Ellen G.

White

PUT KRISTU

1
 Nakladnik
ADVENTUS d.o.o.
w w w.adventus.hr

Izvornik
STEPST TO CHRIST
by Ellen G. White

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno

ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika

Urednik
Dragutin Matak

Prijevod
Milan ©uπljiÊ

Lektura
Miroslav VukmaniÊ

Korektura
Ljerka Koren i Darko FilËiÊ

Prijelom
GENESIS, Zagreb

Tisak
STUDIO MODERNA, Zagreb

2
 Ellen G. White

PUT KRISTU
30. izdanje

A DVENTUS
Zagreb, 2005.

3
 Biblijski tekstovi navedeni su
po prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 232.31

WHITE, Ellen Gould

Put Kristu / Ellen G. White ; [prijevod
Milan ©uπljiÊ]. - 30. izd. - Zagreb :
Adventus, 2005.

Prijevod djela: Steps to Christ. - Kazalo

ISBN 953-99112-7-3 (tvrdi uvez)

I. Isus Krist -- Soteriologija

II. Kristologija -- AdventistiËka teologija
III. Soteriologija — AdventistiËko tumaËenje

450112129

4
 Boæja ljubav prema
Ëovjeku

Priroda i objava zajedniËki svjedoËe o Boæ-

joj ljubavi. Naπ nebeski Otac izvor je æivota, mu-
drosti i radosti. Pogledajte samo Ëudesa i ljepo-
te prirode! Mislite o njihovoj zadivljujuÊoj prila-
godbi potrebama i sreÊi ljudi i svih æivih stvo-
renja. SunËeva svjetlost i kiπa πto oæivljuju i osvje-
æavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice — sve nam
to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava
svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Ka-
ko je to krasno izrekao psalmist:
“OËi sviju u tebe su uprte,
Ti im hranu dajeπ u pravo vrijeme.
Ti otvaraπ ruku svoju,
do mile volje sitiπ sve æivo.”
(Psalam 145,15.16)
Bog je stvorio Ëovjeka potpuno svetim i sret-
nim, a prelijepa Zemlja nakon izlaska iz Stvori-
teljeve ruke nije pokazivala ni traga raspadanja
ili sjenke prokletstva. Tek je prijestup Boæjeg Za-
kona, zakona ljubavi, donio nesreÊu i smrt. Pa
ipak, i usred patnji izazvanih grijehom, otkriva

5
se Boæja ljubav. U Bibliji piπe da je Bog prokleo
Zemlju zbog Ëovjeka. (Postanak 3,17) Trnje i ko-
rov — poteπkoÊe i kuπnje πto Ëovjekov æivot ispu-
njavaju naporima i brigama — odreene su Boæ-
jim planom zbog njegova dobra, kao dio prijeko
potrebnog odgoja, za njegovo uzdizanje iz pro-
pasti i izopaËenosti πto ih je donio grijeh. Iako
grjeπan, svijet nije ispunjen samo æaloπÊu i bije-
dom. I sama nam priroda upuÊuje poruke nade
i utjehe. Na ËiËku se nalaze cvjetovi, a trnje je
prekriveno ruæama.
“Bog je ljubav” — piπe na svakom pupoljku
πto se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave.
Ljupke ptice πto ispunjavaju prostor veselim pje-
smama, cvjetovi njeænih boja πto miriπu u svojemu
savrπenstvu, bogato razlistano veliËanstveno πum-
sko drveÊe — sve nam svjedoËi o Boæjoj oËinskoj
briænosti i paæljivosti i o Njegovoj æelji da usreÊi
svoju djecu.
Boæja RijeË otkriva Njegov karakter. On je
osobno objavio svoju bezgraniËnu ljubav i milo-
sre. Kad je Mojsije molio: “Pokaæi mi svoju sla-
vu!”, Gospodin je odgovorio: “Dopustit Êu da is-
pred tebe proe sav moj sjaj.” (Izlazak 33,18.19)
To je bila Njegova slava. Bog je proπao ispred
Mojsija i objavio: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan
i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjer-
noπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËi-

6
nu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,6.7) On je
“... spor na gnjev i bogat milosrem” (Jona 4,2)
i “uæiva u pomilovanju” (Mihej 7,18).
Bog je povezao naπa srca sa sobom bezbroj-
nim znamenjem na nebu i na Zemlji. Trudio se
da nam se otkrije preko Ëuda prirode i preko
najdubljih i najnjeænijih zemaljskih veza koje ljud-
sko srce moæe spoznati. Ali sve to nam samo do-
nekle otkriva Njegovu ljubav. Iako smo dobili sve
te dokaze, neprijatelj dobra je toliko zaslijepio
um ljudi da oni gledaju na Boga sa strahom za-
miπljajuÊi Ga okrutnim i neumoljivim. Sotona je
naveo ljude da Bogu pripisuju krutu pravednost,
kao kakvom okrutnom sucu i neumoljivom i stro-
gom vjerovniku. Opisao je Stvoritelja kao biÊe
koje nepovjerljivim okom motri ljude i vreba nji-
hove zablude i pogreπke ne bi li ih mogao osu-
diti. Da bi uklonio ovu iskrivljenu sliku i otkrio
svijetu beskrajnu Boæju ljubav, Isus je doπao æivjeti
meu ljude.
Boæji Sin doπao je s Neba da bi objavio Oca.
“Boga nitko nikada nije vidio: Jedinoroenac — Bog,
koji je u krilu OËevu, On Ga je objavio.” (Ivan 1,18)
“I nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin
htjedne objaviti.” (Matej 11,27) Kad je jedan od
uËenika zahtijevao: “Pokaæi nam Oca!” (Ivan 14,8),
Isus je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama...
i ti me, Filipe, nisi upoznao?” (Ivan 14,9)

7
 OpisujuÊi svoje zemaljsko poslanje, Isus je
rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me po-
mazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest si-
romasima, da navijestim osloboenje zarobljenici-
ma i vraÊanje vida slijepcima, da oslobodim po-
tlaËene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.”
(Luka 4,18.19) To je bio Njegov posao. Isus je
“... proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuÊi sve koje
avao bijaπe tlaËio...” (Djela 10,38) Bilo je cije-
lih sela u kojima se uzvik boli nije Ëuo ni iz jedne
kuÊe, jer je On proπao njima i iscijelio sve bole-
snike. Njegovo je djelo bilo dokaz Njegove bo-
æanske punomoÊi. Ljubav, milosre i samilost ot-
krivali su se u svakom Ëinu Njegova æivota; Nje-
govo je srce bilo puno njeæne suÊuti prema ljud-
skome rodu. On je uzeo ljudsku narav da bi mo-
gao ispuniti ljudske potrebe. Najsiromaπniji i naj-
poniæeniji nisu Mu se bojali pristupiti. I mala dje-
ca osjeÊala su Njegovu privlaËnost. Voljela su se
penjati u Njegovo krilo i gledati Njegovo zamiπ-
ljeno lice, dobroÊudno i puno ljubavi.
Isus se nije sustezao reÊi istinu, ali je to uvi-
jek Ëinio s ljubavlju. U svojemu ophoenju s lju-
dima bio je osobito taktiËan, promiπljen i paæ-
ljiv. Nikad nije bio grub, nikad nije nepotrebno
izgovorio oπtru rijeË, nikad nije nanio nepotrebnu
bol osjetljivoj duπi. Nije osuivao ljudske slabo-
sti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Osu-

8
ivao je licemjerje, nevjeru i bezakonje; ali u Nje-
govu se glasu osjeÊala bol kad je izgovarao oπtre
prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim
gradom koji je odbio primiti Njega — Put, Istinu
i Æivot. Odbacili su Njega, svojega Spasitelja, a
On im je prilazio sa saæaljivom njeænoπÊu. Æivot
Mu je bio ispunjen samoprijegorom i briæljivom
skrbi za druge. U Njegovim oËima svaka je du-
πa bila dragocjena. Iako je uvijek Ëuvao svoju
boæansku dostojanstvenost, sagibao se s najnjeæ-
nijom paænjom nad svakim pripadnikom Boæje
obitelji. U svakom Ëovjeku gledao je posrnulu
duπu radi Ëijega je spasenja doπao.
Krist je u svojemu æivotu otkrio takav karak-
ter. Bio je to Boæji karakter. Iz OËeva srca potekle
su rijeke boæanske suÊuti, koje su se oËitovale
u Kristu, i izlile se na ljudski rod. Isus, njeæni
milosrdni Spasitelj, bio je Bog koji je “tijelom
oËitovan”. (1. Timoteju 3,16)
Isus je æivio, trpio i umro — da bi nas spasio.
Postao je “Ëovjek boli”, (Izaija 53,3) da bismo
se mi mogli vjeËno radovati. Bog je svojemu ljub-
ljenom Sinu punom milosti i istine dopustio da
iz svijeta neopisive slave sie na grijehom uprljani
i uniπteni svijet, na svijet zamraËen sjenkom smrti
i prokletstva. Dopustio Mu je da napusti naruËje
Njegove ljubavi i odrekne se oboæavanja anela
— da bi trpio sramotu, pogrde, poniæenja, mrænju

9
i smrt. “Na Njega pade kazna — radi naπeg mira,
Njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5) Gledajte
Ga u pustinji, u Getsemaniju, na kriæu! Neoka-
ljani Boæji Sin preuzeo je na sebe teret grijeha.
On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u svojoj
duπi straπnu razdvojenost izmeu Boga i Ëovje-
ka, izazvanu grijehom. To je prouzroËilo oËajniËki
krik s Njegovih usana: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto
si me ostavio?” (Matej 27,46) Teret grijeha i svijest
o njegovoj strahovitoj veliËini koja duπu odvaja
od Boga — slomili su srce Boæjeg Sina.
Ali ta velika ærtva nije prinesena zato da bi
se u OËevom srcu probudila ljubav prema Ëo-
vjeku, ili pak æelja da ga spasi. Ne, nipoπto! “Da,
Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedino-
roenog Sina...” (Ivan 3,16) Otac nas voli, ali ne
zbog te velike Ærtve pomirnice, veÊ se On za
Ærtvu pomirnicu i pobrinuo zato πto nas voli.
Krist je bio posrednik po kojemu se Boæja bes-
konaËna ljubav izlila na greπni svijet. “Bog bija-
πe Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa so-
bom...” (2. KorinÊanima 5,19) Bog je trpio sa
svojim Sinom. Smrtna borba u Getsemaniju i smrt
na Golgoti bili su cijena koju je Srce Beskrajne
Ljubavi platilo za naπ otkup.
Isus je rekao: “Zato me ljubi Otac πto ja da-
jem æivot svoj, da ga opet uzmem.” (Ivan 10,17)
To znaËi: Moj vas je Otac toliko ljubio da je i

10
mene joπ viπe zavolio zato πto sam dao svoj æivot
da bih vas izbavio. Omilio sam svojemu Ocu po-
stavπi vaπim Zamjenikom i Jamcem, poloæivπi svoj
æivot i preuzevπi vaπe dugove i prijestupe; mojom
ærtvom Bog moæe biti pravedan, Onaj koji oprav-
dava svakoga tko vjeruje u Isusa.
Nije nas mogao otkupiti nitko osim Boæjeg
Sina; Oca je mogao objaviti samo Onaj koji se
nalazio u Njegovu naruËju. Boæju ljubav mogao
je ostvariti jedino Onaj koji je upoznao njezinu
dubinu i visinu. OËevu ljubav prema izgubljenom
ËovjeËanstvu mogla je izraziti jedino Kristova bes-
krajna ærtva.
“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga
jedinoroenog Sina...” (Ivan 3,16) On Ga nije dao
da samo æivi meu ljudima, da ponese njihove
grijehe i umre kao ærtva za njih; On Ga je poklo-
nio palome rodu. Krist se morao poistovjetiti s
koristima i potrebama ËovjeËanstva. On, koji je
bio jedno s Bogom, vezao se s ljudskim sinovima
vezama koje se nikada ne mogu prekinuti. Isus
se “ne stidi zvati ih braÊom” (Hebrejima 2,11);
On je postao naπa Ærtva, naπ Zastupnik, naπ Brat,
Onaj koji i pred OËevim prijestoljem nosi naπe
obliËje, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeËnosti kao
Sin »ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otku-
pio. A sve samo zato da bi se Ëovjek mogao po-
dignuti iz propasti i poniæenja izazvanih grijehom,

11
da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i sudjelovati
u radosti koju donosi svetost.
Cijena plaÊena za naπ otkup i beskrajna ærtva
koju je prinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina
da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzviπe-
nim mislima o onome πto moæemo postati kroz
Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinu OËeve
ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol
Ivan ispunio se oboæavanjem i dubokim πtova-
njem. Ne nalazeÊi prikladnih rijeËi da izrazi ve-
liËinu i njeænost te ljubavi, pozvao je svijet da
je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac
iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova
3,1) Kakvu to vrijednost daje Ëovjeku! Prijestup
je ljudske sinove uËinio Sotoninim podanicima.
Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Adamovi si-
novi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljud-
sku prirodu, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Grje-
πni ljudi dobili su prigodu da, povezani s Kri-
stom, postanu dostojni imena Boæjih sinova.
Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebes-
kog Kralja! Dragocjenog li obeÊanja, predmeta
najdubljeg divljenja! Nenadmaπne li Boæje ljubavi
prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima
moÊ ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanje
Boæjoj volji. ©to viπe prouËavamo boæanski ka-
rakter u svjetlosti kriæa, to jasnije otkrivamo mi-
losre, njeænost i praπtanje, povezane s nepristra-

12
noπÊu i pravednoπÊu; to nam jasniji postaju bez-
brojni dokazi bezgraniËne ljubavi i njeæne suÊuti
πto nadmaπuju Ëeznutljivu naklonost majke pre-
ma zalutalom djetetu.

13
 Grjeπniku treba Krist

Prigodom stvaranja Ëovjeku su darovane ple-

menite sposobnosti i uravnoteæen um. Bio je sa-
vrπeno biÊe, u savrπenu skladu s Bogom. Misli
su mu bile Ëiste, a ciljevi sveti. Ali neposluπnost
je izopaËila njegove sposobnosti, pa se umjesto
ljubavi pojavila sebiËnost. Prijestup je toliko
oslabio njegovu narav da se vlastitom snagom viπe
nije mogao oduprijeti sili zla. Postao je Sotonin
rob, i to bi ostao zauvijek da se sâm Bog nije
umijeπao. KuπaË je namjeravao osujetiti plan po
kojemu je Bog stvorio Ëovjeka, i Zemlju ispuniti
tugom i oËajem. Sva ta zla htio je predoËiti kao
posljedicu Boæje pogreπke pri stvaranju Ëovjeka.
U bezgrjeπnom stanju Ëovjek je odræavao ra-
dosnu vezu s Onim “u kome se nalazi sakriveno
sve blago mudrosti i znanja.” (Koloπanima 2,3)
Ali, nakon uËinjenog grijeha, svetost mu viπe nije
priËinjavala radost pa se on pokuπao skriti od
Boæje nazoËnosti. Nepreporoeno srce i sada se
nalazi u takvom stanju. Ono nije u skladu s Bo-
gom i ne nalazi radost u zajednici s Njim. Grjeπnik
ne bi mogao biti sretan u Boæjoj nazoËnosti; dru-

14
πtvo svetih biÊa ne bi mu godilo. Kad bi mu i
bilo dopuπteno uÊi u Nebo, to mu ne bi Ëinilo
nikakvu radost. Duh nesebiËne ljubavi, koji vla-
da tamo gdje je svako srce sjedinjeno sa Srcem
Beskrajne Ljubavi, ne bi naπao odjeka u njegovoj
duπi. Njegove misli, zanimanja i pobude — sve
bi bilo strano onome πto pokreÊe bezgrjeπne ne-
beske stanovnike. On bi bio neskladna nota u
nebeskoj melodiji. Nebo bi za njega bilo mjesto
muËenja, i on bi se æelio skriti od Onoga koji
je svjetlost i srediπte nebeske radosti. Bog nije
samovoljno odluËio iskljuËiti grjeπnike iz Neba;
oni se sami iskljuËuju svojom nepodobnoπÊu za
nebesku zajednicu. Boæja slava bi za njih bila
oganj koji spaljuje. Oni bi rado prihvatili i uni-
πtenje, samo da se skriju od lica Onoga koji je
umro da ih otkupi.
Ne moæemo se sami izbaviti iz ponora grijeha
u koji smo upali. Naπa su srca zla, i mi ih ne
moæemo promijeniti. “Tko Êe Ëisto izvuÊ iz neËi-
sta? Nitko!” (Job 14,4) “Zato je teænja tijela nepri-
jateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæ-
jem zakonu niti to moæe.” (Rimljanima 8,7) Obra-
zovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori,
sve to ima svoje podruËje djelovanja, ali ovdje
je neuËinkovito. Moæda se time moæe postiÊi iz-
vanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe
promijeniti srce; ne mogu se oËistiti æivotni izvori.

15
Da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh
i postati svet, mora postojati sila koja djeluje
iznutra, novi æivot odozgo. Ta sila je Krist. Samo
Njegova milost moæe pokrenuti zamrle sposob-
nosti duπe i privuÊi ih Bogu, svetosti.
Spasitelj je rekao: “Tko se odozgo ne rodi”
— ako ne primi novo srce, nove æelje, namjere i
pobude koje vode u novi æivot — “taj ne moæe
vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) Miπljenje
da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u
Ëovjeku po prirodi postoji, kobna je zabluda.
“Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od
Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne
moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊ Duha
prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14) “Ne Ëudi se
πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.” (Ivan
3,7) O Kristu je napisano: “U njoj [u RijeËi] bi-
jaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan
1,4) “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer
je pod nebom to jedino ime dano ljudima po
kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12)
Nije dostatno osjetiti Boæju blagost, vidjeti
dobronamjernost i oËinsku njeænost Njegova ka-
raktera. Nije dovoljno razaznati mudrost i praved-
nost Njegova zakona i shvatiti da je utemeljen
na vjeËnom naËelu ljubavi. Apostol Pavao je sve
to vidio kad je uskliknuo: “Priznajem u skladu
sa Zakonom da je on dobar.” (Rimljanima 7,16)

16
“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i
sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)
Ali, ispunjen gorËinom oËaja i duπevne muke,
dodaje: “A ja sam tjelesan, prodan u ropstvo gri-
jeha.” (Rimljanima 7,14) »eznuo je za ËistoÊom
i pravednoπÊu, koje nije mogao postiÊi svojom
snagom; zato uzvikuje: “Jadan ti sam ja Ëovjek!
Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tije-
la?” (Rimljanima 7,24) Takav isti krik otimao se
iz umornih srca u svim zemljama i u sva vremena.
Ali, svima se moæe dati samo jedan jedini odgo-
vor: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svi-
jeta!” (Ivan 1,29)
Boæji Duh je pokuπavao simboliËki prikaza-
ti tu istinu na mnogo naËina i objasniti je duπama
πto Ëeznu da se oslobode tereta krivnje. Kad je
bjeæao iz oËinskog doma nakon πto je zgrijeπio
prevarivπi Ezava, Jakov je bio optereÊen osjeÊa-
jem krivnje. Bio je osamljen i prognan, odvojen
od svega πto mu je æivot Ëinilo vrijednim, pa je
njegovu duπu najviπe muËila pomisao i strah da
ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je
Nebo odbacilo. Obuzet æaloπÊu, legao je na golu
zemlju da se odmori. Bio je okruæen samotnim
bregovima i zvjezdanim nebom. Dok je spavao,
Ëudesna svjetlost prodrla je u njegov san; i gle,
nejasni obrisi beskrajnih ljestava kao da su se
uzdizali s poljane na kojoj je leæao sve do samih

17
nebeskih vrata. A na ljestvama Boæji aneli koji
se penju i silaze, dok iz slavnih visina odjekuje
boæanski glas objavljujuÊi vijest utjehe i nade.
Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zado-
voljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe — upoznao
je Spasitelja. Ispunjen radoπÊu i zahvalnoπÊu,
motrio je ukazani put kojim on, grjeπnik, moæe
obnoviti zajedniπtvo s Bogom. Tajanstvene ljestve
iz njegova sna predoËavale su Isusa, jedinog po-
srednika izmeu Boga i Ëovjeka.
Na istu sliku upozorio je Krist u razgovoru
s Natanaelom: “Vidjet Êete otvoreno Nebo i ane-
le Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.”
(Ivan 1,51) Odmetnuvπi se, Ëovjek se odvojio od
Boga, Zemlja je odsjeËena od Neba. Nije moglo
biti zajednice preko provalije koja ih je razdva-
jala. Ali, preko Krista Zemlja je ponovno pove-
zana s Nebom. Svojim zaslugama Krist je pre-
mostio provaliju koju je naËinio grijeh, tako da
aneli pomagaËi mogu odræavati vezu s ljudima.
Krist je povezao grjeπnog, slabog i bespomoÊ-
nog Ëovjeka s Izvorom beskrajne sile.
Ali uzalud svi ljudski snovi o napretku, uza-
lud svi napori da se ËovjeËanstvo uzdigne ako
se zanemaruje jedini Izvor nade i pomoÊi grje-
πnom rodu. “Svaki dobar dar, svaki savrπen po-
klon dolazi odozgo...” (Jakov 1,17) Bez Njega nema
pravog savrπenstva karaktera. A jedini put k Bogu

18
jest Krist! On kaæe: “Ja sam put, i istina i æivot...
nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)
Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji
ljubavlju koja je jaËa od smrti. Davπi svojega Si-
na, On nam je u jednom daru darovao cijelo Ne-
bo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredovanje, sluæba
anela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih,
neprekidno sudjelovanje nebeskih biÊa — sve je
to stavljeno u sluæbu Ëovjekova otkupljenja.
O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj
za nas! Pokuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo
ulaæe da bi ponovno zadobilo i vratilo izgublje-
ne u OËev dom! Snaæniji poticaji i moÊnija sred-
stva nikad se ne bi mogli staviti u pokret; nepojm-
ljiva nagrada za dobroËinstva, nebeska radost,
druπtvo anela, zajednica i ljubav Boga i Njego-
va Sina, usavrπavanje i razvijanje svih naπih spo-
sobnosti tijekom vjeËnih vremena — nisu li to
dovoljno snaæni poticaji i ohrabrenja da nas pokre-
nu na predaju srca u dragovoljnu sluæbu naπe-
mu Stvoritelju i Otkupitelju?
A s druge strane Boæja RijeË nas upozorava
na osudu koju je Bog izrekao protiv grijeha, na
neizbjeæivu kaznu, na poniæenje naπega karaktera
i na konaËno uniπtenje, kao opomenu da ne slu-
æimo Sotoni.
NeÊemo li cijeniti Boæju milost? ©to bi On
joπ mogao uËiniti? Uspostavimo pravilan odnos

19
s Onim tko nas oduvijek ljubi Ëudesnom ljubav-
lju. Posluæimo se sredstvima koja nam je stavio
na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti
na Njegovu sliku, ponovno uspostaviti zajednicu
s anelima koji nam sluæe i obnoviti sklad i vezu
s Ocem i Sinom.

20
 Pokajanje

Kako Ëovjek moæe biti pravedan pred Bogom?

Kako grjeπnik moæe postati pravedan? Samo nas
Krist moæe dovesti u sklad s Bogom, u sklad sa
svetoπÊu; ali kako da doemo Kristu? Mnogi po-
stavljaju isto pitanje koje je postavilo mnoπtvo
na Dan Duhova kad je, osvjedoËeno u svoju grje-
πnost, uzviknulo: “BraÊo, πto da Ëinimo?” (Djela
2,37) Prva rijeË u Petrovu odgovoru bila je: “Ob-
ratite se!” [U nekim prijevodima Svetog pisma:
“Pokajte se!”] (Djela 2,38) Drugom prigodom,
ubrzo nakon toga, rekao je: “Dakle, obratite se
i povratite se da vam se izbriπu grijesi.” (Djela
3,19)
U pokajanje je ukljuËeno æaljenje zbog gri-
jeha i odvajanje od njega. Mi neÊemo odbaciti
grijeh ako ne uvidimo njegovu pokvarenost; ali
sve dok se naπe srce ne odrekne grijeha, neÊe
biti nikakve stvarne promjene u naπemu æivotu.
Mnogi ne uspijevaju shvatiti pravu bît poka-
janja. Takvi æale πto su grijeπili, Ëak se prividno
mijenjaju samo zato πto se boje da Êe zbog svojih
zlih Ëina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u

21
biblijskom smislu. Oni æale zbog patnji — umjesto
zbog grijeha. Takva je bila i Ezavova bol kad je
shvatio da je zauvijek izgubio prvorodstvo. Ba-
laam, uplaπen od anela koji je stajao na njegovu
putu s isukanim maËem, priznao je svoju krivnju
da ne izgubi æivot; ali tu nije bilo istinskog kajanja
zbog grijeha, nije doπlo do promjene namjera niti
gnuπanja prema zlu. Kad je izdao svojega Gospo-
dina, Juda Iskariotski je uzviknuo: “Sagrijeπih...
jer izdadoh nevinu krv.” (Matej 27,4)
To priznanje otelo se njegovoj grjeπnoj duπi
pod nepodnoπljivim pritiskom savjesti zbog kriv-
nje i u strahotnom iπËekivanju osude. Posljedice
koje su mu prijetile ispunjavale su ga uæasom,
ali u njegovoj duπi nije bilo dubokog æaljenja koje
slama srce, nije æalio zbog izdaje neokaljanog Boæ-
jeg Sina i πto se odrekao Sveca Izraelova. Pod-
noseÊi Boæje kazne, faraon je priznavao svoj grijeh
ne bi li izbjegao daljnje kaænjavanje, ali je na-
stavljao prkositi Nebu Ëim bi zla prestala. Svi oni
jadikovali su zbog posljedica grijeha, ali ih nije
obuzimala æalost zbog samog grijeha.
Ali kad se srce pokori utjecaju Boæjeg Du-
ha, savjest se budi i grjeπnik razaznaje poneπto
od dubine i svetosti Boæjeg svetog Zakona, temelja
Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Tako
“Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovje-
ka, [i koje] doe na ovaj svijet” (Ivan 1,9) ra-

22
svjetljuje tajne odaje duπe, i skrivena djela tame
izlaze na vidjelo. OsvjedoËenost obuzima um i
srce. Grjeπnik postaje svjestan Boæje pravednosti
i osjeÊa stravu da se pod teretom krivnje i poroË-
nosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi
Boæju ljubav, ljepotu svetosti, radost ËistoÊe, i
Ëezne da se oËisti i postane dostojan veze s Ne-
bom.
Davidova molitva nakon njegova pada poka-
zuje kako izgleda pravo æaljenje zbog grijeha. Nje-
govo je kajanje bilo iskreno i duboko. U molitvi
se nije trudio umanjiti svoju krivnju i nije izra-
æavao æelju za izbjegavanjem kazne koja mu je
prijetila. David je uvidio veliËinu svojega prije-
stupa, shvatio je da je ukaljao svoju duπu, gnu-
πao se svojega grijeha. Nije se molio samo za op-
rost, veÊ i za ËiπÊenje srca. »eznuo je za radoπÊu
svetosti, za obnavljanjem sklada i zajednice s Bo-
gom. Njegova duπa progovorila je ovako:
“Blaæen onaj kome je grijeh otpuπten,
kome je zloËin pokriven!
Blago Ëovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju,
i u Ëijem duhu nema prijevare!”
(Psalam 32,1.2)
“Smiluj mi se, Boæe, po milosru svome,
po velikom smilovanju izbriπi moje
bezakonje!...

23
 Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom...
Poπkropi me izopom da se oËistim,
operi me, i bit Êu bjelji od snijega!...
»isto srce stvori mi, Boæe,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i uËvrsti me duhom spremnim!...
Oslobodi me od krvi prolivene,
Boæe, Boæe Spasitelju moj!
Nek mi jezik kliËe pravednosti Tvojoj!”
(Psalam 51,1-14)

Ovakvo kajanje nadmaπuje naπu silu; mi ga

ne moæemo postiÊi, veÊ dobiti jedino od Krista,
koji se uzdignuo u visine i dao darove ljudima.
Mnogi grijeπe upravo u tome i stoga ne do-
bivaju pomoÊ koju im Krist æeli dati. Oni misle
da ne mogu pristupiti Kristu ako se prvo ne po-
kaju, i da ih tek pokajanje pripravlja za oprost
grijeha. Istina je da pokajanje prethodi oprostu
grijeha, jer samo slomljeno i skruπeno srce osjeÊa
potrebu za Spasiteljem. Ali mora li grjeπnik Ëekati
na pokajanje da bi tek onda doπao Isusu? Smije
li pokajanje postati zapreka izmeu grjeπnika i
Spasitelja?

24
 Biblija ne nauËava da se grjeπnik mora poka-
jati prije no πto posluπa Kristov poziv: “Doite
k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu
vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Sila koja dolazi od
Krista vodi k pravom pokajanju. Petar je objasnio
Izraelcima: “Njega je Bog desnicom svojom uzvi-
sio za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obra-
Êenje i oproπtenje grijeha.” (Djela 5,31) Bez Kri-
stovog Duha koji budi naπu savjest mi se ne mo-
æemo pokajati, kao πto bez Krista ne moæemo
dobiti ni oprost.
Krist je izvor svake dobre pobude. Jedino
On moæe usaditi u srce neprijateljstvo prema
grijehu. Svaka æelja za istinom i ËistoÊom, svako
osvjedoËenje u naπu vlastitu grjeπnost dokaz je
da Njegov Duh djeluje na naπa srca.
Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa
zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32)
Krist se mora objaviti grjeπniku kao Spasitelj koji
umire za grijehe svijeta; i dok gledamo Boæje Janje
na golgotskom kriæu, tajna otkupljenja poËinje
se otkrivati naπemu umu, a Boæja dobrota poËi-
nje nas voditi na pokajanje. Umrijevπi za grjeπ-
nike, Krist je pokazao nepojmljivu ljubav. I dok
grjeπnik promatra tu ljubav, ona mu omekπava
srce, utjeËe na um i pridonosi skruπenosti duπe.
Istina je da se ljudi ponekad postide svojih
grjeπnih putova i da odbacuju neke zle navike i

25
prije no πto postanu svjesni da ih je Krist privu-
kao. Ali, kad god se ljudi pokuπavaju popraviti,
s iskrenom æeljom da Ëine dobro, pokreÊe ih Kri-
stova sila. Na duπu djeluje utjecaj kojega nisu ni
svjesni, savjest se budi i u æivotu dolazi do vidljive
promjene. I kad ih Krist privuËe da gledaju Nje-
gov kriæ, da promatraju Raspetoga zbog svojih
grijeha, tada se u njihovu savjest upisuju Zapo-
vijedi. Otkriva im se sva zloÊa njihova æivota i
grijeh πto se duboko ukorijenio u njihovu duπu.
PoËinju shvaÊati poneπto od Kristove pravednosti
i uzvikuju: “Je li moguÊe da je grijeh tako stra-
πan da je za otkup njegovih podanika bila po-
trebna tolika ærtva? Zar je stvarno bila potrebna
sva ta ljubav, sve te muke, sve to poniæenje —
da mi ne poginemo, veÊ da imamo vjeËni æivot?”
Grjeπnik se moæe opirati toj ljubavi, moæe
odbiti da bude privuËen Kristu, ali ako se ne
bude odupirao, Isus Êe ga privuÊi. Poznavanje
plana spasenja dovest Êe ga do podnoæja kriæa,
u kajanju zbog grijeha koji su prouzroËili patnje
Boæjeg milog Sina.
Isti boæanski Um koji djeluje u prirodi obraÊa
se i srcima ljudi budeÊi u njima neizrecivu æud-
nju za onim πto nemaju. Svjetovne stvari ne mogu
zadovoljiti njihovu Ëeænju. Boæji Duh ih nagova-
ra da teæe za onim πto jedino moæe dati mir i
odmor — za Kristovom miloπÊu i radoπÊu sveto-

26
sti. SluæeÊi se vidljivim i nevidljivim utjecajima,
naπ Spasitelj stalno nastoji svratiti ljudski um s
grjeπnih uæitaka koji ne site, na neizmjerne bla-
goslove koje mogu dobiti u Njemu. Svim tim du-
πama, koje uzaludno pokuπavaju piti iz “ispucanih
kladenaca” ovoga svijeta, upuÊena je boæanska
vijest: “Tko je æedan, neka doe; tko æeli, neka
badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17)
Vi, koji u srcu Ëeznete za neËim boljim od
onoga πto vam ovaj svijet moæe pruæiti, prepoznaj-
te tu Ëeænju kao Boæju poruku vaπojoj duπi! Molite
Ga da vam dâ pokajanje, da vam otkrije Krista
u svoj Njegovoj beskonaËnoj ljubavi, u svoj Nje-
govoj savrπenoj ËistoÊi! U Spasiteljevu æivotu pot-
puno su se otkrila naËela Boæjeg Zakona: ljubav
prema Bogu i prema bliænjemu. Dobrohotnost i
nesebiËna ljubav bili su æivot Njegovoj duπi. I
tek kad Njega promatramo, kad svjetlost naπega
Spasitelja obasja i nas, uviamo grjeπnost vlasti-
tih srca.
Mi moæemo laskati sebi samima, kao πto je
to Ëinio Nikodem, da nam je æivot Ëestit a moralni
lik besprijekoran te misliti da ne moramo poni-
ziti svoja srca pred Bogom kao ostali greπnici;
ali kad Kristova svjetlost obasja naπe duπe, vidjet
Êemo da smo okaljani, shvatit Êemo da su naπe
pobude sebiËne, da je neprijateljstvo prema Bo-
gu oskvrnilo svako naπe djelo. Tada Êemo shva-

27
titi da je naπa pravednost kao “okaljana haljina”
i da nas jedino Kristova krv moæe oËistiti od pr-
ljavπtine grijeha i obnoviti naπe srce “na Njego-
vu sliku”.
Kad u duπu prodre samo jedna zraka Boæje
slave, samo jedna iskra Kristove ËistoÊe, ona bol-
nom jasnoÊom otkriva svaku ruænu mrlju i ogo-
ljuje ruænoÊu i poroËnost ljudskoga karaktera.
NeposveÊene æelje, nevjernost srca i neËistoÊa
usana postaju vidljivi. Pokuπaji da Boæji Zakon
proglasi nevaljanim pokazuju se grjeπniku u pra-
voj svjetlosti, i njegov je duh ganut i potiπten
zbog prodornog utjecaja Boæjeg Duha. GledajuÊi
Ëisti, neukaljani Kristov karakter, grjeπnik se gnuπa
samoga sebe.
Kad je prorok Daniel ugledao slavu πto je
obavijala nebeskog vjesnika koji mu je bio poslan,
proæeo ga je osjeÊaj vlastite slabosti i nesavrπen-
stva. On nam je ovako opisao djelovanje tog pre-
krasnog prizora: “OnemoÊah, lice mi problije-
dje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel 10,8)
Tako dirnuta duπa omrznut Êe svoju sebiËnost,
gnuπati se svojega samoljublja, i pod utjecajem
Kristove pravednosti teæiti za ËistoÊom srca koja
je u skladu s Boæjim Zakonom i Kristovim karak-
terom.
Pavao kaæe da je “... po pravednosti koja do-
lazi od Zakona” — ako se uzme u obzir samo for-

28
malno ispunjavanje propisa — bio “besprijekoran”.
(Filipljanima 3,6) Ali, kad je upoznao duhovni
karakter Zakona, shvatio je da je grjeπnik. Prema
slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju
u æivotu, Pavao se suzdræavao od grijeha; ali, kad
je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidio
sebe onako kako ga Bog gleda, ponizno se po-
klonio i priznao svoju krivnju. Rekao je: “Da, ja
sam nekoÊ æivio kad nije bilo Zakona. Ali kad
doe zapovijed, grijeh poËe æivjeti, a ja umrijeh.”
(Rimljanima 7,9) Kad je shvatio duhovnu narav
Zakona, grijeh mu se razotkrio u svoj svojoj od-
vratnosti, i njegove je oholosti nestalo.
Bog ne smatra sve grijehe jednako velikima.
Po Njegovoj ocjeni, sliËno kao i po ljudskoj, po-
stoje stupnjevi krivnje. Ali, ma kako beznaËajno
ovo ili ono zlo djelo moæe izgledati u ljudskim
oËima, pred Bogom nijedan jedini grijeh nije mali.
Ljudski sudovi su pristrani i nesavrπeni, ali Bog
sve ocjenjuje onako kako stvarno jest. Pijanca
preziru i kaæu da ga njegov grijeh iskljuËuje iz
Neba, dok oholost, sebiËnost i zavist preËesto
prolaze bez ukora. Meutim, ti su grijesi Bogu
posebice mrski zato πto se suprote dobroti Nje-
gova karaktera i ozraËju nesebiËne ljubavi koje
vlada bezgrjeπnim svemirom. Netko tko upadne
u koji od teπkih grijeha moæe osjetiti svoju sra-
motu i bijedu i potrebu za Kristovom miloπÊu,

29
ali oholost ne osjeÊa nikakve potrebe i srce se
zatvara za Krista i beskrajne blagoslove koje On
donosi.
Carinik koji se molio: “Boæe, smiluj se meni
greπniku!” (Luka 18,13) smatrao je sebe vrlo po-
kvarenim Ëovjekom, a i drugi su ga gledali istim
oËima; ali on je osjetio potrebu i sa svojim tere-
tom krivnje i srama doπao pred Boga traæeÊi Nje-
govu milost. Otvorio je svoje srce milostivom utje-
caju Boæjega Duha da ga oslobodi sile grijeha.
Farizejeva pak hvalisava, samodopadna molitva
pokazivala je kako je njegovo srce zatvoreno utje-
caju Svetoga Duha. Udaljivπi se od Boga, nije ni
primjeÊivao svoju pokvarenost koja je bila u pot-
punoj suprotnosti sa savrπenstvom boæanske sve-
tosti. Nije osjeÊao nikakve potrebe pa nije niπta
ni primio.
Kad uvidite svoju grjeπnost, ne Ëekajte da
se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu
dovoljno dobri da dou Kristu! OËekujete li da
Êete se popraviti svojim vlastitim naporima? “Mo-
æe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard
krzno svoje? A vi, moæete li Ëiniti dobro, navikli
da zlo Ëinite?” (Jeremija 13,23) Samo Bog nam
moæe pomoÊi. Ne trebamo Ëekati na ËvrπÊu uvje-
renost, na bolje prilike, na svetiji karakter. Sa-
mi ionako niπta ne moæemo uËiniti. Moramo doÊi
Kristu onakvi kakvi jesmo.

30
 Neka se nitko ne zavarava miπlju da Êe Bog
po svojoj velikoj ljubavi i milosru ipak spasiti
i one koji su odbili Njegovu milost. Neizmjerna
teæina grijeha moæe se procijeniti jedino u svjet-
losti kriæa. Ljudi koji tvrde da je Bog predobar
da bi odbacio grjeπnika, trebaju pogledati na Gol-
gotu. Upravo zato πto nije bilo drugog naËina
da se Ëovjek spasi, πto bez te Ærtve ljudski rod
nije mogao uteÊi od sramotne sile grijeha i po-
novno uspostaviti zajednicu sa svetim biÊima —
bilo je dakle nemoguÊe ponovno æivjeti duhov-
nim æivotom — upravo zato je Krist preuzeo na
sebe krivnju neposluπnih i trpio umjesto grjeπni-
ka. Ljubav, muke i smrt Boæjeg Sina svjedoËe nam
o strahovitoj veliËini grijeha i govore nam da ne-
ma osloboenja od njegove moÊi niti nade u bolji
æivot, osim u pokoravanju duπe Kristu.
Nepokajani se ponekad izgovaraju, gledaju-
Êi na one koji misle da su krπÊani: “I ja sam dobar
koliko i oni. Oni ne pokazuju niπta viπe samood-
ricanja, umjerenosti ili budnosti od mene. I njima
su uæici i popustljivost prema grijehu dragi kao
i meni!” I tako se oni sluæe manama drugih kao
isprikom za vlastito zanemarivanje duænosti. Ali
grijesi i mane drugih ne opravdavaju nikoga, jer
nam Gospodin nije za uzor dao greπne ljude. Kao
Uzor nam je dan neokaljani Boæji Sin, i oni koji
se tuæe na nepravedan æivot takozvanih krπÊana

31
trebali bi æivjeti boljim æivotom i pruæiti pleme-
nitiji primjer. Ako su njihova shvaÊanja o tome
πto krπÊanin treba Ëiniti tako uzviπena, nije li onda
i njihov grijeh utoliko veÊi? Oni znaju πto je pra-
vo, a ipak odbijaju Ëiniti tako.
»uvajte se oklijevanja! Ne odgaajte odlu-
ku da odbacite svoje grijehe i da uz Isusovu po-
moÊ oËistite svoje srce. TisuÊe i tisuÊe su pogri-
jeπile upravo u tome — na njihovu vjeËnu πtetu.
Ne æelim troπiti rijeËi na rasprave o kratkoÊi i
nesigurnosti æivota, ali oklijevanje da se pokori-
mo preklinjuÊem glasu Boæjeg Svetoga Duha —
i naπe ostajanje u grijehu — strahovito su nedo-
voljno shvaÊena opasnost, jer oklijevanje upra-
vo to znaËi. Ma kako ga neznatnim smatrali, gri-
jehu moæemo popuπtati samo uz rizik da bude-
mo izgubljeni za vjeËnost. Ono πto ne pobije-
dimo svladat Êe nâs i izazvati naπu propast.
Adam i Eva su uvjerili sebe da neznatno djelo
poput kuπanja zabranjenog ploda ne moæe ima-
ti tako strahovite posljedice na koje ih je upozorio
Bog. Ali to neznatno djelo bilo je prijestup Boæjeg
nepromjenjivog i svetog Zakona; ono je odvojilo
Ëovjeka od Boga i otvorilo ustave te su smrt i
neizreciva patnja preplavili svijet. S naπe se Zemlje
kroz duga stoljeÊa uzdiæu stalni krikovi boli, i
sva stvorenja zajedniËki uzdiπu i bolno pate od
posljedica Ëovjekove neposluπnosti. I samo Nebo

32
osjetilo je Ëovjekovu pobunu protiv Boga. Golgota
je spomenik divne Ærtve kojom se morao okaja-
ti prijestup boæanskog Zakona. Ne smatrajmo gri-
jeh neznatnim!
Svaki prijestup, svako zanemarivanje ili odba-
civanje Kristove milosti ostavlja svoje posljedice
na nama. Ono otvrdnjuje srce, oslabljuje volju,
otupljuje um, i ne samo πto nas Ëini manje sprem-
nima, veÊ i manje sposobnima da posluπamo
njeæne pozive Boæjeg Svetog Duha.
Mnogi umiruju probuenu savjest miπlju da
se mogu vratiti sa zlog puta kad god to zaæele,
da se mogu igrati pozivima milosti a ipak ostati
trajno osjetljivi prema njihovu utjecaju. Iako su
prkosili Duhu milosti, iako su svoj utjecaj stavili
u Sotoninu sluæbu, oni misle da Êe ipak moÊi pro-
mijeniti smjer svojega æivota u trenutku straπne
krize. Ali to nije tako lako uËiniti. Iskustva i od-
goj tijekom æivota tako temeljito oblikuju karak-
ter da u tjeskobi samo rijetki poæele biti sliËni
Isusu.
Samo jedna karakterna mana, samo jedna
grjeπna æelja, ako se uporno gaji, moæe na kraju
poniπtiti sav utjecaj evanelja. Svako popuπtanje
grijehu pojaËava odbojnost duπe prema Bogu. »o-
vjek, koji je uporan u svojoj nevjernosti i koji
je tupo ravnoduπan prema boæanskoj istini, æanje
ono πto je sâm posijao. U Bibliji nema straπnije

33
opomene protiv igranja sa zlom od opomene mu-
drog Ëovjeka upuÊene grjeπniku: “... sapet Êe ga
uæad njegovih grijeha.” (Izreke 5,22)
Krist je spreman osloboditi nas grijeha, ali
nas na to ne prisiljava. Ako je naπa volja zbog
stalnog prestupanja potpuno podËinjena zlu i mi
se ne æelimo osloboditi, ako ne æelimo prihvati-
ti Njegovu milost — πto bi On joπ mogao uËiniti?
Svojim namjernim odbacivanjem Njegove ljuba-
vi mi upropaπtavamo sami sebe. “Pazite! Sad je
pravo vrijeme, sad je dan spasenja!” (2. KorinÊa-
nima 6,2) “Danas kad Ëujete glas Njegov, ne otvr-
dnite srca svoja...!” (Hebrejima 3,7.8)
“»ovjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u
srcu” (1. Samuelova 16,7) — u ljudskom srcu, ispu-
njenom proturjeËnim osjeÊajima radosti i tuge;
u nemirnom, obijesnom srcu, u kojemu ima toliko
prljavπtine i prijevare. On poznaje njegove po-
bude, njegove prave namjere i ciljeve. Poite k
Njemu sa svojom ukaljanom duπom, onakvom
kakva jest! Poput psalmista, otvorite sve njezine
kutove svevideÊem oku, i uzviknite: “Pronikni
me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj me i
upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem
pogubnim, i povedi me putem vjeËnim!” (Psa-
lam 139,23.24)
Mnogi prihvaÊaju samo intelektualnu religi-
ju, samo formu poboænosti koja ne traæi ËiπÊenje

34
srca. Neka vaπa molitva bude: “»isto srce stvori
mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam
51,10) Budite poπteni prema svojoj duπi! Budite
tako ozbiljni i tako ustrajni kao da je rijeË o va-
πemu prolaznom æivotu. To je pitanje koje se iz-
meu Boga i vaπe duπe mora rijeπiti za vjeËnost.
Ako nemate niπta drugo osim laæne nade, vi srljate
u sigurnu propast.
ProuËavajte Boæju RijeË uz molitvu. Ta Ri-
jeË vam objavljuje velika naËela svetosti, iz Boæ-
jeg Zakona i iz Kristovog æivota, bez kojih “nitko
neÊe vidjeti Gospodina”. (Hebrejima 12,14) Ona
osvjedoËava u grijeh i jasno otkriva put spase-
nja. Posluπajte je kao Boæji glas koji govori vaπoj
duπi.
Kad uvidite svu strahotu grijeha, kad shva-
tite svoje pravo stanje, nemojte se prepuπtati oËa-
ju! Krist je doπao spasiti upravo grjeπnike. Nije
na nama da izmirimo Boga sa sobom, veÊ je —
o, Ëudesne li ljubavi! — sâm Bog u Kristu “pomi-
rio svijet sa sobom”. (2. KorinÊanima 5,19) Svo-
jom njeænom ljubavlju On priziva k sebi srca svoje
zalutale djece. Nijedan zemaljski roditelj ne bi
mogao biti toliko strpljiv prema manama i po-
greπkama svoje djece, kao πto je Bog strpljiv s
onima koje æeli spasiti. Nitko ne bi mogao usrd-
nije pozivati prestupnika. Ljudske usne nikad se
nisu njeænije obraÊale odlutalome. Sva Njegova

35
obeÊanja i sve Njegove opomene zapravo su uz-
dasi neizrecive ljubavi.
Kad vas Sotona bude uvjeravao da ste veli-
ki grjeπnik, gledajte svojega Otkupitelja i govo-
rite o Njegovim zaslugama. Gledanje u Njegovu
svjetlost doista Êe vam pomoÊi. Priznajte svoj gri-
jeh, ali kaæite neprijatelju da “Krist Isus doe na
svijet da spasi greπnike” (1. Timoteju 1,15) i da
i vi moæete biti spaπeni Njegovom nenadmaπnom
ljubavlju. Isus je ©imunu postavio pitanje o dvojici
duænika. Jedan je svojemu vjerovniku dugovao
mali iznos, a drugi mu je bio duæan vrlo mnogo.
Ali gospodar je oprostio obojici. Krist je upitao
©imuna koji Êe duænik viπe voljeti svojega gos-
podara. ©imun je odgovorio: “Dræim, onaj kome
je viπe oprostio.” (Luka 7,43) Mi smo bili veliki
grjeπnici, ali Krist je umro da bi nam bilo opro-
πteno. Dovoljno je da Krist svojemu Ocu u naπu
korist iznese zasluge svoje ærtve. Oni kojima je
najviπe oprostio, ljubit Êe Ga najviπe i stajat Êe
najbliæe Njegovu prijestolju da Ga slave zbog
Njegove velike ljubavi i neizmjerne ærtve. Upra-
vo onda kad najpotpunije shvatimo Boæju ljubav,
najbolje uviamo i zloÊudnost grijeha. Kad vidi-
mo duljinu ljestava koje su nam spuπtene, kad
makar donekle shvatimo veliËinu ærtve koju je
Krist dao zbog nas, njeænost i skruπenost omekπat
Êe i naπe srce.

36
 Priznanje

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreÊe, a tko

ih ispovijeda i odriËe ih se, milost nalazi.” (Izreke
28,13)
Uvjeti za dobivanje Boæje milosti su jednostav-
ni, pravedni i razumljivi. Da bismo dobili oprost
grijeha, Gospodin ne zahtijeva od nas da se izla-
æemo mukama. Ne moramo odlaziti na duga i
zamorna hodoËaπÊa, ili obavljati muËne pokore
da bismo svoju duπu preporuËili nebeskom Bogu
ili okajali svoje prijestupe; nego onaj tko priznaje
i ostavlja svoj grijeh dobiva milost.
Apostol kaæe: “Ispovijedajte grijehe jedan dru-
gomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!”
(Jakov 5,16) Priznajte svoje grijehe Bogu, koji vam
jedini moæe oprostiti, a svoje pogreπke jedni dru-
gima. Ako ste uvrijedili svojega prijatelja ili su-
sjeda, trebate priznati svoju krivnju, a njegova
je duænost da vam od srca oprosti. Zatim trebate
potraæiti oprost i od Boga, jer je brat kojega ste
povrijedili Boæje vlasniπtvo; ranjavajuÊi njega, zgri-
jeπili ste i njegovu Stvoritelju i Otkupitelju. Taj
se sluËaj iznosi pred jedinog pravog Posrednika,

37
naπega Velikog sveÊenika, “koji je iskusan u svemu
(kao i mi), samo πto nije sagrijeπio”, koji suosjeÊa
“s naπim slabostima...” (Hebrejima 4,15) i moæe
nas oËistiti od svakog traga bezakonja.
Oni koji priznanjem krivnje nisu ponizili svo-
ju duπu pred Bogom, nisu ispunili ni prvi uvjet
da budu primljeni. Ako se nismo istinski i neo-
pozivo pokajali, ako u dobokoj poniznosti duπe
i skruπenosti srca, grozeÊi se svojega bezakonja,
nismo priznali svoje grijehe, nikada nismo doista
traæili oprost grijeha. A ako nikada nismo traæili
oprost, nismo se ni izmirili s Bogom. Jedini razlog
πto nismo primili oprost proπlih grijeha jest na-
πa nespremnost da ponizimo svoje srce i ispunimo
uvjete RijeËi istine. O tome smo dobili izriËite
upute. Priznanje javnih ili tajnih grijeha mora biti
iskreno i jasno izraæeno. Ono se od grjeπnika ne
smije iznuivati. Ono se ne smije izraæavati olako
i nepromiπljeno, i ne smije se nasilno traæiti od
onih koji nisu doboko svjesni odvratne naravi gri-
jeha. Priznanje koje je poteklo iz dubine duπe
naÊi Êe svoj put do beskrajno saæaljivog Boga.
Psalmist kaæe: “Blizu je Jahve onima koji su skr-
πena srca, a klonule duπe spasava.” (Psalam 34,19)
Pravo priznanje je uvijek izriËito i odnosi se
na odreene grijehe. Neki grijesi su takve nara-
vi da se mogu priznati samo Bogu, neki su zla
djela koja se moraju priznati onima koji su zbog

38
njih pretrpjeli πtetu, a neki mogu biti javni grijesi
koji se moraju javno priznati. Ali sva priznanja
moraju biti jasna i potpuna, i moramo priznati
upravo one grijehe za koje smo krivi.
U Samuelove dane Izraelci su odlutali od Bo-
ga. Trpjeli su posljedice grijeha zato πto su iz-
gubili vjeru u Boga, izgubili su sposobnost da
vide Njegovu silu i mudrost u upravljanju naro-
dom, izgubili su povjerenje u Njegovu sposobnost
da brani i obrani svoje djelo. Odbacili su veli-
kog Vladara svemira i zaæeljeli su isti oblik vla-
davine kao i okolni narodi. Prije no πto su stekli
mir, dali su odreeno priznanje: “... jer smo svim
svojim grijesima dodali zlo traæeÊi sebi kralja.”
(1. Samuelova 12,19) Morali su priznati upravo
onaj grijeh za koji su bili krivi. Njihova neza-
hvalnost tiπtila im je duπu i odvajala ih od Boga.
Bog ne moæe uvaæiti priznanje bez iskrenog
pokajanja i popravljanja. U æivotu se moraju vi-
djeti odluËne promjene, sve πto vrijea Boga mora
se odbaciti. To Êe biti posljedica istinskog æalje-
nja zbog grijeha. Djelo koje moramo obaviti mi
sami, jasno nam je otkriveno: “Operite se, oËis-
tite. Uklonite mi s oËiju djela opaka, prestanite
zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima: pravdi teæite,
ugnjetenom pritecite u pomoÊ, siroti pomozite
do pravde, za udovu se zauzmite.” (Izaija 1,16.17)
“Vrati [li bezboænik] zalog, plati oteto, i stane

39
æivjeti po zakonima æivota, ne ËineÊi bezakonja
— æivjet Êe, neÊe umrijeti.” (Ezekiel 33,15) Pavao
o plodu pokajanja kaæe: “Pazite samo koliku je
gorljivost proizvela u vama ta ista æalost koja je
po promisli i volji Boæjoj! ©toviπe! Koliko oprav-
davanje! Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku
Ëeænju! Koliki æar! Koliku kaznu! Svime ste po-
kazali da ste neduæni!” (2. KorinÊanima 7,11)
Kad grijeh umrtvi moralnu osjetljivost, onaj
tko Ëini zlo ne uvia nedostatke svojega karak-
tera niti shvaÊa strahotu zla koje je uËinio; i ako
se ne pokori osvjedoËavajuÊoj sili Svetoga Du-
ha, ostat Êe djelomiËno slijep prema svojemu gri-
jehu. Njegova priznanja nisu iskrena niti ozbilj-
na. Svakom priznanju svoje krivnje on dodaje op-
ravdavanje kao ispriku za svoje ponaπanje govo-
reÊi da nikada ne bi uËinio ono za πto je kriv
da ga na to nisu nagnale odreene okolnosti.
Nakon πto su jeli od zabranjenoga ploda, Ada-
ma i Evu je ispunio osjeÊaj srama i uæasa. Ispr-
va su razmiπljali samo o tome kako da opravda-
ju svoj grijeh i izbjegnu smrtnu kaznu koje su
se uæasavali. Kad ih je Gospodin ispitivao o nji-
hovu grijehu, Adam je odgovorio prebacujuÊi
krivnju djelomice na Boga, a djelomice na svoju
druæicu: “Æena koju si stavio uza me — ona mi
je dala sa stabla, pa sam jeo.” Æena je prebacila
krivnju na zmiju: “Zmija me prevarila, pa sam

40
jela.” (Postanak 3,12.13) Zaπto si Ti naËinio zmiju?
Zaπto si dopustio da ue u Eden? Eva je u svoju
ispriku za uËinjeni grijeh ukljuËila ta pitanja sma-
trajuÊi Boga odgovornim za njihov pad. Duh
samoopravdanja potjeËe od oca laæi i javlja se u
svim Adamovim sinovima i kÊerima. Takva pri-
znanja nisu nadahnuta boæanskim Duhom i Bog
ih ne moæe prihvatiti. Pravo pokajanje navodi
Ëovjeka da sâm ponese svoju krivnju i da je prizna
bez varanja ili licemjerja. Kao jadni carinik, koji
se nije usuivao podignuti ni oËiju prema ne-
bu, on Êe uzviknuti: “Boæe, smiluj se meni greπ-
niku!” (Luka 18,13) Oni koji stvarno priznaju
svoju krivnju bit Êe opravdani, jer Êe se Isus svo-
jom krvlju zaloæiti za duπu koja se kaje.
Primjeri pravog pokajanja i poniznosti, zapi-
sani u Boæjoj RijeËi, otkrivaju nam spremnost na
priznanje bez isprike za grijeh ili pokuπaja samo-
opravdavanja. Pavao se nije pokuπavao zaπtititi;
on svoj grijeh slika najtamnijim bojama ne trudeÊi
se umanjiti svoju krivnju. On kaæe: “Kao πto sam
osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, poπto
sam na to od velikih sveÊenika bio ovlaπten, tako
sam, kad su bili osuivani na smrt, to odobravao.
Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, viπe puta
kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje protiv Boga
i u svome prekomjernom bijesu na njih progo-
nio sam ih Ëak u tue gradove.” (Djela 26,10.11)

41
Nije oklijevao izjaviti da “Krist Isus doe na svijet
da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja”. (1. Ti-
moteju 1,15)
Ponizno i slomljeno srce, ukroÊeno istinskim
pokajanjem, uvidjet Êe, iako nepotpuno, kolika
je Boæja ljubav i cijena Golgote; i kao πto sin
priznaje voljenom ocu, tako Êe i pravi pokajnik
iznijeti sve svoje grijehe pred Boga. Jer, u Bib-
liji piπe: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran
je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËi-
stiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

42
 PosveÊenje

Bog je obeÊao: “Traæit Êete me i naÊi me

jer Êete me traæiti svim srcem svojim.” (Jeremija
29,13)
Moramo predati Bogu cijelo srce, inaËe se
nikada neÊemo moÊi promijeniti i ponovno po-
stati sliËni Njemu. Po svojoj naravi mi smo dale-
ko od Boga. Sveti Duh ovako opisuje naπe sta-
nje: “... bili ste mrtvi zbog svojih prekrπaja i
grijeha...” (Efeæanima 2,1) i “sva je glava bolna,
srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdra-
va mjesta...” (Izaija 1,5.6) Mi smo se zapleli u
Sotoninu mreæu, a on ljude “... æive dræi u rop-
stvu da vrπe njegovu volju.” (2. Timoteju 2,26)
Bog nas æeli iscijeliti i osloboditi. A li, buduÊi
da to zahtijeva potpunu promjenu i obnovu ci-
jelog naπega biÊa, moramo se potpuno predati
Njemu.
Borba protiv samoga sebe najveÊa je borba
koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe
i podreivanje svega Boæjoj volji ne ide bez borbe,
ali se duπa mora pokoriti Bogu prije no πto se
moæe preporoditi i postati sveta.

43
 Boæja vladavina nije utemeljena, kao πto bi
to Sotona htio prikazati, na slijepom pokorava-
nju, na nerazumnom ograniËavanju. Ona se po-
ziva na razum i savjest. Stvoriteljev poziv biÊima
koja je stvorio jest: “Hajde, dakle, da se pravda-
mo...” (Izaija 1,18) Bog ne utjeËe silom na volju
svojih stvorenja. On ne moæe prihvatiti izraze πto-
vanja koji nisu dragovoljni i svjesni. Iznuena po-
kornost sprijeËila bi svaki pravi razvoj uma ili
karaktera; naËinila bi od Ëovjeka obiËni stroj. To
nije Stvoriteljeva namjera. On æeli da Ëovjek, vr-
hunsko djelo Njegove stvaralaËke sile, dostigne
najviπi stupanj razvoja. Stoga pred nas postavlja
visinu blagoslova do koje nas svojom miloπÊu æeli
uzdignuti. On nas poziva da Mu se predamo ka-
ko bi mogao izvrπiti svoju volju u nama, a nama
prepuπta da odluËimo hoÊemo li biti osloboe-
ni robovanja grijehu i uæivati uzviπenu slobodu
Boæjih sinova.
DajuÊi sebe Bogu, mi moramo bezuvjetno
odbaciti sve πto bi nas moglo odvojiti od Njega.
Zato Spasitelj i kaæe: “Tako, dakle, tko se god
izmeu vas ne odreËe svega svoga imanja, ne mo-
æe biti moj uËenik.” (Luka 14,33) Moramo se od-
reÊi svega πto bi moglo odvratiti naπe srce od
Boga. Mamon je idol mnogih. Ljubav prema novcu
i æelja za bogatstvom jesu zlatni lanac koji ih veæe
uz Sotonu. Neki oboæavaju ugled i svjetovnu Ëast.

44
Drugima je idol æivot ispunjen sebiËnom doko-
licom i neoptereÊen odgovornostima. Ali ti se
ropski okovi moraju raskinuti. Ne moæemo napola
pripadati Gospodinu, a napola svijetu. Nismo Boæ-
ja djeca — ako to nismo potpuno.
Ima onih koji tvrde da sluæe Bogu iako æele
sami, u svojoj sili, dræati Boæji Zakon, izgraditi
pravedan karakter i osigurati spasenje. Njihova
srca nisu pokrenuta dubokim razumijevanjem Kri-
stove ljubavi, veÊ obveze krπÊanskog æivota is-
punjavaju kao uvjete koje im je Bog postavio da
bi mogli zadobiti Nebo. Takva je vjernost bez
ikakve vrijednosti. Kad u srcu bude boravio Krist,
duπa Êe biti tako ispunjena Njegovom ljubavlju
i tako radosna u zajednici s Njime da Êe prionuti
uz Njega; i gledajuÊi Njega zaboravit Êe sebe.
Ljubav prema Kristu bit Êe izvor djelovanja. Oni
koji osjeÊaju silu Boæje ljubavi ne pitaju kako bi
se sa πto manje truda moglo zadovoljiti Boæje zah-
tjeve. Ne traæe najniæa mjerila, veÊ im je cilj da
budu u savrπenom skladu s voljom svojega Ot-
kupitelja. S iskrenom Ëeænjom oni ærtvuju sve i
pokazuju zanimanje primjereno vrijednosti cilja
za kojim teæe. Priznavanje Krista bez takve dubo-
ke ljubavi prazno je priËanje, suhi formalizam,
teπki jaram.
Smatrate li da je prevelika ærtva predati Kristu
sve? Upitajte se: “©to je Krist dao za mene?” Da

45
bi nas otkupio, Boæji Sin dao je sve — æivot, ljubav
i muke. Moæemo li mi, iako nedostojni tako ve-
like ljubavi, uskratiti Njemu svoje srce? Cijelog
æivota, u svakom trenutku, mi smo uæivali bla-
goslove Njegove milosti, i upravo je to razlog πto
ne moæemo potpuno shvatiti dubinu neznanja i
bijede iz koje nas je izbavio. Moæemo li gledati
Njega, probodenog zbog naπih grijeha, a ipak
svjesno postupati suprotno svoj Njegovoj ljuba-
vi i ærtvi? GledajuÊi beskrajno poniæenje Gospo-
dara slave, hoÊemo li prigovarati πto moæemo uÊi
u æivot samo uz borbu i poniæenje?
Mnoga ohola srca pitaju: “Zaπto se moram
pokajati i poniziti prije no πto mogu biti sigu-
ran da me je Bog prihvatio?” SkreÊem vam po-
zornost na Krista. On je bio bezgrjeπan, i joπ viπe
— nebeski Knez; ali “postao je grijehom” zbog
Ëovjeka i zbog ljudskog roda. “I meu zlikovce
bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi
i da se zauzme za zloËince.” (Izaija 53,12)
A Ëega se mi to odriËemo kad sve damo?
Grijehom oskvrnutog srca koje Isus treba oËis-
titi, oprati svojom krvlju i spasiti svojom nenad-
maπnom ljubavlju! I opet ljudi misle da je teπko
odreÊi se svega! Stid me je sluπati kad se o to-
me govori, stid me je o tome pisati.
Bog ne traæi da se odreknemo iËega πto bi-
smo mogli zadræati za svoje dobro. U svemu πto

46
Ëini On ima pred oËima dobro svoje djece. Kad
bi barem svi oni, koji nisu izabrali Krista, mogli
shvatiti da im On nudi neπto neizmjerno bolje
od onoga πto sami æele! »ovjek Ëini najveÊu πtetu
i nepravdu vlastitoj duπi kad misli ili radi protivno
Boæjoj volji. Nema prave radosti na putu πto ga
je zabranio Onaj koji zna πto je najbolje i koji
svojim stvorenjima æeli dobro. Put prijestupa je
put bijede i propasti.
Zabluda je misliti da Bog rado gleda patnje
svoje djece. »ovjekova sreÊa na srcu je cijelom
Nebu. Naπ nebeski Otac nijednom svojemu stvo-
renju ne uskraÊuje radosti. Boæanski propisi zah-
tijevaju od nas da ne popuπtamo onim æeljama
koje bi izazvale patnje i razoËaranja πto bi nam
zatvorile vrata sreÊe i Neba. Otkupitelj svijeta
prihvaÊa ljude onakve kakvi jesu, sa svim njiho-
vim nedostacima, manama i slabostima, i On Êe
ih ne samo oËistiti od grijeha i otkupiti svojom
krvlju, veÊ i zadovoljiti Ëeænje srca svih onih koji
uzimaju Njegov jaram i nose Njegovo breme. On
namjerava darovati mir i odmor svima koji dolaze
k Njemu traæiti kruh æivota. On od nas traæi da
ispunjavamo samo one duænosti koje Êe naπe ko-
rake odvesti do vrhunaca blaæenstva, do kojih
neposluπni nikada neÊe doprijeti. Pravi radosni
æivot duπe poËinje kad se u nju useli Krist, na-
da slave.

47
 Mnogi pitaju: “Kako se mogu predati Bogu?”
Æelite se predati Njemu, ali vam nedostaje moral-
ne snage, robujete sumnji i sputani ste navika-
ma svojega grjeπnog æivota. Vaπa obeÊanja i od-
luke sliËne su kulama od pijeska. Ne moæete up-
ravljati svojim mislima, pobudama i osjeÊajima.
Svijest da ste prekrπili obeÊanja i iznevjerili za-
dane rijeËi slabi vaπe povjerenje u vlastito po-
πtenje i navodi vas na pomisao da vas Bog ne
moæe primiti.
Ali ne trebate oËajavati! Trebate shvatiti πto
je prava snaga volje. To je vladajuÊa sila u Ëo-
vjekovoj naravi, sposobnost odluËivanja ili bira-
nja. Sve ovisi o pravilnoj uporabi volje. Bog je
Ëovjeku dao vlast da bira, i na njemu je da se
njome posluæi. Ne moæete sami promijeniti svo-
je srce, ne moæete sami od sebe posvetiti Bogu
osjeÊaje svojega srca; ali moæete odluËiti i oda-
brati da Mu sluæite! Moæete Mu predati svoju
volju. Tada Êe On djelovati u vama da hoÊete i
Ëinite ono πto je Njemu ugodno. Tako Êe cijelo
vaπe biÊe biti stavljeno pod upravu Kristovog Du-
ha, srediπte svih vaπih osjeÊaja bit Êe On, i vaπe
Êe misli biti u skladu s Njime.
Teænja za dobrotom i svetoπÊu dobra je sa-
ma po sebi, ali, ako se zaustavite samo na njoj,
neÊe vam biti ni od kakve koristi. Mnogi Êe pro-
pasti iako namjeravaju i Ëeznu biti krπÊanima.

48
Oni nisu doπli dotle da svoju volju pokore Bo-
gu. Zato i ne odluËuju postati krπÊani.
Budete li se pravilno sluæili svojom voljom,
u vaπem Êe æivotu doÊi do potpune promjene.
Ako svoju volju pokorite Kristu, udruæit Êete se
sa silom koja je iznad svih poglavarstava i vla-
sti. Imat Êete silu odozgo da ostanete postoja-
ni, i stalnim pokoravanjem Bogu bit Êete ospo-
sobljeni da æivite novim æivotom, æivotom vje-
re.

49
 Vjera i prihvaÊanje

Kad Sveti Duh probudi vaπu savjest, vidjet

Êete samo neπto od strahote grijeha i njegove
sile, neπto od njegove krivnje i jada, i poËet Êete
ga se gnuπati. Shvatit Êete da vas je grijeh odvojio
od Boga, da ste u vlasti sile zla. ©to se viπe budete
borili da se oslobodite, to Êete viπe uviati svoju
bespomoÊnost. Vaπe su pobude grjeπne, vaπe je
srce neËisto. Vidjet Êete da vam je æivot pun se-
biËnosti i grijeha. »eznut Êete za oprostom, za
oËiπÊenjem, za osloboenjem. ©to biste mogli uËi-
niti da postignete sklad s Bogom i sliËnost Nje-
mu?
Vama je potreban mir: nebeski oprost, mir
i ljubav u srcu. To se ne moæe kupiti novcem
ili postiÊi razumom, do toga se ne moæe doÊi
mudroπÊu. Ne moæete se nadati da Êete to ikada
osigurati vlastitim naporom. Ali Bog vam to nu-
di kao dar, “bez novaca i bez naplate”. (Izaija
55,1) Sve je to vaπe ako samo pruæite ruku i uz-
mete. Gospodin kaæe: “Budu l’ vam grijesi kao
grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao purpur
budu li crveni, postat Êe kao vuna.” (Izaija 1,18)

50
“Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u
vas!” (Ezekiel 36,26)
Priznali ste svoje grijehe i u srcu ih odluËili
odbaciti. OdluËili ste se predati Bogu. Poite sada
k Njemu, molite Ga da opere vaπe grijehe i da
vam daruje novo srce! Vjerujte tada da On to
Ëini zato πto je tako obeÊao. To je pouka koju
je Isus nauËavao dok je bio na Zemlji: mi mora-
mo vjerovati da stvarno primamo dar koji nam
je Bog obeÊao — i tada on postaje naπ. Isus je
lijeËio ljude od bolesti kad su imali vjere u Nje-
govu moÊ: pomagao im je u onome πto su mogli
vidjeti da bi ih potaknuo da Mu vjeruju i u ono-
me πto ne mogu vidjeti, vodio ih je da povjeruju
u Njegovu moÊ da praπta grijehe. On je to otvore-
no izjavio prigodom lijeËenja oduzetoga: “Ali neka
znadete da Sin »ovjeËji ima vlast na zemlji opra-
πtati grijehe: Ustani — reËe tada uzetome — i hajde
svojoj kuÊi!” (Matej 9,6) Evanelist Ivan govori
o Kristovim Ëudima: “A ova su opisana da trajno
vjerujete da je Isus Mesija, Sin Boæji, te da vjerujuÊi
imate æivot po Njemu.” (Ivan 20,31)
Iz jednostavnih biblijskih izvjeπtaja o tome
kako je Isus lijeËio bolesne moæemo nauËiti ne-
πto o tome kako treba vjerovati u Njega za op-
rost grijeha. Razmotrimo izvjeπtaj o uzetome u
Bethesdi. Jadni je patnik bio bespomoÊan, nije
se sluæio svojim udovima oko trideset osam go-

51
dina. Ipak mu je Isus naredio: “Ustani, uzmi svoju
postelju i hodaj!” (Ivan 5,8) Bolesnik je mogao
reÊi: “Gospodine, ako me iscijeliπ, posluπat Êu
Tvoje rijeËi!” Ali ne, on je vjerovao Kristovim
rijeËima, vjerovao je da je veÊ izlijeËen, i odmah
je pokuπao hodati; æelio je hodati, i hodao je!
UËinio je po Kristovoj rijeËi, i Bog mu je dao
snagu. Bio je izlijeËen!
Kao grjeπnici i vi ste u sliËnom poloæaju. Ne
moæete okajati svoje grijehe iz proπlosti, ne mo-
æete promijeniti svoje srce, ne moæete sebe uËi-
niti svetima. Ali Bog obeÊava da Êe sve to uËiniti
za vas preko Krista. U to obeÊanje morate vjero-
vati! Morate priznati svoje grijehe i predati se
Bogu. Morate æeljeti sluæiti Njemu. I Ëim to uËi-
nite, Bog Êe ispuniti rijeË koju vam je dao. Ako
vjerujete u obeÊanje — vjerujete da su vam gri-
jesi oproπteni i da ste Ëisti — Bog Ëini tako; vi
ste izlijeËeni, isto onako kako je Krist uzetome
dao silu da hoda kad je Ëovjek povjerovao da je
izlijeËen. To je tako Ëim u to vjerujete!
Nemojte Ëekati da osjetite da ste izlijeËeni,
veÊ recite: “Vjerujem, to je tako, ne zato πto ja
to osjeÊam, veÊ zato πto je Bog to obeÊao!”
Isus kaæe: “©to god moleÊi pitate, vjerujte
da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24)
Uz ovo obeÊanje vezan je i uvjet: da se molimo
u skladu s Boæjom voljom. Meutim, Boæja je

52
volja da nas oËisti od grijeha, da nas uËini svo-
jom djecom i da nas osposobi da æivimo svetim
æivotom. Tako se moæemo moliti za te blagoslo-
ve, vjerovati da ih primamo i zahvaljivati Bogu
πto smo ih primili. Naπa je prednost da idemo
k Isusu i da se Ëistimo, da stojimo pred Zako-
nom bez ljage i mane. “Sad, dakle, nema viπe
nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.”
(Rimljanima 8,1)
Ne pripadate sebi, kupljeni ste skupo! “Znajte
da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sreb-
rom ili zlatom... nego skupocjenom krvi Krista
kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.
19) Tim jednostavnim djelom vjerovanja Bogu
Sveti Duh je zaËeo novi æivot u vaπemu srcu. Vi
ste se kao dijete rodili u Boæju obitelj i On vas
ljubi kao πto ljubi svojega Sina.
Kad ste se predali Isusu, nemojte se povla-
Ëiti i odlaziti od Njega, veÊ iz dana u dan govorite:
“Ja sam Kristov, predao sam se Njemu!” Molite
Ga da vam dâ svojega Duha i da vas podræava
svojom miloπÊu. I kao πto ste, dajuÊi sebe Bogu
i vjerujuÊi u Njega, postali Njegovim djetetom,
tako morate u Njemu i æivjeti. Apostol kaæe:
“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako
nastavite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6)
Neki, izgleda, misle da moraju biti stavljeni
na kuπnju, da moraju dokazati Gospodinu kako

53
su se promijenili prije no πto mogu traæiti Nje-
gov blagoslov. Ali oni mogu traæiti Boæji blago-
slov veÊ i sada. Njima su potrebni Njegova mi-
lost i Kristov Duh, da im pomognu u njihovim
slabostima, ili se neÊe moÊi oduprijeti zlu. Isu-
su je drago da doemo k Njemu upravo takvi
kakvi jesmo: grjeπni, bespomoÊni, ovisni. Moæe-
mo doÊi sa svim svojim slabostima, svojim ludo-
stima, svojom grjeπnoπÊu — i pokajniËki pasti pred
Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podig-
ne u naruËje svoje ljubavi, da zavije naπe rane i
oËisti nas od svake neËistoÊe.
I upravo se u ovome tisuÊe ljudi varaju: ne
vjeruju da im Isus opraπta osobno, pojedinaËno.
Oni se ne oslanjaju na Boæju RijeË. Prednost je
svih koji ispunjavaju uvjete da znaju kako se
oprost odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite
sumnju da se Boæja obeÊanja odnose i na vas!
Ona su upuÊena svakom prijestupniku koji se
kaje. Krist daje snagu i milost, a aneli poma-
gaËi prenose ih svakoj duπi koja vjeruje. Nitko
nije tako grjeπan da u Kristu, koji je umro za
njega, ne bi mogao naÊi snagu, ËistoÊu i praved-
nost. Isus Ëeka da mu skine odjeÊu ukaljanu i
oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelu odjeÊu
pravednosti; On ga poziva da æivi, a ne da umre.
Bog ne postupa prema nama onako kao πto
smrtni ljudi postupaju jedni prema drugima. Nje-

54
gove misli su misli milosra, ljubavi i najnjeænije
suÊuti. On kaæe: “Nek bezboænik put svoj ostavi,
a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu,
koji Êe mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je
velikoduπan u praπtanju.” (Izaija 55,7) “Kao maglu
rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput
oblaka.” (Izaija 44,22)
“Jer meni nije mila smrt onoga koji ima um-
rijeti, govori svemoguÊi Gospod. Obratite se i
æivite!” (Ezekiel 18,32 — ©ariÊ) Sotona je spreman
skrenuti vaπ pogled s Boæjih blaæenih obeÊanja.
On æeli duπi oduzeti svaku iskru nade i svaku
zraku svjetlosti, ali vi mu ne smijete dopustiti
da to uËini. Ne sluπajte napasnika, veÊ kaæite:
“Isus je umro da bih ja mogao æivjeti. On me
ljubi i ne æeli da propadnem. Imam nebeskog
Oca koji suosjeÊa sa mnom, pa iako sam zloupo-
trijebio Njegovu ljubav, iako sam rasuo blago-
slove kojima me je obasuo, ustat Êu i otiÊi svo-
jemu Ocu i kazati: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi.
Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom.
Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ (Lu-
ka 15,18.19)” PriËa nam govori kako Êe odlutali
biti primljen: “Dok je joπ bio daleko, opazi ga
njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu
oko vrata i izljubi ga.” (Luka 15,20)
Iako tako njeæna i ganutljiva, ova pripovijest
ne moæe izraziti beskrajnu suÊut nebeskog Oca.

55
Gospodin objavljuje preko svojega proroka: “Lju-
bavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.”
(Jeremija 31,3) Dok je grjeπnik joπ daleko od OËe-
ve kuÊe i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji,
OËevo srce Ëezne za njim, i svaka probuena
Ëeænja duπe da se vrati Bogu nije niπta drugo
nego njeæni poziv Boæjeg Duha koji preklinje,
usrdno moli i nagovara odlutaloga da se vrati
OËevom srcu punom ljubavi.
ZnajuÊi za tako dragocjena biblijska obeÊa-
nja, moæete li joπ sumnjati? Zar moæete vjerovati
da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg grjeπ-
nika koji Ëezne da Mu se vrati, koji Ëezne da
odbaci svoje grijehe i pokajniËki padne pred Nje-
gove noge? Odbacite takve misli! Niπta ne moæe
viπe naπkoditi vaπoj duπi od gajenja takvih shva-
Êanja o vaπemu nebeskom Ocu. On mrzi grijeh,
ali ljubi grjeπnika, i zato je dao sebe u osobi Krista
da mogu biti spaπeni svi koji æele, i uæivati vjeËno
blaæenstvo u kraljevstvu slave. Koje su se snaæ-
nije i njeænije rijeËi mogle pronaÊi od onih koje
je On izabrao kako bi izrazio svoju ljubav pre-
ma nama? On izjavljuje: “Moæe li æena zaboravit
svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svo-
je? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti
neÊu.” (Izaija 49,15)
Podignite pogled, vi koji sumnjate i drπÊete,
jer Isus æivi da bi posredovao za nas! Zahvalite

56
Bogu πto je darovao svojega dragog Sina i molite
se da Njegova smrt za vas ne bude uzaludna!
Duh vas poziva danas. Doite cijelim svojim sr-
cem Isusu i traæite Njegov blagoslov!
Dok Ëitate obeÊanja, znajte da su ona izraz
neizrecive ljubavi i milosra. Veliko Srce Beskraj-
ne Ljubavi osjeÊa prema grjeπniku bezgraniËno
saæaljenje. “U kome imamo otkupljenje Njegovom
krvlju, oproπtenje grijeha, prema bogatstvu Nje-
gove milosti.” (Efeæanima 1,7) Da, samo vjerujte
da je Bog vaπ pomoÊnik. On æeli obnoviti u Ëo-
vjeku svoj moralni lik. Kad Mu se pribliæite u
priznanju i pokajanju, On Êe se vama pribliæiti
miloπÊu i praπtanjem.

57
 Kristovi sljedbenici

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor;

staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korin-
Êanima 5,17)
Netko moæda neÊe moÊi toËno odrediti vrije-
me ili mjesto svojega obraÊenja, ili navesti sve
okolnosti koje su do toga dovele, ali to joπ ne
dokazuje da nije obraÊen. Krist je rekao Niko-
demu: “Vjetar puπe gdje god hoÊe. »ujeπ mu πum,
ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako
je sa svakim koji je roen od Duha.” (Ivan 3,8)
Kao nevidljivi vjetar, Ëije se djelovanje jasno vidi
i osjeÊa, i Boæji Duh radi na ljudskom srcu. Ta
obnoviteljska sila, koju nijedno ljudsko oko ne
moæe vidjeti, zaËinje novi æivot u duπi; stvara novo
biÊe po Boæjem obliËju. Iako je djelo Duha ne-
Ëujno i neprimjetno, posljedice su vidljive. Ako
je srce obnovljeno radom Boæjeg Duha, æivot Êe
to posvjedoËiti. Iako mi sami niπta ne moæemo
uËiniti da promijenimo svoje srce, ili da sebe
dovedemo u sklad s Bogom, iako se uopÊe ne
smijemo osloniti na sebe ili na svoja dobra djela,
naπ Êe æivot pokazati stanuje li Boæja milost u

58
nama. Vidjet Êe se promjena u karakteru, obi-
Ëajima, teænjama. Vidjet Êe se jasna i odluËujuÊa
razlika izmeu onoga πto su bili i onoga πto su
sada. Karakter se ne otkriva u sluËajnim dobrim
ili loπim djelima, veÊ u sklonostima koje se oËi-
tuju uobiËajenim rijeËima i postupcima.
Istina je da se netko moæe naizgled bespri-
jekorno ponaπati i bez Kristove obnoviteljske si-
le. Æelja za utjecajem u druπtvu i poπtovanjem
drugih moæe nekoga navesti da æivi urednim æi-
votom. Samopoπtovanje nas moæe navesti da se
Ëuvamo zla. I sebiËno srce moæe Ëiniti veliko-
duπna djela. Kako onda moæemo ustvrditi na Ëijoj
smo strani?
Kome pripada naπe srce? Kome su posveÊene
naπe misli? O kome volimo razgovarati? Kome
poklanjamo svoje najtoplije osjeÊaje i svoje naj-
bolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naπe
misli s Njime — najdraæe nam je razmiπljati o
Njemu. Sve πto imamo i πto jesmo posveÊeno je
Njemu. Mi æelimo nositi Njegov lik, udisati Nje-
gov dah, ispunjavati Njegovu volju i ugoditi Mu
u svemu.
Oni koji postaju nova stvorenja u Isusu Kri-
stu donosit Êe i plodove Duha: “... ljubav, radost,
mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krot-
kost, uzdræljivost.” (GalaÊanima 5,22.23) Oni se
viπe neÊe povoditi za negdaπnjim strastima, ne-

59
go Êe vjerom Boæjega Sina iÊi Njegovim stopa-
ma, odsjajivati Njegov karakter, Ëistiti se kao πto
je i On Ëist. Ono πto su nekada mrzili, sada vo-
le; a ono πto su nekada voljeli, sada mrze. Oholi
i nametljivi postaju krotki i ponizna srca. Taπti
i drski postaju ozbiljni i Ëedni. Pijanci postaju
trijezni, a raskalaπeni Ëisti. Razmetljivi obiËaji i
svjetovna moda potiskuju se ustranu. KrπÊani ne
Ëeznu za vanjskim ukraπavanjem, veÊ za srcem
obuËenim “... u neraspadljiv nakit, krotak i mi-
ran duh — ono πto je dragocjeno pred Bogom.”
(1. Petrova 3,3.4)
Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskre-
no ako ne dovede do potpune promjene. Ako grjeπ-
nik obnovi svoj zavjet, vrati ono πto je oteo, pri-
zna svoje grijehe, i poËne ljubiti Boga i bliænje,
moæe biti siguran da je preπao iz smrti u æivot.
Kada kao zabludjela grjeπna biÊa doemo Kri-
stu i dobijemo oprost i milost, u naπemu srcu
raa se ljubav. Svaki nam je teret lak, jer je lak
jaram koji Krist nudi. Duænost postaje uæitak, a
ærtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgle-
dao obavijen tamom, sada je obasjan zrakama sun-
ca pravde.
Ljupkost Kristova karaktera vidjet Êe se i kod
Njegovih sljedbenika. Isusu je Ëinilo zadovoljstvo
ispunjavati Boæju volju. Ljubav prema Bogu i rev-
novanje za Njegovu slavu — to je bila snaga koja

60
je upravljala æivotom naπega Spasitelja. Ljubav je
uljepπavala i oplemenjivala sve Njegove postup-
ke. Ljubav potjeËe od Boga. Ona se ne moæe za-
Ëeti i ne moæe nastati u neposveÊenu srcu. Ona
se nalazi jedino u srcu u kojemu vlada Isus. “©to
se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.”
(1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno bo-
æanskom miloπÊu ljubav je naËelo ponaπanja. Ona
mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada stra-
stima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osje-
Êaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepπava æi-
vot i posvuda πiri plemeniti utjecaj.
Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca
— osobito ona koja su se tek poËela oslanjati na
Njegovu milost — posebno moraju Ëuvati. Prva,
o kojoj je veÊ bilo govora, jest gledanje na svoja
djela, oslanjanje na ono πto djela mogu uËiniti
da bi nas dovela u sklad s Bogom. Onaj tko poku-
πava postati svet svojim djelima, vrπenjem Zakona
— pokuπava nemoguÊe. Sve πto bi Ëovjek mogao
uËiniti bez Krista ukaljano je sebiËnoπÊu i grije-
hom. Samo nas Kristova milost preko vjere mo-
æe uËiniti svetima.
Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda
da vjerovanje u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja
Zakona i da naπa djela nemaju nikakva utjecaja
na naπe spasenje buduÊi da samo vjerom dobi-
vamo Kristovu milost.

61
 Meutim, obratimo pozornost na Ëinjenicu
da posluπnost nije samo neko formalno pokora-
vanje, veÊ sluæenje iz ljubavi. Boæji je Zakon izra-
æaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenje veli-
kog naËela ljubavi i, prema tome, temelj Njego-
ve vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naπa
srca obnovljena na Boæju sliku, ako je boæanska
ljubav usaena u naπu duπu, neÊe li se onda i
Boæji Zakon ostvarivati u naπemu æivotu? Ako je
naËelo ljubavi usaeno u srce, ako je Ëovjek ob-
novljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, onda
je ispunjeno i novozavjetno obeÊanje: “Stavit Êu
zakone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pa-
met njihovu.” (Hebrejima 10,16) A ako je Zakon
upisan u srce, neÊe li on oblikovati æivot? Po-
sluπnost — sluæenje i odanost iz ljubavi — pravi
je znak da smo Njegovi uËenici. Tako i Pismo
kaæe: “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da
vrπimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3) “Tko
tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovi-
jedi, laæac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova
2,4) Umjesto da nas oslobodi posluπnosti, upra-
vo nas vjera — i samo vjera — Ëini sudionicima
Kristove milosti, πto nas osposobljava da bude-
mo posluπni.
Mi ne zasluæujemo spasenje svojom posluπ-
noπÊu; ono je Boæji dar koji se prima vjerom.
Meutim, posluπnost je plod vjere. “A znate da

62
se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha
u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje
u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije
vidio i upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6) Evo pravog
dokaza! Ako budemo u Kristu, ako ljubav Boæja
bude u nama, naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe na-
mjere, naπi postupci — bit Êe u skladu s Boæ-
jom voljom koja je izraæena u propisima Njego-
vog svetog Zakona. “DjeËice, neka vas nitko ne
zavede! Tko Ëini πto je pravedno, pravedan je
kao πto je on pravedan.” (1. Ivanova 3,7) Praved-
nost je opisana mjerilom Boæjeg svetog Zakona,
koji je objavljen u Deset pravila sa Sinaja.
Ona takozvana vjera u Krista, koja tvrdi da
oslobaa Ëovjeka obveze posluπnosti Bogu, nije
vjera, veÊ drskost. “Da, miloπÊu ste spaπeni —
po vjeri.” (Efeæanima 2,8) Meutim, “tako je i s
vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi.”
(Jakov 2,17) Isus je rekao o sebi prije no πto je
doπao na Zemlju: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit
volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.”
(Psalam 40,9) A neposredno prije svojega ponov-
nog odlaska na Nebo objavio je “... kao πto sam
i ja vrπio zapovijedi Oca svog te ostajem u njego-
voj ljubavi.” (Ivan 15,10) Pismo kaæe: “Ako vrπi-
mo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga po-
znajemo... Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mo-
ra tako æivjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,3.6)

63
“Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za
vas i ostavio vam primjer da idete njegovim sto-
pama.” (1. Petrova 2,21)
Uvjet za vjeËni æivot i danas je upravo ona-
kav kakav je uvijek bio, upravo onakav kakav je
bio u Raju prije pada naπih praroditelja: savrπe-
na posluπnost Boæjem Zakonu, savrπena praved-
nost. Kad bi se vjeËni æivot mogao dobiti pod
bilo kojim drugim uvjetom, sreÊa cijelog svemi-
ra bila bi dovedena u opasnost. Stvorila bi se
moguÊnost da grijeh, sa svim posljedicama ne-
sreÊe i bijede, postane besmrtan.
Adam je, prije pada u grijeh, posluπnoπÊu
Boæjem Zakonu mogao oblikovati pravedan ka-
rakter. Ali on to nije uspio uËiniti, i zbog njego-
voga je grijeha i naπa narav postala grjeπna te i
mi ne moæemo uËiniti sebe pravednima. Budu-
Êi da smo grjeπni, nesveti, mi ne moæemo biti
savrπeno posluπni svetom Zakonu. Mi nemamo
neke svoje pravednosti kojom bismo mogli za-
dovoljiti zahtjeve Boæjeg Zakona. Meutim, Krist
nam je omoguÊio rjeπenje problema. On je æi-
vio na Zemlji suoËen s istim nevoljama i kuπ-
njama s kojima se i mi suoËavamo. Æivio je bez-
grjeπnim æivotom. Umro je za nas i sad se nudi
da uzme naπe grijehe i da nam daruje svoju pra-
vednost. Ako se predate Njemu i prihvatite Ga
za svojega Spasitelja, bit Êete zbog Njega pro-

64
glaπeni pravednima, bez obzira na svu grjeπnost
u starom æivotu. Kristov Êe karakter stati na mje-
sto vaπega karaktera, i vi Êete biti prihvaÊeni pred
Bogom kao da nikada niste grijeπili.
I viπe od toga: Krist mijenja srce. On vjerom
boravi u vaπemu srcu. Vjerom i stalnim pokora-
vanjem svoje volje Kristu vi trebate odræavati tu
vezu s Njime; i dokle god to budete Ëinili, On
Êe djelovati u vama da æelite i Ëinite ono πto Mu
je ugodno. I tako moæete reÊi: “Æivot koji sada
provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæ-
jega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za
mene predao.” (GalaÊanima 2,20) Tako je Isus i
rekao svojim uËenicima: “Jer neÊete govoriti vi,
nego Êe Duh Oca vaπega govoriti preko vas.” (Ma-
tej 10,20) I tada, kad Krist djeluje u vama, vi
Êete pokazati isti duh i Ëiniti ista djela — djela
pravednosti i posluπnosti.
Prema tome, mi nemamo u sebi niËega Ëime
bismo se mogli hvaliti. Nemamo nikakvog razloga
da sebe uzdiæemo. Jedini temelj naπe nade jest
Kristova pravednost koja nam je darovana, i ono
πto Njegov Duh Ëini u nama i preko nas.
Kad govorimo o vjeri, moramo znati i za jed-
nu razliku. Postoji, naime, vjerovanje koje se pot-
puno razlikuje od vjere. Postojanje Boga, Nje-
gova sila i istina Njegove RijeËi — sve su to Ëinje-
nice koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu

65
ozbiljno poricati. Biblija kaæe da “... i avli to
vjeruju i — drπÊu” (Jakov 2,19), ali to nije vje-
ra. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u
Boæju RijeË, veÊ i o pokoravanju volje Njemu,
gdje se srce podredilo Njemu, osjeÊaji usmjerili
prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz
ljubav radi i oËiπÊava duπu. Tom vjerom srce se
obnavlja u Boæje obliËje. A srce, koje se u svo-
jemu nepreporoenom stanju nije pokoravalo
Boæjem Zakonu, a nije ni moglo, sada uæiva u
njegovim svetim propisima i uzvikuje zajedno s
psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio
dan o njemu razmiπljam.” (Psalam 119,97) I pra-
vednost Zakona se ispunila u “... onima, koji su
u Kristu Isusu (i ne hode po tijelu)”. (Rimljani-
ma 8,1 — ©ariÊ)
Ima i takvih koji su upoznali Kristovu lju-
bav koja praπta, i koji doista æele biti Boæja dje-
ca, ali su svjesni nesavrπenstva svojega karakte-
ra i grjeπnosti svojega æivota, pa su spremni po-
sumnjati da je Sveti Duh stvarno obnovio njiho-
vo srce. Takvima preporuËujem: nemojte se po-
vlaËiti, ne dopustite da vas obuzme oËaj! »esto
Êemo se morati bacati pred Isusove noge i pla-
kati zbog svojih nedostataka i pogreπaka, ali se
ne smijemo obeshrabriti! Ako nas je neprijatelj
Ëak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zabo-
ravlja i ne odbija! Nipoπto! Krist se nalazi s desne

66
strane Bogu i osobno se zauzima za nas. Volje-
ni Ivan kaæe: “DjeËice moja, ovo vam piπem da
ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh,
imamo Zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pra-
vednika.” (1. Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kri-
stove rijeËi: “Jer vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,27)
On Ëezne da vas vrati k sebi, da gleda kako se
Njegova ËistoÊa i svetost odraæavaju u vama. I
ako se samo æelite pokoriti Njemu, On, koji je
zapoËeo dobro djelo u vama, nastavit Êe ga sve
do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte
potpunije! Kad budemo posumnjali u svoju sna-
gu, oslonimo se na silu svojega Otkupitelja, i tada
Êemo proslavljati Onoga koji je zdravlje naπe du-
πe.
©to se viπe pribliæavate Isusu, to Êete grjeπ-
niji izgledati u svojim oËima; pogled Êe vam biti
jasniji pa Êete vidjeti oπtru i jasnu razliku izme-
u svojega nesavrπenstva i Njegove savrπene na-
ravi. To Êe biti dokaz da su Sotonine opsjene
izgubile svoju snagu, i da oæivljujuÊi utjecaj Boæ-
jega Duha djeluje u vama.
Nikakva duboko ukorijenjena ljubav prema
Isusu ne moæe stanovati u srcu koje joπ nije shva-
tilo svoju grjeπnost. Duπa koja je preobraæena
Kristovom miloπÊu divit Êe se Njegovom boæan-
skom karakteru, ali ako joπ ne vidimo svoju
moralnu izopaËenost, to je nepogrjeπiv dokaz da

67
nismo spoznali Kristovu ljepotu i Njegovo savrπen-
stvo.
©to manje budemo cijenili sebe, to Êemo viπe
cijeniti beskrajnu ËistoÊu i krasotu naπega Spa-
sitelja. Pogled na naπu grjeπnost vodi nas k Onome
koji nam moæe oprostiti; i kad se duπa, shvativ-
πi svoju bespomoÊnost, prikloni Kristu, On Êe
se otkriti u sili. ©to nas svijest o vlastitoj nemo-
Êi bude viπe gonila k Njemu i Boæjoj RijeËi, to
Êemo imati uzviπenije glediπte o Njegovu karak-
teru i potpunije odraæavati Njegov lik.

68
 Uzrastanje u Kristu

Promjena srca kojom postajemo Boæja dje-

ca u Bibliji se naziva roenjem. Na drugom mje-
stu je usporeena s klijanjem dobrog sjemena
koje je posijao domaÊin. Po istoj slici oni koji
su se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek roe-
na djeËica” (1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efe-
æanima 4,15) do visine rasta muπkaraca i æena
u Isusu Kristu. Ili, sliËno dobrom sjemenu koje
je posijano u polju, trebaju uzrasti i donijeti rod.
Izaija za njih kaæe: “I zvat Êe ih Hrastovima prav-
de, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Iza-
ija 61,3) Te slike iz prirode pomaæu nam da bolje
razumijemo tajanstvene istine duhovnog æivo-
ta.
Sva ljudska mudrost i umjeπnost ne mogu
udahnuti æivot ni najmanjoj sitnici u prirodi. Biljke
i æivotinje mogu æivjeti jedino æivotom koji je
udahnuo sâm Bog. Isto tako se samo æivotom od
Boga zaËinje i duhovni æivot u Ëovjekovom srcu.
Ako se Ëovjek “odozgo ne rodi” (Ivan 3,3), ne
moæe dobiti æivot koji nam je Krist svojim dolas-
kom æelio dati.

69
 Kao πto je sa æivotom, tako je i s rastom.
Bog Ëini da se pupoljak rascvjetava i da cvijet
daje plod. Njegovom se silom sjeme razvija u “...
najprije stabljiku, zatim klas — potom pun klas
zrna.” (Marko 4,28) Prorok Hoπea kaæe za Izrael:
“... kao ljiljan on Êe cvasti.” (Hoπea 14,6) “Uzgajat
Êe svoju pπenicu, vinograde gajit...” (Hoπea 14,8)
Isus nam kaæe: “Promotrite kako rastu ljiljani!”
(Luka 12,27) Biljke i cvijeÊe ne rastu svojim na-
stojanjem, svojom skrbi, svojim naporom veÊ uzi-
manjem onoga πto je Bog pripravio da im sluæi
za æivot. Dijete ne moæe pridonijeti svojemu ra-
stu nikakvom svojom skrbi ili snagom. Tako ni
vi ne moæete skrbi ili naporom osigurati svoj du-
hovni rast. I biljka i dijete rastu primajuÊi iz svoje
okoline ono πto im sluæi za æivot: zrak, sunËevu
svjetlost i hranu. Ono πto su ti darovi prirode
æivotinji i biljci, to je Krist onima koji se uzdaju
u Njega. On je njihovo “vjeËno svjetlo” (Izaija
60,19), “sunce... i πtit”. (Psalam 84, 11) On Êe
biti “kao rosa Izraelu”. (Hoπea 14,6) “SiÊi Êe kao
rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju.” (Psa-
lam 72,6) On je æiva voda i “kruh... Boæji... koji
silazi s Neba i daje æivot svijetu.” (Ivan 6,33)
Nenadmaπnim darom svojega Sina Bog je
okruæio cijeli svijet ozraËjem milosti koja je stvar-
na jednako kao i zrak koji se giba oko Zemljine
kugle. Svi koji odluËe udisati to æivotodavno oz-

70
raËje æivjet Êe i uzrasti do visine rasta muπkaraca
i æena u Isusu Kristu.
Kao πto se cvijet okreÊe prema suncu da bi
mu blistave zrake pomogle u usavrπavanju ljepote
i simetrije, tako se i mi moramo okrenuti Suncu
pravednosti da bi nas mogla obasjati nebeska
svjetlost, da bi se naπ karakter mogao razvijati
po Kristovu uzoru.
Isus je nauËavao to isto: “Ostanite u meni i
ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica ne moæe
sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda,
tako ni vi, ako ne ostanete u meni... Jer bez mene
ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,4.5) Da biste
æivjeli svetim æivotom, vi ovisite o Kristu kao πto
loza ovisi o matiËnom Ëokotu da bi rasla i dono-
sila rod. Odvojeni od Njega, nemate æivota. Ne-
mate snage oduprijeti se kuπnji ili rasti u milosti
i svetosti. NastavajuÊi u Njemu, moæete napre-
dovati. CrpeÊi æivot od Njega, neÊete se suπiti
niti ostati bez roda. Bit Êete kao “stablo zasaeno
pokraj voda tekuÊica.” (Psalam 1,3)
Mnogi smatraju da neki dio posla moraju oba-
viti sami. Pouzdali su se u Krista da dobiju oprost
grijeha, ali se sada trude æivjeti pravedno vlasti-
tim naporima. Meutim, svaki je takav napor uza-
ludan. Isus kaæe: “Jer bez mene ne moæete niπta
uËiniti!” (Ivan 15,5) Naπ rast u milosti, naπa ra-
dost, naπa korisnost — sve to ovisi o naπemu jedin-

71
stvu s Kristom. Zbog zajednice s Njime svakog
dana i sata, zbog nastavanja u Njemu, mi raste-
mo u milosti. On nije samo ZaËetnik, veÊ i Zavr-
πitelj naπe vjere! To je Krist, prvi i posljednji i
uvijek. On mora biti s nama ne samo na poËet-
ku i na kraju naπega puta, veÊ i na svakom ko-
raku kroz æivot. David kaæe: “Jahve mi je svag-
da pred oËima; jer mi je zdesna, neÊu posrnu-
ti.” (Psalam 16,8)
Pitate li: “Kako trebam nastavati u Kristu?”
Isto onako kako ste Ga primili u poËetku. “Kako
ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nasta-
vite u Njemu æivjeti.” (Koloπanima 2,6) “Moj Êe
pravednik æivjeti od vjere.” (Hebrejima 10,38)
Predali ste se Bogu da budete potpuno Njegovi,
da Mu sluæite i da Ga sluπate, i prihvatili ste Krista
kao svojega Spasitelja. Niste mogli sami okajati
svoje grijehe ili promijeniti svoje srce, ali ste se
predali Bogu vjerujuÊi da je On zbog Krista sve
to uËinio za vas. Vjerom ste postali Kristovi i
vjerom trebate rasti u Njemu — dajuÊi i uzima-
juÊi. Da biste se predali Njemu i bili posluπni
svim Njegovim zahtjevima, trebate dati sve: svoje
srce, svoju volju, svoju sluæbu. Vi morate i uzeti
sve: puninu svih blagoslova — Krista, da nasta-
va u vaπem srcu, da bude vaπa snaga, vaπa pra-
vednost, vaπ vjeËni PomoÊnik i da vam daruje
snagu da biste bili posluπni.

72
 Posvetite se Bogu ujutro: neka vam to bude
prvi posao. Molite se: “Uzmi me, o, Gospodine,
da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stav-
ljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u
svojoj sluæbi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje
djelo obavlja u Tebi!” Tako treba biti svakog da-
na. Svakog jutra posveÊujte se Bogu za taj dan.
Iznesite Mu sve svoje planove da Njegova pro-
vidnost pokaæe treba li ih ostvariti ili odbaciti.
I tako Êete, iz dana u dan, svoj æivot predavati
u Boæje ruke; tako Êe se vaπ æivot oblikovati i
postajati sve sliËniji Kristovu.
Æivot u Kristu je æivot pun spokoja. Moæda
u njemu neÊe biti zanosa osjeÊaja, ali Êe biti stal-
nog spokojnog povjerenja. Vi se ne uzdate u sebe,
veÊ u Krista! Vaπa je slabost sjedinjena s Njego-
vom snagom, vaπe neznanje s Njegovom mudro-
πÊu, vaπa krhkost s Njegovom izdræljivoπÊu. Ne
trebate gledati sebe, ne trebate se baviti sobom
— gledajte na Krista! Neka se vaπe misli bave Nje-
govom ljubavlju, ljepotom i savrπenstvom Nje-
gova karaktera. Krist u svojemu samoodricanju,
Krist u svojemu poniæenju, Krist u svojoj ËistoÊi
i svetosti, Krist u svojoj neusporedivoj ljubavi —
to je tema o kojoj treba razmiπljati vaπa duπa.
LjubeÊi Njega, oponaπajuÊi Ga, potpuno se osla-
njajuÊi na Njega, preobrazit Êete se i postati sliËni
Njemu.

73
 Isus kaæe: “Ostanite u meni!” (Ivan 15,4) Te
rijeËi sadræe misao o odmoru, postojanosti, po-
vjerenju. I ponovno On poziva: “Doite k meni...
i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28.29) Psalmis-
tove rijeËi izraæavaju istu misao: “Smiri se pred
Jahvom i Njemu se nadaj.” (Psalam 37,7) Izaija
kaæe: “U smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Izaija
30,15) Taj odmor nije u neaktivnosti, jer je u
Spasiteljevu pozivu obeÊanje o odmoru poveza-
no s pozivom na rad: “Uzmite jaram moj na se...
Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Matej
11,29) Srce koje najpotpunije poËiva u Kristu
bit Êe najozbiljnije i najmarljivije u radu za Nje-
ga.
Kad smo zaokupljeni sobom, naπ um se okre-
Êe od Krista, Izvora snage i æivota. Sotona se zato
stalno trudi odvratiti pozornost od Spasitelja i
tako sprijeËiti zajednicu i vezu duπe s Kristom.
Svjetovna zadovoljstva, brige, nesigurnosti i æi-
votne æalosti, mane drugih ili vaπe vlastite mane
i nedostaci — Sotona æeli skrenuti vaπe misli na
neπto od toga ili na sve zajedno. Ne dajte se zave-
sti njegovim lukavstvima! Mnoge koji su stvar-
no savjesni i koji æele æivjeti za Boga on vrlo Ëesto
navodi da se bave svojim manama i slabostima
i tako, odvajajuÊi ih od Krista, namjerava postiÊi
pobjedu. Ne smijemo stavljati sebe u srediπte i
onda se prepuπtati zabrinutosti i strahu hoÊemo

74
li biti spaπeni. Sve to udaljuje duπu od Izvora
naπe snage. Prepustite Bogu skrb o svojoj duπi i
imajte povjerenja u Njega. Razgovarajte i mislite
o Isusu. Neka se vaπe “ja” izgubi u Njemu. Od-
bacite svaku sumnju, odagnajte strah. Kaæite s
apostolom Pavlom: “Æivim — ali ne viπe ja, nego
Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tije-
lu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je
iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.”
(GalaÊanima 2,20) Oslonite se na Boga! On moæe
saËuvati ono πto ste Mu povjerili. Ako se prepu-
stite Njegovim rukama, On Êe uËiniti da nadmoÊ-
no pobjeujete u Onome koji vas je ljubio.
Kad je Krist uzeo Ëovjekovu narav, povezao
se s ljudskim rodom vezom ljubavi koju nikakva
sila nikad neÊe moÊi raskinuti, osim Ëovjek sâm.
Sotona Êe nam stalno podmetati svoje mamce
da bi nas naveo da tu vezu prekinemo, da se
namjerno odvojimo od Krista. Upravo tu trebamo
biti budni, truditi se i moliti da nas niπta ne na-
vede da izaberemo drugog gospodara, jer to uvi-
jek ovisi o naπoj slobodnoj volji. Neka naπe oËi
uvijek gledaju Krista, i On Êe nas saËuvati. Gle-
dajuÊi Isusa, mi smo sigurni. Niπta nas ne moæe
istrgnuti iz Njegove ruke. GledajuÊi stalno Nje-
ga “... preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek
sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.”
(2. KorinÊanima 3,18)

75
 Upravo su tako prvi uËenici postali sliËni svo-
jemu dragom Spasitelju. Kad su Ëuli Isusove ri-
jeËi, osjetili su potrebu za Njime. Oni su Ga tra-
æili, naπli i slijedili. Bili su s Njime u kuÊi, za
stolom, nasamo, u prirodi. Bili su s Njime kao
uËenici s UËiteljem, svakog dana primajuÊi s Nje-
govih usana pouke o svetoj istini. Gledali su u
Njega kao sluge u svojega gospodara da dozna-
ju svoju duænost. Ti uËenici bili su ljudi koji su
“patili kao i mi”. (Jakov 5,17) I oni su morali
voditi borbu s grjehom. Da bi æivjeli svetim æi-
votom, bila im je potrebna ista milost.
»ak ni Ivan, omiljeni uËenik koji je najpot-
punije odraæavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po
sebi imao tu ljepotu karaktera. On ne samo da
je bio nametljiv i Ëastohlepan, veÊ i æestok i ki-
van na sve koji su ga vrijeali. Ali, kad se upo-
znao s karakterom boæanskog Sina, postao je svje-
stan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja uËi-
nila poniznim. Snaga i strpljivost, sila i njeænost,
veliËanstvo i krotkost — koje je svakog dana gle-
dao u æivotu Boæjeg Sina — ispunili su njegovu
duπu divljenjem i ljubavlju. Iz dana u dan Krist
je sve viπe privlaËio njegovo srce, sve dok on
nije, ispunjen ljubavlju prema UËitelju, izgubio
sebe iz vida. Njegova gnjevna i Ëastoljubiva na-
rav doπla je pod utjecaj Kristove preobraæavaju-
Êe sile. PreporaajuÊi utjecaj Svetoga Duha obno-

76
vio je njegovo srce. Sila Kristove ljubavi preob-
razila je njegov karakter. To je prava posljedica
sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu,
sva narav se mijenja. Kristov Duh i Njegova lju-
bav omekπavaju srce, obuzdavaju duπu i uzdiæu
misli i æelje prema Bogu i Nebu.
Nakon πto je Krist uzaπao na Nebo, Njegovi
sljedbenici osjeÊali su kao da je On i dalje s nji-
ma; da je osobno nazoËan, pun ljubavi i svjetla.
Spasitelj Isus, koji je hodao i razgovarao s njima,
molio se s njima, izgovarao rijeËi nade i utjehe
njihovim srcima, odnesen je od njih na Nebo, dok
se vijest mira joπ Ëula s Njegovih usana, i Njegov
glas odjeknuo je iz oblaka anelâ koji su Ga okru-
æili: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svi-
jeta.” (Matej 28,20) Uzaπao je na Nebo u ljudskom
obliku. Znali su da se On nalazi ispred Boæjega
prijestolja i da je ostao njihov Prijatelj i Spasitelj,
da je Njegova ljubav ostala nepromijenjena i da
se On i nadalje izjednaËuje s napaÊenim Ëovje-
Ëanstvom. On iznosi pred Boga zasluge svoje dra-
gocjene krvi, pokazuje ranjene ruke i noge da bi
podsjetio na cijenu koju je platio za one koje je
izbavio. Znali su da je uzaπao na Nebo da im pri-
pravi mjesto i da Êe opet doÊi da ih uzme k sebi.
Kad su se okupili nakon uzaπaπÊa, æarko su
æeljeli iznijeti svoje molbe Ocu u Isusovo ime.
Ispunjeni svetim strahopoπtovanjem, prignuli su

77
se u molitvi ponavljajuÊi obeÊanje: “Zaista, zaista,
kaæem vam, ako πto zamolite od Oca u moje ime,
dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje ime molili.
Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpu-
na!” (Ivan 16,23.24) Pruæali su ruku vjere sve
viπe i viπe, s moÊnim obrazloæenjem: “Isus Krist
koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji
je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.”
(Rimljanima 8,34) Dan Pedesetnice donio im je
prisutnost Utjeπitelja, o kojemu je Krist rekao da
Êe “biti u vama”. (Ivan 14,17) Dodao je: “Vama
je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj
neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu Ga k va-
ma.” (Ivan 16,7) Otad je Krist trebao stalno Du-
hom prebivati u srcu svoje djece. Njihova veza
s Njime postala je tjeπnja negoli kad je On osobno
bio s njima. Svjetlost, ljubav i sila Krista koji je
stanovao u njima sjala je iz njih, tako da su se
ljudi divili gledajuÊi ih i “... prepoznali su u nji-
ma Isusove pratitelje.” (Djela 4,13)
Sve πto je Krist bio svojim uËenicima, On
æeli biti i svojoj danaπnjoj djeci. On je u svojoj
posljednjoj molitvi, okruæen malom skupinom
uËenika, rekao: “Ne molim samo za njih nego i
za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me.”
(Ivan 17,20)
Isus se molio za nas i traæio da i mi bude-
mo sjedinjeni s Njime, kao πto je On sjedinjen

78
sa svojim Ocem. Kakve li povezanosti! Spasitelj
je o sebi rekao: “Sin ne moæe niπta sam od sebe
uËiniti...” (Ivan 5,19); “Otac koji boravi u meni
Ëini svoja djela!” (Ivan 14,10) Prema tome, ako
Krist stanuje u naπemu srcu, On “proizvodi u
vama i htijenje i djelovanje da mu se moæete svi-
djeti.” (Filipljanima 2,13) Mi Êemo raditi kao πto
je radio On; oËitovat Êemo isti duh. I tako, lju-
beÊi Njega i boraveÊi u Njemu, dostiÊi Êemo “...
da sve uraste u Njega koji je Glava, u Krista.”
(Efeæanima 4,15)

79
 Æivot i rad

Bog je izvor æivota, svjetlosti i radosti cijelom

svemiru. Kao svjetlosne zrake Sunca, kao vode-
na struja koja izbija iz æivog izvora, od Njega se
izlijevaju blagoslovi na sva Njegova stvorenja. I
gdje god je u srcima ljudi æivot od Boga, izlije-
va se na druge u obliku ljubavi i blagoslova.
Naπ Spasitelj nalazio je radost u podizanju i
otkupu grjeπnika. Da bi to postigao, nije svoj æivot
smatrao previπe dragocjenim, veÊ je pretrpio kriæ
ne mareÊi za sramotu. Aneli su takoer stalno
na poslu skrbeÊi za sreÊu drugih. U tome je nji-
hova radost. Ono πto bi sebiËno srce moglo sma-
trati poniæavajuÊom sluæbom — sluæenje bijednima
i po karakteru i poloæaju niæima od njih — to je
djelo bezgrjeπnih anela. Duh Kristove ljubavi
koja je ærtvovala sebe, to je duh koji proæima
Nebo i saËinjava samu sræ nebeskog blaæenstva.
To je duh πto Êe ga imati Kristovi sljedbenici,
djelo koje Êe oni obavljati.
Kad Kristova ljubav ispunjava srce, ona se
ne moæe skriti, kao πto se ne moæe skriti ni mio-
miris. Njezin sveti utjecaj osjeÊat Êe svi s kojima

80
se budemo susretali. Kristov duh u srcu sliËan
je izvoru u pustinji koji teËe da bi osvjeæio i u
onima koji su blizu smrti probudio æelju da se
napiju vode æivota.
Ljubav prema Isusu pokazat Êemo æeljom da
radimo kao πto je On radio — na blagoslov i uzdi-
zanje ËovjeËanstva. Ona Êe navoditi na ljubav,
njeænost i suÊut prema svim stvorenjima o koji-
ma skrbi naπ nebeski Otac.
Spasiteljev æivot na Zemlji nije bio ispunjen
dokolicom i ugaanjem sebi; On je ulagao stal-
ne, ozbiljne, neumorne napore da spasi izgubljeno
ËovjeËanstvo. Od jaslica do Golgote iπao je pu-
tom samoodricanja, nije traæio da bude oslobo-
en muËnih zadataka, teπkih putovanja, iscrp-
ljujuÊe brige i rada. Rekao je da Sin »ovjeËji “...
nije doπao da Mu sluæe, nego da On sluæi i da
dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Matej
20,28) To je bio najuzviπeniji cilj Njegova æivo-
ta. Sve drugo je bilo manje vaæno i podreeno
tome. Njegovo jelo i piÊe bilo je da ispuni Boæju
volju i zavrπi Njegov posao. U svojemu radu nije
isticao sebe niti traæio osobne koristi.
Tako Êe i oni koji su dobili Kristovu milost
biti spremni prinijeti svaku ærtvu da bi i drugi,
za koje je On umro, mogli primiti nebeski dar.
Oni Êe uËiniti sve πto je u njihovoj moÊi da svojim
boravkom u svijetu naËine svijet πto boljim. Taj

81
duh je pravi rod istinski obraÊene duπe. »im ne-
tko doe Kristu, u njegovu se srcu raa æelja da
objavi drugima kakvog je dragocjenog Prijatelja
stekao u Isusu. Spasonosna i posveÊujuÊa istina
ne moæe ostati zatvorena u njegovu srcu. Ako
smo odjeveni u Kristovu pravednost, ako smo is-
punjeni radoπÊu Njegova Duha koji u nama obi-
tava, ne moæemo ostati na miru. Ako smo oku-
sili i vidjeli da je dobar Gospodin, imat Êemo o
Ëemu govoriti. Poput Filipa, kad je naπao Spasi-
telja, pozvat Êemo i druge k Njemu. Trudit Êemo
se da im prikaæemo svu Kristovu privlaËnost i
nevidljivu stvarnost svijeta koji Êe doÊi. U na-
ma Êe plamtjeti æelja da idemo putom kojim je
Isus proπao. Duboko Êemo Ëeznuti da i drugi oko
nas ugledaju “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh
svijeta”. (Ivan 1,29)
Napori da budemo blagoslov drugima donosit
Êe blagoslov i nama. Upravo nam je zato Bog i
pruæio priliku da sudjelujemo u planu spasenja.
On je ljudima osigurao prednost da dobiju dio
u boæanskoj prirodi i da, sa svoje strane, πire
blagoslove svojim bliænjima. To je najviπa Ëast,
najveÊa radost koju je Bog mogao dati ljudima.
Oni koji ovako postaju suradnici u djelu ljuba-
vi, dolaze u najveÊu blizinu svojega Stvoritelja.
Vijest evanelja i cijelo djelo sluæbe ljubavi
Bog je mogao povjeriti nebeskim anelima. Mo-

82
gao se posluæiti i drugim sredstvima da bi ostvario
svoju namjeru. Ali je u svojoj neograniËenoj lju-
bavi odluËio nâs uËiniti svojim suradnicima, Kri-
stovim i aneoskim suradnicima, kako bismo mo-
gli uæivati blagoslove, radost, duhovnu okrepu i
plodove te nesebiËne sluæbe.
Bolje Êemo se razumjeti s Kristom ako bude-
mo imali zajednicu s Njime u Njegovim mukama.
Svaka ærtva koja se prinosi zbog dobra drugih,
jaËa duh dobrotvorstva u davateljevu srcu, pri-
bliæava ga sve viπe Otkupitelju svijeta, koji je “od
bogataπa postao siromah da vi postanete boga-
taπi Njegovim siromaπtvom”. (2. KorinÊanima 8,9)
Æivot nam moæe biti na blagoslov jedino ako tako
ispunjavamo nakanu s kojom nas je Bog stvorio.
Ako budete poπli raditi onako kako je to Krist
naloæio svojim uËenicima, ako budete zadobivali
duπe za Njega, osjetit Êete potrebu za dubljim
duhovnim iskustvom i veÊim duhovnim znanjem,
i bit Êete gladni i æedni pravednosti. Vi Êete se
u molitvi boriti s Bogom, vaπa Êe vjera ojaËati,
sve obilnije Êete piti s izvora spasenja. Protiv-
ljenje i nevolje na koje budete nailazili vodit Êe
vas k Bibliji i molitvi. Vi Êete rasti u milosti i u
spoznaji Krista, i stjecati bogato iskustvo.
Duh nesebiËnog rada za bliænje daje karak-
teru dubinu, stabilnost i Kristovu ljepotu, a ono-
me tko ga ima donosi mir i sreÊu. Teænje postaju

83
uzviπenije, nema viπe mjesta tromosti ili sebiË-
nosti. Oni koji ovako razvijaju krπÊanske vrline
rast Êe i jaËati u radu za Boga. Imat Êe sposob-
nost jasnog duhovnog opaæanja, postojanu i sve
veÊu vjeru, i bit Êe sve silniji u molitvi. Boæji
Duh, djelujuÊi na njihov duh, izaziva u duπi sveti
sklad kao odgovor na boæanski dodir. Oni koji
se tako posvete nesebiËnom naporu za dobro
drugih, najsigurnije grade vlastito spasenje.
Jedini naËin da netko raste u milosti jest da
se nesebiËno prihvati posla πto nam ga je Krist
dao — da, prema mjeri svojih sposobnosti, po-
maæe i bude na blagoslov onima kojima je po-
trebna naπa pomoÊ. Snaga se stjeËe vjeæbanjem;
aktivnost je osnovni uvjet æivota. Oni koji poku-
πavaju æivjeti krπÊanskim æivotom pasivno prih-
vaÊajuÊi blagoslove koje im Boæja milost daje i
ne ËineÊi niπta za Krista, jednostavno pokuπavaju
æivjeti i hraniti se bez rada. A u duhovnom, isto
kao i u tjelesnom æivotu, to uvijek dovodi do de-
generacije i raspadanja. »ovjek koji bi odbio svoje
udove izlagati naporu uskoro bi izgubio svaku
sposobnost da se njima sluæi. Tako i krπÊanin koji
ne vjeæba snage πto ih je dobio od Boga, ne samo
da neÊe rasti u Kristu, nego Êe izgubiti i onu
snagu koju veÊ ima.
Kristova Crkva je od Boga dobila zadaÊu spa-
πavanja ljudi. Njezino je poslanje da svijetu odnese

84
evanelje. To je obveza svakog krπÊanina. Svaki
pojedinac, u skladu s talentima i prilikama koje
ima, treba ispuniti Spasiteljev nalog. Kristova lju-
bav koja nam je otkrivena, Ëini nas duænicima
svima koji ne poznaju Krista. Bog nam je dao
vidjelo, ne samo za nas same, veÊ i za sve njih.
Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje
duænosti, bilo bi ih na tisuÊe u neznaboæaËkim
zemljama u kojima danas samo jedan propovije-
da evanelje. I svi oni koji se ne bi mogli osobno
prihvatiti tog posla, ipak bi ga podupirali svojim
novËanim sredstvima, svojim srcem i svojim mo-
litvama. Osim toga, i u krπÊanskim zemljama bi
se mnogo ozbiljnije radilo s ljudima.
Da bismo radili za Krista, ne moramo iÊi u
neznaboæaËke zemlje, ili Ëak napuπtati uski krug
svojega doma ako nas duænost uz njega veæe. Mi
moæemo raditi u krugu doma, u crkvi, meu oni-
ma s kojima se druæimo i onima s kojima nas
veæu poslovne veze.
VeÊi dio svojega æivota na Zemlji naπ Spasitelj
je proveo strpljivo radeÊi u tesarskoj radionici
u Nazaretu. Aneli su pratili Gospodara æivota
dok je rame uz rame hodao sa seljacima i radni-
cima, koji Ga nisu prepoznavali niti Mu odavali
Ëast. On je isto tako vjerno obavljao svoje poslanje
kad je radio kao skromni obrtnik, kad je lijeËio
bolesne ili hodao po vjetrom uzburkanim valovi-

85
ma Galilejskog jezera. Prema tome, i u najskrom-
nijim duænostima æivota i na najniæim poloæaji-
ma moæemo iÊi i djelovati s Isusom.
Apostol kaæe: “Neka svatko, braÊo, ostane
s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao
poziv.” (1. KorinÊanima 7,24) Poslovni Ëovjek mo-
æe tako voditi svoje poslove da svojom vjernoπ-
Êu proslavi svojega UËitelja. Ako je pravi Kristov
sljedbenik, tad Êe svoju religiju unositi u sve πto
Ëini i ljudima otkrivati Kristov duh. MehaniËar
moæe biti vrijedan i vjeran predstavnik Onoga
koji je naporno radio baveÊi se svojim skrom-
nim æivotnim pozivom meu galilejskim brdima.
Svi oni koji se zovu Kristovim imenom trebaju
raditi tako da navedu i druge da, videÊi njihova
dobra djela, slave Stvoritelja i Otkupitelja.
Mnogi su odbijali iskoristiti svoje darove u
Kristovoj sluæbi opravdavajuÊi se da drugi ima-
ju mnogo viπe sposobnosti i prednosti. Proπirilo
se miπljenje kako se samo od posebno talentira-
nih moæe zahtijevati da svoje sposobnosti posvete
sluæbi za Boga. Mnogi su poËeli smatrati da su
talenti dani samo odreenoj, izabranoj skupini,
a da su ostali iskljuËeni, pa prema tome nisu ni
pozvani sudjelovati u naporima i u nagradama.
Meutim, u Kristovoj priËi nije tako prikazano.
Kad je gospodar kuÊe sazvao svoje sluge, sva-
kome je dao posao.

86
 U duhu ljubavi moæemo i najskromnije æi-
votne duænosti obavljati “kao Gospodinu”. (Kolo-
πanima 3,23) Ako je u srcu Boæja ljubav, ona Êe
se oËitovati i u æivotu. Oko sebe Êemo πiriti ugod-
no Kristovo ozraËje, svojim utjecajem opleme-
njivati druge i biti im na blagoslov.
Nemojte Ëekati posebne prigode ili izvanred-
ne sposobnosti da poËnete raditi za Boga. Ne
brinite se o tome πto Êe svijet misliti o vama.
Ako je vaπ svakodnevni æivot svjedoËanstvo Ëis-
toÊe i iskrenosti vaπe vjere, ako su vaπi bliænji
sigurni da im æelite biti na blagoslov, vaπi napo-
ri nikad neÊe biti potpuno uzaludni.
Najskromniji i najsiromaπniji Isusovi uËeni-
ci mogu biti na blagoslov drugima. Moæda i neÊe
biti svjesni da Ëine neko naroËito dobro, ali Êe
svojim nesvjesnim utjecajem pokrenuti valove bla-
goslova koji Êe se πiriti i produbljivati, a oni sve
do dana konaËnog obraËuna neÊe ni znati za nji-
hove blagoslovljene posljedice. Oni ne osjeÊaju
niti znaju da Ëine neπto veliko. Od njih se ne
traæi da se muËe brigom oko uspjeha. Oni samo
trebaju iÊi mirno naprijed, vjerno obavljajuÊi djelo
πto im ga je dodijelila Boæja providnost, i njihov
æivot neÊe proÊi uzalud. Njihova Êe duπa posta-
jati sve sliËnija Kristu jer su oni Boæji suradnici
u ovom æivotu i tako se pripremaju za uzviπeniji
rad i nepomuÊene radosti u æivotu koji Êe doÊi.

87
 Poznavanje Boga

Mnogobrojni su putovi kojima nam se Bog

objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom.
Priroda se neprestano obraÊa naπim osjetilima.
Iskreno srce ganuto je Boæjom ljubavlju i slavom
koje se otkrivaju u djelima Njegovih ruku. Osjet-
ljivo uho Ëuje i shvaÊa poruke koje Bog upuÊu-
je preko prirode. Zelena polja, veliËanstveno dr-
veÊe, pupoljci i cvjetovi, oblak πto prolazi, kiπa
koja pada, potok koji æubori, krasote neba — sve
to govori naπemu srcu i poziva nas da se upozna-
mo s Onim tko je sve stvorio.
Naπ je Spasitelj za svoje dragocjene pouke
uzimao primjere iz prirode. DrveÊe, ptice, cvijeÊe
u dolinama, breæuljke, jezera, prekrasno nebo i
dogaaje i okolnosti iz svakodnevnog æivota, po-
vezao je s rijeËima istine da bismo se πto ËeπÊe
sjeÊali Njegovih pouka, Ëak i usred tjeskobnih
briga kojima je ispunjen Ëovjekov teπki æivot.
Bog bi æelio da se Njegova djeca dive Nje-
govim djelima i da uæivaju u jednostavnoj i ti-
hoj ljepoti kojom je ukrasio naπ zemaljski dom.
Bog je ljubitelj ljepote, ali viπe od svake vanjske

88
privlaËnosti voli ljepotu karaktera; On bi æelio
da njegujemo ËistoÊu i jednostavnost, tihe vrline
cvijeÊa.
Kad bismo samo htjeli sluπati, Boæja djela
stvaranja pruæila bi nam dragocjene pouke o po-
sluπnosti i povjerenju. Od zvijezda πto putuju
svojim nevidljivim stazama odreenim smjerom
kroz prostor iz stoljeÊa u stoljeÊe, pa sve do naj-
manjeg atoma — sve u prirodi pokorava se volji
svojega Stvoritelja. A Bog se brine o svemu i odr-
æava sve πto je stvorio. Onaj koji u svojoj ruci
dræi nebrojene svjetove u beskrajnom prostoru,
istodobno skrbi za potrebe malog smeeg vrap-
ca πto bezbriæno æivka svoju jednostavnu pjes-
micu. Nebeski Otac njeæno bdije nad svima —
nad ljudima koji odlaze na svoj svakodnevni te-
πki rad i nad onima koji se mole, nad onima koji
naveËer idu na poËinak i nad onima koji ujutro
ustaju, nad bogataπem koji se gosti u svojoj palaËi
i nad siromahom koji svoju djecu okuplja za os-
kudnim stolom. Nema prolivene suze koju Bog
nije vidio. Nema smijeπka koji On nije opazio.
O, kad bismo u to potpuno vjerovali, oslo-
bodili bismo se svih nepotrebnih briga. Naπ æivot
ne bi bio tako pun razoËaranja, jer bismo sve
svoje male i velike brige predali u ruke Bogu
kojega ne zbunjuje njihova mnoæina niti preop-
tereÊuje njihova teæina. Mi bismo tada uæivali u

89
duπevnom miru kakvog mnogi veÊ dugo nisu os-
jetili.
Dok vaπa osjetila uæivaju u privlaËnoj ljepo-
ti Zemlje, mislite o svijetu koji Êe doÊi, svijetu
koji nikad neÊe znati za zlokobnu snijet grijeha
i smrti, u kojemu lice prirode viπe neÊe biti pre-
kriveno sjenkom prokletstva. Pokuπajte zamisli-
ti dom spaπenih, ali znajte da Êe on biti mnogo
slavniji od svega πto bi Ëak i najbujnija maπta
mogla predstaviti. U raznovrsnim Boæjim darovima
u prirodi vidimo tek najslabiji odsjaj Njegove sla-
ve. U Bibliji piπe: “Ono πto oko nije vidjelo, πto
uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo:
to je Bog pripravio onima koji Ga ljube.” (1. Ko-
rinÊanima 2,9)
Pjesnik i prirodoslovac mogu mnogo priËati
o prirodi, ali samo krπÊanin uæiva u ljepoti Zemlje
s najveÊim poπtovanjem, jer prepoznaje djelo ru-
ku svojega Oca, vidi Njegovu ljubav u cvijetu,
u grmu, u drvetu. Nitko ne moæe potpuno cijeniti
svrhu brijega i doline, rijeke i jezera ako ih ne
gleda kao izraæaj Boæje ljubavi prema Ëovjeku.
Bog nam govori preko djelâ svoje providnosti
i preko utjecaja svojega Duha na naπe srce. Iz
prilika i okolnosti, iz promjena koje se svako-
dnevno odigravaju oko nas, moæemo izvuÊi dra-
gocjene pouke ako je naπe srce otvoreno da ih
shvati. PrateÊi djela Boæje providnosti, psalmist

90
kaæe: “Puna je zemlja dobrote Jahvine.” (Psalam
33,5) “Tko je mudar, nek o svemu tom razmiπlja
i nek uvidi dobrotu Jahvinu!” (Psalam 107,43)
Bog nam govori u svojoj RijeËi. U njoj se
najjasnije otkriva Njegov karakter, Njegovo po-
stupanje prema ljudima, i veliko djelo otkupa.
U njoj nam je izloæena povijest patrijarhâ, proroka
i drugih svetih ljudi iz davnine. Bili su to ljudi
koji su “patili kao i mi”. (Jakov 5,17) Mi ih gleda-
mo kako se bore s obeshrabrenjem koje i nas
obuzima, kako poput nas padaju u kuπnjama, i
kako ipak hrabro ustaju i pobjeuju Boæjom mi-
loπÊu. Tako gledajuÊi stjeËemo hrabrost u svo-
joj teænji za pravednoπÊu. I dok Ëitamo o dra-
gocjenim iskustvima koja su stekli, o svjetlosti,
ljubavi i blagoslovima u kojima su uæivali, o djelu
koje su obavili miloπÊu πto im je bila udijelje-
na, duh koji je njih nadahnjivao rasplamsava i
u naπem srcu plamen svetog natjecanja, æelje da
im budemo sliËni po karakteru te da poput njih
hodimo s Bogom.
Isus je rekao za starozavjetne spise, a koliko
se viπe to odnosi na novozavjetne: “I upravo ona
svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Pisma svjedoËe u
korist Otkupitelja, Onoga u kojemu je srediπte
svih naπih nada u vjeËni æivot! Da, cijela Biblija
govori o Kristu. Od prvog izvjeπtaja o stvaranju:
“... i niπta πto je postalo nije bez nje postalo”

91
(Ivan 1,3) pa sve do zavrπnog obeÊanja: “... dola-
zim uskoro” (Otkrivenje 22,12), mi Ëitamo o Nje-
govim djelima i sluπamo Njegov glas. Ako se æelite
upoznati sa Spasiteljem — prouËavajte Sveto pi-
smo!
Napunite svoje srce Boæjim rijeËima. One su
æiva voda πto gasi vaπu goruÊu æe. One su æivi
kruh s Neba. Isus objavljuje: “Ako ne jedete tijela
Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi Njegove, neÊete
imati æivota u sebi!” (Ivan 6,53) A onda sâm objaπ-
njava: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i
æivot.” (Ivan 6,63) Naπe tijelo izgraeno je od
onoga πto jedemo i pijemo; i kako je to u tjele-
snom æivotu, tako je i u duhovnom: ono o Ëemu
razmiπljamo udahnjuje raspoloæenje i snagu na-
πoj duhovnoj naravi.
Otkup grjeπnika tema je u koju bi i aneli
htjeli zaviriti; njome Êe se baviti i o njoj Êe pjevati
otkupljeni tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti.
Nije li, dakle, i sada vrijedna pozornog razmiπ-
ljanja i prouËavanja? Isusovo beskrajno milosr-
e i Njegova beskrajna ljubav, ærtva koju je pri-
nio zbog nas — sve nas poziva na najozbiljnije i
najsveËanije razmiπljanje. Trebali bismo se baviti
karakterom naπega dragog Otkupitelja i Posred-
nika! Trebali bismo razmiπljati o poslanju Ono-
ga koji je doπao spasiti svoj narod od njihovih
grijeha. I dok budemo tako razmatrali nebeske

92
teme, naπa vjera i ljubav postajat Êe sve jaËi, a
naπe molitve sve ugodnije Bogu jer Êe u njima
biti sve viπe vjere i ljubavi. One Êe biti razborite
i vatrene. Naπe povjerenje u Isusa bit Êe sve Ëvrπ-
Êe i svakoga dana stjecat Êemo æiva iskustva s
Njegovom silom kojom “moæe zauvijek spasava-
ti one koji po Njemu dolaze k Bogu”. (Hebreji-
ma 7,25)
Dok budemo razmiπljali o Spasiteljevu savr-
πenstvu, poæeljet Êemo se potpuno preobraziti
da se u nama obnovi Njegov bezgrjeπni lik. Na-
πa Êe duπa biti gladna i æedna da postane sliËna
Onome koga oboæava. ©to se naπe misli budu viπe
bavile Kristom, to Êemo viπe o Njemu govoriti
drugima i potpunije Ga predstavljati svijetu.
Biblija nije pisana samo za teologe; napro-
tiv, namijenjena je obiËnim ljudima. Velike istine
potrebne za spasenje otkrivene su u njoj jasno
kao dan, i nitko neÊe pogrijeπiti niti zaÊi s puta,
osim onih koji se povode za svojim osobnim miπ-
ljenjem umjesto za jasno otkrivenom Boæjom vo-
ljom.
Ne smijemo se povoditi za tvrdnjama bilo
kojega Ëovjeka o onome πto uËi Pismo, veÊ mo-
ramo sami za sebe prouËavati Boæju RijeË. Ako
dopustimo drugima da umjesto nas misle, osakatit
Êemo svoju snagu i ograniËiti svoje sposobno-
sti. Ako plemenite snage uma ne razvijamo raz-

93
miπljanjem o temama koje su vrijedne da se nji-
ma bavimo, one mogu tako zakræljati da moæe-
mo izgubiti sposobnost razumijevanja dubokog
znaËenja Boæje RijeËi. Um Êe se razvijati ako ga
zaposlimo istraæivanjem meusobne povezanosti
biblijskih tema, usporeivanjem navoda s navo-
dom, duhovne istine s duhovnom istinom.
Niπta nije korisnije za jaËanje uma od prou-
Ëavanja Pisma. Nijedna druga knjiga nema toli-
ku snagu da uzdigne misli i oæivi sposobnosti
kao Biblija svojim dubokim, oplemenjujuÊim is-
tinama. Kad bi Boæju RijeË prouËavali onako kao
πto treba, ljudi bi se odlikovali πirinom uma, ple-
menitoπÊu karaktera i Ëvrstinom namjera, πto se
danas rijetko susreÊe.
Meutim, malo se koristi moæe izvuÊi iz uæur-
banog Ëitanja Pisma. Netko moæe proËitati cijelu
Bibliju, a opet ne uoËiti njezinu ljepotu ili shvatiti
njezino duboko i tajnovito znaËenje. Mnogo je
korisnije prouËavati jedan ulomak sve dok njegovo
znaËenje ne postane potpuno jasno i njegov od-
nos prema planu spasenja oËit, negoli Ëitati mno-
ga poglavlja bez neke odreene namjere i bez
stjecanja korisnih pouka. Neka Biblija bude s va-
ma! Kad vam se pruæi prilika, Ëitajte je, urezujte
tekstove u svoje pamÊenje! »ak i dok hodate uli-
cama moæete proËitati poneki ulomak, razmiπ-
ljati o njemu i tako ga urezivati u pamÊenje.

94
 Ne moæemo steÊi mudrost bez ozbiljnog, po-
zornog prouËavanja i molitve. Neki dijelovi Pis-
ma su doista tako jasni da ih nitko ne moæe po-
greπno shvatiti; ali ima i takvih Ëije znaËenje ne
leæi na povrπini i ne vidi se na prvi pogled. Tekst
se mora usporeivati s tekstom. Mora se pomnjivo
istraæivati, uz molitvu i razmiπljanje. Takvo pro-
uËavanje bit Êe bogato nagraeno. Kao πto rudar
otkriva æile dragocjene rudaËe skrivene ispod
zemljine povrπine, tako Êe i onaj tko ustrajno
prouËava Boæju RijeË, kao da traæi zakopano bla-
go, pronaÊi istine najveÊe vrijednosti, skrivene
od pogleda nemarnog tragaËa. Nadahnute rijeËi,
ako se ozbiljno prime k srcu, postat Êe poput
potokâ koji teku s izvora æivota.
Bibliju nikada ne smijemo prouËavati bez mo-
litve. Prije no πto otvorimo njezine stranice, tre-
bamo traæiti prosvjetljenje Svetoga Duha, i ono
Êe nam biti darovano. Kad je Natanael doπao k
Isusu, Spasitelj je uzviknuo: “Evo pravoga Izraelca,
bez lukavstva!” Natanael je rekao: “Odakle me
poznajeπ?” A Isus je odgovorio: “Prije nego te
Filip pozvao — vidio sam te pod smokvom.” (Ivan
1,47.48) Isus Êe i nas vidjeti na tajnim mjesti-
ma molitve ako od Njega budemo traæili prosvjet-
ljenje da moæemo spoznati istinu. Aneli iz svijeta
svjetlosti bit Êe s onima koji ponizna srca traæe
da im Bog pokaæe put.

95
 Sveti Duh uzdiæe i proslavlja Spasitelja. Nje-
gova je duænost da nam predstavi Krista, Ëisto-
Êu Njegove pravednosti i veliko spasenje koje ima-
mo u Njemu. Isus kaæe: “On Êe mene proslaviti,
jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti
vama.” (Ivan 16,14) Duh istine je jedini uspjeπ-
ni uËitelj boæanske istine. Koliko je samo Bog
ljubio ljudski rod kad je dao svojega Sina da umre
za njega i odredio svojega Duha da bude ljudi-
ma UËitelj i stalni VodiË!

96
 Prednosti molitve

Bog nam govori preko prirode i objave, preko

svoje providnosti i utjecaja svojega Duha. Ali sve
to nije dovoljno: prijeko je potrebno da i mi pred
Njime otvorimo svoje srce. Da bismo duhovno
æivjeli i imali duhovnu snagu, moramo odræava-
ti æivu vezu sa svojim nebeskim Ocem. Naπe se
misli mogu baviti Njime — mi moæemo razmiπ-
ljati o Njegovim djelima, o dokazima Njegova mi-
losra, o Njegovim blagoslovima — ali sve to joπ
nije u punom smislu rijeËi odræavanje veze s
Njim. Da bismo stupili u vezu s Bogom, moramo
poæeljeti ispriËati Mu neπto iz svojega stvarnog
æivota.
Molitva je otvaranje srca Bogu kao prijate-
lju. Ne zbog toga πto Bogu trebamo otkriti πto
smo, veÊ zato da bismo sebe osposobili da Ga
primimo. Molitva ne spuπta Boga k nama, veÊ
nas uzdiæe k Njemu.
Kad je bio na Zemlji, Isus je svoje uËenike
uËio kako da se mole. On im je preporuËao da
sve svoje dnevne potrebe iznesu Bogu i da sve
svoje brige bace na Njega. ObeÊanje koje je dao

97
njima, da Êe im molitve biti usliπane, dao je i
nama.
Dok je boravio meu ljudima, Isus je i sâm
Ëesto molio. Naπ se Spasitelj izjednaËio s nama
u naπim potrebama i slabostima te tako postao
ponizan i usrdni molitelj koji od Oca traæi novu
snagu da krene dalje, osposobljen za duænost i
kuπnju. On je naπ primjer u svemu. On je brat
u naπim slabostima “koji je iskusan u svemu (kao
i mi), samo πto nije sagrijeπio” (Hebrejima 4,15),
a kao bezgrjeπan po svojoj naravi grozio se gri-
jeha i izdræao duπevne borbe i patnje u svijetu
punom grijeha. Kao Ëovjek smatrao je molitvu
svojom potrebom i svojom prednoπÊu. U razgo-
voru sa svojim Ocem nalazio je utjehu i radost.
Ako je Spasitelj ljudi, Boæji Sin, osjeÊao potrebu
za molitvom, koliko viπe bi slabi i grjeπni smrt-
nici morali biti svjesni potrebe za stalnom usrd-
nom molitvom.
Naπ nebeski Otac Ëeka da izlije na nas obilje
svojih blagoslova. Naπa je prednost da moæemo
obilno piti s izvora beskrajne ljubavi. Nije li onda
Ëudno πto se tako malo molimo! Bog je spreman
i æeljan Ëuti iskrenu molitvu svojega najskrom-
nijeg djeteta, ali je ipak tako oËito da se ustru-
Ëavamo iznijeti Mu svoje potrebe! ©to nebeski
aneli mogu misliti o jadnim bespomoÊnim ljud-
skim biÊima koja se suoËavaju s kuπnjama, o bi-

98
Êima prema kojima Boæje srce osjeÊa bezgraniËnu
ljubav i spremno im je darovati viπe no πto mogu
iskati i zamisliti, a koja se tako malo mole i imaju
tako malo vjere? Anelima je drago klanjati se
Bogu, oni vole biti blizu Njega. Razgovor s Bo-
gom smatraju najveÊom radoπÊu. A sinovi ove
Zemlje, kojima je tako potrebna pomoÊ πto im
je jedino Bog moæe dati, izgledaju zadovoljni bez
svjetlosti Njegova Duha, bez pratnje Njegove na-
zoËnosti.
Tama Zloga obavija one koji zanemaruju mo-
litvu. Neprijatelj ih πapatom kuπa navodeÊi ih na
grijeh, samo zato πto se ne sluæe prednoπÊu koju
im je Bog dao boæanskom ustanovom molitve.
Zaπto Boæji sinovi i kÊeri oklijevaju moliti kad
je molitva kljuË u rukama vjere, koji otvara ne-
beske riznice u kojima se Ëuvaju neograniËena
bogatstva SvemoÊnoga? Ako se ne budemo ne-
prestano molili i budno straæarili, izloæit Êemo
se opasnosti da postanemo nemarni i da skrene-
mo s pravog puta. Protivnik se stalno trudi da
nam preprijeËi put k prijestolju milosti kako usrd-
nom molitvom i vjerom ne bismo dobili milost
i snagu da se odupremo kuπnji.
Postoje odreeni uvjeti koje moramo ispuniti
ako æelimo da Bog Ëuje naπe molitve i da ih usliπa.
Jedan od prvih uvjeta je svijest da nam je Njegova
pomoÊ potrebna. On je obeÊao: “Jer na æednu

99
Êu zemlju vodu izliti, i po tlu suπnome potoke.”
(Izaija 44,3) Oni koji su gladni i æedni praved-
nosti, koji Ëeznu za Bogom, mogu biti sigurni
da Êe se nasititi. Srce se mora otvoriti utjecaju
Duha, jer inaËe ne moæe primiti Boæji blago-
slov.
Naπa velika potreba sama je po sebi dokaz
koji govori u naπu korist. Meutim, moramo tra-
æiti od Gospodina da nam to uËini. On kaæe: “Mo-
lite, i dat Êe vam se!” (Matej 7,7) “On koji Ëak
nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve
nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?”
(Rimljanima 8,32)
Ako u svojemu srcu gajimo bezakonje, ako
smo prionuli uz bilo koji nama poznati grijeh,
Gospodin nas neÊe Ëuti; ali molitva pokajniËke,
skruπene duπe uvijek Êe biti prihvaÊena. Kad is-
pravimo sva zla kojih smo svjesni, moæemo biti
uvjereni da Êe Bog odgovoriti na naπe molbe.
Naπe zasluge nas nikada neÊe preporuËiti Boæjoj
naklonosti — mi Êemo se spasiti Kristovom do-
stojnoπÊu, oËistit Êemo se Njegovom krvlju. Ipak,
i sami moramo neπto pridonijeti, moramo ispu-
niti uvjete da budemo prihvaÊeni.
Drugi uvjet uspjeπne molitve jest vjera. “Jer
onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da
postoji Bog i da nagrauje one koji ga traæe.”
(Hebrejima 11,6) Isus je rekao svojim uËenicima:

100
“©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ pri-
mili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) Jesmo li Isusa
uhvatili za rijeË?
ObeÊanje je πiroko i neograniËeno, i vjeran
je Onaj koji ga je dao. I kad ne primimo baπ
ono πto smo traæili, u vrijeme kad smo se molili,
i dalje moramo vjerovati da nas je Gospodin Ëuo
i da Êe odgovoriti na naπe molitve. Mi smo tako
podloæni zabludama i tako kratkovidni da pone-
kad traæimo i ono πto nam ne bi bilo na blago-
slov, pa nam naπ nebeski Otac u svojoj ljubavi
odgovara na molitve tako πto nam daje ono πto
Êe nam posluæiti na najviπe dobro — ono πto bi-
smo i sami poæeljeli kad bi naπ pogled bio bo-
æanski prosvijetljen i kad bismo stvarnost mogli
vidjeti onakvom kakva jest. Kad izgleda da nam
molitve nisu usliπane, moramo se dræati obeÊa-
nja, jer Êe vrijeme usliπanja sigurno doÊi i mi
Êemo primiti blagoslov koji nam najviπe odgo-
vara. Ali prava je drskost zahtijevati da molitva
uvijek bude usliπana onako kako smo æeljeli i da
uvijek dobijemo upravo ono πto smo traæili. Bog
je premudar da bi se varao i predobar da bi pra-
vednicima uskratio bilo koje dobro! I zato se bez
straha oslonite na Njega, Ëak ako odgovor na mo-
litve i ne dobijete odmah! Oslonite se na Njegovo
sigurno obeÊanje: “Molite, i dat Êe vam se!” (Ma-
tej 7,7)

101
 Ako se budemo povodili za svojim sumnja-
ma i strahovanjima, ako budemo pokuπavali raz-
rijeπiti sve ono πto nam izgleda nejasno — dok
joπ nemamo vjere — naπa Êe se nesigurnost sa-
mo produbiti i poveÊati. Ali ako doemo k Bo-
gu osjeÊajuÊi se bespomoÊni i ovisni, kakvi za-
pravo i jesmo, te u vjeri, ponizno i s povjerenjem
iznesemo svoje potrebe Onome koji sve zna i
Ëijemu pogledu niπta na svijetu nije skriveno, koji
svime upravlja svojom voljom i svojom rijeËju,
On Êe moÊi i htjeti usliπati naπ vapaj i uËinit Êe
da u naπim srcima zasja svjetlost. Iskrena moli-
tva dovodi nas u vezu s umom BeskonaËnoga.
Moæda u tom trenutku nemamo nikakav siguran
dokaz da se lice naπega Otkupitelja nadvija nad
nama s mnogo suÊuti i ljubavi, ali je ipak tako.
Moæda neÊemo osjetiti Njegov vidljivi dodir, ali
Njegova je ruka nad nama s mnogo ljubavi i njeæ-
nog saæaljenja.
Kad od Boga traæimo milosti i blagoslova,
naπa srca moraju biti nadahnuta duhom ljubavi
i praπtanja. Kako bismo se mogli moliti: “I otpusti
nam duge naπe kako i mi otpuπtamo duænicima
svojim!” (Matej 6,12) — ako istodobno nismo
spremni praπtati drugima! Ako oËekujemo da Bog
Ëuje naπe molitve, moramo praπtati drugima is-
to onako kao πto oËekujemo da nama bude op-
roπteno.

102
 Ustrajnost u molitvi pripada meu uvjete za
usliπanje. Ako æelimo rasti u vjeri i iskustvu, mo-
ramo se stalno moliti. Moramo biti “u molitvi
ustrajni”. (Rimljanima 12,12) “U molitvi ustrajte;
u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!” (Koloπanima 4,2)
Petar opominje vjernike: “... budite umjereni i
trijezni da se moæete posvetiti molitvi”. (1. Pet-
rova 4,7) Pavao upuÊuje: “... u svemu iznesite
svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u
zahvalnosti” (Filipljanima 4,6) Juda kaæe: “Vi...
ljubljeni... molite se uz suradnju Duha Svetoga!
OËuvajte sami sebe u ljubavi Boæjoj...” (Juda
20.21) Neprestana molitva je neprekidna zajed-
nica duπe s Bogom, tako da æivot od Boga teËe
u naπ æivot; a iz naπega æivota ËistoÊa i svetost
teku natrag k Bogu.
Potrebna je i revnost u molitvi; niËemu ne
smijete dopustiti da omete vaπu molitvu. Uloæite
svaki napor da odræite vezu izmeu Isusa i svo-
je duπe. Iskoristite svaku prigodu da idete na mje-
sta odreena za molitvu. Oni koji se doista trude
odræavati vezu s Bogom vidjet Êe se na molitve-
nim skupovima, vjerni u izvrπavanju svoje duæ-
nosti, iskreni i æeljni da poæanju sve blagoslove
koji se mogu steÊi. Oni Êe iskoristiti svaku pri-
liku da se izloæe zrakama svjetlosti s Neba.
Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali
iznad svega ne smijemo zanemariti osobnu mo-

103
litvu, jer je to æivot duπe. Duπa ne moæe napre-
dovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ili
javna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka
se duπa u samoÊi otvori pred ispitivaËkim Boæ-
jim okom. Tajnu molitvu treba Ëuti samo Bog
koji sluπa molitve. Nijedno znatiæeljno uho ne tre-
ba Ëuti sadræaj takvih molitava. Pri tajnoj moli-
tvi duπa je slobodna od utjecaja okoline, slobo-
dna od uznemiravanja. Smireno, a ipak usrdno,
duπa traæi Boga. Utjecaj koji struji od Onoga koji
vidi πto je tajno i Ëije je uho otvoreno da Ëuje
molitvu koja izlazi iz srca, bit Êe ugodan i trajan.
Smirenom, jednostavnom vjerom duπa odræava
vezu s Bogom i prikuplja zrake boæanske svjet-
losti da bi se ojaËala i odræala u sukobu sa So-
tonom. Bog je naπ tvrdi grad.
Molite se “u klijeti”. Dok se bavite svojim
svakodnevnim poslom, neka se vaπe srce Ëesto
obraÊa Bogu. Tako je Henok hodio s Bogom. Te
tajne molitve podiæu se kao skupocjeni miris pre-
ma prijestolju milosti. Sotona ne moæe svladati
onoga tko je tako utvren u Bogu.
Nema vremena niti mjesta koje ne bi bilo
prikladno za upuÊivanje molitve Bogu. Ne po-
stoji niπta πto bi nas moglo sprijeËiti da podig-
nemo svoje srce u duhu iskrene molitve. U mno-
πtvu na ulici, zaokupljeni poslovnim obvezama,
moæemo uputiti molitvu Bogu i zatraæiti boæan-

104
sko vodstvo, kao πto je to uËinio Nehemija dok
je iznosio svoj zahtjev pred kralja Artakserksa.
“Klijet” za razgovor moæe se naÊi ma gdje se
mi nalazili. Vrata naπega srca moraju biti stal-
no otvorena, stalno se mora podizati poziv Isusu
da doe i da boravi u naπoj duπi kao nebeski
gost.
Iako oko nas moæe vladati zaraæeno, pokvare-
no ozraËje, ne moramo udisati njegova kuæna is-
paravanja, veÊ moæemo æivjeti u Ëistom zraku
Neba. Ako svoju duπu iskrenom molitvom uzdig-
nemo u Boæju blizinu, moæemo zatvoriti svaki
prilaz neËistim maπtanjima i nesvetim mislima.
Oni koji su otvorili svoje srce da od Boga pri-
me potporu i blagoslov, hodat Êe u svetijem oz-
raËju od ovog zemaljskog i odræavat Êe stalnu
vezu s Nebom.
Nama su potrebni jasniji pojmovi o Isusu i
potpunije shvaÊanje vrijednosti vjeËnih stvarno-
sti. Ljepota svetosti treba ispuniti srce Boæje djece,
a da bi se to moglo postiÊi, moramo traæiti da
nam Bog razjasni ono πto je nebesko.
Neka se naπa duπa otvori i uzdigne kako bi
nam Bog mogao dati da udiπemo nebesko ozraËje.
Moramo se dræati tako blizu Bogu da se pri sva-
koj neoËekivanoj kuπnji naπe misli okreÊu k Nje-
mu isto tako prirodno kao πto se cvijet okreÊe
prema Suncu.

105
 Iznesite Bogu svoje potrebe, svoje radosti,
svoje tuge, svoje brige i svoja strahovanja. Vi Ga
ne moæete preopteretiti, ne moæete Ga zamoriti.
Onaj tko je izbrojao vlasi na vaπoj glavi nije rav-
noduπan prema potrebama svoje djece. “Jer Go-
spodin je pun samilosti i milosra.” (Jakov 5,11)
Njegovo srce puno ljubavi ganuto je naπim æalo-
stima, Ëak i kad samo govorimo o njima. Iznesi-
te Mu sve πto zbunjuje vaπ um. Onome koji u
svojoj ruci dræi svjetove i upravlja svim poslovi-
ma svemira niπta nije preteπko nositi. Njemu nije
neznatno niπta od onoga πto se bilo kako tiËe
naπeg mira. Nema nijednog poglavlja u naπemu
iskustvu koje bi Mu bilo premraËno za Ëitanje;
nema problema koji bi Mu bio preteæak za raz-
rjeπenje. Nema nesreÊe koja bi pogodila Njego-
vo najmanje dijete, nema brige koja bi muËila
duπu, nema radosti koja bi razgalila, nema iskrene
molitve koja bi poletjela s usana — da naπ nebeski
Otac ne vidi, da se smjesta ne zainteresira. “On
lijeËi one koji su srca skruπena i povija rane nji-
hove.” (Psalam 147,3) Odnos izmeu Boga i svake
duπe tako je osoban i potpun, kao da nema ni-
jedne druge duπe na Zemlji s kojom bi dijelio
svoju briænu paænju, nijedne druge duπe za ko-
ju bi dao svojega ljubljenoga Sina.
Isus je rekao: “U taj dan molit Êete u ime
moje. Ne kaæem vam da Êu ja moliti za vas, jer

106
vas sam Otac ljubi...” (Ivan 16,26.27) “Nego sam
ja vas izabrao... da vam dadne Otac πto god za-
molite u moje ime.” (Ivan 15,16) Meutim, mo-
liti se u Isusovo ime znaËi mnogo viπe no samo
spomenuti Njegovo ime na poËetku i na kraju
molitve. To znaËi moliti se po Isusovu umu i du-
hu, vjerujuÊi Njegovim obeÊanjima, oslanjajuÊi
se na Njegovu milost i ËineÊi Njegova djela.
Bog ne traæi ni od koga meu nama da po-
stane pustinjak ili redovnik i da se povuËe iz svi-
jeta kako bi se posvetio bogoπtovlju. Naπ æivot
mora biti sliËan Kristovu æivotu izmeu planine
i mnoπtva. Onaj tko ne Ëini niπta drugo osim πto
se moli, uskoro Êe se prestati moliti, ili Êe se
njegove molitve pretvoriti u praznu naviku. Kad
se ljudi povuku iz druπtvenog æivota i s podruËja
svoje krπÊanske duænosti te noπenja kriæa, kad
prestanu ozbiljno raditi za svojega UËitelja koji
je ozbiljno radio za njih, nemaju se viπe za πto
moliti, nemaju viπe poticaja za molitvu. Njihove
molitve postaju osobne i sebiËne. Oni se viπe
ne mogu moliti za potrebe ËovjeËanstva ili za
izgradnju Kristova kraljevstva, niti traæiti snagu
za rad.
Kad zanemarujemo predost uzajamnog dru-
æenja, jaËanja i hrabrenja u sluæbi Bogu, mi gu-
bimo! Istine Njegove RijeËi gube tada svoju jas-
noÊu i vaænost za nas. Naπa srca viπe nisu pro-

107
svijetljena niti potaknuta njihovim posveÊujuÊim
utjecajem, i mi duhovno slabimo. U naπemu dru-
æenju mi kao krπÊani mnogo gubimo zbog ne-
dostatka meusobne naklonosti. Onaj tko se za-
tvara sâm u sebe ne zauzima poloæaj koji mu je
Bog odredio. Pravilno njegovanje druπtvenih ob-
lika naπe naravi zbliæava nas s drugima i poma-
æe nam da se razvijemo i ojaËamo u sluæenju Bo-
gu.
Kad bi se krπÊani meusobno druæili i kad
bi razgovarali o Boæjoj ljubavi i dragocjenim isti-
nama otkupljenja, njihova bi se srca osvjeæila i
oni bi se meusobno okrijepili. Mi bismo sva-
kog dana morali bolje upoznavati svojega nebe-
skog Oca, stjecati nova iskustva s Njegovom mi-
loπÊu, i tad bismo æeljeli i govoriti o Njegovoj
ljubavi. A kad bismo to Ëinili, naπa bi se srca
zagrijala i ohrabrila. Kad bismo viπe mislili i raz-
govarali o Isusu, a manje o sebi, bili bismo mnogo
ËeπÊe u Njegovom druπtvu.
Kad bismo o Bogu mislili samo onoliko ko-
liko imamo dokaza da se On brine o nama, On
bi bio uvijek u naπim mislima i mi bismo uæi-
vali govoriti o Njemu i slaviti Ga. O prolaznim
stvarima razgovaramo zato πto se za njih zani-
mamo. O svojim prijateljima govorimo zato πto
ih volimo, naπe radosti i naπe tuge povezane su
s njima. Ipak, imamo neizmjerno viπe razloga lju-

108
biti Boga no svoje zemaljske prijatelje. Trebalo
bi nam biti najprirodnije da na prvo mjesto u
svojim mislima stavimo Njega, da govorimo o Nje-
govoj dobroti i priËamo o Njegovoj sili. Bogati
darovi kojima nas je obasuo nisu nam dani da
bi toliko zaokupili naπu pozornost i ljubav da
viπe nemamo Ëime uzvratiti Bogu; oni bi nas tre-
bali stalno podsjeÊati na Njega i povezati nas ve-
zama ljubavi i zahvalnosti s naπim nebeskim Do-
broËiniteljem. Mi æivimo preblizu zemaljskim ni-
zinama. Uzdignimo oËi prema otvorenim vrati-
ma nebeskog Svetiπta, u kojemu svjetlost Boæje
slave obasjava lice Isusa Krista koji “... moæe zau-
vijek spasavati one koji po Njemu dolaze k Bo-
gu...” (Hebrejima 7,25)
Trebalo bi viπe slaviti Boga “... za dobrotu
Njegovu, za Ëudesa Njegova sinovima ljudskim”.
(Psalam 107,8) Naπa se poboænost ne smije izra-
æavati samo traæenjem i primanjem. Nemojmo uvi-
jek misliti o svojim potrebama, a nikada o blago-
slovima koje primamo. Nije toËno da se previπe
molimo, veÊ smo preπtedljivi u zahvaljivanju.
Stalno primamo Boæju milost, a kako malo zah-
valnosti izraæavamo, kako malo hvalimo Boga za
sve πto je uËinio za nas!
U stara vremena Gospodin je naredio Izrael-
cima, kad se budu okupili na bogosluæje: “Bla-
gujte ondje, vi i vaπe obitelji, u nazoËnosti Jahve,

109
Boga svoga; veselite se svime πto su vaπe ruke
namaknule i πto vam je Jahve, Bog vaπ, blago-
slovom udijelio.” (Ponovljeni zakon 12,7) Ono
πto se Ëini na slavu Bogu treba se Ëiniti rado-
sno, uz pjesme slavljenja i zahvaljivanja, a ne æa-
losno i zlovoljno.
Naπ Bog je njeæni, milostivi Otac. Bogoπtovlje
se ne bi smjelo smatrati nekom æalosnom, otuæ-
nom sluæbom. Trebao bi nam biti uæitak sluæiti
Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu. Bog ne æeli
da se Njegova djeca, kojoj je osigurao tako veli-
ko spasenje, ponaπaju kao da je On neki strogi,
sitniËavi nadzornik. On je njihov najbolji prija-
telj, i kad se okupe na bogosluæje, On æeli biti
s njima, blagoslivljati ih i tjeπiti, ispunjavati nji-
hova srca radoπÊu i ljubavlju. Gospodin æeli da
Njegova djeca u bogoπtovlju nalaze utjehu, i da
im rad za Njega donese viπe zadovoljstva nego
poteπkoÊa. On æeli da oni koji dolaze na bogo-
sluæje odnesu sa sobom dragocjene misli o Nje-
govoj skrbi i ljubavi, kako bi bili puni radosti u
svakodnevnom æivotu i imali razloga da u sve-
mu postupaju poπteno i vjerno.
Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to ra-
zapet, treba biti predmet naπega razmiπljanja, raz-
govora i naπih najradosnijih osjeÊaja. Trebamo
pamtiti svaki blagoslov koji smo primili od Bo-
ga, i kad shvatimo veliËinu Njegove ljubavi, tre-

110
bamo biti spremni sve povjeriti ruci koja je za
nas prikovana na kriæ.
Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hva-
lospjeva. U nebeskim dvorima Boga slave pjes-
mom i glazbom; dok izraæavamo svoju zahvalnost,
i mi usklaujemo svoje bogosluæje s bogosluæ-
jem nebeskih Ëeta. “Pravo me πtuje onaj koji pri-
nosi ærtvu zahvalnu” — kaæe Bog. (Psalam 50,23)
Pred svojega Stvoritelja doimo radosno i sa πto-
vanjem, sa “zahvalnicama i glasom hvalospjeva”!
(Izaija 51,3)

111
©to uËiniti sa sumnjom

Mnoge, a posebno one koji su u krπÊanskom

æivotu mladi, Ëesto uznemiruje ono πto ih navo-
di na nevjerovanje. U Bibliji ima mnogo tekstova
koje oni ne mogu objasniti ili razumjeti, a Soto-
na se time koristi da bi pokolebao njihovu vje-
ru u Pismo kao Boæju objavu. Oni pitaju: “Kako
mogu upoznati pravi put? Ako je Biblija doista
Boæja RijeË, kako se mogu osloboditi tih sumnji
i zabuna?”
Ako nam ne pruæi dovoljno dokaza na koji-
ma moæemo temeljiti svoju vjeru, Bog nikad ne
traæi da vjerujemo. Njegovo postojanje, Njegov
karakter, istinitost Njegove RijeËi, sve je to po-
tvreno mnogim dokazima upuÊenima naπem
razumu. Ipak, Bog nikad nije uklonio moguÊnost
sumnje. Naπa vjera mora poËivati na osobnom
osvjedoËenju, a ne na nabrajanju dokaza. Oni koji
æele sumnjati imat Êe priliku; a oni koji stvarno
æele upoznati istinu naÊi Êe obilje dokazne grae
na koju mogu poloæiti svoju vjeru.
OgraniËenom umu nemoguÊe je u potpunosti
shvatiti karakter ili djela BeskonaËnoga. I najoπ-

112
trijem intelektu, i najobrazovanijem umu, sveto
BiÊe uvijek Êe ostati obavijeno velom tajanstve-
nosti. “Moæeπ li dubine Boæje proniknuti, doku-
Ëiti savrπenstvo Svesilnoga? Od neba je viπe: πto
joπ da uËiniπ? Od ©eola dublje: πto joπ da mudru-
jeπ?” (Job 11,7.8)
Apostol Pavao uzvikuje: “O, dubino bogat-
stva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su nedo-
kuËive Njegove odluke i kako neistraæivi Njego-
vi putovi!” (Rimljanima 11,33) “Oblak i tama ovi-
jaju Njega, pravda i pravo temelj su prijestolja
Njegova.” (Psalam 97,2) Mi moæemo shvatiti Nje-
govo postupanje s nama i pobude koje Ga pokre-
Êu toliko da moæemo razabrati bezgraniËnost Nje-
gove ljubavi i milosti koje su sjedinjene s beskraj-
nom silom. Od Njegovih nakana moæemo razum-
jeti onoliko koliko je za nas dobro da znamo; a
za sve πto je viπe od toga moramo se osloniti na
svemoÊnu ruku, na srce puno ljubavi.
Boæja RijeË, kao i karakter njezinog boæan-
skog Autora sadræi tajne koje ograniËena biÊa
nikad neÊe moÊi potpuno shvatiti. Pojavljivanje
grijeha na svijetu, Kristovo utjelovljenje, novo-
roenje, uskrsnuÊe i mnogi drugi biblijski pred-
meti, predoËavaju tajne, preduboke da bi ih ljud-
ski um mogao objasniti ili Ëak potpuno shvati-
ti. Ali, nemamo razloga sumnjati u Boæju RijeË
samo zato πto ne moæemo razumjeti tajne Boæje

113
providnosti. I u svijetu prirode stalno smo okru-
æeni nepojmljivim tajnama. I najskromniji oblici
æivota problem su koji ni najmudriji filozofi ne
mogu objasniti. Na sve strane nailazimo na Ëu-
da koja nadmaπuju moÊ naπega shvaÊanja. Smi-
jemo li onda biti iznenaeni πto i u duhovnom
svijetu ima tajni koje ne moæemo dokuËiti? Po-
teπkoÊa je zapravo u slabosti i ograniËenosti ljud-
skog uma. Bog nam je u Pismu pruæio dovoljno
dokaza o boæanskoj naravi Svetih spisa i ne smi-
jemo sumnjati u Njegovu RijeË samo zato πto ne
moæemo razumjeti sve tajne Njegove providno-
sti.
Apostol Petar kaæe da u Pismu postoje “teπko
razumljiva mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi
izvrÊu... na svoju vlastitu propast”. (2. Petrova
3,16) Teπko razumljivim mjestima u Pismu kori-
stili su se nevjernici kao dokazom protiv Biblije;
ali, naprotiv, ona snaæno potvruju da je Biblija
boæanski nadahnuta. Kad bi Biblija samo izvjeπ-
Êivala o Bogu na lako shvatljiv naËin i kad bi
Njegovu veliËinu i veliËanstvo mogli razumjeti
ograniËeni umovi, tad ona ne bi nosila nepogre-
πivi peËat boæanskog autoriteta. VeliËina i tajan-
stvenost tema o kojima ona govori trebaju nas
nadahnuti vjerom u Bibliju kao Boæju RijeË.
Biblija otkriva istinu s takvom jednostavno-
πÊu i tako je savrπeno prilagouje potrebama i

114
teænjama ljudskog srca da to zadivljuje i oËarava
i najobrazovanije umove i istodobno osposobljava
skromne i neobrazovane da upoznaju put spa-
senja. Ipak, te jednostavne istine odnose se na
tako uzviπene i dalekoseæne teme i tako su bes-
krajno iznad moÊi ljudskog shvaÊanja da ih mo-
æemo prihvatiti samo zato πto ih je Bog objavio.
I plan spasenja nam je otkriven tako da svaka
duπa moæe vidjeti koje korake pokajanja treba
uËiniti prema Bogu, korake vjere prema Gospodi-
nu Isusu Kristu, da bi se spasila onako kako je
to Bog odredio. Ispod tih lako razumljivih isti-
na leæe tajne koje skrivaju Boæju slavu, tajne koje
nadmaπuju moÊi uma koji ih istraæuje, a ipak is-
krenog traæitelja istine nadahnjuju strahopoπto-
vanjem i vjerom. ©to viπe istraæuje Bibliju, to se
viπe produbljuje njegova uvjerenost da je to RijeË
æivoga Boga, i ljudski se razum klanja veliËanstvu
boæanske objave.
Priznati nemoÊ potpunog shvaÊanja velikih
istina Biblije znaËi samo priznati tvrdnju da je
ograniËeni um nesposoban shvatiti bezgraniËno,
da Ëovjek svojim ograniËenim ljudskim znanjem
ne moæe razumjeti namjere SveznajuÊeg.
BuduÊi da ne mogu proniknuti u sve njezi-
ne tajne, sumnjiËavci i nevjernici odbacuju Boæ-
ju RijeË; a ni svi oni koji kaæu da vjeruju Bibliji
nisu slobodni od ovakve opasnosti. Apostol kaæe:

115
“Pazite, braÊo, da se sluËajno u koga od nas ne
nae pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne
od Boga æivoga.” (Hebrejima 3,12) Pravo je da
duboko istraæujemo biblijska uËenja i da ispitu-
jemo “dubine Boæje” (1. KorinÊanima 2,10) ono-
liko koliko su otkrivene u Bibliji. Ono “πto je
sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu”, a ono
πto je otkriveno “nama i sinovima naπim zauvi-
jek”. (Ponovljeni zakon 29,28) Meutim, Soto-
na nastoji izopaËiti istraæivaËke sposobnosti ljud-
skog uma. Prigodom razmatranja biblijskih isti-
na do izraæaja dolazi svojevrsna gordost, jer lju-
di postaju nestrpljivi i osjeÊaju se poraæenima
ako ne mogu svaki navod iz Pisma objasniti na
svoje zadovoljstvo. Smatraju da bi ih previπe po-
nizilo priznanje da nisu sposobni shvatiti Boæju
RijeË. Nisu spremni strpljivo Ëekati dok Bog ne
nae za dobro da im otkrije istinu. Misle da je
dovoljna njihova ljudska mudrost da bez iËije po-
moÊi shvate Pismo, a buduÊi da to ne uspijeva-
ju, odriËu Bibliji njezin autoritet. Istina je da mno-
ge teorije i uËenja, za koje se opÊenito smatra
da proistjeËu iz Biblije, nemaju nikakvog teme-
lja u njezinu nauËavanju, i zapravo se suprote
cjelokupnom glasu nadahnuÊa. Sve je to u mno-
gim umovima izazvalo sumnju i zbunjenost. Me-
utim, za to ne treba optuæivati Boæju RijeË, veÊ
Ëovjekovo izvrtanje Pisma.

116
 Kad bi stvorenim biÊima bilo moguÊe savrπe-
no razumjeti Boga i Njegova djela, ona bi, posti-
gavπi taj cilj, izgubila svaku moguÊnost da dalje
otkrivaju istinu, rastu u spoznaji i dalje razvija-
ju um i srce. Bog viπe ne bi bio najviπi, a Ëovjek
bi, dostigavπi granicu znanja i sposobnosti, pre-
stao napredovati. Zahvalimo Bogu πto nije tako!
Bog je beskrajan, u Njemu “se nalazi sakriveno
sve blago mudrosti i znanja”. (Koloπanima 2,3)
Ljudi bi mogli cijelu vjeËnost stalno istraæivati,
stalno uËiti, a opet nikad ne iscrpsti riznice Boæje
mudrosti, dobrote i sile.
Bog æeli da se Njegov narod veÊ u ovom æi-
votu stalno sve viπe upoznaje s istinama Njego-
ve RijeËi. Postoji samo jedan naËin da se stekne
to znanje. Boæju RijeË moæemo razumjeti jedi-
no kad nas prosvijetli isti Duh preko kojega je
RijeË bila dana. “Tako nitko ne zna Boæjih tajna,
osim Boæjega Duha... jer Duh sve ispituje, Ëak i
dubine Boæje.” (1. KorinÊanima 2,11.10) Spasi-
telj je svojim sljedbenicima obeÊao: “A kada doe
On, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu... jer
Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.”
(Ivan 16,13.14)
Boæja je namjera da Ëovjek razvija svoje spo-
sobnosti rasuivanja, a prouËavanje Biblije jaËa
i oplemenjuje um bolje od bilo kojega drugog
prouËavanja. Meutim, moramo se Ëuvati obo-

117
æavanja razuma, jer je podloæan ljudskim slabo-
stima i nedostacima. Ako ne æelimo da nam Pismo
bude nerazumljivo da ni najjasnije istine ne mo-
æemo shvatiti, moramo imati jednostavnost i vjeru
malog djeteta, biti spremni uËiti i usrdno se moliti
za pomoÊ Svetoga Duha. Svijest o Boæjoj sili i
mudrosti i naπoj nesposobnosti da shvatimo Nje-
govu veliËinu treba nas nadahnuti poniznoπÊu,
i mi bismo trebali otvarati Njegovu RijeË sa sve-
tim strahopoπtovanjem, kao da stupamo u Nje-
govu blizinu. Kad otvorimo Bibliju, naπ razum
mora priznati Autoritet koji je veÊi od njegovo-
ga, a srce i um moraju se pokloniti pred veli-
kim JA SA M.
Mnogi nam se tekstovi Ëine teπki i nejasni,
ali Êe ih Bog uËiniti jasnima i razgovijetnima oni-
ma koji ih se trude razumjeti kako je spomenu-
to. Meutim, bez vodstva Svetoga Duha uvijek
Êemo biti skloni izvrtanju Pisma ili pogreπnom
tumaËenju. Mnogo puta Ëitanje Biblije ne dono-
si nikakve koristi, a Ëesto nanosi i ozbiljnu πte-
tu. Kad se Boæja RijeË otvara bez πtovanja i moli-
tve, kad misli i osjeÊaji nisu posveÊeni Bogu, ili
nisu u skladu s Njegovom voljom, um je zamra-
Ëen sumnjom i tijekom samog prouËavanja Bib-
lije nevjerovanje raste. Neprijatelj preuzima up-
ravu nad mislima i predlaæe nepravilna tumaËe-
nja. Kad god se ljudi, bez obzira na stupanj svo-

118
jega obrazovanja, rijeËju i djelom ne trude biti
u skladu s Bogom, tad postaju skloni pogreπnom
razumijevanju Pisma i stoga ne moæemo imati
povjerenja u njihova tumaËenja. Oni koji pretraæu-
ju Pisma da bi naπli proturjeËnosti, nemaju duhov-
ne oπtroumnosti. Takvo iskrivljeno gledanje na-
vest Êe ih da i u onome πto je potpuno jasno i
jednostavno nau razlog za sumnju i nevjerovanje.
Iako oni to moæda prikrivaju, pravi razlog
sumnje i nevjerovanja u veÊini sluËajeva jest lju-
bav prema grijehu. UËenja i ograniËavanja koja
sadræi Boæja RijeË nisu dobrodoπla oholom srcu
koje voli grijeh, a oni koji ne æele posluπati nje-
zine zahtjeve spremni su posumnjati u njezin au-
toritet. Da bismo dokuËili istinu, moramo iskre-
no æeljeti da je upoznamo i u srcu biti spremni
da je posluπamo. Svi koji u tom duhu pristupaju
prouËavanju Biblije naÊi Êe obilje dokaza da je
ona Boæja RijeË, i razumjet Êe njezine istine koje
Êe ih uËiniti “mudrima za spasenje”. (2. Timoteju
3,15)
Krist je rekao: “Ako tko htjedne vrπiti volju
njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga
ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17) Umjesto
da zanovijetate i sumnjate u ono πto ne razumi-
jete, slijedite svjetlost koja vas veÊ obasjava, pa
Êete dobiti joπ veÊu svjetlost. Kristovom miloπ-
Êu izvrπite svaku duænost koja vam je dosad ja-

119
sno pokazana, pa Êete dobiti sposobnost razu-
mijevanja i izvrπavanja i onih koje vam joπ nisu
jasne.
Postoji dokaz koji je dostupan svima, i naj-
obrazovanijima i najneukijima — dokaz iskustva.
Bog nas poziva da osobno provjerimo istinitost
Njegove RijeËi i vjerodostojnost Njegovih obe-
Êanja. On nam preporuËuje: “Kuπajte i vidite kako
dobar je Jahve!” (Psalam 34,9) Umjesto da se os-
lanjamo na neËije rijeËi, trebamo ispitivati sami.
On objavljuje: “Molite i primit Êete!” (Ivan 16,24)
Njegova obeÊanja Êe se ispuniti. Ona nikad nisu
iznevjerila i nikad ne mogu iznevjeriti! I dok se
budemo pribliæavali Isusu i radovali se u obilju
Njegove ljubavi, sumnja i mrak Êe nestati pred
svjetloπÊu Njegove nazoËnosti.
Apostol Pavao kaæe da nas Bog “... istrgnu
iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljub-
ljenog Sina”. (Koloπanima 1,13) A svaki onaj koji
je preπao iz smrti u æivot “potvruje da je Bog
istinit”. (Ivan 3,33) Takav moæe posvjedoËiti: “Bila
mi je potrebna pomoÊ i naπao sam je u Isusu.
Svaka moja potreba bila je zadovoljena, utolje-
na je glad moje duπe, i Biblija je za mene obja-
va Isusa Krista. Pitate li zaπto vjerujem u Isusa?
— Zato πto mi je On boæanski Spasitelj! Zaπto
vjerujem Bibliji? — Zato πto sam ustvrdio da je
to glas kojim Bog govori mojoj duπi!” Dakle, sami

120
sebi moæemo posvjedoËiti da je Biblija istinita i
da je Krist Boæji Sin. Mi znamo da se ne povodi-
mo za lukavo sroËenim bajkama.
Petar opominje braÊu: “©toviπe, rastite u mi-
losti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasi-
telja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18) Kad Boæji
narod bude rastao u milosti, sve Êe jasnije razu-
mijevati Boæju RijeË. On Êe u njezinim svetim
istinama pronalaziti novu svjetlost i novu ljepo-
tu. To se pokazivalo kroz povijest Crkve u svim
vjekovima, i tako Êe biti sve do kraja. “A praved-
niËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve
jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)
Mi moæemo vjerom gledati u vjeËnost i uhva-
titi se za Boæje obeÊanje da Êe se ljudski razum
razviti, ljudske sposobnosti sjediniti s boæanski-
ma, a svaka duπevna snaga doÊi u izravan doti-
caj s Izvorom svjetlosti. Moæemo se radovati πto
Êe tad biti razjaπnjeno sve ono πto nas je u Boæjoj
providnosti zbunjivalo, da Êe sve ono πto nam
je bilo teπko shvatljivo dobiti svoje objaπnjenje;
a tamo gdje smo svojim ograniËenim razumom
nailazili samo na zbrku i izjalovljene namjere, vi-
djet Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. “Sad vi-
dimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u
lice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπe-
no spoznati kao πto sam spoznat.” (1. KorinÊani-
ma 13,12)

121
 Radosni u Gospodinu

Boæja djeca pozvana su da budu Kristovi

predstavnici i objave Gospodinovu dobrotu i mi-
lost. Kao πto je Isus otkrio pravi OËev karakter
nama, i mi moramo otkriti Krista svijetu koji joπ
nije upoznao Njegovu njeænu i milosrdnu ljubav.
“Kao πto ti mene posla u svijet” — kaæe Isus —
“i ja njih poslah u svijet... Ja u njima, a ti u me-
ni... da svijet upozna da si me ti poslao...” (Ivan
17,18.22.23) Apostol Pavao poruËuje Isusovim
uËenicima: “OËito je da ste vi pismo Kristovo...
koje poznaju i Ëitaju svi ljudi.” (2. KorinÊanima
3,3.2) Kroz svako svoje dijete Isus πalje poslani-
cu svijetu. Ako ste Kristov sljedbenik, On kroz
vas πalje pismo vaπoj obitelji, mjestu, ili ulici u
kojoj æivite. Isus, koji boravi u vama, æeli progo-
voriti srcima onih koji Ga joπ ne poznaju. Moæ-
da oni ne Ëitaju Bibliju i ne Ëuju glas koji govori
s njezinih stranica. Oni u Boæjim djelima ne vi-
de Njegovu ljubav. Ali ako ste pravi Isusovi pred-
stavnici, moæe se dogoditi da preko vas budu na-
vedeni da shvate bar djeliÊ Njegove dobrote i
budu pridobiveni da Ga ljube i da Mu sluæe.

122
 KrπÊani su postavljeni da budu svjetlonoπe
na putu prema Nebu. Oni trebaju na svijet od-
sjajivati svjetlost kojom ih je Krist obasjao. Tre-
baju æivjeti takvim æivotom i razviti takav karakter
da drugi, gledajuÊi njih, steknu ispravno miπlje-
nje o Kristu i Njegovoj sluæbi.
Ako doista predstavljamo Krista, prikazat Êe-
mo sluæbu Njemu u privlaËnom svjetlu. KrπÊani
sjetne i æalosne duπe, koji se tuæe i gunaju, svo-
jim bliænjima pogreπno prikazuju Boga i krπÊanski
æivot. Oni ostavljaju dojam kako Bogu nije drago
da Njegova djeca budu sretna, i time laæno svje-
doËe protiv naπeg nebeskog Oca.
Sotona likuje kad Boæju djecu uspije nave-
sti na nevjernost i maloduπnost. On uæiva kad
vidi da nemamo povjerenja u Boga, kad sumnjamo
u Njegovu spremnost i snagu da nas spasi. Drago
mu je kad nas uspije navesti da mislimo kako
Êe nam Bog djelima svoje providnosti nanijeti
πtetu. Sotonin je posao prikazati Gospodina kao
biÊe bez samilosti i saæaljenja. On iskrivljuje istinu
o Bogu. Naπe misli æeli zaokupiti pogreπnim shva-
Êanjima o Bogu pa, umjesto da se bavimo isti-
nom o naπemu nebeskom Ocu, preËesto svoj um
zapoπljavamo onim πto je Sotona izmislio o Nje-
mu te sramotimo Boga svojim nepovjerenjem i
gunanjem protiv Njega. Sotona stalno pokuπa-
va uËiniti vjerski æivot sumornim. Æeli ga prika-

123
zati muËnim i teπkim, i kad krπÊanin u svojemu
æivotu odaje takav oblik religije, on zapravo svo-
jim nevjerovanjem podupire Sotoninu laæ.
HodeÊi svojim æivotnim putom, mnogi se ba-
ve vlastitim pogreπkama, neuspjesima i razoËa-
ranjima, i njihova su srca puna boli i obeshrab-
renja. Dok sam boravila u Europi, pisala mi je
jedna vjernica koja se upravo tako ponaπala i sto-
ga bila u dubokom oËaju. Traæila je da joj upu-
tim neku rijeË ohrabrenja. Nakon πto sam pro-
Ëitala pismo, usnila sam san kako se nalazim u
vrtu, i netko, vjerojatno vlasnik vrta, vodio me
njegovim stazama. Brala sam cvijeÊe i uæivala u
njegovu mirisu kad je spomenuta vjernica, koja
je iπla pokraj mene, svratila moju pozornost na
neko ruæno trnje koje joj je zasmetalo pri ho-
du. Æalila se i tuæila. IduÊi za vodiËem, ona i nije
hodala stazom, veÊ kroz grmlje i trnje. “Oh!” —
jadala se ona — “nije li æalosno πto je ovaj divni
vrt nagren trnjem?” VodiË joj je odgovorio: “Os-
tavi trnje na miru, jer Êe te ono samo raniti!
Beri ruæe, ljiljane i karanfile!”
Nije li u vaπemu iskustvu bilo i nekih svijetlih
toËaka? Niste li doæivjeli neke dragocjene trenutke
kad vam je srce treperilo od radosti odzivajuÊi
se tako Boæjem Duhu? Kad pregledavate poglavlja
svojega æivotnog iskustva, zar ne nailazite i na
ugodne stranice? Ne rastu li Boæja obeÊanja, sliË-

124
no mirisnom cvijeÊu, uzduæ vaπega puta na sva-
kom koraku? NeÊete li dopustiti da njihova ljepota
i milina ispuni vaπe srce radoπÊu?
Grmlje i trnje samo Êe vas ranjavati i æalostiti,
i — budete li jedino to brali i pokazivali drugi-
ma — neÊete li time prezreti Boæju dobrotu i spri-
jeËiti druge oko sebe da idu æivotnom stazom?
Nije mudro skupljati sve neugodne uspomene
iz proπlosti, nepravde i razoËaranja, razgovarati
o njima i tuæiti se na njih sve dok nas ne svlada
obeshrabrenost. Obeshrabrena duπa puna je mra-
ka, ona onemoguÊuje boæanskoj svjetlosti da sjaji
iz njezinog srca i tako baca sjenku na put svojih
bliænjih.
Zahvalimo Bogu na blistavim prizorima koje
nam je pokazao. Prikupimo sve blagoslovljene
dokaze Njegove ljubavi, tako da ih neprestano
moæemo gledati: Boæjeg Sina kako napuπta prije-
stolje svojega Oca odijevajuÊi svoju boæansku pri-
rodu ljudskom da bi Ëovjeka mogao izbaviti od
Sotonine sile; Njegovu pobjedu zbog nas koja je
Ëovjeku otvorila Nebo i omoguÊila ljudskom po-
gledu da zaviri u prostore u kojima Boæanstvo
boravi i otkriva svoju slavu; grjeπni rod uzdignut
iz ponora propasti u koji ga je grijeh bacio i po-
novno doveden u vezu s beskrajnim Bogom i,
nakon πto je izdræao boæansku kuπnju vjerom u
Otkupitelja, odjeven u Kristovu pravednost i uz-

125
dignut na Njegovo prijestolje. To su prizori o koji-
ma Bog æeli da razmiπljamo!
Kad ostavljamo dojam da sumnjamo u Boæ-
ju ljubav i da nemamo povjerenja u Njegova obe-
Êanja, sramotimo Boga i æalostimo Njegovog Sve-
toga Duha. Kako bi se osjeÊala majka kad bi se
njezina djeca stalno tuæila na nju, kao da im ne
æeli dobro, a ona se tijekom cijelog æivota tru-
dila zaπtititi njihove interese i okruæiti ih udob-
noπÊu? Kad bi djeca posumnjala u njezinu lju-
bav, to bi slomilo njezino srce! Kako bi se osjeÊao
bilo koji roditelj kad bi djeca tako postupala
prema njemu? A πto naπ nebeski Otac moæe mi-
sliti o nama ako nemamo povjerenja u Njegovu
ljubav πto Ga je navela da ærtvuje svojega jedi-
noroenog Sina da bismo mi imali æivot? Apo-
stol piπe: “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina,
veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati
sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) A ipak,
koliko njih govori svojim djelima, iako ne i rije-
Ëima: “Bog time nije mislio na mene. Moæda On
voli druge, ali mene ne voli!”
Sve to nanosi πtetu vaπoj duπi, jer svakom
sumnjiËavom rijeËju vi pozivate Sotonu da vas
kuπa, ona u vama jaËa naklonost prema sumnji
i njome oæaloπÊujete anele koji vam sluæe. Kad
vas Sotona kuπa, nemojte izreÊi nijednu sumnji-
Ëavu ili mraËnu rijeË. Ako odluËite otvoriti vrata

126
njegovu doπaptavanju, vaπ Êe se um ispuniti ne-
povjerenjem i buntovniËkim sumnjiËenjima. Ako
svoje osjeÊaje joπ i izrazite, svaka sumnja koju
ste izrekli ne samo da ostavlja trag na vama, veÊ
postaje i sjeme koje Êe nicati i donositi rod u
æivotu drugih te se moæda nikad neÊe moÊi po-
niπtiti utjecaj vaπih rijeËi. Moæda Êete se vi sa-
mi i oporaviti od napadaja kuπnji i izvuÊi iz So-
tonine zamke, ali drugi, koji su se pokolebali va-
πim utjecajem, moæda se neÊe moÊi oduprijeti
nevjernosti kojom ste ih nadahnuli. Kako je sto-
ga vaæno da govorimo samo ono πto ulijeva du-
hovnu snagu i æivot!
Aneli pozorno sluπaju sve πto svijetu govo-
rite o svojemu nebeskom UËitelju. Stoga govorite
o Njemu kao o Onome koji æivi da bi vas zastu-
pao pred Ocem. Kad se rukujete s prijateljem,
neka se s vaπih usana i iz vaπega srca Ëuje hvalje-
nje Boga. To Êe njegove misli usmjeriti prema
Isusu.
Svi imaju teπko podnoπljivih nevolja i boli,
i teπko podnoπljivih kuπnji. Nemojte o svojim
poteπkoÊama govoriti smrtnicima kakvi ste i sa-
mi, veÊ sve iznesite pred Boga u molitvi. Dræite
se pravila da nikad ne izgovarate nijednu rijeË
sumnje ili obeshrabrenja. Svojim rijeËima nade
i svete radosti moæete mnogo uËiniti da osoko-
lite æivot drugih i poduprete njihove napore.

127
 Mnoge su hrabre duπe bolno pritisnute kuπ-
njom u opasnosti da pokleknu u borbi sa sami-
ma sobom i sa silama zla. Nemojte ih obeshrab-
riti u njihovoj teπkoj borbi. Razvedrite ih rijeËi-
ma ohrabrenja i nade, koje Êe im dati snagu da
krenu naprijed. Tako Êe Kristova svjetlost zra-
Ëiti iz vas. “Ni jedan od vas ne æivi samom sebi.”
(Rimljanima 14,7) Naπim nesvjesnim utjecajem
drugi mogu biti ohrabreni i ojaËani, ili obeshrab-
reni i odgurnuti od Krista i istine.
Mnogi imaju pogreπne pojmove o Kristovu
æivotu i karakteru. Oni misle da je Kristu nedosta-
jalo topline i vedrine, da je bio natmuren, strog
i snuæden. U mnogim sluËajevima je cijelo vjersko
iskustvo obojeno takvim mraËnim gledanjima.
»esto se govori da je Isus plakao i da nije
poznato da se ikada nasmijeπio. Naπ je Spasitelj
doista bio Ëovjek boli, upoznat s tugom, jer je
otvorio svoje srce svim ljudskim patnjama. Ali,
iako je Njegov æivot bio pun samoodricanja i za-
sjenjen bolima i brigom, Njegov duh nije klo-
nuo. Njegovo lice nije izraæavalo bol i nezado-
voljstvo, veÊ smirenu vedrinu. Njegovo je srce
bilo izvor æivota, i kud god je prolazio donosio
je odmor i mir, radost i veselje.
Naπ je Spasitelj bio zaokupljen dubokim mi-
slima i neobiËno ozbiljan, ali nikad nije bio smrk-
nut i mrzovoljan. Oni koji Ga slijede bit Êe obu-

128
zeti postizanjem svojega æivotnog cilja i bit Êe
duboko svjesni svoje odgovornosti. Lakomislenost
Êe biti svladana, neÊe biti neobuzdanog zabav-
ljanja i neuljudnog izrugivanja, jer Isusova reli-
gija daje mir koji teËe kao rijeka. Ona ne guπi
svjetlost radosti, ne ograniËava veselje, ne navlaËi
oblake na blistavo nasmijano lice. Krist nije doπao
da Mu sluæe, veÊ da sluæi; ako u naπemu srcu
vlada Njegova ljubav, slijedit Êemo Njegov primjer.
Ako se u svojim mislima ponajprije budemo
bavili neljubaznim i nepravednim djelima drugih,
bit Êe nam nemoguÊe da ih volimo onako kako
je Krist ljubio nas; ali ako se naπe misli zadræa-
vaju na Ëudesnoj ljubavi i milosru koje je Krist
imao prema nama, pokazat Êemo isti duh prema
bliænjima. Trebamo se meusobno voljeti i poπti-
vati unatoË oËitim pogreπkama i manama. Mora-
mo se uËiti poniznosti, uËiti da se ne oslanjamo
na sebe, imati njeæne strpljivosti prema pogreπ-
kama drugih. Sve Êe to ukloniti uskogrudnu se-
biËnost i uËiniti nas velikoduπnima i podaπnima.
Psalmist kaæe: “U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro,
da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psa-
lam 37,3) Uzdajte se u Gospodina! Svaki dan do-
nosi svoje terete, brige i nedoumice; i kad se
sretnemo — kako li smo samo spremni priËati o
svojim poteπkoÊama i nevoljama! OptereÊuje nas
toliko nepotrebnih briga, prepuπtamo se tolikim

129
strahovima, govorimo o takvom bremenu muka
— da bi netko mogao pomisliti kako nemamo mi-
losrdnog njeænog Spasitelja, spremnog da Ëuje
naπe molbe i odmah nam pruæi pomoÊ u vrije-
me potrebe.
Neki se stalno boje i izmiπljaju nevolje. Sva-
kog su dana okruæeni dokazima Boæje ljubavi,
svakog dana uæivaju u darovima Njegove provid-
nosti, ali ne primjeÊuju blagoslove kojima su oba-
suti. Njihov se um stalno bavi neugodnostima za
koje se boje da Êe ih snaÊi, a ako se i nae ka-
kva stvarna mala poteπkoÊa, ona im tako zasli-
jepi oËi da ne vide mnoπtvo darova na kojima
bi trebali biti zahvalni. PoteπkoÊe s kojima se suo-
Ëavaju, umjesto da ih pribliæe Bogu, jedinom iz-
voru pomoÊi, odvajaju ih od Njega jer bude ne-
mir i nezadovoljstvo.
»inimo li dobro kad smo tako nevjerni? Zaπto
bismo trebali biti nezahvalni i nepovjerljivi? Ta
Isus je naπ Prijatelj! Cijelo Nebo zanima se za naπe
dobro. Ne bismo trebali dopustiti nedoumicama
i brigama svakodnevnog æivota da nam izjedaju
misli i mrπte Ëelo. Ako to dopustimo, uvijek Êe
nam neπto dosaivati i smetati. Ne smijemo se
prepuπtati brigama koje Êe nas samo rastakati i
iscrpljivati i neÊe nam pomoÊi podnositi nevolje.
Moæda imate poteπkoÊa u poslovima i izgledi
su vam sve mraËniji, a moæda vam prijeti i gu-

130
bitak; ali nemojte se obeshrabriti — bacite svoje
brige na Boga i ostanite smireni i raspoloæeni.
Molite se za mudrost da razborito upravljate svo-
jim poslovima i tako sprijeËite gubitak i propast.
UËinite sve sa svoje strane da postignete povoljne
uËinke. Isus je obeÊao svoju pomoÊ, ali tek kad
vi uloæite napor. Kad ste uËinili sve πto ste mo-
gli, oslanjajuÊi se na naπega PomoÊnika, radosno
prihvatite ishod.
Bog ne æeli da Njegov narod bude preoptere-
Êen brigama. Meutim, naπ Gospodin nas ne ob-
manjuje. On nam ne kaæe: “Ne bojte se, nema
opasnosti na vaπem putu!” On zna da postoje
nevolje i opasnosti, i zato s nama postupa otvore-
no. On ne namjerava svoj narod izvuÊi iz ovog
svijeta punog zla i grijeha, veÊ mu æeli pokazati
najsigurnije utoËiπte. On se molio za svoje uËe-
nike: “Ne molim te da ih digneπ sa svijeta, veÊ
da ih oËuvaπ od Zloga... U svijetu Êete imati pat-
nju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”
(Ivan 17,15; 16,33)
Krist je u svojoj propovijedi na Gori dao svo-
jim uËenicima dragocjene pouke o potrebi po-
vjerenja u Boga. Te pouke trebaju hrabriti Boæ-
ju djecu svih vjekova, one dopiru do naπih dana
noseÊi nam obilje savjeta i utjehe. Spasitelj je
svojim sljedbenicima ukazao na ptice u zraku koje
cvrkuÊu svoje pjesme hvale, neoptereÊene briæ-

131
nim mislima, jer “niti siju, niti æanju”. A ipak
veliki Otac podmiruje njihove potrebe. Spasitelj
pita: “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?” (Matej
6,26) Veliki Skrbnik za ljude i æivotinje otvara
svoju ruku i opskrbljuje sve svoje stvorove. Ptice
u zraku nisu nedostojne Njegove paænje. On ne
stavlja hranu u njihove kljunove, ali skrbi za sve
njihove potrebe. One moraju skupljati zrnje ko-
je je On razasuo za njih. Same moraju prikupljati
grau za svoja mala gnijezda. Moraju hraniti svoje
mlade. One pjevajuÊi odlaze na svoj posao jer
“... vaπ ih Otac nebeski hrani”. “Zar vi niste mno-
go vredniji od njih?” NeÊe li se ZaËetnik naπega
biÊa, Odræavatelj naπega æivota, Onaj koji nas je
stvorio na svoju boæansku sliku, pobrinuti za sve
naπe potrebe ako se samo pouzdamo u Njega?
Krist je svojim uËenicima ukazao na poljsko
cvijeÊe, izraslo u sjaju svoje raskoπi, koje blista
jednostavnom ljepotom πto ju je dobilo od ne-
beskog Oca, kao na izraæaj svoje ljubavi prema
Ëovjeku. Rekao je: “Promotrite poljske ljiljane ka-
ko rastu!” (Matej 6,28) Ljepota i jednostavnost
tih cvjetova iz prirode daleko nadmaπuje Salo-
monov sjaj. Najljepπa odjeÊa, naËinjena umjet-
niËkom vjeπtinom, ne moæe izdræati usporedbu
s prirodnom ljupkoπÊu i blistavom ljepotom cvi-
jeÊa koje je Bog stvorio. Isus je upitao: “Pa ako
tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest,

132
a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije
vas, malovjerni!?” (Matej 6,30) Ako boæanski Um-
jetnik jednostavnom cvijeÊu πto za jedan dan pro-
pada daje tako njeæne i raznolike boje, koliko
Êe se viπe brinuti o onima koje je stvorio na svoju
sliku? Ta Kristova pouka jest prijekor zabrinutoj
pomisli, zabuni i sumnji nevjernog srca.
Gospodin bi æelio da sva Njegova djeca, si-
novi i kÊeri, budu sretna, spokojna i posluπna.
Isus kaæe: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj,
dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.
Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!...
Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te
da radost vaπa bude potpuna!” (Ivan 14,27; 15,11)
SreÊa koja se traæi iz sebiËnih pobuda i iz-
van puta duænosti nesigurna je, nepostojana i pro-
lazna; ona nestaje ostavljajuÊi u duπi osjeÊaj sa-
moÊe i tuge. A sluæba Bogu donosi radost i zado-
voljstvo jer krπÊanin nije ostavljen da putuje nesi-
gurnim putovima, nije prepuπten beskorisnim æa-
lostima i razoËaranjima. Ako nemamo uæitaka u
ovom æivotu, ipak moæemo biti radosni oËeku-
juÊi æivot u buduÊnosti.
Meutim, Ëak i ovdje krπÊani mogu uæivati
radost zajedniπtva s Kristom; oni mogu imati svjet-
lost Njegove ljubavi, stalnu utjehu Njegove na-
zoËnosti. Svaki korak u æivotu moæe nas dovoditi
bliæe Isusu, pruæiti nam dublje iskustvo s Njego-

133
vom ljubavi i pribliæiti nas blaæenom domu mira.
Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo
potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. “Dov-
de nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelova 7,12)
On Êe nam pomagati dokraja! Gledajmo spomen-
-stupove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËi-
nio da nas utjeπi i spasi iz ruke neprijatelja koji
uniπtava. Æivo se sjeÊajmo svakog djela njeænog
milosra koje nam je Bog uËinio — suza koje nam
je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklo-
nio, straha koji je rastjerao, potreba koje je za-
dovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se oja-
Ëajmo za sve πto nas oËekuje na ostatku naπeg
hodoËasniËkog puta.
Sukob koji je pred nama moæe nam donijeti
samo nove nevolje, ali na ono πto se odigralo u
proπlosti i na ono πto Êe se dogoditi u buduÊnosti,
moæemo gledati i reÊi: “Dovde nam je Jahve po-
mogao.” (1. Samuelova 7,12) “I nek ti mir traje
koliko i æivot!” (Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja
nikad neÊe nadmaπiti snagu koja nam je dana da
je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se svojega
posla tamo gdje ga naemo vjerujuÊi da Êemo,
bez obzira na sve πto dolazi, dobiti dovoljno snage
za podnoπenje nevolje.
Uskoro Êe se otvoriti vrata Neba da kroz njih
prou Boæja djeca, a s usana Kralja slave odjek-
nut Êe rijeËi blagoslova poput najljepπe glazbe:

134
“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u po-
sjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od po-
stanka svijeta!” (Matej 25,34)
I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodo-
πlicom u domu koji im Krist pripravlja. Tamo im
druπtvo neÊe praviti zemaljski oloπ — laæljivci,
idolopoklonici, pokvarenjaci, nevjernici — nego
Êe se druæiti s onima koji su nadvladali Sotonu
i boæanskom miloπÊu izgradili savrπeni karakter.
Svaka grjeπna sklonost i nesavrπenstvo koji su ih
ovdje muËili, uklonjeni su Kristovom kr vlju i
njima su darovani savrπenstvo i sjaj Njegove slave
koja daleko nadmaπuje SunËev sjaj. Iz njih zraËi
moralna ljepota i savrπenstvo Kristova karakte-
ra, svojom vrijednoπÊu daleko nadmaπujuÊi sve
vanjsko bljeπtavilo. Oni su bez mane pred velikim
bijelim prijestoljem i uæivaju dostojanstvo i ane-
oske Ëasti.
GledajuÊi to slavno nasljedstvo koje mu moæe
pripasti, “... πto li moæe dati Ëovjek kao otkupninu
za svoj æivot?” (Matej 16,26) Iako je moæda siroma-
πan, u sebi ima bogatstvo i dostojnost koje mu
svijet nikad ne bi mogao dati. Duπa koja je otkup-
ljena i oËiπÊena od grijeha te je sve svoje pleme-
nite sposobnosti stavila u sluæbu Bogu, ima neiz-
mjernu vrijednost. I kad se jedna duπa izbavi,
radost na Nebu u nazoËnosti Boga i svetih anela
izraæava se pjesmama svetog pobjedniËkog slavlja.

135
 Predmetno kazalo
ADAM, neiskreno priznanje,
pri padu u grijeh 40, 41
Aktivnost, Kristova 81-83
Aneli, sluæba Ëovjeku 18,
19, 81, 82
BIBLIJA, vidi Sveto pismo,
Boæja RijeË
Blagoslovi, kroz nesebiËnu
sluæbu 80-87
kroz pokajanje i priznanje
40, 41, 44, 45
Bog, objavljen, kroz Krista 7-
13
objavljen, kroz prirodu 5,
6 vjeru 51, 52
objavljen, u Njegovoj Ri-
jeËi 6
punina Boæjih darova 19
Vidi takoer Ljubav, Mi-
lost
Boæje postupanje prema Ëo-
vjeku 54, 55, 113
Boæji karakter, Sotona pogreπ-
no prikazuje 6, 7, 123
Boæji Zakon, Zakon ljubavi 5
Brige, svakodnevne, baciti na
Boga 130-132
136
CARINIK, primjer istinskog
pokajanja 30
Crkva, djelovanje istinske 84,
85
»OVJE»ANSTVO, usmjereno
na Krista 73
zastupljeno pred Ocem
77
»ovjek, grjeπno stanje 45-48
Sotonina namjera s 15
stanje u Edenu 15
Vidi takoer Otkupljenje,
Grjeπnik
»uda, Kristova, nadahnjuju
DAVID, primjer istinskog po-
kajanja 23, 24
Drugi dolazak, Kristov 134,
135
Duh, Sveti, vidi Sveti Duh
EVA, neiskreno priznanje, pri
padu u grijeh 40, 41
FARIZEJI, hvalisavi, uspore-
eni s carinikom 30
GRIJEH, kajanje i priznanje
38, 39, 42
kazne zbog, upozorenja
svima 21, 22
nijedan nije previen 29
osloboenje od, slijedi po
otkriven, otvara put poka-
janju 25, 26
posljedice Adamovog 32
simboli koji prikazuju 17
sloboda od, u Kristu 15,
16
stupnjevi 30, 31, 38, 39
veliËina, mjeren Kristo-
vom ærtvom 28
Grijeπenje, vidi Grjeπnik
Grjeπnik, iskljuËivanje nepo-
kajanih, s Neba, nije pro-
izvoljno 14, 15
promjena, vjerom 51, 52
treba Krista 14-20
IDOL, najmanji, veæe nas uz
Sotonu 44
zapreka za posveÊenje 44,
45
Iskustvo, dokaz boæanske is-
tine 120
duboko krπÊansko, kako
steÊi 82
Ispit uËeniπtva 58-68
Istina, Ëuda 113, 114
Sotonin cilj s 123
u Bibliji, rezultat prouËa-
vanja 91, 92, 117, 118
vjerom se razumije 118
Vidi takoer Sveto pismo,
Boæja RijeË
Ivan, apostol, osobine 76
Izbor, Ëovjekov, Sotonini na-
pori da utjeËe na 74
sposobnost, dana Ëovjeku
74, 75
Izgubljeni sin, primjer grjeπ-
nika 56
JA KOV, kao izopÊenik 17
ljestve u vienju 17, 18
KAR AKTER, Boæji, objavljen
u prirodi 5, 6
Kristov, pogreπna uËenja
u vezi s 128
objavljen kroz Krista 7-13
objavljen u RijeËi 6, 7
objavljen u æivotu 59-61
odraæavaju sljedbenici krπ-
Êani, izgradnja 64-79 80-
96
Krist, Njegova Ëuda, zapisana
da nadahnu vjeru 51
kao iscjelitelj 8
kao uËitelj 8
objava Boæjeg karaktera 9-
13
primjer posluπnosti 64, 68
usporeen s darovima pri-
rode 69, 70
ærtva 9-13
Kriæ, Kristov, predmet razgo-
vora 108-111
KrπÊanin, Boæji suradnik 84
137
 molitva, prednost 97-111
ponaπanje 130, 131
zadaÊa, kao Kristovog
predstavnika 122, 123,
130, 131
Vidi takoer Rast, Karak-
ter
Krπtenje, priprema 50-57
Kuπnja, kako se suoËiti s 35,
36, 49, 51, 52, 71, 72,
100-102, 105, 106
sumnja potiËe 127, 128
Vidi takoer Brige, Sum-
nja, Molitva, Sotona
LUCIFER, vidi Sotona
LJUBAV Boæja, bezbrojni zna-
ci 6, 12, 13
dokazi, za razmiπljanje
125
objavljena kroz Krista 7-13
objavljena kroz molitvu
97-100, 105, 106, 109
objavljena u meuljud-
skim odnosima 7
objavljena u Njegovoj Ri-
jeËi 6, 7
objavljena u prirodi 6
u Njegovom postupanju s
ljudima 106, 112
MILOST, Boæja, ne treba se
olako uzdati 30, 31
objavljena u Boæjoj RijeËi
6, 7
138
Mir, Boæji, dar vjere 50, 51,
134
uskraÊen zbog zanema-
rivanja priznanja 39
Misionarsko djelo, vidi Cr-
kva, Sluæba
MoguÊnosti, otvorene za krπ-
Êanina 85-87
Mojsije, objava Boæjeg karak-
tera 6
Molitva, definicija 97-99, 102
Kristova, za sljedbenike
77-78
krπÊanski rast pod utjeca-
jem 76, 77
odgovori, uvjetni 52
posljedice zanemarivanja
94, 95
stalna, rezultati 104, 105
tajna, nuæna za duhovni
æivot 102, 103
teme 109, 111
ukljuËuje zajedniπtvo 107
uvjeti usliπenja 97-105
svrha 95, 97
vrijeme i mjesto 107
Mudrost, Boæja, neiscrpna
118
stjeËe se Svetim Duhom
118
NA DA, Sotonina namjera da
uniπti 55
NaËela, krπÊanska, trebaju se
vidjeti u poslovanju 83,
130, 131
Nagrada otkupljenima 134, ObraÊenje, naËela istinskog
135 50-68
Navike, oblikovanje isprav- primjeri 70
nih, u krπÊanskom æivotu rodovi iskrenog 58-68
69-111 Odgaanja, zapreka pokaja-
Neaktivnost 71, 72 nju 25, 26
Nesavrπenosti, poznavanje, Oduzeti, iscjeljenje vjerom
dokaz o bliskosti s Kri- 51, 52
stom 68 Ohrabrenje, posluπnosti 67,
NesebiËnost, motiv u Ëovje- 68
kovoj sluæbi 80 pruæeno i grjeπnicima 67-
duh Neba 80 69
Nevjera, vidi Sumnja Vidi takoer Obeshrab-
Nevjerovanje, Vidi Sumnja, renje
OsjeÊaji, Povjerenje Opravdanje vjerom 60-64
Nevolje, kako se suoËiti 134 Oprost, kroz vjeru 50, 51
krπÊaninov duh u 130-132 uvjet za usliπenu molitvu
povezanost molitve s 102- 102
104 OsjeÊaj obraÊenosti 50-53,
Vidi takoer Obeshrab- 58, 70, 71, 108, 109
renje, Aktivnost Otkupljenje, suradnici s Bo-
Novoroenje, vidi ObraÊenje gom u planu 80, 81

OBE∆ANJA, Boæja, treba pri- PAVAO, iskreno priznanje 40

mati vjerom 50-57 Plan spasenja, koraci, mogu
Obeshrabrenje, Boæja dobro- se razumjeti 112
ta natkriljuje 125, 126 Vidi takoer Otkupljenje
grijeh nije uzrok 127 Plodovi istinskog obraÊenja
lijek za 127, 128 58-68
ne treba izricati 127 Pobjeda, nad grijehom kroz
otvara put grijehu 127 zajednicu s Bogom 109,
razmiπljanje o, obeπËaπÊi- 110
vanje Boga 123, 126 Vidi takoer Vjera, Moli-
Sotona uzrokuje 123 tva
Vidi takoer Sumnja, Os- PoËivanje u Kristu nije neak-
jeÊaji tivnost 72

139
Pogreπke drugih, ne trebaju
biti zapreka za pokajanje
31
Pokajanje, Boæji dar 23-25
djelo, Bog neprekidno vrπi
28, 29, 53, 54
istinsko, primjeri 23, 29,
30
ne prethodi pristupanju
Kristu 25, 29, 30
nuæno za spasenje 21
poticanje na 33-36
potaknuto znanjem o ljud-
skoj slabosti 30-36
prethodi osvjedoËenju o
grijehu 22, 23
razlozi za 21-24
uËinci 22-30
zapreke za 27-33
Vidi takoer Savjest, Sveti
Duh, Boæji zakon, Odga-
anje, Pogreπke, Samodo-
statnost, Volja, Boæja RijeË
Ponor grijeha, Krist premoπ-
Êuje 18
Posluπnost, ispit uËeniπtva 62
plodovi vjere 63, 64
uËiti iz prirode 88
vjerom 63
PosveÊenje, cjelovito, nuæno
za potpunu promjenu 43-
49
Ëovjekov izbor 45, 46
priprema za 48
prvi posao svakog dana 73
rezultati 46-50
140
ukljuËuje borbu sa samim
sobom 43
zapreke 46-48
Vidi takoer Idol, Pravda,
»ovjek, Volja
Posredovanje Neba da povra-
ti izgubljene 19
Poznavanje Boga, osnaæuje
um 89, 90
djelovanjem providnosti
90, 91
kroz Boæju RijeË 91-95
po Svetom Duhu 118
prouËavanjem prirode 88-
90
Pravednost, Boæja, otkriva se
u Njegovoj vladavini 45,
48
Boæji zakon, mjerilo 64
Kristova, darovana 64, 65
zadovoljena pokajanjem
21
Vidi takoer Opravdanje
vjerom
Prednosti krπÊanina, u moli-
tvi 97-111
u neprestanom radovanju
122, 123
PrihvaÊanje, Ëovjeka kod Bo-
ga, vjerom 39-44
Primjer, Krista kao misiona-
ra, treba slijediti 83, 84
patrijarhâ, nadahnuta rev-
nost 86, 87
Priznanje, istinsko, definicija
38, 39
 kome izreÊi 37-39
oprost slijedi nakon 37,
42
primjer neiskrenog 40, 41
primjeri 38-42
pogreπaka Ëovjeku, uvjet
za usliπenje molitve 100
pokajanje prati 39, 40
Pouke, Krist uËio 131-134
nauËene iz prirode 88, 89
Povjerenje, u Boga, oËituje se
u krπÊanima 130-134
Priroda, nesavrπeno svjedo-
Ëanstvo 6
stvorenja, svjedoËe o Bo-
æjoj ljubavi 5, 6, 88, 89
Prokletstvo, prikriveni blago-
slov 5, 6
Vidi takoer Mir, Grijeh
RAD, nesebiËan, rezultati 81,
82
obraÊenih krπÊana 80-96
tjelesni, Krist nije zanema-
rivao 85
Radnici, cilj 82, 83
moguÊnosti otvorene za
84-86
potreba za 84, 85
primaju blagoslove 80, 82
s Bogom 80-82
Radost, Kristova 78, 79
kroz ærtvu 47
njegovanje 59
razlozi za 19, 42, 43, 81,
82, 87
u Gospodinu 122-135
Vidi takoer SreÊa, Vese-
lje
Rast u milosti, kod prvih u-
Ëenika 76, 77
pod utjecajem molitve 77,
78, 99, 100
usporeen s prirodnim ra-
stom 71
zapreke 71
æivotom u Kristu 68, 69
radom 82
Razgovor, teme 106, 128
Razum, sposobnosti, ne treba
oboæavati 117, 118
vjeæbati 117
Vidi takoer Sveto pismo
Reforma, izvanjska, nije istin-
sko pokajanje 21, 22, 71
primjeri 22, 23
Revnost, nadahnuta primjeri-
ma patrijarhâ 91
RijeË Boæja, otkriva Boæji ka-
rakter 6, 7
otkriva put spasenja 35
prouËavanje, razgoni sum-
nju 125
treba prouËavati uz moli-
tvu 118
Vidi takoer Sveto pismo
Roenje, duhovno, usporee-
no s tjelesnim 69
Vidi takoer ObraÊenje
SAMODOSTATNOST, zapreka
za pokajanje 27-29
141
Savjest, posrednik u djelu po-
kajanja 22, 25, 26
umirena, ne budi se lako
32, 33
Savrπenstvo karaktera, vidi
Karakter
Skepticizam, vidi Sumnja
Sklad s Bogom, postiæe se vje-
rom 50
Sluæba, neprekidna, sliËna
Kristovoj 80-96
nesebiËna, plod obraÊenja
81-84
Spasenje, vidi Otkupljenje
Srce, ljudsko, Bog poznaje 34
promjena, kroz Krista, nu-
æna za spasenje 15, 16
Sotona, nakana sprjeËiti krπ-
Êanski rast 74
pogreπno prikazuje Boæji
karakter 6, 7, 123
SreÊa, istinska, stjeËe se nese-
biËnom sluæbom 133
ohrabrenje 133-135
Vidi takoer Radost, Ve-
selje
Sumnja, izgovorena, priziva
Sotonine kuπnje 126, 127
kako odagnati 112-121,
127
potkopava krπÊanski rast
72-74
uzroci 118-121
Vidi takoer Obeshrabre-
nje, Sveti Duh, Boæja Ri-
jeË
142
SuosjeÊanje s Kristom, posti-
æe se patnjom 83
Sveti Duh, djelo, u obnovi
40, 41, 56-60
posrednik u djelu pokaja-
nja 26, 27, 29-33, 41
oËitovao se u Kristovom
æivotu 60, 61
rodovi, oËituju se u krπ-
Êaninu 118-121
sluæba 93
u molitvi 97, 99
znanje o Bogu se stjeËe
91, 117
Sveto pismo, kako otkriti bla-
ga 91, 93
kako prouËavati 91-93
svjedoËi o Kristu 91, 92
uËinak prouËavanja, na
um 91, 92
Vidi takoer Boæja RijeË
Svjedoci za Krista, u najma-
njim æivotnim duænostima
87
u poslovnom svijetu 86
u stranim zemljama 85
SvjedoËanstva, mnogobrojna,
utvruju vjeru 112
TAJNE, biblijske, upuÊuju na
boæansko podrijetlo Rije-
Ëi 114, 115
Boæje, nedokuËive Ëovje-
ku 112-115
nisu temelj sumnjama
113-117
Talenti, darovani svima 86
U»ENI©TVO, ispit 58-68
Um, vidi OsjeÊaji, Sveto pi-
smo
Ustrajnost, uvjet za usliπenje
molitve 103
Utjecaj, krπÊanski 86, 87
moÊ, 126-128
VEZA, izmeu Neba i Zemlje
— Krist 18
Vjera, Boæja obeÊanja se pri-
maju 71, 72
Ëuda nadahnjuju 51
grjeπnik se spaπava 60, 61
nedostatak, uzrok neus-
pjeha 54
oprost kroz 50-53
sklad s Bogom stjeËe se
50
sredstvo spasenja 50-57
uvjet za usliπenu molitvu
99, 100
Volja, ljudska, Bog ne prisi-
ljava 33, 34, 44
sila koja upravlja Ëovje-
kom 49
ZA BLUDE, izbjegavanje dvi-
ju opasnih 61
ZadaÊa krπÊanina, predstav-
ljati Krista 122, 123, 128-
130
Zahvalnost kao tema molitve
109-111
Zakon, Boæji, ljubav temelj 16
oËituje se u djelu pokaja-
nja 22, 23, 27-29, 32, 35
Zapovijedi, Vidi Boæji Zakon
ÆIVOT, Ëovjekova nesposob-
nost da stvori 69
krπÊanski, kako odræavati
82, 83
obiljeæen aktivnoπÊu 74
odraæava Krista 87
spokojstvo u 73
svakodnevne krπÊanske
sluæbe, posljedica 80-96
Ærtva, Kristova, razmiπljanje
o 19, 25
Kazalo priredio
Ivan –idara
143
 Kazalo

Boæja ljubav prema Ëovjeku ............................. 5

Grjeπniku treba Krist ...................................... 14
Pokajanje .......................................................... 21
Priznanje ........................................................... 37
PosveÊenje ........................................................ 43
Vjera i prihvaÊanje .......................................... 50
Kristovi sljedbenici .......................................... 58
Uzrastanje u Kristu ......................................... 69
Æivot i rad ........................................................ 80
Poznavanje Boga .............................................. 88
Prednosti molitve ............................................. 97
©to uËiniti sa sumnjom ................................. 112
Radosni u Gospodinu .................................... 122

Predmetno kazalo ........................................ 136

144