Sveučilište J. J.

Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku

Jelena Jankov

Fundamentalni teoremi funkcionalne analize

Diplomski rad

Osijek, 2014.
 Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku

Jelena Jankov

Fundamentalni teoremi funkcionalne analize

Diplomski rad

Mentor: doc. dr. sc. Krešimir Burazin

Osijek, 2014.
Sadržaj
1 Uvod 4

2 Povijesni pregled 5
2.1 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2.2 Teoremi o uniformnoj ograničenosti i teorem o otvorenom preslikavanju 6

3 Pregled osnovnih rezultata 8

4 Fundamentalni teoremi 16
4.1 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
4.2 Teoremi o uniformnoj ograničenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
4.3 Teorem o otvorenom preslikavanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Literatura 39

Sažetak 41

Title and summary 42

Životopis 43
1 Uvod
U ovom radu obrađeni su neki fundamentalni teoremi funkcionalne analize: Hahn-
Banachov teorem, teoremi o uniformnoj ograničenosti i teorem o otvorenom pres-
likavanju. Za funkcionalnu analizu često se kaže da je apstraktna grana matematike.
Njezin razvoj započeo je krajem 19. stoljeća i bio je potaknut problemima iz bro-
jnih područja, pogotovo iz linearne algebre. Danas se ona primjenjuje u mnogim
granama i problemima: nejednakostima, matematičkoj fizici, običnim i parcijalnim
diferencijalnim jednadžbama, slučajnim procesima, teoriji mjere, matričnoj teoriji,
neuralnim mrežama, vjerojatnosti... Funkcionalna analiza raznim problemima iz
primjene daje teorijsku podlogu i matematičku preciznost.
U Poglavlju 2 dan je kratak povijesni pregled rezultata koji su doprinijeli razvoju
funkcionalne analize, te povijesni pregled rezultata koji su prethodili ovim teo-
remima.
Poglavljem 3 dan je pregled osnovnih pojmova i rezultata vezanih za topološke,
metričke i normirane prostore, a koji su korišteni kasnije u radu. Potpoglavlje 4.1
odnosi se na Hahn-Banachov teorem, te su iskazane dvije verzije tog teorema, za
polunorme i normirane prostore. Naglašena je i veza s aksiomom izbora, koji je
jedan od najkontroverznijih aksioma u matematici. Navedene su i neke posljedice
ovog teorema, koje su izuzetno važne u primjenama.
U Potpoglavlju 4.2 obrađeni su teoremi o uniformnoj ograničenosti. Značaj ovih
teorema krije se u tome što uz određene uvjete, iz ograničenosti na svakom mjestu,
slijedi uniformna ograničenost. Kao bitan rezultat navodi se Baireov teorem, po-
moću kojeg se dokazuje većina teorema u ovom potpoglavlju.
Na kraju je dokazan teorem o otvorenom preslikavanju. Navedene su i dvije njegove
bitne posljedice koje također imaju široku primjenu, teorem o zatvorenom grafu i
teorem o inverznom operatoru. Pokazano je i da su teorem o otvorenom preslika-
vanju i teorem o zatvorenom grafu ekvivalentni.

4
2 Povijesni pregled
Fundamentalni teoremi koje obrađujemo u ovom radu, nastali su u 20. stoljeću, kada
se dogodio procvat funkcionalne analize. Stoljeće ranije, znanstvenici su uglavnom
proučavali samo funkcije jedne varijable. Neki od njih, kao na primjer Cauchy,
proučavali su nizove i redove funkcija, ali je glavni cilj bio opisati funkciju jedne
varijable. Prostori funkcija nisu bili značajno proučavani, a mnogi, do tada uvedeni
pojmovi, bili su neprecizno definirani. Primjerice, vektor je bio definiran kao n-torka.
Geometrija i analiza za znanstvenike 19. stoljeća nisu imale previše dodirnih točaka.
Mnogi dokazi zasnivali su se na tome da se tvrdnja izloži, te da se ostale uvjeri u
njezinu vjerodostojnost, bez preciznog dokaza na kakav smo navikli. Pogledajmo
kratak pregled radova koji su najviše doprinijeli razvoju funkcionalne analize:

• Fredholmov rad o integralnim jednadžbama, 1900.

• Lebesgueova teza o integraciji, 1902.

• Hilbertov rad o spektralnoj teoriji, 1906.

• Frechetova teza o metričkim prostorima, 1906.

• Rieszovi radovi o C[a, b] i Lp , 1910. i 1911.

• Hellyjevi radovi, 1912. i 1921.

• Banachova teza o normiranim prostorima, 1922.

• Hahnov rad iz 1927. i Banachov rad o dualnosti iz 1929.

• Banachov i Steinhausov rad iz 1927.

• Frechetova knjiga Les espaces abstrait, 1928.

• Banachova knjiga Theorie des operations lineaires, 1928.

Primijetimo da su najbitniji rezultati nastali u prvoj polovini 20. stoljeća.

2.1 Hahn-Banachov teorem

Iako se velike zasluge pripisuju Hellyju i Hahnu, mnogi misle da je razvoju funkcionalne
analize najveći doprinos dao Stefan Banach. U svojoj tezi Sur les operations dans
les ensembles abstraits et leur application aux equations integrals, 1922. godine,
proučavao je funkcionale, te je na jedan novi, apstraktan način, pristupio matem-
atici. U tezi je uveo i pojam potpunog normiranog prostora, kojeg danas nazivamo i
Banachov prostor. Upravo rezultati s početka 20. stoljeća omogućili su razvoj teorije

5
koja nam je dala neke fundamentalne teoreme.
Ključan korak za ovaj teorem napravili su Hahn 1922., Wiener 1922. i Banach 1923.
koji su nezavisno jedan od drugog proučavali realan normiran prostor. Hahn i Ba-
nach su smatrali da je potpunost neophodna, te je Banach u knjizi koju je napisao
1932. godine, pravio razliku između normiranih i Banachovih prostora. Zasebno
su razmatrali problem proširenja neprekidnog linearnog funkcionala definiranog na
potprostoru na cijeli prostor. Problem je među prvima proučavao Helly, ali za pot-
prostore vektorskog prostora CN , odnosno vektorskog prostora čiji su elementi nizovi
kompleksnih brojeva. Pretpostavio je da je na takvim prostorima definirana norma
k · k, te je udaljenost između elemenata prostora definirao kao d(x, y) := kx − yk.
Zahvaljujući radovima Hellyja i Riesza, koji je nešto prije također proučavao normu,
generalizacija norme na vektorske prostore nad poljem R ili C pojavila se pot-
puno prirodno. To su nezavisno jedan od drugog napravili Hahn i Banach, koji
su se uglavnom bavili potpunim prostorima. Banach je u svojoj tezi proučavao
neprekidne linearne operatore s X u Y, gdje su X i Y potpuni normirani prostori.
Sličnim se u isto vrijeme bavio i Hahn. Zanimljivo je to da niti jedan tada nije
proučavao proširenje funkcionala. 1927. Hahn je uzeo jedan od Hellyjevih radova, te
je uz pomoć dokaza koji je napravio Helly dokazao teorem u formi koju smo naveli
u radu, ali za potpun normiran prostor.
Dvije godine kasnije je Banach, koji nije znao za Hahnov dokaz, objavio isti teorem
dokazan na isti način, ali generaliziran na normirane prostore (dakle, ne isključivo
potpune normirane prostore). Svi navedeni dokazi odnosili su se samo na realan
slučaj. F. Murray je 1936. pronašao vezu između kompleksnog i realnog dijela kom-
pleksnog linearnog funkcionala f :
Ref (ix) = Imf (x).
Korištenjem te veze, sveo je kompleksan slučaj na realan, te je dokazao verziju Hahn-
Banachovog teorema za potprostore od Lp [a, b] za p > 1.
Murrayevu metodu iskoristili su Bohnenblust i Sobcyzk koji su dokazali teorem za
kompleksan normiran prostor. Oni su prvi koji su teorem nazvali imenom Hahn-
Banachov teorem. Isto svođenjem na realan slučaj, teorem su za vektorski prostor
nad poljem kompleksnih brojeva dokazali Soukhomlinov 1938. i Ono 1953. Neke
malo drugačije pristupe teoremu i dokazu, koristili su Hustad 1973., Holbrook 1975.
i Mira 1982., no zbog njihove specifičnosti, nećemo ih detaljnije opisivati u radu.

2.2 Teoremi o uniformnoj ograničenosti i teorem o otvorenom

preslikavanju
Povijesni pregled ovih teorema nema smisla navoditi odvojeno, iz jednog jednos-
tavnog razloga. Oba su dokazana pomoću Baireovog teorema, koji se u literaturi

6
često naziva i Baireov teorem o kategorijama. Kategorijalnim skupovima koje defini-
ramo u Poglavlju 4, i koji su osnova ovog teorema, Baire je posvetio samo jedan
odjeljak u svojoj doktorskoj tezi. Prilikom definiranja skupa prve kategorije, koris-
tio je Cantorovu definiciju gustog skupa (skup je gust ako je njegov zatvarač jednak
čitavom prostoru) i P. du Bois-Reymondovu definiciju rijetkog skupa (skup je rijedak
ako je komplement njegovog zatvarača gust). Zaključio je da skup realnih brojeva
nije skup prve kategorije.
Teorem koji u radu navodimo kao Baireov teorem dokazao je W. F. Osgood 1897.
godine za skup R, a nezavisno od njega dokazao ga je Baire 1899. godine za Rn .
Pogledajmo koliko se o ograničenosti znalo početkom 20. stoljeća. Hahn je 1922.
dokazao sljedeću tvrdnju: neka je X potpun normiran prostor, (un , n ∈ N) niz
neprekidnih linearnih funkcionala na X, te pretpostavimo da je za svaki x ∈ X niz
brojeva |un (x)| omeđen brojem koji ovisi o x; tada je niz normi kun k omeđen.
Hellinger i Toeplitz, koji su bili Hilbertovi studenti, uveli su nešto drugačiju defini-
ciju omeđenog bilinearnog funkcionala nego što ju je dao Hilbert. Pokazali su da
je umjesto pretpostavke
X Xje |Kn (x, y)| ≤ M za svaki n i sve x = (xp ) i y = (yp )
da
2
takve da je xp ≤ 1 i yp2 ≤ 1, dovoljno pretpostaviti da za svaki par (x, y),
p p
vrijedi da je |Kn (x, y)| ≤ Mx,y za sve n ∈ N, gdje broj Mx,y može ovisiti o x i y na
proizvoljan način.
Pojavili su se još neki značajni rezultati, čiji je pregled dao Hahn u radu [5], te
je pokazao da su to sve posljedice njegove tvrdnje koju smo iskazali. Banach je u
svojoj tezi dokazao nešto generalniju tvrdnju od Hahnove. Za niz neprekidnih lin-
earnih operatora un s potpunog normiranog prostora X u potpun normiran prostor
Y pokazao je da pretpostavka da su norme kun (x)k omeđene za svaki x, brojem koji
ovisi o x, povlači da je niz normi kun k omeđen.
Banach i Steinhaus su 1927. pokazali da se prethodna tvrdnja može dokazati ko-
rištenjem Baireovog teorema o kategorijama.
Banachov teorem o inverznom operatoru prvi je dokazao Banach 1929., a dokaz
teorema o otvorenom preslikavanju dugujemo Schauderu, koji ga je dokazao 1930.
Schauder je bio prvi koji je dokazao teorem o inverznom operatoru korištenjem teo-
rema o otvorenom preslikavanju.
Detaljniji povijesni pregled rezultata nalazi se u [2], [10] i [13].

7
3 Pregled osnovnih rezultata
Kako bi stvorili teorijsku podlogu za iskaze i dokaze fundamentalnih teorema, potrebno
je uvesti nekoliko pojmova i rezultata čije će se poznavanje podrazumijevati u nas-
tavku ovog rada.
Definicija 1. Za niz (xk , k ∈ N) u metričkom prostoru (X, d) kažemo da je Cauchy-
jev ako za svaki ε > 0 postoji k0 ∈ N sa svojstvom da je d(xm , xk ) < ε za sve
m, k ≥ k0 , odnosno

(∀ε > 0) (∃k0 ∈ N ) m, k ≥ k0 =⇒ d(xm , xk ) < ε.

Definicija 2. Za metrički prostor (X, d) kažemo da je potpun ako svaki Cauchyjev

niz iz X konvergira prema nekoj točki iz X.
U nastavku ćemo raditi i s topološkim prostorima, te koristiti svojstva interiora
i zatvarača.
Definicija 3. Skup U ⊆ X iz metričkog prostora (X, d) je otvoren ako za svaku točku
x0 ∈ U postoji r > 0 takav da je K(x0 , r) ⊆ U. Prazan skup ∅ također smatramo
otvorenim.
Propozicija 1. (vidi [8]) Neka je U familija svih otvorenih skupova u metričkom
prostoru (X, d). Familija U ima sljedeća svojstva:
(i) unija svake familije članova iz U je član iz U

(ii) presjek konačno mnogo članova iz U je član iz U

(iii) ∅, X ∈ U .
Definicija 4. Neka je X neprazan skup. Familija U podskupova od X sa svojstvima
(i) − (iii) iz Propozicije 1 zove se topološka struktura ili topologija na X. Uređeni
par (X, U ) se zove topološki prostor. Članove familije U zovemo otvoreni skupovi.
Definicija 5. Normirani prostori (X1 , | · |) i (X2 , k · k) su izomorfni (potpunije:
topološki izomorfni) ako postoji linearna bijekcija ϕ : X1 −→ X2 takva da su ϕ i ϕ−1
neprekidne funkcije. Ukoliko je dodatno ϕ izometrija onda govorimo o izometričkom
izomorfizmu.
Definicija 6. Neka je (X, U ) topološki prostor i A ⊆ X. Uniju svih otvorenih
skupova koji su sadržani u A zovemo interior ili nutrina skupa A i označavamo
s Int A.
Napomenimo da je interior skupa A najveći otvoreni skup iz X koji je sadržan
u A.

8
Teorem 1. (vidi [8]) Interior ima sljedeća svojstva:

(i) Int A ⊆ A

(ii) Int X = X

(iii) A ⊆ B =⇒ Int A ⊆ Int B

(iv) skup A je otvoren onda i samo onda ako je A = Int A

(v) Int (Int A) = Int A

(vi) Int (A ∩ B) = Int A ∩ Int B.

Definicija 7. Neka je (X, U ) topološki prostor. Za skup F ⊆ X kažemo da je

zatvoren ako je njegov komplement X/F otvoren.

Teorem 2. (vidi [8]) Familija svih zatvorenih skupova ima sljedeća svojstva:

(i) presjek svake familije zatvorenih skupova je zatvoren skup

(ii) unija konačno zatvorenih skupova je zatvoren skup

(iii) ∅ i X su zatvoreni skupovi.

Definicija 8. Neka je A ⊆ X. Presjek svih zatvorenih skupova iz X koji sadrže A

zovemo zatvarač ili zatvorenje skupa A i označavamo s A.

Primijetimo da je zatvarač skupa A najmanji zatvoreni skup iz X koji sadrži A.

Teorem 3. (vidi [8]) Zatvarač ima sljedeća svojsta:

(i) A ⊆ A

(ii) X = X

(iii) A ⊆ B =⇒ A ⊆ B

(iv) skup A je zatvoren onda i samo onda ako je A = A

(v) A = A

(vi) A ∪ B = A ∪ B.

9
 Prisjetimo se direktne sume i Kartezijevog produkta prostora X1 , X2 , .., Xn . Neka
je X vektorski prostor i S neki njegov podskup, te označimo s L(S) skup svih
konačnih linearnih kombinacija λ1 x1 + .. + λn xn vektora x1 , .., xn ∈ S, n ∈ N. Ako
je (Xj , j ∈ J), familija svih potprostora Xj od X koji sadrže skup S, onda je

L(S) = ∩Xj (j ∈ J).

Primijetimo da je L(S) najmanji potprostor prostora X koji sadrži skup S.

Neka su X1 , X2 , .., Xn potprostori vektorskog prostora X i S = X1 ∪ .. ∪ Xn .
Tada vektor x ∈ X pripada potprostoru L(S) ako i samo ako postoje vektori x1 ∈
X1 , .., xn ∈ Xn takvi da je
x = x1 + .. + xn . (1)
Kažemo da je L(S) suma potprostora X1 , .., Xn i umjesto L(S) pišemo

X1 + .. + Xn . (2)

Suma (2) je direktna ako svaki vektor prostora (2) ima jedinstven prikaz oblika (1).
Tada pišemo:
X1 +̇ .. +̇ Xn
umjesto (2).

Definicija 9. Neka su X1 , .., Xn vektorski prostori nad poljem Φ i neka je

X = X1 × .. × Xn

Kartezijev produkt skupova X1 , .., Xn . Za x = (x1 , .., xn ), y = (y1 , .., yn ) i λ ∈ Φ

definiramo
λx = (λx1 , .., λxn ), x + y = (x1 + y1 , .., xn + yn ).
U odnosu na tako definirane funkcije (x, y) 7→ x+y, (λ, x) 7→ λx, X je vektorski pros-
tor nad Φ. Tako dobiven prostor X nazivamo Kartezijev produkt prostora X1 , .., Xn .

Potrebno je uvesti i kvocijentni prostor. Neka je V vektorski prostor i W pot-

prostor. U skupu V definiramo relaciju ∼ na sljedeći način:

x ∼ y ⇐⇒ x − y ∈ W.

Dokažimo da je ∼ relacija ekvivalencije. Za bilo koji x ∈ V vrijedi x − x = 0 ∈ W,

jer je nulvektor sadržan u svakom potprostoru. Dakle, vrijedi da je x ∼ x. Nadalje,
ako je x ∼ y, to jest x − y ∈ W, onda je y − x = −(x − y) ∈ W, pa je i y ∼ x. Iz x ∼ y
i y ∼ z slijedi x − y ∈ W i y − z ∈ W, dakle i x − z = (x − y) + (y − z) ∈ W. Prema
tome je x ∼ z. Zaista, ∼ je relacija ekvivalencije. Skup svih klasa ekvivalencije u

10
skupu V u odnosu na tu relaciju označavat ćemo s V /W. U skupu V /W definirat
ćemo operaciju zbrajanja i množenja skalarima iz K :

(x + W ) + (y + W ) = (x + y) + W, λ(x + W ) = (λx) + W.

Dokažimo da su ove operacije dobro definirane. Neka su x ∼ x0 i y ∼ y 0 , to jest

x + W = x0 + W i y + W = y 0 + W, to jest vrijedi da je x − x0 ∈ W i y − y 0 ∈ W.
Tada je
(x + y) − (x0 + y 0 ) = (x − x0 ) + (y − y 0 ) ∈ W,
dakle je (x + y) ∼ (x0 + y 0 ), odnosno (x+y)+W=(x’+y’)+W. Time je dokazano da je
zbrajanje u V /W dobro definirano. Analogno se dokazuje da je i množenje skalarom
dobro definirano. Uz tako definirane operacije skup V /W je vektorski prostor nad
poljem K. V /W se zove kvocijentni prostor prostora V po potprostoru W.
Sljedećih nekoliko pojmova i rezultata, koji se tiču operatora, bit će nam korisni
kroz čitav rad. Neka su X i Y normirani prostori. S L(X, Y ) označit ćemo skup
svih neprekidnih linearnih operatora s X u Y . Pokazat ćemo da je L(X, Y ) zapravo
i skup svih ograničenih linearnih operatora, odnosno da je neki operator neprekidan
ako i samo ako je ograničen.
Prije dokaza, potrebno je definirati kada je linearni operator ograničen.
Definicija 10. Linearan operator A : X −→ Y je ograničen ako vrijedi

(∃M > 0)(∀x ∈ X) kAxky ≤ M kxkx . (3)

Sljedeći teorem bit će nam potreban za dokaz da je linearan operator neprekidan

ako i samo ako je ograničen.
Teorem 4. Ako je aditivan operator A : X −→ Y neprekidan u jednoj točki domene,
onda je on neprekidan na čitavoj domeni.
Dokaz. Neka je A : X −→ Y aditivan operator i neka je x0 ∈ X točka u kojoj
je operator neprekidan. Neka je x proizvoljna točka iz X. Uzmimo proizvoljan niz
(xn , n ∈ N) ⊂ X, takav da xn → x, kad n → ∞. Promotrimo niz (xn − x + x0 , n ∈
N) ⊂ X. Vrijedi da
xn − x + x0 → x0 , kad n → ∞,
pa zbog neprekidnosti operatora u točki x0 slijedi da je
A(xn − x + x0 ) → Ax0 , kad n → ∞.
Iskoristimo li aditivnost i svojstva limesa, dobivamo

lim A(xn − x + x0 ) = lim (Axn − Ax + Ax0 ) = lim Axn − Ax + Ax0 = Ax0 ,

n→∞ n→∞ n→∞

11
iz čega slijedi da je
lim Axn = Ax,
n→∞
odnosno operator je neprekidan i u točki x. Zbog proizvoljnosti x ∈ X, slijedi da je
A neprekidan na čitavoj domeni. 
Teorem 5. Linearan operator je neprekidan ako i samo ako je ograničen.
Dokaz. Dokažimo da je svaki neprekidan linearan operator ujedno i ograničen.
Neka je A : X −→ Y neprekidan linearan operator. Pretpostavimo da on nije
ograničen. Tada

(∀n ∈ N)(∃xn ∈ X, kxn k = 1) kAxn k > n.

Promotrimo sada niz

xn
zn = , n ∈ N.
n
Za njega vrijedi
kxn k 1
kzn k == → 0, kad n → ∞,
n n
odnosno zn → 0, kad n → ∞. Tada imamo
1
kAzn k = kAxn k ≥ 1, n ∈ N,
n
iz čega slijedi da Azn ne konvergira prema 0 kad n → ∞, što je u kontradikciji s
neprekidnosti operatora.
Dokažimo da je svaki ograničen linearan operator ujedno i neprekidan.
Neka je A ograničen operator, to jest kAk < ∞. Uzmimo proizvoljan x ∈ X i neka
je (xn , n ∈ N) ⊂ X, takav da xn → x, kad n → ∞. Zbog ograničenosti slijedi da je

0 ≤ kAxn − Axk = kA(xn − x)k ≤ kAkkxn − xk → 0, n → ∞.

Dakle, A je neprekidan u točki x, pa je prema Teoremu 4, A neprekidan operator.


Zaista, skup neprekidnih linearnih operatora je ujedno i skup ograničenih lin-
earnih operatora.
Teorem 6. Neka je A : X −→ Y linearan operator. Operator A je neprekidan ako
i samo ako ograničene skupove iz X preslikava u ograničene skupove u Y.
Dokaz. Dokažimo da neprekidan linearan operator ograničene skupove iz X
preslikava u ograničene skupove u Y.
Neka je A : X −→ Y ograničen linearan operator, to jest

(∀x ∈ X) kAxk ≤ kAkkxk,

12
i neka je S ⊂ X ograničen skup, to jest
(∃M > 0)(∀x ∈ S) kxk ≤ M.
Označimo sa S 0 sliku skupa S,
S 0 = {Ax : x ∈ S}.
Za proizvoljan y ∈ S 0 tada vrijedi
kyk = kAxk ≤ kAkkxk ≤ M kAk = M 0 < ∞,
te je S 0 ograničen skup.
Dokažimo sada da je linearan operator koji ograničene skupove iz X preslikava u
ograničene skupove u Y ujedno i neprekidan. Neka je A linearan operator koji
preslikava ograničene skupove u ograničene skupove. Kako je jedinična kugla K =
{x ∈ X : kxk ≤ 1} ograničen skup u X, skup
AK = {Ax : kxk ≤ 1}
je ograničen u Y, odnosno
(∃M > 0)(∀x ∈ X, kxk ≤ 1) kAxk ≤ M.
Iz ovoga vidimo da je operator A ograničen, odnosno prema Teoremu 5, operator A
je neprekidan. 
Teorem 7. Neka su X i Y normirani prostori. Tada je preslikavanje
k · k : L(X, Y ) −→ R definirano s
kAxk
kAk := sup , A ∈ L(X, Y )
x∈X\{0} kxk

norma na L(X, Y ).
Dokaz. Pokažimo da tako definirano preslikavanje zaista zadovoljava svojstva
norme:
kAxk
(i) 0 ≤ kAk = sup < +∞.
x∈X\{0} kxk

(ii)
kAxk kAxk
kAk = 0 ⇐⇒ 0 = sup ≥ , x ∈ X\{0}
x∈X\{0} kxk kxk
⇐⇒ kAxk ≤ 0, x ∈ X\{0}
⇐⇒ kAxk = 0, x ∈ X\{0}
⇐⇒ Ax = 0, x ∈ X\{0}
⇐⇒ A = 0.

13
(iii) Za λ ∈ Φ je

k(λA)xk k(λA)xk kAyk

kλAk = sup = |λ| sup = |λ| sup = |λ|kAk.
x∈X\{0} kxk x∈X\{0} kλxk y∈X\{0} kyk

(iv) k(A + B)xk = kAx + Bxk ≤ kAxk + kBxk ≤ kAkkxk + kBkkxk

= (kAk + kBk)kxk, tj.

kA + Bk ≤ kAk + kBk.


Pokažimo i da za prethodno definiranu normu vrijedi:

kAk = sup kAxk = sup kAxk.

kxk≤1 kxk=1

Zbog homogenosti operatora A je

kAxk  x 
sup = sup A = sup kAxk.

x∈X\{0} kxk x∈X\{0} kxk kxk=1

Preostalo je dokazati drugu jednakost. Imamo da je

kAxk kAxk
sup ≥ sup ≥ sup kAxk.
x∈X\{0} kxk kxk≤1 kxk kxk≤1

S druge strane, kako je supremum na većem skupu veći, vrijedi da je

kAxk
sup kAxk ≥ sup kAxk = sup ,
kxk≤1 kxk=1 x∈X\{0} kxk

pa mora biti
kAxk
sup = sup kAxk.
x∈X\{0} kxk kxk≤1

Proučavanje funkcionalne analize nemoguće je bez poznavanja Banachovih i

Hilbertovih prostora: Banachov prostor je potpun normiran prostor, a potpun uni-
taran prostor zovemo Hilbertov prostor. Jedan od Banachovih prostora koji će biti
bitan u radu je dualni prostor, kojeg ćemo sada definirati. To je posebno zanimljiv
slučaj prostora L(X, Y ) kad je Y = Φ. Tada se X 0 = L(X, Φ) naziva dualni prostor.
Napomenimo još da ćemo L(X, Y ) pisati kao L(X) ukoliko je X = Y.
Napomena 1. Norma na X 0 , odnosno dualna norma, definirana je s

kx∗ k = sup {|x∗ (y)| : y ∈ X, kyk ≤ 1}.

14
Teorem 8. Prostor X 0 = L(X, Φ) svih neprekidnih linearnih funkcionala na X je
Banachov prostor.

Dokaz. Neka je (Ak , k ∈ N) Cauchyjev niz u X 0 . Tada za ε > 0 postoji n0 ∈ N

takav da za n, m ≥ n0 slijedi da je kAn − Am k ≤ ε. Za x ∈ X i n, m ≥ n0 vrijedi da
je
|An x − Am x| ≤ εkxk, (4)
iz čega slijedi da je (An x, n ∈ N) Cauchyjev niz u prostoru Φ. Budući da je Φ
potpun prostor postoji jedinstven vektor A0 x u Φ, takav da An x konvergira prema
A0 x kad n teži u ∞. Zbog neprekidnosti množenja skalarom i zbrajanja, imamo:

A0 (λx) = lim An (λx) = lim λAn (x) = λ lim An (x) = λA0 x

n→∞ n→∞ n→∞
A0 (x + y) = lim An (x + y) = lim (An x + An y) = lim An x + lim An y
n→∞ n→∞ n→∞ n→∞
= A0 x + A0 y,

što pokazuje da je A0 linearan funkcional s X u Φ. Iz (4), za m → ∞ dobivamo

n ≥ n0 =⇒ |An x − A0 x| ≤ εkxk. (5)

Budući da je Cauchyjev niz ograničen, iz nejednakosti

|A0 x| ≤ εkxk + |An x| ≤ (ε + kAn k)kxk

za n ≥ n0 slijedi da je A0 ograničen funkcional. Tada (5) povlači da je kAn −A0 k ≤ ε.

Budući da za svaki ε > 0 postoji n0 ∈ N takav da za n ≥ n0 slijedi da je kAn −A0 k ≤
ε, niz (An , n ∈ N) konvergira funkcionalu A0 ∈ X 0 . 

15
4 Fundamentalni teoremi
4.1 Hahn-Banachov teorem
Hahn-Banachov teorem jedan je od fundamentalnih teorema funkcionalne analize.
Mnogi poznati matematičari sudjelovali su u nastanku ovog teorema i njegovog
dokaza. Najprije Riesz i Helly oko 1900. godine, a zatim Hahn i Banach koji su
nezavisno jedan od drugog dokazali teorem za realan slučaj 20 godina kasnije. Nakon
toga je Murray dao dokaz za kompleksan slučaj. Postoji nekoliko verzija dokaza ovog
teorema. U ovom radu najprije ćemo iskazati i dokazati Hahn-Banachov teorem za
polunorme, pomoću kojeg ćemo dokazati Hahn-Banachov teorem za normirane pro-
store. Prije nego što iskažemo ove teoreme, navest ćemo neke osnovne pojmove koji
će biti korišteni u dokazu.
Definicija 11. Za uređen par (S, ≤) skupa S i binarne relacije "≤" na S kažemo
da je parcijalno uređen skup ako relacija uređaja "≤" ima ova svojstva:
(i) x ≤ x za svaki x ∈ S ( refleksivnost uređajne relacije)
(ii) ako je x ≤ y i y ≤ z, onda je x ≤ z ( tranzitivnost uređajne relacije)
(iii) ako je x ≤ y i y ≤ x onda je x = y ( antisimetričnost uređajne relacije)
Definicija 12. Parcijalno uređen skup (S, ≤) je potpuno (linearno) uređen ako za
svaki par (x,y) ∈ S × S vrijedi x ≤ y ili y ≤ x.
Definicija 13. Podskup A parcijalno uređenog skupa S je odozgo ograničen ako
postoji element l ∈ S (gornja ograda, gornja međa ili majoranta skupa A) takav da
je x ≤ l ∀x ∈ A.
Definicija 14. Element l ∈ S je maksimalan za skup S ako l ≤ y i y ∈ S povlači
y = l.
Slijedi aksiom koji je zbog svoje specifičnosti i kontroverznosti uzrokovao bro-
jne rasprave, a istovremeno se pokazao neophodnim u dokazivanju mnogih tvrdnji.
Potreba za takvim aksiomom javila se najprije na intuitivnoj razini, kada se B. Rus-
sell zapitao sljedeće: ako je zadana beskonačna familija F nepraznih skupova, da
li postoji skup S koji sadrži po točno jedan element iz svakog skupa te familije?
Za svoj problem dao je i sljedeći primjer. Ukoliko imamo beskonačan skup parova
cipela, možemo koristiti pravilo izbora takvo da, na primjer, iz svakog para odaber-
emo lijevu cipelu. Što ako imamo beskonačan skup parova čarapa koje međusobno
ne možemo razlikovati? Pretpostavku da i tada postoji prethodno opisan skup S
formulirao je kao aksiom izbora 1906. godine.
Aksiom izbora
Za svaku familiju F = (Sj , j ∈ J) nepraznih skupova Sj postoji barem jedna funkcija

16
 S
f sa skupa indeksa J u uniju Sj (j ∈ J) skupova Sj takva da je f (j) ∈ Sj za svaki
j ∈ J.
Takva funkcija naziva se funkcija izbora za familiju F zato što nam omogućava
da iz svakog skupa Sj familije F izaberemo po jedan element f (j). Sljedeća lema
ekvivalentna je aksiomu izbora, na kojeg ćemo se vratiti nešto kasnije, te je poznata
pod nazivom Zornova lema.

Lema 1. Ako je svaki potpuno uređeni podskup parcijalno uređenog skupa S 6= ∅

odozgo ograničen, onda skup S ima barem jedan maksimalan element.

Budući da ćemo govoriti o polunormama i normama, bitna nam je i sljedeća

definicija.

Definicija 15. Neka je X vektorski prostor nad poljem Φ ∈ {R, C}. Funkcija
p : X −→ R je

(i) pozitivno homogena, ako je

p(λx) = λp(x) (x ∈ X, λ ∈ R+
0)

(ii) subaditivna, ako je

p(x + y) ≤ p(x) + p(y) (x, y ∈ X)

(iii) polunorma na X, ako je

p(x) ≥ 0, p(λx) = |λ|p(x) (λ ∈ Φ, x ∈ X)

p(x + y) ≤ p(x) + p(y) (λ ∈ Φ, x, y ∈ X)

(iv) norma na X, ako je p polunorma i ako p(x) = 0 povlači x = 0.

Primjer 1. Vektorski prostor svih linearnih operatora s X u Φ naziva se algebarski

dual prostora X i označava s X ∗ . Elementi prostora X ∗ su linearni funkcionali na
X. Ako je f ∈ X ∗ , f 6= 0, onda je s x 7→ |f (x)| definirana polunorma p na X i
p 6= 0. To se lako vidi iz svojstava apsolutne vrijednosti i linearnosti funkcionala f :

• p(x) = |f (x)| ≥ 0 ∀x ∈ X

• p(λx) = |f (λx)| = |λf (x)| = |λ|p(x) (x ∈ X, λ ∈ Φ)

• p(x+y) = |f (x+y)| = |f (x)+f (y)| ≤ |f (x)|+|f (y)| = p(x)+p(y) (x, y ∈ X).

17
 Sljedeći teorem naziva se još i Hahn-Banachov teorem za polunorme. Kasnije
ćemo pomoću njega dokazati Hahn-Banachov teorem za normirane prostore.
Teorem 9. Neka je:
(i) p polunorma na realnom ili kompleksnom vektorskom prostoru X
(ii) Y potprostor od X
(iii) f : Y −→ Φ linearan funkcional.
Ako je
|f (y)| ≤ p(y) (y ∈ Y ),
onda postoji barem jedan linearan funkcional F : X −→ Φ takav da je
|F (x)| ≤ p(x) (x ∈ X) i F (y) = f (y) (y ∈ Y ).
Ovaj teorem dokazat ćemo najprije za realan slučaj, odnosno dokazat ćemo
sljedeći teorem koji je malo općenitiji od Teorema 9.
Teorem 10. Neka je X realan vektorski prostor, p : X −→ R subaditivan pozitivno
homogen funkcional na X, Y potprostor od X i f : Y −→ R linearan funkcional.
Ako je
f (y) ≤ p(y) (y ∈ Y ),
onda postoji barem jedan linearan funkcional F : X −→ R takav da je
F (x) ≤ p(x) (x ∈ X) i F (y) = f (y) (y ∈ Y ).
Dokaz. Dokaz se sastoji od dva dijela.
Naprije ćemo pokazati da za svaki vektor x1 ∈ X, x1 ∈
/ Y postoji barem jedan
linearan funkcional g1 : M1 −→ R na potprostoru M1 = L({x1 } ∪ Y ) razapetom
vektorom x1 i potprostorom Y takav da je
g1 (x) ≤ p(x) (x ∈ M1 ) i g1 (y) = f (y) (y ∈ Y ).
To ćemo dokazati u tri koraka.
a) Svaki vektor x ∈ M1 ima jedinstven prikaz oblika x = λx1 + y, gdje je λ ∈ R i
y ∈ Y . Zbog toga je s
g1 (λx1 + y) = λγ1 + f (y) (λ ∈ R, y ∈ Y ), (6)
definiran linearan funkcional na prostoru M1 i vrijedi g1 (y) = f (y) za svaki y ∈
Y . Pri tome je γ1 = g1 (x1 ) bilo koji realan broj. Funkcional g1 po linearnosti
proširuje funkcional f za svaki realni broj γ1 . Pokušajmo odabrati γ1 tako da vrijedi
nejednakost g1 (x) ≤ p(x) za x ∈ M1 , tj. da vrijedi
λγ1 + f (y) ≤ p(λx1 + y) (λ ∈ R, y ∈ Y ). (7)
Iz (7) za λ = 1 dobivamo

18
 γ1 ≤ p(x1 + y) − f (y) (y ∈ Y ),
što povlači γ1 ≤ µ1 , gdje je

µ1 = inf {p(x1 + y) − f (y) : y ∈ Y }. (8)

Isto tako iz (7) za λ = −1 dobivamo

−p(−x1 + y) + f (y) ≤ γ1 (y ∈ Y ),
što povlači µ−1 ≤ γ1 , gdje je

µ−1 = sup {−p(−x1 + y) + f (y) : y ∈ Y }. (9)

Ako funkcional (6) zadovoljava uvjete teorema, onda je µ−1 ≤ γ1 ≤ µ1 , gdje je
γ1 = g1 (x1 ), a brojevi µ−1 i µ1 su određeni s (8) i (9).
b) Pokažimo sada da je µ−1 ≤ µ1 . Za y 0 , y 00 ∈ Y imamo:

f (y 0 ) + f (y 00 ) = f (y 0 + y 00 ) ≤ p(y 0 + y 00 )
= p[(y 0 + x1 ) + (y 00 − x1 )]
≤ p(y 0 + x1 ) + p(y 00 − x1 ),

iz čega slijedi

− p(−x1 + y 00 ) + f (y 00 ) ≤ p(x1 + y 0 ) − f (y 0 ) (y 0 , y 00 ∈ Y ). (10)

Iz (10) uzimanjem supremuma po y 00 ∈ Y , pa onda infimuma po y 0 ∈ Y , dobi-

vamo µ−1 ≤ µ1 , gdje su brojevi µ−1 , µ1 definirani s (8) i (9). Dakle, postoji barem
jedan realan broj γ1 takav da je µ−1 ≤ γ1 ≤ µ1 .
c) Za ovako odabran broj γ1 s (6) definiramo linearan funkcional g1 na M1 i pokažimo
da on zadovoljava nejednakost (7). Ako je λ = 0, onda vrijedi (7), jer je f (y) ≤ p(y)
za svaki y ∈ Y prema uvjetima teorema. Ako je λ > 0, onda za y ∈ Y imamo:
y y
γ1 ≤ µ1 ≤ p( + x1 ) − f ( )
λ λ
što povlači (7).
Ako je λ < 0, onda za y ∈ Y imamo:
y y λx1 + y 1
γ1 ≥ µ−1 ≥ −p(− − x1 ) − f ( ) = −p( ) − f (y)
λ λ −λ λ
1 1 1
= −(− )p(λx1 + y) − f (y) = [p(λx1 + y) − f (y)],
λ λ λ
odakle ponovo slijedi (7).
Prelazimo sada na drugi dio dokaza, gdje ćemo koristiti prethodno dokazanu
tvrdnju i Zornovu lemu: sa S označimo skup svih linearnih funkcionala h koji su
proširenje funkcionala f i takvih da je

19
 h(x) ≤ p(x) (x ∈ D(h)),
gdje je D(h) potprostor na kojem je h definirano. Za svaki h ∈ S je Y ⊆ D(h).
Definiramo relaciju ≤ na S na sljedeći način: za dva elementa h1 , h2 ∈ S je h1 ≤ h2
ako je h2 proširenje od h1 . U odnosu na tu relaciju S je parcijalno uređen skup.
Uzmimo da je L potpuno uređen podskup od S. Očigledno je
[
M := D(h)
h∈L

potprostor od X. Na M definiramo funkcional H na sljedeći način: za x ∈ M i

h ∈ L takav da je x ∈ D(h), definiramo H(x) = h(x). S obzirom na to da je L
potpuno uređen podskup od S, H je dobro definirana funkcija i H je element od
S. Nadalje je H proširenje svakog funkcionala h ∈ L, dakle je h ≤ H za svako
h ∈ L. To pokazuje da parcijalno uređen skup (S, ≤) zadovoljava uvjete Zornove
leme, pa S ima barem jedan maksimalan element, označimo ga s F . Tvrdimo da
je F definirano na X. U protivnom bi postojao barem jedan vektor x1 ∈ X, takav
da x1 ∈/ D(F ). Primjena tvrdnje dokazane u prvom dijelu na par D(F ) i F daje
proširenje g1 od F na potprostor M1 razapet s x1 i D(F ). Budući da je g1 proširenje
od F i F proširenje od f , to je g1 proširenje i od f ; dakle g1 ∈ S i F ≤ g1 . S druge
strane je D(f ) ⊂ M1 = D(g1 ), pa je g1 6= F . To je kontradikcija s maksimalnosti od
F . Dakle je D(f ) = X, F (x) ≤ p(x) za svako x ∈ X i F (y) = f (y) za svako y ∈ Y .

Dokažimo sada Teorem 9 za kompleksan slučaj.
Dokaz Teorema 9 za Φ = C. S Xr , odnosno s Yr , označimo prostor X,
odnosno Y , promatran kao realan vektorski prostor. Očigledno je Yr potprostor od
Xr . Nadalje su sa
f1 (y) = Ref (y), f2 (y) = Imf (y) (y ∈ Yr )
definirani linearni funkcionali f1 i f2 na realnom vektorskom prostoru Yr .
Iz f (iy) = if (y) dobivamo
f1 (iy) + if2 (iy) = if1 (y) − f2 (y),
što daje
f1 (iy) = −f2 (y), f2 (iy) = f1 (y).
Dakle, s
f (y) = f1 (y) − if1 (iy) (y ∈ Y ) (11)
je linearan funkcional f na kompleksnom prostoru Y izražen samo preko svojeg
realnog dijela f1 . Ta činjenica ima važne posljedice. Na trojku Xr , Yr , f1 možemo
primijeniti Teorem 10 jer je

20
 1/2
f1 (y) ≤ |f1 (y)| ≤ (|f1 (y)|2 + |f2 (y)|2 ) = |f (y)| ≤ p(y),
tj. f1 (y) ≤ p(y) (y ∈ Yr ). Dakle, postoji linearan funkcional F1 : Xr −→ R takav
da je
F1 (x) ≤ p(x) (x ∈ Xr ) i F1 (y) = f1 (y) (y ∈ Yr ).
Sada na X definiramo linearan funkcional F formulom:

F (x) := F1 (x) − iF1 (ix) (x ∈ X). (12)

Očigledno je F aditivan funkcional na X, a iz aditivnosti i homogenosti funkcionala

F1 , za λ = σ + iτ (σ, τ ∈ R) i x ∈ X, slijedi

F (λx) = F1 (σx + iτ x) − iF1 (−τ x + iσx)

= F1 (σx) + F1 (iτ x) + iF1 (τ x) − iF1 (iσx)
= σF1 (x) + τ F1 (ix) + τ iF1 (x) − iσF1 (ix)
= λF1 (x) − λiF1 (ix)
= λF (x).

Dakle, F je linearan funkcional na kompleksnom vektorskom prostoru X. Lako

se vidi da za x ∈ X možemo pronaći α ∈ R takav da je |F (x)| = eiα F (x). Naime,
ako je F (x) = r · cis(ϕ), prethodna jednakost vrijedi odaberemo li α = −ϕ. Slijedi
da je

|F (x)| = eiα F (x) = F (eiα x) = F1 (eiα x)

≤ p(eiα x) = |eiα |p(x);

dakle je |F (x)| ≤ p(x) za svako x ∈ X. Kako je F1 proširenje od f1 sa Yr na Xr , za

y ∈ Y imamo:

F (y) = F1 (y) − iF1 (iy)

= f1 (y) − if1 (iy) = f (y).


Pokušajmo dokazati tvrdnju sličnu Teoremu 9, ali za normirane prostore: Hahn-
Banachov teorem za normirane prostore. On ima brojne posljedice i primjene, o
kojima ćemo nešto više reći u nastavku.
Teorem 11. Ako je Y pravi potprostor normiranog prostora X, onda za svaki
neprekidan linearan funkcional y ∗ : Y −→ Φ postoji barem jedan neprekidan lin-
earan funkcional x∗ : X −→ Φ takav da je
kx∗ k = ky ∗ k i x∗ (y) = y ∗ (y) (y ∈ Y ).

21
Drugim riječima, funkcional y ∗ može se proširiti do neprekidnog funkcionala x∗ koji
ima istu normu kao i funkcional y ∗ .
Dokaz. Neka je x 7→ kxk norma na X. Za y ∗ ∈ Y 0 , y ∗ 6= 0 stavimo p(x) =
ky ∗ k · kxk (x ∈ X). Tada je p norma na X i |y ∗ (x)| ≤ p(x) za svako x ∈ Y . Prema
Hahn-Banachovom teoremu za polunorme, postoji barem jedan linearan funkcional
F na X takav da je F (y) = y ∗ (y) za y ∈ Y i |F (x)| ≤ p(x) za x ∈ X. No,
|F (x)| ≤ p(x) = ky ∗ k · kxk za x ∈ X povlači da je F ograničen funkcional na X i
da je kF k ≤ ky ∗ k. Budući da je
kF k = sup {|F (x)| : x ∈ X, kxk ≤ 1} ≥ sup {|F (x)| : x ∈ Y, kxk ≤ 1}

= sup {|y ∗ (x)| : kxk ≤ 1, x ∈ Y } = ky ∗ k,

to je kF k = ky ∗ k. Ako je y ∗ = 0, onda F = 0 zadovoljava tvrdnju teorema. 

Dokaz prethodnog teorema velikim dijelom slijedi iz Teorema 9. Mogu se pronaći
različite verzije dokaza Teorema 11. U nekoj literaturi se teorem najprije dokazuje
za polunorme, kao u ovom radu, a nekad se dokazuje odmah za normirane prostore.
U svakom slučaju se u dokazima koristi Zornova lema, za koju smo napomenili da
je ekvivalentna aksiomu izbora. Mnogi matematičari postavili su sljedeće pitanje:
može li se Hahn-Banachov teorem dokazati bez korištenja aksioma izbora? Odgovor
na to pitanje dao je W. A. J. Luxemburg 1962. godine, u radu [12]. Hahn-Banachov
teorem može se dokazati bez korištenja aksioma izbora, i to upotrebom Teorema o
maksimalnom idealu1 , koji je nešto slabiji od aksioma izbora: vrijedi da aksiom izb-
ora povlači Teorem o maksimalnom idealu, a samim time i Hahn-Banachov teorem.
Kako se Hahn-Banachov teorem pokazao kao koristan alat pri dokazivanju mnogih
matematičkih tvrdnji, mnogi su naslutili da Hahn-Banachov teorem povlači aksiom
izbora, iz čega bi slijedilo da su oni ekvivalentni. Da to nije točno, pokazali su J.
D. Halpern i A. Levy 1967. godine u radu [6], tako što su dokazali da iz Teorema
o maksimalnom idealu ne slijedi aksiom izbora. D. Pincus je 1972. u radu [15]
pokazao da Hahn-Banachov teorem ne povlači Teorem o maksimalnom idealu.
Dakle, iz ovih tvrdnji možemo zaključiti sljedeće:
aksiom izbora ⇒ Teorem o maksimalnom idealu ⇒ Hahn-Banachov teorem, ali
Hahn-Banachov teorem ; Teorem o maksimalnom idealu ; aksiom izbora.
Sada ćemo navesti neke posljedice ovog teorema u slučaju kada je X normirani
vektorski prostor s normom k·k. Mnoge posljedice Hahn-Banachovog teorema vezane
su uz dualne prostore.
Korolarom 1 osigurana je egzistencija netrivijalnih neprekidnih funkcionala na
normiranom prostoru. Pokazuje nam i da takvih funkcionala ima puno, odnosno da
je dualni prostor bogat.
1
Ovaj teorem se u engleskoj literaturi najčešće navodi kao Prime ideal theorem.

22
Korolar 1. Ako je X normiran prostor i x0 ∈ X, x0 6= 0, onda postoji neprekidan
linearan funkcional x∗ na X, takav da je kx∗ k = 1 i x∗ (x0 ) = kx0 k.

Dokaz. Na potprostoru Y = {λx0 : λ ∈ Φ} s

f (λx0 ) = λkx0 k

definiran je linearan funkcional. Iz

f (x0 ) = kx0 k i |f (λx0 )| = |λ|kx0 k = kλx0 k

proizlazi kf k = 1. Dakle je f ∈ Y 0 . Prema Hahn-Banachovom teoremu za normirane

prostore, postoji x∗ ∈ X 0 takav da je x∗ (y) = f (y) za svako y ∈ Y i kx∗ k = kf k.
Dakle je kx∗ k = 1 i x∗ (x0 ) = f (x0 ) = kx0 k. 
Sljedeći korolar omogućava nam da normu bilo kojeg vektora izrazimo preko
djelovanja nekog funkcionala.

Korolar 2. Za svaki vektor x0 ∈ X vrijedi

kx0 k = max{|x∗ (x0 )| : kx∗ k = 1, x∗ ∈ X 0 }. (13)

Dokaz. Uzmimo da je x0 6= 0 jer je za x0 = 0 (13) očigledno. Iz definicije norme

kx∗ k funkcionala x∗ ∈ X 0 slijedi |x∗ (x0 )| ≤ kx∗ k · kx0 k, pa je kx0 k ≥ d, gdje smo s d
označili desnu stranu formule (13). S druge strane prema Korolaru 1 postoji f ∈ X 0
takav da je f (x0 ) = kx0 k i kf k = 1, pa slijedi da je kx0 k ≤ d, te

d = kx0 k = max{|x∗ (x0 )| : kx∗ k = 1, x∗ ∈ X 0 }.

23
4.2 Teoremi o uniformnoj ograničenosti
U ovom poglavlju rada dokazat ćemo teoreme o ekvivalentnosti više vrsta ograničenosti.
Neki od njih u literaturi se navode kao Banach-Steinhausov teorem. O rezultatima
tih teorema razmišljalo se još 1910. godine, kada su Hellinger i Toeplitz dokazali da
je niz ograničenih bilinearnih funkcionala (Bn , n ∈ N) na Hilbertovom prostoru, čije
su vrijednosti Bn (a, b) ograničene za svaki par (a, b), uniformno ograničen na svakoj
kugli. Iste godine, Lebesgue je dokazao da je slabo konvergentan red u L1 omeđen u
normi. Banach i Steinhaus su 1927., uz malu pomoć S. Saksa, povezali ove rezultate
s pojmom rijetkog skupa koji je definiran u nastavku, te su iskazali generalnu tvrd-
nju koja obuhvaća prethodna zaključivanja o uniformnoj ograničenosti. Dokazi ovih
teorema zasnivaju se na Baireovom teoremu, no prije nego što ga iskažemo moramo
definirati nekoliko pojmova.

Napomena 2. Prisjetimo se da je skup S, odnosno familija (xj , j ∈ J), ograničen

ako i samo ako je sup {kxk : x ∈ S} < ∞, odnosno sup {kxj k : j ∈ J} < ∞.

Definicija 16. Skup A iz metričkog prostora (X, d) je rijedak (nigdje gust) u X ako
je int A = ∅.

Definicija 17. Skup A iz metričkog prostora (X, d) je prve kategorije u X ako se

A može prikazati kao unija od prebrojivo mnogo rijetkih skupova.

Iz ove definicije odmah se vidi da je unija od prebrojivo mnogo skupova prve

kategorije opet skup prve kategorije.

Definicija 18. Skup A iz metričkog prostora (X, d) je druge kategorije u X ako on

nije skup prve kategorije.

Sada možemo iskazati Baireov teorem koji će nam biti osnovni alat pri dokazi-
vanju teorema koji slijede. Rene Baire je 1899. u svojoj doktorskoj disertaciji
napisao: "Skup R sačinjava skup druge kategorije." Također je definirao skupove
prve i druge kategorije, te je vezano za potpune prostore govorio jedino o skupu R.
Baireov teorem je u formi koja se koristi za potpune prostore formuliran tek 20.-ak
godina kasnije.

Teorem 12. Potpun metrički prostor je skup druge kategorije. Štoviše, svaki neprazan
otvoren podskup potpunog metričkog prostora je skup druge kategorije.

U dokazu ovog teorema trebat će nam sljedeća lema.

Lema 2. Unija od prebrojivo zatvorenih i rijetkih podskupova potpunog metričkog

prostora je pravi podskup toga prostora.

24
 Dokaz.
Uzmimo da su (Fn , n ∈ N) rijetki
[i zatvoreni podskupovi u potpunom metričkom
prostoru X i dokažimo da je A = Fn 6= X.
n∈N
Stavimo Un = X\Fn . Skup U1 je otvoren pa sadrži kuglu K(x1 , r1 ) s r1 < 1.
Pokažimo da bilo koji rijedak skup F ne sadrži nijednu kuglu: F ⊆ F , jer je
svaki skup podskup svog zatvarača, iz čega slijedi da je Int F ⊆ Int F = ∅, zbog
monotonosti interiora i definicije rijetkog skupa. Imamo da je Int F = ∅. Dakle,
budući da je F2 rijedak skup, on ne sadrži nijednu kuglu, pa je U2 ∩K(x1 , r1 ) neprazan
otvoren skup. Tada skup U2 ∩K(x1 , r1 ) sadrži kuglu K(x2 , r2 ) s r2 < 21 . Primijenimo
li analogan postupak na skupove F3 , F4 , . . . , dolazimo do niza zatvorenih kugala:

K(x1 , r1 ) ⊇ K(x2 , r2 ) ⊇ .. ⊇ K(xn , rn ) ⊇ ...

s tim da je rn < n1 , n ∈ N. Ako su p, q ≥ n, onda je xp , xq ∈ K(xn , rn ), što povlači

d(xp , xq ) < n2 . Odavde zaključujemo da je (xn , n ∈ N) Cauchyjev niz, pa zbog pot-
punosti prostora X taj niz konvergira nekom elementu x0 ∈ X. Sada p ≥ n povlači
xp ∈ K(xn , rn ) pa prijelazom na limes po p dobivamo x0 ∈ K(xn , rn ). Tada imamo
da x0 ∈ / Fn , te slijedi da x0 nije iz A. 

Dokaz Teorema 12.

Najprije ćemo dokazati da je potpun metrički prostor skup druge kategorije.
Pretpostavimo suprotno, odnosno da je
[
X= Xn , Int X k = ∅ (k ∈ N).
n∈N

Odavde je
[
X= X n , Int X k = ∅ (k ∈ N),
n∈N

što je u suprotnosti s Lemom 2. Dakle, X je skup druge kategorije.

Pokažimo sada da je svaki neprazan otvoren podskup potpunog metričkog prostora
skup druge kategorije. Uzmimo da je Ω ⊆ X otvoren neprazan skup i pretpostavimo
da je Ω prve kategorije, tj.
[
Ω= Ωn , Int Ωk = ∅ (k ∈ N). (14)
n∈N

Ako je K ⊂ Ω zatvorena kugla, onda (14) povlači

[
K= K ∩ Ωn . (15)
n∈N

25
 Budući da je Int (K ∩ Ωn ) ⊆ Int Ωn = ∅ i da je zatvorena kugla potpunog
metričkog prostora potpun metrički prostor, (15) je u kontradikciji s Lemom 2.
Dakle, Ω je skup druge kategorije. 
Najprije ćemo navesti tri teorema, čije se modifikacije u literaturi mogu pronaći
kao Banach-Steinhausov teorem (pogledati na primjer u [3], gdje se Teorem 13 navodi
kao Banach-Steinhausov teorem).
Sljedeći teorem nam kaže da ograničenost po točkama niza odozdo poluneprekid-
nih funkcija, na nekom podskupu metričkog prostora X koji je druge kategorije,
povlači uniformnu ograničenost na odgovarajućoj kugli K(x0 , r). Prije iskaza, pod-
sjetimo se kada za neku funkciju kažemo da je odozdo poluneprekidna.
Definicija 19. Funkcija f : X −→ R = [−∞, +∞] je odozdo poluneprekidna na X
ako je za svaki a ∈ R skup {x ∈ X : f (x) > a} otvoren.
Teorem 13. (W. F. Osgood) Neka je X metrički prostor i (fj , j ∈ J) familija na
X definiranih i na X odozdo poluneprekidnih realnih funkcija.
Ako postoji skup X0 ⊆ X druge kategorije takav da je za svaki x ∈ X0

sup {|fj (x)| : j ∈ J} < ∞,

onda postoje kugla K(x0 , r) i broj M > 0 takvi da je

|fj (x)| ≤ M (x ∈ K(x0 , r), j ∈ J).

Dokaz. Za j ∈ J i n ∈ N skup

Gjn = {x ∈ X : |fj (x)| ≤ n}

je zatvoren zbog poluneprekidnosti odozdo funkcije |fj |, koja slijedi iz poluneprekid-

nosti odozdo kompozicije neprekidnog i odozdo poluneprekidnog preslikavanja. Tada
je i skup \
Fn = Gjn
j∈J

zatvoren i sastoji se od onih x ∈ X za koje je |fj (x)| ≤ n za svaki j ∈ J. Budući da

je po pretpostavci skup {|fj (x)| : j ∈ J} ograničen za svaki x ∈ X0 , to je
[
X0 ⊆ Fn . (16)
n∈N

Budući da je X0 skup druge kategorije, ne može se prikazati kao unija od prebrojivo

mnogo rijetkih skupova, pa iz (16) zaključujemo da postoji indeks m takav da skup
Fm nije rijedak. Tada je njegov interior neprazan i postoji kugla K(x0 , r) takva da
je
K(x0 , r) ⊆ F m = Fm .

26
Odavde slijedi da je
|fj (x)| ≤ m
za svaki j ∈ J i svaki x ∈ K(x0 , r). 

Za razliku od prethodnog teorema u kojem smo promatrali poluneprekidne funkcije,

Teorem 14 odnosi se na ograničenost odozdo poluneprekidnih polunormi. Lako se
vidi da iz sljedećeg teorema direktno slijedi da ograničenost odozdo poluneprekidne
polunorme na skupu druge kategorije povlači njezinu neprekidnost.
Teorem 14. (I. M. Gelfand) Neka je X normiran prostor i (pj , j ∈ J) familija
odozdo poluneprekidnih polunormi na X. Ako postoji skup X0 ⊆ X druge kategorije
takav da je
sup {pj (x) : j ∈ J} < ∞ (x ∈ X0 ), (17)
onda je
p(x) = sup {pj (x) : j ∈ J} (18)
na X neprekidna polunorma i postoji broj M takav da je

p(x) ≤ M · kxk (x ∈ X).

Dokaz. Prema Teoremu 13 postoje kugla K(x0 , r) i broj M1 > 0 takvi da

kx − x0 k ≤ r povlači da je pj (x) ≤ M1 , za j ∈ J, pa dobivamo

pj (x − x0 ) ≤ pj (x) + pj (−x0 ) ≤ M1 + pj (x0 ) ≤ 2M1 ,

za j ∈ J i x ∈ K(x Dakle kxk ≤ r povlači pj (x) ≤ 2M1 za svaki j ∈ J. Ako je

x0 , r).
x 6= 0, onda je r ≤ r, pa je

kxk
 x 
pj r ≤ 2M1 .
kxk
Odavde dobivamo
pj (x) ≤ M kxk (j ∈ J, x ∈ X), (19)
gdje je M = 2M1 /r. Iz (19) slijedi p(x) ≤ M kxk za x ∈ X. Iz (18) i p(x) < ∞ zbog
svojstava polunorme i supremuma, slijedi da je p polunorma na X:
• p(x) = sup {pj (x) : j ∈ J} ≥ 0 ∀x ∈ X

• p(λx) = sup {pj (λx) : j ∈ J} = |λ| sup {pj (x) : j ∈ J} = |λ|p(x)

(λ ∈ Φ, x ∈ X)

• p(x + y) = sup {pj (x + y) : j ∈ J} ≤ sup {pj (x) + pj (y) : j ∈ J}

≤ sup {pj (x) : j ∈ J} + sup {pj (y) : j ∈ J} = p(x) + p(y) (x, y ∈ X),

27
pri čemu posljednja nejednakost slijedi iz ograničenosti polunormi pj .
Sada je
p(x) − p(y) = p(x − y + y) − p(y)
≤ p(x − y) + p(y) − p(y) = p(x − y)
i na analogan način
p(y) − p(x) ≤ p(y − x) = p(x − y).
Odavde je
|p(x) − p(y)| ≤ p(x − y),
iz čega slijedi da je

|p(x) − p(y)| ≤ M kx − yk (x, y ∈ X),

što pokazuje da je p neprekidan funkcional. Posebno je svaki od funkcionala pj

neprekidan. 
Slijedi teorem koji kaže da je, uz određene uvjete, familija linearnih operatora
koja je ograničena po točkama ujedno i uniformno ograničena.

Teorem 15. Neka su X i Y normirani prostori i (Aj , j ∈ J) familija operatora iz

L(X, Y ). Ako postoji skup X0 ⊆ X druge kategorije takav da je

sup {kAj xk : j ∈ J} < ∞ (x ∈ X0 ), (20)

onda je
sup {kAj k : j ∈ J} < ∞. (21)

Dokaz. S
pj (x) = kAj xk (x ∈ X)
definirana je polunorma na X. Budući da se (20) svodi na (17), prema Teoremu 14
postoji broj M > 0 takav da je pj (x) ≤ M kxk za svaki j ∈ J i svaki x ∈ X. Iz

kAj xk ≤ M kxk (j ∈ J, x ∈ X)

slijedi kAj k ≤ M za j ∈ J, pa je time (21) dokazano. 

Suština teorema o uniformnoj ograničenosti je ta da se ograničenost na svakom
mjestu prenosi na ograničenost na odgovarajućim kuglama. To se vidi iz sljedeća tri
teorema, koji se podrazumijevaju pod principom uniformne ograničenosti.

Teorem 16. Neka je X Banachov prostor i (x0j , j ∈ J) familija iz X 0 . Sljedeće

tvrdnje su ekvivalentne:

(a) sup {kx0j k : j ∈ J} < ∞

28
(b) sup {|x0j (x)| : j ∈ J} < ∞ za svaki x ∈ X.
Dokaz. Ako u Teoremu 15 uzmemo X0 = X, Y = Φ i Aj = x0j , onda pret-
postavka (b) ovog teorema prelazi u (20). Budući da je prema Baireovom teoremu
Banachov prostor skup druge kategorije, vrijedi (21), tj.

sup {kx0j k : j ∈ J} < ∞.


Napomenimo da ćemo drugi dual normiranog prostora X označavati s X 00 , pri
čemu podrazumijevamo da je drugi dual dan na sljedeći način:

X 00 = (X 0 )0 .

Prije dokaza sljedećeg teorema, uvest ćemo pojam kanonskog ulaganja. Za poče-
tak, prisjetimo se da je i : X −→ Y, gdje su X i Y normirani prostori, (neprekidno)
ulaganje ukoliko je neprekidna linearna injekcija. Za vektor x0 ∈ X s x0 7−→ x0 (x0 )
definiran je linearan funkcional f na X 0 . Kako je

|f (x0 )| = |x0 (x0 )| ≤ kx0 k · kx0 k,

funkcional f je ograničen i kf k ≤ kx0 k. Prema Korolaru 1 postoji funkcional y 0 ∈ X 0

takav da je ky 0 k = 1 i y 0 (x0 ) = kx0 k. Sada f (y 0 ) = y 0 (x0 ) = kx0 k povlači da je
kf k ≥ kx0 k. Slijedi da je kf k = kx0 k. Kako je f neprekidan linearan funkcional na
X 0 , f je iz X 00 . Time je s x0 7−→ f, odnosno s

(κx0 )(x0 ) = x0 (x0 ) (x0 ∈ X 0 ),

definiran operator κ s X u X 00 . Ovako definiran neprekidan linearan operator

κ : X −→ X 00 naziva se kanonsko ulaganje normiranog prostora X u njegov drugi
dual X 00 .
Teorem 17. Neka je X normiran prostor i (xj , j ∈ J) familija iz X. Sljedeće
tvrdnje su ekvivalentne:
(a) sup {kxj k : j ∈ J} < ∞
(b) sup {|x0 (xj )| : j ∈ J} < ∞ za svaki x0 ∈ X 0 .
Dokaz. Dokažimo da (b) povlači (a).
Neka je κ : X −→ X 00 kanonsko ulaganje prostora X u X 00 :

(κx)(x0 ) = x0 (x) (x0 ∈ X 0 ).

Za familiju (xj , j ∈ J) iz X promotrimo familiju (κxj , j ∈ J) iz X 00 . Zbog pret-

postavke (b) vrijedi:
sup {kκxj (x0 )k : j ∈ J}

29
 = sup {kx0 (xj )k : j ∈ J} < ∞,
te iz Teorema 16 slijedi da je

sup {kκxj k : j ∈ J} < ∞.

Odavde zbog kκxk = kxk, x ∈ X, dobivamo:

sup {kxj k : j ∈ J} < ∞.

Obratna implikacija lako slijedi jer neprekidan linearan funkcional ograničene skupove
iz X preslikava u ograničene skupove u polju Φ. 

Teorem 18. Neka je X Banachov prostor, Y normiran prostor i (Aj , j ∈ J) familija

iz L(X, Y ). Sljedeće tvrdnje su ekvivalentne:

(a) sup {kAj k : j ∈ J} < ∞

(b) sup {kAj xk : j ∈ J} < ∞ za svaki x ∈ X

(c) sup {|y 0 (Aj x)| : j ∈ J} < ∞ za svaki x ∈ X i svaki y 0 ∈ Y 0 .

Dokaz. Budući da je Banachov prostor skup druge kategorije, iz Teorema 15

slijedi da (b) povlači (a). Dokažimo da (c) povlači (b). Neka je

sup {|y 0 (Aj x)| : j ∈ J} < ∞ (x ∈ X, y 0 ∈ Y 0 ). (22)

Ako za x ∈ X stavimo yj = Aj x, onda (22) prelazi u

sup {|y 0 (yj )| : j ∈ J} < ∞ (y 0 ∈ Y 0 ),

iz čega prema Teoremu 17 slijedi da je

sup {kyj k : j ∈ J} < ∞,

to jest vrijedi da je

sup {kAj xk : j ∈ J} < ∞ (x ∈ X).

Time je implikacija (c) =⇒ (b) dokazana.

Uniformna ograničenost povlači ograničenost po točkama, pa tvrdnja (a) povlači
tvrdnju (b). Neprekidan linearan funkcional ograničen skup preslikava u ograničen
skup, pa vrijedi i da (b) povlači (c). 

30
4.3 Teorem o otvorenom preslikavanju
Posljednji u nizu fundamentalnih teorema funkcionalne analize koji ćemo obraditi
u ovom radu je teorem o otvorenom preslikavanju. Dokazao ga je Schauder, te je u
njegovom dokazu ključan Baireov teorem kojeg smo naveli u Potpoglavlju 2. Navest
ćemo i dvije njegove direktne posljedice, a to su teorem o inverznom operatoru i
teorem o zatvorenom grafu. Kasnije je dokazano da teorem o zatvorenom grafu
povlači teorem o otvorenom preslikavanju, iz čega slijedi da su oni ekvivalentni.
Definirajmo što je to otvoreno preslikavanje.

Definicija 20. Funkcija f : X −→ Y je otvoreno preslikavanje na X ako je za svaki

otvoren skup U ⊆ X i skup f (U ) otvoren u Y.

Teorem 19. (Teorem o otvorenom preslikavanju) Neka su X i Y Banachovi prostori

i T neprekidan linearan operator s X u Y koji je surjekcija. Tada je T otvoreno
preslikavanje.
Dokaz. a) Dokazat ćemo ekvivalentnu tvrdnju, odnosno da pretpostavke ovog
teorema povlače da postoji konstanta c > 0 takva da je

T (KX (0, 1)) ⊃ KY (0, c). (23)

Zaista, svojstvo (23) povlači da operator T svaki otvoren skup iz X preslikava

u neki otvoren skup iz Y. Uzmimo proizvoljan otvoren skup U iz X i pokažimo da
je T (U ) otvoren. Fiksirajmo proizvoljnu točku y0 ∈ T (U ), takvu da je y0 = T x0
za neki x0 ∈ U. Neka je r > 0 takav da je K(x0 , r) ⊂ U , to jest x0 + K(0, r) ⊂ U.
Slijedi da je
y0 + T (K(0, r)) ⊂ T (U ).
Koristeći (23), dobivamo
T (K(0, r)) ⊃ K(0, rc),
te slijedi da je
K(y0 , rc) ⊂ T (U ).
b) Najprije ćemo pokazati da za linearan, surjektivan operator T : X −→ Y postoji
konstanta c > 0 takva da je

T (K(0, 1)) ⊃ K(0, 2c). (24)

[
U tu svrhu, neka je Xn := nT (K(0, 1)). Kako je T surjektivan, imamo da je Xn =
n∈N
Y, te po Baireovom teoremu postoji neki n0 ∈ N takav da je int (Xn0 ) 6= ∅. Kako je
y 7→ ny, y ∈ Y, topološki izomorfizam, slijedi da je

int [T (K(0, 1))] 6= ∅.

31
Uzmimo c > 0 i y0 ∈ Y takve da je

K(y0 , 4c) ⊂ T (K(0, 1)). (25)

Lako se vidi da zbog simetričnosti skupa T (K(0, 1)) u odnosu na nulu vrijedi i da je

− y0 ∈ T (K(0, 1)). (26)

Zbrojimo li (25) i (26), dobivamo da je

K(0, 4c) ⊂ T (K(0, 1)) + T (K(0, 1)).

Budući da je T (K(0, 1)) konveksan skup, imamo da je

T (K(0, 1)) + T (K(0, 1)) = 2T (K(0, 1)),

iz čega slijedi (24).

b) Sada ćemo pokazati da za neprekidan linearan operator s X u Y koji zado-
voljava (24) vrijedi da je
T (K(0, 1)) ⊃ K(0, c).
Želimo pokazati da postoji neki x ∈ X takav da je kxk ≤ 1 i T x = y. Zbog (24)
možemo odabrati y ∈ Y takav da je kyk < c i 2y = lim T zn , gdje su zn ∈ K(0, 1).
n→∞
Tada za svaki ε > 0 postoji zn0 ∈ X takav da je

kzn0 k < 1 i k2y − T zn0 k < 2ε.

zn0
Iz ovoga slijedi da za svaki ε > 0 postoji z ∈ X (z = ) takav da je
2
1
kzk < i ky − T zk < ε.
2
Odaberemo li ε = 2c , postoji z1 ∈ X takav da je
1 c
kz1 k < i ky − T z1 k < .
2 2
Primijenimo li isti postupak na y − T z1 (umjesto na y), te odaberemo ε = 4c , postoji
z2 ∈ X takav da je
1 c
kz2 k < i k(y − T z1 ) − T z2 k < .
4 4
Nastavimo li, induktivno dobivamo niz (zn , n ∈ N), takav da je
1 c
kzn k < i ky − T (z1 + z2 + ... + zn )k < ,
2n 2n

32
za svaki n ∈ N. Slijedi da je niz xn = z1 + z2 + ... + zn Cauchyjev niz. Neka xn → x,
pri čemu je očito kxk < 1 i y = T x, zbog neprekidnosti od T . 
Napomenimo da se analogno otvorenom preslikavanju, definiraju i zatvorena
preslikavanja. Pri tome vrijedi da su otvorena, zatvorena i neprekidna preslika-
vanja međusobno nezavisna, te da nikoja dva ne impliciraju treće. Poznato nam
je da neprekidnost preslikavanja f znači da je original svakog otvorenog skupa
V ⊆ Y otvoren skup u X. No, nije točno da neprekidna funkcija uvijek pres-
likava otvoren skup u otvoren skup. Jednostavan primjer neprekidnog preslikavanja
koje nije otvoreno je funkcija f (x) = 0, pri čemu f : R −→ R.
Teorem koji slijedi govori o neprekidnosti inverznog operatora.
Teorem 20. (Banachov teorem o inverznom operatoru) Neprekidna linearna bi-
jekcija s Banachovog prostora na Banachov prostor je izomorfizam, tj. inverzno
preslikavanje također je neprekidno.
Dokaz. Ako je A neprekidna bijekcija s Banachovog prostora X na Banachov
prostor Y, onda je prema Teoremu 19 A otvoreno preslikavanje. No, tada je i A−1
neprekidno preslikavanje, pa je A izomorfizam prostora X i Y . 
Sljedeći teorem daje karakterizaciju neprekidnog operatora u terminima njegovog
grafa. Ekvivalentan je teoremu o otvorenom preslikavanju.
Teorem 21. (Teorem o zatvorenom grafu) Ako je graf linearnog operatora s Bana-
chovog prostora u Banachov prostor zatvoren skup, onda je taj operator neprekidan.
Dokaz. Neka je A linearno preslikavanje Banachovog prostora X u Banachov
prostor Y sa svojstvom da je graf GA operatora A zatvoren skup. Budući da je GA
zatvoren potprostor Banachovog prostora X × Y , GA je Banachov prostor. Neka je
p1 kanonska projekcija s X × Y na X i p2 kanonska projekcija s X × Y na Y

p1 (x, y) = x, p2 (x, y) = y (x ∈ X, y ∈ Y ).

S p označimo restrikciju funkcije p1 na GA , tj. preslikavanje s GA na X definirano s

p(x, Ax) = p1 (x, Ax) = x, (x, Ax) ∈ GA .

Operator p : GA −→ X je linearan i neprekidan jer je p1 neprekidan operator

1
kp1 (x, y)k = kxk ≤ (kxk2 + kyk2 ) 2 = k(x, y)k.

Vidimo da je p bijekcija s GA na X, pa je prema Teoremu 20 p−1 neprekidan operator

s X na GA . Budući da je

Ax = p2 (x, Ax) = p2 (p−1 x) = (p2 ◦ p−1 )x (x ∈ X),

neprekidnost operatora p−1 i p2 povlači neprekidnost operatora A = p2 ◦ p−1 . 

33
 Dokažimo sada da iz Teorema 21 slijedi Teorem 19. Pri tome ćemo Teorem 21
zapisati malo drugačije: ukoliko je graf linearnog operatora s Banachovog prostora
u Banachov prostor zatvoren skup, onda je taj operator ograničen. To smijemo,
budući da je neki linearan operator neprekidan ako i samo ako je ograničen. Sada
ćemo iskazati teorem vezan za kvocijentne prostore koji će nam biti potreban u
nastavku, te ćemo ujedno navesti i jedan primjer otvorenog preslikavanja. Neka je
nadalje s d(x, Y ) := inf {kx − yk : y ∈ Y } definirana udaljenost vektora x ∈ X od
potprostora Y.
Lema 3. (F.Riesz) Ako je Y zatvoren potprostor normiranog prostora X i ako je
Y 6= X, onda za svaki ε > 0 postoji jedinični vektor xε ∈ X takav da je

d(xε , Y ) ≥ 1 − ε. (27)

Ako je dimY < ∞, onda možemo uzeti jedinični vektor xε takav da je d(xε , Y ) = 1.
ε
Dokaz. Neka je 0 < ε < 1 proizvoljan. Uzmimo δ > 0 takav da je δ < .
1−ε
Za x0 ∈ X, x0 ∈
/ Y definiramo

d := inf {kx0 − yk : y ∈ Y } = d(x0 , Y ).

Tada je d > 0 zbog zatvorenosti prostora Y, pa za broj d + dδ postoji vektor y0 ∈ Y

takav da je
d ≤ kx0 − y0 k ≤ d + dδ. (28)
Za vektor
x0 − y0
e=
kx0 − y0 k
imamo: kek = 1 i za y ∈ Y
1 d d 1
ke − yk = kx0 − (y0 + kx0 − y0 ky)k ≥ ≥ = > 1 − ε.
kx0 − y0 k kx0 − y0 k d + dδ 1+δ

Iz ke − yk > 1 − ε za svaki y ∈ Y slijedi (27) za xε = e. Ako je dim Y < ∞, onda

je potprostor Y0 = L(x0 , Y ) konačno dimenzionalan. Ako dokazano primijenimo na
prostor Y0 , onda za svaki prirodni broj n postoji jedinični vektor xn u Y0 takav da
je
1
d(xn , Y ) ≥ 1 − .
n
Niz (xn , n ∈ N) jediničnih vektora iz Y0 ima konvergentan podniz (xp(n) , n ∈ N).
Neka je x̃ = lim xp(n) . Tada je x̃ jedinični vektor i za svaki y ∈ Y imamo
1
1− ≤ kxp(n) − yk.
p(n)

34
Odavde za n → ∞ dobivamo 1 ≤ kx̃−yk. Budući da za svaki y ∈ Y vrijedi kx̃−yk ≥
1, slijedi da je d(x̃, Y ) ≥ 1. S druge strane 0 ∈ Y povlači d(x̃, Y ) ≤ kx̃ − 0k = 1.
Dakle, d(x̃, Y ) = 1. 

Teorem 22. I. Kvocijentni prostor X/Y normiranog prostora X po zatvorenom

potprostoru Y je normiran prostor u odnosu na normu:

kx + Y k = inf {kx + yk : y ∈ Y } (x ∈ X). (29)

II. Kanonska projekcija

π(x) = x + Y (x ∈ X) (30)

s X na X/Y je neprekidan linearan operator i kπk ≤ 1. Ako je Y 6= X, onda je

kπk = 1. Štoviše, π je otvoreno preslikavanje s X na X/Y.

Dokaz.
Najprije ćemo pokazati da iz pretpostavki teorema slijede određena svojstva, te
ćemo korištenjem tih svojstava dokazati tvrdnje I i II ovog teorema.
a) Dokažimo da je kπ(x)k ≤ kxk, za x ∈ X.
Iz (29), (30) i 0 ∈ Y slijedi kx + Y k ≤ kxk, tj.

kπ(x)k ≤ kxk (x ∈ X). (31)

b)Sada ćemo dokazati da je kπ(u + v)k ≤ kπ(u)k + kπ(v)k, za u, v ∈ X.

Uzmimo u, v ∈ X. Za ε > 0, zbog (29), postoje vektori u1 ∈ u + Y i v1 ∈ v + Y
takvi da je
ku1 k ≤ kπ(u)k + ε, kv1 k ≤ kπ(v)k + ε.
Odavde i iz (31) dobivamo

kπ(u1 + v1 )k ≤ ku1 + v1 k ≤ kπ(u)k + kπ(v)k + 2ε.

Budući da je π(u + v) = π(u1 + v1 ), vrijedi da je kπ(u + v)k ≤ kπ(u)k + kπ(v)k + 2ε

odakle zbog proizvoljnosti broja ε > 0 dobivamo:

kπ(u + v)k ≤ kπ(u)k + kπ(v)k.

c) Dokažimo da je kλπ(x)k = |λ| · kπ(x)k, za λ 6= 0.

Ako je λ 6= 0, onda

kλπ(x)k = kλx + Y k = inf {kλx + yk : y ∈ Y }

y
= |λ| inf {kx + k : y ∈ Y } = |λ|kx + Y k
λ

35
povlači
kλπ(x)k = |λ| · kπ(x)k.
d) Dokazat ćemo da kπ(x)k = 0, povlači da je π(x) = Y.
Ako je kπ(x)k = 0, onda postoji niz (yn , n ∈ N ) u Y takav da kx + yn k → 0. Tada
yn → −x, pa je x ∈ Y zbog zatvorenosti potprostora Y . Budući da kπ(x)k = 0
povlači x ∈ Y, slijedi da je x + Y = Y. Zaključujemo da kπ(x)k = 0 ⇒ π(x) = Y.
Dokaz tvrdnje I. Svojstva b), c) i d) pokazuju da je x + Y 7−→ kx + Y k norma
na X/Y.
Dokaz tvrdnje II. Svojstvo a) daje ograničenost linearnog operatora π i kπk ≤ 1.
Ako je Y 6= X, onda za ε > 0 prema Rieszovoj lemi postoji jedinični vektor xε ∈ X
takav da je

1 − ε ≤ d(xε , Y ) = inf {kxε − yk : y ∈ Y } = kπ(xε )k.

Lako se vidi da je 1 − ε ≤ kπk, što povlači kπk = 1.

Dokažimo da preslikavanje π kuglu K(0, r) prevodi na kuglu

K(0̂, r) = {x̂ ∈ X̂ : kx̂k < r}

gdje je 0̂ = Y i X̂ = X/Y. Zaista kx̂k < r pokazuje da je kx̂k + ε < r za neki

ε > 0. Nadalje postoji vektor x ∈ X̂ takav da je kxk ≤ kx̂k + ε. Sada je πx = x̂ i
x ∈ K(0, r). To pokazuje da je

K(0̂, r) ⊆ πK(0, r).

Budući da kxk < r povlači da je kπxk < r, vidimo da je πK(0, r) = K(0̂, r). Iz
ovoga slijedi otvorenost preslikavanja π u nuli. Iskoristimo li tvrdnju koja kaže da
je linearno preslikavanje A : X −→ Y koje je otvoreno u jednoj točki, otvoreno na
cijelom prostoru X, slijedi da je π otvoreno preslikavanje na X. 
Dokaz da Teorem 21 povlači Teorem 19.
Dokaz se sastoji od dva dijela.
a) Neka su X i Y normirani prostori i A ∈ L(X, Y ). Dokazat ćemo da tada postoji
jedinstven operator à ∈ L(X/KerA) takav da je Ãπ = A, te da je operator Ã
injekcija i vrijedi Im A = Im Ã.
Definirajmo Ã([x]) = Ax. Jasno je da je à dobro definiran jer [x] = [x0 ] povlači
x − x0 ∈ Ker A pa je Ax = Ax0 . Operator à je očito linearan. Pokažimo da je
neprekidan u točki 0. Uzmimo otvoren skup V ⊆ Y koji sadrži 0. Tada, jer je A
neprekidan, postoji otvoren skup U ⊆ X takav da je 0 ∈ U i A(U ) ⊆ V. Budući
da je π otvoreno preslikavanje, i skup π(U ) je otvoren. Pri tome vrijedi Ã(π(U )) =
A(U ) ⊆ V.
b) Pretpostavimo da vrijedi Teorem 21 i uzmimo surjektivan linearan opera-
tor A ∈ L(X, Y ), pri čemu su X i Y Banachovi prostori. Definirajmo operator

36
G : Y −→ X/Ker A s G(Ay) = [x]. Operator G je dobro definiran: ako je Ax = Ax0
onda je x−x0 ∈ Ker A pa je [x] = [x0 ]. G je linearan, te je G zapravo inverz operatora
Ã. Pokažimo da je graf operatora G zatvoren.
Neka je ((yn , [xn ]), n ∈ N) niz u Γ(G) koji konvergira prema (y, [x]). Kako je
(yn , [xn ]) ∈ Γ(G), imamo G(yn ) = [xn ], odakle je Axn = yn , za svaki n ∈ N. Iz
konvergencije niza po komponentama vidimo da yn → y i [xn ] → [x].Ovo povlači da
k[xn − x]k → 0, odnosno inf {kxn − x − vk : v ∈ Ker A} → 0. Zbog toga postoji
niz (vn , n ∈ N) u Ker A takav da kxn − x − vn k → 0. Odavde zaključujemo da
xn − vn → x. Zbog neprekidnosti operatora A, slijedi A(xn − vn ) → Ax, a kako
je Axn = yn , za svaki n ∈ N, ovo možemo pisati kao yn → Ax. Kako smo prije
zaključili da yn → y, slijedi da je Ax = y. Zato je (y, [x]) = (Ax, [x]) ∈ Γ(G). Time
je pokazano da je graf operatora G zatvoren. Prostori X/Ker A i Y su Banachovi,
pa Teorem 21 povlači da je operator G neprekidan. Zbog toga je njegov inverz Ã
otvoreno preslikavanje. Vrijedi da je A = Ãπ, pa je operator A kao kompozicija
otvorenih preslikavanja, otvoreno preslikavanje. 
Pogledajmo neke direktne posljedice Teorema 19, 20 i 21. Sljedeći korolar je
posljedica Teorema 20 i govori o ekvivalentnosti dviju normi.

Korolar 3. Neka su | · | i k · k dvije norme na vektorskom prostoru X i neka su

(X, | · |) i (X, k · k) Banachovi prostori. Ako postoji konstanta C > 0 takva da je

|x| < Ckxk (x ∈ X), (32)

onda su te dvije norme ekvivalentne, tj. postoji broj c > 0 takav da je

ckxk ≤ |x| ≤ Ckxk (x ∈ X). (33)

Dokaz. Prema (32) jedinični operator

I : X −→ X

je ograničen operator s Banachovog prostora (X, k · k) na Banachov prostor (X, | · |).

Tada Teorem 20 povlači neprekidnost inverznog operatora I −1 s (X, |·|) na (X, k·k),
a to daje egzistenciju broja C1 > 0 takvog da je

kxk = kI −1 xk ≤ C1 |x| (x ∈ X).

1
Odavde slijedi (33) s c = . 
C1
Slijede dva korolara, oba posljedice Teorema 20, koja govore o izomorfizmima
dvaju prostora.

Korolar 4. Ako je Banachov prostor X direktna suma zatvorenih potprostora X1 i

X2 , onda su Banachovi prostori X/X1 i X2 topološki izomorfni.

37
 Dokaz. Restrikcija p kanonskog preslikavanja π : x 7−→ x+X1 na potprostor X2
je linearna bijekcija s X2 na X/X1 i kpk ≤ kπk ≤ 1. Prema Teoremu 20 preslikavanje
p−1 je neprekidno, te su X/X1 i X2 izomorfni.

Korolar 5. Neka je X Banachov prostor i X1 , .., Xn zatvoreni potprostori od X

takvi da je
X = X1 +̇ .. +̇ Xn .
Tada su Banachovi prostori X1 × .. × Xn i X izomorfni. Kažemo da je X direktna
topološka suma prostora X1 , .., Xn .

Dokaz. S
k(x1 , .., xn )k = kx1 k + kx2 k + .. + kxn k
je dana norma na prostoru X1 × .. × Xn . Preslikavanje A : (x1 , ..., xn ) 7−→ x1 + .. + xn
je neprekidna bijekcija s X1 × .. × Xn na X. Prema Teoremu 20, A je izomorfizam
prostora X1 × .. × Xn i X. 
Prije sljedećeg korolara potrebno je definirati projektor. Neka je X direktna
suma prostora X1 i X2 . Tada se svaki vektor x ∈ X može na jedinstven način
zapisati u obliku x = x1 + x2 , x1 ∈ X1 , x2 ∈ X2 . Definirajmo operator P : X −→ X
relacijom P (x) = x1 . Vidimo da je P ∈ L(X), Im P = X1 i Ker P = X2 . Nadalje,

X1 = Im P = {x ∈ X : P x = x}.

Tako definiran linearan operator P zove se projektor prostora X na potprostor X1

duž potprostora X2 .

Korolar 6. Ako su X1 , .., Xn zatvoreni potprostori Banachovog prostora X i ako

je X = X1 +̇ .. +̇ Xn , onda su projektori Pi : X −→ Xi za koje je R(Pi ) = Xi ,
Pi |Xj = 0 za i 6= j (i, j = 1, .., n) neprekidni.

Dokaz. Stavimo P = P2 +..+Pn i dokažimo da je graf G1 projektora P1 zatvoren

skup. Neka (xk , P1 xk ) → (x0 , y0 ). Tada xk → x0 i P1 xk → y0 pa xk = P1 xk + P xk
povlači da niz k 7−→ P xk konvergira nekom vektoru u0 ∈ X2 +̇ .. +̇ Xn . Iz x0 =
y0 + u0 i y0 ∈ X1 , u0 ∈ X2 +̇ .. +̇ Xn slijedi y0 = P1 x0 . Dakle (xk , P1 xk ) → (x0 , P1 x0 ),
što pokazuje da je G1 zatvoren skup. Na isti način dokazuje se zatvorenost grafa
operatora P2 , .., Pn . Prema Teoremu 21, budući da je graf operatora Pt zatvoren, taj
operator je neprekidan. 

38
Literatura

[1] D. Bakić, Normirani prostori, skripta

http://web.math.pmf.unizg.hr/nastava/np/np-predavanja-v2.pdf

[2] N. Bourbaki, Elements of the history of mathematics, Springer, New York, 1998.

[3] H. Brezis, Functional analysis, Sobolev spaces and partial differential equations,
Springer, New York, 2011.

[4] B. Guljaš, Normirani prostori i operatori, skripta

http://web.math.pmf.unizg.hr/∼guljas/skripte/normirani_prostori.pdf

[5] H. Hahn, Uber Folgen linearer Operationen, Monatsh. fur Math. and Phys.,
Volume 32, 1.–88., 1922.

[6] J. D. Halpern and A. Levy, The Boolean prime ideal theorem does not imply
the axiom of choice, Proc. of Symposium Pure Math. of the AMS 13, Part I,
83.–134., 1971.

[7] S. H. Jones, Applications of the Baire category theorem, Real analysis exchange,
Volume 23, 357.–816., 1999.

[8] D. Jukić, Realna analiza, skripta

http://www.mathos.unios.hr/∼jukicd/realna/materijali.html

[9] H. Kraljević, Vektorski prostori, skripta

http://www.mathos.unios.hr/vektorski/skripta.pdf

[10] S. G. Krantz, A Guide to Functional Analysis, Mathematical Association of

America, Washington, 2013.

[11] S. Kurepa, Funkcionalna analiza, Školska knjiga, Zagreb, 1981.

[12] W. A. J. Luxemburg, Two applications of the method of construction by ultra-

powers to analysis, Bull. Am. Math. Soc. 68, 233.–237., 1962.

[13] L. Narici, On the Hahn-Banach theorem, Advanced Courses of Mathematical

Analysis II, 87.–122. World Sci., Hackensack, 2007.

[14] N. Okičić, Funkcionalna analiza, skripta

http://www.pmf.untz.ba/studijski_odsjeci/mat/zaposleni/Nermin Okicic/PMF

39
[15] D. Pincus, Independence of the prime ideal theorem from the Hahn Banach
theorem, Bull. Am. Math. Soc. 78, 766.–770., 1962.

40
Sažetak
U radu su iskazani i dokazani najbitniji teoremi funkcionalne analize. Najprije je
dan kratak povijesni pregled u kojem su navedeni ključni rezultati koji su utjecali
na razvoj funkcionalne analize. Zatim su uvedeni neki osnovni pojmovi koji se ko-
riste u radu. Obrađen je Hahn-Banachov teorem i neke njegove direktne posljedice.
Definirani su neki bitni pojmovi, kao što su rijedak skup, skup prve i skup druge
kategorije, te su zatim dokazani Baireov teorem i rezultati koji se tiču uniformne
ograničenosti. Dokazan je teorem o otvorenom preslikavanju, te je posebno naglašena
razlika između otvorenih i neprekidnih preslikavanja. Navedene su i dvije posljedice
ovog teorema, teorem o zatvorenom grafu i teorem o inverznom operatoru. Posebno
su u ovom poglavlju obrađeni i neki rezultati vezani uz kvocijentne prostore.

41
Title and summary
Fundamental theorems of functional analysis

In this paper fundamental theorems of functional analysis have been stated and
proved. First, a brief history in which a list of the most important results which af-
fected development of functional analysis are given. Furthermore, some elementary
notions used in the paper are introduced. The Hahn-Banach theorem is stated, to-
gether with some of his consequences. Some fundamental notions, such as nowhere
dense set, set of first category and set of second category, are defined and clarified,
after which the Baire theorem and results concerning uniform boundedness prin-
ciple are proved. The open mapping theorem is proved with particular attention
on difference between continuous and open mappings. Two consequences of open
mapping theorem are given: closed graph theorem and Banach inverse mapping
theorem. Some results about quotient spaces are also tackled in this section.

42
Životopis
Rođena sam 26. ožujka 1991. godine u Vukovaru. Godine 1997. upisala sam osnovnu
školu "Borovo" u Borovu, koju sam završila 2005. godine. Nakon toga, upisala sam
Gimnaziju "Vukovar" u Vukovaru, koju sam završila 2009. godine. Iste godine, up-
isala sam se na Odjel za matematiku, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, na
kojem sam 2012. završila Sveučilišni preddiplomski studij matematike. Od 2012.
sam studentica diplomskog studija, smjer Financijska matematika i statistika. Na
drugoj godini diplomskog studija dobila sam nagradu Lions kluba Osijek. Tijekom
studija sudjelovala sam u izvannastavnim aktivnostima u sklopu Odjela i Udruge
matematičara Osijek, kao što su Zimska matematička škola i pripreme učenika sred-
njih škola za natjecanja.

43