Sonja Perica - Alternativna Medicina I Farmacija

UNIVERZITET U SARAJEVU
FARMACEUTSKI FAKULTET SARAJEVO
HISTORIJA FARMACIJE SA ETIKOM
ALTERNATIVNA MEDICINA I FARMACIJA

-seminarski rad-
Mentor: Kandidat:
Prof. Dr. Armin Škrbo Sonja Perica
Sarajevo, juni 2017. Godina

Seminarski rad Alternativna medicina i farmacija
SAŽETAK
U današnje vrijeme se o alternativnoj medicini i njenoj djelotvornosti mnogo raspravlja. U

zadnje vrijeme smo svjedoci pravog buma u primjeni alternativnih metoda liječenja.
Svakodnevno se čita i sluša o prednostima i manama ovih metoda. Savremena farmacija se
temelji isključivo na znanstvenim osnovama ali i na iskustvu, a s druge strane alternativna
medicina na filozofskim zasadama i tradiciji. Ona za razliku od farmacije pokazuje brojne
nedostatke dokaza o djelotvornosti ali i štetnosti i s druge strane samo mali broj ovakvih metoda
je znanstveno potvrđen. Postoji određena spona između ove dvije „grane“ zdravstva. Neki vidovi
alternativnog liječenja i/ili neka ljekovita sredstva sa određenim modifikacijama se danas uveliko
prihvataju kao način liječenja u farmaciji. S druge strane liječenje ljekovitim biljkama kao glavni
vid prapočetaka farmacije danas ima ulogu u alternativnoj medicini.Ljudi se okreću sve više
alternativnoj medicini jer im ona govori sve ono što ljudi zapravo žele čuti. Budući da je placebo
efekat poprilično jak i da neke bolesti dolaze u fazama (pojačavaju se pa stišavaju) mnogi ljudi
bivaju uvjereni da im je tretman pomogao.
Ključne riječi: alternativna medicina, vidovi liječenja, farmacija
2
SADRŽAJ
1. UVOD ................................................................................................................ 5
1.1. Prve sumnje u farmaciju.............................................................................. 6
1.2. Preporod alternativne medicine................................................................... 7
2. CILJEVI RADA ............................................................................................... 8
3. METODOLOGIJA RADA.............................................................................. 9
4. REZULTATI RADA...................................................................................... 10
4.1. Pojam alternativne medicine .................................................................. 10
4.1.1. Opće značajke alternativne medicine ................................................. 10
4.2. Vrste alternativne medicine .................................................................. 11
4.2.1. Terapija solima ................................................................................... 11
4.2.2. Liječenje biljem ................................................................................. 13
4.2.3. Aromaterapija .................................................................................... 15
4.3. Medicinski sistemi .................................................................................. 17
4.3.1. Homeopatija ...................................................................................... 17
4.3.2. Antropozofska medicina .................................................................... 19
4.4. Istočnjačke terapije ................................................................................ 20
4.4.1. Akupunktura ...................................................................................... 21
4.5. Ostali vidovi terapije u alternativnoj medicini .................................... 23
4.5.1. Terapija vježbama i pokretima ........................................................... 23
4.5.2. Terapija plesom .................................................................................. 23
4.5.3. Osjetilne terapije................................................................................. 23
4.5.4. Psihološke terapije .............................................................................. 23
3
4.5.5.Paranormalne terapije ............................................................................24

4.6. Pristup farmacije i alternativne medicine nekim bolestima i
simptomima ........................................................................................................ 24
4.6.1. Bol ...................................................................................................... 24
4.6.2. Ovisnost .............................................................................................. 25
4.6.3. Alergijske bolesti ................................................................................ 25
4.6.4. Bolesti kostiju i mišića ....................................................................... 25
4.7. Primjena alternativne medicine među nekim bolesnicima ................. 26
4.7.1. Hronični bolesnici .............................................................................. 26
4.7.2. Bolesnici sa kancerom ........................................................................ 26
4.7.3. Bolesnici sa psorijazom ...................................................................... 27
4.8. Prednosti alternativne medicine ............................................................. 28
4.9. Nedostatci alternativne medicine ........................................................... 29
5. DISKUSIJA .................................................................................................... 30
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................. 31
7. LITERATURA ............................................................................................... 32
8. POPIS SLIKA................................................................................................. 34
4
1. UVOD
Službena medicina ali i farmacija sve više doživljava krizu povjerenja. Počeci farmacije kao
samostalne profesije javili su se u gradovima Mediterana u kojima se osjećao uticaj Salemske
medicinske škole, najpoznatije škole za obrazovanje ljekara i apotekara u srednjem vijeku.
Početke odvajanja profesije liječenja od profesije pripreme lijekova započeo je kolegij
nastavničkog vijeća Salemske medicinske škole. Godine 1240. pod uticajem stručne i naučne
javnosti iz oblasti medicine i farmacije tog vremena i uticajem Salemske škole, zajedničko stablo
medicine i farmacije se razdvojilo u dvije zasebne grane koje će se dalje razvijati i graditi
samostalno. Historijski gledano, apotekarstvo po prvi put dobija svoj zakonski oblik, a apotekar
u javnom životu zauzima mjesto sa tačno određenim funkcijama i djelokrugom rada. Uporedo sa
s tim formiraju se strukovna udruženja ili esnafi za sve one koji su se bavili liječenjem i izradom
lijekova. To strukovno udruženje apotekara je preteča današnjeg udruženja farmaceuta pod
nazivom Komora Magistara Farmacije Federacije Bosne i Hercegovine. S druge strane prirodna
medicina stara je koliko i ljudski rod, a pisani dokumenti o načinu liječenja datiraju iz vremena
od prije 5.000 godina. Primjerice, drevna kineska i egipatska povijest obiluje zapisima o
prirodnoj medicini – od liječenja biljem do akupunkture, pružajući nam i danas dragocjene
podatke o zdravstvenoj skrbi za čovjeka. Suvremenom čovjeku zagonetno je kako su samouki
ljudi u davnoj prošlosti pronalazili dobre puteve u liječenju i najtežih bolesti, od otklanjanja
bolova do izlječenja, pa čak i do težih hirurških zahvata, ali se mora prikloniti zaključku da je
zdravstvena povijest započela odavno.
5
1.1. Prve sumnje u farmaciju
Prve ozbiljne sumnje su se počele javljati tek početkim šezdesetih godina. Krajem
pedesetih godina prošlog vijeka, svijet je potresla jedna od najvećih tragedija vezanih za
proizvode farmaceutske industrije. Isprva, uzročnik je bio nepoznat, ali danas se zna da je
za rođenje gotovo 10.000 djece sa zakržljalim ekstremitetima, oštećenim stopalima i
Šakama te oštećenim unutrašnjim organima, bila odgovorna supstanca α-N-
ftalimidoglutarimid, poznatija kao talidomid.
Slika 1. Izgled novorođenčeta sa talidomidskom krizom
Priča o talidomidu počinje 1953. god, kada je švajcarska firma Ciba sintetisala ovo
jedinjenje ali ga je ubrzo odbacila, pošto tokom pretkliničkih ispitivanja nije pokazivalo
farmakološko dejstvo na životinje. Naredne godine, farmaceutska kompanija iz Zapadne
Njemačke Hemi Grunental (Chemie Grünenthal), započinje rad na talidomidu, a za
6
sintezu je posebno zadužen farmaceut William Kunz.Istovremeno lijek je došao na

klinička ispitivanja. Pod zaštićenim imenom Contergan®, preparat je 1.
oktobra 1957. god. pušten na tržište, a registrovan je kao "potpuno netoksičan" i "potpuno
bezbjedan lijek", koji se koristi u terapiji insomnije, uznemirenosti i jutarnje mučnine u
ranom stadijumu trudnoće. Pristupačna cijena i mogućnost kupovine bez recepta, u
samom startu su ovaj lijek učinile dostupnim velikom broju ljudi [1]. Dodatna prednost,
bila je terapijska širina talidomida. Naime, ni pojedinačna terapijska doza od 4 g nije
pokazivala toksično dejstvo, nasuprot tada korišćenim sedativima čija je pojedinačna
doza iznosila 50 – 100 mg . Procjenjuje se da ga je u Zapadnoj Njemačkoj redovno
koristilo čak 700 000 ljudi, a roditelji su ga davali i svojoj hiperaktivnoj deci. Talidomidu
je tako pripisan epitet bejbisiter Zapadne Njemačke".[3] Munjevitom uspjehu doprinjela
je činjenica da je lijek registrovan u čak 46 zemalja. Međutim, već 1959. god. ljekari u
Zapadnoj Njemačkoj su se suočili sa naglim porastom broja djece rođene sa anomalijama
udova, duge kosti između ramena i šake ili između kuka i stopala ili nisu postojale ili su
bile nedovoljno razvijene. Osim vidljivih fizičkih anomalija (patrljci umesto razvijenih
ruku i nogu) u novorođenčadi se uočavalo i oštećenje pojedinih unutrašnjih organa. [3]
1.2. Preporod alternativne medicine
Već u šezdesetim godinama se smatralo da staromodni oblici liječenja što su ih

provodili „nadriliječnici“ neće dugo preživjeti. U to doba bilo je još nekoliko pobornika
prirodnog liječenja, tj. travara , no međutim oni nisu bili fakultetski obrazovani ljudi.
Nagovještaj mogućeg preporoda alternativne medicine prije se javio u Evropi nego u
SAD. Razlog tome je što američki zakoni o liječenju što ga obavljaju osobe bez stručne
medicinske spreme su bili rigorozni. Međutim već 1965. godine Dubos spominje „sve
veću popularnost tzv granične medicine“. Nije bitno, tvrdi Dubos, ima li ona terapijsku
vrijednost ili nema , važno je da „njena popularnost upozorava na neuspjeh današnje
biomedicinske nauke u zadovoljavanju velikih potreba čovjeka. [2]
7
2. CILJEVI RADA
Ciljevi seminarskog rada su:
1. Predstaviti načela alternativne medicine

2. Prikazati moguće metode terapije
3. Porediti sa farmaceutskim pristupom
4. Navesti prednosti i mane
5. Poređenje sa farmacijom
8
4.METODOLOGIJA RADA
Seminarski rad na temu „Alternativna medicina i farmacija“, pisan je retrospektivnim i

deskriptivnim metodama. Prilikom izrade ovog seminarskog rada, koristila sam metod analize
dostupne literature. Analiza dostupne literature obuhvatala je stručne knjige, knjige prirodnog
liječenja, članke te ostalu literaturu dostupnu na on-line pretraživačima. Istraživanje teme
seminarskog rada vršeno je u svrhu opisivanja i definisanja raznih metoda alternativne medicine ,
zatim njihovog poređenja sa farmacijom, kao i njihove primjene. Dostupna mi je bila knjiga:
„Alternativna medicina“ autora Brian Inglish i Ruth West grafički zavod Hrvatske ,1986. iz koje
sam dobila dosta informacija o alternativnim metodama liječenja,te podjeli terapija njihovoj
historiji te primjeni alternativne medicine u raznim oboljenjima. Na osnovu navedene, ali i druge
literature koju sam uspjela pronaći, prvenstveno sam se osvrnula na pojam alternativne medicine,
zatim na njene metode, a posebnu pažnju sam posvetila komparaciji sa farmacijom te
prednostima i manama ovog vida liječenja.
9
4.REZULTATI RADA
4.1. Pojam alternativne medicine
Najjednostavnija definicija alternativne medicine jeste da su to upravo svaka terapija ili lijek koji
se u nekoj kulturi ne prihvaćaju i ne pružaju dominantni zdravstveni stav. Često se pod ovim
pojmom u najširem smislu obuhvataju sve terapije i lijekovi koji se uzimaju umjesto
konvencionalnog liječenja ili uz njega.
4.1.1. OPĆE ZNAČAJKE ALTERNATIVNE MEDICINE
1. Holistički princip
Već je Hipokrat, “otac znanstvene medicine”, prije dvadeset i pet stoljeća zastupao tezu da
“najprije treba liječiti dušu, a tek onda tijelo” te da bolesniku treba “ponuditi najprije riječ, a tek
nakon toga i lijek”. Ovaj princip je različito shvaćen od strane raznih ljudi, ali uglavnom liječi i
tijelo i um i duh. Osim toga pacijenti se oslanjaju na neinvazivne, prirodne metode liječenja.
Holistički, cjelovit pristup ljudskom zdravlju jest filozofija koja uzima u obzir cjelinu, a ne samo
pojedine dijelove. Ljudski organizam nije mehanizam složen od dijelova koji djeluju zasebno,
već cjelina koja funkcionira po principu uvjetovanosti uzajamnog i skladnog suživota. Čim zataji
jedan dio ugrožena je čitava cjelina. Suvremena medicina prihvaća spoznaju da se liječi čovjek, a
ne bolest. Stoga se i kod iste bolesti kod različitih ljudi ne postižu istim metodama isti rezultati.
10
2.Duhovnost
Čovjek nije samo fizičko biće. Naše tijelo se sastoji od više razina - psihičke, emocionalne i
duhovne razine, koje isto tako utječu na naše fizičko zdravlje. Alternativna medicina smatra da je
naše fizičko tijelo u potpunosti podčinjeno našem duhovnom ja. Jogiji mogu godinama meditirati
i hraniti se pranom - posebnom vrstom energije - bez ikakvih štetnih posljedica za zdravlje.U
znanstvenim krugovima to itekako izaziva skepticizam - i zaista, kako može proživjeti naše
fizičko tijelo bez njemu potrebnih vitamina i minerala? Danas postoji ogromno mnoštvo primjera
duhovnih iscjeljenja - zato što je duhovna energija toliko jaka i superiorna, da može bez
problema djelovati ne samo na fizičke, nego i psihičke bolesti.
4.2. Vrste alternativne medicine i komparacija sa farmacijom

Do danas su se razvile broje , sada već grane alternativne medicine. Ja ću u ovom seminarskom
radu da se baziram na neke od njih i poredim sa farmaceutskim pristupom tim metodama:
4.2.1 Terapija solima
Ovaj vid terapije temelji se baziranjem na pretpostavci da u našen organizmu često nedostaju soli
i minerali koje treba nadomjestiti , jer je dokazano da nedostatak soli u organizmu dovodi do
raznih blažih ali i težih poremećaja.
HISTORIJA- Potrebu za nadomještanjem soli je prvi predložio njemački liječnik Schussler,

sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nazvavši tu terapiju „biohemijom“. On je bio uvjeren da se
sve bolesti mogu pripisati manjku jednog ili više elemenata koji su bitni za pravilan rad našeg
organizma, te je imenovao 12. osnovnih „tkivnih“soli.
11
Slika 2. Schusslerovih 12 anorganskih soli
POSTUPAK- Terapiju ovim solima propisuju mnogi pobornici prirodnog liječenja. Praktičari će
na temelju pregleda i simptoma pronaći koja tkivna sol ili mineral nedostaju. Aspekt alternativne
medicine jeste da se pri ovakvom pregledu treba uzeti u obzir psihološkio stanje , jer se često
12
događa da se nakon poboljšanja duševnog stanja taj nedostatak ispravlja i organizam se odmah
vraća u prvobitno stanje. Ukoliko je terapija ipak potrebna, tkivne soli će se prepisati u
homeopatskim dozama prema procjeni pacijentovih potreba. [2]
FARMACEUTSKI ASPEKT - Naravno da se i danas uveliko primjenjuje terapija solima budući

da jako često u našem organizmu dolazi do hiper ili hipo stanja nekih soli. Tkivne soli mogu se
kupiti pojedinačno ili kao kombinirani lijekovi ne samo u biljnim apotekama nego se proizvode i
u farmaceutskoj industriji. Kako ove soli nisu opasne te rijetko dovode do nus pojava u farmaciji
danas imamo mnogobrojne vidove ovakvih preparata u vidu suplemenata uz samu prehranu. U
ovom vidu terapije, terapije solima vidimo povezanost alternativne medicine i farmacije.
4.2.2 Liječenje biljem
Pod ovim vidom liječenja podrazumijeva se pripravljanje korjenja , lišća, stabljika i sjemenki za
upotrebu u obliku lijekova ili masti za kožu.
HISTORIJA- Danas na osnovu mnogobrojnih istraživanja i naučnih saznanja znamo koje biljke
su otrovne a koje ne. Naši preci su nagonski znali da razlikuju otrovne od neotrovnih biljaka. U
onom momentu kad je nagon izgubio moć, tada na snagu stupa pamćenje. Plemenski travari su
svoja saznanja prenosili iz generacije na generaciju . Nakon saznanja da su biljke ljekovite ,
kasnije se radilo sa biljnim ekstraktima , te se ovdje uveliko razvija farmacija.
13
RAZVOJ SINTETSKIH LIJEKOVA
Početkom XIX stoljeća izoliran je iz soka bijelog maka morfij koji je istisnuo travarski lijek
laudanum, tinkturu opijuma u alkoholu. Još kasnije pojavio se heroin i kokain, koji se u početku
koristio za ublažavanje bolova, a dobiva se iz biljke koka. Tokom vremena stigli su i sintetski
lijekovi; bile su to imitacije biljnih lijekova , ali se tvrdilo da su oni isto toliko djelotvorni, a uz
to i mnogo pouzdaniji. [2]
POSTUPAK- Postoje školovani travari koji pregledavaju pacijente , uzimaju anamnezu i

pridržavaju se uobičajnih postupaka prije propisivanja lijekova. Međutim, većina ljudi uzima
biljne lijekove na savjet prijatelja ili na osnovi pročitanih članaka i knjiga. To nema nikakve veze
sa travarstvom u pravom smislu te riječi. U svakom slučaju je potrebno razlikovati stručnog
travara od osobe koja samo prodaje ljekovite biljke. [2]
Slika 3. Pripremanje biljnih lijekova u biljnim apotekama
FARMACEUTSKI ASPEKT- Biljni lijek jest lijek koji kao djelatne tvari sadrži isključivo jednu ili
više tvari biljnog porijekla ili jedan ili više biljnih pripravaka, ili jednu ili više biljnih tvari u
14
kombinaciji s jednim ili više biljnih pripravaka. To je lijek u punom smislu te riječi, što znači da
obnavlja, ispravlja ili prilagođava fiziološke funkcije tako što djeluje farmakološki, imunološki
ili metabolički u tačno definiranoj terapijskoj dozi i po tačno definiranom intervalu primjene.
Dakle služi za prevenciju ili liječenje bolesti. Da bi dobio odobrenje, biljni lijek prolazi ocjenu o
pridržavanju strogih pravila za stavljenje u promet. To se između ostalog odnosi na: dobre
proizvođačke prakse (eng. Good Manufacturing Practice-GMP), ocjenu kontrole kvalitete
sirovina i gotovog proizvoda, ocjenu djelotvornosti i neškodljivosti gotovog proizvoda, a također
se moraju prijavljivati i sve promjene u proizvodnom procesu što se također ocjenjuje i odobrava
ukoliko je kvaliteta, sigurnost i djelotvornost ostala ista ili poboljšana. Kako bi se osigurala
kvaliteta lijeka, lijekovi (pa tako i biljni lijekovi) se strogo kontroliraju prilikom puštanja serije u
promet, a vrši se i kontrola lijekova koji su u prometu, te se procjenjuje omjer rizika i koristi na
temelju prijavljenih nuspojava. U ovome se ogleda razlika između farmacije i alternativne
medicine.
4.2.3 Aromaterapija
Aromaterapija je najpopularnije područje u alternativnoj medicini. To je vrsta liječenja i

očuvanja zdravlja korištenjem eteričnih ulja i drugih aromatičnih sastojaka biljaka. Svrha
aromaterapije jeste postizanje cjelokupnog povoljnog učinka na čovječije tijelo, um i duh.
Smatra se da ovaj vid terapije ne samo da liječi simptome nego djeluje na opću dobrobit
organizma, dok eterična ulja pomažu pacijentu u samoozdravljenju.
HISTORIJA- Eterična ulja su se spominjala u svim drevnim civilizacijama. Aromaterapija je u

nešto drugačijem izdanju prisutna još od davnina. Egipćani su eterična ulja (cimeta, sandalovine,
muškatnog oraščića, klinčića...) koristili pri balzamiranju mumija, Grci su njima dezinficirali u
vrijeme epidemija, a Rimljani koristili njihov miris za ublažavanje psihičkih i fizičkih poteškoća.
15
Hipokrat je eterična ulja koristio u zdravstvene svrhe, za olakšavanje posljedica opeklina i brže
cijeljenje rana. Postoje pisani dokazi o ranim primjenama eteričnih ulja i u Indiji i Kini.Pojam
aromaterapija uveo je francuski hemičar René Maurice Gatefossé. Njemu je u laboratorijskoj
nezgodi izgorjela ruka, čije posljedice je nastojao ublažiti uranjajući ruku u najbližu hladnu
tekućinu. Sasvim slučajno je to bilo eterično ulje lavande.
POSTUPAK- Eterična ulja se najčešće koriste u masaži. Pacijentu se koristi i ulje koje prodire kroz
kožu i pare koje on inhalira. Ulja se mogu prirediti u kremama (obično u kozmetičke svrhe),
mastima, losionima, pa i u napitcima mada dosta rijetko. Eterična ulja za aromaterapiju se dobivaju
ekstrakcijom iz mnogobrojnih ljekovitih biljaka, začinskih trava, cvijeća, drva i smole. Ulja su vrlo
koncentrirana i moraju se držati u tamnim bocama radi zaštite od svjetla. [2]
Slika 4. Korištenje eteričnog ulja za inhalaciju
FARMACEUTSKI ASPEKT- Eterična ulja su proizvodi biljnog porijekla veoma jakog mirisa. U
njihovom sastavu su prisutna mnoga organska jedinjenja: alkoholi, aldehidi, ketoni, različite
masne kiseline. Ipak, za svojstva koja ova ulja imaju odgovorni su terpenoidi. Danas je njihova
primjena veoma široka, koriste se u medicini, kozmetologiji, industriji parfema... Danas u
apotekama postoji širok spektar eteričnih ulja : Etersko ulje morača koristi se u liječenju
respiratornih infekcija, kao ekspektorans (sredstvo za iskašljavanje) ali kao stomahik i
16
karminativ (za poboljšanje probave). Etersko ulje timijana koristi se kao spazmolitik i
ekspektorans (olakšava izlučivanje sekreta i iskašljavanje), a ima i antimikrobno djelovanje. Ulje
mente koristi se kao spazmolitik, tj. opušta glatke mišiće, ima i antimikrobno djelovanje.
Utrljavanjrm u kožu postiže se efekat hlađenja. Etersko ulje lavande deluje sedativno, koristi se
kod umora i nesanice, kao i za smanjenje gasova i nadutosti u stomaku…
4.3. Medicinski sistemi
Postoje 2 medicinska sistema a to su : Homeopatija, koja se temelji na principima Samuela

Hahnemanna, i antropozofska medicina , koja se temelji na učenjima Rudolfa Steinera.
4.3.1. Homeopatija
Homeopatija nastoji stimulirati kod bolesne osobe vlastiti prirodni kapacitet samoizlječenja.
Homeopatski proizvodi djeluju tako da pomažu u samoodbrani organizma. Homeopatija shvaća
bolest kao posljedicu poremećaja u samom tijelu, budući da tijelo posjeduje odbranu koju
homeopatski pripravci mogu stimulirati. Klasična homeopatija uzima u obzir emocionalna,
fizička i mentalna svojstva pojedinca, te na osnovu potpune slike odlučuje koji pripravak
odabrati. Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim pripravcima s
obzirom na homeopatsku farmakopeju. [4]
HISTORIJA- Samuel Hahnemann je u toku istraživanja počeo je iskušavati učinak nekih lijekova
koji su se u to doba često upotrebljavali, ali je njima eksperimentirao da bi ustanovio kako će na
17
njega djelovati kad nije bolestan. On je uzevši dozu kore kininovca dobio groznicu, zapravo,
simptome koje bi očekivao da je dobio napad malarije. Hahnemann je na osnovu svog iskustva
zaključio da simptomi malarije nisu simptomi bolesti, nego simptomi otpora što ga tijelo pruža
bolesti, i počeo se pitati da li to vrijedi i za druge bolesti. Istraživanjem je zaključio da je ta
pretpostavka tačna. Lijek koji je izazvao određene simptome u zdravom čovjeku bio je lijek
izbora u liječenju tih simptoma kod bolesnika. [2]
POSTUPAK- Posjeta homeopati u biti je veoma slična samoj posjeti liječniku, razlika je u tome
što je određivanje anamneze opširnije, i fokus je više na samom pacijentu kao pojedincu a ne na
njegovoj bolesti. Dijagnoza se u ovom slučaju postavlja na osnovu onoga što homeopata vidi,
osjeća i čuje.
Slika 5. Osnovni homeopatski pripravci
FARMACEUTSKI ASPEKT- Homeopatski lijekovi isključivo su prirodnog porijekla. Najveći

broj lijekova dobiven je iz mineralnog, biljnog, a potom i životinjskog svijeta. Najčešće su u
obliku sitnih globula koje se stavljaju pod jezik, a liječe već 200 godina. Među biljkama su one
od opće poznatih (ciklama), preko poznatih medicinskih biljaka (arnika, kamilica) sve do
otrovnih (velebilje). Životinjski svijet osigurava čitav spektar homeopatskih supstanci: insekti
18
(pčela, španjolska buba), morske životinje (morska spužva, sipa) i raznovrsni reptili (zmije).
Važno je znati da se lijekovi proizvode po strogo određenim kriterijima koji su kao zakonski i
stručni propisi opisani u homeopatskim farmakopejama. To i jesu zahtjevi farmaceutske
kompanije. U tom pogledu su homeopatski lijekovi, po kvaliteti i strogosti kontrole proizvodnje,
posve izjednačeni s lijekovima u klasičnoj medicine i farmaciji.
4.3.2. Antropozofska medicina
Ovaj vid ne predstavlja terapiju u užem smislu, više se odnosi na alternativni stav prema zdravlju
i bolesti.
HISTORIJA- Steinerovi su kršćanski nazori u početku bili bliski teozofskim shvaćanjima. Kada
se teozofija pojavila, prije više od jednog stoljeća, njezini su sljedbenici prihvatili istočnjačku
tradiciju poznatu pod imenom Prana (ili životna energija) kao osnovu dobrog zdravlja. Oni su
vjerovali da je osnovni cilj medicine osloboditi duh i tijelo od svega što ometa tok te energije.
Teozofi i antropozofija nisu odbacili načela službene medicine, ali su umjesto oslanjanja na
lijekove zagovarali druge oblike liječenja, smatrajući da liječnici moraju poticati pacijente da
analiziraju način života kako bi otkrili uzrok zašto su se razboljeli. Svako je liječenje
samoliječenje, savjetovali su. Štoviše, pacijent mora spoznati da je život kojim sada živi samo
jedan od njegovih života. Njegovo je zdravlje u vezi s onim što je prenio iz prošlih života, kao i s
onim što radi sa sadašnjim životima (princip karme). Međutim, taj se teret iz prošlosti ne smije
smatrati nečime na što se u sadašnjosti ne može utjecati. Pacijent bi trebao maksimalno iskoristiti
život imajući u vidu krajnji cilj – nirvanu ili spasenje, što je ujedno i jamstvo dobrog zdravlja. [2]
19
POSTUPAK- Praktičari antropozofske medicine služe se raznovrsnim metodama. Tako

naprimjer, antropozofski liječnici primjenjuju i neke lijekove alopatske medicine, premda češće
propisuju homeopatske i biljne lijekove ili specijalno priređena antropozofska sredstva.
Terapeuti školovani po Steinerovim metodama primjenjuju i ljekovitu euritmiju (sistem kojim se
potiče izražavanje samoga sebe kroz glazbu) kao i specijalnu masažu, hipnoterapiju, terapiju
pomoću likovne umjetnosti, terapiju zvukom i govornu terapiju. [2]
FARMACEUTSKI ASPEKT- Kao lijekovi u obzir dolaze biljke kod kojih se nervni, senzorni i
ritmički sistem nalaze u neravnoteži. Uzimaju se u obzir četiri stanja tvari: kruto, tečno , zračno i
toplo. Važnu ulogu pri izboru prave ljekovite biljke imaju i godišnja doba, mjesečeva mijena itd.
Postupak proizvodnje antropozofskih lijekova od velike je važnosti. Čak postoje i posebna
farmaceutska poduzeća.
4.4. Istočnjačke terapije
U ovu skupinu se ubrajaju razne terapije koje se temelje na osnovnoj zamisli da se energija što je
prenosi životna sila raspoređuje u tijelu sistemom nevidljivih kanala ili meridijana.
TEORIJA O YINU I YANGU
Jin i jang koncept je prvi put osmišljen kroz pažljivo posmatranje sila prirode. Taoisti koji su
razvili sistem tradicionalne kineske medicine posmatrali su univerzum kao jedinstveno polje koje
se stalno kreće i menja dok istovremeno održava svoje jedinstvo. Tradicionalna kineska medicina
primenjuje ovu drevnu teoriju jina i janga u kliničkoj praksi, u slučaju nedostatka jina u
bubrezima, terapeutski princip je jačanje jina i smirivanje hiperaktivnog janga.Ovo se postiže
klasničnom formulom poznatom pod nazivom “Rehmannia Teapills” koja sadrži tri biljke koje
neguju jin bubrega i tri biljke koje čiste toplotu koja nastaje zbog nedostatka jin funkcija koje
20
daju hladnoću i vlagu.Kod nedostatka janga u bubrezima, koriste se slične biljke za negu
bubrega, uz dodatak metaboličkih stimulansa koji greju telo poput kore cimeta.Pošto svi organi
imaju slične jin i jang aspekte, moguće je nadzirati i prilagođavati nivoe jina i janga za sve
delove tela, čime se održava visok nivo vitalnosti i sprečava bolest.Ovo se postiže ne samo
upotrebom biljaka, već i promenama u ishrani i stilu življenja. Drevna opažanja taoista na ovaj
način imaju praktične primene u našoj potrazi za zdravljem i blagostanjem.
4.4.1. Akupunktura
Izraz “akupunktura” potiče iz lat.riječi acus-igla i pungere-bosti, bockati. To je metoda u kojoj se

igle ubadaju u određene tačke na koži radi uspostavljanja ravnoteže energije chi koja je bitna za
dobro zdravlje.
HISTORIJA- U Kini se akupunktura upotrebljava već hiljadama godina, a postoje i medicinske

knjige o ovom vidu terapije koje potiču iz VI stoljeća prije nove ere. Akupunktura je u Evropu
dospjela tek u XVII stoljeću , kada su se iz Kine vratili misionari sa informacijama o tom vidu
liječenja. Izraz “akupunktura” na Zapadu se upotrebljavao za metodu koja je sličnog porijekla
ali se izrazito razlikovala od kineske. S vremenom se Evropa bolje upoznala sa akupunkturom
kineskog tipa i spoznala da je riječ o monogo složenom vidu liječenja.
POSTUPAK- Akupunkturist najprije obraća pažnju na boju i izgled kože, na bistrinu ili mutnoću
očiju, da li pacijent diše duboko i pravilno, kako hoda, sjedi ili stoji te prati njegove kretnje i
boju glasa.Na taj način se dobije potpuna slika o pacijentu,a time I osnovu za dijagnozu. Poslije
uzimanja anamneze obično slijedi fizikalni pregled koji može biti duži ili kraći u zavisnosti
koliko je akupunkturist otkrio.posebna pažnja se poklanja izgledu jezika I mjerenju pulsa.
21
ZABADANJE IGALA – Prema položaju odabrane tačke igle se mogu zabadati okomito, koso ili
gotovo vodoravno. Mogu se zabadati tako da prodiru kroz kožu ili do dubine od nekoliko
centimetara pa i više. Akupunkturist će tada “sakupiti energiju” okretanjem igle. Igle će ostati u
koži u zavisnosti o njihovom učinku. To se utvrđuje prema pacijentovim pulsevima. Liječenje
obično traje oko 20 min do jednog sata. [2]
Slika 6. Primjena akupunkture na pacijentu
FARMACEUTSKI ASPEKT- U vrijeme kada je zaživjela akupunktura sve grane zdravstvene

nauke bili su skeptici. U biti njihov stav je bio više podrugljiv nego neprijateljski. Kanali i
meridijani se znanstvenim ispitivanjima nisu mogli naći. Budući da akupunktura nije niti
zakonski određena farmacija je još uvijek smatra neprihvatljivom metodom.
22
4.5. Ostali vidovi terapija u alternativnoj medicini
Postoje još brojne metode koje se koriste u alternativnoj medicini:
4.5.1. Terapija vježbama i pokretima
JOGA- predstavlja cijeli spektar disciplina s naglaskom na vježbama s jedne strane i meditaciji
s druge strane.
AIKIDO- je borilačka vještina iz Japana, predstavlja oblik fiktivnog mačevanja ili hrvanja, pri
čemu je cilj korištenje snage za samoodbranu.
4.5.2. Terapija plesom
Ovaj vid terapije pomaže u otkrivanju vlastitog ritma i pronalaženju načina izražavanja kroz ples.
Vježbe obično traju dva i pol sata a održavaju se jednom sedmično.
4.5.3. Osjetilne terapije
Terapija bojama- brojni eksperimenti su dokazali da određene boje smiruju ili stimuliraju.
Likovna terapija- pomaže pacijentima da se izraze na način koji im je možda lakši od

verbalnog.
Terapija glazbom- može se podijeliti na liječenje koje se temelji na regovanju na muziku i

na liječenje kod kojeg se pacijenta uči da sam stvara muziku.
4.5.4. Psihološke terapije

Psihoterapije- obuhvaća svaku terapiju koja se radi postizanja rezultata oslanja na
sposobnost ljudkog uma da sredi tjelesne, ali i duševne i emocionalne probleme i time poboljša
zdravlje i otkloni simptome.
23
Hipnoterapija- predstavlja psihoterapiju s primjenom hipnoze kao sredstva.
4.5.5. Paranormalne terapije- obuhvataju postojanje parapsihičkih pojava ili

nadnaravnih sila. Pojam „nadnaravan“ obično označava postojanje bića koje može djelomice ili
potpuno modificirati zakone prirode. S druge strane „parapsihičke pojave“ odnose se na
neobjašnjene sile i smatraju se prirodnima.
Egzorcizam- predstavlja liječenje onih pacijenata za koje se pretpostavlja da su opsjednuti

đavolom.
Spiritualističko iscjeljivanje- ovi praktičari smatraju da njihova moć dolazi od Boga,

posredstvom duha.
Terapija doživljavanjem prošlih života- temelji se na pretpostavci da neki poremećaji nastaju

zato što su se prošli životi sakrili u čovjekovoj podsvijesti.
4.6. Pristup farmacije i alternativne medicine nekim bolestima i simptomima
4.6.1. Bol
Bol najčešće predstavlja simptom neke bolesti. Postoje dva tipa bolova koji su najviše prisutni:
glavobolja i zubobolja.
Farmacija- Danas postoji jako mnogo lijekova u liječenju raznih bolova. Najširu primjenu danas
imaju analgetici. U prošlosti su se među odraslim pacijentima koristili opijati, ponajprije heroin
jer se smatralo da stvara ovisnost.
Alternativna medicina- Obuhvata brojne metode: Hipnoza- može ne samo da ukloni bol nego i
suzbiti osjećanje bola nekoliko sati. Akupunktura- zabadanjem igala u razne kanale i meridijane
suzbija bol. Travarstvo i homeopatija- najčešće se koristi u liječenju migrenske glavobolje. [2]
24
4.6.2. Ovisnost
Najčešći vidovi ovisnosti danas jesu od alkohola ili pak od nekih droga, što predstavljaju teže
slučajeve. Pod lakšim ovisnostima smatraju se npr: ovisnost o šećeru ili soli.
Farmacija- Kratkotrajna primjena: Predoziranje se obično liječi antagonistom opijata

naloksonom jer on ne uzrokuje depresiju disanja. Dugotrajna primjena: Zamjena metadonom je
omiljena metoda ustezanja od opijata u jače ovisnih bolesnika zbog njegova dugog poluživota i
slabije sedacije i euforije. To su najviše korištene metode u farmaciji.
Alternativna medicina- Zagovornici prirodne terapije smatra da ovisnos treba liječiti uzimajući u
obzir potrebe pojedinaca.Ovisnost se uglavnom liječi akupunkturom, te hipnoterapijom.
Hipnoterapijom se pacijentu sugerira da će želja za drogom ili pušenjem nestati. Postupak se
ponavlja sve dok pacijenti ne uvide da se sami mogu boriti protiv ovisnosti.[2]
4.6.3. Alergijske bolesti
Alergija podrazumijeva nepravilno funkcionisanje imunog sistema.
Farmacija- Koriste se razni lijekovi iz grupe antihistaminika (Pojam antihistaminik se odnosi na

antagoniste H1 receptora, koji su uključeni u različite inflamatorne i alergijske mehanizme.)
Alternativna medicina- Metode koje se koriste kao vid liječenja alergija jesu : Tehnika
relaksacije, te liječenje dodirom- specijalne metode za uspostavljanje mišićne ravnoteže. [2]
4.6.4. Bolesti kostiju i mišića
Pod tim bolestima se podrazumijeva reumatoidni artritis, bolovi u leđima i dr.
Farmacija- Za liječenje reumatoidnog artritisa kao prvi lijek se koristio kortizon. Kasnije su u
upotrebi kortikosteroidi te mnogi drugi lijekovi. Glavni nedostatci su neželjene nuspojave.
25
Alternativna medicina- Za liječenje ovih bolesti najveći broj metoda se koristi,a neke od njih su:
travarstvo, akupunktura , vježbe pokretima, psihološke te paranormalne terapije. [2]
4.7. Primjena alternativne medicine među nekim bolesnicima
4.7.1. Hronični bolesnici

Hronične bolesti ne mogu se potpuno izliječiti i uzrokuju akutne i hronične komplikacije koje
ugrožavaju život, stoga osobe s hroničnim bolestima često traže pomoć od izvora koji nisu
konvencionalni. Najčešće korištene CAM metode uključuju biiljnu terapiju žarom i terapiju
biljnim lijekovima i biljem kao što su češnjak, žamor , čini se da se biljni čajevi često koriste za
liječenje. Provedena je studija u Turskoj, pacijenti su bili odrasli, stariji od 21 godine koji su u
proteklih godinu dana tretiran zbog neke hronične bolesti. Najčešće su to bile hronična
opstruktivna bolest, hipertenzija, diabetes melitus, migrena, reumatoidni artritis ... Odabranim
pacijentima su predložene alternativne metode liječenja i istraživanje je počelo.Ova studija je
otkrila visok postotak pacijenata koji koriste CAM , postoje varijable kao što su spol , bračno
stanje , obrazovanje . Dokazano je da pacijenti koji su koristili alternativnu medicinu, najčešće
biljne lijekove su smanjili simptome hronične bolesti. Nalazi u ovoj studiji mogu se koristiti u
poboljšanju svijesti zdravlja. [5]
4.7.2. Bolesnici sa karcinomom
U posljednje vrijeme sve više pacijenata kod kojih je otkriven karcinom poseže za nekim vidom
alternativne terapije. U ovoj studiji su provedena istraživanja. Novi dijagnosticirani pacijenti s
rakom koji su primali kemoterapiju ili terapiju zračenjem bili su angažirani da izvrše CAM
istraživanje unutar 2 sedmice nakon prestanka liječenja. Pacijenti su upitani koje CAM metode
26
su koristili i jesu li ili nisu raspravljali sa svojim onkologom. Najčešće korišteni oblici CAM-a
bili su molitva, opuštanje i vježbanje. Korisnici CAM-a uglavnom su bile žene kemoterapijske
bolesnice s najmanje srednjoškolskim obrazovanjem. Od pacijenata koji su koristili CAM, 57%
je raspravljalo o upotrebi barem jedne od ovih terapija. Najčešće CAM metode o kojima se
govorilo su bile dijete, masaža i biljna medicina. [6]
4.7.3. Bolesnici sa psorijazom
Poznato je da alternativne terapije koriste i dermatološki pacijente. Ova studija istražuje upotrebu
alternativnih medicinskih postupaka za psorijazu i sociodemografske varijable, konvencionalni
medicinski tretman i ozbiljnost bolesti psorijaze. Studijska populacija činila je 578 sveučilišnih
dermatoloških klinika s psorijazom, a podaci su analizirani s 317 (55%) ispitanika. Većina našeg
uzorka bile su žene (57%). Ozbiljnost psorijaze mjerena je pomoću validiranog područja
samorazredne psorijaze i indeksa ozbiljnosti. Alternativna medicina koristila je 62 posto
ispitanika. Isključujući sunčevu svjetlost i neobjavljenu sunčanu opremu, 51 posto je koristilo
jedan ili više preostalih alternativnih terapeutskih metoda. Ozbiljnost psorijaze bila je gora u
onima koji su pokušali biljne lijekove, vitaminsku terapiju i dijetalnu manipulaciju. Od 113
(36%) osoba koje su koristile neprescriptičnu opremu za sunčanje za njihovu psorijazu, 68% je
smatralo da je ova metoda učinkovita. Otkrili smo da su alternativne medicinske terapije bile
široko korištene od strane subjekata koji su sudjelovali u ovoj studiji. Liječnici moraju i dalje biti
svjesni nealopatskih lijekova koje koriste njihovi pacijenti kako bi otkrili korisne informacije o
budućim terapijama i pratili štetne učinke. [7]
27
4.8. Prednosti alternativne medicine
Širok spektar- Alternativna medicina pokazuje širok spektar ljekovitih filozofija, pristupa i
terapija. Zahvaljujući tome svako bi mogao pronaći neki vid liječenja za sebe.
Cjeloviti tretmani- Alternativna medicina pregledava bolest kao poseban entitet od osobe koja ga
nosi. Ključna razlika između tradicionalne i alternativne medicine jest da većina oblika
alternativne medicine naglašava skrb cijelog tijela. Praktičari alternativne medicine ne bave se
samo fizičkim tijelom, nego i pacijentovim emocionalnim i duhovnim zdravljem.
Mjesto izvođenja terapije- Mnoge alternativne metode liječenja se mogu prakticirati kod kuće, te
je trošak terapije jako nizak.
Fokus na prevenciju- Dok tradicionalna medicina nastoji intervenirati nakon što je bolest
prisutna, mnoge vrste alternativnih lijekova potiču pacijente da imaju "dobro posjete", tretmane
koji su usredotočeni na sprečavanje bolesti prije nego što se dogodi, osim što se brinu za bolesne.
Osobna pažnja- Zbog naglaska na brizi cijelog tijela, praktičari alternativne medicine često nude
pacijentima veliku ličnu pažnju. Tradicionalni liječnici mogu biti privezani za vrijeme i pod
pritiskom osiguravajućih društava i upakiranim čekaonicama. Stručnjaci alternativne medicine
zbog različitih filozofija i struktura naknada, obično stavljaju veći naglasak na pozornost na
jedan na jedan.
Nema štetnih nuspojava- Farmaceutski lijekovi često uzrokuju nuspojave kod pacijenata koje ih
uzimaju za razliku od herbalnih, prirodnih lijekova gdje su te nuspojave svedene na minimum.
28
4.9. Nedostatci alternativne medicine
Ograničeno znanstveno istraživanje- Kao odgovor na povećanu potražnju potrošača, financiranje

istraživačkih studija o alternativnoj medicini raste. Poređenjem s tradicionalnim medicinskim
metodama dokazi su i dalje ograničeni.
Potencijalno opasne interakcije- Čak i u slučajevima kada proizvod ne sadrži umjetne tvari ili
neke sintetske dodatke, određeni prirodni proizvodi imaju vlastite nuspojave.
Nepravilna upotreba biljnih lijekova -može stvoriti niz problema najčešće za starije osobe koje
mogu imati različite odgovore na ove proizvode u usporedbi s mlađim odraslim osobama.
Placebo efekat- Placebo efekat predstavlja komponentu liječenja, ali on još uvek nije potpuno
jasan. Može se smatrati da se ljudi osjećaju bolje nakon nekog od tretmana koje pruža
alternativna medicina samo zato jer se to i očekuje.
„Prirodni preparati“- Većina ljudi smatra da sve što je prirodno znači zdravo i sigurno, ali to
nije tačno. Priroda je puna toksičnih gljiva, virusa i otrovnih materija. Problem je u tome što ljudi
koji ulaze u sijvet alternativne medicine nemaju nikakvu zaštitu.
Alternativna medicina danas- U današnje vrijeme cilj alternativne medicine nije više samo
usredsređen na pomoć pacijentu. Danas je sve više praktičara čiji je cilj isključivo samokorist, tj
novac.
29
5. DISKUSIJA
Svi lijekovi i terapije koje ne pružaju odgovarajući zdravstveni stav, te većinom nisu zakonski
potvrđeni predstavljaju metode alternativne medicine. Glavna vodilja u ovom vidu „liječenja“
jeste holistički pristup koji se bazira na tzv teoriji da najprije treba liječiti dušu a tek onda i tijelo.
Dakle podrazumijeva liječenje tijela, uma i duha. Farmacija donekle ovakav princip i prihvata tj.
da se liječi čovjek a ne bolest, budući da različiti ljudi različito prihvataju istu terapiju. Do danas
je poznat veliki broj različitih metoda alternativne medicine. Neke od njih su donekle i
prihvaćene od strane farmacije, no međutim većina nije znanstveno potvrđena pa su farmaceuti i
ljekari skeptični po tom pitanju. Često korištene metode alternativne medicine jesu: terapija
solima, aromaterapija i terapija ljekovitim biljem. Ovakvi vidovi terapije, ali u modificiranijem
obliku se koriste i u farmaciji , kao prirodni vid liječenja. Postoje i druge metode alternativne
medicine koji nisu znanstveno dokazani, te isti nisu našli primjenu u medicini i farmaciji, a to su:
terapija vježbama, plesom, osjetilna terapija , paranormalna, psihološka i brojne druge. Bez
obzira bila prihvaćena ili ne danas mnogi teški bolesnici najčešće posežu za nekim metodama
alternative medicine, težeći tako da smanje boli ili pak da produže život. Postoje brojni naučni
radovi ili studije koje su se bazirale na korištenju alternativne medicine kod npr. hroničnih
bolesnika, bolesnika sa karcinomom, psorijazom i mnogim drugim bolestima. Bilo kako bilo, u
posljednje vrijeme se sve više pacijenata okreće ovom vidu liječenja i kod njih imamo jak
placebo efekat, te time i pozitivan ishod ovih metoda liječenja .
30
6. ZAKLJUČAK
Iako alternativna medicina sve više i više napreduje, te se otkrivaju brojne metode, smatram da
nikada neće moći zamijeniti klasičnu medicinu i farmaciju. Razlog tome što je farmacija toliko
razvijena, koristi brojne vidove liječenja i napreduje u smislu otkrivanja novijih lijekova i
smanjenja postojećih nuspojava. Alternativne terapije nisu naučno istražene niti je dokazana
njihova djelotvornost, te ove metode mogu da prakticiraju neškolovani ljudi. Takvi praktičari ne
znaju kako bi određena metoda mogla da djeluje na pacijenta, a s druge strane farmaceuti su jako
upoznati sa cijelokupnim organizmom čovjeka te što je najbitnije svi lijekovi su već testirani
prije nego što dođu u dodir sa pacijentom. Budući da je farmacija umnogome ispred
alternativnog vida liječenje , alternativna medicina će trebati još da se dokazuje kako bi našla još
veću primjenu u medicinskom smislu. U današnje vrijeme mnogi, a naročito teški bolesnici traže
spas u alternativnim metodama liječenja, stoga ne bi bilo loše da se ostvari suradnja između
farmacije i nekih od ovih metoda zarad dobrobiti pacijenta. Cilj farmaceuta jeste pomoć
pacijentu , te neke od ovih metoda, poput placebo efekta, trebalo bi se koristiti. Završavam sa
mislima S.Letice: „ Tolerantna suradnja laičke i profesionalne, te znanstvene i alternativne
medicine- to je budućnost svake moderne medicine.“
31
6. LITERATURA
1. James H. Kim and Anthony R. Scialli Thalidomide: The Tragedy of Birth Defects and the
Effective Treatment of Disease., [On line]. 2012., (4) Dostupno na URL:
https://www.gvsu.edu/cms4/asset/F51281F0-00AF-E25A-
5BF632E8D4A243C7/thalidomide._kim_scialli.pdf ( posljednji pristup 06.06.2017.)
2. Brian Inglish i Ruth West., Alternativna medicina, Grafički zavod Hrvatske OOUR
Izdavačka djelatnost Zagreb, Preobraženska 4,1986
3. Daemmrich A.A. Tale of two experts: Thalidomide and Political Engagement in the
United States and West Germany., [On line]. Soc Hist Med (2002) 15 (1): 137-158
Dostupno na URL : https://academic.oup.com/shm/article-abstract/15/1/137/1733525/A-
Tale-of-Two-Experts-Thalidomide-and-Political (posljednji pristup 06.06.2017.)
4. Klaus Bielau., Homeopatija i metodika, samozal. A. Škof: samozal. L. Piber, Lovre

Klemenčića 5, Ljubljana, 1994
5. Mukadder Mollaoğlu and Alkar Aciyurt., Use of complementary and alternative medicine
among patients with chronic diseases., [On line]. 2013;52:181-188 Dostupno na URL:
file:///C:/Documents%20and%20Settings/KorisniK/My%20Documents/Downloads/06_
Molaoglu.pdf (posljednji pristup 06.06.2017.)
6. Jenifer S. Yates, Karen M. Mustian, Garry R. Morrow, Leslie J. Gillies, Devi

Padmanaban, James N. Atkins, Brian Issel, Jeffery J. Kirshner i Lauren K. Coleman:
Prevalence of complementary and alternative medicine use in cancer patients during
treatment., [On line]. Oktober 2005, Volume 13, pp 806-811 Dostupno na URL:
https://link.springer.com/article/10.1007/s00520-004-0770-7 (posljednji pristup
06.06.2017.)
32
7. Fleisher AB Jr., Feldman SR, Rapp SR, Reboussin DM, Exum ML and Clark AR :
Alternative therapies commonly used within a population of patients with psoriasis. [On
line]. [01 Sep 1996, 58 (3): 216-220]. Dostupno na URL:
http://europepmc.org/abstract/med/8886537 (posljednji pristup 06.06.2017. )
33
8. POPIS SLIKA
Slika 1. Izgled novorođenčeta sa talidomidskom krizom. Dostupno na URL :
https://www.google.ba/search?q=talidomidska+katastrofa&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved
=0ahUKEwifyemblabUAhUmEpoKHaJxCz0Q_AUIBigB&biw=1024&bih=677#imgrc=zy7_mb
xR0DJd1M:
Slika 2. Schusslerovih 12 anorganskih soli. Dostupna u knjizi :
Brian Inglish i Ruth West., Alternativna medicina, Grafički zavod Hrvatske OOUR Izdavačka
djelatnost Zagreb, Preobraženska 4,1986
Slika 3. Pripremanje biljnih lijekova u biljnim apotekama. Dostupna u knjizi :
Brian Inglish i Ruth West., Alternativna medicina, Grafički zavod Hrvatske OOUR Izdavačka
djelatnost Zagreb, Preobraženska 4,1986
Slika 4. Korištenje eteričnog ulja za inhalaciju. Dostupno na URL:

https://www.google.ba/search?q=aromaterapija&rlz=1C1AOHY_hrBA713BA713&source=lnms
&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjl4KS_n6nUAhUQZ1AKHTkHAaEQ_AUICigB&biw=1024
&bih=677#imgrc=uc0SQgjvV7f11M:
Slika 5. Osnovni homeopatski pripravci. Dostupno na URL:
http://www.ljekarna-mgp.com/hlj.html
34
Slika 6. Primjena akupunkture na pacijentu. Dostupno na URL:

http://www.astrologijatarot.com/clanak/akupunktura-drevna-kineska-medicina/1449/
35

Sonja Perica - Alternativna Medicina I Farmacija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sonja Perica - Alternativna Medicina I Farmacija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

FARMACEUTSKI FAKULTET SARAJEVO

HISTORIJA FARMACIJE SA ETIKOM

ALTERNATIVNA MEDICINA I FARMACIJA

Prof. Dr. Armin Škrbo Sonja Perica

Sarajevo, juni 2017. Godina

U današnje vrijeme se o alternativnoj medicini i njenoj djelotvornosti mnogo raspravlja. U

Ključne riječi: alternativna medicina, vidovi liječenja, farmacija

4.5.5.Paranormalne terapije ............................................................................24

1.1. Prve sumnje u farmaciju

Slika 1. Izgled novorođenčeta sa talidomidskom krizom

sintezu je posebno zadužen farmaceut William Kunz.Istovremeno lijek je došao na

1.2. Preporod alternativne medicine

Već u šezdesetim godinama se smatralo da staromodni oblici liječenja što su ih

Ciljevi seminarskog rada su:

1. Predstaviti načela alternativne medicine

Seminarski rad na temu „Alternativna medicina i farmacija“, pisan je retrospektivnim i

4.1. Pojam alternativne medicine

4.1.1. OPĆE ZNAČAJKE ALTERNATIVNE MEDICINE

4.2. Vrste alternativne medicine i komparacija sa farmacijom

4.2.1 Terapija solima

HISTORIJA- Potrebu za nadomještanjem soli je prvi predložio njemački liječnik Schussler,

Slika 2. Schusslerovih 12 anorganskih soli

FARMACEUTSKI ASPEKT - Naravno da se i danas uveliko primjenjuje terapija solima budući

4.2.2 Liječenje biljem

RAZVOJ SINTETSKIH LIJEKOVA

POSTUPAK- Postoje školovani travari koji pregledavaju pacijente , uzimaju anamnezu i

Slika 3. Pripremanje biljnih lijekova u biljnim apotekama

Aromaterapija je najpopularnije područje u alternativnoj medicini. To je vrsta liječenja i

HISTORIJA- Eterična ulja su se spominjala u svim drevnim civilizacijama. Aromaterapija je u

Slika 4. Korištenje eteričnog ulja za inhalaciju

4.3. Medicinski sistemi

Postoje 2 medicinska sistema a to su : Homeopatija, koja se temelji na principima Samuela

Slika 5. Osnovni homeopatski pripravci

FARMACEUTSKI ASPEKT- Homeopatski lijekovi isključivo su prirodnog porijekla. Najveći

4.3.2. Antropozofska medicina

POSTUPAK- Praktičari antropozofske medicine služe se raznovrsnim metodama. Tako

4.4. Istočnjačke terapije

TEORIJA O YINU I YANGU

Izraz “akupunktura” potiče iz lat.riječi acus-igla i pungere-bosti, bockati. To je metoda u kojoj se

HISTORIJA- U Kini se akupunktura upotrebljava već hiljadama godina, a postoje i medicinske

Slika 6. Primjena akupunkture na pacijentu

FARMACEUTSKI ASPEKT- U vrijeme kada je zaživjela akupunktura sve grane zdravstvene

4.5. Ostali vidovi terapija u alternativnoj medicini

Postoje još brojne metode koje se koriste u alternativnoj medicini:

4.5.1. Terapija vježbama i pokretima

4.5.2. Terapija plesom

4.5.3. Osjetilne terapije

Likovna terapija- pomaže pacijentima da se izraze na način koji im je možda lakši od

Terapija glazbom- može se podijeliti na liječenje koje se temelji na regovanju na muziku i

4.5.4. Psihološke terapije

Hipnoterapija- predstavlja psihoterapiju s primjenom hipnoze kao sredstva.

4.5.5. Paranormalne terapije- obuhvataju postojanje parapsihičkih pojava ili

Egzorcizam- predstavlja liječenje onih pacijenata za koje se pretpostavlja da su opsjednuti

Spiritualističko iscjeljivanje- ovi praktičari smatraju da njihova moć dolazi od Boga,

Terapija doživljavanjem prošlih života- temelji se na pretpostavci da neki poremećaji nastaju

4.6. Pristup farmacije i alternativne medicine nekim bolestima i simptomima

Farmacija- Kratkotrajna primjena: Predoziranje se obično liječi antagonistom opijata

4.6.3. Alergijske bolesti

Alergija podrazumijeva nepravilno funkcionisanje imunog sistema.

Farmacija- Koriste se razni lijekovi iz grupe antihistaminika (Pojam antihistaminik se odnosi na

4.6.4. Bolesti kostiju i mišića

Pod tim bolestima se podrazumijeva reumatoidni artritis, bolovi u leđima i dr.