ODNOS IZMEĐU STANDARDNOG KNJIŽEVNOG JEZIKA I VARIJANTE

1. Šta u nauci o jeziku podrazumijevamo pod JEZIČKIM IDIOMOM?

Pod jezičkim idiomom u nauci o jeziku podrazumijevamo različite jezičke varijante kao što
su narodni govori, dijalekti, narječja i standardni/književni jezik.

2. Kako se IDIOMI dijele i koji su nastali prirodnim putem a koji svjesnim

djelovanjem ljudi?

Idiomi se dijele na organske i neorganske. Neorganski idiom vezan je za svjesno čovjekovo

djelovanje. Organski su nastali prirodnim putem bez uticaja ljudi a to su narodni govori,
dijalekti, narječja,...

3. Šta su to NARODNI GOVORI, šta opslužuju i zašto je nužna primjena jezičkih

normi na narodne govore?

Za narodni govor kažemo da je to govor širokih narodnih slojeva koji se razvijao stihijski i
koji u sebi sadrži niz nepravilnosti u odnosu na normirani standardni/književni jezik.
Narodni govori opslužuju narod u njegovim osnovnim potrebama, za razliku od
standardnog/književnog jezika koji opslužuje razvijeniji život u svim njegovim sferama:
nauci, kulturi, umjetnosti, nastavi, medijima... Narodni govor , kao karakteristika
određene društvene zajednice, vezan je za određeno područje (selo ili grad) i ponečemu je
specifičan u odnosu na jezički standard. ( npr. “sarajevski govor”, govor Vareša, govor
Bihaća...)

4. Zašto je književni/standardni jezik neorganski idiom?

Književni/standardni jezik je neorganski idiom zato što je nastao svjesnim djelovanj em

čovjeka-ljudi.

5. Šta je to jezička norma i šta je svrha jezičkog normiranja?

Temeljna karakteristika norme je njena kodificiranost, što znači - NORMA je sistem pravila
pomoću kojih se određuje upotreba jezičkih jedinica iz organskih idioma.Potreba
normiranja jezika je nužna da bi se ujednačila upotreba jezika na prostoru čitave jezičke
zajednice- naroda, da se primjenjuju ista gramatička pravila, ista leksika... Prema tome,
standardni jezik je ograničen jezičkom normom koja vrijedi za čitavo područje jednog
jezika. Međutim, norma u jeziku je elastična jer se u jeziku stalno nešto dorađuje.
 ODNOS IZMEĐU STANDARDNOG KNJIŽEVNOG JEZIKA I VARIJANTE

6. Nabroj jezičke norme i ukratko obrazloži na što se odnose.

Jezičko normiranje predstavlja primjenu više vrsta jezičkih normi– pravila a to su:
ORTOEPSKA ili IZGOVORNA norma (reguliše pravila izgovaranja); ORTOGRAFSKA ili
PRAVOPISNA norma( reguliše pravila izgovaranjua); MORFOLOŠKA norma (reguliše oblike
i vrste riječi); LEKSIČKA norma , reguliše upotrebe leksike; SINTAKSIČKA norma vezana je
za pravila obrazovanja rečenica; SINTAKSIČKA norma vezana je za pravila obrazovanja
rečenica.

7. Šta čini temelj standardnom/književnom jeziku?

Temelj bosanskom jeziku (standardnom/ književnom), čini štokavsko narječje, prema

upitno-odnosnoj zamjenici-ŠTO- sa ijekavskom zamjenom staroslavenskog glasa JAT.

8. Ko se bavi normiranjem jezika?

Jezički stručnjaci vode stalnu brigu o jeziku, jezik se stalno dorađuje i popunjava novim
riječima u skladu sa dostignućima-razvitkom društva.

9. Zašto kažemo da je jezička norma elastična i da se u jeziku stalno nešto dorađuje?

Norma u jeziku je elastična jer se u jeziku stalno nešto dorađuje. U jeziku se stalno nešto
dorađuje da bi se ujednačila upotreba jezika na prostoru čitave jezičke zajednice- naroda,
da se primjenjuju ista gramatička pravila, ista leksika.

10. Gdje je sve obavezna upotreba standardnog/ književnog jezika?

Upotreba standardnog/književnog je obavezna u kulturi, školstvu, administraciji, politici,

medijima.