u proširenom
sastavu.
Ramzes je otišao vezirovom pomoćniku i zatražio da bude primljen
kod faraona; zamolili su ga da pričeka. Kako je Seti mrzio brbljanja,
princ je mislio da će vijećanje trajati kratko; ali nije bilo tako. Ono se
nenadano produžilo, pa je prošlo i vrijeme ručka a sastanak se nije
prekidao. Mora da su se članovi savjeta ozbiljno razilazili u
mišljenjima, a kralj nije želio donijeti odluku dok ne bude potpuno
siguran da je izabrao pravi put.
Dok se sunce spuštalo ka zapadu, jedinstveni prijatelji, ozbiljna lica,
izašli su iz dvorane za savjetovanje. Slijedili su ih generali. Četvrt
sata kasnije, vezirov pomoćnik došao je po Ramzesa.
Ali, nije ga primio Seti, već Henar.
- Želim vidjeti faraona.
- Zauzet je; što želiš?
- Vratit ću se kasnije.
- Ovlašten sam da ti odgovorim, Ramzese; ako odbiješ sa mnom
razgovarati stavit ću to u izvješće. Našem ocu se neće dopasti tvoje
ponašanje. Prečesto zaboravljaš da mi duguješ poštovanje.
Ova prijetnja nije na Ramzesa ostavila utisak. Bio je riješen sve
staviti na kocku.
- Zaboravljaš da smo braća, Henare?
- Tvoj i moj položaj...
- Zar nam to zabranjuje prijateljstvo i povjerenje? Ove su riječi
zbunile Henara pa je njegov glas postao
manje osoran.
- Ne, naravno... Ali ti si tako neumjeren, tako nagao...
- Ja idem svojim putem, a ti svojim; vrijeme zavaravanja je prošlo.
- A... koji je tvoj put?
- Vojska.
Henar se primio za bradu.
- Tamo ćeš biti sjajan, istina je... Zašto si želio vidjeti faraona?
- Da bih se uz njega borio u Nubiji. Henar se trgnuo.
- Tko ti je govorio o ratu u Nubiji? Ramzes je ostao miran.
- Ja sam kraljevski pisar i viši časnik; nedostaje mi imenovanje da
se oprobam na bojnom polju. Hoću da mi ga dodijeliš. Henar je
ustao, počeo šetati gore dolje prostorijom, a onda ponovno sjeo.
- Ne računaj na to.
- Zašto?
- Suviše je opasno.
- Zar ti brineš za moje zdravlje?
- Član kraljevske obitelji ne smije se nepromišljeno izlagati
opasnosti.
- Neće li faraon osobno biti na čelu naših jedinica? - Nemoj
navaljivati; tebi tamo nije mjesto.
- Naprotiv!
- Moja odluka je neopoziva.
- Žalit ću se ocu.
- Nemoj izazivati skandal, Ramzese; zemlja ima važnijih poslova od
- Prestani mi stajati na putu, Henare. Okruglo lice
prijestolonasljednika se ukočilo.
- Za što me to optužuješ?
- Je li moje imenovanje u vojsku odobreno?
- O tome će kralj odlučiti.
- Na tvoj prijedlog...
- Moram razmisliti.
- Učini to brzo.
Aša je razgledavao oko sebe. Prostrana soba, dva prozora tako
vješto postavljena da je kroz njih uvijek puhao svjež zrak, zidovi i
tavanica ukrašeni cvjetnim motivima i geometrijskim oblicima
crvene i plave boje, nekoliko stolica, nizak stol, asure dobre
kvalitete, škrinje za odlaganje spisa, ormar za papiruse... Ured koji
su mu dodijelili u Ministarstvu vanjskih poslova izgledao mu je
sasvim pristojno, dok ne dobije bolji. Tako mladi činovnici koji su
mogli uživati toliku udobnost bili su rijetki.
Aša je izdiktirao poštu svom tajniku, primio kolege, nestrpljive da
upoznaju osobu koju je Ministarstvo smatralo izuzetnom osobom.
Potom je dočekao Henara, koji je želio upoznati svakog novog
činovnika kojem se smiješila svijetla budućnost.
- Jeste li zadovoljni?
- Bio bih i s manjim.
- Kralj je visoko ocijenio vaš rad.
- Nadam se da će Njegovo veličanstvo uvijek biti zadovoljno
mojom odanošću.
Henar je zatvorio vrata ureda i tiho progovorio.
- I ja sam veoma zadovoljan vašim radom; zahvaljujući vama,
Ramzes je naglavačke uletio u zamku. Njegov jedini san je boriti se
u Nubiji! Naravno, da bih ga još više izazvao, prvo sam odbio
njegove zahtjeve, a onda sam polako počeo popuštati.
- Je li njegovo imenovanje odobreno?
- Faraon će pristati da ga povede u Nubiju kako bi mu pružio
priliku da se prvi put bori; Ramzes ne zna da su Nubijci izuzetno
opasni ratnici i da se sadašnja pobuna može pretvoriti u pokolj.
Šetnja u rudnike tirkiza uzburkala mu je krv i već sebe smatra
iskusnim borcem. Njemu samom nikada ne bi palo na pamet poći u
rat; nismo li lukavo postupili, dragi moj?
- Nadam se.
- A da porazgovaramo o vama, Aša? Nisam nezahvalan, a vi se
sjajno služite svojim darom za diplomaciju. Malo strpljenja, dva do
tri odlična izvješća koji će biti zapaženi i promaknuća će uslijediti
jedno za drugim.
- Moja jedina želja je služiti svojoj zemlji.
- I moja, naravno; ali visok položaj omogućuje da se bolje dokažete.
Zanima li vas Azija?
— Nije li ona povlašteno područje naše diplomacije?
- Egiptu su potrebni stručnjaci vaših sposobnosti. Obrazujte se,
učite, slušajte i budite mi odani; nećete požaliti.
Asa se naklonio.
Iako narod Egipta nije volio oružane sukobe, Setijev odlazak u
Nubiju nije izazvao posebnu zabrinutost; kako se crnačka plemena
mogu oduprijeti moćnoj i dobro organiziranoj vojsci? Taj pohod je
više nalikovao policijskoj akciji nego pravom ratnom sukobu. Kada
budu dostojno kažnjeni, pobunjenici se neće tako brzo oporaviti, a
Nubija će ponovo postati mirna provincija.
Zahvaljujući Ašinom uznemirujućem izvješću, Henar je znao da će
Egipćani naići na snažan otpor. Ramzes će s mladalačkom
lakomislenošću pokušati dokazati svoju hrabrost; u prošlosti,
nubijske su strijele i sjekire znale doći glave neopreznih vojnika koji
su se suviše razmetali svojom nadmoćnošću. Uz malo sreće, i
Ramzes će napraviti istu pogrešku.
Život se smiješio Henaru; u igri za vlast, raspoređivao je figure tako
da dobije partiju. Faraona su toliki poslovi iscrpljivali; u bliskoj
budućnosti bit će primoran starijeg sina postaviti za regenta i dati
mu više samostalnosti. Preostalo mu je samo da pazi na vlastito
ponašanje, obuzda nestrpljivost i radi u potaji: to je bio ključ
uspjeha.
Ameni je trčao sve do glavnog pristaništa Memphisa. Nenaviknut
na fizički napor, sporo je napredovao i jedva sebi krčio put kroz
gomilu koja je na dokove došla ispratiti vojnike.
Kopajući po novom smetlištu otkrio je važan trag, čak možda i
presudan.
Zvanje Ramzesovog tajnika omogućilo mu je prolaz kroz lančani
sustav osiguranja; na dokove je ipak stigao sav zadihan.
- Gdje se nalazi prinčeva lađa?
- Već je isplovila - odgovorio je jedan časnik.

Krenuvši iz Memfisa dvadeset četvrtog dana drugog -zimskog

meseca, osme godine Setijeve vladavine, egipatska vojska je vrlo
brzo napredovala prema jugu. Vojnici su u Asuanu napustili bojne
brodove, da bi se ponovno ukrcali iza grebena prve katarakte;
vodostaj Nila u to doba je dozvoljavao prolaz kroz opasne tjesnace,
ali faraon je ipak odlučio koristiti lađe koje su bile pogodne za
uzvodnu plovidbu prema Nubiji.
Ramzes je bio ushićen. Imenovan za vojnog pisara, upravljao je
pohodom pod neposrednim zapovjedništvom svog oca; stoga je bio
zajedno s njim na istoj lađi u obliku polumjeseca čiji su krajevi
znatno stršili iznad vode; dva kormila, jedno s lijeve, drugo s desne
strane, omogućavali su lako i brzo upravljanje. Ogromno jedro,
podignuto na visoki jarbol, nadimalo se na jakom sjevernom vjetru;
posada je često provjeravala koliko je užad bila zategnuta.
Na sredini se nalazila velika kabina podijeljena na više odaja i
ureda; blizu pramca i krme, nalazile su se druge, manje kabine
namijenjene kapetanu i dvojici kormilara. Na kraljevskoj lađi, kao i
na ostalim lađama ratne flote, vladalo je veselo raspoloženje;
mornari i vojnici su se osjećali kao da su krenuli na bezopasan izlet,
a nitko od časnika se nije trudio da ih u tome razuvjeri. Svi su bili
upoznati s kraljevim naredbama: ne smije se vršiti nasilje nad
narodom, nikoga ne smiju prisiljavati da im se pridruži, vojnici se
moraju pristojno ponašati, i nikoga ne smiju uhititi bez jasnog
razloga. Bilo je poželjno da prolazak vojske ulije strah u pobunjeni
narod i povrati poštovanje utvrđenog poretka; ali je bilo
neprihvatljivo da ih se poistovjeti s nasiljem i pljačkom. Oni koji ne
budu poštovali kodeks časti biti će strogo kažnjeni.
Nubija je očarala Ramzesa i on tijekom čitavog putovanja nije
napuštao pramac lađe; pustinjski brežuljci, otočići od granita, tanka
traka zelenila koja je odolijevala pustinji, nebo jasno plave boje
sačinjavali su prizor vatre i beskraja koji mu je osvojio dušu. Krave
su drijemale na obalama, nilski konji u vodi, ružičasti flamingosi i
laste nadlijetale su palme u kojima su se igrali pavijani. Ramzes se
na prvi pogled zaljubio u ovaj divlji kraj; bio je nalik njemu samom,
gorio je istim neukrotivim plamenom.
Od Asuana do druge katarakte, egipatska je vojska prošla kroz
mirni predjel; zaustavili su se u blizini sela u kojima se spokojno
živjelo i ponudili im namirnice i stvari za kućanstvo. Ova
provincija, zvana Uauat, koja je odavno pokorena, prostirala se
kroz tri stotine pedeset kilometara; Ramzes je bio kao u snu, ozaren,
sretan, toliko je ova zemlja bila bliska njegovom srcu.
Iz sna se probudio kada je ugledao nevjerojatnu građevinu,
ogromnu tvrđavu Buhen, sa zidovima od cigala, visokim jedanaest
metara i širokim pet metara; sa njezinih četvrtastih kula, koje su
bile ravnomjerno raspoređene po zupčastom bedemu, egipatski
izvidnici nadzirali su drugu kataraktu i njezinu okolinu. Nijedan
nubijski napad nije mogao probiti mnoštvo utvrda od kojih je
Buhen bila najveća; ovdje je tri tisuće vojnika stalno boravilo i
preko mnogobrojnih glasnika održavalo vezu s Egiptom.
Seti i Ramzes su u utvrdu ušli na glavni ulaz, koji je bio okrenut
prema pustinji; zatvarala su ga dvoja masivna vrata povezana
drvenim mostom; niti jedan napadač ne bi živ prošao pod kišom
strijela, kopalja i kamenja izbačenog iz praćki. Ispusti na bedemu s
tri zupčasta otvora bili su tako raspoređeni da se protivnik nalazio
u unakrsnoj vatri i nije imao nikakve izglede da se izvuče.
Dio vojnika primljen je u gradić koji se razvio u podnožju tvrđave;
vojarna, otmjene kuće, skladišta i radionice, tržnica, sanitarni čvor,
činili su život podnošljivim. Vojska je rado prihvatila nekoliko sati
odmora prije prelaska u drugu nubijsku provinciju, zemlje Kush; za
sada, dobro raspoloženje se nije mijenjalo.
Zapovjednik tvrđave primio je kralja i njegovog sina u svečanoj
dvorani Buhena, u kojoj je dijelio pravdu, nakon što bi njegove
odluke odobrio vezir. Ugledne goste poslužili su svježim pivom i
datuljama.
- Čujem da je potkralj Nubije odsutan? - pitao je Seti.
- Ne bi se trebao dugo zadržati na putu, Veličanstvo.
- Možda je promijenio mjesto boravka?
- Ne, Veličanstvo, želio se je osobno uvjeriti kakvo je stanje u zemlji
Irem, južno od treće katarakte.
- Stanje? Htjeli ste reći pobuna. Zapovjednik je izbjegao Setijev
pogled.
- Mislim daje to prejaka riječ.
- Zar je potkralj putovao tako daleko samo da zaustavi nekoliko
prijestupnika?
- Ne, Veličanstvo, mi u potpunosti držimo kontrolu nad ovim
područjem...
- Zbog čega već nekoliko mjeseci vaša izvješća umanjuju stvarnu
opasnost?
- Ja samo pokušavam biti objektivan; istina je da su Nubijci iz
provincije Irem pomalo nemirni, ali...
- Pomalo nemirni? Dva napada na karavane, osvojen bunar,
ubojstvo obavještajnog časnika....?
- Znali smo doživjeti i gore stvari, Veličanstvo.
- Znam, ali tada smo izrekli i primijenili odgovarajuće kazne.
Ovoga puta, potkralj i vi osobno niste bili u stanju zaustaviti krivce,
koji zbog izostanka kazne vjeruju kako su izvan domašaja pravde i
spremaju se izazvati pravi ustanak.
- Moj zadatak je samo osigurati obranu - usprotivio se zapovjednik.
- Nijedan pobunjeni Nubijac neće nogom kročiti preko granice
naših utvrda.
Seti se tek sada razljutio.
- Zar ovo znači kako bismo pobunjenicima trebali prepustiti
zemlje Kush i Irem?
- Niti trenutka, Veličanstvo!
- Onda, želim čuti istinu.
Kukavičluk višeg časnika kod Ramzesa je izazvao osjećaj gađenja;
vojnici ispunjeni strahom nisu bili dostojni služiti Egiptu. Na
mjestu svog oca, zapovjedniku bi odmah oduzeo čin i poslao ga u
prve borbene redove.
- Samo mislim kako nije potrebno unositi pomutnju u naše jedinice,
čak i ako su neki nemiri poremetili naš spokoj.
- Imamo li gubitke?
- Nadam se da nemamo; potkralj je poveo iskusnu izvidnicu. Sama
njihova pojava će natjerati Nubijce da polože oružje.
- Pričekat ću tri dana, i niti jedan više; a onda ću pokrenuti vojsku.
- Neće biti potrebno, Veličanstvo, ali meni je čast biti Vaš domaćin.
Za večeras smo pripremili malo slavlje.
- Na kojem ja neću biti; pobrinite se da moji vojnici dobiju sve što
im je potrebno za odmor.
Može li se pred ljudskim okom ukazati strasniji prizor od druge
katarakte? Nad Nilom su se nadvile visoke litice dok je sebi krčio
put kroz tjesnace, boreći se s divovskim blokovima bazalta i granita
koji su ga pokušavali ugušiti. Nil je ključao, borio se snagom svojih
voda koje su se pjenile preko kamenih prepreka, neprekidno
uzimao zamah i tekao dalje. U daljini, nanosi žutog pijeska nestajali
su na crvenim obalama prošaranim plavim stijenama. Ponegdje su
se zelenile palme i umirivale sliku.
Ramzes se uživio u svaki juriš rijeke, sudjelovao je u svakom
napadu na stijene, radovao se njezinoj pobjedi. Nil i on su se u
potpunosti razumjeli.
U gradiću Buhen vladalo je veselje, tisućama kilometara daleko od
rata u kojeg nitko nije vjerovao. Trinaest egipatskih utvrda
obeshrabrile bi na tisuće napadača; a zar zemlja Irem nije
predstavljala široki pojas obradive zemlje, zalog mirne sreće koju
nitko nije niti pomišljao uništiti? Povodeći se primjerom
prethodnika, Seti se zadovoljio taktikom pokazivanja svoje vojne
sile, kako bi u narodu ostavio dojam nepobjedivosti i tako učvrstio
mir.
Dok je obilazio logor, Ramzes je primijetio da nitko od vojnika nije
mislio na borbu; spavali su, opijali se, vodili ljubav sa zamamnim
Nubijkama, kockali se, govorili o povratku u Egipat. Radili su sve
osim laštenja svojeg oružja.
Ali, nubijski potkralj se nije vraćao iz provincije Irem.
Ramzes je primijetio sklonost ljudi da potisnu ono što je važno kako
bi se lakše hranili samoobmanama; stvarnost im je izgledala tako
teško prihvatljiva da su se opijali iluzijom, uvjereni da se
oslobađaju svih okova. Čovjek je tako bio u isti mah i bjegunac i
zločinac; princ se zarekao da nikada neće zatvarati oči pred
činjenicama, čak i ako ne budu u skladu s njegovim nadanjima.
Radije će, poput Nila, jurišati na stijene i pobijediti ih.
Na zapadnom kraju logora, prema pustinji, jedan muškarac je
sagnut pravio rupu u pijesku, kao da je želio zakopati neko blago.
Začuđen, Ramzes mu je prišao, s mačem u ruci.
- Što to radiš?
- Tiho, nemoj se niti pomaknuti! - zapovjedio mu je jedva čujan
glas.
- Odgovori na pitanje. Muškarac se pridigao.
-Ah, kakva glupost! Zbog tebe je pobjegla.
- Setau! I ti si se prijavio u vojsku?
- Naravno da nisam... Siguran sam da se u ovoj rupi skrivala crna
kobra.
U svom neobičnom ogrtaču s džepovima, neobrijan, tamne puti i
crne kose koja se sijala na mjesečini, Setau baš i nije nalikovao
- Po riječima mudrih vračeva, otrov nubijskih zmija je izvanredne
kvalitete; ovaj pohod je bio prava sreća!
- A... opasnost? U pitanju je rat!
- Ja ne osjećam njegov krvavi miris; ovi vojnici su obični tikvani
koji samo žderu i piju. U biti, jedino tada nisu opasni.
- Ovaj lažni mir neće dugo potrajati.
- Siguran si ili samo pretpostavljaš?
- Misliš li da bi faraon pokrenuo toliko ljudi samo da bi se
razmetao svojom silom?
- Nije mi važno, samo ako mi dozvoljavaju loviti zmije; njihova
veličina i boje su zadivljujuće! Umjesto da se glupo izlažeš
opasnosti, bolje bi ti bilo sa mnom poći u pustinju. Imali bismo
dobar ulov.
- Ja slušam zapovijedi svojeg oca.
- A ja sam slobodan.
Setau se opružio na zemlju i odmah zaspao; uistinu je bio jedini
Egipćanin koji se nije bojao noćnih šetnji gmazova. Ramzes je
promatrao kataraktu i nanovo počeo sudjelovati u neprestanim
naporima Nila da putuje dalje. Već je počelo svitati kada je osjetio
kako netko stoji iza njega.
- Zar si zaboravio spavati, sine?
- Bdijem nad Setauom i gledam nekoliko zmija kako mu se
približavaju, zastanu, a onda se udalje; čak i dok spava, njegova
moć djeluje. Nije li tako i s vladarom?
- Potkralj se vratio - otkrio mu je Seti posljednju vijest.
Ramzes pogleda oca.
- Je li umirio Irem?
- Petorica mrtvih, desetorica teško ranjenih i brzo povlačenje: to je
ishod njegovog juriša. Predviđanja tvog prijatelja Aše se ostvaruju;
taj mladić je očito izvanredan promatrač i znao je izvući prave
zaključke na temelju prikupljenih podataka.
- Ponekad osjećam nelagodu kada sam s njim; ali ima izuzetnu
bistrinu.
- Na nesreću, od tolikih savjetnika jedini je on bio u pravu.
- Znači li to rat?
- Da, Ramzese; ne postoji ništa što više mrzim, ali faraon ne smije
trpjeti niti buntovnike niti poticatelje nemira. Inače bi došao kraj
vladavini boginje Maat i početak nereda; a on je uzrok nesreće za
sve, bogate i siromašne. Na sjeveru, Egipat se štiti od upada držeći
pod svojom vlašću Kanaan i Siriju; na jugu, Nubiju. Kralj koji bi
pokleknuo, kao Akhenaton, doveo bi zemlju u opasnost.
- Hoćemo li se boriti?
- Nadajmo se da će Nubijci biti razumni. Tvoj brat je bio uporan da
odobrim tvoje imenovanje; čini se da on vjeruje u tvoje vojničke
vrline. Ali, naši protivnici su izuzetno opasni; kada se opiju, postaju
neosjetljivi na rane i bore se na život i smrt.
- Mislite li, možda, da se nisam u stanju boriti?
- Nisi dužan nepromišljeno se izlagati opasnosti.
- Povjerili ste mi zadatak, ja ću ga izvršiti.
- Nije li tvoj život važniji?
- Sigurno ne; onaj tko ne održi zadanu riječ ne zaslužuje živjeti.
- Dobro, bori se ako se pobunjenici ne pokore; bori se kao bik, kao
lav i sokol, budi silovit kao oluja. Inače ćeš biti pobijeđen.

Vojnici su teška srca napustili Buhen i prešli drugu kataraktu, tu

branu koja je osiguravala egipatske utvrde. Ušli su u zemlju Kush,
u kojoj je, istini za volju, bio uspostavljen mir, ali koju su naseljavali
kršni Nubijci, slavni po svojoj ratničkoj hrabrosti. Do otoka Sai, na
kojem se uzdizala utvrda Shaat, drugo prebivalište potkralja,
putovanje je kratko trajalo. Na nekoliko kilometara nizvodno,
Ramzes je ugledao drugi otok, Amaru, čija ga je divlja ljepota
odmah osvojila. Ako mu sudbina bude sklona, od oca će tražiti da
ovdje podigne svetište kojim bi odao počast veličanstvenosti Nubije.
U Šaatu, bezbrižne pjesme su utihnule; utvrda, mnogo manja od
Buhena,bila je ispunjena izbjeglicama koji su pobjegli iz bogatih
iremskih ravnica kada su pale u ruke pobunjenika. Opijena
pobjedom i slabim otporom potkralja, dva su plemena prešla treću
kataraktu i napredovala prema sjeveru. Njihov davni san se
ponovno činio ostvarivim - osvojiti zemlju Kush, iz nje protjerati
Egipćane i krenuti u odlučujući juriš na utvrde.
Šaat je bio prvi na udaru.
Seti zapovjedi da svi budu u pripravnosti. Kod svakog otvora na
bedemu stajao je po jedan strijelac; na vrhovima kula motrili su
vojnici naoružani praćkama; pješaštvo se raširilo u rovovima, u
podnožju visokih zidova od cigle.
A onda su se faraon i njegov sin, u pratnji šutljivog i pokunjenog
potkralja Nubije, obratili zapovjedniku utvrde.
- Vijesti su strašne - priznao je on. - Otprilike prije tjedan dana,
ustanak je poprimio ogromne razmjere. Obično se plemena
međusobno sukobljavaju i odbijaju bilo kakav savez; ovog puta su
složni! Poslao sam poruku u Buhen, ali...
Prisutnost potkralja zaustavila je zapovjednika da se oštrije izrazi.
- Nastavite - zapovjedio je Seti.
- Mogli smo ugušiti ovu pobunu u začetku, da smo na vrijeme
poduzeli napad; sada se počinjem pitati nije li najmudrije povući se.
Ramzes je bio preneražen. Kako se moglo i pretpostaviti da su
odgovorni za sigurnost Egipta bili takve kukavice i toliko
nesposobni bilo što na vrijeme predvidjeti?
- Zar su ta plemena toliko Opasna? - upita on.
- Oni su zvijeri - odgovorio je zapovjednik. - Ne bojese niti smrti
niti mučenja. Uživaju u borbi i ubijanju; nikome ne mogu zamjeriti
ako počne bježati kada oni u juriš krenu s divljim borbenim
poklikom.
- Bježanje? Ali to je izdaja!
- Kada ih budete vidjeli, razumjet ćete; samo vojska koja je znatno
brojno nadmoćnija može ih zaustaviti. A danas ne znamo ima li
naših neprijatelja na stotine ili na tisuće.
- Krenite s izbjeglicama u Buhen i sa sobom povedite potkralja -
zapovjedio je Seti.
- Trebamo li vam poslati pojačanje?
- Vidjet ćemo. Moji glasnici će vas izvijestiti. Zagradite prolaz na
Nilu i neka se sve utvrde pripreme da odbiju napad.
Potkralj se nekuda izgubio; strahovao je da će biti strože kažnjen.
Zapovjednik je započeo s pripremama za polazak izbjeglica; dva
sata kasnije, duga povorka je krenula prema sjeveru. U Shaatu su
ostali samo faraon, Ramzes i tisuću vojnika čije se raspoloženje
naglo promijenilo. Šaptom se pronosilo da će deset tisuća crnaca,
žednih krvi, udariti na utvrdu i poklati Egipćane sve do posljednjeg.
Seti je prepustio Ramzesu da vojnicima priopći istinu; mladić nije
samo izložio činjenice i opovrgao glasine, već je sve vojnike
podsjetio na hrabrost i dužnost da brane svoju zemlju, čak i pod
cijenu vlastitog života. Govorio je jednostavnim riječima, jasno, i
svoju strast je prenosio na vojsku. Kada su saznali da će se kraljev
sin boriti rame uz rame s njima, vojnicima se vratila nada;
Ramzesova žestina, ujedinjena sa Setijevim strateškim
sposobnostima, spasit će ih propasti.
Kralj je odlučio krenuti prema jugu, bez čekanja mogućeg napada;
više je volio prvi krenuti na neprijatelja, pa makar se kasnije morao
povući ako se protivnik pokaže brojnijim. Ovako će odmah znati na
čemu su.
Tijekom duge večeri, Seti je proučavao mapu zemlje Kush. S njim je
bio Ramzes kojeg je učio čitati zemljopisne oznake. Mladić je bio
presretan što mu je faraon ukazivao toliko povjerenja; brzo je učio i
obećao je sebi da će svaku pojedinost dobro zapamtiti. Što god se
sutra dogodilo, bit će to slavan dan.
Seti se povukao u odaju u tvrđavi namijenjenu vladaru, a Ramzes
se ispružio po skromnoj postelji koju je dobio. Počeo je sanjati o
pobjedi kada su ga probudili hihotanje i uzdasi koji su dopirali iz
susjedne prostorije; pitajući se što bi to moglo biti, ustao je i gurnuo
vrata susjedne prostorije.
Ispružen na trbuhu, Setau je glasno uživao dok ga je masirala jedna
naga mlada Nubijka, nježnog lica i predivnog tijela. Njena koža
boje ebanovine je sjajila, njeno lice nije imalo crnačke crte već je
podsjećalo na lice kakve dame iz Tebe. Ona je bila ta koja se smijala,
jer ju je zabavljalo što je Setau bio tako zadovoljan.
- Ima petnaest godina i zove se Lotosov Cvijet - otkrio je Ramzesu
ukrotitelj zmija. - Njeni prsti neviđeno opuštaju leđa. Želiš li i ti
malo uživati u njenoj nadarenosti?
- Naljutio bih se na samog sebe kada bi prijatelju ukrao tako lijep
plijen.
- Osim toga, ona se druži s najopasnijim zmijama bez ikakvog
straha; zajedno smo već prikupili lijepu količinu otrova. Kakva
sreća, tako mi bogova! Ovaj pohod mi se od početka sviđao... Bio
sam u pravu što ga nisam propustio.
- Sutra ćete paziti na utvrdu.
- Idete u napad?
- idemo bliže neprijatelju.
- U redu, Lotosov Cvijet i ja ćemo služiti kao čuvari; usput ćemo
uloviti desetak kobri.
Zimi je u zoru bilo vrlo hladno; stoga je pješaštvo obuklo duge
tunike koje će skinuti čim ih zagriju zraci nubijskog sunca. Ramzes
je upravljao lakim dvokolicama i nalazio se na čelu jedinice, odmah
iza izvidnice; Seti je bio u sredini vojske, a štitila ga je posebna
straža.
Tišinu stepe narušila je rika; Ramzes je zapovjedio da se zaustave,
skočio na zemlju i krenuo za izvidnicom.
Ogromna životinja sa surlom urlala je od bolova; na vrhu njenog
krajnje neobičnog nosa bilo je zariveno koplje, pa se trzala ne bi li se
oslobodila žaoke koja ju je izluđivala. Slon... Životinja po kojoj je
nekada davno, na južnoj granici Egipta, otok Elefantina dobio ime.
Ali ova vrsta je odavno nestala u tim predjelima!
Princ je prvi puta vidio primjerak ove životinjske vrste.
- Ogroman mužjak - objasni jedan od izvidnika. - Jedna njegova
kljova teška je najmanje osamdeset kilograma. Samo, nemojte mu se
približavati.
- Ali, ranjen je!
- Nubijci su ga pokušali oboriti; pobjegli su kada su nas ugledali.
Sukob se bližio. Dok je jedan izvidnik odjurio upozoriti kralja,
Ramzes se uputio ka slonu. Na dvadesetak metara od čudovišta,
princ je stao i pogledao ga u oči. Ranjena životinja se prestala trzati
i pogledala je majušno stvorenje.
Ramzes joj pokaza prazne ruke; divovski mužjak je podigao
surlu,kao daje razumio prijateljske namjere dvonošca. Princ se
sasvim polako pomakao naprijed.
Jedan izvidnik je htio viknuti, njegov drug mu je rukom zatvorio
usta; na najmanji pogrešan pokret ili zvuk, slon će zgaziti
faraonovog sina.
Ramzes nije osjećao nikakav strah; u pažljivom pogledu
četveronošca, vidjelo se da može razumjeti njegove namjere. Još
nekoliko koraka, i princ je bio na metar od ranjenika koji se je
repom udarao po slabinama.
Princ je podigao ruke, a div spustio surlu.
- Ovo će te boljeti - reče čovjek životinji - ali drugačije ne može.
Ramzes je uhvatio koplje.
- Slažeš li se?
Široke uši mahale su zrakom, kao da je slon odobrio prinčev naum.
Ramzes je snažno povukao i iščupao čeličnu šipku u jednom
potezu; div je počeo rikati, oslobođen. Zapanjeni, izvidnici su
pomislili kako Ramzes neće preživjeti svoj podvig; okrvavljena
surla slona obavila se oko njegovog struka.
Za samo nekoliko sekundi biti će zdrobljen; potom će red doći i na
njih. Najbolje je brzo pobjeći.
- Gledajte, ma gledajte, ljudi!
Veseli prinčev glas ih je zaustavio; okrenuli su se i
ugledali ga kako sjedi na glavi gorostasa, na mjestu gdje ga je surla
spustila s beskrajnom nježnošću.
- S vrha ove planine - izjavi Ramzes - primijetit ću i najmanji pokret
u neprijateljskim redovima. Prinčev poduhvat ushitio je vojsku;
neki su uzvikivali kako Ramzes posjeduje natprirodnu snagu, jer je
u stanju svojoj volji podčiniti najmoćniju od svih životinja. Da bi
zavili ranu velike životinje trebali su komad platna natopljen
medom i uljem. Između
slona i princa nije bilo teškoća u razumijevanju; jedan je
govorio jezikom i rukama, drugi surlom i ušima. Pod zaštitom diva,
koji je išao prirodnim stazama, vojnici su stigli u selo koje
su sačinjavale kolibe od sušenog blata pokrivene krovom od
palminog lišća.
Svuda su se nalazili leševi staraca, žena i djece, jedni
rasporeni, drugi zaklani. Ljudi koji su se pokušali braniti ležali su
malo dalje, unakaženi. Žitnica je bila spaljena, životinje pobijene.
Ramzes je osjetio napad mučnine u želucu.
To je dakle bio rat, ovaj pokolj, ova beskrajna svirepost
koja je čovjeka pretvarala u najgoru zvijer.
- Nemojte piti vodu iz bunara! - vikao je jedan stariji vojnik.
Dva previše žedna mlada vojnika već su bili utažili svoju žeđ; umrli
su deset minuta kasnije, dok im je vatra proždirala utrobu.
Pobunjenici su zatrovali bunar, da bi kaznili stanovnike, svoju
braću po boji kože, koji su željeli ostati odani Egiptu.
- Ovaj slučaj ne mogu izliječiti - reče tužno Setau. - U području
biljnih otrova, moram učiti od početka. Na sreću, Lotosov Cvijet će
me uputiti u znanja.
- Što radiš ovdje? - začudio se Ramzes. - Zar niste trebali paziti na
utvrdu?
- Taj zadatak mi je bio dosadan... Priroda je ovdje tako bogata i
bujna!
- Kao pokolj u ovom selu, na primjer?
Setau spusti ruku na rame svojeg prijatelja.
- Razumiješ li sada zašto više volim društvo zmija? One ubijaju na
plemenitiji način i osiguravaju nam snažne lijekove za razne bolesti.
- Čovjek se ne svodi samo na ova grozna djela.
- Jesi li siguran?
- Postoji Maat, postoji kaos; došli smo na svijet kako bi Maat
zavladala i zlo bilo pobijeđeno, iako se ono stalno iznova rađa.
- Samo jednom faraonu priliči ovako razmišljati, a ti si običan vojni
zapovjednik koji se sprema klati koljače.
- Ili pasti pod njihov nož.
- Ne zazivaj nesreću i dođi popiti ljekoviti napitak koji je spravila
Lotosov Cvijet; on će te učiniti nepobjedivim.
Seti je bio smrknut.
Pod svojim šatorom, okupio je Ramzesa i više časnike. - Što
predlažete?
- Da dalje napredujemo - reče jedan stari vojnik. - Da pređemo
treću kataraktu i osvojimo zemlju Irem. Brza akcija može nam
donijeti uspjeh.
- Možemo upasti i u zamku - primijetio je jedan mladi časnik.
- Nubijci znaju da se oslanjamo na tu taktiku.
- Točno - suglasio se je faraon. - Da bismo izbjegli moguću zamku,
nužno je prvo utvrditi položaj naših neprijatelja. Potrebni su nam
dragovoljci koji će im se noću prikrasti.
- To je veoma opasno - primijetio je stari vojnik.
- Svjestan sam toga. Ramzes je ustao.
- I ja - izjavio je stari vojnik - i znam još trojicu drugova koji će
pokazati istu hrabrost kao i princ.

Princ je skinuo kapu, kožni oklop, svečanu pregaču i sandale. Da bi

se što neprimjetnije kretao nubijskom ravnicom namazao je tijelo
ugljenom prašinom i naoružao se samo bodežom. Pred polazak
svratio je u Setauov šator.
Ukrotitelj zmija je kuhao neku žućkastu tekućinu; Lotosov Cvijet je
pripremala napitak od hibiskusa koji je puštao crveni sok.
- Crno-crvena kobra uvukla se pod moju asuru - objasnio je
Setau, sav radostan. - Kakva sreća! Još jedan nepoznat primjerak i
vrlo lijepa količina otrova. Bogovi su uz nas, Ramzese! Ova zemlja
je pravi raj; koliko li se samo zmijskih vrsta u njoj krije?
Podigao je pogled i zagledao se u princa.
- Kuda si krenuo u takvom stanju?
- Otkriti gdje se nalaze pobunjenički logori.
- Kojim putem ćeš krenuti?
- Ravno na jug; na kraju ću ih tamo otkriti.
- Najvažnije je da se vratiš živ i zdrav.
- Vjerujem u svoju sretnu zvijezdu. Setau je odmahivao glavom.
- Popij jedan karkade s nama; barem ćeš uživati u predivnom
okusu prije nego što padneš u ruke crncima. Crveni liker je imao
okus voća i djelovao je osvježavajuće; Lotosov Cvijet je tri puta
poslužila Ramzesa.
- Prema mom mišljenju - izjavio je Setau - činiš glupost.
- Samo ispunjavam svoju dužnost.
- Bez praznih riječi! Jurišaš glavom kroz zid i nemaš nikakvih
izgleda na uspjeh.
- Naprotiv, ja...
Ramzes je pokušao ustati i zateturao se.
- Što se dogodilo? Slabo ti je?
- Ne, ali...
- Sjedni.
- Moram krenuti.
- U ovakvom stanju?
- Dobro mi je, ja...
Ramzes je izgubio svijest i srušio se u naručje svom prijatelju; ovaj
ga je spustio na asuru pored vatre i izišao iz šatora. Iako je očekivao
susret s faraonom, Setijeva pojava je na njega ostavila snažan dojam.
- Hvala, Setau.
- Lotosov Cvijet kaže da je to lako omamljujuće sredstvo;
Ramzes će se probuditi u zoru, bodar i čio. Što se tiče njegovog
zadatka, budite mirni, Lotosov Cvijet i ja ćemo ga zamijeniti. Ona
će nas oboje voditi.
- Što želite kao nagradu?
- Da zaštitite svog sina od njegovih neumjerenosti. Seti se udaljio, a
Setau se vratio Lotosovom Cvijetu
ponoseći se samim sobom. Tko se još mogao pohvaliti da mu se
zahvaljivao osobno faraon?
ni.
Jedna zraka sunca, što se probila u šator, probudila je Ramzesa.
Nekoliko trenutaka mu je bilo mutno u glavi; nije isprva znao gdje
se nalazi. Odjednom je shvatio istinu; Setau i njegova Nubijka su ga
omamili onim pićem!
Bijesan, izletio je napolje i sudario se sa Setauom koji je sjedio i
mirno jeo sušenu ribu.
- Polako! Umalo mi je kost zastala u grlu.
- A ja, što si meni sasuo u piće da mi ovako zastane u grlu?
- Životnu lekciju.
- Morao sam obaviti važan zadatak, a ti si me spriječio.
- Poljubi Lotosov Cvijet i zahvali joj se; ona nam je pomogla da
saznamo gdje se nalazi glavni neprijateljski logor.
-Ali... ona je njihova!
- Njezina obitelj je mučki ubijena kad su uništavali selo.
- Jesi li siguran da je iskrena?
- Zar si ti, zanesenjak, postao sumnjičav? Da, iskrena je; zato nam je
i odlučila pomoći. Pobunjenici ne pripadaju njezinom plemenu i
siju nesreću po najrazvijenijem nubijskom području. Umjesto
žalopojki, okupaj se, najedi i odjeni se kao princ; otac te čeka.
Oslanjajući se na upute Lotosovog Cvijeta, egipatska vojska je
stavljena u pokret, s Ramzesom na čelu, koji je sjedio na slonu. Prva
dva sata, div je bio opušten, gotovo bezbrižan; u prolazu je jeo
grančice s drveća.
Onda se njegovo ponašanje promijenilo; pogled mu se ukočio, išao
je sporije, ne praveći niti najmanji šum. Noge su mu bile lake kao
pero i spuštale su se na tlo s nevjerojatnom pažnjom. Iznenada,
podigao je surlu do vrha jedne palme i ščepao jednog crnca
naoružanog kopljem; životinja ga je zavitlala prema stablu i
zdrobila mu slabine.
Je li izviđač imao vremena upozoriti svoje ratnike? Ramzes se
okrenuo, čekajući zapovijed. Faraonov znak je bio jasan - razvijanje
trupa i napad.
Slon je jurnuo.
Odmah nakon što su izjurili iz šume palmi, Ramzes ih je ugledao -
na stotine nubijskih ratnika, izrazito crne kože, s obrijanim
prednjim dijelom lubanje,, plosnatog nosa, debelih usana, sa
zlatnim krugovima u ušima, nataknutim perjem u kratke kvrčaste
kose. Vojnici su nosili kratke pregače od šarene kože, a
zapovjednici bijele haljine, stegnute crvenim pojasevima.
Bilo je beskorisno pozivati ih na predaju; čim su ugledali slona i
prethodnicu egipatske vojske, zgrabili su lukove i počeli odapinjati
strijele. Nisu bili organizirani, borili su se svaki za sebe i po svom
uvjerenju, što je po njih završilo kobno, jer valovi egipatskih
napada smjenjivali su se mirno i odlučno.
Setijevi strijelci su za daljnju borbu onesposobili nubijske strijelce
koji su bili prestrašeni i pometeni; potom su egipatski kopljanici
napali logor s leđa i poubijali crnce koji su gađali iz praćaka.
Zahvaljujući štitovima, pješaštvo je odbilo očajnički napad
sjekirama i ubojito uzvratilo svojim kratkim mačevima.
Preživjeli Nubijci, potpuno prestravljeni, pobacali su oružje i pali
na koljena; počeli su moliti Egipćane da ih poštede. Seti je
podignuo desnu ruku i bitka koja je trajala samo nekoliko minuta je
završila; pobjednici su odmah vezali ruke pobijeđenima.
Ali slon još nije bio završio borbu; iščupao je krov najveće kolibe i
rastrgao njene zidove. Pojavila su se dva Nubijca, jedan visok i
dostojanstven, sa širokom trakom crvenog platna preko grudi, a
drugi nizak i uplašen dok se skrivao iza velike košare.
On je bio taj koji je ranio diva zarivši mu koplje u surlu. Slon ga je
obuhvatio vrhom surle i stegnuo ga oko struka. Jedan beskrajan
trenutak ga je zadržao u zraku. Mali crnac je urlao i mahao rukama,
uzalud pokušavajući olabaviti obruč. Kada ga je div spustio na
zemlju, ovaj je na trenutak pomislio kako je spašen; ali čim se
pomaknuo u namjeri da pobjegne slon mu je nogom smrskao glavu.
Bez ikakve žurbe, životinja se osvetila za toliko nanijete boli.
Ramzes se obrati visokom Nubijcu koji se nije pomakao s mjesta;
ruku prekriženih na grudima, mirno je gledao ovaj prizor.
- Jesi li ti njihov vođa?
- Očigledno jesam. Ti si suviše mlad da bi nas ovako porazio.
- Zasluga pripada faraonu.
- Znači, osobno je poveo svoju vojsku. Zato su dakle vračevi tvrdili
da vas ne možemo pobijediti. Trebao sam ih poslušati.
- Gdje se kriju druga pobunjena plemena?
- Reći ću ti i krenuti im u susret kako bih ih nagovorio na predaju,
ako im faraon poštedi živote.
- Na njemu je da o tome odluči.
Seti nije dopustio neprijatelju da predahne; istoga dana napao je
druga dva logora. Ni jedan ni drugi nisu slušali savjete poraženog
vođe koji ih je pokušao urazumiti. Borbe su trajale kratko jer su se
Nubijci borili bez ikakvog plana. Sve snažnije u svijest im se
probijalo upozorenje vračeva što im je slabilo snagu, i suočeni licem
u lice sa Setijem iz čijeg je pogledala sijevala vatra nisu se borili s
uobičajenom srčanošću. U njihovim glavama, rat je bio unaprijed
izgubljen.
Sljedećeg dana u zoru, i druga su plemena položila oružje; nije li se
sa strahom govorilo o kraljevom sinu, gospodaru slona koji je već
ubio na desetine crnaca? Faraonovoj vojsci nitko se ne može
oduprijeti.
Seti je osvojio šest stotina zarobljenika; s njima će put Egipta
krenuti i pedeset četiri mladića, šezdeset šest djevojaka i četrdeset
osmoro djece koja će biti odgajana u Egiptu, a onda će se vratiti u
Nubiju kao nositelji kulture koja će nadopuniti već postojeću i
usmjeravati domaće stanovništvo ka miru s moćnim susjedom.
Kralj se je uvjerio kako je zemlja Irem u potpunosti oslobođena i da
stanovnici tog bogatog poljoprivrednog kraja ponovo imaju pristup
bunarima kojih su se pobunjenici bili dočepali. Od sada će potkralj
svakoga mjeseca obilaziti ovo područje kako bi se izbjegla svaka
mogućnost izbijanja novih nemira; ako seljaci budu imali zahtjeve
ili pritužbe zadatak je visokih namjesnika da ih pažljivo saslušaju i
pravedno presude. U slučaju ozbiljnog spora presudit će faraon.
Ramzes je bio tužan; žalio je što ostavlja Nubiju. Nije se usudio od
oca tražiti položaj potkralja iako se osjećao dostojnim te dužnosti.
Kada mu je s tom mišlju u glavi jednom ipak prišao, Setijev pogled
ga je odvratio od nauma da ju glasno izgovori. Vladar mu je izložio
svoj plan; ostaviti će sadašnjeg potkralja na tom položaju i
zahtijevati od njega besprijekorno ponašanje. Ako napravi i
najmanju pogrešku, završit će karijeru kao običan dobavljač
opreme za utvrdu.
Slonova surla dotakla je Ramzesov obraz; ravnodušan na zahtjeve
mnogih vojnika koji su željeli vidjeti divovsku životinju kao
sudionika parade na ulicama Memphisa, princ ga je odlučio ostaviti
na slobodi, sretnog, u području u kojem je i rođen.
Ramzes je pomilovao surlu na kojoj je rana već zacijelila; slon je
pokazao u smjeru ravnice kao da ga je pozivao da krene s njim. Ali,
putovi diva i princa ovdje su se razilazili.
Ramzes je dugo ostao nepomičan; odlazak njegovog neočekivanog
saveznika stezao mu je srce. Iznad svega je želio krenuti s njim,
otkriti nepoznate predjele, učiti od životinje i prirode... Ali, taj san
se nije mogao ostvariti. Morao se je ponovno ukrcati na lađu i
vratiti na sjever. Princ se zarekao kako će se vratiti u Nubiju.
Egipćani su se s pjesmom na
usnama spremali za polazak; vojnici nisu prestajali izvikivati
hvale Setiju i Ramzesu koji su tako opasan pohod pretvorili
u laganu pobjedu. Nisu ugasili vatre u ognjištima, jer će ih
domoroci odmah zamijeniti.
Prolazeći kroz šumarak, Ramzes je začuo stenjanje. Kako su mogli
ostaviti ranjenika?
Razmaknuo je žbunje i ugledao preplašeno mladunče
lava koje je jedva disalo. Životinja je ispružila desnu šapu koja je
bila sva otečena; oči su joj bile u groznici i nije prestajala cviljeti.
Ramzes ju je uzeo u naručje i primijetio kako joj srce
neravnomjerno kuca. Ako ne dobije pomoć liječnika, mali lav će
uginuti.
Na sreću, Setau se još nije bio ukrcao na svoju lađu; Ramzes mu je
pokazao bolesnika. Pregled rane nije ostavio mjesta sumnji.
- Ugriz zmije - zaključio je Setau.
- Kakvo je stanje?
- Vrlo je loše... Pogledaj pažljivo, vide se tri uboda od tri otrovna
zuba, dva glavna i trećeg dopunskog, a vidi se i otisak ostalih
dvadeset šest zuba. Dakle, to je kobra. Da ovaj mali lav nije
izuzetan, već bi bio mrtav.
- Izuzetan?
- Pogledaj mu šape, uistinu su ogromne za tako mladu životinju.
Kada bi ova zvijer preživjela narasla bi znatno iznad prosjeka svoje
vrste.
- Pokušaj ga spasiti.
- Njegova jedina nada je godišnje doba; zimi je kobrin otrov manje
snažan.
Setau je izdrobio u vinu korijen zmijskog drveta iz istočne pustinje i
dao napitak lavu da ga popije; zatim je u sitno izmrvio lišće ovog
žbunja i namazao tijelo životinje kako bi potaknuo rad srca i
pojačao disanje.
Tijekom putovanja, Ramzes se nije odvajao od lavića, omotanog
zavojima natopljenim vlažnim pustinjskim pijeskom i lišćem
ricinusa. Životinja se sve manje pokretala; iako je bila nahranjena
mlijekom, sve je više gubila snagu. Ipak, godila su joj prinčeva
milovanja i upućivala mu je zahvalne poglede. - Preživjet ćeš -
obećao je - ja i ti ćemo biti prijatelji.
Noćobdija je najprije ustuknuo; potom se približio. Žuti pas, isprva
bojažljiv, usudio se onjušiti lavića čije su začuđene oči prvi puta
vidjele neobičnu životinju. Malena zvijer, iako još slaba, poželjela se
poigrati; skočila je na Noćobdiju i skoro ga ugušila svojom težinom.
Pas je cvilio, nekako se oslobodio tereta, ali nije uspio izbjeći
kandže koje su mu izgreble stražnjicu.
Ramzes je primio lavića za vrat i održao mu dugu prodiku; ovaj je
samo slušao uspravljenih ušiju. Princ se pobrinuo za psa, čija je
rana bila površinska i ponovno suočio svoja dva prijatelja.
Noćobdija, pomalo osvetoljubiv, udario je po njušci lavića kojeg je
Setau nazvao "Krvolok". Nije li pobijedio otrov zmije i sjenu
sigurne smrti? Ovo ime će mu donositi sreću, i pristajat će uz
njegovu natprirodnu snagu. Setau je glasno razmišljao - divovski
slon, zastrašujući lav... Nije li Ramzesa nešto vuklo ka
veličanstvenom i iznimnom, dok ga sićušno i jadno nisu zanimali?
Vrlo brzo, lav i pas su shvatili kolika je snaga onog prvog; Krvolok
se je naučio svladavati, a Noćobdija ga manje zadirkivati. Među
njima se rodilo iskreno prijateljstvo; s jednakom životnom radošću
dijelili su igre i beskrajna utrkivanja. Poslije obroka, pas bi zaspao
uz bok lava.
Na dvoru se govorilo samo o Ramzesovim podvizima.
Čovjek sposoban pripitomiti slona i lava bio je obdaren čarobnom
moći koju nitko nije smio podcijeniti; lijepa Izet je bila ponosna na
Ramzesa, dok je Henar osjećao duboku ogorčenost. Kako su
ugledne ličnosti mogle biti tako lakovjerne? Ramzes je imao sreće,
to je sve; nitko ne može komunicirati s divljim zvijerima. Jednog
dana, i to vrlo brzo, lav će ponovo postati divlja zvijer i
raskomadati ga.
Usprkos svemu, stariji je kraljev sin procijenio kako je mudro
održavati odlične službene odnose sa svojim bratom; nakon što je,
kao i cijeli Egipat, izrekao hvalospjeve Setiju, Henar je naglasio
ulogu koju je Ramzes odigrao u borbi protiv pobunjenih Nubijaca.
Pohvalio je njegove vojničke vrline i izrazio želju da mu se javno
oda priznanje.
Povodom dodjeljivanja nagrada starim azijskim vojnicima, koje je
Henar uručivao u ime kraljevog izaslanstva, on je izrazio želju da
nasamo vidi svojeg brata. Ramzes je sačekao završetak svečanosti,
pa su se dvojica muškarca povukla u Henarov ured, koji je nedavno
bio preuređen. Neki iznimno nadareni slikar oživio je po zidovima
vrtove cvijeća po kojima su letjeli šareni leptiri.
- Nije li ovo zaista čudesno? Volim raditi u raskoši; svaki mi posao
onda izgleda lakši. Želiš li probati novo vino?
- Ne, hvala; ovakva slavlja su mi dosadna.
- I meni, ali su neophodna; naši junaci vole kada im se ukazuje
počast. Zar ne izlažu svoj život opasnosti, kao i ti, da bi nam
osigurali miran život? Tvoje ponašanje u Nubiji bilo je za svaku
pohvalu; tim prije što je akcija bila loše započela.
Henar se udebljao; ljubitelj dobrog zalogaja, nije mario za tjelesne
vježbe i nalikovao je kakvom debeljuškastom provincijskom
ugledniku.
- Naš je otac vodio ovaj pohod kao najbolji vojskovođa; sama
njegova prisutnost već je zastrašila neprijatelja.
- Naravno, naravno... Ali tvoja pojava na leđima slona
doprinijela je našem uspjehu. Priča se da te je Nubija oduševila.
- Istina je, zavolio sam taj kraj.
- Kako ocjenjuješ ponašanje nubijskog potkralja?
- Kao nedostojno i za svaku osudu.
- Ipak, faraon ga je ostavio na tom položaju.
- Seti zna što radi.
- Takvo stanje ne može potrajati; neće proći mnogo . vremena, a
potkralj će napraviti novi ozbiljan prekršaj.
- Možda je izvukao pouku iz svojih pogrešaka?
- Ljudi se ne mijenjaju tako lako, dragi brate; uvijek teže ponovno
počiniti isti grijeh. Potkralj neće biti izuzetak od pravila, vjeruj mi.
- Svatko ima svoju sudbinu.
- Njegova propast može se ticati tvoje sudbine.
- Na koji način?
- Nemoj glumiti kako ti nije jasno na što ciljam; ako si se zaljubio u
Nubiju, jedina dužnost koju želiš je položaj potkralja. Ja ti mogu
pomoći da ga dobiješ.
Ramzes nije očekivao takvu mogućnost; Henar je primijetio
njegovu zbunjenost.
- Smatram daje tvoja želja sasvim opravdana - nastavio je - Kada bi
ti zauzimao taj položaj, siguran sam kako više ne bi bilo nijednog
pokušaja pobune. Učinio bi zemlji uslugu i sam bi bio sretan.
San... San koji je Ramzes potisnuo iz glave. Živjeti tamo, sa svojim
lavom i svojim psom, prevaljivati svakog dana ogromna pusta
prostranstva, suosjećati s Nilom, stijenama i pozlaćenim pijeskom...
Ne, bilo je previše lijepo da bi bilo stvarno.
- Ti mi se rugaš, Henare.
- Uvjerit ću kralja da si dorastao tom zadatku. Seti te je vidio na
djelu. Mnogi glasovi podrške će mi se pridružiti i stvar će se
završiti u tvoj korist.
- Ako želiš, probaj. Henar je čestitao bratu.
U Nubiji, Ramzes mu više neće praviti smetnje.
Aši je bilo dosadno.
U nekoliko tjedana iscrpio je sve radosti administrativnog
posla kojeg su mu dodijelili nadređeni. Birokracija i arhivi nisu
imali dovoljno privlačnosti; privlačio ga je samo rad izvan
ureda. Volio je sklapati poznanstva, navoditi ljude iz svih
slojeva društva da mu se povjere, razotkrivati laži, pronicati u sitne
i krupne tajne, rasvjetljavati pokušaje da se istina sakrije u sjenu
izvan njegovih očiju.
Od trenutne situacije je trebalo napraviti saveznika; ponizno se
pokoravajući, u očekivanju mjesta koje će mu omogućiti da putuje
u Aziju i shvati način razmišljanja
egipatskih neprijatelja, upotrijebio je jedinu strategiju kojoj je
mogao pribjeći diplomat - neprestano se kretao među ljudima
od utjecaja.
Tako je upoznao osobe od iskustva, koji su bili škrti na
riječima i ljubomorno čuvali svoje tajne. Znao ih je pridobiti
na svoju stranu, ne tražeći ništa zauzvrat. Pristojan, obrazovan,
stekao je njihovo povjerenje i potakao brojne razgovore, nikada ne
zamarajući svoje sugovornike. Postupno je stekao uvid u sadržaj
povjerljivih dosjea, iako ih nije imao u rukama. Poneki kompliment,
odmjerena pohvala, umjesna pitanja i pažljivo biran rječnik
pribavili su mu poštovanje visokih činovnika u Ministarstvu
vanjskih poslova.
Do Henara su stizale samo povoljne vijesti o mladom Ashi; bio je
veliki uspjeh što ga je načinio svojim saveznikom. Tijekom njihovih
čestih tajnih sastanaka, Aša mu je prenosio što se događalo u
utjecajnim krugovima. Henar je provjeravao i dopunjavao vlastite
spoznaje; iz dana u dan, sračunato se pripremao za kraljevsku
Otkako se vratio iz Nubije, Seti je djelovao umorno; nekoliko
savjetnika mu je predlagalo da Henara postavi za regenta i tako se
oslobodi suvišnih poslova.
Kako je odluka već bila donijeta i nitko joj se nije suprotstavljao,
čemu oklijevati?
Henar je mudro smirivao glasine; njegova mladost i neiskustvo,
tvrdio je, još su ga sputavali. Najbolje je bilo osloniti se na
faraonovu mudrost.

Ameni je ponovo prešao u napad; nakon što se izliječio od ugruška

u krvi koji ga je prikovao za krevet, trudio se dokazati Ramzesu da
njegova potraga nije bila uzaludna. Prekomjerni rad ugrozio je
zdravlje mladog pisara, ali on se usprkos tome s istom radinošću
vratio poslu, brinući se jedino zbog kašnjenja izazvanog njegovim
zdravstvenim tegobama. Iako mu Ramzes nije uputio niti jedan
prijekor, Ameni se osjećao krivim. Jedan dan odmora izgledao mu
je kao neoprostiv nemar.
- Prekopao sam sva smetlišta i konačno sam pronašao dokaz - reče
on Ramzesu.
- Nije li riječ "dokaz" pretjerana?
- Dva komadića krečnjaka koji se neosporno uklapaju: na jednom
se spominje sumnjiva radionica, a na drugom ime vlasnika,
nažalost prekinuto, ali koje se završava slovom R. Zar to ne ukazuje
na Henara?
Ramzes je skoro zaboravio na sve te neugodne događaje koji su se
odigrali prije njegovog putovanja u Nubiju. Konjušar, vozač
dvokolice, preprodaja tinte.... Sve to mu je izgledalo vrlo daleko i
nedovoljno vrijedno pažnje.
- Zaslužuješ čestitke, Ameni, ali niti jedan sudac neće pristati
otvoriti istragu na osnovu takve sitnice.
Mladi pisar je oborio pogled.
- Bojao sam se baš takvog odgovora... Zar ne bismo trebali barem
pokušati?
- To bi bio siguran poraz.
- Mogu pronaći nove dokaze.
- Je li to moguće?
- Nemoj dopustiti Henaru da te prevari; ako te uistinu želi vidjeti
na mjestu potkralja Nubije, za to postoji samo jedan razlog, želi te
se riješiti. Njegova će nedjela biti zaboravljena i imat će odriješene
ruke u Egiptu.
- Svjestan sam toga, Ameni, ali ja volim Nubiju; poći ćeš sa mnom i
otkriti predivnu zemlju, mjesto daleko od dvorskih spletki i
niskosti.
Prinčev osobni tajnik nije ništa odgovorio, uvjeren kako je
Henarova blagonaklonost skrivala novu klopku; sve dok bude u
Memphisu, neće odustati od namjere da otkrije istinu.
Dolanta, Ramzesova starija sestra izležavala se na obali jezera u
kojem se kupala kada je bilo toplo, a potom bi je mazali uljem i
masirali. Otkako joj je muž unaprijeđen, po cijele dane je ljenčarila i
osjećala se sve umornijom. Vlasuljarka, sluškinja koja se brinula o
njezinim noktima na rukama, pa druga koja joj je njegovala nokte
na nogama, nadstojnik, kuhar... svi su je umarali.
Unatoč kremama koje joj je preporučio ugledan liječnik, njezina
koža je i dalje bila masna; trebala je doduše savjesnije voditi brigu o
svom tijelu, ali su joj društvene obveze oduzimale najveći dio
vremena. Kako bi stalno bila upućena u bezbroj sitnih dvorskih
tajni morala je prisustvovati svim prijemima i svečanostima koje su
obilježavale život egipatskog visokog društva.
Već nekoliko tjedana Dolanta je bila zabrinuta; osobe bliske Henaru
manje su joj se povjeravale, kao da su zazirale od nje; stoga je
smatrala da je nužno o tome porazgovarati s Ramzesom.
- Nakon tvoje uloge u ratnoj pobjedi - počela je sestra - tvoji javni
postupci više nisu beznačajni.
- Što očekuješ od mene?
- Kada Henar postane regent, imat će veliku vlast u rukama; bojim
se da će me zapostaviti. Već me počinju držati po strani; uskoro ću
biti beznačajnija od obične građanke iz provincije.
- Što ja tu mogu?
- Podsjeti Henara na moje postojanje i na značaj mreže mojih veza;
u budućnosti će mu one biti od koristi.
- Nasmijat će mi se u lice; za našeg brata, ja sam već nubijski
potkralj i daleko od Egipta.
- Vaše pomirenje je, dakle, samo prividno.
Henar je izvršio raspodjelu dužnosti.
- I ti prihvaćaš izgnanstvo među crnce?
- Ja volim Nubiju.
Dolanta se ražestila, trgnuvši se iz svoje mlitavosti.
- Pobuni se, molim te! Tvoje držanje je nedopustivo. Daj da se ti i ja
udružimo i osujetimo Henara u njegovim namjerama; to čudovište
će zapamtiti da ima obitelj i da nas ne smije gurati u stranu.
- Žao mi je, draga sestro, ali užasavam se zavjera. Ona ustade,
bijesna kao tigrica.
- Ne ostavljaj me.
- Vjerujem da si sposobna sama se boriti.
U tišini Hatorinog hrama, nakon što je obavila večernje obrede i
odslušala pjevanje svećenica, kraljica Tuja se prepustila mislima.
Služenje boginji omogućavalo joj je da se udalji od ljudskih niskosti
i da sagleda budućnost zemlje s daleko više razumijevanja.
Kraljica je tijekom dugih razgovora sa svojim suprugom izrazila
sumnju u Henarovu sposobnost za upravljanje; kao i obično, Seti je
vrlo pažljivo slušao. Faraon je znao da je netko pokušao ubiti
Ramzesa i da je pravi krivac, ako to već nije bio vozač dvokolice
koji je nastradao u rudnicima tirkiza, i dalje bio nepoznat i
nekažnjen. Iako se Henarovo ogorčenje protiv brata stišalo, je li ga
bilo moguće smatrati nevinim? U nedostatku dokaza, takve sumnje
su izgledale neumjesne, ali zar žeđ za vlašću nije ponekad znala
ljudsko biće pretvoriti u zvijer?
Seti nije zanemarivao niti jednu pojedinost; mišljenje njegove
supruge više je vrijedilo od riječi dvorjana koji su bili naklonjeni
Henaru ili su navikli ulizivati se faraonu. Seti i Tuja zajedno su
procijenili ponašanje svoja dva sina i izveli zaključke.
Naravno, razum je odmjeravao i procjenjivao; ali on nije bio u
stanju odlučiti. Sia, blistava intuicija, neposredna spoznaja koja se
prenosi iz srca faraona u srce faraona, odredit će put.

Otvarajući vrata koja su vodila u vrt namijenjen princu Ramzesu,

Ameni je naletio na čudan predmet - prekrasan krevet od
bagremovog drveta! Većina Egipćana spavala je na asurama;
ovakav dio namještaja vrijedio je čitavo bogatstvo.
Sav u čudu, mladi pisar je odjurio probuditi Ramzesa.
- Krevet? Nemoguće.
- Dođi se uvjeriti vlastitim očima; pravo remek-delo! Princ je bio
istog mišljenja kao i njegov osobni tajnik; stolar je bio izuzetan
majstor.
— Hoćemo li ga unijeti u kuću? - upitao je Ameni. - Ni slučajno!
Pričuvaj ga ovdje.
Uzjahavši neosedlanog konja, Ramzes je u galopu stigao pred vilu
roditelja lijepe Izet; morao se je strpjeti dok mlada žena nije završila
s dotjerivanjem, kako bi se pojavila sva uređena, namazana i
namirisana.
Njezina ljepota Ramzesa nije ostavila ravnodušnim.
- Spremna sam - reče ona s osmjehom.
- Izet... Ti si mi poslala onaj krevet? Ona ga zagrli, blistajući od
sreće.
- Tko bi se drugi usudio?
Uručivši mu "dar postelje", lijepa Izet je primoravala princa da joj i
sam pokloni drugi krevet, još raskošniji, znak pristanka da ih vidi
kao buduće mladence, sjedinjene za cijeli život.
- Jesi li prihvatio moj poklon?
- Ne, ostao je napolju.
- To je ozbiljna uvreda - prošaputa ona, umiljavajući se.
- Zašto odlažemo ono što je neizbježno?
- Moram ostati slobodan.
- Ne vjerujem ti..
- Bi li voljela živjeti u Nubiji?
- U Nubiji? Kakav užas!
- To je, međutim moja sudbina.
- Ti ćeš je odbiti!
- Nemoguće.
Ona se otrgnula od Ramzesa i pobjegla.
Ramzes je bio pozvan, kao i mnogi uglednici, čuti proglašenje
novih imenovanja koje je donio faraon. Dvorana za primanje bila je
puna, stariji su pokazivali mirnoću koja je katkad varljiva, mladi su
loše skrivali nestrpljenje. Mnogi su strahovali od Setijevog suda,
budući vladar nije dopuštao nikakvo zakašnjenje u izvršavanju
zadataka koje je povjeravao, i teško su ga mogla pokolebati
izmišljena opravdavanja nesposobnih.
Nekoliko tjedana pred ovu svečanost, na dvoru je vrvjelo kao u
mravinjaku, jer se svaki uglednik trudio pokazati revnim i
nepokolebljivim slugom Setijeve politike, kako bi sačuvao svoje
interese i interese svojih štićenika.
Kada je opunomoćeni pisar započeo čitanje odluke, u ime kralja,
nastala je potpuna tišina. Ramzes, koji je prethodnog dana večerao
sa svojim starijim bratom, nije osjećao ni najmanju zebnju. Kako je
njegov slučaj bio unaprijed riješen, obratio je pozornost na ostale.
Neka su lica bila ozarena, druga smrknuta, neki su se namrštili
negodujući; ali, to je bila faraonova odluka i svatko će je poštovati.
Najzad došao je red na Nubiju, za koju nije vladalo posebno
zanimanje; poslije nedavnih događaja i Henarovog upornog
zalaganja, princ Ramzes je bez sumnje bio odabran da postane
potkralj.
Iznenađenje je bilo ravno udaru groma: sadašnji vicekralj ostao je i
dalje na toj dužnosti.
Lijepa Izet je sjajila od radosti: unatoč Henarovim /skrivenim
spletkama, Ramzes nije postavljen za nubijskog potkralja! Princ će
ostati u Memphisu, gdje će i dalje zauzimati počasni položaj. Mlada
žena će znati iskoristiti ovu neočekivanu priliku i zarobiti Ramzesa
okovima strasti; što se je više otimao, više ju je privlačio.
Bez obzira na navaljivanje roditelja koji su zahtijevali od nje da
potvrdno odgovori na Henarove bračne molbe, lijepa Izet je oči
imala samo za njegovog brata. Otkako se vratio iz Nubije, mladić se
je još proljepšao i postao muževniji; njegovo predivno tijelo
popunilo se i razvilo, njegova prirodna otmjenost je bila još
naglašenija. Nadvisujući za glavu većinu svojih sunarodnjaka,
izgledao je nepobjediv.
Dijeliti život s njim, njegova uzbuđenja, njegove želje... Kakva sjajna
budućnost! Nitko i ništa neće spriječiti lijepu Izet da se uda za
Ramzesa.
Nekoliko dana poslije proglašenja imenovanja, otišla je princu; ne
bi bilo mudro da je otišla ranije. Sada, kada je prvi val razočaranja
minuo, Izet će biti prava osoba koja će ga utješiti.
Ameni, kojega nije voljela, uljudno ju je primio. Kako je princ
mogao pokloni povjerenje ovom kržljavom, slabunjavom klipanu,
neprestano nagnutom nad svojom pisarskom pločicom, osobom
tako nesposobnom uživati u životnim radostima? Prije ili kasnije,
uvjerit će svojeg budućeg supruga da ga se riješi i okruži se
reprezentativnijim osobljem. Netko kao Ramzes nije se smio
zadovoljiti takvim spodobama.
- Najavi me svom gospodaru.
- Žao mi je, odsutan je.
- Koliko dugo?
- Ne znam.
- Gdje je?
- Ne znam.
- Šališ se sa mnom?
- Toga se dobro pazim.
- Onda govori! Kuda i gdje je otišao?
- Kralj je došao po njega jučer ujutro; Ramzes se popeo na njegovu
dvokolicu te su otišli prema pristaništu.
Dolina kraljeva, koju su mudraci zvali "velika poljana", raj u kojem
je uskrsavala svjetlosna duša faraona, ležala je u kamenoj tišini. Od
pristaništa na zapadnoj obali Tebe do ovog svetog mjesta, koje je
straža danonoćno čuvala, faraon i njegov sin išli su vijugavim
putem okruženim visokim liticama. Nad
Dolinom se uzdizao Brijeg, s vrhom u obliku piramide, u kome
je obitavala boginja šutnje.
Ramzes je bio skamenjen.
Zašto ga je otac vodio na ovo tajanstveno mjesto, gdje su samo
faraon koji je bio na prijestolju i majstori zaduženi
da kopaju njegovo vječno boravište imali pristup? Zbog blaga
koje je bilo nagomilano u grobnicama, policijski strijelci su
imali zapovijed odapinjati strijele bez ikakvog upozorenja, čim
ugledaju nepoznatu osobu; najmanji pokušaj krađe smatrao se
zločinom koji je dovodio u opasnost opstanak cijele zemlje i
kažnjavao se smrću. Ali pričalo se da tu žive duhovi naoružani
noževima koji su odrubljivali glavu neopreznima kada nisu bili u
stanju odgovoriti na njihova pitanja.
Istina, prisutnost Setija djelovala je umirujuće; ali Ramzes bi radije
prošao kroz deset bitaka s Nubijcima nego putovao kroz ovaj
zastrašujući svijet. Njegova snaga i srčanost ovdje mu neće biti ni
od kakve pomoći; osjećao se bespomoćno, poput laganog plijena
nepoznatih sila protiv kojih se nije znao boriti.
Nigdje ni travke, nigdje ptice ili barem insekta. Izgledalo je kao da
je Dolina odgurnula svaki oblik života u korist kamena koji je jedini
bio u stanju trajno svjedočiti o pobjedi nad smrću. Kako su
dvokolice kojima je upravljao Seti sve više napredovale, prijeteće
zidine su se sve više približavale; vrućina je postajala neizdrživa,
osjećaj da se izlazilo iz svijeta živih stezao je grlo.
Pred njima se pojavi uzak prolaz, rieka vrsta ulaza otvorenog u
stijeni; s lijeve i desne strane nalazili su se naoružani vojnici.
Dvokolica se je zaustavila, a Seti i Ramzes su sišli. Policajci su se
naklonili; poznavali su vladara koji je redovito provjeravao kako
napreduju radovi u grobnici, i osobno prenosio kiparima
hijeroglifske zapise za koje je želio da budu urezani na zidovima
njegovog posljednjeg boravišta.
Kada su prošli kroz ulaz, Ramzesu je zastao dah.
"Velika poljana" je bila pregrijan lonac, bez drugog vidika osim
vrhova žutih litica nad kojima se nadnosilo plavo nebo; stijene su
nametale gotovo potpunu tišinu koja je duši faraona osiguravala
mir i spokoj. Strah je ustupio mjesto zadivljenosti; zaslijepljen
svjetlošću Doline, princ se istovremeno osjetio i poraženim i
uzvišenim. Iako je bio samo mali, beznačajan čovjek u usporedbi s
tajanstvenošću i uzvišenošću mjesta, ipak je naslutio prisutnost
onostranog koje je davalo snagu umjesto uništenja.
Seti je sina poveo prema velikim kamenim dverima; gurnuo je
vrata od pozlaćenog cedra i krenuo strmim usponom u odajicu u
kojoj je, na sredini, ležao sarkofag. Kralj je zapalio baklje koje se
nisu dimile; sjaj i savršenstvo zidnih ukrasa osupnuli su Ramzesa.
Zlatna, crvena, plava i crna boja sijale su natprirodnim sjajem;
pažnju princa privukla je slika ogromne zmije, Apofisa, čudovišta
iz tame koje je proždiralo svjetlost, i koje je tvorac, predstavljen u
ljudskom obličju, krotio pomoću bijelog štapa, ne ubijajući ga. S
divljenjem je gledao sunčevu barku kojom je upravljao bog Sia,
poznavatelj svih uzroka i jedini sposoban otkriti pravi put u
područjima mraka; ushitio ga je faraon kojega su promatrali Horus
s glavom sokola i Anubis s glavom šakala, i kojega je boginja Maat,
vječni Zakon, primala u raj pravednih. Kralj je bio prikazan mlad,
blistave ljepote, s tradicionalnom vlasuljom na glavi, debelom
zlatnom ogrlicom i pozlaćenom pregačom; pred Ozirisom ili
Nefertumom, bogom ovjenčanim lotosovim cvijetom, simbolom
obnavljanja života, vladar je izgledao vedar, očiju
zagledanih u vječnost. Mnoštvo drugih pojedinosti privuklo je
prinčevu pozornost, osobito tajanstveni zapis koji je podsjećao na
dveri drugog svijeta; ali Seti mu nije dopustio da zadovolji do kraja
svoju radoznalost i zapovjedio mu je da padne na koljena pred
sarkofagom.
- Kralj koji ovdje počiva nosi isto ime kao i ti, Ramzese; on je bio
osnivač naše loze. Horemheb ga je izabrao za svog nasljednika
onda kada se Ramzes, bivši vezir, već bio povukao nakon što je
cijelog života savjesno služio zemlji. Starog su čovjeka otrgli od
njegovog mira i on je svoju posljednju energiju uložio u upravljanje
Egiptom. Već iscrpljen, vladao je manje od dvije godine; ali
opravdao je imena koja je dobio prilikom krunidbe: "Onaj koji
potvrđuje Maat kroz Dvije zemlje"; "Božanska svjetlost ga je
donijela na svijet"; "Neprolazna je moć božanske svjetlosti";
"Odabran po stvaralačkom načelu". Takav je bio taj mudar i
skroman čovjek, naš predak, onaj kojem se trebamo klanjati da bi
nam otvorio oči; posveti mu kult, slavi njegovo ime i uspomenu na
njega, jer preci su ispred nas, a mi trebamo koračati njihovim
stopama.
Princ je osjetio da je duh osnivača loze prisutan; iz sarkofaga, koji
su hijeroglifi nazivali "osiguravateljem života", izbijala je neka
opipljiva snaga, nalik blagom suncu.
- Ustani, Ramzese; tvoje prvo putovanje je završeno.
Oko njih su se uzdizale piramide; najveličanstvenija je bila
piramida faraona Djosera, s ogromnim stepenicama koje su vodile
ka nebu. Zajedno sa svojim ocem, Ramzes je otkrivao drugu
nekropolu, ogromnu Sakaaru u kojoj su bila podignuta vječna
boravišta faraona Starog kraljevstva i njihovih vjernih podanika.
Seti se uputio prema rubu pustinjske visoravni odakle se pružao
pogled na šumarke palmi, polja s usjevima i Nil.
Tu su se nizale, duže od jednog kilometra, velike grobnice od
nepečene cigle, dugačke pedesetak metara, čije su strane nalikovale
pročeljima palače. Visoke preko pet metara, bile su oslikane jarkim
i veselim bojama.
Jedna od njih iznenadila je Ramzesa jer je imala tri stotine
bikovskih glava od pečene zemlje koje su tvorile izbočine cijelom
dužinom; okićene pravim rogovima, pretvarale su grob u
nepobjedivu vojsku kojoj se nijedna neprijateljska sila neće uspjeti
približiti.
- Faraon koji je ovdje sahranjen nosi ime Djet - otkrio je Seti - što
znači vječnost; pored njega su ostali kraljevi prve dinastije, naši
najdalji preci. Oni su, prvi put na ovom tlu, uveli poštovanje
zakona boginje Maat i donijeli red umjesto kaosa; svaka vladavina
treba uzimati korijen u vrtu koji su sami zasadili. Sjećaš li se divljeg
bika s kojim si se suočio? Ovdje je rođen, ovdje se moć obnavlja od
nastanka naše civilizacije.
Ramzes je zastao ispred svake bikovske glave; nijedna nije imala
isti izraz. Tu su bila prikazana sva lica umijeća zapovijedanja, od
najstrože vlasti do blagonaklonosti. Kada je princ napravio krug
oko cijelog čudesnog spomenika, Seti se popeo na dvokolicu.
- Ovime završava tvoje drugo putovanje.
Plovili su na sjever, potom jahali galopom uskim stazama, između
zelenih polja, sve do jednog sela gdje je dolazak faraona i njegovog
sina izazvao oduševljenje. U ovoj zabiti u Delti, takva sreća mogla
se samo čudom dogoditi; ipak, izgledalo je da stanovnici dobro
poznaju kralja. Služba za održavanje reda blago je opominjala
okupljeni narod, dok su Seti i Ramzes ulazili u malo svetište,
utonulo u mrak. Sjeli su na kamene klupe, licem okrenuti jedan
prema drugome.
- Je li ti poznato ime Avaris?
- Tko nije čuo za njega! To je ime ukletog grada koji je bio
prijestolnica osvajačima Hiksima.
- Nalaziš se u Avarisu. Ramzes je bio osupnut.
- Ali... nije li on uništen?
- Koji je to čovjek mogao uništiti božanstvo? Ovdje vlada Set, bog
munje i oluje, po kojem sam dobio ime.
Ramzes je osjetio strahopoštovanje. Činilo mu se da ga je Seti
mogao uništiti jednim pokretom ili pogledom; zbog čega bi ga
inače doveo na ovo ukleto mjesto?
- Strah te je, i to je dobro; samo hvalisavci i budale ne poznaju strah.
Iz ove vrste straha rađa se volja koja daje snagu pobjedniku - to je
Setova tajna. Tko je zaniječe, kao Akhenaton, čini grešku i slabi
Egipat. Faraon je također oličenje oluje, gnjeva svemira, neumoljive
naravi munje. On je ruka koja stvara, a ponekad udara i kažnjava;
vjerovati u ljudsku dobrotu greška je koju kralj ne smije napraviti.
Ona bi njegovu zemlju odvela u propast, a narod u bijedu. Jesi li u
stanju suočiti se sa Setom?
Jedna zraka svjetlosti, što je dopirala s krova svetišta, obasjala je kip
uspravnog muškarca s uznemirujućom glavom duge njuške i dva
velika uha: Set, čije se stravično lice naziralo iz mraka!
Ramzes je ustao i krenuo prema njemu.
Udario je o nevidljivi zid i morao zastati; drugi pokušaj se završio
istim neuspjehom, ali je treći puta uspio svladati prepreku. Crvene
oči kipa sjajile su poput dva ognja; Ramzes je izdržao njegov
pogled, iako je osjećao da ga prži, kao da je plameni jezik oblizivao
njegovo tijelo. Bol je bila snažna, ali ju je podnosio; ne, neće
ustuknuti pred Setom, čak i po cijenu vlastite propasti.
Nastupio je odlučujući trenutak neravnopravne borbe koju nije
smio izgubiti; crvene su oči izišle iz svojih duplji, vatra je opkolila
mladićevo tijelo, glava mu buknula u plamenu, a srce se željelo
rasprsnuti. AH on je ostao na nogama
prkoseći Setu i time ga je odbacio daleko od sebe, u najdublji kutak
svetišta.
Odjednom, naišla je oluja, pljusak se spustio na Avaris; ledene
kapljice nevremena greble su po zidovima svetišta. Crvena svjetlost
se rasplinula, Set se vratio u tamu. On je bio jedini bog koji nije
imao sina, ali faraon Seti, njegov nasljednik m. zemlji, prepoznavao
je u svojem sinu čovjeka rođenog da vlada.
- Tvoje treće putovanje je završeno - promrmlja on.

Čitav dvor se preselio u Tebu, sredinom rujna, 'kako bi

prisustvovao veličanstvenoj Opetovoj svetkovini, trenutku u kojem
će faraon stupiti u vezu s Amonom, skrivenim bogom, koji će
obnoviti ka svojeg sina, izabranog da ga predstavlja na zemlji.
Nijedan plemić nije smio propustiti boravak u velikom gradu na
Jugu tijekom tih petnaest dana; dok su vjerski obredi predviđeni
samo za upućene, narod se zabavljao na ulicama, a bogati na
prijemima u svojim raskošnim vilama.
Za Amenija, putovanje je bilo pravo mučenje; kako je po dužnosti
morao nositi papiruse i svoj pisarski pribor, mrzio je krenuti na put
jer je to remetilo njegove radne navike. Iako je njegovo
neraspoloženje bilo vidljivo, pripremio se je vrlo brižno za ovo
kratko preseljenje. Želio je da Ramzes bude zadovoljan.
Otkako se vratio, princ se promijenio. Karakter mu je postao
mračniji, često se povlačio u osamu i udubio u misli;
Ameni ga nije smetao, samo bi mu povremeno podnosio dnevna
izvješća o svojem radu. Kao kraljevski pisar i viši časnik, princ je
dnevno morao svladati mnoštvo sitnih administrativnih problema
koje je umjesto njega rješavao njegov osobni tajnik.
Ako ništa drugo, na lađi koja je plovila prema Tebi, Ameni nije
morao trpjeti lijepu Izet! Dok je Ramzes bio odsutan, svakoga je
dana pokušavala od njega izvući podatke kojima nije raspolagao.
Kako draži mlade žene na njega nisu djelovale, pogledi koje su
razmjenjivali bili su prilično hladni; kada je Izet zatražila od
Ramzesa da se riješi svojeg tajnika, princ ju je bez razmišljanja
odbio pa su nekoliko sljedećih dana proveli u svađi. Lijepa
plemkinja morala je razumjeti, Ramzes nikada neće izdati prijatelje.
U svojoj tijesnoj kabini, Ameni je pisao pisma na koja je njegov
prijatelj stavljao pečat. Princ je sjeo na asuru pored njega.
- Kako možeš vani podnositi tako jako sunce? - čudio se Ameni. -
Na tvojem mjestu ja bih izgorio za manje od jednog sata.
- Ja i Sunce se razumijemo; ja mu se klanjam, ono me hrani. Zašto
na trenutak ne prekineš s poslom i obratiš pažnju na okolinu?
- Razbolim se čim sam besposlen. Tvoje posljednje putovanje ti
izgleda nije bilo ugodno.
- Je li to prigovor?
- Postao si pravi usamljenik.
- Tvoje ponašanje utječe na mene.
- Ne sprdaj se sa mnom i samo dalje čuvaj svoju tajnu.
- Tajnu... Da, u pravu si.
- Dakle, nemaš više povjerenja u mene.
- Naprotiv; ti si jedino biće koje može razumjeti neobjašnjivo.
- Otac te je uputio u Ozirisove tajne? - upitao je Ameni sa
znatiželjom u očima.
- Ne, ali me je odveo na susret s njegovim precima... Svim
njegovim precima.
Ramzes je posljednje riječi izgovorio toliko ozbiljno daje mladi pisar
osjetio trenutno uzbuđenje; to što je princ nedavno doživio bio je
bez sumnje jedan od ključnih trenutaka u njegovom životu. Ameni
je postavi pitanje koje mu je poticalo znatiželju.
- Je li faraon izmijenio tvoju sudbinu?
- Otvorio mi je oči za jednu drugu stvarnost; sreo sam se s bogom
Setom.
Ameni je zadrhtao. -I... živ si!
- Slobodno me možeš dotaknuti.
- Da netko drugi izjavi kako se suočio sa Setom, ne bih mu
povjerovao! Ali ti, ti si nešto posebno.
Ne bez straha, Amenijeva ruka je stegnula Ramzesovu; mladi pisar
je odahnuo.
- Nisi pretvoren u zlog duha.
- Može li se to ikada znati sa sigurnošću?
- Ja mogu; nisi nalik na lijepu Izet!
- Nemoj o njoj previše strogo suditi.
- Nije li mi pokušala uništiti karijeru?
- Dokazat ću joj da je bila u zabludi.
- Hvala, ali nemoj od mene tražiti da s njom budem ljubazan.
- Kad smo već kod toga... Nisi li previše usamljen i pomalo
čangrizav?
- Žene su opasne; više volim svoj posao. A ti, ti bi trebao pokazati
više zanimanja za mjesto koje te čeka na Opetovoj svetkovini.
Namijenjena ti je prva trećina povorke i biti ćeš odjeven u novu
lanenu haljinu, s nabranim rukavima; skrećem ti pozornost da se
ova odjeća vrlo lagano zgužva. Morat ćeš se držati uspravno, bez
naglih pokreta.
- Najavio si mi teško iskušenje.
- Kada je netko nadahnut Setovom snagom, za njega je to dječja igra.
Nakon što su umirili Kanaan, Siriju i Palestinu, pokorili Galileju i
Libanon, pobijedili Nubijce i beduine, potisnuli Hetite iza Oronta,
Egipat i Teba su mogli bezbrižno proslaviti svoju svetkovinu. Na
sjeveru kao i na jugu, najmoćnija država svijeta ukrotila je demone
koji su samo vrebali kako se dokopati njezinog bogatstva. Za osam
godina vladavine, Seti se nametnuo kao veliki faraon kojega će
poštovati budući naraštaji.
Govorilo se da će Setijevo vječno boravište, u Dolini kraljeva, biti
najveće i najljepše ikada sagrađeno; u Karnaku, gdje je radilo
nekoliko graditelja, faraon je osobno upravljao jednim velikim
gradilištem, a nisu prestajali hvalospjevi o hramu na zapadnoj obali,
u Gurnahu, koji je bio posvećen kultu Setijevog ka, njegovoj
duhovnoj moći, osiguranju vječnosti.
I najtvrdoglaviji su se slagali da je vladar imao pravo što se nije
upustio u neizvjestan rat s Hetitima i što je usmjerio snagu zemlje
na izgradnju kamenih svetišta, okupljališta božanskih prisutnosti.
Međutim, kao što je Henar ukazivao uglednicima koji su ga rado
pristajali saslušati, to primirje nije iskorišteno da se razviju
trgovački odnosi, premda su jedino oni mogli trajno ukinuti
neprijateljstva.
Brojne osobe od ugleda s nestrpljenjem su čekale ustoličenje
faraonovog starijeg sina, jer im je bio nalik; Setijeva strogost i
sklonost ka tajanstvenosti stvorila mu je trajne neprijatelje, a neki su
smatrali kako im se suviše rijetko obraća za savjet. S Henarom je
bilo lakše razgovarati; ljubazan i ugodan, znao je osvojiti
blagonaklonost jednih, ne uvrijedivši druge, nudio je svakome ono
što je želio čuti. Za njega, Opetova svetkovina bila je nova prilika
da proširi svoj utjecaj osvajanjem povjerenja Amonovog vrhovnog
svećenika i njegove hijerarhije.
Istina, smetalo mu je Ramzesova prisutnost; ali ono od čega je
strahovao, nakon neshvatljivog Setijevog odbijanja da mlađeg sina
imenuje potkraljem Nubije, nije se dogodilo. Faraon Ramzesu nije
dodijelio nikakvu posebnu povlasticu, i ovaj se morao zadovoljiti,
kao i tolika druga kraljevska djeca, samo raskošnim i bezbrižnim
životom.
U stvari, Henar je pogriješio što je strahovao od Ramzesa i smatrao
ga suparnikom; njegova životna energija i fizički izgled bili su
obična varka, on nije posjedovao duhovnu snagu.
Neće biti neophodno niti ga postaviti za potkralja, budući da je ta
dužnost suviše naporna za njega; Henar je pomišljao na neko
počasno zvanje, kao što je zapovjednik odreda dvokolica. Ramzes
će tako raspoređivati najbolje jahaće konje i zapovijedati grupici
primitivaca, dok će se lijepa Izet diviti mišićavom tijelu svog
bogatog muža.
Opasnost je prijetila s druge strane: kako uvjeriti Setija da što duže
boravi u hramovima i da se što manje miješa u državne poslove?
Kralj je mogao sebično čuvati svoje ovlasti i ometati poslove svojeg
regenta. Henar će morati vješto manipulirati faraonom i bez
sukobljavanja ga usmjeriti ka meditaciji o onostranom; razvijajući
svoje veze s egipatskim i stranim trgovcima, čijim ponudama
faraon gotovo da nije poklanjao nikakvu pažnju, zauzimat će sve
značajnije mjesto i brzo postati nezamjenjiv. Osobito ga nije smio
otvoreno napasti, već ga postupno uvući u mrežu odnosa kojih će
prekasno postati svjestan.
Trebalo je također s vrata skinuti sestru Dolantu. Brbljava, lijena i
previše radoznala, ne bi mu bila ni od kakve koristi u okviru
njegove buduće politike; naprotiv, razočarana što ne zauzima neki
istaknuti položaj, ona bi protiv njega mogla ujediniti nekoliko
imućnih plemića koji su uvijek potrebni. Henar je svakako mislio
Dolanti pokloniti ogromnu vilu, brojna stada i vojsku posluge, ali
ona se time ne bi nikada zadovoljila; poput njega, voljela je spletke i
zavjere. Ali, dva krokodila nisu mogla živjeti u istoj močvari;
uostalom, njegova sestra nije bila dorasla njemu se oduprijeti.
Lijepa Izet je po peti puta promijenila haljinu; niti ova joj
se nije svidjela, kao ni četiri prethodne. Suviše dugačka, suviše
široka, nedovoljno nabrana... Izgubivši strpljenje, zapovjedila je
sobarici da izabere neku drugu krojačku radionicu. Na velikom
prijemu kojim će se završiti svetkovina, morala je biti najljepša,
kako bi izazivala Henara i zavela Ramzesa.
Njena vlasuljarka je dotrčala, sva zadihana.
- Brzo, brzo... sjednite da vas počešljam i da vam stavim svečanu
vlasulju.
- Čemu tolika žurba?
- Danas će se obaviti svečani obred u hramu u Gurnahu na
zapadnoj obali.
- Ali to nije predviđeno! Obredi počinju tek sutra.
- Ipak će biti ovako; cijeli grad je uzbuđen. Moramo se požuriti.
Neraspoložena, lijepa Izet se je zadovoljila haljinom klasičnog kroja
i skromnom vlasuljom iako tako nisu dolazile do izražaja njezina
mladost i njezine čari; ali nikako nije željela propustiti taj
neočekivani događaj.
Kada hram u Gurnahu bude završen, biti će posvećen kultu
Setijevog besmrtnog duha, koji se vraća u ocean energije nakon
otjelotvorenja u tijelu čovjeka koje traje jedan ljudski životni vijek.
Tajni dio građevine, u kojem je kralj predstavljen dok izvodi
tradicionalne obrede, još je bio u rukama kipara; plemići i visoki
dostojanstvenici okupili su se ispred pročelja
svetišta, u velikom dvorištu pod vedrim nebom koje će uskoro
zatvarati jedan pilon. Bojeći se da ne izgore na suncu, iako je bilo
jutro, većina se sklanjala ispod malih pravokutnih suncobrana.
Ramzesa je zabavljalo gledati ugledne ličnosti obučene s krajnjom
profinjenošću; dugačke haljine, tunike s nabranim rukavima i crne
vlasulje davali su im ukočen izgled. < Onako naduti, postat će
duboko ponizni čim se Seti bude pojavio i klanjat će se do zemlje
kako bi mu se dodvorili.
Najbolje upućeni dvorjani tvrdili su da će kralj, nakon što obavi
jutarnje obrede u Karnaku, prinijeti posebnu žrtvu bogu Amonu u
dvorani s barkom u hramu u Gurnahu, kako bi se njegov ka
obnovio i njegova životna snaga ostala nesmanjena; to je bio razlog
kašnjenja koje je za starije uglednike predstavljalo veliko mučenje.
Setiju je nedostajalo čovječnosti; Henar se zarekao da će se kloniti
ovakvih pogrešaka i na najbolji način iskoristiti slabosti ljudi.
Jedan svećenik obrijane glave, odjeven u strogu, jednostavnu bijelu
haljinu, izišao je iz pokrivenog hrama. Dugačkim štapom u ruci
krčio je sebi prolaz; uzvanici ove tajanstvene svečanosti začuđeno
su se pomicali u stranu. Svećenik se zaustavio ispred Ramzesa.
- Krenite za mnom, prinče.
Mnoge su se žene počele došaptavati kada su primijetile
Ramzesovu ljepotu i dostojanstvenost; lijepa Izet je bila ushićena,
Henar se smješkao. Znači, ipak je ostvario svoj cilj; njegov brat će
biti proglašen za nubijskog potkralja prije Opetove svetkovine i
odmah će ga poslati u tu daleku oblast koju je toliko volio.
Smeten, Ramzes je prešao prag pokrivenog hrama prateći
svećenika koji se uputio prema desnom dijelu građevine.
Dveri od cedrovine zatvorile su se za njima, svećenik je ostavio
princa između dva stupa ispred tri kapele utonule u mrak. Iz one
središnje začuo se ozbiljan glas, glas koji je pripadao Setiju.
- Tko si ti?
- Zovem se Ramzes i sin sam faraona Setija.
- Na ovom tajnom mjestu, nedostupnom običnom čovjeku,
slavimo vječnu prisutnost Ramzesa, našeg pretka i osnivača naše
loze. Njegov lik, urezan na zidovima, vječno će živjeti; zavjetuješ li
se da ćeš mu posvetiti kult i klanjati mu se?
- Zavjetujem se.
- U ovom trenutku, ja sam Amon, skriveni bog; priđi mi, sine.
Kapelu obasja svetlost.
Na dva prijestolja sjedili su faraon Seti i kraljica Tuja; on je nosio
krunu Amona, koja se mogla prepoznati po dva dugačka pera, a
ona, bijelu krunu boginje Mut. Kraljevski par i božanski par stapali
su se u jedno. Ramzes je bio poistovjećen s božjim sinom i tako
dopunjavao sveto trojstvo.
Uzbuđen, mladić nije mogao niti pomisliti da je mit, čije je značenje
bilo otkriveno samo u tajni hramova, bio tako otjelotvoren; kleknuo
je ispred ta dva bića, uviđajući da su mnogo više nego njegov otac i
njegova majka.
- Voljeni sine - izjavi Seti - primi od mene svjetlost. Faraon spusti
ruke na Ramzesovu glavu; velika
kraljevska supruga učini isto.
Princ je istoga trenutka osjetio ugodno djelovanje vrlo blage topline;
nervoza i napetost su popustili i ustupili mjesto nepoznatoj energiji
koja je prožimala svaki dio njegovog bića. Ubuduće će živjeti
duhom kraljevskog para.
Kada se Seti pojavio na pragu hrama, a Ramzes s njegove desne
strane, nastala je potpuna tišina. Faraon je nosio dvostruku krunu,
koja je bila simbol jedinstva Gornjeg i Donjeg Egipta; dijadema je
ukrašavala Ramzesovo čelo.
Henar se trgnuo.
Nubijski potkralj nije imao pravo na takvo znamenje... To je bila
greška, bezumlje!
- Proglašavam svojeg sina Ramzesa - izgovarao je Seti ozbiljnim
gromkim glasom - svojim suvladarom, kako bih mogao za života
vidjeti kako vlada. Imenujem ga za kraljevskog regenta i od sada će
sudjelovati u svim odlukama koje ću ja donositi. Naučit će
upravljati zemljom, bdjeti nad njezinim jedinstvom, nalazit će se na
čelu naroda čija mu je sreća važnija od njegove. On će se boriti
protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja i zavesti će poštivanje
zakona boginje Maat, štiteći nejake od moćnih. Bit će tako, jer velika
je ljubav koju poklanjam Ramzesu, sinu svjetlosti.
Henar je grizao svoje usne; mora će se rasplinuti, Seti će povući
svoju riječ, Ramzes će doživjeti pad, odbit će dužnost koja je bila
preteška za njegovih šesnaest godina... Ali svećenik je, po
faraonovoj zapovijedi,pričvrstio za dijademu zlatni uraeus koji je
predstavljao kobru čiji će vatreni dah uništiti vidljive i nevidljive
neprijatelje regenta, budućeg faraona Egipta.
Kratka svečanost se završila, a klicanje se zaorilo do sjajnog neba
Ameni je provjeravao odredbe protokola; u povorci Karnaka do
Luxora, Ramzes će se nalaziti između dvojice starih
dostojanstvenika i neće smjeti suviše brzo hodati. Taj spori, svečani
hod, za njega će izvan svake sumnje biti naporan.
Ramzes je ušao u ured, ali je zaboravio zatvoriti vrata. Ameni je bio
neotporan na propuh i odmah je kihnuo.
- Molim te, zatvaraj vrata za sobom - zatražio je gunđajući - Zar ti
nikada nisi bolestan.
- Oprosti... Ali zar se tako razgovara s regentom egipatskog
kraljevstva?
Mladi pisar je začuđeno podigao pogled.
- Kakav regent?
- Ako nisam samo sanjao, otac me je upravo proglasio suvladarom
pred čitavim dvorom.
- Šališ se!?
- Stvarno me raduje što pokazuješ toliko oduševljenja.
- Regent, regent... Zamisli posao...
- Spisak tvojih zaduženja se proširuje, Ameni; moja prva odluka
biti će da tebe imenujem svojim nosačem sandala. Tako se više
nećeš razdvajati od mene i uvijek ćeš mi davati korisne savjete. Sav
ošamućen, mladi pisar se zavali na naslon svoje niske stolice, dok
mu je glava klonula na prsa.
- Nosač sandala i osobni tajnik... Koje od okrutnih božanstava se
okomilo na ovog sirotog pisara?
- Iznova prouči protokol, više nisam u sredini povorke.
- Smjesta ga želim vidjeti! - Ijutito je zahtijevala lijepa Izet.
- To je potpuno nemoguće - odgovorio je Ameni lašteći predivan
par bijelih kožnih sandala koje će Ramzes nositi na važnim
svečanostima.
- Ovoga puta znaš gdje je?
- Točno.
- Onda, govori!
- Ništa vam to ne vrijedi.
- Pusti me da sama procijenim!
- Samo gubite vrijeme.
- Neće o tome odlučivati jedno piskaralo! Ameni je spustio sandale
na asuru.
- Piskaralo, osobni tajnik i nosač sandala kraljevskog regenta? Bolje
je da pripazite što govorite, lijepa damo; Ramzes baš i ne voli ljude
prezriva držanja.
Lijepa Izet se jedva suzdržala da ne ošamari Amenija; ali, bestidni
mladić je bio u pravu. Poštovanje koje je Ramzes prema njemu
osjećao donijelo mu je položaj javne ličnosti koju više nitko nije
smio podcjenjivati. Stoga je, iako teška srca, promijenila pristup.
- Mogu li barem znati gdje se regent nalazi? •
- Kao što sam vam već rekao, do njega je nemoguće doći; kralj ga je
odveo u Karnak. Tamo će provesti noć prije nego što se nađe na
čelu obredne povorke prema Luxoru, sutra ujutro.
Lijepa Izet se povukla, uvrijeđena; zar će joj sad, kada se dogodilo
čudo, Ramzes pobjeći? Ne, ona ga je voljela i on je volio nju.
Nagonski se držala dobrog puta, daleko od Henara i blizu novog
regenta; sutra će biti velika kraljevska supruga i egipatska kraljica!
Najednom, takva ju je mogućnost uplašila; pomislila je na Tuju i
shvatila težinu tog položaja, te obveza koje je on nametao. Njome
nije rukovodila pohlepa za vlašću, već strast; bila je ludo zaljubljena
u Ramzesa, u muškarca, a ne u regenta.
Ramzesa je čekala vrhovna vlast. Nije li ovo čudo zapravo bila
nesreća?
U veselom metežu koji je uslijedio poslije Ramzesovog imenovanja,
Henar je vidio svoju sestru Dolantu i njenog muža Sarija kako se
guraju prvi čestitati novom regentu. Henarove pristalice, nakon što
se isprva nisu oporavile od iznenađenja,
izbjegavale su izraziti odanost Ramzesu, ali stariji kraljev sin nije
sumnjao da će ga izdati, prije ili kasnije.
Očigledno je bio poražen, odgurnut u stranu, tako da će morati
služiti regentu. Čemu se može nadati od Ramzesa, do nekom
počasnom položaju lišenom stvarne moći?
Henar će se pokoriti, da bi prikrio svoje prave namjere, ali neće
odustati; budućnost možda neće biti štedljiva u iznenađenjima.
Ramzes još nije bio faraon; u egipatskoj povijesti, bilo je regenata
koji su umirali prije kralja koji ih je izabrao. Setija će zdravlje
poslužiti da pozivi dugi niz godina tijekom kojih će prenijeti samo
mali dio svojih ovlasti na regenta, tako da će se ovaj naći u
nezavidnom položaju. Bit će dovoljno da ga Henar gurne prema
provaliji, da ga navede da napravi nepopravljive pogreške.
Uistinu, ništa nije bilo izgubljeno.
- Mojsije! - uzviknuo je Ramzes ugledavši svojeg prijatelja na
velikom gradilištu koje je u Karnaku otvorio Seti. Židov se odvojio
od skupine klesara kojima je rukovodio i naklonio se regentu.
- Klanjam se...
- Ustani Mojsije.
Dva stara prijatelja su se rukovala, radujući se susretu.
- Je li to tvoje prvo radno mjesto?
- Drugo. Naučio sam praviti cigle i klesati kamen na zapadnoj
obali, a onda su me postavili ovdje. Seti želi da sagradim ogromnu
dvoranu sa stupovima, sa kapitelima u obliku cvijeta papirusa i
pupoljaka lotosovog cvijeta koji bi se naizmjence smjenjivali. Zidovi
će nalikovati planinskim strminama, bogatstva zemlje će biti
urezana na pregradnim zidovima, i ljepota ovog zdanja dosegnuti
će nebeske visine.
- Taj plan te je opčinio!
- Nije li hram zlatna posuda koja u svojim njedrima drži sve ljepote
ovoga svijeta? Da, osjećam strast prema ovom graditeljskom poslu;
mislim da sam pronašao svoj put.
Dvojici mladića je prišao Seti i podrobnije im objasnio svoje
namjere. Natkrivena aleja koju je podigao Amenhotep III, sa
stupovima visokim dvadeset metara, nije se više uklapala u
veličanstveni Karnak; stoga je on zamislio ogroman broj stupova, s
vrlo malo razmaka između njih i prozore a claustra koji će
omogućiti vještu igru svjetlosti. Kad dvorana bude završena, vječno
će se slaviti obredi, zahvaljujući prisutnosti bogova i faraona na
sredini stupova; kamenje će čuvati praroditeljsku svjetlost kojom se
Egipat hranio. Mojsije je istaknuo poteškoće u određivanju položaja
prema stranama svijeta i otpornosti materijala; kralj ga je umirio
upućujući ga na jednog klesara bratstva u"mjestu istine", selu Deir
el-Medini, smještenom na zapadnoj obali, gdje su iskusni majstori
jedni drugima prenosili tajne zanata.

Večer se spuštala na Karnak. Radnici su odložili oruđe, gradilište je

opustjelo. Za manje od jednog sata, astronomi i astrolozi popeti će
se na krov hrama da bi proučavali poruke zvijezda.
- Što je faraon? - upitao je Seti Ramzesa.
- Onaj koji svoj narod čini sretnim.
- Da bi to postigao, ne pokušavaj ljude činiti sretnima protiv
njihove volje, već čini plemenita djela za bogove i za ljude. Ovo je
princip koji vječno stvara; gradi hramove nalik bogovima i daruj ih
njihovom božanskom gospodaru. Tragaj za suštinom, a sve ostalo
će se samo dovesti u sklad.
- Nije li suština Maat?
- Maat daje dobar smjer, ona je kormilo zajedničke barke, postolje
prijestolja, savršena mjera i ispravnost prosudbe.
Bez nje se ne može ostvariti nijedno pravedno djelo.
- Oče...
- Kakva briga te muči?
- Hoću li biti na visini svog zadatka?
- Ako se nisi u stanju uzdignuti, bit ćeš pregažen. Svijet ne bi ostao
u ravnoteži bez faraonovog djela, njegove riječi i obreda koje izvodi.
Ako faraonska država jednog dana nestane, zbog ljudske gluposti i
gramzivosti, vladavina boginje Maat će prestati, a mrak će se
spustiti na zemlju. Čovjek će uništiti sve oko sebe, čak i svoje
bližnje, jaki će zbrisati slabe, zavladati će nepravda, nasilje i užas će
se svuda proširiti. Sunce više neće izlaziti, čak i ako njegov disk
ostane na nebu. Čovjek prirodno teži zlu; uloga faraona je zavesti
pravdu, stalno uspostavljati red u kaosu. Svaki drugi oblik
vladavine je osuđen na propast.
Željan znanja, Ramzes je postavio bezbroj pitanja ocu; kralj nijedno
nije zaobišao. Blaga ljetna noć je bila dobro poodmakla kada je
regent, punog srca, legao na kamenu klupu, dok mu se pogled
gubio u dubinama neba, među tisućama zvijezda.

Po Setijevoj zapovijedi, obred Opetove svetkovine je započeo. Iz

kapela svećenici su iznijeli barke tebanskog trojstva, skrivenog
boga Amona, kozmičke majke Mut, i njihovog sina Khonsua,
putnika kroz nebo i beskrajna prostranstva, čije je otjelotvorenje bio
Ramzes. Prije nego što su prešli prag hrama, Seti i njegov sin
položili su cvijetne bukete na božanske barke i prolili vino
odavajući im počast, a onda su ih prekrili velom, kako bi ih i obični
ljudi mogli gledati.
Tog devetnaestog dana drugog mjeseca sezone poplava, mnoštvo
se okupilo oko hrama u Karnaku. Kada su se otvorila velika vrata
od pozlaćenog drveta, kako bi mogla proći povorka na čijem su
čelu bili kralj i njegov sin, ljudi su počeli
radosno klicati. Jer bogovi su bili prisutni na zemlji i godina će biti
plodonosna.
Napravile su se dvije povorke; jedna će poći kopnenim putem,
stazom sfingi koja je vodila od Karnaka do Luxora, druga će
krenuti Nilom, od doka ispred prvog hrama do doka ispred drugog.
Na rijeci, kraljevska barka je privlačila sve poglede; ukrašena
zlatom iz pustinja i dragim kamenjem, presijavala se na suncu. Seti
je osobno upravljao flotom, dok je Ramzes krenuo stazom
omeđenom sfingama, zaštitnicama ljudi.
Trube, bubnjevi i ostali glazbeni instrumenti pratili su akrobate i
plesačice. Na obalama Nila, trgovci su prodavali hranu privlačnog
izgleda i svježe pivo; kupci su ga ispijali uz zalogaje pečene piletine,
kolače i voće.
Ramzes je pokušao zaboraviti na buku i usredotočiti se na svoju
obrednu ulogu - vodiča bogova do Luxora, hrama preporoda
kraljevskog ka. Povorka se zaustavila ispred nekoliko kapelica, da
bi se prinijele žrtve, te laganim hodom nastavila do vrata Luxora.
Stigli su u isto vrijeme kada i Seti.
Barke božanstava su ušle u hram u koji narod nije imao pristupa;
dok se vani slavlje nastavljalo, ovdje se pripremao preporod
skrivenih sila od kojih su ovisili svi oblici plodnosti. Tijekom
jedanaest dana, u tajnosti Svetinje nad Svetinjama, tri će barke
prikupiti novu snagu.
Amonove svećenice su plesale, pjevale i svirale; plesačice bujne
kose i čvrstih grudi, namazane posebnim uljem, širile su oko sebe
miris lotosovog cvijeta izvodeći lagane, zanosne pokrete.
Među djevojkama koje su svirale lutnju bila je i Nefertari; kao da se
skrivala iza svojih prijateljica, usredotočila se na svoj instrument, pa
se činilo da je vanjski svijet ne zanima. Kako je tako mlada djevojka
mogla biti toliko ozbiljna? Trudeći se da prođe neprimijećenom,
upadala je u oči. Ramzes je potražio njezin pogled, ali zeleno-plave
oči se nisu odvajale od žica lutnje. Ma koliko se skrivala, Nefertari
nije uspijevala sakriti svoju ljepotu; zasjenila je sve druge Amonove
svećenice, iako su bile iznimno privlačne.
Uslijedila je tišina. Mlade žene su se povukle, jedne zadovoljne
svojom dostojanstvenom pojavom,druge nestrpljive razmijeniti
dojmove: Nefertari je i dalje bila ozbiljna, kao daje željela trag
svečanosti sačuvati duboko u sebi.
Regent ju je pratio pogledom, sve dok se krhka prilika ogrnuta
djevičanski bijelom haljinom nije stopila sa blještavom svjetlošću
ljeta.

Lijepa Izet se sklupčala kraj Ramzesovog nagog tijela i počela mu

na uho šaputati jednu ljubavnu
pjesmicu koju su poznavale sve mlade Egipćanke:
- Što nisam tvoja sluškinja, da te u stopu pratim; smjela bih te
oblačiti i svlačiti, biti ruka koja te češlja i masira. Što nisam ona koja
pere tvoju haljinu i miriše te, što nisam ogrlica i nakit koji dodiruju
tvoje tijelo i znaju njegov miris.
- Nije važno... Želim da ih slušaš i slušaš, bez prestanka.
Lijepa Izet je vodila ljubav i silovito i nježno u isti mah; gipka i
vatrena, nije prestajala izmišljati iznenađujuće erotske igre kako bi
zanijela svog ljubavnika.
- Nije mi važno jesi li ti regent ili seljak! Ja volim tebe, tvoju snagu,
tvoju ljepotu.
Djevojčina iskrenost i strast nisu ostavljali Ramzesa ravnodušnim;
u njenim očima nije bilo ni traga laži. Princ je odgovorio na njen
zanos vatrenošću šesnaestogodišnjeg mladića i oni zajedno
doživješe vrhunac zadovoljstva.
- Moraš se odreći - reče mu ona.
- Čega?
- Te uloge regenta, budućnosti faraona.... Odrekni se toga,
Ramzese, da bismo mogli sretno živjeti.
- Kad sam bio mlađi, želio sam biti kralj; ta ideja me je ispunjavala
vatrom zbog koje nisam mogao zaspati. Zatim me je otac natjerao
da pomislim kako je moja želja nerazumna. Odustao sam,
zaboravio na tu ludost... A evo, sada me Seti proglašava
suvladarom... Vatrena stihija nanovo je zahvatila moj život, i ne
znam kuda me vodi.
- Nemoj joj se prepustiti, ostani na obali.
- Jesam li slobodan u odluci?
- Imaj povjerenja u mene i ja ću ti pomoći.
- Ma koliko se trudila, ja sam sam. Suze su skliznule niz djevojčine
obraze.
- Ne želim prihvatiti takvu sudbinu! Ako budemo sjedinjeni, lakše
ćemo se oduprijeti iskušenjima.
- Neću izdati svog oca.
- Bar me nemoj napustiti.
Lijepa Izet se više nije usuđivala govoriti o braku; ako tako biti
mora, ostat će u sjeni.
Setau je oprezno, sa svih strana, okretao regentovu dijademu i
uraeus, što je Ramzesa uvelike zabavljalo.
- Zar se bojiš ove zmije?
- Nitko ne može izliječiti njezin ubod, nema lijeka za njezin otrov.
- Savjetuješ li me ti to da odbijem položaj regenta?
- I ja... Nisam dakle jedini koji tako razmišlja.
- I Izet želi mirniji život.
- Tko bi joj to zamjerio?
- Zar ti, pustolov, razumiješ želje o mirnom i tihom životu?
- Put kojim si krenuo je opasan.
- Nismo li obećali jedan drugom da ćemo otkriti pravu moć? Ti
svakoga dana život stavljaš na kocku. Zašto se ja moram bojati?
- Ja se suočavam samo s gmazovima, ti ćeš se boriti s ljudima, a oni
su mnogo opasnija vrsta.
- Bi li prihvatio raditi uz mene?
- Regent stvara svoje ljude.
- Imam povjerenja u Amenija i u tebe.
- A u Moj šija nemaš?
- On zna svoj put, ali ja sam uvjeren da će postati graditelj; zajedno
ćemo graditi veličanstvene hramove.
- A Aša?
- Razgovarat ću s njim.
- Tvoja ponuda mi čini čast, ali je odbijam. Jesam li ti rekao da sam
se oženio Lotosovim Cvijetom? Treba se čuvati žena, slažem se, ali
ova mi je dragocjena pomoćnica. Sretno, Ramzese.
Za manje od jednog mjeseca, Henar je izgubio polovinu prijatelja.
Stanje, dakle, nije bilo bez nade; očekivao je da će ostati gotovo sam,
ali veliki broj uglednih ličnosti, usprkos Setijevom izboru, nije
vjerovao u Ramzesovu budućnost. Poslije faraonove smrti, možda
će se regent, nesposoban preuzeti težak teret, povući u korist neke
osobe s iskustvom.
Nije li Henar bio žrtva nepravde? Njega, odabranog nasljednika,
grubo su odgurnuli, bez ikakvog objašnjenja. Na koji način je
Ramzesu pošlo za rukom zavesti oca, osim ako nije oklevetao brata?
Henar je zadovoljno trljao ruke, jer je u tuđim očima postajao žrtva!
Samo treba strpljivo iskoristiti tu neočekivanu prednost i sve
upornije širiti glasine kako bi drugima izgledao spasiteljem od
Ramzesovih neumjerenosti. Ta smicalica će zahtijevati vrijeme,
mnogo vremena. Da bi postigao uspjeh, morao je znati kakve su
namjere njegovih protivnika. Stoga je Henar zatražio prijem kod
novog regenta, koji je boravio u središnjem dijelu kraljevske palače
u Memphisu, blizu samog faraona. Trebalo je najprije svladati
prepreku zvanu Ameni, osobu slijepo odanu Ramzesu. Kako ga
podmititi? Nije volio žene niti je uživao u bogatoj trpezi,
neprestano je radio zatvoren u svom uredu, i činilo se da nije imao
drugih želja osim služiti Ramzesu. Ipak, svatko je imao slabu točku;
Henar će je na kraju otkriti.
On se obratio regentovom nosaču sandala snishodljivim tonom i
čestitao mu na besprijekornom redu na njegovom novom poslu,
gdje je dvadesetak pisara radilo po njegovim uputama. Neosjetljiv
na laskanje, Ameni nije uzvratio niti jednom ljubaznom riječi
Henaru, već ga je samo uveo u regentovu odaju za primanje.
Ramzes je sjedio na stepenicama koje su vodile na podij gdje se
nalazilo prijestolje i igrao se sa psom i lavićem koji je primjetno
narastao. Dvije su se životinje sjajno slagale; lavić se nije razmetao
snagom, a pas ga je manje zadirkivao. Noćobdija je čak naučio malu
zvijer kako ukrasti meso u kuhinji, a da to nitko ne primijeti, a
Krvolok je štitio žutog psa kojem sada nitko nije smio prići bez
njegovog odobrenja.
Henar je bio užasnut.
Zar je to regent, drugi čovjek u državi iza faraona! Običan deran u
tijelu snažno građenog muškarca, koji samo gleda kako se zabaviti!
Seti je napravio ludost zbog koje će se pokajati. Kipteći od bijesa,
Henar se je ipak uspio svladati.
- Hoće li mi regent učiniti čast i poslušati me?
- Zar ćemo se nas dvojica tako prenemagati! Sjedni ako želiš.
Žuti pas je ležao na leđima, sa šapama u zraku, da bi pokazao kako
se pokorava Krvoloku; Ramzesu se svidjelo to lukavstvo. Lavić,
zadovoljan, nije razumio da ga pas vuče za nos i vodi igru po svojoj
volji. Gledajući ih, regent je mnogo učio; nisu li oni predstavljali
jedinstvo pameti i snage?
Henar je s oklijevanjem sjeo na jednu stepenicu, malo podalje od
svog brata. Lavić je zarežao.- Ne boj se; neće napasti bez moje
naredbe.
- Ova zvijer će postati opasna; kada bi ranila nekog uglednog
gosta...
- To se neće dogoditi.
Noćobdija i Krvolok su se prestali igrati i pogledali su Henara;
njegova prisutnost ih je razdraživala.
- Došao sam ti priopćiti kako ti stojim na raspolaganju.
- Zahvalan sam ti na tome.
- Koji mi zadatak želiš povjeriti?
- Ja nemam nikakvog iskustva u javnom životu i državnim
poslovima; kako bih ti mogao dodijeliti neko zvanje, a da ne
pogriješim?
- Ali ti si regent!
- Seti je jedini gospodar Egipta; on donosi sve važne odluke i
nitko drugi. Njemu uopće nije potrebno moje mišljenje.
- Ali...
- Ja sam prvi svjestan svog neznanja i nemam niti najmanju
namjeru izigravati vladara; moj stav se neće mijenjati: služit ću i
dalje kralja i pokoravati mu se.
- Pa moraš i sam nešto poduzeti!
- To bi značilo izdati faraona; zadovoljit ću se dužnostima
koje mi on bude povjerio i izvršavat ću ih kako najbolje budem
znao. Ako posustanem, smijenit će me i postaviti novog regenta.
Henar je bio zbunjen. Očekivao je oholo držanje jednog gramzivca,
a pred sobom je imao krotko i bezopasno janje!
Je li Ramzes naučio biti lukav i pretvarati se kako bi zaveo
protivnika? Postojao je jednostavan način da to sazna.
- Pretpostavljam da si upoznao pravila hijerarhije.
- Trebat će mi mjeseci, čak i godine da bih razumio sve pojedinosti;
je li to zaista neophodno? Zahvaljujući Amenijevoj marljivosti,
izbjeći ću mnoštvo administrativnih problema i imati više vremena
da se posvetim svom psu i lavu.
U Ramzesovom glasu nije bilo nimalo neozbiljnosti; činilo se da nije
u stanju razumjeti raspon svoje moći. Ameni, ma kako bio umješan
i vrijedan, ipak je samo bezazlen sedamnaestogodišnji pisar; on
neće brzo razotkriti dvorske tajne. Kako je odbijao okružiti se
iskusnim ljudima, Ramzes će izgubiti utjecaj i izgledati će kao
običan vjetropir.
Umjesto da otpočne ogorčenu borbu, Henar je napredovao na već
osvojenom terenu.
- Mislio sam da ti je faraon dao upute u vezi sa mnom.
- U pravu si.
Henar se ukočio; najzad, trenutak istine! Sve do sada, Ramzes se
pretvarao i spremao se zadati mu odlučujući udarac kojim će ga
isključiti iz javnog života.
- Što želi faraon?
- Da njegov stariji sin zadrži svoje dosadašnje dužnosti i postane
načelnik protokola.
Načelnik protokola... To je bilo ugledno mjesto. Henar će se brinuti
o provođenju javnih svečanosti, nadzirati će primjenu kraljevskih
odluka i biti će u stalnom dodiru s kraljevom politikom. Ne samo
da ga nisu udaljili, nego će mu dodijeliti položaj od velikog značaja.,
bez obzira što nije imao sjaj regentskog zvanja. Ako bude vješto
postupao, može isplesti jaku i trajnu mrežu poput pauka.
- Trebam li ti podnositi izvješće o svojem radu?
- Faraonu, ne meni; kako ja mogu ocijeniti ono što ne znam?
Znači, Ramzes je bio samo nazovi-regent! Seti je zadržavao sve
svoje ovlasti, a i dalje je imao povjerenja u-svog starijeg sina.
U centru svetog grada Heliopolisa uzdizao se ogroman hram boga
Ra, boga božanske svjetlosti koja je stvorila život. U studenom,
kada su noći postajale svježije, svećenici su pripremali praznik
Ozirisa, skrivenog lica Ra.
- Poznaješ Memphis i Tebu - reče Seti Ramzesu. - Upoznaj
Heliopolis. Ovdje se uobličila misao naših predaka. Ne zaboravi
slaviti ovo sveto mjesto; Teba ponekad dobiva suviše veliku
prednost. Ramzes, osnivač naše loze, savjetovao je jednakost i
pravednu podjelu moći između vrhovnih svećenika Heliopolisa,
Memfisa i Tebe; ja sam poštovao taj zahtjev, poštuj ga i ti. Nemoj
se podčinjavati nijednom crkvenom velikodostojniku, već budi
veza koja ih sjedinjuje i njima vlada.
- Često pomišljam na Avaris, Setov grad - priznao je Ramzes.
- Ako sudbina napravi od tebe faraona, ponovno ćeš tamo otići i
održavati vezu s tajnom silom kada ja umrem.
- Vi nikada nećete umrijeti!
Taj uzvik se oteo iz grudi mladog regenta; na Setijevom licu se
pojavi blagi osmijeh.
- Ako moj nasljednik bude održavao moj ka, možda ću imati tu
sreću.
Seti je odveo Ramzesa u svetište velikog hrama boga Ra, gdje je, na
sredini dvorišta, pod vedrim nebom, stajao moćan obelisk čiji je vrh,
obložen zlatom, presijecao nebesa da bi rastjerao zle sile.
- Ovako se prikazuje prvobitni kamen, koji se pojavio iz
praiskonskog oceana u praskozorje vremena; njegovom
prisutnošću se održava stvaranje na zemlji.
Onda je poveo začuđenog Ramzesa do divovskog bagrema kojem
su se klanjale dvije svećenice, igrajući uloge Iziđe i Neftis.
- U ovom drvetu - objasnio je Seti - nevidljiva sila stvara faraona,
hrani ga mlijekom zvijezda i daje mu ime.
Ali to nije bio kraj regentovom iznenađenju. U jednoj prostranoj
kapeli ugledao je zlatno-srebrnu vagu na drvenom postolju
obloženom gipsom, koja je bila široka dva metra i visoka dva metra
i trideset! Na vrhu se nalazio zlatni pavijan, otjelotvorenje boga
Totha, gospodara hijeroglifa i mjera.
- Vaga u Heliopolisu mjeri dušu i srce svakog bića i svake stvari;
neka Maat, čiji je ovo jedan od simbola, ne prestaje nadahnjivati
tvoju misao i tvoja djela.
Na kraju dana koji su proveli u gradu svjetlosti, Seti je odveo
Ramzesa na gradilište, opustjelo poslije odlaska radnika.
- Ovdje će niknuti novo svetište, jer radu nema kraja. Izgradnja
hrama je prvi faraonov zadatak; kroz njega će izgraditi i svoj narod.
Klekni, Ramzese, i započni svoje prvo djelo.
Seti je pružio Ramzesu malj i dlijeto; pod zaštitom jedinstvenog
obeliska i praćen očevim pogledom, regent isklesa prvi kamen
buduće građevine.

Ameni je osjećao bezgranično divljenje prema .Ramzesu, ali nije

smatrao da princ nema mane. Recimo, vrlo brzo je zaboravljao
zlodjela koja su mu drugi nanijeli i nije pokušavao rasvijetliti neke
zagonetne događaje, kao što je bila preprodaja tinte. Ali on, mladi
regentov nosač sandala imao je dobro pamćenje; kako mu je novi
položaj donio mnoge povlastice, on se njima počeo i služiti.
Dvadesetorici podčinjenih koji su sjedili na asurama u uobičajenom
položaju i vrlo pažljivo slušali, iznio je činjenice ne izostavivši
nijednu pojedinost. Iako je bio loš govornik, Ameni je ipak prenio
svoju strast na slušatelje.
- Što da radimo? - upita jedan od činovnika.
- Pretražimo arhivske zapise koji su mi ranije bili nedostupni;
mora postojati prijepis izvornog dokumenta, na kojem se nalazi ime
vlasnika radionice. Onaj tko ga otkrije neka mi ga smjesta donese i
neka nikome o njemu ne govori; regent će ga znati nagraditi.
Nakon što je dobio ovako veliko pojačanje, njegovo istraživanje će
sigurno uspjeti; kada bude imao dokaz u rukama, Ameni će ga
pokazati Ramzesu. Kada ta stvar bude riješena, uvjerit će ga da
ponovno pokuša nešto saznati o čovjeku koji je bio nalogodavac
vozaču dvokolice i konjušaru; nijedan zločinac ne smije ostati
nekažnjen.
Otkako je postao regent, Ramzesu su se mnogi obraćali s raznim
molbama pa je dobivao gomilu pisama; Ameni je udaljavao
nametljivce i sastavljao odgovore na koje je Setijev sin stavljao pečat.
Osobni tajnik je čitao svako pismo, pratio svaki dosje; nikakav
prigovor ne smije naškoditi regentu, čak i ako bi Ameni morao
izgubiti i ono malo zdravlja što mu je ostalo.
Iako je imao tek osamnaest godina, Aša je već izgledao kao zreo
čovjek, s bogatim iskustvom i ravnodušan prema svemu. Imao je
profinjenu otmjenost, mijenjao je haljinu i pregaču svakog dana,
pratio je modu u metropoli i njegovao tijelo. Namirisan, glatko
izbrijan, ponekad je valovitu kosu prekrivao skupocjenom
vlasuljom; dlačice na njegovim tankim brčićima bile su
besprijekorno poravnate, a na licu mu se ogledalo plemenito
podrijetlo s dugačkim rodoslovljem na koje je bio ponosan.
Svi su se jednoglasno slagali po pitanju mladog Ashe; uspješni
diplomati nisu o njemu prestajali izricati pohvale, čudeći se da mu
faraon još nije dodijelio značajno mjesto u nekom stranom
veleposlanstvu. Aša, čije se raspoloženje nikada nije mijenjalo, nije
izražavao vidljivo nezadovoljstvo; kako je bio upućen u sve
kuloarske tajne Ministarstva vanjskih poslova, znao je da sa
sigurnošću da njegovo vrijeme dolazi.
Ipak, regentov posjet ga je iznenadio; istog trena shvatio je svoju
pogrešku. On je prvi trebao otići Ramzesu i pokloniti mu se.
- Primi moju ispriku, egipatski regente.
- Zar je to potrebno među prijateljima?
- Nisam učinio što mi dužnost nalaže.
- Jesi li zadovoljan svojim poslom?
- Manje-više; život s malo putovanja me baš ne privlači.
- Kuda bi želio otići?
- U Aziju. Vrlo brzo će se tamo odlučivati o sudbini svijeta; ako
Egipat bude nedovoljno obaviješten, može imati ozbiljnih nevolja.
- Misliš li da se naša vanjska politika loše vodi?
- Sudeći po onome što znam, da.
- Što predlažeš?
- Da češće odlazimo na lice mjesta, da se potrudimo razumjeti kako
razmišljaju naši saveznici i naši protivnici, da napravimo popis
njihovih prednosti i slabih točaka i prestanemo misliti da smo
nedodirljivi.
- Strahuješ li od Hetita?
- O njima kruži toliko proturječnih podataka... Tko uistinu zna
koliko ih ima i kakva im je vojska? Sve do sada, izravni sukob je
izbjegnut.
- Žališ li zbog toga?
- Naravno da ne žalim, ali moraš priznati da ne znamo na čemu
smo.
- Zar nisi sretan u Memphisu?
- Bogata obitelj, udobna vila, sigurna karijera, dvije ljubavnice... Je
li to sreća? Govorim nekoliko jezika, među kojima je i hetitski; zašto
ne iskoristiti moj dar?
- Mogu ti pomoći.
- Na koji način?
- Kao regent, predložit ću kralju da te postavi u jedno od naših
azijskih veleposlanstava.
- To bi bilo sjajno!
- Nemoj se unaprijed radovati; na Setiju je da odluči.
- Zahvalan sam ti za tvoj trud.
- Nadam se da će se isplatiti.
Dolantin rođendan je bio povod za prijem na koji su pozvane
najuglednije ličnosti kraljevstva; od svoje krunidbe, Seti nije više
prisustvovao takvim slavljima. Prepuštajući Henaru brigu o
pripremi raznih svečanosti, Ramzes je želio izbjeći ovu zabavu
visokog društva, ali je, na Amenijev savjet,
pristao pojaviti se prije večere.
Veseo i debeljuškast, Sari odgurnu laskavce koji su željeli regenta
obasuti pohvalama i usput zatražiti kakvu povlasticu.
- Tvoja prisutnost nam čini čast... Kako sam ponosan na svog
učenika! Ponosan i obeshrabren.
- Obeshrabren?
- Nikada više neću poučavati budućeg regenta! Naspram
tebe, djeca Kapa će mi izgledati prilično dosadno.
- Možda želiš promijeniti zvanje?
- Priznajem da bi me upravljanje žitnicama više zanimalo i
ostavljalo bi mi više vremena da se posvetim Dolanti. Nemoj u
ovome videti jednu od bezbrojnih molbi koje ti svakodnevno
upućuju! Ali, ako se ikada sjetiš svojeg bivšeg odgajatelja...
RAMZES: SIM SVJETLOSTI
Ramzes kimnu glavom. Njegova mu je sestra potrčala u susret;
zbog prejake šminke izgledala je starija desetak godina. Sari se
udaljio.
- Je li moj muž razgovarao s tobom?
- Jest.
- Tako sam sretna otkako si pobijedio Henara! On je jedno zlobno i
podmuklo stvorenje koje nam je željelo propast.
- Kakvu ti je štetu nanio?
- To nije važno; ti si regent, a ne on. Sada trebaš pomagati svojim
pravim saveznicima.
- Ti i Sari griješite u pogledu mojih stvarnih moći. Dolanta je
skupila usnice.
- Što znači...
- Da ja ne dijelim unaokolo administrativna mjesta, već pokušavam
dokučiti način razmišljanja svog oca i razumjeti kako upravlja
zemljom, da bih jednog dana mogao vladati poput njega, ako
bogovi tako budu željeli.
- Dosta tog prenemaganja! Sada, kada ti je najviša vlast na dohvat
ruke, ti razmišljaš samo kako zagospodariti drugima i stvoriti
vlastiti klan; moj muž i ja želimo biti njegovim dijelom jer to
zaslužujemo. Naše vrline će ti biti neophodne.
- Loše me poznaješ, draga sestro, a loše poznaješ i našeg oca; on
Egiptom tako ne upravlja. Kao regent, mogu iz blizine promatrati
cjelovit način njegovog rada i izvući pouke.
- Tvoje sladunjave riječi me ne zanimaju; na ovom svijetu jedino je
slavohleplje važno. Ti si isti kao i svi, Ramzese; ako ne prihvatiš
zakone života, on će te pregaziti.
Sam ispod niza stupova koji su vodili do pročelja njegove vile,
Henar je donosio zaključke na temelju izvješća koja je prikupio. Na
sreću, njegova mreža prijateljstava nije se raspala, a broj
Ramzesovih neprijatelja nije se smanjio. Pratili su svaki njegov
pokret i svaki postupak i to prenosili Henaru
koji će po svemu sudeći postati faraon poslije Setijeve smrti;
regentova mlakost i nedostatak ambicije, njegova beskrajna
odanost Setiju i slijepa poslušnost brzo će od njega napraviti
blijedu sjenku pravog regenta.
Henar, ipak, nije dijelio njihovu sigurnost u uspjeh, zbog jednog
događaja koji je na njega djelovao poražavajuće: brinuo ga je kratak
Ramzesov boravak u Heliopolisu. Naime, upravo je tamo narod
klicanjem konačno priznavao faraona; tako su okrunjeni prvi
egipatski kraljevi.
Seti je dakle jasno pokazivao svoju volju, utoliko prije
što se Ramzes suočio s vagom u Heliopolisu, bar je tako tvrdio
jedan svećenik; sadašnji faraon je priznavao regentovu sposobnost
za pravdu i poštovanje zakona boginje Maat. Istina, taj veliki čin je
obavljen u tajnosti i još je imao samo magijsko značenje; ali Seti je
izrazio svoju volju i neće je izmijeniti.
Načelnik protokola... Obična varka! Seti i Ramzes su željeli da ga ta
ugodna dužnost uspava kako bi zaboravio na svoje velike snove,
dok će regent malo po malo uzeti vlast u svoje ruke.
Ramzes je bio lukaviji nego što je izgledao; njegova izvanjska
skromnost skrivala je silno častohleplje. Zazirući od svog starijeg
brata, pokušao ga je zavarati u svezi svojih istinskih namjera; ali
događaj u Heliopolisu otkrivao je njegov pravi plan. Henar je
morao mijenjati taktiku; ako bi dozvolio da vrijeme učini svoje,
napravio bi grešku koja bi ga osudila na propast. Trebalo je, dakle,
prijeći u napad i početi u Ramzesu gledati doraslog suparnika; neće
biti dovoljno samo mu podmetati sitne spletke. Čudne su misli
prošle kroz Henarovu glavu, tako čudne da su ga uplašile.
Njegova želja za osvetom bila je jača; za njega bi bilo nepodnošljivo
živjeti kao Ramzesov podanik. Ma kakve bile posljedice tajne borbe
koju je započinjao, Setijev stariji sin neće ustuknuti.
Lađa s velikim bijelim jedrom plovila je Nilom. Dojam važnosti i
dostojanstva koji je ostavljala na promatrača nije mogao dosegnuti
niti jedan drugi brod; kapetan je poznavao prirodu rijeke i vješto se
s njom nadmudrivao. Henar je sjedio u svojoj kabini, zaklonjen od
sunčevih zraka. Ne samo da se bojao opeklina, nego mu je bilo stalo
sačuvati svoj bijeli ten, kako bi se što više razlikovao od seljaka
preplanule kože.
Preko puta njega, Aša je pio sok od rogača.
- Nadam se da vas nitko nije vidio kada ste se popeli na palubu.
- Poduzeo sam sve potrebne mjere predostrožnosti.
- Vi ste oprezan čovjek.
- Ali prije svega radoznao... Zbog čega je bilo potrebno da budem
toliko pažljiv?
- Dok ste bili učenik Kapa, bili ste Ramzesov prijatelj.
- Njegov školski kolega.
- Jeste li ostali u vezi otkako su ga postavili za regenta?
- Podržao je moj zahtjev da mi se dodijeli mjesto u jednom
azijskom veleposlanstvu.
- I ja sam zaslužan, vjerujte mi, u stvaranju vašeg ugleda, iako me
je nemilost u koju sam bačen spriječila da vam osiguram točno ono
što sam želio.
- Nemilost... Zar ta riječ nije malo pretjerana?
- Ramzes me mrzi i nije ga briga za sreću Egipta; njegov jedini cilj je
neograničena vlast. Ako ga nitko ne spriječi da je osvoji, ući ćemo u
nesretno doba. Dugujem sebi pokušaj da to spriječim, a mnogi
razumni ljudi će mi pomoći.
Aša je ostao hladan.
- Dobro sam upoznao Ramzesa - primijetio je - nije mi nalikovao
budućem tlačitelju kakvim ga opisujete.
- On vodi vrlo lukavu igru, predstavljajući se kao dobar sin i Setijev
poslušan učenik; ništa se toliko ne može svidjeti dvoru i narodu.
Čak sam i ja neko vrijeme bio u zabludi; a istina je da on misli samo
kako da postane gospodar Dviju zemalja. Znate li da je išao u
Heliopolis kako bi tamo dobio blagoslov vrhovnog svećenika?
Ove su riječi pokolebale Asu.
- Taj korak uistinu izgleda preuranjen.
- Ramzes loše utječe na Setija; vjerojatno pokušava uvjeriti kralja da
- Zar je Setija tako lako prevariti?
- Ako nije, zašto bi izabrao Ramzesa za regenta? U meni, svojem
starijem sinu, imao bi vjernog slugu države.
- Izgleda da ste spremni mijenjati mnoge običaje.
- Zato što su zastarjeli! Zar veliki Horemheb nije mudro postupio
kada je sastavio novi zakonik? Stari zakoni su postali nepravični.
- Izgledate odlučni da otvorite Egipat prema vanjskom svijetu?
- Točno, to mi je bila namjera, jer jedino međunarodna trgovina
osigurava blagostanje.
- Da niste promijenili mišljenje? Henar se namrštio.
- Buduća Ramzesova vladavina primorava me mijenjati planove;
stoga sam želio da naš razgovor ostane u tajnosti. Ono o čemu
želim s vama razgovarati izuzetno je ozbiljno. Zato što želim spasiti
svoju zemlju moram povesti tajni rat protiv Ramzesa. Ako
prihvatite postati mojim saveznikom, odigrat ćete presudnu ulogu;
kada izborimo pobjedu, pobrat ćete njezine plodove.
Aša, s čijeg se lica ništa nije moglo pročitati, dugo je razmišljao.
Ako odbije suradnju, Henar će biti prinuđen da ga ukloni; već je
previše rekao. Ali, nije bilo drugog načina da okupi ljude koji su
mu bili potrebni. Ako mladi diplomat prihvati, biti će mu od velike
koristi.
- Niste mi dovoljno rekli - ocijenio je Aša.
- Trgovačke veze s Azijom neće biti dovoljne da sruše Ramzesa;
zbog takvih okolnosti, moramo ići mnogo dalje.
- Zar razmatrate neku drugu vrstu saveza sa strancima?
- Kada su Hiksi osvojili zemlju i njome zavladali, prije mnogo
stoljeća, imali su za suučesnike nekoliko oblasnih upravnika u Delti,
koji su se radije odlučili za suradnju nego za smrt. Iskoračimo
ususret povijesti, Aša; upotrijebimo Hetite kako bismo otjerali
Ramzesa, stvorimo grupu utjecajnih ljudi koji će zemlju voditi
pravim putem.
- Opasnost je prilično velika.
- Ako ništa ne pokušamo, Ramzes će nas zgaziti svojim sandalama.
- Što točno predlažete?
- Vaše postavljenje na dužnost u Aziju bit će prvi korak. Znam da
imate izuzetan dar za sklapanje poznanstava; potrebno je da
steknete naklonost neprijatelja i pridobijete ih na našu stranu.
- Nitko ne zna koje su stvarne namjere Hetita.
- Zahvaljujući vama, mi ćemo ih saznati; stoga ćemo prilagoditi
našu strategiju i zavarati Ramzesa kako bismo ga naveli da napravi
kobnu pogrešku nama u prilog.
Potpuno miran, Aša je prekrižio prste.
- Iznenađujući plan, zaista, ali mnogo se stavlja na kocku.
- Kukavice su osuđene na propast.
- Pretpostavimo da Hetiti žele samo jedno - rat.
- U tom slučaju ćemo namjestiti da ga Ramzes izgubi i da se mi
pojavimo kao spasitelji.
- Potrebno je nekoliko godina da se to pripremi.
- U pravu ste. Borba počinje danas. Najprije trebamo učiniti sve
kako bismo spriječili Ramzesa da stupi na prijestolje; ako ne
uspijemo, možemo ga srušiti napadom izvana i iznutra. Ja u njemu
vidim jakog protivnika čija će moć samo još više rasti; zato ne
smijemo dozvoliti da nas iznenadi.
- Što mi nudite u zamjenu za moju pomoć? - upitao je Aša.
- Je li vam mjesto ministra vanjskih poslova dovoljno dobro?
Smiješak diplomata pokazao je Henaru da je pogodio pravo mjesto.
- Sve dok budem zatvoren u uredu u Memphisu, mogućnosti
mojeg djelovanja biti će vrlo skučene.
- Već imate priličan ugled; i Ramzes će nam pomoći, a da to i ne zna;
uvjeren sam da je vaše imenovanje samo pitanje vremena. Dok
budete u Egiptu, nećemo se ponovo vidjeti; kasnije će se naši
susreti odvijati u tajnosti.
Lađa se usidrila daleko od glavnog pristaništa prijestolnice. Na
obali, dvokolica kojom je upravljao jedan Henarov saveznik, vratila
je Ašu u grad.
Kraljev stariji sin gledao je za diplomatom dok se ovaj udaljavao.
Zadužio je nekoliko ljudi koji će ga pratiti i pozorno motriti svaki
njegov korak; ako proba Ramzesa izvijestiti o njihovom razgovoru,
neće dugo živjeti nakon te izdaje.

Čovjek koji je preko konjušara i vozača dvokolice pokušao ukloniti

Ramzesa nije se varao; kraljev mlađi sin bio je rođen naslijediti oca.
Mnoge crte njegovog karaktera podsjećale su na Setija; njegova
energija je izgledala neiscrpna, njegov žar i bistrina mogli su
svladati svaku prepreku, vatra koja je u njemu gorjela predodredila
ga je za vrhovnu vlast.
Usprkos njegovim stalnim upozorenjima, nitko ga nije želio
saslušati. Kada je Ramzes izabran za regenta, njegovim bližnjima su
se otvorile oči i zažalili su što njegovi pokušaji nisu uspjeli; na sreću,
konjušar i vozač dvokolice bili su mrtvi. Kako ih nikada nije osobno
sreo i kako njihov posrednik više nikada neće progovoriti, istraga je
dospjela u slijepu ulicu. Nije bilo načina da ga otkriju i dokažu
njegovu krivnju.
S obzirom na svoje planove, koji su bili dobro čuvana tajna, nije
mogao sebi dopustiti ni najmanju nepromišljenost. Jedino rješenje
bilo je zadati odlučan udarac na pravo mjesto, usprkos tome što je
Ramzesov položaj otežavao ovaj korak. Regent je stalno imao
nekog kraj sebe. Ameni je udaljavao nametljivce, lav i pas su bili
izvanredna tjelesna garda. Izgledalo je nemoguće išta učiniti unutar
palače. Međutim, kada se princ kretao izvan dvora ili odlazio na
putovanje, izazvati nesreću nije bilo neizvedivo, pod uvjetom da je
okruženje pogodno za to. Zapravo, sinula mu je sjajna zamisao.
Ako Seti upadne u zamku i prihvati povesti sina u Asuan, Ramzes
se neće vratiti živ.
Te devete godine Setijeve vladavine, Ramzes je slavio sedamnaesti
rođendan, zajedno s Amenijem, Setauom i njegovom nubijskom
suprugom, Lotosovim Cvijetom. Žalio je što Mojsije i Aša nisu bili
prisutni; ali, prvog su zadržali na gradilištu u Karnaku, a drugi je
nedavno otputovao u Libanon, s obavještajnim zadatkom koji je
dobio od Ministarstva vanjskih poslova. Biti će sve teže okupiti
bivše đake Kapa, osim ako u budućnosti regent od svojih prijatelja
ne učini bliske suradnike; ali njihov neovisan duh težio je da im
razdvoji putove. Samo se je Ameni odbijao udaljiti od Ramzesa,
pod izgovorom da bez njega regent ne bi bio u stanju upravljati
administracijom i uredno voditi dosjee.
Nakon što je odbila usluge dvorskog kuhara, Lotosov Cvijet je
sama spremila pečenu janjetinu ukrasivši ju zrnima grožđa.
- Ovo je stvarno ukusno - priznao je regent.
- Možemo probati, ali nećemo se prejesti - savjetovao je Ameni. -
Mene čeka posao.
- Kako podnosiš ovo piskaralo i čangrizalo? - pitao je Setau dok je
hranio psa i lava, koji je već dostigao zadivljujuću veličinu.
- Nemaju svi toliko vremena juriti za zmijama - uzvratio mu je
Ameni. - Kada se ja ne bih trudio zapisati lijekove koje savjetuješ,
tvoja bi istraživanja bila uzaludna.
- Gdje su se smjestili mladenci? - upitao je Ramzes.
- Na rubu pustinje - odgovorio je Setau, a oči su mu zasvijetlile -
Kada tamo padne noć, gmazovi počnu izlaziti, a Lotosov Cvijet i ja
krećemo u lov. Pitam se hoćemo li živjeti dovoljno dugo da
upoznamo sve vrste i njihove navike.
- Tvoja kuća nije nalik kolibi - primijetio je Ameni. - Više liči na
laboratorij. Pritom ga ne prestaješ proširivati. S malim bogatstvom
koje sakupljaš prodajući otrove bolnicama, to i nije nikakvo čudo.
Ukrotitelj zmija radoznalo pogleda mladog pisara.
- Tko ti je to rekao? Pa ti nikada ne izlaziš iz svoje kancelarije!
- Bila ona usamljena ili ne, tvoja kuća je zabilježena u zemljišnoj
knjizi i u službi za čistoću; što se mene tiče, dužnost mi je da
regentu dostavljam pouzdana izvješća.
- Ali ti me uhodiš! Ovaj izrod je opasniji od škorpiona. Žuti je pas
dobroćudno zalajao, ne vjerujući da se Setau stvarno ljuti, a ovaj je
nastavio podbadati Amenija. Tada je neočekivano dotrčao faraonov
glasnik. Ramzesa su zvali da se smjesta vrati na dvor.
Seti i Ramzes su sporim koracima napredovali stazom koja je
vijugala između ogromnih blokova ružičastog granita. Čim su stigli
u Asuan, vladar i njegov sin su se odmah zaputili u kamenolome.
Faraon je želio osobno provjeriti utemeljenost uznemirujućeg
izvješća koje je dobio. Usput, želio je i da njegov sin upozna svijet
minerala iz kojega su poticali obelisci, kolosi, dveri i pragovi
hramova i ogroman broj remek-djela isklesanih u kamenu
nenadmašnog sjaja.
U pismu se spominjao ozbiljan sukob između nadzornika, radnika i
vojnika koji su bili zaduženi prevoziti nekoliko tona teške kamene
blokove na ogromnim teglenicama prikačenim jedna za drugu i
napravljenim samo za tu svrhu. Ovu nevolju je pratila još jedna,
mnogo ozbiljnija. Prema procjeni vještaka, glavni kamenolom je bio
iscrpljen. Tvrdili su kako su u kamenolomu preostale samo tanke i
suviše kratke žile da bi se iz njih dobili veliki obelisci ili divovski
kipovi. Poruku je potpisao izvjesni Aper, vođa radnika
kamenoloma, ali ona nije išla uobičajenim tijekom; čovjek se bojao
da će ga njegovi pretpostavljeni kazniti što je otkrio istinu, pa se
stoga obratio samome kralju. Glavni tajnički ured, nakon procjene
da je poruka napisana odmjerenim i razložnim tonom, proslijedio
ju je Setiju.
Ramzes se osjećao ugodno među stijenama koje je pržilo sunce;
razumijevao je snagu vječnog materijala kojeg su kipari pretvarali u
kamenje koje govori. Ogroman asuanski kamenolom bio je jedan od
temelja na kojem se gradila država, još od prve dinastije;
predstavljao je otjelotvorenje i postojanost djela koje je trajalo kroz
pokoljenja i svladavalo prolaznost vremena.
Vađenje granita izvodilo se po strogom planu; podijeljeni na grupe,
klesari su birali najbolje blokove, provjeravali ih i prilazili im s
poštovanjem. Od savršenstva njihovog rada ovisio je vječni život
Egipta; pod njihovim rukama rađali su se hramovi u kojima su
obitavale stvaralačke sile i kipovi u kojima je živjela duša uskrslih.
Svaki faraon je posvećivao veliku brigu kamenolomima i uvjetima
života ljudi koji su u njima radili; vođe grupa su djelovali sretno što
ponovno vide Setija i što mogu pozdraviti regenta čija je sličnost s
ocem postajala sve upadljivija. Ovdje je Henarovo ime bilo
nepoznato.
Seti je zapovjedio da se pozove vođa radnika kameno-loma.
Zdepast, širokih ramena, četvrtaste glave, debelih prstiju, Aper je
pao na koljena ; čeka li ga prijekor ili pohvala?
- Gradilište mi izgleda mirno.
- Sve je u uobičajenom redu, Veličanstvo.
- U tvom pismu piše drukčije.
- U mom pismu?
- Zar poričeš da si mi napisao i poslao pismo?
- Ja da napišem... Pisanje mi nije jača strana. Kada treba, obratim se
pisaru.
- Zar mi nisi poslao upozorenje zbog sukoba između radnika i
vojnika?
- Sigurno nisam, Veličanstvo... Ponekad dolazi do sitnih
nesuglasica, ali se one brzo izglade.
- A nadzornici?
- Mi poštujemo njih, oni poštuju nas; to nisu ljudi iz grada, već
radnici koji su dobili promaknuće. I oni su radili svojim rukama i
dobro znaju ovaj posao. Ako netko od njih počne izigravati gazdu,
brzo ga naučimo pameti.
Aper protrlja šake koje su jasno govorile kako je spreman goloruk
se boriti sa svakim tko bi zloupotrijebio svoj položaj.
- Zar glavni kamenolom nije gotovo iscrpljen? Vođa je radnika
zinuo u čudu.
- A, to... Tko vam je rekao?
- Je li to istina?
- I jest i nije. Sve je teže raditi, treba dublje kopati; za dvije dp tri
godine morat ćemo pronaći neko drugo mjesto. Ali vi ste već toga
svjesni. Pa to je vidovitost!
- Pokaži mi nalazište koje vas zabrinjava.
Aper je odveo Setija i Ramzesa na vrh jednog brežuljka s kojeg se
pružao pogled na najveći dio kamenoloma.
- Ovdje, lijevo od vas - pokazao je pružajući ruku - oklijevamo s
vađenjem obeliska.
- Neka bude tišina - zapovjedio je Seti.
Ramzes opazi kako se pogled njegovog oca mijenja; faraon je
netremice promatrao kamenje, kao da je prodirao kroz njega u
unutrašnjost kamenoloma pretvarajući svoje tijelo u granit. Pokraj
Setija, toplina je postajala nepodnošljiva. Zapanjen, upravnik
kamenoloma se udaljio; Ramzes je ostao pokraj vladara. On je
također pokušao vidjeti ispod površine, ali njegova misao se
sudarila sa čvrstim blokovima i osjetio je bol u trbuhu. Princ je bio
uporan i nije želio odustati; usprkos bolu, na kraju je uspio jasno
razabrati svaku žilu kamena. Izgledale su kao da izlaze iz dubine
zemlje, otvaraju se prema suncu i zraku, uzimaju poseban oblik, a
onda stvrdnjavaju i pretvaraju u ružičasti granit protkan
svjetlucavim zvijezdama.
- Napustite dosadašnje mjesto - zapovjedio je Seti - i kopajte prema
desnoj strani, u širokom pojasu; granita će u izobilju biti
desetljećima.
Upravnik kamenoloma se spusti niz brežuljak i krampom poče
razbijati crnkastu jalovinu koja nije dala naslutiti ništa dobro.
Međutim, faraon se nije prevario; pojavi se granit izvanredne
ljepote.
- I ti si, Ramzese, ovo vidio. Nastavi tako, prodri što više možeš u
srce kamena i znat ćeš.
Za manje od četvrt sata, vijest o čudu koje je napravio faraon
raširila se kamenolomima, pristaništima i u gradu. To je značilo da
se doba velikih radova nastavljalo i da se asuansko blagostanje nije
dovodilo u pitanje.
- Aper nije napisao to pismo - zaključio je Ramzes.
— Tko nas je pokušao prevariti?
- Nisu me naveli da ovamo dođem kako bih otvorio novi
kamenolom - shvatio je Seti. - Onaj tko je poslao pismo nije
očekivao ovakav ishod.
- Što je onda želio postići?
U nedoumici, kralj i njegov sin su počeli silaziti s brijega uskom
stazom što je vijugala niz padinu. Seti je išao naprijed, sigurnim
korakom.
Ramzes začu neku tutnjavu.
U trenutku kada se okrenuo, dva kamenčića, odskakujući poput
prestrašenih srna, ogrebla su ga po nozi; prethodili su gomili
prijetećeg sitnog kamenja, za kojom je velikom brzinom padao
ogroman granitni blok.
Zaslijepljen oblakom prašine, Ramzes je viknuo.
- Oče, sklanjajte se!
Idući unazad, mladić se spotakao i pao.
Snažna Setijeva ruka ga je podigla i sklonila u stranu. Granitni blok
je protutnjao pokraj njih. Kamenolomom su se raširili krici i vika.
Radnici i klesari odmah su otkrili čovjeka koji je počeo bježati.
- Eno ga, tamo! On je gurnuo blok! - povikao je Aper. Svi su jurnuli
za njim.
Aper je prvi stigao bjegunca i svom ga snagom udario šakom u
potiljak da bi ga prisilio da se zaustavi. Upravnik kamenoloma je,
međutim, loše odmjerio svoju snagu, faraonu je mogao pokazati
samo leš.
- Tko je on? - upitao je Seti.
- Ne znam - odgovori Aper. - Nije radio ovdje. Asuanska policija je
vrlo brzo saznala identitet atentatora; čovjek je bio lađar, udovac
bez djece, a posao mu je bio isporuka grnčarije.
- Ti si bio meta - zaključio je Seti. - Ali tvoja smrt nije bila zapisana
na ovom bloku.
- Dopustite mi da sam otkrijem istinu.
- Ja to zahtijevam.
- Znam kome ću povjeriti istragu.

Ameni je istovremeno drhtao od strave i bio radostan.

Drhtao je kada mu je Ramzes ispričao da je jedva umakao strašnoj
smrti; radovao se, jer mu je regent donosio značajan trag, pismo
koje je netko poslao Setiju da bi ga naveo na dolazak u Asuan.
- Rukopis je lijep - zaključio je - Osoba iz visokih društvenih slojeva,
obrazovana, koja često piše pisma.
- Dakle, faraon je znao da ono ne dolazi od upravnika kamenoloma
i da su mu postavili zamku.
- Prema mom mišljenju, obojica ste bili meta; nesreće na gradilištu
nisu rijetke.
- Pristaješ li istražiti ovaj slučaj za mene?
- Naravno! Ali...
- Ali?
- Moram ti nešto priznati. Nastavio sam istragu o vlasniku
sumnjive radionice. Želio sam ti dokazati kako se radi o Henaru i
nikome drugome. Ali nisam uspio. Sada mi donosiš mnogo važniji
dokaz.
- Nadajmo se.
- Jesu li još nešto saznali o lađaru?
- Ne, izgleda da je njegov nalogodavac izvan domašaja. -Prava
guja... Trebali bi se obratiti Setau za pomoć.
- Zašto da ne?
- Bez brige, to je već učinjeno.
- Što je odgovorio?
- Kako je u pitanju tvoja sigurnost pristao mi je pomoći.
Henar nije volio jug; tamo je vladala nepodnošljiva vrućina, a ljudi
su se manje zanimali za napredak vanjskog svijeta nego na sjeveru.
Ogroman hram u Karnaku, međutim, predstavljao je tako bogatu i
utjecajnu privrednu cjelinu da se nijedan pretendent na prijestolje
nije mogao lišiti podrške vrhovnog svećenika. Stoga je iz
pristojnosti otišao u posjet ovom velikodostojniku, pa su vodili
običan razgovor o svakodnevnim temama; Henar je bio zadovoljan
što nije osjetio nikakvo neprijateljstvo te značajne ličnosti koja je
izdaleka motrila političke borbe u Memphisu i koja će, kada za to
dođe vrijeme, stati na stranu jačeg. Pohvale Ramzesu su izostale,
što je za Henara bio ohrabrujući znak.
Henar je zamolio da mu dopuste neko vrijeme boraviti u hramu i
posvetiti se meditaciji, daleko od meteža javnog života. To su mu
dopustili; stariji Setijev sin se teško prilagodio skromnoj udobnosti
svećeničke ćelije u koju je smješten. Ali je postigao cilj - susreo se s
Mojsijem.
Za vrijeme kratkog odmora, Židov je razgledao stup u koji su
kipari urezali prizor žrtvovanja božanskom oku i koji je sadržavao
sve potrebno da bi se svijet mogao razumjeti.
- Predivno djelo! Vi ste izvanredan graditelj. Mojsije, čija je snažna
tjelesna građa u međuvremenu
postala još naglašenija, odmjerio je sugovornika s otvorenim
prezirom prema njegovom mlitavom tijelu i izraženoj debljini.
- Ja tek učim zanat; umjetnik je zaslužan za ovu ljepetu.
- Nemojte biti tako skromni. -Mrzim laskavce.
- Izgleda da mi niste baš naklonjeni.
- Nadam se da je to obostrano.
- Došao sam ovamo posvetiti se sebi i pronaći mir;
Ramzesovo imenovanje bio je težak udarac za mene, priznajem, ali
na kraju se stvarnost mora prihvatiti. Spokoj ovog hrama pomoći će
mi u tome.
- Utoliko bolje po vas.
- Vaše prijateljstvo prema Ramzesu ne bi vas smjelo zaslijepiti; moj
brat nema dobre namjere. Ako volite red i pravdu, ne zatvarajte oči.
- Zar vi to osuđujete Setijevu odluku?
- Moj otac je izuzetan čovjek; ali postoji li itko tko ponekad ne
pogriješi? Za mene je put ka vlasti konačno prekinut, i ne žalim
zbog toga. Briga o protokolu me sasvim ispunjava; ali kakva će biti
budućnost Egipta ako padne u ruke nesposobne osobe opsjednute
slavohlepljem?
- Koje su vaše prave namjere, Henare?
- Da vas izvedem iz zablude. Uvjeren sam da je pred vama velika
sudbina; ulagati u Ramzesa bila bi kobna pogreška. Sutra, kada
stupi na prijestolje, neće više imati prijatelja, a vi ćete biti
zaboravljeni.
- Što predlažete?
- Da to više ne trpimo i da sebi pripremimo drugačiju budućnost.
- Vašu, pretpostavljam.
- Ja uopće nisam važan.
- Nemam takav dojam.
- Griješite kada sam ja u pitanju, jedini cilj mi je služiti svojoj zemlji.
- Bogovi vas čuju, Henare; znate li da mrze laž?
- Ljudi vode politiku Egipta, a ne bogovi. Stalo mi je do vašeg
prijateljstva; zajedno možemo uspjeti.
- Izbijte to sebi iz glave i odlazite odavde.
- Griješite.
- Ne želim podignuti ili pribjeći nasilju na ovakvom mjestu; ako
želite, ovaj razgovor možemo nastaviti vani.
- Neće biti potrebno; ali, ne zaboravite na moja upozorenja.
Jednog dana ćete mi biti zahvalni.
Mojsijev ljutiti pogled odvratio je Henara od daljnjeg uvjeravanja;
kao što se i pribojavao, doživio je neuspjeh. Židova nije bilo tako
lako pridobiti kao Ašu. Ali, i on je imao slabosti koje će se s
vremenom razotkriti.
a.
Dolanta je odgurnula Amenija koji se nije uspio suprotstaviti jurišu
razjarene žene; Ramzesova je sestra naglo otvorila vrata regentova
ureda i uletjela poput oluje.
Ramzes je na pisarski način sjedio na asuri i prepisivao jednu
Setijevu odluku koja se odnosila na zaštitu drveća.
- Hoćeš li konačno početi ispunjavati svoja obećanja?
- Koji je razlog ovakvog ulaska, draga sestro?
- Znaš ti dobro!
- Osvježi mi pamćenje.
- Moj muž čeka promaknuće.
- Obrati se faraonu.
- On odbija članovima svoje obitelji odobravati povlastice
koje smatra... neopravdanim!
- Što se tome još ima za dodati? Dolanta se tek tada razbjesnila.
- Ta odluka je neopravdana! Sari zaslužuje promaknuće, a ti, kao
regent, dužan si ga postaviti na položaj vrhovnog nadzornika
žitnica!
- Zar regent smije raditi mimo faraonove volje?
- Ne ponašaj se kao kukavica!
- Ne želim napraviti prijestup kojim bih uvrijedio kralja.
- Kome se ti rugaš?
- Smiri se, molim te.
- Daj mi ono što mi pripada.
- To je nemoguće.
- Ne izigravaj poštenjačinu! Isti si kao i drugi. Stoga se udruži sa
svojima!
- Obično si tako mirna.
- Nisam izbjegla Henarovo ugnjetavanje da bih trpjela tvoje;
odbijaš li i dalje?
- Budi zadovoljna onim što imaš, Dolanta; pohlepa je smrtni grijeh.
- Zadrži za sebe te otrcane pouke.
Kako je došla, tako je naglo i nestala, psujući na sav glas.
hl
U vrtu vile lijepe Izet rasle su veličanstvene sikomore koje su
stvarale ugodnu hladovinu; mlada žena je ovamo dolazila punim
plućima udisati svjež zrak, dok je Ramzes presađivao mlade
izdanke u meku, dobro pripremljenu zemlju. Iznad regentove glave
lišće je treperilo na blagom sjevercu. Ovo drvo, u čijem se obličju
najradije otjelotvoruje boginja Hator, pružalo je svoje zelene grane
ka drugom svijetu, da bi osiguralo pravednima da jedu i piju, i
trajno ih hranilo božanskim mirisom gospodara vječnosti.
Lijepa Izet je ubrala nekoliko lotosovih cvjetova i njima ukrasila
kosu.
- Želiš li jedan grozd?
- Za dvadeset godina, predivna sikomora će ovaj vrt činiti još
ugodnijim. Za dvadeset godina, ja ću biti stara.
Ramzes ju je pažljivo pogledao.
- Ako i dalje budeš tako vješto koristila sredstva za uljepšavanje i
mirišljave masti, biti ćeš još privlačnija.
- Hoću li najzad biti udata za čovjeka kojeg volim?
- Nisam vidovit.
Lupila ga je lotosovim cvijetom po grudima.
- Priča se da si jedva izbjegao nesreću u asuanskim kamenolomima.
- Pod Setijevom zaštitom, ja sam neranjiv.
CHR1ST1AH JACft
- Dakle, napadi na tebe nisu prestali.
- Budi mirna, krivca ćemo vrlo brzo otkriti.
Skinula je vlasulju, raspustila svoju dugu kosu i rasula je po
Ramzesovim grudima. Njene vrele usne su ga prekrile poljupcima.
- Zar je sreću tako teško dostići? - Ako si je pronašla, uhvati je.
- Sretna sam kad sam s tobom; kad ćeš to shvatiti? - Za koji trenutak.
Zagrljeni su se počeli kotrljati po travi; lijepa Izet je spremno
prihvatila strast svog ljubavnika s opijenošću sretne žene.

Proizvodnja papirusa je bila jedna od najvažnijih djelatnosti

egipatske privrede. Cijena se mijenjala ovisno o kvaliteti i dužini
svitaka; neki od njih, na kojima su se nalazili odlomci iz Knjige za
prelazak u svjetlost, (kasnije pogrešno prevedene kao «Knjiga
mrtvih», op. a.) bili su namijenjeni grobnicama, drugi nižim i višim
školama, a većina administraciji. Bez papirusa je bilo nemoguće
uspješno upravljati zemljom.
Seti je regentu povjerio nadzor nad proizvodnjom.
papirusa i provedbu pravične raspodjele. Svaki ogranak se žalio
da ne dobiva dovoljnu količinu papirusa i optuživao druge za
gramzivost.
Ramzes je upravo otkrio zlouporabu koju su napravili pisari koji su
radili za Henara; stoga je pozvao starijeg brata, u namjeri da tome
stane na kraj.
Henar je izgledao odlično raspoložen.
- Ako sam ti potreban, Ramzese, stojim ti na raspolaganju.
- Provjeravaš li rad svojih pisara?
- Ne u svakom detalju.
- A kupovinu papirusa, na primjer?
- Je li riječ o nekoj nepravilnosti?
- Da, tvoji pisari nepotrebno uzimaju veliku količinu prvoklasnog
papirusa.
- Volim pisati na lijepom materijalu, ali priznajem da je ta navika
neprihvatljiva; krivci će biti strogo kažnjeni.
Henarove su riječi iznenadile regenta; ne samo da se nije pobunio,
već je i priznao vlastitu pogrešku.
- Sviđa mi se način na koji radiš - izjavio je Henar. - Bilo je
potrebno nešto promijeniti i pokvarenost sasjeći u korijenu.
Zlouporaba položaja, ma koliko bila beznačajna, ne smije se
tolerirati. U tome ti mogu biti od velike pomoći; kada čovjek brine o
protokolu može dobro upoznati običaje na dvoru i otkriti
nedozvoljene radnje. Nije dovoljno samo ih razotkriti, već ih i
otkloniti.
Ramzes se zapitao stoji li uistinu pred njim njegov stariji brat.
Kakvo je to plemenito božanstvo uspjelo pretvoriti lukavog
dvorjanina u pravednika?
- Radosno ću prihvatiti tvoj prijedlog.
- Ništa me ne može više usrećiti od ove iskrene suradnje!
Najprije ću smeće pomesti pred vlastitim vratima, a onda
prelazimo na kraljevska.
- Zar ima toliko prljavštine?
- Seti je veliki vladar, njegovo ime će ostati zapisano u povijesti, ali
on ne može brinuti o svemu i svačemu! Kad je netko ugledna
ličnost, sin ili unuk ugledne ličnosti, stekne loše navike i lako
prisvoji povlastice na štetu drugoga. Kao regent, ti možeš učiniti
kraj tom moralnom bezakonju. I ja sam osobno imao koristi od
takve krive prakse, ali to je vrijeme iza nas. Braća smo, svakome od
nas faraon je dodijelio mjesto koje mu pripada: to je istina od koje
ne treba bježati.
- Je li ovo samo primirje ili trajni mir?
- Mir, konačan i neopoziv - potvrdio je Henar. - Dugo smo bili u
sukobu i svoj dio krivnje snosi svatko od nas, ali daljnji sukob dva
brata više nema nikakvog smisla. Ti si regent, ja sam načelnik
protokola; učinimo sve što je u našoj moći za blagostanje zemlje.
Kada je Henar otišao, Ramzes je ostao zbunjen. Postavlja li njegov
brat lukavu zamku ili je uistinu iskren?

40
Veliki faraonov savjet okupio se odmah nakon jutarnjih obreda.
Sunce je nemilosrdno peklo svojim zrakama; svatko je tražio malo
hladovine. Pojedinim dvorjanima, onim s viškom kilograma,
izbijale su krupne kapi znoja na licu pa su ih sluge rashlađivale čim
bi se pokrenuli.
Na sreću, u kraljevoj odaji za primanje bilo je svježe; visoki prozori
su tako vješto sagrađeni daje prostorijom stalno strujao zrak, čineći
ugodnim boravak u njoj. Ne razmišljajući o svom statusu i modi,
kralj je odjenuo jednostavnu bijelu haljinu, dok se je većina
ministara nadmetala u otmjenosti. Vezir, vrhovni svećenici
Memphisa i Heliopolisa i starješina pustinjske policije prisustvovali
su ovom izvanredno sazvanom savjetu.
Ramzes je sjedio s očeve desne strane i promatrao ostale članove.
Bojažljivi, zabrinuti, oholi, staloženi... različiti su se ljudi ovdje
okupili, pod vrhovnom vlašću faraona koja je jedino
1 održavala njihovo jedinstvo. Inače bi se međusobno rastrgali.
- Starješina pustinjske policije nam donosi loše vijesti - počeo je Seti.
- Neka iznese što ima.
Ugledni činovnik od šezdesetak godina prošao je sve stupnjeve
hijerarhije dok nije stigao do vrha. Mirne naravi,
dobar u svom poslu, poznavao je svaku stazu u zapadnoj i istočnoj
pustinji i brinuo se za sigurnost na tim velikim prostranstvima
kojima su prolazili karavani i rudarske ekspedicije. Nije žudio za
počastima i spremao se voditi miran, povučen život na svom
imanju u Asuanu; stoga su njegovu izjavu saslušali s velikom
pažnjom. Dodatnu napetost je stvarala činjenica da je rijetko
dobivao riječ.
- Grupa kopača zlata, koja je prije mjesec dana krenula u istočnu
pustinju, nestala je.
Potpuna šutnja je nastala nakon ove šokantne izjave. Ni udar
groma ne bi izazvao veću preneraženost. Vrhovni svećenik boga
Ptaha zatražio je riječ i kralj mu je to dopustio; u skladu s propisima
velikog savjeta, nitko nije iznosio svoj stav bez vladarevog
odobrenja, i svatko bi saslušao govornika ne prekidajući ga. Bez
obzira na ozbiljnost teme, nikakvi povici i upadice nisu bili
dopušteni. Traganje za rješenjem upravo je počinjalo poštivanjem
tuđeg mišljenja.
- Jeste li sigurni u to što tvrdite?
- Nažalost, jesam. Uobičajeno je da me lancem poruka stalno
izvješćuju o napredovanju ovakvih ekspedicija, o mogućnim
teškoćama, pa i o neuspjehu. Već nekoliko dana nemam nikakvih
vijesti.
- Tako nešto se nikad nije dogodilo?
- Jest, u vrijeme nemira.
- Sumnjate li na napad beduina?
- U ovoj oblasti to je gotovo nevjerojatno; policija vrši strog nadzor.
- Nevjerojatno ili nemoguće?
- Nijedno poznato pleme ne može toliko ugroziti ekspediciju da
od nje ne bude ni traga ni glasa; odred iskusnih policajaca štitio je
kopače zlata.
- Što pretpostavljate da se dogodilo?
- Za sada ništa, ali sam vrlo zabrinut.
Zlato iz pustinja predavano je hramovima; «tijelo bogova»,
neuništiv materijal, simbol vječnog života, davalo je nenadmašan
sjaj djelima umjetnika.
Što se tiče države, ona ga je koristila kao sredstvo plaćanja za uvoz
određene robe, ili pak kao diplomatski poklon stranim vladarima
radi održanja mira. Nikakav se poremećaj u vađenju ovog
plemenitog metala nije smio dopustiti.
- Što savjetujete? - upitao je faraon policajca.
- Da se bez oklijevanja u potragu pošalje vojska.
- Ja ću ih predvoditi - izjavio je Seti - a regent će me pratiti.
Veliki savjet je podržao ovu odluku. Henar, koji se je dobro čuvao
bilo kakvog miješanja, ohrabrio je brata i obećao mu da će za njega
pripremiti neke dosjee koje će moći rješavati kad se vrati.
Devete godine Setijeve vladavine, dvadesetog dana trećeg mjeseca
u godini, kolona od četiri stotine vojnika, kojom su zapovijedali
faraon i njegov regent, napredovala je kroz užarenu pustinju,
sjeverno od grada Edfua, stotinjak kilometara južno od puta koji je
vodio u kamenolome Uade Hamamata. Vojska se približavala
mjestu Uadi Mia, iz kojega je poslana poruka u Memphis.
Sadržaj poruke je bio uobičajen, bez uznemirujućih vijesti;
raspoloženje kopača zlata bilo je odlično, kao i zdravstveno stanje
većine putnika. Pisar nije spominjao nikakav izgred.
Seti je danonoćno držao vojsku u stanju pripravnosti.
Unatoč uvjeravanju načelnika pustinjske policije kako im ne prijeti
nikakva opasnost, faraon je strahovao od iznenadnog napada
beduina u slučaju da se spuste sa Sinajskog poluotoka. Pljačka i
ubojstva bili su zakoni koje su poštivali; u stanju mahnitosti,
njihove vođe su činile najgora zlodjela.
- Kako se osjećaš, Ramzese?
- Pustinja je predivna, ali sam zabrinut.
- Što vidiš iza onih dina?
Regent se zagledao u daljinu; Seti je imao moć vidovitosti,
natprirodni dar kojim je u Asuanu otkrio novi kamenolom. Tko zna
što je vidio u pustinji.
- Ne vidim ništa... Iza onih brežuljaka samo je praznina.
- Točno, praznina. Praznina strašne smrti. Ramzes je zadrhtao.
- Beduini?
- Ne, već jedan podmukliji i nemilosrdniji napadač. - Trebamo li se
pripremiti za borbu?
- Nije potrebno.
Ramzes je svladao strah, iako gaje nešto i dalje stezalo u grlu.
Kakav je to napadač čije su žrtve postali kopači zlata? Ako se radilo
o pustinjskim čudovištima, u što je vjerovala većina vojnika,
nijedna ljudska sila neće s njima izaći na kraj; krilate zvijeri
divovskih kandži rastrgnu plijen prije no što se stigne braniti.
Prije uspona na dinu, konji, magarci i ljudi dobro su se napili vode;
vrućina ih je primoravala na česte odmore, a zaliha vode se je brzo
smanjivala. Trebalo je prijeći još tri kilometra, do jednog od velikih
bunara u ovom kraju, kada će nanovo svježom vodom napuniti
mješine.
Tri sata prije zalaska sunca nastavili su put i prešli dinu bez ikakvih
poteškoća. Uskoro se na vidiku pojavio i bunar. Bio je sagrađen od
klesanog kamena i naslanjao se na planinu u čijoj se utrobi krilo
zlato.
Kopači zlata i vojnici zaduženi za njihovu sigurnost nisu nestali.
Svi su i dalje bili tu, okupljeni oko bunara. Ležali su na vrelom
pijesku, licem okrenuti prema zemlji ili prema suncu. Iz njihovih
poluotvorenih usta virio je crn, okrvavljen jezik.
Nijedan nije bio živ.
Da na čelu pridošle povorke nije stajao faraon osobno, svi bi se
njezini vojnici razbježali glavom bez obzira. Seti je zapovjedio da
razapnu šatore i postave stražu, kao da logoru prijeti neki
iznenadan napad. Tek tada je naložio iskapanje grobova u koje će
sahraniti nesretne drugove.
Njihova putna asura postala je pokrov u koji su položili mrtva tijela,
a kralj je osobno izgovorio obredne riječi za prelazak u drugi život i
novo uskrsnuće.
Pogrebna svečanost, u spokoju zalazećeg sunca nad pustinjom,
umirila je vojnike. Liječnik ekspedicije se približio Setiju.
- Od čega su umrli? - upitao je kralj.
- Od žeđi, Veličanstvo.
Kralj je odmah otišao do bunara koji je nadgledala njegova tjelesna
straža; malo dalje u logoru, nadali su se obroku svježe vode.
Veliki bunar je bio napunjen kamenjem sve do vrha.
- Ispraznimo ga - predložio je Ramzes. Seti se složio.
Faraonova tjelesna straža svom je snagom prionula na posao; bilo je
bolje ne unositi uznemirenost u ostatak jedinice. Ljudski lanac se
pokaza kao odlično rješenje; Ramzes je davao primjer i bodrio ih
kada bi počeli posustajati.
Kada je pun mjesec obasjao dno bunara, kraljevi elitni borci,
potpuno iscrpljeni, prepustili su regentu spuštanje teškog vedra
pomoću jednog užeta. Iako je i sam bio nestrpljiv, radio je polako,
pazeći da ga ne razbije.
Vedro napunjeno vodom se pojavilo na površini; regent ga je prvo
pokazao kralju. On je samo pomirisao vodu, ali nije popio ni gutljaj.
- Neka netko siđe na dno bunara.
Ramzes je omotao uže oko pasa, napravio snažan čvor i zapovjedio
četvorici vojnika da ga čvrsto prime; zatim je prekoračio kamenu
ogradu i oslanjajući se na izbočine od kamenja počeo spuštati.
Poduhvat nije dugo trajao; dva metra iznad površine vode, na
mjesečevoj svjetlosti, regent je ugledao leševe magaraca kako
plutaju na površini. Natrag se popeo očajan.
- Voda u bunaru je zagađena - jedva je izgovorio. Seti je prosuo
sadržaj vedra u pijesak.
- Naši vojnici i rudari su se otrovali jer su pili vodu iz
ovog bunara; a onda ga je neka zločinačka družina, bez sumnje
beduini, do vrha napunila kamenjem.
Kralj, regent i svi članovi pohoda bili su osuđeni na propast; čak i
kada bi odmah krenuli prema Dolini, umrli bi od žeđi prije dolaska
do polja s usjevima.
Klopka se zatvarala.
- Prvo ćemo malo odspavati - naredio je Seti. - Ja ću se moliti našoj
majci, zvjezdanom nebu.
Do zore, logorom se raširila strašna vijest; nijednom vojniku nije
bilo dopušteno napuniti mješinu vodom.
Jedan je buntovnik pokušao pobuniti ostale; Ramzes mu je
prepriječio put. Sluđen, vojnik je zamahnuo na regenta koji ga je
zgrabio za šaku i natjerao da klekne.
- Kad izgubiš sabranost samo ubrzaš vlastitu propast.
- Nema više vode...
- Faraon je s nama; ne gubi nadu.
Više se nije dogodio niti jedan novi pokušaj pobune. Ramzes se
obrati vojnicima:
- Imamo jednu tajnu mapu ovog područja; na njoj su označene
sporedne staze koje vode ka napuštenim bunarima, od kojih se neki
još mogu koristiti. Faraon će ostati s vama, a ja odlazim pronaći te
bunare. Vratit ću se s dovoljno vode da prohodamo pola pustinje.
Naša ustrajnost i hrabrost će obaviti ostalo; dok čekate, sklonite se
sa sunca i nemojte se izlagati nepotrebnim naporima.
Ramzes je logor napustio s desetak ljudi i šest magaraca koji su
nosili prazne mješine za vodu. Jedan stari vojnik se pokazao
mudrim i nije potrošio svoj obrok vode; nakon što ovlaže usne
jutarnjom rosom, ovi će hrabri ljudi popiti posljednji gutljaj pred
ulazak u pustinju.
Vrlo brzo, svaki korak je postao mučenje; vrućina i prašina pekli su
pluća. Ali, Ramzes je brzo koračao, bojeći se da njegovi drugovi ne
izgube snagu. Nisu se usudili misliti ni na što drugo do bunara sa
svježom vodom.
Prva staza više nije postojala, pješčani vjetrovi su je izbrisali. Bilo bi
ravno samoubojstvu ako bi nastavili u tom smjeru. Druga staza je
vodila na pogrešno mjesto, u isušeno riječno korito; sastavljač mape
loše je obavio posao. Na kraju treće staze, ugledali su obruč od
suhog kamenja! Potrčali su i bacili se prema ogradi bunara koji je
odavno bio zatrpan pijeskom.
Slavna tajna mapa, čuvana godinama kao «vojna tajna», bila je
obična prevara. Možda je prije desetak godina i bila točna; ali u
međuvremenu, neki ju je nemarni pisar bez provjere samo prepisao.
Isto je učinio i njegov nasljednik.
Po povratku, Ramzes nije morao ništa govoriti Setiju; njegovo
skrušeno lice govorilo je umjesto njega. Već šest sati vojnici nisu
ništa pili; kralj se je tada obratio časnicima.
- Sunce je u zenitu - rekao je. - Odlazim s Ramzesom u potragu za
vodom. Kada se sjene počnu produžavati, vratit ću se natrag.
Seti seje brzo počeo penjati na brijeg od pijeska; usprkos svojoj
mladosti, Ramzes ga je jedva slijedio, a onda je ipak uspio uskladiti
korak s ocem. Poput divokoze, simbola dostojanstva u jeziku
hijeroglifa, kralj nije pravio suvišne pokrete i nije rasipao snagu. Sa
sobom je ponio samo dvije bagremove grane, s oguljenom korom,
uglačane i čvrsto vezane na jednom kraju lanenim koncem.
Sitno kamenje se je kotrljalo pod njihovim nogama podižući vruću
prašinu; Ramzes, jedva dišući, sustigao je oca na vrhu uzvisine.
Pogled na pustinju bio je veličanstven; regent je uživao nekoliko
trenutaka u prizoru, a onda ga je sve snažnija žeđ podsjetila da
beskraj kojem se divi poprima oblik grobnice.
Seti je mahao bagremovim granama, razdvajajući ih; one su se
blago savile. Lagano ih je okretao u svim smjerovima; odjednom,
rašlje su mu izletjele iz ruku i odskočile nekoliko metara ispred
njega.
Ramzes ih je brzo podigao i uzbuđeno ih vratio ocu. Zajedno su se
spustili niz padinu; Seti se zaustavio ispred gomile pljosnatog
kamenja između kojeg je raslo trnje. Njegove rašlje su se zatresle.
- Idi po radnike i kaži im neka ovdje kopaju.
Umor je nestao; Ramzes je potrčao koliko su ga noge nosile,
preskakao kamenje i ubrzo se vratio sa četrdesetak ljudi koji su se
odmah prihvatili posla.
Tlo je bilo sipko. Na dubini od tri metra šiknula je prema površini
svježa voda.
Jedan od radnika je kleknuo.
- Bog je vodio duh našeg kralja. Vode ima kao da je poplava!
- Moja je molitva uslišena - reče Seti. - Neka se ovaj bunar zove
"Neprolazna je istina božanske svjetlosti". Nakon što svi utaže žeđ,
podići ćemo kuće za kopače zlata i hram u kojem će boraviti
božanstva. Ona će biti prisutna u ovom bunaru i pokazivati će put
onima koji tragaju za blistavim metalom da bi slavili svjetlost.
Pod vodstvom Setija, dobrog pastira, oca i majke svih ljudi,
povjerenika bogova, ozareni su se vojnici pretvorili u nadahnute
graditelje.

Tuja, velika kraljevska supruga, rukovodila je svečanošću za prijem

umjetnica koje su dobile dozvolu sudjelovati u slavljenju Hatorinog
kulta, u velikom hramu ove boginje u Memphisu. Mlade žene koje
su došle iz svih krajeva zemlje bile su podvrgnute teškom ispitu,
bez obzira jesu li bile pjevačice, plesačice ili sviračice.
Krupnih, strogih i prodornih očiju, istaknutih jagodica, tankog,
pravilnog nosa, male, skoro četvrtaste brade, s vlasuljom od kože i
perja orla lešinara, simbola materinstva, Tuja je ostavila toliko
dubok dojam na sudionice da su mnoge od njih zaboravile što
trebaju raditi. Kraljica, koja je u mladosti prošla kroz isto iskušenje,
bila je vrlo stroga; ako netko želi služiti božanstvu, kontrola nad
samim sobom je bila nužna vrlina.
Umijeće ovih djevojaka nije se je dojmilo; mora prekoriti nastavnike
u haremima jer su posljednjih mjeseci postali suviše nemarni. Samo
se je jedna djevojka izdvajala iz ovog mora osrednjosti. Imala je
ozbiljno, sabrano lice iznenađujuće ljepote; svirajući lutnju, u
potpunosti se predala svojem umijeću ne primjećujući vanjski svijet
koji je za nju nestao.
U vrtovima hrama poslužili su objed sudionicama, sretnim i
nesretnim; jedne su plakale, a druge se nervozno smiješile.
Bile su jako mlade i izgledale su potpuno neiskusno. Jedino je
Nefertari, kojoj je zbor nekadašnjih svećenica odlučio povjeriti
upravljanje ženskim orkestrom u svetištu, bila spokojna, kao da je
se cijeli događaj nije ticao.
Kraljica joj je prišla.
- Bili ste sjajni.
Mlada sviračica na lutnji se naklonila. - Kako se zovete?
- Nefertari.
- Odakle ste?
- Rođena sam u Tebi, a obrazovanje sam stekla u haremu Mer-Uru.
- Izgleda da vas uspjeh posebno ne veseli.
- Nisam željela boraviti u Memphisu, nego se vratiti u Tebu i
postati jedna od svećenica Amonovog hrama.
- Tada bi život proveli odvojeni od svijeta?
- Uvođenje u misterije moja je najveća želja, ali sam još premlada za
to.
- U vašim godinama nije uobičajeno da vas tako nešto zanima; da
niste razočarani u život, Nefertari?
- Ne, Veličanstvo; ali obredi me privlače.
- Zar se ne želite udati i imati djecu?
- Nisam o tome razmišljala.
- U hramu se vodi strog život.
- Volim kamenje vječnosti, njegove tajne i prepuštanje mislima na
koje nas potiče.
- Biste li ipak prihvatili na neko se vrijeme od njega udaljiti?
Nefertari se usudila pogledati ravno u oči veliku kraljevsku
suprugu; Tuji se je svidio njezin bistar i otvoren pogled.
- Upravljanje ženskim orkestrom ovoga hrama ugledan je položaj,
ali ja sam predvidjela za vas nešto drugo; biste li prihvatili položaj
nadzornice kraljevske palače?
Nadzornica palače velike kraljevske supruge! Koliko je plemkinja
sanjalo ovaj položaj jer je izabrana osoba postajala i kraljičina
povjerenica?
- Moja stara prijateljica koja je obavljala tu dužnost preminula je
prošlog mjeseca - nastavila je Tuja. - Na dvoru mnoge žene
priželjkuju to mjesto i ogovaraju jedna drugu da bi se riješile
suparnica.
- Ja nemam iskustva, ja...
- Vi ne pripadate plemstvu koje se razmeće povlasticama;
vaša obitelj nije od onih što se neprestano pozivaju na svoju slavnu
prošlost kako bi opravdali sramnu sadašnjost.
- Nije li ta prepreka nepremostiva?
- Mene jedino zanima koliko netko vrijedi; ne postoji prepreka koju
osoba puna vrlina neće uspjeti svladati. Što ste odlučili?
- Smijem li razmisliti?
Kraljici se pitanje svidjelo; nijedna plemkinja na dvoru ne bi ga se
usudila postaviti.
- Mislim da ne. Ako nastavite udisati mirise hrama, zaboravit ćete
me.
Nefertari je sklopila ruke na grudima i naklonila se.
- Stojim na usluzi Vašem veličanstvu.
Kraljica Tuja je uvijek ustajala prije zore jer je voljela svitanje.
Trenutak kada prve sunčeve zrake probijaju mrak, predstavljao je
za nju novo buđenje misterija stvaranja života. Na njezino veliko
zadovoljstvo i Nefertari je voljela jutarnji rad; stoga joj je davala
dnevne upute još za doručkom, kada su dvije žene zajedno
objedovale.
Tri dana nakon što je donijela odluku, Tuja je znala da se nije
prevarila; pored ljepote, Nefertari se je odlikovala i oštroumnošću,
koja se oslanjala na iznenađujuću sposobnost razlikovanja važnog
od sporednog. Između kraljice i nadzornice kraljevske palače, od
prvog zajedničkog radnog dana uspostavilo se duboko međusobno
povjerenje. Sporazumijevale su se bez suvišnih riječi, ponekad je
bio dovoljan jedan pogled. Kada bi završile jutarnje razgovore, Tuja
bi odlazila u odaju za
dotjerivanje.
Vlasuljarka je upravo dovršavala svoj posao, stavljajući miris na
kraljičinu vlasulju, kada se Henar pojavi pred majkom.
- Otpustite sluškinju - zatražio je. - Ničije nas nepoželjne uši ne
smiju čuti.
- Zar je toliko ozbiljno?
- Bojim se da jest.
Sluškinja je nečujno nestala; Henar je uistinu izgledao zabrinut.
- Govori, sine.
- Dugo sam oklijevao.
- Nemoj me mučiti sada kada si se konačno odlučio.
- Oklijevam jer... Ne želim vam nanijeti strasnu bol. Sada se je i Tuja
zabrinula.
- Da se nije dogodila neka nesreća?
- Seti, Ramzes i vojska koju su poveli sa sobom su nestali.
- Imaš li točnih vijesti?
- Već dugo se nalaze u pustinji u potrazi za kopačima zlata; gradom
se šire svakojake glasine.
- Ne slušaj ih. Da je Seti mrtav, ja bih to znala.
- Kako?
- Između mene i tvojeg oca postoje nevidljive veze; čak i kada smo
daleko jedno od drugog, ostajemo sjedinjeni. Nemaš razloga za
zabrinutost.
- Morate razumjeti istinu: kralj i regent su se trebali već odavno
vratiti. Ne smijemo zemlju prepustiti rasulu.
- Vezir i ja vodimo svakodnevne poslove.
- Trebate li moju pomoć?
- Obavljaj sa zadovoljstvom svoju dužnost; od toga nema veće
sreće na ovom svijetu. Ako si i dalje zabrinut, zašto ne povedeš
odred vojnika u potragu za ocem i bratom?
- Događa se nešto čudno, nešto što ne razumijemo; demoni
pustinje proždiru one koji joj pokušavaju oteti zlato. Nije li moja
dužnost ostati ovdje?
- Ponašaj se kako ti savjest nalaže.
Nijedan od dvojice Setijevih glasnika, koji su krenuli u razmaku od
četiri dana, nisu stigli do Egipta. Na stazi koja je vodila u Dolinu
sačekali su ih pustinjski razbojnici, ubili ih, ukrali im odjeću i
polomili drvene pločice koje je ispisao Ramzes, poručujući kraljici
da je ekspedicija ostala kraj rudnika vaditi zlato i postaviti temelje
hramu i gradu rudara.
Izaslanik pustinjskih razbojnika obavijestio je Henara da su faraon i
regent živi i da je kralj, zahvaljujući božanskoj pomoći, pronašao
nepresušan izvor vode usred pustinje. Beduini, kojima je bilo
stavljeno u zadatak zatrovati glavni bunar, nisu, dakle, uspjeli.
Na dvoru su mnogi mislili da su Seti i Ramzes postali žrtve crne
magije. Ali kako odsutnost vladara i glasine koje su kružile
okrenuti u svoju korist, pitao se Henar. Tuja je čvrsto držala uzde
vlasti. Jedino bi je stvaran nestanak muža i mlađeg sina primorao
da Henara postavi za regenta.
Najkasnije za nekoliko tjedana, ekspedicija će se vratiti i Henar će
propustiti veliku priliku da se približi vrhovnoj vlasti. Ipak,
postojala je slaba nada da nesnosna vrućina, zmije i škorpioni
obave posao koji nisu uspjeli obaviti beduini.

Ameni više nije mogao spavati.

Glasine su bile sve učestalije - ekspedicija koju su vodili Seti i
Ramzes je nestala. Mladi pisar najprije nije vjerovao naklapanjima;
a onda se raspitao u glavnom uredu kraljevskih pisara i saznao
strašnu istinu.
Uistinu nije bilo nikakvih vijesti od faraona i regenta i nitko ništa
nije poduzimao da ih se krene spasiti.
Samo je jedna osoba mogla nešto učiniti i poslati vojsku u potragu
u zapadnu pustinju; stoga je Ameni otišao na dvor velikoj
kraljevskoj supruzi gdje gaje primila mlada žena iznimne ljepote.
Iako nije mario za čari suprotnog spola, mladom su se pisaru
svidjele savršene crte lica Nefertari, blagost u glasu i dubina
pogleda.
- Želio bih vidjeti Njeno veličanstvo.
- U faraonovoj odsutnosti, ona je prezauzeta; mogu li znati za
razlog vašeg dolaska?
- Oprostite, ali...
- Ime mi je Nefertari; kraljica me je postavila za nadzornicu
palače. Vjerujte mi da ću vjerno prenijeti svaku vašu riječ.
Iako je bila žena, izgledala je iskreno. Ljut zbog vlastite slabosti,
Ameni je popustio.
- Kao regentov osobni tajnik i nosač sandala, smatram da je
neophodno da se iz ovih stopa pošalje najbolja jedinica u potragu
za njima.
Nefertari se osmijehnula.
- Nemate razloga za strah; kraljica je obaviještena. -
Obaviještena!? Obaviještena o čemu?
- Da faraon nije u opasnosti.
- U tom bi slučaju nekakve poruke stigle na dvor.
- Ne mogu vam dati više nijedan podatak, ali imajte povjerenja.
- Budite uporni kod kraljice, preklinjem vas.
- Ona se brine koliko i vi za sudbinu svog muža i sina, budite
sigurni; da su u opasnosti, poduzela bi sve što treba.
Putovanje na leđima snažnog i brzog magarca bilo je pravo
mučenje. Iako je mrzio svaki oblik putovanja Ameni je morao
posjetiti Setaua. Krotitelj zmija je živio na rubu pustinje, daleko od
centra Memphisa. Zemljani put, koji je vodio duž kanala za
navodnjavanje, nije imao kraja; na sreću, neki prolaznici su čuli za
Setaua i njegovu nubijsku suprugu i znali su gdje se nalazi njihova
kuća.
Kada je konačno stigao do cilja Ameni je trpio bolove u leđima,
nogama i rukama. Zbog prašine je dobio napad kašlja i trljao je
rukama oči koje su ga pekle i postale crvene.
Lotosov Cvijet je u dvorištu spravljala neku mješavinu čiji je smrad
izludio nosnice osjetljivog pisara. Pozdravila ga je i zamolila da uđe
u kuću. U trenutku kada je zakoračio prema kućnom pragu široke
bijele kuće, uplašeno se trgnuo. Umalo je nagazio na kraljevsku
kobru spremnu na napad.
- To je stara bezopasna zmija - reče Lotosov Cvijet. Pomilovala je
glavu gmaza koji se zanjihao. Izgledalo je da mu godi ženin izljev
nježnosti. Ameni je iskoristio priliku i šmugnuo u kuću.
Primaća soba je bila zatrpana bočicama raznih veličina i
predmetima neobičnog oblika koji su služili za pripremanje otrova;
Setau je čučeći pretakao neku gustu crvenkastu tekućinu.
- Zar si zalutao, Ameni? Ne mogu vjerovati da te vidim izvan
ureda. Kakvo čudo.
- Nije čudo već propast.
- Koji te je demon izvukao iz tvoje jazbine?
- Ramzes je postao žrtva zavjere. -Tvoja mašta nema granica.
- Nestao je u istočnoj pustinji na stazi za rudnike zlata, zajedno sa
Setijem.
- Ramzes i Seti se izgubili?
- Nikakva poruka ne stiže na dvor već deset dana.
- Obično administrativno kašnjenje.
- Ne, osobno sam provjerio. I to nije sve.
- Što još ima?
Setau umalo nije oborio bočicu ispred sebe dok se u iznenađenju
okretao prema mladom pisaru.
- Zar ti se pomutio razum Ameni!?
- Tražio sam da me primi na razgovor i bio sam odbijen.
- I što je tu posebno.
- Saznao sam da kraljica misli da je sve u najboljem redu, da ne
osjeća nikakvu bojazan i da nema namjeru poslati vojsku u pomoć.
- Zar su glasine...
- Za ovu njezinu odluku saznao sam od Nefertari, nove nadzornice
kraljevske palače.
Setau se sada zabrinuo.
-Ti, dakle, misliš da se Tuja pokušava riješiti muža kako bi preuzela
vlast. Nevjerojatno!
- Činjenice su činjenice.
- Seti i Tuja su vrlo složni.
- Zašto mu odbija pomoći? Prihvati istinu, poslala ga je u sigurnu
smrt da bi zasjela na prijestolje.
- Čak i ako si u pravu, što mi tu možemo učiniti?
- Krenuti u potragu za Ramzesom.
- S kojom vojskom?
- Ti i ja ćemo biti dovoljni. Setau je ustao.
- Ti ćeš satima pješačiti kroz pustinju? Stvarno si izgubio pamet,
jadni moj Ameni!
- Pristaješ li?
- Naravno da ne pristajem!
- Zar bi napustio Ramzesa?
- Ako je tvoja pretpostavka točna, on je već mrtav; zašto da onda
stavljamo život na kocku?
- Već imam magarca i zalihe vode; treba mi lijek protiv ugriza zmije.
- Ne bi ga znao niti upotrijebiti.
- Hvala ti na svemu.
- Stani malo, Ameni. To što si naumio je suludo!
- Ja služim Ramzesu; zadana riječ se ne povlači. Ameni je uzjahao
magarca i krenuo prema istočnoj
pustinji. Vrlo brzo, morao se je zaustaviti i opružiti na leđa,
odmarajući bolne mišiće.
U hladu stijene nekakav četveronožac ga je hladno promatrao.
Napola bez svijesti, mladi pisar je počeo tražiti štap uvjeren da će se
morati boriti.
- Zar si već odustao?
Ameni je otvorio oči i podigao se.
mješinama s vodom i opremom potrebnom za susret s pustinjom.

Lijepa Izet je upala u Henarove odaje dok je /doručkovao s

nekoliko uglednika, ushićenih što mogu probati pečene goveđe
kotlete u jako začinjenom umaku.
- Kako se možete kljukati hranom dok je Egipat u opasnosti!
Uglednici su šutjeli zgranuti; kraljev stariji sin je ustao, ispričao se i
odvukao mladu ženu izvan sale za objedovanje.
- Što znači ovaj ispad?
- Pustite mi ruku!
- Uništavate svoj ugled; zar vam nije poznato da su moji gosti vrlo
ugledne osobe?
- Baš me briga!
- Zašto ste tako razdražljivi?
- Zar vi ne znate da su Seti i Ramzes nestali u istočnoj pustinji?
- Kraljica ne misli tako.
Lijepa Izet je zbunjeno ponovila.
- Kraljica ne misli...
- Moja majka je uvjerena da faraon nije u opasnosti.
- Ali od njih nema nikakvih vijesti!
- To mi je poznato.
- Morate smjesta okupiti vojsku i krenuti u potragu za njima.
- Napravio bih neoprostivu grešku ako bih se suprotstavio
volji svoje majke.
- Kojim podacima ona raspolaže?
- Ona sluša svoju intuiciju.
Mlada je žena u nevjerici raširila oči.
- Da to nije neka neslana šala?
- To je istina, draga; potpuna istina.
- Što se krije iza tog nevjerojatnog ponašanja?
- U odsutnosti faraona, kraljica upravlja, a mi se pokoravamo.
Henar nije bio nezadovoljan; lijepa Izet, usplahirena i zabrinuta,
sigurno će proširiti ružne glasine o Tuji. Veliki savjet će biti
primoran zatražiti od nje objašnjenja što će nanijeti štetu njenom
ugledu. Možda ga tada pozove da preuzme državne poslove.

Ramzes je koračao na čelu ekspedicije koja se vraćala iz istočne

pustinje nakon što su podigli svetište i kuće za kopače zlata koji će
sada imati prihvatljive uvjete rada; podzemna voda koju je kralj
otkrio trajat će dugi niz godina. A magarci su natovareni vrećama
visoko kvalitetnog zlata.
Nisu izgubili nijednog čovjeka; faraon i regent su bili ponosni što
vraćaju ekspediciju u punom broju. Nekoliko bolesnih su hramali,
čekajući zaslužene tjedne odmora koji će uslijediti po povratku;
jedan radnik kojega je ugrizao škorpion ležao je na nosilima. Jaka
groznica i bol u grudima zabrinjavali su vojnog liječnika.
Ramzes je prešao jednu uzvisinu i u daljini ugledao sitnu zelenu
mrlju.
Prva polja s usjevima, ona najbliža pustinji! Regent se okrenuo i
objavio radosnu vijest; sretni uzvici razlijegali su se do neba. Jedan
policajac oštrog oka pokazao je prstom prema kamenoj visoravni.
- Neki mali karavan dolazi prema nama.
Ramzes napregnu oči; najpre je vidio samo nepomične kamene
blokove, a onda razabra nekoliko magaraca i dva jahača.
- Čudno - reče policajac. - Čovek bi se zakleo da su to neki
kradljivci koji bježe u pustinju. Hajdemo ih presresti.
Dio jedinice se rasporedi.
Malo kasnije, regentu su dovedena dva zarobljenika. Setau je
podigao galamu, a Ameni se jedva držao na nogama.
- Znao sam da ću te pronaći - prišapnuo je Ramzesu na uho, dok je
Setau pregledavao radnika kojeg je ubola ženka škorpiona.
Henar je prvi čestitao ocu i bratu; napravili su pravi podvig koji će
se pripovijedati u ljetopisima. Stariji sin je predložio da on bude
sastavljač, ali je Seti ovaj zadatak povjerio Ramzesu; on će zapisati
događaj, uz pomoć Amenija, koji je bio kritičan kod izbora svake
riječi i vodio je računa o otmjenosti izraza. Članovi ekspedicije nisu
prestajali pričati o čudu koje je napravio faraon i tako ih spasio od
strašne smrti.
Samo Ameni nije dijelio sveopću radost; Ramzes je pretpostavio da
je osjetljivo zdravlje bilo uzrok njegove mrzovolje, ali odlučio je to
provjeriti.
- Što te muči, prijatelju?
Mladi pisar je već bio pripravan na ispovijed. Samo će ga istina
očistiti od grijeha.
- Posumnjao sam u tvoju majku i povjerovao da se želi domoći
vrhovne vlasti.
Ramzes je prsnuo u smijeh
- Previše posla ti škodi, prijatelju; natjerat ću te da ideš u šetnje i
vježbaš u prirodi, ili da se barem malo odmaraš.
- Kako je odbijala poslati vojsku u pomoć...
- Zar ne znaš da nevidljive veze spajaju faraona i veliku kraljevsku
suprugu?
- Dobro ću to zapamtiti, vjeruj mi.
- Čudi me jedna druga stvar. Zašto uvijek nježna Izet toliko
oklijeva s izljevima svoje nježnosti?
Ameni je oborio glavu.
- Ona je... kriva koliko i ja.
- Kakvu je štetu napravila?
- I ona je mislila da je tvoja majka kovala zavjeru i nije prestajala
izricati oštre zamjerke i pakosne optužbe na njezin račun.
- Pošalji po nju.
- Privid nas je prevario, mi...
- Pošalji po nju.
Lijepa Izet, koja je čak zaboravila dotjerati lice, bacila se Ramzesu
pod noge.
- Oprosti mi, preklinjem te!
Raspuštene kose, drhtavim je rukama grlila regentova stopala.
- Bila sam tako zabrinuta, tako uznemirena...
- Je li to bio dovoljan razlog da sumnjičiš moju majku za takve
niskosti i što je još gore, ukaljaš njezino časno ime?
- Oprosti mi.
Izet je gorko plakala.
Ramzes ju je podigao; privijajući se uz njega, nastavila je jecati na
njegovom ramenu.
- S kime si sve pričala? - upita on strogo.
- S jednima i drugima, ne znam više... Bila sam luda od brige,
željela sam da te počnu tražiti.
- Neosnovane optužbe mogu te odvesti pred vezirov sud; ako se
utvrdi zločin uvrede veličanstva, kazna može biti dugogodišnja
robija ili progonstvo.
Lijepa Izet se je počela gušiti u suzama; očajnički se primila za
Ramzesa.
- Stat ću u tvoju obranu, jer tvoja je bol iskrena.

Odmah po povratku, faraon je preuzeo kormilo države kojim je

Tuja tako dobro upravljala tijekom njegove odsutnosti. Visoka
administracija imala je povjerenja u kraljicu, jer je za nju
svakodnevni rad bio važniji od političkih smicalica kojima su se
bavili mnogi dvorjani. Kad god bi Seti bio prisiljen napustiti svoje
prijestolje, odlazio je mirne savjesti, znajući da ga supruga neće
izdati i da će zemljom upravljati mudro i razumno.
Istina, mogao je povjeriti stvarno regentstvo Ramzesu; ali kralj je
više volio polako podučavati sina, prenositi mu svoje iskustvo
magijskim putem, nego ga pustiti u zatvoreni krug vlasti gdje su ga
vrebale tolike zamke.
Ramzes je bio izuzetno biće, osoba snažnog duha. Imao je
sposobnost vladanja i moć suočavanja s protivnicima svih vrsta, ali
hoće li biti u stanju podnijeti strašnu usamljenost jednog faraona?
Da bi ga pripremio, Seti je vodio njegov duh i tijelo na putovanja;
još nisu stigli do kraja puta.
Tuja predstavi Nefertari vladaru; potpuno smetena, mlada žena
nije bila u stanju progovoriti nijednu riječ i samo se naklonila. Seti
je na njoj zadržao pogled nekoliko trenutaka i preporučio joj
najveću strogost u obavljanju dužnosti. Posao nadzornice palače
velike kraljevske supruge zahtijevao je čvrstu ruku i suzdržano
ponašanje. Nefertari se povukla, a da se nije usudila podignuti
glavu i pogledati kralja.
- Bio si strog - primijetila je Tuja.
- Premlada je.
- Zar bih uzela osobu koja nije u stanju obavljati ovaj posao?
- Doima se sklonom vrlini.
- Njezina želja je da se vrati u hram i da više nikada iz njega ne
izađe.
- Kako je razumijem! Ti je dakle stavljaš na surovo iskušenje.
- To je istina.
- S kakvim namjerom?
- Ni sama ne znam. Čim sam prvi put ugledala Nefertari, osjetila
sam da ima izuzetnu osobnost; bila bi sretna u zatvorenom hramu,
ali neki predosjećaj mi govori da nju čeka drukčija sudbina. Ako
griješim, pustit ćemo je da ode svojim putem.
Ramzes je majci predstavio Noćobdiju, žutog psa i Krvoloka,
nubijskog lava, čija je veličina počinjala svima utjerivati strah u
kosti. Dva regentova prijatelja, dirnuta počašću koja im je ukazana,
ponašali su se kako i dolikuje; nakon što ih je nahranio kraljičin
osobni kuhar, imali su privilegij i zadovoljstvo da, opruženi jedan
pored drugog, uživaju u hladu palme.
- Ovaj susret je bio ugodan - priznala je Tuja - ali, koji je njegov
pravi povod?
- Lijepa Izet.
- Zar ste raskinuli zaruke?
- Napravila je strašnu grešku.
- Kakvu?
- Ogovarala je kraljicu Egipta.
- Na koji način?
- Optužila te je da si organizirala kraljev nestanak kako bi zauzela
njegovo mjesto.
Na Ramzesovo iznenađenje, njegovu majku je to zabavljalo.
- Većina dvorjana i dvorkinja dijelili su njeno mišljenje; zamjerili su
mi što nisam poslala vojsku u pomoć, a ja sam znala ste i ti i Seti
živi i zdravi. Unatoč redovitim posjetima hramovima i sudjelovanju
u obredima, malo njih zna da je duhom moguće održavati vezu
izvan vremena i prostora.
- Hoće li biti... optužena?
- Njeno ponašanje nije ništa posebno.
- Zar te ne pogađa tolika nezahvalnost i nepravda?
- Takav je zakon ljudi; najvažnije je da ona ne vodi zemlju.
Jedna mlada žena spustila je pisma na nizak stolić, lijevo od kraljice,
i nečujno je, bez riječi, nestala. Njezin kratak boravak bio je nalik
bljesku sunčevih zraka kroz lišće drveta.
- Tko je ona? - upitao je Ramzes.
- Nefertari, moja nova nadstojnica.
- Već sam je upoznao; kako je dobila tako važan položaj?
- Običnim stjecajem okolnosti; bila je pozvana u Memphis da bi
postala svećenica Hatorinog hrama, i ja sam je tada zapazila.
- Ali... To što joj nudiš suprotno je njenom pozivu!
- Haremi obrazuju naše žene za najrazličitije poslove.
- Kolika odgovornost za tako mladu osobu!
- I ti imaš tek sedamnaest godina; u kraljevim i mojim očima, važni
su jedino vrijednost srca i djela.
Ramzes je bio zbunjen; ljepota mlade Nefertari izgledala je kao da
dolazi iz drugog svijeta. Njena kratka prisutnost urezala se u njemu
kao neki čudesan trenutak.
- Umiri lijepu Izet - reče Tuja. - Neću uložiti žalbu protiv nje. Ali,
neka nauči razlikovati istinu od zablude; ako to nije u stanju, neka
barem drži jezik za zubima.

Svečano odjeven, Ramzes je hodao po glavnom doku pristaništa

«Sretan put»; pokraj njega su bili gradonačelnik Memphisa,
nadzornik plovidbe, ministar vanjskih poslova i veliki broj čuvara
reda. Za manje od četvrt sata doplovit će deset grčkih brodova.
Obalske straže najprije su pomislile da se sprema napad; jedan dio
egipatske ratne flote je odmah stavljen u stanje pripravnosti, kako
bi odbio napadača. Ali stranci su pokazali miroljubive namjere i
izrazili želju da stignu do Memphisa kako bi se sreli sa faraonom.
Pod jakom oružanom pratnjom, nastavili su plovidbu uzvodno
Nilom i stigli u prijestolnicu krajem vjetrovitog jutra. Pitajući se što
se zbiva, na stotine radoznalaca tiskalo se na obalama; nije bilo
vrijeme za donošenje danka, kada bi se smjenjivali strani poslanici i
njihova pratnja. Ipak, velike lađe su bile očiti znak bogatstva; jesu li
stranci došli Setiju uručiti bogate darove?
Strpljenje nije bila Ramzesova jača strana, pa se pribojavao da će
pokazati krajnje oskudan dar za diplomaciju. Bilo mu je teško
dočekati strance; Ameni je pripremio neku vrstu svečanog govora,
sporog i dosadnog, pa je regent već bio zaboravio početak. Žalio je
što Aša nije prisutan, on je bio pravi čovjek za ovu priliku.
Grčke su lađe pretrpjele mnoga oštećenja; biti će nužni znatni
popravci prije nego što ponovno isplove na otvoreno more. Neke
su čak bile napola izgorjele; plovidba Sredozemljem nije mogla
proći bez okršaja s gusarima.
Lađa koja je bila na čelu vješto je pristala uz obalu, iako je jedan dio
njenih jedara bio oštećen; mornari su izbacili mostić i najednom je
nastala tišina.
Tko će se iskrcati i nogom kročiti na egipatsko tlo?
Pojavio se čovjek srednjeg rasta, širokih ramena,
plavokos, neugledne vanjštine, star pedesetak godina; nosio
je oklop i štitnike za noge, ali je brončanu kacigu držao na grudima,
u znak mira.
Za njim se pojavila visoka ljepotica snježno bijelih ruku, ogrnuta
čistim ogrtačem, s dijademom koja je upućivala na njezino visoko
podrijetlo.
Par je sišao niz mostić i zaustavio se pred Ramzesom.
- Ja sam Ramzes, regent egipatskog kraljevstva; u ime faraona,
želim ti dobrodošlicu.
- Ja sam Menelaj, Atrejev sin, lakedemonski kralj, a ovo je moja
supruga Helena; dolazimo iz prokletog grada Troje kojeg smo
pobijedili i uništili, nakon deset godina teških borbi. Mnogi od
mojih drugova su mrtvi, pa pobjeda ima gorak okus; kao što možeš
vidjeti, lađe koje su mi preostale u lošem su stanju, moji vojnici i
mornari su iscrpljeni. Može li nam Egipat dopustiti da se
okrijepimo prije povratka kući?
- Na ovo pitanje samo faraon može odgovoriti.
- Je li to prikriveno odbijanje?
- Ne. Navikao sam biti iskren.
- Tim bolje. Ja sam ratnik i ubio sam mnogo ljudi; to zasigurno nije
slučaj s tobom.
- Zašto tvrdite nešto što ne znate? Menelajeve sitne crne oči sijevale
su od bijesa.
- Da si jedan od mojih podanika, smjesta bih ti slomio kralježnicu.
- Srećom, ja sam Egipćanin.
Menelaj i Ramzes su jedan drugome prkosili pogledima;
lakedemonski kralj je popustio prvi.
- Čekat ću faraonov odgovor na svojoj lađi.
Na sastanku nepotpunog savjeta, čula su se različita mišljenja o
regentovom držanju; točno je da Menelaj i ostaci njegove vojske
nisu predstavljali neposrednu ili buduću opasnost za Egipat, ali
ipak je taj Grk bio kralj i stoga je zasluživao poštovanje. Ramzes je
saslušao sve prigovore i odbacio ih; nije li pred sobom imao jednog
ogrubjelog vojnika, jednog od onih ratnika atrejevske rase žednih
krvi i borbe, čija je omiljena zabava pljačka spaljenih gradova?
Prema njegovom mišljenju, ne služi im na čast pružiti
gostoprimstvo razbojniku ove vrste.
Ministar vanjskih poslova, Meba, odstupio je od svoje uobičajene
suzdržanosti.
- Prihvaćanje regentovog stava izgleda mi opasno; prema
Menelaju se ne smijemo ponašati s prezirom. Naša vanjska politika
savjetuje dobre odnose sa što većim brojem zemalja, bile one male
ili velike, kako bismo izbjegli njihovo udruživanje protiv nas.
- Taj Grk je pokvarenjak; njegov pogled otkriva licemjera.
Meba, dostojanstven šezdesetogodišnjak, širokog, umi-rujućeg lica i
blagog glasa, dobrohotno se osmjehnuo.
- Osjećajima nema mjesta u diplomaciji; primorani smo pregovarati
- Menelaj će nas izdati - nastavio je Ramzes.
- Njemu zadana riječ ništa ne znači.
- Ovo je već podizanje optužnice protiv osobe koju uopće ne
poznajemo - pobunio se Meba. - Regenta njegova mladost navodi
na donošenje brzopletih zaključaka. Menelaj je Grk, a Grci su lukavi;
možda nije rekao cijelu istinu.
Trebamo biti na oprezu i otkriti pravi razlog njihova posjeta.
- Pozovimo Menelaja i njegovu suprugu na večeru -izjavio je Seti. -
Njihovo ponašanje će nam otkriti što trebamo učiniti.
Menelaj je faraonu poklonio metalne vaze lijepe izrade i razne
lukove napravljene od više vrsta drveta; ovo oružje je svoju
vrijednost dokazalo u borbama protiv Trojanaca. Časnici
lakedemonskog kralja nosili su šarene suknje, ukrašene
geometrijskim crtežima i zatvorenu obuću; kovrčavi uvojci njihove
kose dosezali su sve do pupka.
Cvjetni miris širio se oko zelene haljine lijepe Helene, koja je
skrivala lice ispod bijelog vela; ona je sjedila s Tujine lijeve strane,
dok je Menelej zauzeo mjesto desno od Setija. Faraonovo strogo lice
ostavilo je na Grka dubok utisak; Meba je na sebe preuzeo obvezu
da razgovor bude primjeren situaciji. Vino iz oaza razgalilo je
lakedemonskog kralja; počeo se je jadati, žaleći što je tolike godine
izgubio ispred zidina Troje. Ispričao je svoje podvige, spomenuo
svojeg prijatelja Odiseja, požalio se na okrutnost bogova i hvalio
ljepote svoje zemlje u koju se je konačno vraćao. Ministar vanjskih
poslova, koji je savršeno govorio grčki, izgledao je dirnut
žalopojkama svojeg gosta.
- Zašto krijete lice? - upitala je Tuja Helenu na njezinom jeziku.
- Zato što sam prokleta gadura koje se svi užasavaju; zbog mene su
mnogi junaci izginuli. Kada me je oteo Trojanac Pariš, nisam
zamišljala da će njegov suludi čin izazvati deset godina krvoprolića;
bezbroj puta sam poželjela da me vjetar odnese u provaliju ili da se
utopim u olujnim valovima mora. Suviše nesreće... Izazvala sam
suviše nesreće.
- Niste li sada slobodni?
Pod bijelim velom mogao se nazrijeti tužan osmijeh.
- Menelaj mi nije oprostio.
- Vrijeme će izbrisati vaše patnje, jer ste ponovo zajedno.
- Ima nešto gore...
Tuja je šutnjom pokazala poštovanje za Heleninu bolnu
suzdržanost. Reći će sama ako to bude željela.
- Mrzim svog muža - priznala je iznenada lijepa žena snježno
bijelih ruku.
- Možda je to samo prolazna kriza?
- Ne, nikada ga nisam voljela; čak sam priželjkivala pobjedu Troje.
Veličanstvo...
- Da, Helena?
- Dopustite mi ovdje ostati što je duže moguće; pomisao na
povratak u Lakedemoniju me ispunjava užasom.
Henar, načelnik protokola, iz opreznosti je stavio Ramzesa podalje
od Menelaja. Regent je večerao pored čovjeka čije se godine nisu
mogle odrediti, izbrazdanog, naboranog lica, s dugom bijelom
bradom; jeo je polako i stavljao maslinovo ulje u svako jelo.
- U ovome je ključ dobrog zdravlja, moj prinče.
- Ime mi je Ramzes.
- A meni Homer.
- Jeste li general?
- Ne, pjesnik. Vid mi je slab, ali me pamćenje odlično služi.
- Pjesnik u društvu ovog divljaka Menelaja?
- Vjetrovi su mi rekli da će njegove lađe ploviti ka Egiptu, zemlji
mudrosti i umijeća pisanja; kako sam puno putovao, želio bih ostati
ovdje i pisati u miru.
- Ja ne odobravam da se Menelaj ovdje duže zadrži.
- S kojim pravom?
- Ja sam regent.
- Tako mlad... A mrzite Grke.
- Govorio sam o Menelaju, a ne o vama; gdje se mislite smjestiti?
- Negdje gdje je udobnije nego na lađi! Tamo sam stiješnjen, stvari
su mi razbacane po potpalublju i mrzim društvo mornara. Gibanje
mora, valovi i bure ne pružaju mi nadahnuće.
- Želite li moju pomoć?
- Vi pravilno govorite grčki...
- Jedan od mojih prijatelja je diplomat koji govori nekoliko jezika; s
njim, učenje je bilo igra.
- Volite li poeziju?
- Svidjet će vam se naši veliki pisci.
- Ako imamo sličan ukus, možda ćemo se i slagati.
Iz usta ministra vanjskih poslova, Henar je saznao faraonovu
odluku - Menelaju je dozvoljen boravak u Egiptu. Tu će popraviti
svoje lađe, bit će smješten u velikoj vili u središtu Memphisa,
njegovi vojnici će se staviti pod egipatsku komandu i morat će
poštivati strogu disciplinu.
Faraonov stariji sin je bio zadužen da Menelaju pokaže prijestolnicu;
Henar je iz dana u dan, što je ponekad bilo i naporno, pokušavao
Grka upoznati s temeljima egipatske kulture, ali naišao je na
ravnodušnost koja je graničila s nepristojnošću.
Spomenici su, naprotiv, ostavili snažan dojam na Menelaja; pred
hramovima nije skrivao svoje divljenje.
- Kakve utvrde! Sigurno ih ne bi bilo lako zauzeti na juriš.
- To su boravišta bogova - objasnio je Henar.
- Ratničkih bogova?
- Ne, Ptah je gospodar zanatlija, onaj koji stvara svijet riječju, a
Hator je boginja radosti i glazbe.
- Zašto su im potrebne utvrde s debelim zidinama?
- Božanska energija se povjerava upućenima koji je prikupljaju
daleko od neprosvijećenih očiju. Da bi netko mogao ući u
zatvorene dijelove hrama mora biti upućen u određene tajne.
- Drugim riječima, ja, lakedemonski kralj, sin Zeusa i osvajač Troje,
nemam pravo proći kroz ova pozlaćena vrata!
- Tako je. Na nekim svečanostima, s faraonovim dopuštenjem,
možda ćete moći ući u veliko dvorište koje je bez krova i pod
vedrim nebom.
- I koju ću tajnu tamo vidjeti?
- Veliko prinošenje žrtve božanstvu koje obitava u ovom hramu i
širi svoju energiju po zemlji.
- Koješta!
Henar je pokazao beskrajno strpljenje. Iako Menelajevo držanje i
govor baš i nisu bili profinjeni, osjetio je blagonaklonost prema tom
strancu lukavih očiju. Nešto ga je nagonski poticalo da mu ukaže
što veće poštovanje kako bi probio njegov oklop nepovjerljivosti.
Menelaj se je u svojim razgovorima neprestano vraćao na proteklih
deset godina ratovanja koje su se završile porazom Troje.
Oplakivao je okrutnu sudbinu svojih saveznika koji su pali pod
neprijateljskim strijelama, osuđivao je Helenino ponašanje i nadao
se kako će ga Homer, koji je pisao o podvizima pobjednika,
prikazati u herojskom izdanju.
Henar je pokušao saznati na koji je način pala Troja; Menelaj je
opisao žestoke okršaje, srčanost Ahila i drugih junaka, njihovu
nepokolebljivu odlučnost da povrate Helenu.
- Zar u jednom tako dugom ratu - primijetio je Henar
- lukavstvo nije odigralo nikakvu ulogu?
Menelaj je isprva šutio, a onda ipak pristao odgovoriti.
- Bila je to Odisejeva ideja. Napravili smo velikog drvenog konja u
čiju utrobu su se sakrili naši vojnici; Trojanci su nepromišljeno
dopustili da ga uguramo u njihov grad. Tako smo ih iznenadili
unutar zidina.
- Mora da ste i vi zaslužni za tu izvanrednu zamisao
- dodao je Henar zadivljeno.
- Razgovarao sam o tome s Odisejem ali...
- On je sama glasno izgovorio ono što ste vi mislili; siguran sam u
to.
Menelaj se naduto isprsio.
- Najzad, sve je moguće.
Henar je žrtvovao najveći dio svog vremena da bi zadobio
prijateljstvo ovog Grka. Sada je imao novu strategiju kojom će
ukloniti Ramzesa i ponovo postati jedini pretendent na prijestolje
Egipta.

44
u svom vrtu, u sjeni palmi, Henar je Menelaju priređivao prave
gozbe. Grk se divio tamnozelenoj vinovoj lozi s koje su visjeli veliki
grozdovi; za predjelo je do mile volje mogao jesti ova krupna
modra zrna. Golublji paprikaš, pečena govedina, prepelice u medu,
svinjski bubrezi i rebra obogaćena raznim začinima, godili su
njegovu nepcu. Nikako se nije mogao nagledati mladih djevojaka
koje su na sebi nosile tako malo odjeće. Svirale su na fruli ili maloj
harfi i glazbom dodatno zavodile njegova osjetila.
- Egipat je lijepa zemlja - priznao je maženi gost. - Više mi se sviđa
od bojnog polja.
- A vila? Je li dovoljno udobna?
- Prava palača! Čim se budem vratio u svoju zemlju, zapovjedit ću
graditeljima da mi podignu istu takvu.
- Jeste li zadovoljni slugama?
- Udovoljavaju svakoj mojoj želji.
Kao što je i tražio, Menelaj je dobio bačvu od granita koju bi
napunili toplom vodom i u kojoj se je kupao satima. Egipatski
nadzornik je smatrao da to nije zdravo i da čovjek tako postaje
mlitav. Kao svi njegovi sunarodnjaci, više se je
volio polijevati vodom. Ali, pokoravao se uputama koje je dobivao
od Henara; svakoga dana jedna je maserka trljala uljem tijelo
velikog junaka prekriveno ožiljcima.
- Ove vaše maserke nisu poslušne! Kod mene, robinje se ne
prenemažu toliko. Poslije kupanja, pružaju mi zadovoljstvo kakvo
samo mogu poželjeti.
- Nema robinja u Egiptu - istaknuo je Henar. - Ovo su radnice koje
primaju plaću.
- Nemate robinja? To je tradicija koja nedostaje vašoj zemlji.
- Nama su prije potrebni ljudi vašeg kova.
Menelaj je odgurnuo prepelicu u medu, posluženu u posudi od
alabastera; posljednje Henarove riječi su mu oduzele volju za jelom.
- Što želite reći?
- Egipat je bogata i moćna zemlja, to je točno, ali zar se ne bi moglo
njome mudrije upravljati?
- Niste li vi faraonov stariji sin?
- Zar me ta rodbinska veza osuđuje na zaslijepljenost?
- Seti je zastrašujuća ličnost; čak ni Agamemnon nije ulijevao
toliko strahopoštovanja. Ako mislite protiv njega kovati zavjeru,
odustanite; nećete uspjeti. Ovog kralja pokreće neka natprirodna
snaga; nisam kukavica, ali bojim ga se pogledati u oči.
- Tko govori o zavjeri protiv Setija? Cijeli narod ga poštuje. Ali i
faraon je samo čovjek, a priča se da ga zdravlje izdaje.
- Ako sam dobro razumio vaše običaje, regent će stupiti na
prijestolje poslije njegove smrti; tako se izbjegava svaki rat oko
nasljedstva.
- Ramzesova vladavina bi uništila Egipat; moj brat nije sposoban
upravljati zemljom.
- Ako mu se suprotstavljate, ne poštujete volju svog oca.
- Ramzes ga je prevario. Postanite moj saveznik, čeka vas lijepa
budućnost.
— Budućnost? Moj je cilj što prije se vratiti kući! Iako me je Egipat
dočekao i ugostio bolje nego što sam mogao i pomisliti, ja sam
ovdje samo gost bez ikakve moći. Zaboravite na svoje bezumne
snove.
Nefertari je odvela Helenu u posjet haremu Mer-Ur; lijepa
plavokosa žena snježno bijelih ruku bila je zadivljena ljepotama
zemlje faraona. Izmučena i umorna, uspijevala je uživati u kratkim
trenucima sreće šećući kroz vrtove ili slušajući glazbu; ugodan
život koji joj je priuštila kraljica Tuja tijekom ovih nekoliko tjedana
djelovao je poput lijeka. Ali, najnovija vijest izazivala je strah lijepe
Helene - dvije grčke lađe već su bile popravljene. Bližio se povratak
kući.
Dok je sjedila pokraj ribnjaka prekrivenog plavim lotosovim
cvjetovima, nije uspela suzdržati suze.
- Oprostite, Nefertari.
- Zar vas u vašoj zemlji neće slaviti kao kraljicu?
- Menelaj će se pobrinuti da prividno sve bude u redu. Pokazat će
se ratnikom koji je sa zemljom sravnio jedan grad, pobio njegove
stanovnike, kako bi pod svoj krov vratio otetu ženu i sprao ljagu sa
svojeg imena. Ali, u stvarnosti moj život tamo će biti pakao; i smrt
bi mi bila draža.
Nefertari nije izgovarala beskorisne riječi; radije je otkrila Heleni
tajne umijeća tkanja. Helena je pokazala veliko zanimanje za taj
posao. Cijele dane je provodila u radionicama, postavljala pitanja
iskusnijim radnicama, te naposljetku i sama prionula poslu izrade
raskošnih haljina. Ruke su joj bile vješte i zadobila je poštovanje
najboljih tkalja; rad je gurnuo u zaborav Troju, Menelaja i
neizbježan povratak, sve do večeri kada je nosiljka kraljice Tuje
prešla prag harema.
Helena je pobjegla u svoje odaje i plačući se bacila na postelju;
dolazak velike kraljevske supruge značio je kraj razdoblja sreće
kakvu više nikada neće doživjeti. Žalila je što nije smogla hrabrosti
dignuti ruku na sebe.
Nefertari je blago zamoli da pođe za njom. - Kraljica vas želi vidjeti.
- Ne želim se maknuti odavde.
Helena se pokorila; još jednom nije bila gospodarica svoje sudbine.
Umješnost egipatskih drvodjelja iznenadila je Menelaja; točnim su
se pokazale priče da faraonovi brodovi mogu mjesecima ploviti, jer
brodogradilište u Memfisu je popravilo i ojačalo grčke lađe u
iznimno kratkom vremenu. Lakedemonski kralj je vidio ogromne
teglenice koje su mogle nositi cijele obeliske, brze jedrenjake i ratne
lađe s kojima se ne bi volio suočiti. Egipćani nisu preuveličavali
svoju vojnu silu kada su diplomacijom protivnike odvraćali od
sukoba.
Otjerao je turobne misli, radujući se što najzad može početi s
pripremama za povratak. Boravak u Egiptu mu je povratio
uobičajenu energiju; vojnici su bili dobro zbrinuti i nahranjeni,
posade spremne za polazak.
Menelaj se energičnim korakom uputio u palaču velike kraljevske
supruge u kojoj se nalazila Helena, otkako se vratila iz harema Mer-
Ur. Primila ga je Nefertari i odvela njegovoj supruzi.
Helena, odjevena na egipatski način u lanenu haljinu s
naramenicama, izgledala mu je gotovo nepristojno; na sreću,
nekom novom Parisu više nikada neće pasti na pamet da je otme.
Osim toga, moralna načela faraona zabranjivala su taj običaj,
utoliko prije što su ovdje žene mnogo samostalnije. Nisu bile
zatvorene u gineceume, slobodno su se kretale, otkrivenog lica,
prkosile su muškarcima i zauzimale važne društvene
položaje. Menelaj će dobro paziti da te žalosne pogreške ne prenese
u svoju zemlju.
Dok joj je suprug prilazio, Helena nije ustala i nije podigla glavu s
razboja.
- To sam ja, Helena - obratio joj se.
- Vidim.
- Zar me ne bi trebala pozdraviti?
- Zbog čega?
- Ali... Ja sam tvoj muž i gospodar!
- Jedini gospodar ovdje je faraon.
- Polazimo za Lakedemoniju.
- Upravo sam započela s poslom.
- Ustani i kreni sa mnom.
- Odlaziš sam, Menelaje.
Kralj je jurnuo prema svojoj supruzi i pokušao je zgrabiti za ruku;
nož kojim je zamahnula natjerao ga je da ustukne.
- Ne nasrći na mene, ili ću zvati pomoć; u Egiptu se silovanje
kažnjava smrću.
- Ali... Ti si moja žena, ti meni pripadaš!
- Kraljica Tuja mi je povjerila upravljanje jednom tkalačkom
radionicom; ukazala mi je čast i namjeravam se pokazati dostojnom
iskazanog povjerenja. Proizvodit ću haljine za dvorkinje, a kad mi
taj posao dojadi, možemo krenuti. Ako si previše nestrpljiv, idi, ne
zadržavam te.
Menelaj je slomio dva mača i tri koplja udarajući po žrvnju koji je
koristio pekar u njegovoj vili. Njegov bijes je plašio sluge; da se nije
umiješao Henar, policija bi morala uhapsiti pomahnitalog Grka.
Faraonov stariji sin stajao je na sigurnoj udaljenosti dok se bijes
grčkog junaka nije stišao; kada se je Menelajeva ruka najzad
umorila, Henar mu je donio kriglu jakog piva.
Lakedemonski kralj je piće ispio u jednom dahu i sjeo na žrvanj.
- Ta gadura... Što će mi još prirediti?
- Razumijem vaš bijes, ali on je beskoristan; Helena je slobodna
birati.
- Slobodna, slobodna! Društvo koje daje toliko slobode ženama
zaslužuje da nestane!
- Ostajete li u Memphisu?
- Imam li izbora? Ako se u Lakedemoniju vratim bez Helene,
ispasti ću smiješan; narod će mi se podsmjehivati, a jedan od mojih
vjernih časnika će me zadaviti na spavanju. Potrebna mi je ta žena!
- Dužnost koju joj je povjerila Tuja nije izmišljena; kraljica iznimno
cijeni vašu suprugu.
? Menelaj lupi šakom po žrvnju.
- Prokleta bila Helena!
- Nemate ništa od žalopojki; sada nam se interesi poklapaju.
Grk se zagledao u svojeg domaćina.
- Ako postanem faraon, prvo ću Helenu predati u vaše ruke.
- Pomoći mi da s puta uklonim Ramzesa.
- Ali Seti može živjeti još stotinu godina!
- Devet godina vladavine iscrpile su mojeg oca; radeći neumorno,
uludo je rasipao snagu. Ponavljam vam da nam je potrebno vrijeme;
kad se objavi da je vladarsko mjesto upražnjeno, dok bude trajala
žalost, mi ćemo spremni zadati odlučujući udarac. Takva se
strategija ne ostvaruje na brzinu.
Potpuno slomljen, Menelaj se pogurio.
- Koliko vremena trebamo čekati...
- Sreća će se okrenuti, vjerujte mi; ali ostaje nam obaviti neke
delikatne zadatke.

Naslonjen na Ramzesovu ruku Homer je razgledavao svoj novi

posjed, vilu od dvije stotine kvadratnih metara prostora za
stanovanje, s velikim vrtom. Zdanje je bilo udaljeno svega tri
stotine metara od krila dvora namijenjenog regentu. Jedan kuhar,
sobarica i vrtlar određeni su za pjesnikovu poslugu, od koje je ovaj
prvo zatražio bogatu zalihu maslinovog ulja, anisa i korijandera
kao začine za vino, jer je volio snažne okuse koji su opijali.
Zbog lošeg vida, Homer se naginjao nad svako drvo i svaki cvijet;
činilo se da nije zadovoljan njihovom raznolikošću. Ramzes je
strahovao da Grk, možda, smatra kako ta lijepa, nedavno
podignuta kuća nije dovoljno dobra za njega. Najednom pjesnikovo
lice se ozarilo.
- Najzad, limunovo drvo! Bez njega nije moguće sastavljati
lijepe stihove; ono je remek-djelo božanskog stvaranja. Stolicu,
brzo.
Ramzes je primakao visoki tronožac; izgledalo je da Homeru
odgovara.
- Naložite da mi donesu osušeno lišće kadulje.
- Za lijek?
- Već ćete vidjeti; što znate o trojanskom ratu?
- Da je bio dug i krvav.
- Nimalo pjesnički opis! Pripremam dugačku pripovijest koja će
govoriti o Ahilovim i Hektorovim podvizima. Nazvat ću je Ilijada.
Moje djelo će živjeti kroz stoljeća i nikada neće nestati iz sjećanja
ljudi.
Regent je pomislio x kako je stari Homer pomalo uobražen, ali mu
se svidjela njegova strast.
Tada je crno bijela mačka izišla iz kuće i zaustavila se pod nogama
pjesnika. Nakon kratkog premišljanja, skočila mu je u krilo i tamo
se udobno smjestila.
RAMZES: S1H SVJETLOSTI
— Mačka, limunovo drvo i mirisno vino! Nisam došao na pogrešno
mjesto. Ilijada će uistinu biti veliko djelo.
Henar se ponosio Menelajem. Grčki je junak, hvatajući se u koštac
sa zlom sudbinom, prihvatio postati dio njegove igre. Da bi
zadobio blagonaklonost kralja i kaste svećenika, poklonio je hramu
u Gurnahu, posvećenom faraonovom ka, poseban dar, grčke
amfore ukrašene žutim prugama koje su pri dnu oslikane
mozaikom lotosovih pupoljaka. Ovi prekrasni predmeti pohranjeni
su u riznicu hrama.
Grčki mornari i vojnici, znajući da će se njihov boravak odužiti, ili
da će se možda u Egiptu trajno nastaniti, smjestili su se u
predgrađu prijestolnice i počeli trgovati, mijenjajući meleme, mirise
i nakit za namirnice. Domaća administracija im je dozvolila otvoriti
trgovine i male radionice u kojima su prodavali svoje proizvode.
Časnici i elitni vojnici primljeni su u egipatsku vojsku. Počeli su
sudjelovati u poslovima od općeg značaja, poput održavanja kanala
ili popravljanja riječnih brana. Većina će se ovdje oženiti, dobiti
djecu i sagraditi kuće; tako će se stopiti s egipatskim društvom. Ni
Setija ni Ramzesa nije zabrinjavala njihova prisutnost. Novi
«trojanski konj», još lukavije smišljen od onog prvog, primljen je u
grad.
Menelaj je ponovno vidio Helenu u prisutnosti kraljice Tuje i
ponašao se s poštovanjem koje muž duguje supruzi. Izjavio je kako
prepušta supruzi odluku kada će se ponovno vidjeti i jasno dao do
znanja kako joj više neće dosađivati. Iako Helena nije vjerovala u
njegovu iskrenost, zaključila je da se Menelaj, zvijer ulovljena u
klopku, miri sa sudbinom.
Lakedemonski kralj je učinio još jedan, mnogo teži korak - pokušao
je ublažiti Ramzesovo neprijateljstvo. Njihov susret je imao javan
karakter i nije izazvao negodovanje bilo koje strane. Menelaj, kao
ugledan gost, prihvatio je pravila ponašanja domaćeg dvora i očito
se trudio održavati dobre odnose s regentom. Unatoč Ramzesovoj
hladnoći, mogućnost otvorenog sukoba na ovaj je način izbjegnuta;
Henar i njegov grčki prijatelj nesmetano će isplesti svoju mrežu.

Njegovanog lica, savršeno potkresanih brčića, nježnih ruku, s očima

koje su zračile inteligencijom, Aša je uživao u pivu kojim su ga
poslužili u kabini Henarove lađe. Kao što su se i dogovorili, njihovi
susreti su se odvijali u tajnosti.
Kraljev stariji sin je spomenuo dolazak Menelaja i Helene, ali još
uvijek nepovjerljiv prema mladom diplomatu, nije mu otkrio svoje
planove.
- Kako se odvija situacija u Aziji?
- Sve je složenija; male kneževine se svađaju, svaki nazovi kralj
sanja o savezu, pod uvjetom da on ima vodeću ulogu. Njihov
međusobni razdor nam ide na ruku, ali neće potrajati. Za razliku od
mojih kolega, ja sam uvjeren da će Hetiti uspjeti pridobiti
častohlepne i one nezadovoljne i okupiti ih pod svojim barjakom.
Kada se to dogodi, Egipat će biti u velikoj opasnosti.
- Koliko će im vremena za to biti potrebno?
- Nekoliko godina; tome će prethoditi uvjeravanja i brojni
pregovori.
- Hoće li o ovome faraon biti obaviješten?
- Ne na pravi način; naši vanjski poslanici su ljudi koje je pregazilo
vrijeme, nemoćni su ispravno sagledati budućnost.
- Omogućuje li vam sadašnji položaj pristup važnim podacima?
- Još ne, ali sam sklopio čvrsta prijateljstva s uglednim ljudima koji
djeluju iz sjene; viđamo se i na privatnim sastancima, tako da imam
prilike čuti vijesti došapnute u povjerenju.
- U posljednje vrijeme sam se prilično zbližio s ministrom
vanjskih poslova Mebom; gotovo da smo prijatelji. Ako se naša
suradnja nastavi, mislim vas preporučiti kako bismo ubrzali vaše
promaknuće.
- Vaš ugled u Aziji nije poljuljan; za Ramzesa tamo nitko i ne zna.
- Čim se dogodi nešto značajno, izvijestite me.

Desete godine svoje vladavine, Seti je odlučio Ramzesu pružiti

priliku da napravi odlučujući korak; iako je imao osamnaest godina,
regent neće moći vladati dok ne bude upućen u Ozirisove tajne.
Faraon bi radije još sačekao i u miru nadgledao kako njegov sin
sazrijeva, ali razvoj situacije mu nije dozvoljavao odlaganje. Stoga,
usprkos opasnosti koju je taj postupak predstavljao za stabilnost
mladog čovjeka, Seti ga je odlučio odvesti u Abidos.
On, Seti, čovjek boga Seta, ubojice svojeg brata Ozirisa, podigao je
za ovog posljednjeg veličanstven hram, najveći od svih njegovih
egipatskih svetišta. Primajući preko svog imena zastrašujuću snagu
razaranja, faraon ju je pretvarao u moć uskrsnuća. U vječnosti,
ubojica Set je na svojim leđima nosio tijelo od svjetlosti svojeg brata
Ozirisa, pobjednika nad smrću.
Koračajući za svojim ocem, Ramzes je prošao kroz veličanstvena
vrata prvog pilona; dva svećenika su im oprala ruke i stopala u
kamenom legenu. Nakon što je prošao pokraj jednog zdenca, princ
je ugledao pročelje zatvorenog hrama.
Pred svakim kipom kralja u Ozirisovom obličju stajali su buketi
cvijeća i košarice ispunjene hranom.
- Ovdje boravi Svjetlost - otkrio mu je Seti.
Dveri od libanonskog drva, ukrašene srebrom i zlatom, izgledale su
kao nesavladiva prepreka.
- Jesi li voljan krenuti dalje?
Ramzes je potvrdno klimnuo glavom. Dveri su se otvorile.
Svećenik u bijeloj haljini, obrijane glave, primorao je Ramzesa da se
pokloni. Istoga trenutka kako je zakoračio na srebreni pod, osjetio
se prenijetim u neki drugi svijet kojim je vladao miris tamjana.
Ispred svake od sedam kapelica, Seti je podigao mali kip boginje
Maat, kip koji je u sebi utjelovio sve žrtvene darove. Zatim je poveo
sina prema hodniku predaka. Tu su bila urezana imena faraona koji
su vladali Egiptom, počevši od Menesa, ujedinitelja Dviju zemalja.
- Oni su mrtvi - reče Seti - ali njihov ka traje; on će usmjeravati
tvoju misao i inspirirati tvoje djelo. Koliko dugo bude postojalo
nebo, toliko dugo će trajati i ovaj hram. Na ovom mjestu ćeš
održavati vezu s bogovima i upoznati se s njihovim tajnama. Uvijek
se brini o njihovom obitavalištu, učini da živi svjetlost koju oni
stvaraju.
Otac i sin su pročitali nizove hijeroglifa koji su nalagali faraonu da
planira podizanje hramova i brine se o kraljevskim dužnost
nastalim još u početku vremena. Prinoseći bogovima darove na
žrtvenike faraon ih je činio sretnim, a njihova sreća je potom
obasjavala zemlju.
- Ime tvojih predaka zauvijek je zapisano na zvjezdanom nebu -
otkrio mu je Seti. - Njihovi ljetopisi traju milijune godina. Vladaj
prema Zakonu, pronađi za njega mjesto u svojem srcu, jer on
dovodi u sklad sve oblike života.
Jedan je prizor zapanjio Ramzesa. Na njemu je bio prikazan dječak
koji hvata divljeg bika uz faraonovu pomoć! Kipari su učinili
besmrtnim trenutak u kojem je njegov život visio o koncu, taj
trenutak koji mora proživjeti svaki budući kralj, nesvjestan kako
događajem upravlja svemoć sudbine.
Seti i Ramzes su izišli iz hrama i uputili se prema jednoj uzvisini
zasađenoj drvećem.
- Ozirisova grobnica; malo ljudskih bića ju smije vidjeti - objasni
kralj.
Spustili su se prema podzemnom ulazu dugačkim stepenicama i
prošli kroz visoki hodnik, sa zidovima prekrivenim zapisima koji
su otkrivali imena dveri drugog svijeta. Kada su skrenuli lijevo,
pod pravim kutom, pred njima se otkrio veličanstven spomenik -
deset velikih stupova podignuti su usred otočića okruženog vodom,
držeći krov svetišta.
- Oziris uskrsne svake godine, za vrijeme slavljenja njegovih tajni,
u ovom divovskom sarkofagu. Poistovjećujemo ga s prvim
brežuljkom koji je izronio iz oceana energije kada je Jedno postalo
Dvoje i stvorilo na tisuće različitih oblika, nikada ne prestajući biti
Jedno. Iz tog nevidljivog oceana izvire Nil, poplava, rosa, kiša,
voda s izvora; po njemu plovi sunčeva barka, on okružuje naš svijet
i sve univerzume. Neka tvoj duh zaroni u njega, neka pređe granice
vidljivog i napuni se snagom u onome što nema ni početka ni kraja.
Sljedeće noći, Ramzes je uveden u Ozirisove tajne.
Pio je svezu vodu koja je izvirala iz nevidljivog oceana i jeo žito
koje je raslo iz Ozirisovog uskrslog tijela. Zatim su ga odjenuli u
tanku lanenu haljinu da bi se mogao pridružiti povorci božjih slugu,
na čijem se čelu nalazio svećenik s maskom šakala. Setove pristalice
su im pripriječile put, odlučni da ih otjeraju i unište Ozirisa.
Zadjenula se obredna bitka, praćena uznemirujućim zvucima
glazbe. Ramzes, odabran da igra ulogu Horusa, Ozirisovog sina i
nasljednika, pomagao je sinovima svjetlosti da svladaju djecu
mraka. Jao, tijekom borbe, njegov je otac smrtno ranjen.
Njegove sluge su ga odmah odnijele na sveti brežuljak i započeli
posmrtno bdijenje u kojem su sudjelovale svećenice, među njima i
Tuja, koja je predstavljala Iziđu, veliku čarobnicu. Zahvaljujući
snazi svojih čarobnih riječi, sakupila je razasute dijelove Ozirisovog
tijela i uskrsnula mrtvog boga.
Ramzes će sačuvati u svom srcu svaku riječ koja je izgovorena
tijekom te noći izvan vremena; to nije bila njegova majka koja je
izvodila obred, već boginja. Inicijacija je uzdigla Ramzesov duh u
srce tajni uskrsnuća; nekoliko puta je zateturao, pomislio da gubi
svaki dodir sa svijetom ljudi i da se rasplinjava u drugom svijetu.
Regent je nekoliko sljedećih tjedana proveo u Abidosu; meditirao je
pokraj svetog jezera, okruženog divovskim drvećem. Tu je, tijekom
slavljenja tajni, plovila Ozirisova barka koju je izgradila svjetlost, a
ne ljudska ruka. Regent je provodio duge sate pokraj «stuba velikog
boga». Uz njih su postavljene stele mrtvih čije su duše proglašene
pravednim pred Ozirisovim sudom; u obličju ptica s ljudskom
glavom, one su dolazile u Abidos i primale svakodnevne žrtvene
darove koje su ostavljali svećenici.
Za njega su otvorili riznicu hrama, koja je sadržavala zlato, srebro,
kraljevsko laneno platno, kipove, sveta ulja, tamjan, vino, med,
smirnu, meleme i vaze; Ramzes je pokazao zanimanje za skladišta u
kojima se čuvala hrana što je dolazila sa imanja Abidosa. Prije nego
što su namirnice podijeljene narodu izveden je obred posvećivanja.
Stoka, dobro uhranjene krave, telad, koze i perad također su
dobivali blagoslov; neke životinje su odvodili u štale hrama, većina
se vraćala u okolna sela.
Prema ukazu objavljenom četvrte godine Setijeve vladavine, svaki
čovjek koji je radio za hram morao je dobro poznavati svoje
dužnosti i nije ih smio zapustiti. Zauzvrat, svaka osoba zaposlena
na posjedima Abidosa bila je zaštićena od zlouporabe državne
administracije, prisilnog rada i zapljene dobara. Vezir, suci, ministri,
gradonačelnici i uglednici dobili su naredbu da moraju poštivati
ovu uredbu i voditi računa da se ona primjenjuje. Radilo se o
lađama, stoci ili zemlji, sva dobra Abidosa bila su neotuđiva. Stoga
su ovdje seljaci, ratari, vinogradari i vrtlari, pod dvostrukom
zaštitom faraona i Ozirisa, živjeli spokojno.
Da bi ovo svi primili k znanju, Seti je čak zapovjedio da se uredba
izloži posred Nubije, u Nauriji, gdje je urezana u kamenoj ploči
veličine 2,80 sa 1,56 metara i privlačila poglede. Onaj tko se usudi
posegnuti za dobrima Abidosa ili premjestiti sluge hrama protiv
njegove volje kažnjava se s dvije stotine udaraca batinom i
odsijecanjem uha ili nosa.
Sudjelujući u svakodnevnom životu hrama, Ramzes je primijetio da
privredne djelatnosti nisu bile odvojene od svetih dužnosti, mada
su se jasno razlikovale. Kad je faraon stupao u vezu s božanstvom,
u Svetinji nad Svetinjama, osjetilni svijet više nije postojao, ali bio je
potreban stvaralački dar graditelja i kipara da bi se podiglo svetište
i kamenju omogućilo da govori. A kralj je, zahvaljujući trudu
seljaka, prinosio na dar nevidljivom najraskošniju hranu.
U hramu se nije propovijedala nijedna opća istina, nijedna dogma
nije zasljepljivala um; hram, kao mjesto otjelotvorenja duhovne
energije, kamena lađa čija je nepokretnost bila samo prividna,
pročišćavao je, mijenjao i posvećivao. Temelj egipatskog društva
počivao je na ljubavi koja je povezivala božanstvo s faraonom,
ljubavi od koje su živjeli i narodi Egipta.
Ramzes se nekoliko puta vraćao u hodnik predaka da bi
odgonetnuo imena kraljeva koji su izgradili zemlju rukovodeći se
prema zakonu boginje Maat. U blizini hrama, nalazile su se
grobnice vladara prvih dinastija; tu nisu počivale njihove mumije,
koje su bile položene u vječna boravišta u Sakari, već njihovo
nevidljivo i besmrtno tijelo, bez kojega faraon nije mogao postojati.
Najednom, dužnost koja ga je čekala učinila mu se je preteškom; pa
on je bio samo osamnaestogodišnji mladić, zaljubljen u život. Istina,
pokretala ga je snažna vatra života, ali on se nije osjećao dostojnim
naslijediti ove divove! Ne smije biti toliko besraman i tašt i stupiti
na prijestolje s kojega je vladao Seti!
Ramzesa je zanio njegov san, Abidos ga je natjerao da se osvijesti.
To je bio glavni razlog zbog kojeg ga je otac i doveo ovamo. Tko bi
mu mogao bolje od ovog svetišta otkriti njegovu ništavnost?
Regent je izišao izvan zidina i krenuo prema rijeci. Došao je
trenutak da se vrati u Memphis, zaprosi lijepu Izet, proslavi sa
svojim prijateljima povratak i izvijesti oca da se povlači s položaja
regenta. Kad je njegov stariji brat toliko želio vlast, čemu ga u tome
priječiti?
Zadubljen u misli, Ramzes se je izgubio u prirodi i lutajući stigao
do niskih polja na obalama Nila. Trske su mu smetale pogledu, pa
ih je razmaknuo.
I ugledao ga.
Dugačke spuštene uši, noge debele poput stupova, crno-smeđe
krzno, oštra bradica, rogovi nalik kacigi s oštrim šiljcima - divlji bik
je netremice gledao u Ramzesa. Baš kao i prije četiri godine.
Ramzes nije ustuknuo.
Bik, kralj životinja sa snagom kojoj nije bilo ravne, odredit će
njegovu sudbinu. Ako jurne na njega, nabije ga na rogove i zdrobi,
egipatski dvor će imati jednog princa manje, regenta kojem će lako
naći zamjenu. Ako ga poštedi, njegov život više neće pripadati
samo njemu i on će se pokazati dostojnim toga poklona.

Menelaj je bio počasni gost na većini gozbi i proslava. .Helena je

pristajala pojaviti se pokraj njega i zadobila je naklonost ljudi. Što se
tiče ostalih Grka, stopili su se sa stanovništvom, poštivali zakone
zemlje, i gotovo nitko ih više nije spominjao.
Taj uspeh je pripisan Henaru, čiji se dar za diplomaciju sviđao
dvoru. Čule su se prigušene zamjerke regentovom ponašanju, jer je
Ramzes otvoreno pokazao neprijateljstvo prema lakedemonskom
kralju. Princ nije bio prilagodljiv i gazio je dobra pravila
društvenog ponašanja. Nije li to bio znak da je nesposoban vladati?
Kako tjedni budu promicali, Henar će ponovno sebi osigurati
čvrsto tlo pod nogama; zahvaljujući dugoj odsutnosti svog brata,
koji je boravio u Abidosu, imao je odriješene ruke. Istina, nije nosio
zvanje regenta, ali nije li bio prava osoba za to?
Iako se nitko nije usudio osporiti Setijevu odluku, neki dvorjani su
se počeli pitati nije li se kralj ipak prevario. Ramzes je u svom
držanju pokazivao više dostojanstva od Henara; ali, hoće li njegova
naočita pojava biti dostatna za uspješno upravljanje državom kada
za to dođe vrijeme? Još nije bilo prave protivničke stranke;
međutim, tiho neodobravanje je raslo, i kada sazre pravi trenutak,
Henar će ga iskoristiti. Kraljev stariji sin je zapamtio lekciju -
Ramzes je bio opasan protivnik. Da bi ga pobijedio, morat će ga
napasti s više strana odjednom, ne dopuštajući mu da prikupi
snagu i uzvrati. Stoga je Henar uporno i neumorno radio na
ostvarenju svojih mračnih zamisli.
Važan dio njegovog plana upravo je ostvaren, dva grčka časnika
primljena su u snage osiguranja koje su čuvale kraljevski dvor.
Drugi najamnici, koji su već bili u toj službi, ubrzo će postati njihovi
prijatelji i postupno će stvoriti skupinu zavjerenika koja može biti
od posebnog značaja u presudnim trenucima; možda čak neki od
njih uđu i u regentovu tjelesnu stražu! Uz Menelajevu potporu,
Henar će se svim silama za to založiti.
Od dolaska lakedemonskog kralja, budućnost mu se smiješila.
Potom je odlučio podmititi jednog od kraljevih liječnika kako bi bio
podrobno izviješten o faraonovu zdravlju. Seti baš i nije izgledao
najbolje, ali ako bi sudio samo na temelju vanjskog izgleda, mogao
bi kobno pogriješiti.
Henar nije želio nagli odlazak svog oca, jer njegov ratni plan još nije
bio gotov. Nasuprot vjerovanja neobuzdanog Ramzesa, vrijeme nije
bilo na njegovoj strani. Ako sudbina pomogne Henaru da ga zarobi
u mrežu koju je pleo mjesecima, regent će se u njoj ugušiti.
- Lijepo je - priznao je Ameni, ponovno čitajući prvo pjevanje
Ilijade, koje mu je u pero govorio Homer, sjedeći pod limunovim
drvetom.
Pjesnik duge sijede kose osjetio je u glasu svog sugovornika
izvjesnu suzdržanost.
- Što ti se ne sviđa?
- Vaša su božanstva suviše nalik na ljude.
- Zar nije tako i u Egiptu?
- U opisima pripovjedača ponekad, ali to su samo priče za zabavu;
u hramu se drukčije propovijeda.
- A što ti, mladi pisaru, znaš o tome?
- Malo, to je točno; ali znam da su božanstva stvaralačke sile i da
njihovu energiju upućeni moraju brižljivo održavati.
- Ali ja pišem junački spjev! Takva božanstva ne bi bili dobri likovi;
koji junak će nadići Ahila ili Patrokla? Kad saznaš za njihove
podvige, nećeš čitati ništa drugo!
Ameni je zadržao svoje mišljenje za sebe; Homerov zanos bio je
sasvim u skladu s ugledom koji su uživali grčki pjesnici. Drevni
egipatski pisci radije su pričali o mudrosti nego o pokoljima, ma
koliko ovi bili poznati, ali nije bilo pristojno poučavati starijeg gosta.
- Regent me odavna nije posjetio - požalio se Homer.
- Boravi u Abidosu.
- U Ozirisovom hramu? Kažu da se tamo čovjek upućuje u velike
tajne.
- Istina je.
- Kad će se vratiti?
- Ne znam.
Homer je slegnuo ramenima i popio pehar snažnog vina, s okusom
anisa i korijandera.
- To je završno progonstvo. Ameni je poskočio.
- Što time želite reći?
- Da je faraon, razočaran u nesposobnost svog sina da preuzme
vlast, napravio od njega svećenika, zauvijek zatvorenog u hramu
u Abidosu. Pred narodom koji toliko drži do vjere, nije li to najbolji
način da se čovjek riješi onoga tko mu smeta?
Ameni je bio utučen.
Ameni je Dio utučen.
Ako je Homer u pravu, više neće vidjeti Ramzesa. Rado bi se
posavjetovao s prijateljima, ali Mojsije se nalazio u Karnaku, Aša u
Aziji, a Setau u pustinji. Sam, izmučen sumnjama, pokušao je u
napornom radu pronaći mir.
Njegovi suradnici su naslagali zadivljujuću količinu
obeshrabrujućih izvještaja na police u njegovom uredu. Usprkos
iscrpnim istraživanjima, nisu pronašli ni najmanji trag o vlasniku
radionice koja je proizvodila tintu. Ništa nisu otkrili ni o sastavljaču
pisma koje je namamilo kralja i njegovog sina u Asuan.
Mladog je pisara odjednom obuzeo bijes; zašto je toliki trud imao
razočaravajući ishod? Krivac je ostavio tragove, a nitko ih nije znao
pronaći. Ameni je zauzeo uobičajen pisarski položaj i prihvatio se
još jednom proučavanja cjelokupnog dosjea, od prvih prekopavanja
po smetlištima do posljednjih izvješća.
Tek kada je ponovno u ruku primio komad krečnjaka na kojem se
nalazilo slovo R, posljednje slovo Henarovog imena, počeo je slutiti
način na koji je djelovao čovjek iz sjene. Slutnja se pretvorila u
činjenicu kada je konačno prepoznao rukopis u asuanskom pismu.
Sada je sve bilo jasno; ali Ramzes, zauvijek zatvoren u hramu, neće
saznati istinu, a krivac će ostati nekažnjen.
Nepravda je ogorčila mladog pisara; njegovi prijatelji će mu pomoći
da to pokvareno stvorenje izvede pred sud.
Lijepa Izet je navaljivala na Nefertari da je smjesta najavi kraljici;
kako je Tuja vodila razgovor s nadstojnicom Hatorinih svećenica u
vezi s pripremom vjerskog praznika, mlada se je žena morala
strpjeti. Napeta, sve vrijeme je uvrtala kraj dugačkog rukava na
svojoj lanenoj haljini, da bi ga na kraju i poderala.
Najzad, Nefertari je otvorila vrata odaje za primanje; lijepa Izet se
spotakla i pala na koljena pred velikom kraljevskom suprugom.
- Veličanstvo, preklinjem vas da nešto poduzmete!
- 306 -
RAMZE5: SIM SVJETLOSTI
- Kakvo vas je zlo snašlo?
- Ramzes ne želi živjeti zatvoren u hramu, sigurna sam! Kakvu
grešku je napravio da je tako okrutno kažnjen?
Tuja je pomogla Izet da ustane i zamolila je da sjedne u stolicu s
niskim naslonom.
- Zar vam život u miru hrama izgleda tako strašan?
- Ramzes ima osamnaest godina! Samo bi se neki starac mogao
radovati takvoj sudbini. Biti zatvoren u Abidosu, u njegovim
godinama...
- Tko vam je to rekao?
- Njegov osobni tajnik, Ameni.
- Moj sin boravi u Abidosu, ali tamo nije zatočen; budući faraon
mora biti upućen u Ozirisove tajne i mora detaljno upoznati rad
hrama. Vratit će se kada njegovo učenje bude završeno.
Lijepa Izet je razumjela da je ispala smiješna, ali istovremeno je
osjetila i silno olakšanje.
Sa šalom prebačenim preko ramena, Nefertari je, kao i svakog jutra,
bila prva na nogama. Podsjetila bi se brojnih dnevnih zaduženja,
kraljičinih sastanaka, zaboravljajući na vlastite potrebe. Palača
velike kraljevske supruge zahtijevala je mnogo rada i stalnu pažnju.
Iako je posao bio daleko od obrednog života svećenice kojem se
nadala, Nefertari se brzo prilagodila Tujinim zahtjevima jer je
osjećala duboko divljenje prema kraljici. Stroga prema sebi kao i
prema drugima, posvećena veličini Egipta i privržena
tradicionalnim vrijednostima, Tuja je na zemlji predstavljala
boginju Maat i morala je bez prestanka podsjećati na neophodnost
pravde. Razumijevajući koliko je teška uloga velike kraljevske
supruge, Nefertari je shvatila da se niti njena dužnost nije
ograničavala na svakodnevne poslove; palača u kojoj je bila
nadzornica
morala je služiti kao primjer. Neće joj oprostiti nijedan pogrešan
korak.
Kuhinja je bila prazna. Sluškinje su se izležavale u svojim sobama.
Nefertari je pokucala na svaka vrata, ali nigdje nije dobila odgovor.
Začuđena, ona ih otvori.
Nikog nije bilo.
Što je spopalo te žene koje su obično bile poslušne i savjesne? Nije
bio nikakav praznik ili dan odmora; čak i u takvim posebnim
okolnostima, pomoćno osoblje je preuzimalo njihov posao. Na
uobičajenom mjestu nije bilo svježeg kruha, ni kolača, ni mlijeka. A
za manje od četvrt sata, kraljica je trebala doručkovati!
Nefertari se uspaničila; propast se sručila na palaču. Potrčala je
prema žrvnju; možda su odbjegle sluškinje tamo ostavile nešto
hrane. Ali pronašla je samo vreću pšenice; da ju samelje, umijesi
kruh i ispeče ga, oduzelo bi joj previše vremena. Tuja će s pravom
optužiti svoju nadzornicu za nemar i nesmotrenost; smjesta će
dobiti otkaz. if
Poniženje će pojačati i tuga što napušta kraljicu; ovaj nemili
događaj joj je otkrio koliko je duboka bila privrženost koju je
osjećala prema velikoj kraljevskoj supruzi. Uistinu bi doživjela
veliku bol ako joj više ne bi mogla služiti.
- Ovo će biti predivan dan - prorokovao je ozbiljan glas.
Nefertari se polako okrenula.
- Vi, kraljevski regent, ovdje...
- Moju prisutnost držite nedoličnom?
- Ne, ja...
- Što se tiče doručka moje majke, ništa ne brinite; sluškinje će ga
odnijeti u uobičajeno vrijeme.
- Ali... Ja nisam nikoga vidjela!
- Nije li vaša omiljena izreka: «Savršena riječ je skrivenija od
zelenog kamena; nalazimo je ipak kod sluškinja koje rade na
žrvnju»?
- Znači li to da ste udaljili cijelu poslugu palače samo da biste mene
ovamo namamili?
- Predvidio sam što ćete učiniti.
- Želite li da sameljem pšenicu da biste bili zadovoljni?
- Ne, Nefertari; ja želim savršenu riječ.
- Žao mi je što vas moram razočarati; nemam je.
- Uvjeren sam u suprotno.
Bila je lijepa, zračila je ljepotom. Njezin pogled je imao dubinu
nebeskih izvora.
- Možda ćete zažaliti zbog moje iskrenosti, ali smatram da je vaša
šala neukusna.
Regent se malo zbunio.
- Ta riječ, Nefertari...
- Svi misle da boravite u Abidosu.
- Vratio sam se jučer.
- I vaša prva briga bila je podmititi kraljičine sluškinje i unijeti
pomutnju u moj rad!
- Pored Nila sam sreo divljeg bika; stajali smo oči u oči, imao je moj
život na vrhovima svojih rogova. Dok me je gledao, donio sam
ozbiljne odluke. Kako me nije ubio, ponovno sam gospodar svoje
sudbine.
- Sretna sam što ste preživjeli i želim da postanete kralj.
- Je li to mišljenje moje majke ili vaše?
- Nemam običaj lagati; mogu li se sada povući?
- Tu riječ koja je vrednija od zelenog kamena, vi je imate, Nefertari!
Hoću li biti te sreće da je izgovorite? Mlada žena se naklonila.
- Vaša sam odana sluškinja, egipatski regente.
- Nefertari!
Ona se uspravila, ponosnog pogleda; njena uzvišenost je bila
očaravajuća.
- Kraljica me čeka za naš jutarnji razgovor; napravila bih ozbiljnu
grešku ako bih zakasnila.
Ramzes ju je zagrlio.
- Što trebam učiniti da pristaneš udati se za mene?
- Moraš me zaprositi - odgovorila je blago.

Seti je otpočeo jedanaestu godinu svoje vladavine prinošenjem

žrtve divovskoj sfingi u Gizi, čuvaru visoravni na kojoj su bile
podignute piramide faraona Keopsa, Kefrena i Mikerinosa.
Zahvaljujući njenoj budnosti, običan čovjek nije mogao kročiti na
ovo sveto područje, izvor životne energije cijele zemlje.
Kao regent, Ramzes je krenuo sa svojim ocem u mali hram
podignut ispred divovskog kipa, koji je predstavljao lava u ležećem
položaju s kraljevskom glavom, očiju uprtih u nebo. Graditelji su
podigli jednu stelu na kojoj je bio prikazan Seti kako obara oriksa,
životinju boga Seta. Boreći se protiv mračnih sila koje je
otjelovljivala ova životinja iz pustinje, faraon je izvršavao svoju
najvažniju dužnost, simbolično prikazanu tim lovom -
uspostavljanje reda umjesto kaosa.
Ramzesa je ovo mjesto ushitilo. Snaga koja je iz njega zračila
utisnula se u svaki djelić njegovog bića. Poslije bliskosti i meditacije
u Abidosu, Giza je bila najsjajniji dokaz prisutnosti ka, te nevidljive
ali sveprisutne sile koja je u životinjskom svijetu izabrala otjeloviti
se u divljem biku. Ovdje je sve bilo nepomično, piramide će
pobijediti vrijeme.
- Pokraj Nila - priznao je Ramzes - ponovno sam ga vidio; stajali
smo oči u oči, gledao me je netremice kao i prvi put.
- Želio si se odreći regentstva i kraljevstva - reče Seti. - On te je u
tome spriječio.
Otac mu je čitao misli. Možda se sam Seti bio pretvorio u divljeg
bika da bi suočio sina s odgovornošću koja ga je čekala.
- Nisam dokučio sve tajne Abidosa, ali taj dugi boravak me je
naučio da se tajna nalazi u samom životu.
- Često se vraćaj tamo i bdij nad hramom; slavljenje Ozirisovih
tajni jedan je od ključnih uvjeta za ravnotežu zemlje.
- Donio sam jednu drugu odluku.
- Tvoja majka je odobrava, i ja također.
Mladić je poželio skočiti od radosti, ali ga je uzvišenost mjesta
odvratila od nauma; hoće li i on, poput Setija, jednog dana biti u
stanju čitati izravno iz srca ljudi?

Ramzes nikada nije vidio Amenija toliko uzbuđenog.

- Znam sve i otkrio sam ga! Nevjerojatno, ali više nema nikakve
sumnje... Pogledaj, pogledaj dobro!
Mladi pisar, koji je obično bio vrlo uredan, sada je izvirivao iza
gomile natrpanih papirusa, drvenih tablica i komadića krečnjaka.
Bezbroj puta je pretresao dokazni materijal koji se nakupio u
proteklih nekoliko mjeseci, prije nego što je izveo zaključke.
- To je sigurno on - reče - i to je zaista njegov rukopis! Čak sam ga
uspio povezati s vozačem dvokolica koji je bio zaposlen kod njega,
što znači i s konjušarom! Razumiješ li, Ramzese? Lopov i ubojica, to
je on! Zašto je to radio?
Regent najprije nije vjerovao, ali je morao prihvatiti istinu. Ameni je
odlično obavio posao, nije više bilo nikakve sumnje.
- Pitat ću ga.
Dolanta, Ramzesova starija sestra, i njezin muž Sari, koji se sve više
debljao, hranili su rijetke ribe u jezeru njihove vile. Dolanta je bila
loše volje, vrućina ju je zamarala i nije uspijevala smanjiti lučenje
svoje masne kože. Moraju brzo promijeniti liječnika.
Sluga je najavio Ramzesov dolazak.
- Najzad nam ukazuješ čast! - uzviknula je Dolantai poljubila brata.
- Znaš li da su svi na dvoru mislili da si se povukao u Abidos?
- Dvor se često vara, ali on ne upravlja zemljom. Ozbiljnost
njegovog glasa iznenadila je muža i ženu; mladi princ se promijenio.
S njima nije razgovarao dječak, već i egipatski regent.
- Dolaziš li najzad mojem suprugu odobriti upravljanje žitnicama?
- Molim te da nas nakratko ostaviš same, draga sestro. Dolanta se
uvrijedila.
- Moj muž nema tajni preda mnom.
- Jesi li sigurna?
- Sigurna sam!
Uobičajena Sarijeva veselost je nestala; bivši Ramzesov nastavnik
bio je napet i zabrinut.
- Prepoznajete li ovaj rukopis?
Ramzes im je pokazao pismo koje je navelo Setija i njegovog sina da
posjete asuanske kamenolome. Ni Sari ni njegova supruga nisu
odgovorili.
- Ovo pismo nosi lažan potpis, ali rukopis se može lako prepoznati.
Tvoj je, Sari. Usporedba s drugim dokumentima to dokazuje.
- To nije istina, krivotvorili su moj rukopis...
- Kako ti položaj nastavnika više nije bio dovoljan, smislio si
proizvodnju loše tinte koju si preprodavao uz potvrdu o vrhunskoj
vrijednosti. Kada si osjetio da ti prijeti opasnost, pokušao si uništiti
svaki trag koji je vodio do tebe. S obzirom na tvoje poznavanje
arhiva i pisarskog zanata, ništa lakše. Ali jedan dio prijepisa se
sačuvao i njega je moj osobni tajnik, umalo plativši glavom svoju
potragu za istinom, pronašao na smetlištu.
Dugo smo mislili da je Henar krivac; a onda je Ameni shvatio svoju
grešku. Od imena vlasnika radionice sačuvalo se samo slovo R.
Ono nije bilo posljednje slovo imena Henar, već slovo tvog imena,
Sari. Štoviše, vozač dvokolica koji me je namamio u klopku radio je
za tebe više od jedne godine. Moj brat je nevin, a ti si kriv.
Ramzesov bivši nastavnik, zgrčenih vilica, izbjegavao je regentov
pogled; Dolanta nije izgledala niti uznemirena niti iznenađena.
- Nemaš nijedan čvrst dokaz - reče Sari. - Sud me neće osuditi na
temelju tako mršavih indicija.
- Zašto me mrziš?
- Zato što si prepreka na našem putu! - uzviknula je Ramzesova
sestra razjareno. - Ti si običan uobraženi klipan, suviše siguran u
svoju snagu. Moj muž je ugledna ličnost, obrazovana, pametna i
prilagodljiva; ne nedostaje mu nijedan dar da bi upravljao Egiptom.
Zahvaljujući meni, kraljevoj kćeri, on ima zakonsko pravo na to!
Dolanta uhvati muža za ruku i gurnu ga naprijed.
- Slavohleplje vas je zaslijepilo - reče Ramzes. - Da bih svoje
roditelje poštedio velike boli, neću podnijeti tužbu. Ali, zapovjedam
vam da napustite Memphis. Nastanit ćete se u nekom malom
provincijskom gradiću iz kojega više nećete izaći. Za najmanji ispad
vašu kaznu ću pretvoriti u progonstvo.
- Ja sam ti sestra, Ramzese.
- To je razlog moje blagosti i moje slabosti.
Usprkos tjelesnim ozljedama koje je zadobio, Ameni je prihvatio
prijedlog da ne podnese tužbu. Za Ramzesa je ovaj znak
prijateljstva bio poput melema na ranu koju su mu otvorili sestra i
nekadašnji odgajatelj. Da je Ameni tražio opravdanu osvetu ne bi
mu to zamjerio, ali mladi pisar je već bio okupiran brigama oko
okupljanja svih starih prijatelja povodom Ramzesovog vjenčanja s
Nefertari.
- Setau se vratio u svoj laboratorij s ogromnom količinom
otrova, Mojsije će stići u Memphis prekosutra. Nedostaje Asha.
Krenuo je, ali ne zna se koliko će dugo putovati.
- Sačekat ćemo ga.
- Sretan sam zbog tebe. Svi tvrde da je Nefertari najljepša među
ženama.
- Zar ti ne misliš tako?
- Ja mogu ocijeniti ljepotu jednog papirusa ili pjesme, ali žensku
ljepotu... Ne traži previše od mene.
- Kako je Homer?
- Nestrpljiv je da te vidi.
- Možemo ga pozvati na svadbu. Ameni je izgledao uznemiren.
- Nešto ne valja?
- Da. Radim sve što mogu, ali sve teže odolijevam. Lijepa Izet
zahtijeva da te vidi.

Lijepa Izet je namjeravala iskaliti bijes na svom ljubavniku i zasuti

ga pogrdnim riječima i prijekorima. Ali kad se pojavio pred njom,
bila je opčinjena. Ramzes se promijenio,
strašno promijenio. Više nije bio samo strastveni mladić u koga je
bila zaljubljena, već i pravi regent, čije je zvanje, bilo od sve većeg
značaja.
Mlada žena je imala osjećaj da se nalazi pred osobom koju ne
poznaje i nad kojom više nije imala nikakvu moć. Njezina zlovolja
se rasplinula, ustupajući mjesto strahopoštovanju.
- Tvoj posjet... Tvoj posjet mi čini čast.
- Majka mi je rekla za tvoj postupak.
- Bila sam zabrinuta, istina je, i toliko sam željela da se vratiš!
- Ali sada si razočarana?
- Saznala sam...
- Sutra se ženim s Nefertari.
- Ona je vrlo lijepa... A ja sam u drugom stanju. Ramzes je nježno
uhvati za ruku.
- Zar si mislila da ću te napustiti? To će biti naše dijete. Sutra, ako
me sudbina pozove da vladam, izabrat ću Nefertari za veliku
kraljevsku suprugu. Ali ako ti želiš, i ako ona prihvati, živjet ćeš na
dvoru.
Ona se privila uz njega.
- Voliš li me, Ramzese?
- Abidos i divlji bik otkrili su mi moju pravu prirodu; ja sigurno
nisam čovjek kao i drugi, Izet. Otac mi je stavio na pleća breme koje
će me možda slomiti, ali želim iskušati svoju snagu. Ti si strast i
želja, mladalačka ludost; Nefertari je kraljica.
- S vremenom ću ostarjeti i ti ćeš me zaboraviti.
- Ja sam vođa plemena, a vođa plemena nikad ne zaboravlja svoje;
želiš li biti među njima?
Umjesto odgovora ponudila je svoje usne.
Vjenčanje je bilo privatna stvar i nije ga pratio nikakav vjerski
obred. Nefertari je željela skromno slavlje u prirodi, ispod palmi,
između žitnih polja i procvjetalog boba, blizu kanala s obalama
bogatim muljem gdje su stada dolazila na pojilo.
Odjevena u kratku lanenu haljinu, ukrašena grivnama od lazurita i
ogrlicom od crvenog ahata, mlada je žena imala isto držanje kao
kraljica Tuja. Najotmjeniji je bio Aša, koji je toga jutra stigao iz Azije
i iznenadio se okruženjem. U seoskoj atmosferi našao se u društvu
velike kraljevske supruge, Mojsija, Amenija, Setaua, jednog
čuvenog grčkog pjesnika, lava sa zastrašujućim šapama i nestašnog
psa. Diplomat bi više volio raskoš dvora, ali dobro se čuvao išta
prigovoriti i pridružio se ručku u prirodi, dok ga je Setau
podsmješljivo promatrao.
- Ne izgledaš baš oduševljeno - primijetio je krotitelj zmija.
- Ovo mjesto ima svojih draži.
- Ali trava će uprljati tvoju lijepu haljinu! Život je ponekad surov...
Osobito kad nema nijednog gmaza u blizini. Iako ga je vid loše
služio, Homer je bio opčinjen Nefertari; morao je priznati, iako
nerado, da je svojom ljepotom nadmašila Helenu.
- Zahvaljujući tebi - reče Mojsije Ramzesu - barem se jedan dan
mogu pošteno odmoriti.
- Zar je u Karnaku tako naporno?
- Započeta građevina takvih je razmjera da bi i najmanja greška sve
upropastila; neprestano provjeravam svaku sitnicu kako na
gradilištu ne bi došlo do zastoja.
Seti nije bio među prisutnima; iako je odobravao ovaj brak, kralj
sebi nije mogao priuštiti jedan dan odmora. Egipat nije mogao
čekati.
Bio je to jednostavan i sretan dan. Po povratku u prijestolnicu,
Ramzes je primio Nefertari u naručje i prenio ju preko praga. Tako
su pred zakonom postali muž i žena.

Henar je imao pune ruke posla; trčao je od jednog .uglednika do

drugog, češće ih pozivao u goste, priređivao doručke, večere,
prijeme i vodio s njima privatne razgovore. Nije li prihvatio
ozbiljno svoju ulogu načelnika protokola, koji čini sve da bi
poboljšao odnose između utjecajnih ličnosti u kraljevstvu?
U stvarnosti, Henar je izvlačio korist iz kobne pogreške svog brata:
ženidbe s običnom građankom niskog podrijetla koju namjerava
postaviti za veliku kraljevsku suprugu! Istina, takvi slučajevi nisu
bili nepoznati, i nije postojao zakon koji bi ih osporavao; ali Setijev
stariji sin je davao sve od sebe da prikaže Ramzesov izbor kao
prkos plemstvu i dvoru i u tome je i uspio. Samostalnost
regentovog duha u bliskoj budućnosti može postati opasnost za
one sa stečenim povlasticama. A kako će se ponašati Nefertari?
Opijena vlašću, koja nije trebala dospjeti u njezine ruke, vjerojatno
će stvoriti vlastiti krug povlaštenih, na štetu starih i uglednih
obitelji.
Ramzesov ugled se je sve više smanjivao.
- Kako si utučena! - začudio se Henar gledajući Dolantu. - Što
te je učinilo tako nesretnom?
- Nešto što ne možeš niti zamisliti.
- Draga sestro... Zašto mi se ne povjeriš?
- Moj suprug i ja smo protjerani iz Memphisa. - Šališ se?
- To je Ramzesova odluka.
- Ramzes je tako odlučio? Ali zašto?
- Zajedno s onim prokletim Amenijem, optužuje Sarija za najgora
zlodjela. Ako mu se ne pokorimo, izvesti će nas pred sud.
- Ima li dokaza? Dolanta se namrštila.
- Ne... nekoliko beznačajnih tragova; ali poznaješ naše pravosuđe,
možda nam neće biti naklonjeno.
- To znači da ste ti i tvoj muž stvarno spremali zavjeru protiv
Ramzesa?
Princeza je oklijevala s odgovorom.
- Ja nisam sudac, reci mi istinu, sestrice.
- Organizirali smo malu zavjeru, istina je. Ali ja se toga ne stidim!
Ramzes će nas ukloniti jednog po jednog!
- Ne tako glasno, Dolanta. Znam to i sam. Dolanta je nastavila
nježnim glasom.
- Dakle... Ti se ne ljutiš na mene?
- Naprotiv, žao mi je što tvoj pokušaj nije uspio.
- Ramzes je tebe smatrao krivcem.
- On zna da sam ga razotkrio, ali misli da sam izgubio volju za
borbom.
- Želiš li mene i Sarija za saveznike?
- Upravo sam to mislio predložiti.
- Na žalost, u provinciji će nam ruke biti vezane.
- Ne mora tako biti. Možete boraviti u vili koju imam u blizini Tebe
i sklapati poznanstva s građanskim i vjerskim vlastima. Nekoliko
uglednika tamo nisu naklonjeni Ramzesu; treba ih uvjeriti da
njegovo ustoličenje nije neizbježno.
- Ti si plemenit i dobar.
Henar ju je pogledao s podozrenjem.
- Ta zavjera koju ste kovali... Kakav je bio njezin krajnji cilj?
- Samo smo željeli maknuti Ramzesa.
- Željela si na prijestolje postaviti svojeg muža, zar ne? Mislila si se
pozvati na pravo faraonove kćeri? Ako želiš biti moj saveznik,
zaboravi na taj plan i služi samo mojim interesima. Ja sam taj koji će
stupiti na prijestolje. Ali toga dana svi moji saveznici će biti obilno
nagrađeni.
Prije svog ponovnog odlaska u Aziju, Aša je prisustvovao jednom
od sjajnih prijema kojeg je priredio Henar; gosti su mogli uživati u
velikom izboru vrsnih jela, slušati odličnu glazbu, međusobno se
povjeravati, ogovarati regenta i njegovu mladu suprugu, i naravno,
bez prestanka veličati Setija. Nitko se nije začudio što kraljev stariji
sin razgovara s mladim diplomatom o kojem su starješine i dalje
izricale samo pohvale.
- Vaše promaknuće je sigurno - priopćio mu je Henar. - Za manje
od mjesec dana postajete starješina prevoditelja i zaduženi ste za
azijske poslove. To je za vaše godine istinski uspjeh.
- Kako mogu iskazati svoju zahvalnost?
- Samo me nastavite izvještavati; jeste li prisustvovali Ramzesovom
vjenčanju?
- Svakako, s njegovim vjernim prijateljima.
- Je li bilo nekih neugodnih pitanja?
- Nijedno.
- Dakle, i dalje u vas ima povjerenja?
- U to nema sumnje.
- Je li vas ispitivao o Aziji?
- Ne; ne usuđuje se uplitati u poslove svog oca i radije se posvećuje
svojoj mladoj supruzi.
- Ima li u Aziji kakvog napretka?
- Napravio sam vrlo značajne korake; nekoliko malih kneževina
rado će vas podržati. Ako budete darežljivi.
- U zlatu?
- To bi im se svidjelo.
- Njime raspolaže samo faraon.
- Nitko vam ne zabranjuje davanje obećanja preko posrednika, a taj
posrednik ću biti ja. Dakle, sve će se odvijati u potpunoj tajnosti.
- Odlična zamisao.
- Sve dok ne preuzmete vlast, obećanja i velike riječi će biti naše
najjače oružje. O vama ću govoriti kao o jedinom vladaru koji će
svima izići u susret. Kada dođe taj trenutak, sami ćete izabrati svoje
ministre.
Na iznenađenje cijelog dvora, ni Ramzes ni Nefertari nisu
promijenili način života. Regent je i dalje radio u sjeni svog oca, a
njegova je supruga služila Tuju. Henar je tvrdio da takvo držanje,
naizgled ponizno, svjedoči o krajnjoj prepredenosti; kralj i kraljica
nisu slutili da gaje zmiju u njedrima.
Kockice njegove strategije su se počele poklapati. Istina, nije na
svoju stranu uspio pridobiti Mojsija, ali na kraju će se i za to
pojaviti kakva povoljna prilika.
Jedna druga osoba možda će se priključiti krugu njegovih
saveznika. Vrijedilo je poduzeti taj nimalo lagan korak.
Na otvaranju velikog jezera, u haremu Mer-Ur, gdje se djevojke
mogu kupati i uživati u vožnji čamcem koliko žele, Henar je
pozdravio lijepu Izet, jednu od počasnih gošći. Njezina trudnoća je
već bila vidljiva.
- Kako ste?
- Moje zdravlje je odlično. Rodit ću sina kojim će se Ramzes
ponositi.
- Jeste li upoznali Nefertari?
- Ona je divna žena, postale smo prijateljice.
- Vaš položaj...
- Ramzes će imati dvije supruge. Pod uvjetom da me voli,
pristajem ne biti kraljica.
- Takvo plemenito držanje je za svaku pohvalu. Ali znam da vam
nije lako.
- Vi niste u stanju razumjeti Ramzesa i ljude koji ga vole.
- Zavidim bratu na takvom uspjehu, ali sumnjam da ste vi sretni.
- Nije li najveća slava podariti mu sina koji će ga naslijediti?
- Malo ste požurili; Ramzes još nije faraon.
- Zar dovodite u pitanje Setijev izbor?
- Naravno da ne. Ali, budućnost krije razna iznenađenja. Prema
vama gajim veliko poštovanje, draga, vi to znate; Ramzes je prema
vama postupio s neoprostivom surovošću. Vaša ljupkost, pamet i
plemenito podrijetlo predodredili su vas da postanete velika
kraljevska supruga.
-Taj se je san srušio. Prihvatila sam stvarnost onakvom kakva jest.
- Zar sam ja san? Ono što vam je Ramzes oduzeo, ja ću vam vratiti.
- Kako se usuđujete, kad nosim njegovo dijete? - Razmislite,
Izet; dobro razmislite.

Usprkos opreznom saljetanju i primamljivim ponudama koje su

davali njegovi posrednici, Henar nije uspio podmititi nijednog od
Setijevih osobnih liječnika. Zar su bili nepodmitljivi? Ne, nego
mudri. Više su se bojali Setija nego njegovog starijeg sina. Setijevo
zdravlje bilo je državna tajna; tko ju otkrije, biti će strogo kažnjen.
Kako su liječnici bili nedostupni, Henar je promijenio taktiku. Kada
liječnik propiše lijek, njegovo pripremanje se povjeravalo
laboratoriju unutar nekog od hramova. Trebalo je saznati koji je
hram spravljao lijekove za kralja.
Ta potraga je zahtijevala mnogo umješnosti i opreza, ali se isplatila;
ljekoviti napici i mješavine namijenjene Setiju spravljali su se u
Sekhmetinom svetištu. Bilo je preopasno podmititi voditelja
laboratorija, postarijeg čovjeka, imućnog udovca. Ali, raspitivanja o
njegovim pomoćnicima pokazala su se korisnim. Jedan od njih,
četrdesetogodišnjak oženjen dosta mladom ženom, žalio se na mala
primanja; nije mogao kupiti dovoljno haljina, nakita i mirišljavih
masti.
Činio se lakim plijenom. A to je i bio.
Na temelju lijekova koje su spravljali za njegovog oca, Henar je
zaključio da Seti boluje od teške bolesti koja je polako napredovala;
kroz četiri godine, najviše pet, prijestolje će ostati upražnjeno.
Tijekom žetve, Seti je prinosio žrtvu u vinu boginji zaštitnici žetve,
blagotvornoj kobri čiji je kip od bazalta čuvao polja. Seljaci su se
okupili oko kralja, čiju su prisutnost smatrali blagoslovom. Vladar
je volio sretati obične ljude, oni su mu bili draži od većine dvorjana.
Kada se obred završio, narod je odao počast boginji
obilja, bogu žita i faraonu koji se brinuo da se bogovi pokažu.
Ramzes je počinjao razumijevati kolika je bila slava njegovog
oca; uglednici su ga se bojali, a narod ga je volio.
Seti i Ramzes su sjeli pod palme blizu bunara; jedna im je žena
donijela grožđe, datulje i svježe pivo. Regentu se učinilo da se kralj
odmara od dvora i državnih poslova. Nije li zatvarao oči, lica
okupanog blagom svjetlošću?
- Kada budeš na vlasti, Ramzese, prodri u dušu svakog čovjeka,
traži dostojanstvenike čvrstog i ispravnog karaktera, koji su u
stanju dati nepristran sud a da ne ugroze zakletvu odanosti;
postavi ih na mjesto koje zaslužuju da bi poštovali zakon boginje
Maat. Budi nemilosrdan prema podmićenima kao i prema onima
koji su ih podmitili.
- Vi ćete još dugo vladati, oče. Još nismo proslavili vaš jubilej.
- Trideset godina na vlasti. Takvo iskustvo je potrebno da se vlada
Egiptom. Ali ja to neću uspjeti.
- Meni izgledate snažni poput granitnog bloka.
- Ne, Ramzese. Kamen je vječan. I faraonovo ime će nadživjeti
vrijeme, ali moje smrtno tijelo će nestati. A taj trenutak se bliži.
Regent je osjetio oštar ubod boli duboko u grudima.
- Zemlja ne može opstati bez vas.
- Prošao si mnoga iskušenja i brzo si sazrio, ali tvoj život tek
počinje. Sjeti se, i poslije mnogo godina, pogleda divljeg bika. Neka
te nadahnjuje i daje ti snagu koja će ti biti potrebna.
- Pokraj vas, sve je tako jednostavno... Zašto vam sudbina ne bi
podarila dugu vladavinu?
- Najvažnije je da ti budeš spreman.
- Mislite li da će me dvor prihvatiti?
- Kad ja nestanem, mnogi zavidnici će ti se ispriječiti na putu i
pokušati podmetnuti nogu. To će biti početak tvoje prve velike
bitke.
- Zar neću imati nijednog saveznika?
- Nemoj imati povjerenja u nikoga. Vladar nema ni brata ni
sestru. Iznevjerit će te onaj prema kojem si bio izdašan, siromah
kojeg si učinio bogatim će ti zabiti nož u leđa, koga si spasio huškat
će narod protiv tebe. Čuvaj se podanika i bližnjih. Osloni se samo
na sebe. U nesreći ti nitko neće pružiti pomoć.

Lijepa je Izet, nakon što se smjestila u kraljevsku /palaču u Tebi, na

svijet donijela predivnog dječaka. Nazvali su ga Kha9. Poslije
Ramzesovog posjeta, mlada je majka povjerila dijete dojilji i dobila
neophodnu njegu kako na njezinom prelijepom tijelu ne bi ostali
tragovi poroda. Ramzes je bio ponosan na svoje prvo dijete.
Radosna zbog njegove sreće, lijepa Izet mu je obećala podariti još
djece. Uvjet je bio samo jedan, morao ju je voljeti.
Ipak, kada je otišao, osjetila se bolno usamljenom i tada su joj kroz
glavu prošle otrovne Henarove riječi. Ramzes ju je ostavljao da bi se
vratio Nefertari. Buduća ju je kraljica dovodila do očaja; bila je tako
pažljiva i brižna, bilo je tako jednostavno mrziti ju! Ali, Ramzesova
prva supruga je počinjala osvajati srca i duše. Bez namjere, zračeći
dobrotom, zavela je i lijepu Izet koja je čak počela odobravati
Ramzesov izbor.
Ali, ova usamljenost joj je teško padala; žalila je za sjajem glavnog
dvora, beskrajnim ogovaranjima s prijateljicama iz djetinjstva,
šetnjama po Nilu, kupanjem u jezerima raskošnih vila. Teba je bila
bogata i blistava, ali Izet nije ovdje rođena.
Možda je Henar bio u pravu; možda nije trebala oprostiti Ramzesu
što je od nje napravio strankinju.
'Točnije Kha-em-Uaset, „Onaj koji se pojavljuje u Tebi"
Homer je smrvio listove sasušene kadulje, napravio prašak i sipao
ga u veliku puževu ljušturu; tu je zabio jednu trsku, zapalio smjesu
i počeo s uživanjem pušiti.
- Čudan običaj - reče Ramzes.
- Pomaže mi kod pisanja; kako je vaša prelijepa supruga?
- Nefertari je i dalje nadzornica kraljičine palače.
- Žene se u Egiptu mnogo pokazuju; u Grčkoj su više samozatajne.
- Zar se žalite?
Homer je povukao jedan dim
- Iskreno rečeno... Ne. Što se toga tiče, nesumnjivo ste u pravu; ali
- Rado bih to čuo.
Ramzesove riječi su iznenadile pjesnika.
- Zar želite da vam sunarodnjaci prigovaraju?
- Ako vaše primjedbe mogu barem malo poboljšati našu
svakodnevnicu onda su dobrodošle.
- Čudna zemlja... U Grčkoj provodimo beskrajne sate u raspravama,
govornici padaju u vatru, zavade se na krv i nož. A tko se ovdje
usudi osporiti faraonovu riječ?
- Njegova uloga je provoditi zakon boginje Maat; ako posustane u
svojoj dužnosti, nastat će kaos i nesreća, što ljudi jedva čekaju.
- Zar nemate nimalo povjerenja u ljude?
- Ja ne; prepustite ih njima samima i zavladat će izdajstvo i
kukavičluk. Treba zavesti red, to je ono što stalno ponavljaju
mudraci.
Homer je povukao novi dim.
- U mojoj Ilijadi pojavljuje se jedan prorok kojega sam dobro
upoznao; poznavao je prošlost, sadašnjost i budućnost. Što se tiče
sadašnjosti, osjećam izvjestan spokoj, jer je vaš otac dostojan
mudraca koje spominjete. Ali budućnost...
- Jeste li i vi prorok?
- Koji pjesnik to nije? Poslušajte ove stihove mojeg
prvog pjevanja: «S vrhova Olimpa, Apolon siđe, ljutit, noseći luk
preko ramena i dobro zatvoren tobolac; pun je gnjeva, a na
njegovim leđima, kad poskoči, strijele se sudaraju. Nalik na noć,
približava se i strijele odapinje na ljude... Dižu se bezbrojne lomače
da bi se leševi spaljivali.«
- U Egiptu se spaljuju samo rijetki zločinci; da bi netko dobio tako
strogu kaznu, mora izvršiti uistinu strašna djela.
Homer se naljutio.
- Egipat živi u miru... Ali koliko još dugo? Sanjao sam san i u
njemu sam vidio, prinče Ramzese, kako nebrojene strijele izlijeću iz
oblaka i probadaju tijela mladića. Rat se bliži, rat koji ne možete
izbjeći.
Sari i njegova supruga Dolanta revno su pristupili zadatku koji im
je povjerio Henar. Kako su se i dogovorili, kraljeva kći i njen muž
odlučili su mu se pokoriti i postati njegovi vjerni podanici. Tako, ne
samo da će se osvetiti Ramzesu, nego će i dobiti ugledan položaj na
Henarovom dvoru. Saveznici u osvajanju vlasti, ostat će to i u
pobjedi.
Dolanta nije imala nikakvih poteškoća nametnuti se izabranim
obiteljima Tebe, ushićenim što mogu ugostiti osobu tako visokog
roda. Setijeva kći je opravdala svoj boravak na jugu željom da bolje
upozna ovo prelijepo područje, uživa u ljepotama prirode i približi
se ogromnom Amonovom hramu u Karnaku, gdje se je
namjeravala povremeno povući u društvu svojeg supruga.
Na prijemima i tijekom privatnih razgovora, Dolanta je vješto
umetala svoje privatne ocjene Ramzesa; tko bi bolje mogao
proniknuti u njegove tajne od vlastite sestre? Seti je bio veliki kralj,
besprijekoran vladar, Ramzes će biti tiranin; visoko društvo Tebe
neće više igrati nikakvu ulogu u državnim poslovima, Amonov
hram će dobivati manje pomoći od države, obični građani poput
Amenija preoteti će mjesto plemićima.
Korak po korak, stvorila je odbojnu sliku o Ramzesu i uspostavila
stalne kontakte njegovih protivnika.
Sari je, sa svoje strane, pridobio pobožne ljude. On, koji je upravljao
slavnom ustanovom Kap, prihvatio je skromno učiteljsko mjesto u
jednoj školi za pisare u Karnaku i uključio se u grupu obrednika
zaduženih za ukrašavanje žrtvenika cvijećem. Mnogima se svidjela
njegova skromnost; ugledni članovi vjerske hijerarhije rado su s
njim razgovarali i primali ga za svoj stol. Kao i njegova supruga, i
Sari je pokazao svu svoju ogorčenost.
Kada je dobio dozvolu posjetiti veliko gradilište na kojem je radio
Mojsije, Sari je čestitao svom bivšem učeniku za obavljen posao;
nijedna dvorana sa stupovima neće se moći usporediti s ovom u
Karnaku, čija je veličina bila po mjeri bogova.
Mojsije je postao krupniji, zreliji. S gustom bradom, lica opaljenog
suncem, meditirao je u sjeni divovskog kapitela.
- Kako sam sretan što te vidim! Još jedan od mojih učenika
postigao je sjajan uspeh.
- Ne prenagljujte s riječima; dok posljednji stup ne bude podignut,
neću biti miran.
- Ljudi ne prestaju hvaliti tvoju marljivost.
- Ja samo nadzirem tuđi rad.
- Tvoje vrline su utoliko blistavije, Mojsije, i ja se tome radujem.
- Jeste li samo u prolazu kroz Tebu?
- Ne, Dolanta i ja smo se smjestili u jednoj vili u okolini; predajem u
jednoj školi u Karnaku.
- Reklo bi se da ste pali u nemilost.
- Pa i jesmo.
- Koji je uzrok tome?
- Želiš li čuti istinu?
- Sami odlučite.
- Nije lako reći...
- Nemam vas namjeru prisiljavati da govorite.
- Krivac za to je Ramzes. Izrekao je gnjusne optužbe protiv vlastite
sestre i mene.
- Bez dokaza?
- Bez ijednog dokaza; zar nas, u suprotnom, ne bi izveo pred sud?
Ove su riječi pokolebale Mojsija.
- Ramzes je opijen svojom moći - nastavio je Sari. - Njegova sestra
je pogriješila što ga je uopće i pokušala urazumiti. U stvari, nije se
mnogo promijenio; njegov neumoljiv i neumjeren karakter teško se
nosi s odgovornostima koje su mu dodijeljene. Vjeruj mi, ja sam
prvi koji zbog toga žali; čak sam i sam pokušao dozvati ga pameti.
Uzalud.
- Zar vam ovo progonstvo nije teško palo?
- Progonstvo je preteška riječ! Ovo je područje iznimno lijepo, hram
pruža odmor za dušu, a i zadovoljan sam što mogu i dalje prenositi
svoje znanje djeci. Za mene je doba častohleplja prošlo.
- Smatrate li se žrtvom nepravde?
- Ramzes je regent.
- Zlouporaba vlasti je za svaku osudu.
- Bolje je ovako, vjeruj mi; ali čuvaj se Ramzesa.
- Zašto?
- Uvjeren sam da će se otarasiti svih svojih nekadašnjih prijatelja,
jednog po jednog, pod bilo kakvim izgovorom. I njemu i Nefertari
smeta čak i kad su samo prisutni; od njihovog vjenčanja, ništa više
nije važno osim njih dvoje. Ta žena mu truje srce i duh. Čuvaj se,
Mojsije! Za mene je prekasno, ali na tebe će tek doći red.
Židov se je posvetio razmišljanju duže nego obično. Osjećao je
poštovanje prema svom bivšem učitelju. Sari je govorio bez
ogorčenja. Možda je Ramzes uistinu krenuo stranputicom?
Lav i žuti pas su prihvatili Nefertari; jedino je ona, osim Ramzesa,
mogla milovati zvijer bez straha da će ju ogrepsti ili ugristi. Svakih
deset dana, mladi par bi uzimao jedan dan odmora i odlazio u
prirodu. Krvolok je trčao pored dvokolice, Noćobdija bi se sklupčao
kraj nogu svog gospodara. Doručkovali bi na rubu polja, divili se
pelikanima u letu, pozdravljali seljake zadivljene ljepotom
Nefertari. Mlada se je žena znala prilagoditi svačijem govoru i za
svakoga je pronalazila prave riječi. Više puta se neupadljivo
zauzela za poboljšanje životnih uvjeta nekog seljaka koji je zašao u
duboku starost ili koga je zadesila bolest.
Stajala pred Tujom ili nekom sluškinjom, Nefertari je ostajala ista,
pažljiva i mirna. Posjedovala je one osobine koje su nedostajale
Ramzesu - strpljenje, odmjerenost i blagost. Sve što je činila bilo je
dostojno jedne kraljice. Od prvog trenutka se moglo vidjeti da će
postati nezamjeniva.
U njima je rasla ljubav, sasvim različita od ljubavi koju je Ramzes
osjećao prema lijepoj Izet. Kao i ona, i Nefertari se je znala
prepustiti zadovoljstvu i uživati u strasti svog ljubavnika, ali čak i
kada su im se tijela sjedinjavala, drukčija vatra je sijala u njezinom
oku. Nefertari, za razliku od lijepe Izet, dijelila je Ramzesove
najdublje misli.
Kada je počela zima dvanaeste godine vladavine njegovog oca,
Ramzes je zatražio dozvolu da odvede Nefertari u Abidos kako bi
upoznala Ozirisove i Izidine tajne. Kraljevski par, regent i njegova
supruga otputovali su zajedno u sveti grad gdje je i Nefertari prošla
obred inicijacije.
Dan poslije obreda, kraljica Tuja joj je predala zlatnu grivnu koju će
ubuduće nositi prilikom izvođenja obreda, kao pomoćnica velike
kraljevske supruge. Mlada žena je bila ganuta do suza; suprotno
onome od čega je strahovala, njen životni put je nije udaljio od
hrama.
- To mi se ne sviđa - žalio se Ameni.
Poznavajući sitničavi karakter svojeg osobnog tajnika, Ramzes ga
nije pozorno slušao.
- To mi se nimalo ne sviđa - ponovio je.
- Da ti nisu isporučili papiruse loše kvalitete?
- Ne brini, ne bih takve ni primio. Zar ne primjećuješ ništa oko sebe?
- Faraona zdravlje dobro služi, moja majka i moja supruga su
najbolje prijateljice na svijetu, zemlja je u miru, Homer piše... Što
čovjek više može poželjeti? Ah, pa da! Ti još nisi našao djevojku!
- Nemam vremena za gubljenje i razgovor o
budalaštinama. Zar ništa drugo nisi primijetio?
- Iskreno, nisam.
- Ti i ne vidiš ništa osim Nefertari. Tko bi ti mogao zamjeriti? Na
sreću, ja bdijem i osluškujem.
- I, što čuješ?
- Zabrinjavajuće glasine; pokušavaju ti uništiti ugled.
- Henar?
- Tvoj stariji brat je posljednjih mjeseci vrlo suzdržan; ali na dvoru
se mogu čuti sve glasnije zamjerke.
- To su bezopasne gluposti.
- Ja ne mislim tako.
- Lako ću ukloniti sve te brbljivce sa svog puta!
- Neće ići tako lako - primijetio je Ameni. - Oni su spremni pružiti
ti otpor.
- Kad iziđu iz dvorskih hodnika ili iz dvorana za prijeme u svojim
raskošnim vilama, gube svaku hrabrost.
- Teorijski gledano potpuno si u pravu; ali ja strahujem od
udruženog otpora.
- Seti je odabrao nasljednika; sve ostalo su obična naklapanja.
- Misliš li da je Henar odustao?
- I sam si primijetio da je pokoran.
- Taj njegov stav me i zabrinjava; nikako nije njemu nalik!
- Previše brineš, prijatelju; Seti nas štiti.
«Dok bude na životu», pomisli Ameni, čvrsto odlučivši još jednom
Ramzesa upozoriti na opasno raspoloženje koje je sve više raslo.

Ramzesova i Nefertarina kći je živjela samo dva meseca; kržljava i

boležljiva, vratila se u carstvo sjena. Duboko pogođena, mlada žena
je istinski zabrinula liječnike; tijekom tri tjedna, Seti joj je
svakodnevnom hipnozom vraćao snagu, nužno potrebnu da svlada
tugu.
Regent se nije odvajao od supruge; Nefertari se nijednom nije
požalila. Neumitna smrt rado se ustremljavala na djecu, ne mareći
za njihovo podrijetlo. Iz ljubavi koju je osjećala prema Ramzesu
rodit će mu drugo dijete.
Mali Kha je bio zdravo dijete; dojilja je brinula o njemu, dok je
lijepa Izet zauzimala sve značajniji položaj u društvu Tebe.
Susretljivo je slušala žalopojke Dolante i njenog muža, čudeći se
nepravdi koju im je Ramzes nanio; u ovom velikom južnjačkom
gradu, svi su strahovali od regentovog ustoličenja, jer su ga
smatrali budućim tiraninom koji se neće obazirati na zakon boginje
Maat. Lijepa Izet se je pokušavala suprotstaviti
ovakvim tvrdnjama, ali nakon što su je zasuli gomilom činjenica
zašutjela je. Zar je moguće da je voljela tiranina željnog vlasti,
čudovište lišeno osjećaja?
Henarove su joj riječi po tko zna koji put prošle glavom.

Seti sebi više nije dopuštao nimalo odmora. Ono malo slobodnog
vremena provodio je s Ramzesom u vrtu palače, otac i sin su
razgovarali. Seti, koji nije bio sklon pisanju, prenosio je svoje pouke
usmenim putem. Drugi kraljevi su
zapisivali izreke da bi pripremili za vlast svog nasljednika;
faraon je više volio izravno poučiti mladi duh svojeg sina.
- Ovo znanje ti neće biti dovoljno - upozorio je - ali ono je jednako
štitu i maču jednog vojnika; pomoći će ti obraniti se i napasti. U
vremenima kada vlada blagostanje, svatko će u tome vidjeti svoju
zaslugu; kada vas zadesi nesreća, ti ćeš biti jedini krivac. Ako
napraviš neku pogrešku, nemoj nikoga optužiti. Preuzmi
odgovornost i ispravi grešku. Samo tako se pravedno vlada. Stalno
ispravljaj svoje ideje i svoje djelo. Došao
je trenutak da ti poklonim puno povjerenje i ovlastim te da me
zastupaš u poslovima upravljanja zemljom.
Iznenadna vijest nije oduševila Ramzesa; radije bi još niz godina
slušao oca.
- Jedno malo nubijsko selo se buni protiv uprave potkralja;
izvještaji koji su do mene stigli nisu potpuno jasni. Kreni tamo i
presudi u ime faraona.

Nubija je i dalje bita podjednako očaravajuća, pa je Ramzes gotovo

zaboravio da ne putuje zbog zabave. Ništa više nije pritiskalo
njegova pleća; topli zrak, povjetarac koji je njihao palme, žuta
pustinja i crvene stijene ispunjavali su mu dušu radošću. Došao je u
iskušenje da pošalje vojnike u Egipat i da sam nastavi lutati ovim
veličanstvenim predjelima.
Ali, nubijski potkralj već mu se ponizno klanjao, spremajući se
zasuti ga bujicom riječi.
- Je li vam moje izvješće koristilo?
- Seti ga je ocijenio zbrkanim.
- Međutim, situacija je jasna! To selo se pobunilo; treba ga sravniti
sa zemljom.
- Jeste li imali gubitaka?
- Ne, zahvaljujući mojem oprezu. Čekao sam da nam se vi
pridružite.
- Zašto niste odmah napali? Potkralj je počeo mucati.
- Kako možemo znati... Ako ih ima više od nas... Ako...
- Odvedite me tamo.
- Pripremio sam domjenak i prostoriju za odmor.
- Polazimo odmah.
- Po ovoj vrućini? Mislio sam da bi bilo zgodnije krajem dana.
Ramzesove dvokolice su se pokrenule.

Malo nubijsko selo je drijemalo na obali Nila; muškarci su muzli

krave, žene su kuhale ručak, gola djeca su se kupala u rijeci. Mršavi
psi su spavali na pragu koliba.
Egipatski vojnici su zauzeli položaj po okolnim brežuljcima;
njihova brojna nadmoć je bila zastrašujuća.
- Gdje su pobunjenici? - upitao je Ramzes potkralja.
- To su oni dolje. Ne dozvolite da vas zavara njihov miroljubiv
izgled.
Izvidnica je bila jasna: nijedan nubijski ratnik nije se skrivao u
okolici.
- Starješina ovog sela osporio je moju vlast - reče potkralj. -
Trebamo munjevito uzvratiti. U suprotnom, pobuna će se proširiti i
na druga plemena. Zauzmimo selo na prepad i istrijebimo ih;
njihov primjer će zaplašiti sve ostale.
Jedna žena je upravo primijetila egipatske vojnike; počela je vikati,
djeca su izišla iz vode i otrčala u kolibe gdje su se sakrili pokraj
svojih majki. Muškarci su zgrabili lukove, strijele i koplja i okupili
se nasred sela.
- Pogledajte! - uzviknuo je potkralj. - Zar nisam bio u pravu?
Starješina sela im se počeo približavati. Imao je ponosno držanje. U
kovrčavoj kosi su mu bila zadjenuta dva dugačka nojeva pera, a na
grudima je nosio crvenu vrpcu. U desnoj ruci je držao koplje
dugačko dva metra, ukrašeno trakama.
- Bojim se da će dati znak za napad - upozorio je potkralj. - Naši
strijelci bi ga trebali smjesta prikovati za zemlju!
- Ja ovdje zapovijedam - podsjetio ga je Ramzes.
- Neka nitko ne posegne za oružjem.
- Ali... Što mislite učiniti?
Ramzes je skinuo kacigu, oklop i štitnike za noge; spusti mač i
bodež i krenu niz kamenitu padinu.
- Veličanstvo, - urlao je potkralj - vratite se, ubit će vas!
Regent se spuštao ravnomjernim korakom, gledajući pravo u
Nubijca, mršavog starca šezdesetih godina.
Kada je zamahnuo svojim kopljem, Ramzes je pomislio kako se je
ipak nepromišljeno izložio opasnosti; ali zar je jedan stari nubijski
ratnik bio opasniji od divljeg bika.
- Tko si ti?
- Ja sam Ramzes, Setijev sin i egipatski regent. Nubijac je spustio
oružje.
- Ja sam ovdje vođa.
- Jesi, sve dok priznaješ zakon boginje Maat.
- Vaš potkralj, naš zaštitnik, ogriješio se o zakon.
- To je ozbiljna optužba.
- Ja sam poštovao svoje obveze, potkralj nije održao svoju riječ.
- Objasni o čemu se radi.
- Obećao nam je pšenicu u zamjenu za danak; gdje je ta pšenica?
- Gdje je danak?
- Dođi.
Krećući za starješinom sela, Ramzes je morao proći pokraj njegovih
ratnika. Potkralj, uvjeren da će ga ubiti ili uzeti za taoca, prekrio je
lice rukama. Ali ništa tome slično nije se dogodilo. Starješina je
regentu pokazao vreće pune zlatnog praha, kože pantera, lepeze i
nojeva jaja koja su toliko cijenili u otmjenim kućama Egipta.
- Ako pogazite obećanje, mi ćemo se boriti, čak i pod cijenu
vlastitog života; nitko ne može živjeti u svijetu u kojem se ne
poštuje zadana riječ.
- Neće biti sukoba - reče Ramzes. - Kao što je obećano, dobit ćeš
pšenicu.
Henar bi rado optužio Ramzesa za kukavičluk pred nubijskim
pobunjenicima, ali potkralj mu je savjetovao da se ne služi tim
sredstvom. Na njihovom dugom tajnom sastanku, potkralj je
ispričao kako Ramzesova popularnost raste u vojsci. Vojnici su se
divili njegovoj hrabrosti, strasti i sposobnosti brzog donošenja
odluka. S takvim zapovjednikom nisu se bojali nijednog neprijatelja;
ako Henar Ramzesa proglasi kukavicom, to će mu se osvetiti.
Faraonov stariji sin je priznao savjetniku da je u pravu. Bilo bi
nezgodno izgubiti kontrolu nad vojskom. Ali i ona će se morati
pokoriti zapovijedima novog gospodara Dviju zemalja. U Egiptu,
sirova snaga nije bila dovoljna da bi se vladalo; podrška dvora i
vrhovnih svećenika, naprotiv, nije smjela izostati.
Ramzes je sve više uživao glas neustrašivog i opasnog ratnika; dok
Seti bude držao uzde vlasti, mladić neće ništa poduzimati na svoju
ruku. Ali poslije... Sklon žestokim bitkama s neprijateljima, neće li
se upustiti u bezumne pothvate koji Egiptu mogu samo donijeti
štetu?
Kao što je Henar stalno isticao, sam Seti se je radije odlučio sklopiti
primirje s Hetitima, nego krenuti u krvavo osvajanje njihovog
teritorija i slavne utvrde u Kadeshu. Bi li Ramzes postupio tako
mudro? Uglednici su mrzili rat; kako su vodili udoban i miran
život, bojali su se borbenih generala. Zemlji nije bio potreban junak
koji može izazvati velike sukobe i Bliski istok opustošiti ognjem i
mačem. Ako se moglo suditi po izvješćima poslanika na
dužnostima u stranim zemljama, Hetiti su izabrali put mira i
odustali su od osvajanja Egipta. Stoga, osoba nalik Ramzesu nije
bila potrebna zemlji, štoviše, mogao joj je ozbiljno nastetiti. Ako se
svojeglavo bude držao osvajačkih namjera, zar ga ne bi trebalo
ukloniti?
Henarove tvrdnje su postigle cilj; mnogi su ih ocijenili točnim. Nisu
li činjenice bile na njegovoj strani? Tijekom putovanja u Deltu, gdje
je uvjerio dvojicu oblasnih upravnika da ga podrže poslije Setijeve
smrti, primio je Ashu u raskošnoj kabini svoje lađe. Njegov kuhar je
spremio vrlo ukusan obrok, uz kojeg je odabrao izvrsno bijelo vino
s okusom svježeg voća.
Kao i obično, mladi diplomat je izgledao otmjeno, pa čak i pomalo
naduto; njegove živahne oči katkad su zbunjivale, ali njegov
sladunjav glas i nepokolebljivi mir kojim je zračio djelovali su
umirujuće. Ostane li do kraja odan, Henar će od njega napraviti
odličnog ministra vanjskih poslova.
Asha je malo jeo, a još manje pio.
- Zar vam se ručak ne sviđa?
- Oprostite, zabrinut sam.
- Imate osobnih problema?
- Ne, nijedan.
- Da vam netko ne stoji na putu napretka u ministarstvu?
- Naprotiv.
- Ramzes... Sigurno je Ramzes! Otkrio je da surađujemo.
- Smirite se, nitko ne zna za našu tajnu.
- Što vas onda brine?
- Hetiti.
- Izvješća koja stižu na dvor sasvim su umirujuća, njihove
ratoborne namjere su nestale.
-To je, naime, javno mnijenje.
- Što njemu nedostaje?
- Suviše je površno; osim ako moje starješine ne žele remetiti
Setijev mir i zamarati ga mračnim predviđanjima.
- Imate li provjerene podatke?
- Hetiti nisu neobrazovani divljaci; kako im oružani sukob nije
donio pobjedu, pribjegli su lukavstvu.
- Podmititi će nekoliko mjesnih silnika i potajno će plesti svoje
bijedne spletke.
- Takvo je, zapravo, mišljenje vojnih stručnjaka.
- Ali, nije i vaše?
- Sve manje i manje.
- Čega se zapravo bojite?
- Da Hetiti ne ispletu mrežu u našim protektoratima i uhvate nas u
zamku.
- To je malo vjerojatno; dogodi li se bilo kakva izdaja u
protektoratima, Seti će pokrenuti vojsku.
- Seti nije obaviješten.
Henar je ozbiljno shvatio upozorenja mladog diplomata; do sada je
pokazao izuzetnu bistrinu.
- Je li takva mogućnost neizbježna?
- Hetiti su usvojili strategiju koja je spora, ali sigurna; za četiri do
pet godina će biti spremni.
- Nastavite pratiti njihovo ponašanje, ali ne pričajte o tome nikome
osim meni.
- Vi tražite mnogo od mene.
- Mnogo ćete i dobiti.

Rbarsko selo je živjelo mirno, bez mnogo uzbuđenja. ..Kako se

nalazilo na obali mora, bilo je pod zaštitom odreda policajaca koji
se sastojao od desetak ljudi zaduženih za kontrolu plovidbe. Ovaj
posao nije zahtijevao poseban napor; tek s vremena na vrijeme,
neka bi egipatska lađa otplovila put sjevera. Zapovjednik odreda,
debeljuškasti šezdesetogodišnjak, upisao bi na jednoj pločici
njezino ime i dan prolaska. A brodovi koji su se vraćali iz
inozemstva, uplovljavali su u Egipat kroz drugo ušće Nila.
Policajci su pomagali ribarima izvlačiti mreže i održavati čamce;
obilno su se hranili ulovljenom ribom, a u dane praznika,
zapovjednik odreda bi pristao razdijeliti obroke vina koje je svakih
petnaest dana dolazilo iz državnih skladišta.
Igra delfina bila je omiljena zabava male zajednice; nisu se mogli
nagledati njihovih skladnih skokova i veselog utrkivanja. Uvečer bi
jedan stari ribar pričao priče, ovdje u blizini, u močvarama, boginja
Izida se sakrila sa svojim djetetom, Horusom, da bi ga spasila od
Setovog gnjeva.
- Zapovjednice, lađa!
Ispružen na asuri, u vrijeme popodnevnog odmora, policajac nije
želio ustati.
bolje.
- Daj mu znak i zapisi ime.
- Ide ravno prema nama.
- Nemoguće. Sigurno nisi dobro vidio. Pogledaj malo
- Ide prema nama, siguran sam.
Zapovjednik je ustao, sada već zabrinut; nije bio dan dostave vina.
Od razrijeđenog piva koje je popio ne bi mogao imati takva
priviđenja.
Sa plaže se jasno vidjelo da se velika lađa približava selu.
- Nije egipatska...
Nijedna grčka lađa nije smjela pristati na ovom mjestu. Zapovijed je
bila jasna ako se nešto takvo dogodi - odbiti uljeza i naložiti mu da
nastavi ploviti prema zapadu gdje će ga dočekati faraonova
mornarica.
- Naoružajte se - zapovjedio je zapovjednik svojim ljudima, već
odviknutim od baratanja kopljem, mačem, lukom i štitom.
Na toj čudnoj lađi nalazili su se ljudi tamne puti, kovrčavih brkova,
s kacigama ukrašenim rogovima; na grudima su imali metalne
oklope, a bili su naoružani oštrim mačevima i okruglim štitovima.
Na pramcu je stajao - div.
Izgledao je toliko zastrašujuće da su egipatski policajci ustuknuli.
- Demon - promucao je jedan od njih.
- To je samo čovjek - viknuo je zapovjednik. - Oborite
ga-
Dva su strijelca istovremeno zgrabila lukove; prva
strijela se izgubila u zraku, druga je jurila ravno u tijelo diva, ali
ovaj ju je presjekao mačem prije no što ga je dotakla.
- Tamo! - viknuo je jedan policajac. - Druga lađa!
- Ovo je neprijateljski napad, invazija - reče zapovjednik. -
Povlačimo se.
Ramzes je bio sretan.
Otkrivao je osjećaj sreće snažan poput južnog vjetra, a nježan poput
sjeverca. Nefertari je ispunjavala svaki njegov trenutak, brisala
brige, usmjeravala misli ka svjetlosti. Pokraj nje, dani su odisali
blagošću i vedrinom. Mlada žena je znala opustiti supruga ne
gaseći vatru koja ga je pokretala. Ali ova mlada žena je
nagovješćivala i čudnu, brigama ispunjenu budućnost koja je pred
njima, dane vladavine.
Nefertari ga je zbunjivala. Bilo je jasno da bi se mogla zadovoljiti i
mirnim, udobnim životom obične supruge, ali odisala je
nedostižnim dostojanstvom jedne kraljice. Kakva ih sudbina čeka,
hoće li gospodariti ili služiti svojem narodu? Nefertari je bila
zagonetka, zagonetka s očaravajućim osmijehom, tako nalik
osmijehu boginje Hator, onom kojeg je vidio u grobnici prvog
Ramzesa, svog pretka.
Lijepa Izet predstavljala je zemlju, Nefertari nebo; Ramzesu je bila
potrebna i jedna i druga, ali prema prvoj je osjećao samo strast i
požudu. Nefertari je poklanjao ljubav.
Seti je promatrao zalazak sunca. Kada ga Ramzes pozdravi, palača
je već bila utonula u mrak. Kralj još nije upalio svjetiljku.
- Dobio sam uznemirujući izvještaj policije Delte - priopćio je
sinu. - Moji savjetnici misle da je riječ o manjem izgredu, ali sam
uvjeren da griješe.
- Što se dogodilo?
- Gusari su napali jedno naše ribarsko selo, na obali
Sredozemlja; policajci zaduženi za nadzor obale su se povukli, ali
tvrde da vladaju situacijom.
- Zar bi mogli lagati?
- Ti ćeš provjeriti.
- Zašto ste tako sumnjičavi?
- Ti gusari su opasni i okrutni. Ako pokušaju prodrijeti dublje u
našu zemlju, mogu napraviti strašne stvari.
Ramzes osjeti bijes.
- Zar je obalna policija nesposobna očuvati našu sigurnost?
- Odgovorni su možda podcijenili opasnost.
- Odmah ću krenuti.
Kralj se ponovno zagledao u sunce na zalasku; volio bi krenuti sa
svojim sinom, ponovo vidjeti močvarni krajolik Delte, osnažiti
svojom prisutnošću vojsku koja je s njim na čelu bila utjelovljenje
moći Egipta. Ali poslije četrnaest godina vladavine, bolest ga je
nagrizala; na sreću, snaga koja ga je polako napuštala prelazila je u
tijelo njegovog nasljednika.
Policajci su se grupirali na tridesetak kilometara od morske obale, u
malom selu na obali jednog rukavca Nila; na brzinu su podigli
drvenu utvrdu, očekujući pomoć. Kada su stigle jedinice kojima je
zapovijedao regent, izišli su iz zaklona i potrčali prema spasiteljima.
U trku ih je predvodio njihov debeljuškasti zapovjednik.
Kada je ugledao Ramzesa pao je pod njegove noge.
- Svi smo živi i zdravi, Veličanstvo! Nitko nije čak niti ranjen.
- Ustanite.
Radost je nestala s lica policajaca. Stajali su nepokretni.
- Mi... mi nismo bili dovoljno brojni da se suprotstavimo. Gusari bi
nas sve poubijali.
- Znate li smjer njihovog kretanja?
- Nisu napustili obalu već su zauzeli drugo selo.
- Zbog vašeg kukavičluka!
- Veličanstvo... Borba bi bila uzaludna i neravnopravna.
- Mičite mi se s puta.
Zapovjednik policije je odskočio u stranu, zabivši nos u prašinu.
Nije niti stigao vidjeti regentove dvokolice koje su krenule prema
kraljevskoj lađi veličanstvene flote koja je stigla iz Memphisa. Čim
se ukrcao, Ramzes je zapovjedio da zaplove prema sjeveru. Kipteći
od bijesa, zbog gusara i nesposobnosti svojih policajaca podjednako,
regent je tražio od veslača da daju sve od sebe. Njegov gnjev se nije
smanjivao, širio se i prelazio na njegove ljude. Sada su svi jedva
čekali da vrate red i sigurnost morskoj granici Egipta.
Ramzes je jurio naprijed.
Nakon što su se usidrili u dva zauzeta sela, gusari su u nedoumici
razmišljali što dalje poduzeti. Uživati u pobjedi, proširiti svoju vlast
duž obale ili se s plijenom ukrcati natrag na brodove i kasnije se
vratiti.
Ramzesov napad ih je zatekao za doručkom, dok su pekli ribu.
Usprkos brojčanoj nadmoćnosti protivnika, gusari su se branili
nevjerojatnom žestinom. Samo je div pokosio dvadesetak
egipatskih pješaka prije no što su ga ostali svladali.
Više od polovine gusara je ubijeno, lađa im je gorjela, ali njihov
vođa je odbijao pognuti glavu pred Ramzesom. - Kako se zoveš?
- Seramana.
- Od kuda dolaziš?
- Sa Sardinije. Pobijedio si me, ali druge lađe sa Sardinije će me
osvetiti; na desetine njih će napasti vašu obalu i ti ih nećeš moći
zaustaviti. Mi želimo bogatstvo Egipta i imat ćemo ga.
- Smisao našeg života je u osvajanju; vaši jadni vojnici neće nam se
dugo opirati.
Osupnut gusarevom drskošću, jedan Ramzesov vojnik je podignuo
sjekiru u namjeri da mu smrska lubanju.
-Natrag! - naredio je Ramzes okrećući se svojim vojnicima. - Koji od
vas pristaje sam se boriti protiv ovog barbara?
Nije bilo dobrovoljaca.
Seramana se je počeo cerekati.
- Kakvi ste vi ratnici!
- Što želiš?
Pitanje je iznenadilo diva.
- Bogatstvo, naravno! Onda žene, najbolje vino, vilu s imanjem...
- Ako ti sve to dam, pristaješ li biti zapovjednik moje tjelesne garde?
Oči diva su se raširile preko pola lica.
- Zašto me odmah ne ubiješ umjesto da od mene praviš budalu!
- Pravi ratnik donosi odluku u trenutku. Želiš li umrijeti ili mi
služiti?
- Neka me oslobode!
Puni straha i opreza, prišla su mu dva vojnika i odvezala ruke.
Ramzes je bio visok, ali Seramana ga je nadvisio za glavu. Napravio
je dva koraka prema regentu, egipatski strijelci su uperili prema
njemu svoje strijele. Ako se baci na Ramzesa u namjeri da ga zadavi
svojim ručetinama, hoće li ga uspjeti oboriti prije no što ozlijedi
faraonovog sina?
Ramzes je prepoznao u očima diva sa Sardinije želju za ubijanjem,
ali nije se pomaknuo. Stajao je na mjestu kao da ga ništa nije brinulo.
Njegov protivnik je opazio da u regentu nema straha.
Seramana je kleknuo na jedno koljeno i pognuo glavu.
- Zapovjedi i ja ću se pokoriti.

Emfiško visoko društvo bilo je zgranuto. Nije li .ono davalo

dovoljno hrabrih sinova za vojsku, nisu li oni bili dostojni čuvati
regenta? Jedan barbarin na čelu njegove tjelesne garde bio je uvreda
za plemstvo. Iako je, po općem mišljenju, prisutnost Seramane koji
je zadržao svoju čudnu gusarsku odjeću, uistinu djelovala
obeshrabrujuće za sve koji misle princu nauditi. Doduše, ostale
gusare okrivljene za pljačku, poslali su u rudnike gdje će izdržavati
kaznu, ali njihov je vođa sada zauzimao položaj na kojem su mu
mnogi zavidjeli. Ako zarije Ramzesu nož u leđa, nitko neće žaliti
regenta.
Henar se radovao novom pogrešnom koraku svog brata; ta
uvredljiva odluka dokazivala je da poštuje samo sirovu snagu. Zar
nije prezirao gozbe i prijeme i, umjesto toga, na konju odlazio u
beskrajne šetnje pustinjom, stalno se uvježbavao u rukovanju
lukom i mačem, obožavao opasne igre sa svojim lavom?
Seramana je postao njegov povlašteni partner u vježbanju. Jedan su
drugog naučili svemu što su znali. Borili su se goloruki i s oružjem i
na kraju su spojili snagu jednoga i umijeće drugoga. Egipćani
kojima je div zapovijedao nijednom se nisu požalili. I oni su prošli
žestoku obuku i postali elitni vojnici, s odličnim uvjetima smještaja
i još boljom hranom. Ramzes je održao obećanje. Seramana je
postao vlasnik vile s osam soba, bunarom i vrtom u kojem je
zasađeno drveće. Podrum je bio pun amfora sa starim vinom, a u
njegovoj
postelji dočekivale su ga vrlo susretljive ljepotice iz Libije i
Numibije i same opčinjene stasom ovog stranca.
Iako je ostao vjeran svojoj kacigi, oklopu, maču i okruglom štitu,
div je zaboravio Sardiniju. Tamo je bio siromašan i prezren; u
Egiptu bogat i poštovan! Prema Ramzesu je gajio beskrajnu
zahvalnost. Nije mu samo spasio život, već mu je omogućio onaj o
kojem je sanjao. Tko god pokuša ozlijediti regenta, imat će prvo
posla s njim.
Četrnaeste godine Setijeve vladavine, predznaci su nagovještavali
slabu poplavu i nedovoljan porast razine vode prijetio je izazvati
glad. Kada su loše vijesti potvrdili i asuanski stručnjaci, detaljnim
ispitivanjem vodostaja i pažljivim proučavanjem dokumentacije,
kralj je k sebi pozvao Ramzesa. Usprkos umoru koji ga više nije
napuštao, faraon je odveo sina u Gebel Silsilu, na mjesto gdje su se
obale skoro spajale. Prema drevnim vjerovanjima, Hapi, energija
poplave, na ovom mjestu izlazi iz dvije špilje, stvarajući čistu, živu
vodu.
Da bi se ponovo uspostavio sklad, Seti je rijeci darovao pedeset i
četiri ćupa mlijeka, tri stotine komada kruha od bijelog brašna,
sedamdeset okruglih kolača, dvadeset osam zdjelica meda,
dvadeset osam košarica grožđa, dvadeset četiri košarice smokava,
dvadeset osam košarica datulja, nar, plodove perseje, krastavce,
grah, male kipove od fajansa, četrdeset osam vrčeva tamjana, zlato,
srebro, bakar, alabaster, guske, krokodila i nilskog konja.
Tri dana kasnije, vodostaj je porastao, ali nedovoljno; preostajala im
je samo nada.

Kuća života u Heliopolisu bila je najstarija u Egiptu. U njoj su

pohranjene knjige koje su čuvale tajne neba i zemlje, u njoj su
skrivani tajni obredi, mape neba, kraljevski ljetopisi, proročanstva,
zapisi o mitovima, tekstovi iz medicine i geometrije, sanjarice,
rječnici hijeroglifa, priručnici iz arhitekture, kiparstva i slikarstva,
popisi obrednih predmeta koje je morao imati svaki hram,
kalendari praznika, zbirke obrednih riječi, Mudrosti koje su pisali
drevni pisci i tekstovi "pretvaranja u svjetlost", koji su omogućavali
putovanje u drugi svijet.
- Za jednog faraona - izjavio je Seti - nema važnijeg mjesta. Kada te
proganja sumnja, dođi ovamo i odgovor ovdje potraži. Kuća života
je prošlost, sadašnjost i budućnost Egipta; proučavaj ove tekstove,
skupljaj pouke i razumjet ćeš, kao što sam i ja razumio.
Seti je zatražio od starješine Kuće života, postarijeg svećenika koji
više nije imao nikakvog dodira s vanjskim svijetom, da mu donese
Knjigu Nila. Zadatak je izvršio jedan obrednik. Ramzes ga je
prepoznao.
- Zar ti nisi Bakhen, nadzornik kraljevih konjušnica?
- Bio sam nekada, ali sam istovremeno služio i hramu. Sa
napunjenom dvadeset i prvom godinom života napustio sam
svjetovni posao.
Snažne tjelesne građe, četvrtastog, neuglednog lica, na kojem više
nije bilo kratke brade koja je njegovom licu davala izraz grubosti,
snažnih ruku, ozbiljnog promuklog glasa, Bakhen nije nalikovao
čovjeku od znanja koji je život posvetio proučavanju mudrosti
predaka. Odmotao je papirus na kamenom stolu i povukao se.
- Nemoj podcijeniti ovog čovjeka - upozorio ga je Seti. - Za nekoliko
tjedana otići će u Tebu i postati Amonov sluga u Karnaku. Njegova
sudbina ponovno će se susresti s tvojom.
Kralj je počeo čitati dragocjeni dokument koji su napisali njegovi
prethodnici iz treće dinastije, prije više od trinaest stoljeća. Kako je
bio povezan s duhom Nila, ukazivao je na korake koje treba
poduzeti da se zadovolji rijeka u vrijeme nedovoljnih poplava.
Seti je pronašao rješenje; žrtva koju je prinosio u Gebel Silsili mora
se ponoviti u Asuanu, Tebi i Memphisu. Seti se je vratio iscrpljen s
dugog putovanja ali kada su mu glasnici prenijeli vijest da je porast
razine vode skoro normalan energično je zapovjedio mjesnim
upraviteljima da s pojačanom pažnjom nadgledaju jačinu brana i
bazena za prikupljanje vode. Kako su jedva izbjegli nesreću, nisu
više smjeli izgubiti nijednu kap vode.
Kralj je, sve mršavijeg i bljeđeg lica, svakoga jutra pozivao Ramzesa
i pričao mu o Maat, boginji pravde koja je simbolično predstavljana
kao žena krhke vanjštine ili kao pero-vodilja, koje je usmjeravalo let
ptica. Međutim, jedino je ona smjela vladati da bi se održalo
jedinstvo među bićima; zahvaljujući poštivanju božanskog načela,
sunce će prihvatiti da sja, žito da raste, slabi će biti zaštićeni od
moćnih, razumijevanje i međusobno pomaganje bit će svakodnevni
zakoni Egipta. Od faraona se očekuje da se poziva na Maat i da
primjenjuje njezin zakon, da se rukovodi pravednošću koja je
važnija od tisuću slavnih djela.
Ove su riječi hranile Ramzesovu dušu, ali nije se usudio oca pitati
za zdravlje, svjestan da se faraon odvajao od svakodnevice i
promatrao jedan drugi svijet, čiju je energiju prenosio na sina.
Ramzes je osjećao da ne smije uludo provesti niti jedan trenutak s
ocem, pa je svjesno zanemario Nefertari, Amenija i svakodnevne
poslove. Svu svoju pažnju usmjerio je na riječi koje mu je prenosio
faraon.
Supruga ga je podržala; uz Amenijevu pomoć oslobodio se je
glavnine svakodnevnih obaveza i potpuno se posvetio ulozi
Setijevog sluge, učenika i nasljednika njegove snage.
Sudeći po izvješćima koja je dobivao, sumnje više nije bilo. Bolest
koja je nagrizala Setija se je nezaustavljivo širila. Neutješan, sa
suzama u očima, Henar je prenosio dvorom strašnu vijest i
zapovjedio da je priopće i Amonovom vrhovnom svećeniku i
mjesnim upraviteljima. Liječnici su
gajili nadu u kraljevo ozdravljenje, ali i strahovali od onog
najgoreg. Strašnu nesreću pratilo je još jedno zlo, Ramzesova
krunidba.
Oni koji su to željeli spriječiti i podržati Henara morali
su biti spremni. Znali su da će Henar pokušati uvjeriti brata
"kako nije dorastao ulozi vladara, ali hoće li ovaj poslušati glas
razuma? U interesu spašavanja zemlje, možda je vrijedilo razmisliti
i o nekom drugom rješenju. Čak i onom naizgled nedopustivom,
fizičkom uklanjanju nedoraslog regenta sklonog ratnim
pustolovinama koje bi mogle uništiti Egipat.
Henarove umjerene, razumne riječi naišle su na odobravanje; svi su
željeli da Setijeva vladavina još dugo potraje, ali pripremili su se na
najgore.
Menelajevi grčki vojnici, preobraćeni u trgovce, počeli su čistiti
oružje. Na zapovijed svog kralja, pretvorit će se u vojsku koja će biti
utoliko opasnija što nitko neće ni pomisliti da su mirni stranci,
stopljeni s domaćim stanovništvom, u stanju izazvati prevrat. Kako
se pobuna bližila, lakedemonski vladar je sve više izgarao u želji za
sukobom. Njegov teški mač će sijevati na sve strane, zabijat će ga u
trbuhe i prsa, odsijecati će udove i razbijati lubanje s istom silinom
kao na trojanskom bojnom polju. Onda će se vratiti kući s Helenom
i naplatiti njezine grijehe i nevjeru.
Henar je trljao ruke; raznovrsnost i ugled njegovih saveznika
obećavali su uspjeh. Ipak, jedna osoba mu je smetala: Seramana sa
Sardinije. Kad ga je postavio za zapovjednika svoje tjelesne garde,
Ramzes je, i ne znajući, osujetio plan svog brata koji je podmetnuo
jednog grčkog časnika u regentovo osiguranje. Najamnik se, na
nesreću, neće moći približiti Ramzesu bez odobrenja diva.
Zaključak se sam nametao:
Menelaj će morati smaknuti čovjeka sa Sardinije čiji nestanak
nikoga neće uzbuditi.
Henarov plan je bio razrađen do najmanje pojedinosti; preostalo je
samo pričekati Setijevu smrt i tada će dati znak za akciju.
- Otac te neće primiti ovog jutra - rekla je Tuja slomljena glasa.
- Zar se njegovo stanje pogoršalo? - upitao je Ramzes.
- Njegov kirurg je odustao od operacije; da bi mu ublažio bolove
prepisao je snažno uspavljujuće sredstvo na bazi mandragore.
Tuja je zadržala dostojanstveno držanje, ali je iz njenih riječi izbijala
tuga.
- Kaži mi istinu: ima li ikakve nade?
- Ne vjerujem, tijelo mu je previše oslabilo. Usprkos svojoj snažnoj
građi, tvoj otac se je morao više odmarati. Ali kako uvjeriti jednog
faraona da ne brine za sreću svog naroda?
Ramzes je ugledao suze u očima svoje majke i privio je uza sebe.
- Seti se ne boji smrti; njegovo vječno boravište je završeno,
spreman je pojaviti se pred Ozirisom i sucima drugog svijeta. Kada
njegova djela budu stavljena pred njega, neće morati strahovati od
čudovišta koje proždire izdajice boginje Maat. Takva je presuda
koju ću ja izreći na ovom svijetu.
- Kako ti mogu pomoći?
- Spremi se, sine; spremi se ovjekovječiti ime svojeg oca, spremi se
krenuti stopama svojih predaka i suočiti se s nepoznatim licima
sudbine.
Setau i Lotosov Cvijet su izišli s prvim mrakom. Voda se je povukla
s niskih polja i priroda je povratila uobičajeni izgled; iako je bila
slaba, poplava je očistila zemlju, oslobodila je brojnih glodavaca i
gmazova koji su se podavili u svojim jazbinama. Oni koji su
preživjeli bili su najotporniji i najlukaviji; stoga je otrov s kraja ljeta
imao iznimne karakteristike.
Lovac na zmije bacio je oko na dio istočne pustinje koji je dobro
poznavao; tu su živjele veličanstvene kobre sa smrtonosnim
ugrizom. Setau se uputio prema leglu najveće među njima, koja je
imala ustaljene navike. Lotosov Cvijet je bosonoga koračala za njim;
unatoč njenom iskustvu i hladnokrvnosti, odbijao ju je izlagati i
najmanjoj opasnosti. Lijepa Nubijka je nosila račvastu motku,
platnenu vreću i bočicu; prikovati gmaza za zemlju i natjerati ga da
izbaci svoj otrov za nju nije bio težak zadatak.
Pun mjesec je obasjavao pustinju; izazivao je zmije i mamio da
izmile iz svog legla. Setau je tiho pjevušio, naglašavajući duboke
tonove koji su se sviđali kobrama. Na mjestu koje je otkrio,
udubljenje između dva pljosnata kamena i vijugav trag u pijesku
ukazivali su na prolazak ogromnog gmaza.
Setau je sjeo i nastavio pjevati; kobra se je već trebala pojaviti.
Lotosov Cvijet se bacila na zemlju, poput plivačice koja skače u
vodu; zapanjen, Setau je ugledao kako se bori sa crnom kobrom
kojoj je kanio postaviti klopku. Borba je trajala kratko i Nubijka
gurnu zmiju u vreću.
- Spremala se je napasti te odostraga - objasnila je. - To je više nego
čudno - zamislio se Setau. - Ako su zmije poludjele sprema se
veliko zlo.

Jer nećemo imati ni najmanjeg predaha", počeo je recitirati Homer,

„sve do časa kada će noć doći da nas razdvoji i umiri naš žar. Pod
teškim štitom koji čuva cijelo tijelo, grudi će biti natopljene znojem;
ruka će ostati na balčaku."
- Meni se čini da stihovi iz vaše Ilijade najavljuju novi rat? - rekao
je Ramzes.
- Ja govorim samo o prošlosti.
- Ne proriče li ona budućnost?
- Egipat me počinje osvajati; ne bih ga volio vidjeti kako tone u
kaos.
- Čemu taj strah?
- Pratim što se događa među mojim sunarodnjacima; zabrinjava
me njihovo nedavno komešanje. Čovjek bi se zakleo da im je krv
uzavrela kao pred trojanskim bedemima.
- Znate li nešto više o tome?
- Ja sam samo pjesnik kojeg vid počinje napuštati.
Helena je zahvalila kraljici Tuji što ju je pristala primiti, iako je
prolazila kroz vrlo teške trenutke. Na licu velike kraljevske supruge,
koje je bilo dotjerano s profinjenošću, nije bilo ni traga patnji.
- Ne znam kako...
- Riječi su suvišne, Helena.
- Moja bol je iskrena, molim bogove za kraljevo zdravlje.
- Budite blagoslovljeni zbog toga; i ja se obraćam nevidljivom.
- Zabrinuta sam, tako sam zabrinuta...
- Čega se bojite?
- Menelaj je dobro raspoložen, suviše dobro raspoložen; on, koji je
uvijek tmuran, sada kao da slavi pobjedu. Dakle, uvjeren je da će
me uskoro odvesti u Grčku!
- Čak i ako nas Seti napusti, bit ćete zaštićeni.
- Bojim se da neće tako biti, Veličanstvo.
- Menelaj je moj gost; on nema pravo odlučivati.
- Mogu li ostati ovdje, u ovoj palači, pokraj vas!
- Smirite se, Helena; ništa vam se neće dogoditi. Usprkos
kraljičinim umirujućim riječima, Helena se
bojala Menelajeve opake naravi: njegovo držanje je bilo dokaz da
sprema zavjeru kako bi svoju ženu izveo iz Egipta. Je li skora
Setijeva smrt bila prilika o kojoj je sanjao? Helena je odlučila saznati
više o smicalicama svog muža; možda je Tujin život bio u opasnosti.
Kada Menelaj nije dobivao ono što želi, uvijek je pribjegavao sili. I
dugo, već previše dugo, njegova nasilna priroda nije dolazila do
izražaja.
Ameni je čitao pismo koje je Dolanta poslala Ramzesu.
Voljeni brate,
Moj muž i ja brinemo za tvoje zdravlje i još više za zdravlje našeg
duboko poštovanog oca, faraona Setija; sudeći prema glasinama, on
je ozbiljno bolestan. Nije li došlo vrijeme da nam oprostiš? Meni je
mjesto u Memphisu; vjerujući u tvoju dobrotu, uvjerena sam da ćeš
zaboraviti grešku mog muža i da ćeš mu dozvoliti da Setiju i Tuji,
zajedno sa mnom, izrazi svoju odanost. U ovim bolnim trenucima,
jedni drugima moramo pružiti utjehu koja nam je svima potrebna;
nije li najvažnije da ponovno budemo složna obitelj, a ne robovi
prošlosti? Nadajući se tvojoj milosti, Sari i ja čekamo tvoj odgovor s
nestrpljenjem.
- Pročitaj ponovno, ali polako - zatražio je Ramzes. Ameni je
poslušao, vrpoljeći se.
- Ja - promrmlja on - ne bih odgovorio.
- Uzmi prazan papirus.
- Je li pametno popustiti?
- Dolanta je moja sestra, Ameni.
- Ne vjerujem da bi plakala ako ja stradam; ali ja ne pripadam
kraljevskoj obitelji.
- Stvarno si ogorčen!
- Samilost nije uvijek dobra vodilja; tvoja sestra i njen muž će te
prvom prilikom izdati.
- Piši, Ameni.
- Boli me ruka; zar ne želiš sam napisati pismo svojoj sestri?
- Piši, molim te.
Ameni je ljutito raširio papirus ispred sebe.
- Tekst će biti kratak: „Ne pomišljajte se vratiti u Memphis, jer ćete
biti izvedeni pred sud. I držite se podalje od faraona."
Amenijev kalamus je veselo klizio papirusom.
Dolanta je duge sate provela u društvu lijepe Izet. Pokazala joj je
Ramzesovo uvredljivo pismo. Nisu li regentova nepopustljivost,
grubost i hladno srce nagovještavali mračnu budućnost njegovoj
ljubavnici i sinu?
Moralo se priznati da je Henar bio u pravu kad je osudio slabosti
svojeg brata; samo ga je neograničena vlast zanimala. Oko sebe će
sijati zlo i propast. Usprkos privrženosti koju je osjećala prema
njemu, lijepa Izet nije imala drugog izbora. Mora se suprotstaviti
Ramzesu. Čak je i Dolanta, njegova rođena sestra, bila prisiljena
učiniti isto. Henar je bio budućnost Egipta. Lijepa Izet će morati
zaboraviti Ramzesa, udati se za novog gospodara zemlje i stvoriti
pravu obitelj.
Sari je dodao da su Amonov vrhovni svećenik i mnogi drugi
uglednici dijelili Henarovo mišljenje i da će ga podržati kada,
nakon Setijeve smrti, istakne svoje pravo na nasljeđe prijestolja.
Kako je bila upozorena na vrijeme, sudbina lijepe Izet je bila u
njezinim rukama.
Kad je Mojsije stigao na gradilište, već je svanulo, ali nijedan klesar
nije bio na poslu. Dan je bio kao i svaki drugi, a radna odgovornost
ovih odabranih radnika nije se smjela dovesti u pitanje; u njihovom
bratstvu, svaki izostanak je morao bio opravdan.
Ali dvorana sa stupovima u Karnaku, najveća u Egiptu kada se
završi, bila je pusta. Prvi put, Židov je mogao uživati u tišini koju
nije narušavala pjesma maljeva i dlijeta. Promatrao je božanske
likove uklesane na stupovima i divio se prizorima prinošenja žrtve
koji su sjedinjavali faraona sa božanstvima; svetost se ovdje
očitovala snagom koja je nadilazila ljudsku dušu.
Mojsije je ostao satima sam, osjećajući kao da njemu ovo mjesto
pripada, magično mjesto koje će sutra udomiti sile stvaranja nužne
za opstanak Egipta. Ali, jesu li one bile najbolji izraz božanskog?
Konačno je ugledao nadzornika koji je dolazio pokupiti
zaboravljeni alat u podnožju jednog stuba.
- Zašto ste prekinuli rad?
- Zar vas nisu obavijestili?
- Vraćam se iz kamenoloma u Gebel Silsili.
- Graditelj nam je jučer priopćio da gradilište od ovog jutra prestaje
s radom.
- Iz kojeg razloga?
- Faraon osobno nam je trebao predati cjelokupan plan rada, ali ga
je nešto zadržalo u Memphisu. Kada sljedeći puta dođe u Tebu,
moći ćemo nastaviti s poslom.
Ovo objašnjenje nije zadovoljilo Mojsija; osim ako nije bio ozbiljno
bolestan, što bi drugo spriječilo Setija da dođe u Tebu i posveti se
tako značajnoj građevini?
Setijeva smrt... Tko bi se tome nadao? Ramzes je sigurno očajan.
Mojsije je odlučio ukrcati se na prvu lađu koja plovi prema
Memphisu.
- Priđi, Ramzese.
Seti je ležao na postelji od pozlaćenog drveta, postavljenoj pokraj
prozora kroz koji su zraci zalazećeg sunca prodirali u sobu i
obasjavali njegovo lice, čiji je spokojan izraz iznenadio njegovog
sina. .
Nada se vratila u srce regenta! Seti je ponovno imao snage primiti
Ramzesa, znaci bolesti su nestali. Izgledalo je da faraon pobjeđuje
smrt.
- Faraon je slika tvorca koji je sam sebe stvorio - izjavio je Seti. - On
se brine da Maat bude na mjestu koje zaslužuje. Čini milostiva djela,
Ramzese, budi pastir svojeg naroda, daruj život ljudskim bićima,
velikim i malim, budi stalno budan, trudi se u svakoj prilici raditi
za opće dobro.
- To je vaša uloga, oče, i još dugo ćete je obavljati.
- Vidio sam svoju smrt, ona se približava; ima lice boginje Zapada,
mlado i nasmiješeno. To nije poraz, Ramzese, već putovanje.
Putovanje u beskraj svemira za koje sam se pripremio i za koje ćeš
se i ti morati pripremati od prvog dana svoje vladavine.
- Nemojte nas ostaviti, preklinjem vas!
- Ti si rođen da zapovijedaš, a ne da moliš; došao je trenutak kada
moram dočekati smrt i proći iskušenja prelaska u nevidljivo. Ako je
moj život bio ispravan, nebo će prihvatiti moje biće.
- Potrebni ste Egiptu.
- Od vremena bogova, zemlja Egipat je jedina kći svjetlosti, a sin
Egipta sjedi na prijestolju svjetlosti. Ti me trebaš naslijediti,
Ramzese, nastaviti moje djelo i nadograditi ga, ti koji nosiš ime "sin
svjetlosti".
- Toliko toga bih vas još želio pitati, toliko toga saznati...
- Pripremao sam te od prvog susreta s divljim bikom, jer nitko ne
zna kada će sudbina zadati konačan udarac. Sam ćeš, međutim,
morati otkriti njene tajne, jer ćeš voditi cijeli narod.
- Nisam spreman za to.
- Nitko nikad i ne može biti; kad je tvoj predak, prvi Ramzes,
napustio ovaj svijet da bi se vinuo prema nebu, bio sam isto tako
zabrinut i izgubljen, baš poput tebe danas. Onaj tko želi vladati, ili
je bezuman ili neupućen; samo božja ruka se spušta na čovjeka da
bi napravila od njega biće koje će se žrtvovati. Kao faraon, ti si prvi
sluga svog naroda, sluga koji više neće imati pravo na odmor i
mirne radosti drugih ljudi. Bit ćeš sam, ne očajnički sam poput
luđaka, više nalik na kapetana lađe koji mora izabrati ispravan
smjer, otkrivajući istinu o tajnim silama koje ga okružuju. Voli
Egipat više od samog sebe i put će se sam ukazati pred tobom.
Zlatna boja zalazećeg sunca okupala je Setijevo smireno lice; iz
faraonovog tijela izbijao je čudan sjaj, kao da je postalo izvor
svjetlosti.
- Tvoj put će biti ispunjen zamkama. - proricao je. - I morat ćeš se
suočiti s opasnim neprijateljima, jer ljudi više vole zlo nego sklad.
Ali snaga kojom ćeš ih pobijediti prebiva u tvom srcu. Oplemeni
srce i snaga će ti biti na raspolaganju. Magična moć koju posjeduje
Nefertari će te čuvati, jer njezino
je srce onakvo kakvo treba biti srce velike kraljevske supruge. Budi
sokol koji leti visoko na nebu, sine moj, gledaj svijet i bića na njemu
prodornim okom.
Setijev glas se izgubio, njegove su se oči podigle iznad sunca,
prema drugom svijetu koji je samo on mogao vidjeti.
Henar je oklijevao svojim saveznicima poslati znak za napad. Svi su
znali da Setiju nema spasa; ali trebalo je pričekati službenu objavu
njegove smrti. Bilo kakva žurba mogla bi pokvariti njegove planove;
sve dok je faraon živ, nijedna pobuna ne bi prošla nekažnjeno.
Kasnije, kada mjesto vrhovnog vladara bude upražnjeno, tijekom
sedamdeset dana koliko traje balzamiranje, Henar neće napasti
kralja, već Ramzesa. A Setija više neće biti da ga nametne za svog
nasljednika.
Menelaj i Grci gorjeli su od nestrpljenja; Dolanta i Sari, koji su
uspjeli zavesti lijepu Izet, osigurali su blagonaklonu suzdržanost
Amonovog vrhovnog svećenika i prijateljstvo mnogobrojnih
uglednika Tebe; Meba, ministar vanjskih poslova, na dvoru je
mnoge uvjerio da je Henar prava osoba za novog vladara.
Pod Ramzesovim nogama otvarala se provalija; mladi,
dvadesettrogodišnji regent se je prevario vjerujući kako je riječ
njegovog oca dovoljna da postane kralj.
Kakvu sudbinu bi mu Henar trebao namijeniti? Ako bude razuman,
čeka ga neko počasno mjesto u oazama ili u Nubiji. Ali, možda će
tamo tražiti saveznike, ma koliko oni bili jadni, i pobuniti se protiv
postojeće vlasti? Njegova neukrotiva priroda teško će se priviknuti
na trajno progonstvo. Ne, mora ga se spriječiti za sva vremena;
smrt je bila najbolje rešenje. Ipak, Henar se užasavao mogućnosti da
ubije vlastitog brata.
Najmudrije bi bilo povjeriti ga Menelaju koji će ga odvesti u Grčku.
Svima će govoriti kako je bivši regent odbio prijestolje i odlučio
otputovati. Lakedemonski kralj će ga držati u zarobljeništvu u
dalekim krajevima gdje će Ramzes umrijeti, zaboravljen od svih.
Glede Nefertari, u skladu s njezinim izvornim pozivom, ona će
postati svećenica u nekom provincijskom hramu.
Velika kraljevska supruga osobno je objavila Setijevu smrt cijelom
dvoru. Petnaeste godine svoje vladavine, faraon je okrenuo lice
prema drugom svijetu, prema nebeskoj majci koja će ga rađati
svake noći da bi se iznova pojavljivao u praskozorje kao novo sunce;
njegova braća bogovi primit će ga u raj gdje će, izliječen od smrti,
živjeti od boginje Maat.
Razdoblje žalosti je odmah otpočelo.
Hramovi su zatvoreni, obredi se nisu izvodili, osim večernjih i
jutarnjih pogrebnih pjesama. Tijekom sedamdeset dana, muškarci
se neće brijati, žene će rasplesti kose, nitko neće jesti meso i piti
vino; pisarski uredi neće raditi, administracija će utonuti u san.
Faraon je bio mrtav, prijestolje prazno: Egipat je ulazio u nepoznato.
Svi su strahovali od tog razdoblja koje je u sebi skrivalo velike
opasnosti, vremena kada se je Maat mogla zauvijek povući.
Usprkos prisutnosti kraljice i regenta, faraonovo prijestolje je bilo
prazno. Privučene takvim stanjem, sile mraka će se izraziti na
bezbroj načina u namjeri da Egipat liše životne snage i zarobe ga.
Na granicama, vojska je stavljena u stanje pripravnosti; vijest o
Setijevoj smrti brzo će se proširiti stranim zemljama i probudit će
pohlepu. Hoće li Hetiti i drugi ratnički narodi napasti rukavce
Delte? O tome su također sanjali gusari i beduini. Samom svojom
pojavom, Seti im je oduzimao svaku snagu; sada kada njega više
nema, hoće li se Egipat moći obraniti.
Istoga dana kada je preminuo, Setijevo tijelo je prenijeto u dvoranu
za pročišćenje, na zapadnoj obali Nila. Velika kraljevska supruga
predsjedavala je sudom koji se je okupio izreći presudu mrtvom
kralju; ona osobno, njezini sinovi, vezir, članovi savjeta mudraca,
najvažniji dostojanstvenici i sluge njezine kraljevske palače izjavili
su, nakon položene prisege i obećanja da će reći istinu, kako je Seti
bio pravedan kralj i nisu imali nikakvih pritužbi protiv njega.
Živi su izrekli presudu; Setijeva duša je mogla krenuti u susret
vozaru, prijeći rijeku drugog svijeta i zaploviti prema obali zvijezda.
Trebalo je još preobraziti njegovo, mrtvo tijelo u Ozirisa i
balzamirati ga prema kraljevskim običajima.
Čim su faraonu izvadili utrobu i obavili isušivanje tijela,
zahvaljujući natronu i izlaganju suncu, svećenici zaduženi za obred
umotali su tijelo preminulog kralja u zavoje i Seti je bio spreman za
Dolinu kraljeva gdje je iskopano njegovo vječno-boravište.
Ameni, Setau i Mojsije bili su zabrinuti; Ramzes se zatvorio u sebe i
uglavnom šutio. Nakon što je zahvalio svojim prijateljima na
dolasku, povukao se u svoje odaje. Samo je Nefertari s njim
uspijevala razmijeniti riječ ili dvije, ali nije uspjela otrgnuti ga iz
očaja.
Ameni je bio utoliko više zabrinut jer je Henar, nakon što je
pokazao svoju bol s neophodnim razmetanjem, iznenada postao
vrlo zaposlen, stupajući u vezu s načelnicima raznih ministarstava i
preuzimajući na sebe brigu o državnoj administraciji; pred vezirom
je isticao svoju brigu za očuvanjem blagostanja kraljevstva, čak i u
vrijeme žalosti.
Tuja bi morala prekoriti starijeg sina; ali kraljica se nije odvajala od
muža. Kao otjelovljenje božice Iziđe, imala je magijsku ulogu
neophodnu u procesu uskrsnuća njezina supruga. Sve do trenutka
kada Oziris Seti ne bude položen u sarkofag, «gospodar života»,
velika kraljevska supruga neće se baviti ovozemaljskim poslovima.
Henar je imao odriješene ruke.
Lav i žuti pas nisu se odvajali od svog gospodara, kao da su
pokušavali ublažiti njegovu bol.
Sa Setijem, budućnost se smiješila; bilo je dovoljno slušati njegove
savjete, pokoravati mu se i ugledati se na njega. Bilo bi tako lako i
divno vladati po njegovim nalozima! Ramzes nikada nije pomišljao
da će jednom biti sam, bez oca čiji je pogled rastjerivao mrak.
Petnaest godina vladavine. Kako su one bile kratke, suviše kratke!
Abidos, Karnak, Memphis, Heliopolis, Gurnah, toliko hramova koji
će vječno opjevati slavu svog graditelja, dostojnog faraona Starog
carstva. Ali, njega više nije bilo, a Ramzesu su vlastite dvadeset i tri
godine izgledale i nedovoljne da bi vladao i preteške da bi ih nosio.
Je li uistinu zaslužio nositi veličanstveno ime Sina svjetlosti?