Professional Documents
Culture Documents
Grčka Mitologija
Grčka Mitologija
ILI
I BOGOVI SU NEKADA BILI LJUDI
(Komad za decu i odrasle)
Priča prva
Zevsov gnev
1.
NARATOR: Nekada davno, postojao je samo bog Kronos. Bog Kronos je imao tri sina: Zevsa,
Posejdona i Hada. Zevs je postao bog zemlje, Posejdon bog mora, a Had bog podzemnog sveta.
Međutim, gnev bogova je rastao. Svako je hteo ono što je tuđe.
HERA: Treba da te bude sramota, ajde što izbegavaš mene, nego ceo Olimp hoće sa tobom da
razgovara. Pa ovo je strašna stvar Zevse!
ZEVS: Dosadna si Hero. Idi da hraniš ovce.
HERA: Samo ti nastavi tako sa mnom. Tvoj brat Posejdon će da poplavi celu Zemlju koliko je
ljut.
ZEVS: Šta mu ja mogu kad je ljubomoran na mene.
HERA: Ha! Ljubomoran na tebe.
ZEVS: Šta se čudiš! Oduvek je želeo ono što je moje. Majka priroda je lepo podelila svakom po
nešto vredno.
HERA: Ti misliš da si najvredniji od svih nas! E pa dosta mi je više!
ZEVS: Čuvaj se moga gneva, ženo!
HERA: Da, i sve dece koju si izrodio! Na svakom brdu po neka ljubavnica... Kad se otvori
Pandorina kutija, ah bićemo svi sravljeni sa Olimpom! Mi, bogovi!
ZEVS: Ne kukaj tu. Idi i lati se posla. Dosadna si više!
HERA: A ono moje jadne troje dece, pate se silno, od kada si im zabranio da prisustvuju našoj
gozbi.
ZEVS: Neće meni neko tek tako da pije nektar i jede ambroziju. Ne, ne...
HERA: Naravno, a zato će deca iz drugih brakova da kolo vode. Tvoje ćerke samo smišljaju
pakosti.
ZEVS: Ljubomorna si na njih.
HERA: Ko ja? Ja da budem ljubomorna? Ni u snu! Atina, ide i smišlja kako da pomogne svima,
brižnica nijedna, deli mudrosti za džabe.
ZEVS: Hero! Da si prestala odmah! Nema nektara za tebe ludo jedna! Proteraću te sa Olimpa i
živećeš na Zemlji sa Amazonkama!
HERA: Šta? Sa tim ludačama?
ZEVS: Hero!!!!!!!!! (strašno se ljuti i besni)
Hera beži.
2.
ARTEMIDA: Oh Atino, mudrosti sjajna, jedva sam uspela da pobegnem. Prvo sam krenula na
njega polako, oprezno, luk i strela i bam bam... ali nikako da umre, neki jak bre... ja drugu stelu,
pa petu, ništa... Mislila sam: gotovo sad ću da umrem... kad pukne grom... A on taman okreće
glavu ka svetlosti, i ja bam bam... pravac u oko...
ATINA: De smiri se... Protiv koga si se borila danas?
ARTEMIDA: I ti pitaš svašta! Kiklopa, Atina. Kiklopa! Jedno oko! Ogroman je!
ATINA: Artemida draga...
ARTEMIDA: Taj grom, pa to je moj otac Zevs spasao mene! Došla sam da mu se zahvalim.
ATINA: Mislim da nije pametno da ideš njemu.
ARTEMIDA: Što? Šta je sad uradio?
ATINA: Baca sve sa planine, Hera ga nervira. Posejdon pravi probleme.
ARTEMIDA: Hahah... šta će da radi kad sazna da ga napolju čeka Amazonka sa svojim
prijateljicama Amazonkicama... male Amazonke! Pa to je čudo! Stani, stani... To nije sve!
Dolazi i Demetra sa svojim nimfama... Posejdonov gnev joj je uništio povrće i voće. Ljuta je ko
ris! A ti znaš Demetru, ostaviće celu zemlju bez hrane, ako joj se ne ispune želje!
ATINA: A ja moram da idem... Afrodita kaže...
ARTEMIDA: Afroditu treba izlemati, ona ništa ne zna o životu.
ATINA: Moj grad je ostao bez zaštite. Nemaju ljudi šta da jedu. Zašto Zevs ne prihvati
Posejdonove uslove?
ARTEMIDA: Šta? I da mu preda vlast! (smeje se)
ATINA: Ali...
ARTEMIDA: Svi ste vi mnogo naivni. Nema većeg boga od Zevsa!
3.
HERA: Oh sine, dobro da si došao! Ovde je prava ludnica. Zbog svađe tvoga oca i Posejdona,
Olimp zamalo da se sruši!
ARES: Majko, slušaj me dobro. Ti znaš šta je pakao majko! Je l’ znaš?
HERA: Arese, pa šta ti je sine!
ARES: Celu zemlju ću da stavim na noge! Celu! Svima ću da dam koplja, i lukove i strele pa
neka se kolju! Neka se kolju! Neka svuda bude krvi!
HERA: Ne budi na kraj srca sine! Zar si i ti protiv mene?
ARES: Nisam ja protiv tebe, već protiv Zevsa! Znaš šta je uradio! Znaš?
HERA: Sigurna sam da je nešto jako loše!
ARES: Naravno da je loše! Hoću odmah da me odvedeš njemu!
HERA: Sine, zabranio je da ga niko ne uznemirava! Artemida je upala unutra nepozvana...
napolju je...
ARES: Majko da si me poslušala odmah!
HERA: Ali!
ARES: Odmah!
HERA: Bar mi reci u čemu je stvar! Šta ti je uradio!
ARES: Šta mi je uradio? Rođeni otac da me izda! Zar protiv boga rata?! Protiv Aresa?!
HERA: Reci više!
ARES: Poslao je grom i spasao Artemidu, i razljutio sve zveri kiklopske! Uništili su mi celu
vojsku! Zar mene? Sina svoga da ne spase, a tu prevrtljivicu da ostavi u životu!
HERA: Ah, pa ti si se samo zbog toga naljutio?
ARES: Majko!
HERA: Idem, idem!
4.
ZEVS: Moja Afrodita... ona samo traga za ljubavlju. Ona je tako srećna...
ARTEMIDA: Da, da... znam...
ZEVS: Mogla bi i ti da se potrudiš da me ne nerviraš. Samo se boriš sa onim kiklopima, ko ih i
napravi...
ARTEMIDA: Ali, oče!
ZEVS: Neću više da te spasavam! Više ne šaljem gromove da te spasu!
ARTEMIDA: Oče, ovo je bila posebna prilika... luk mi je polomljen...
ZEVS: Sećaš li se kada si bila mala i sedela mi u krilu.
ARTEMIDA: Da, pitali ste me koji dar želim, a ja sam rekla da hoću da budem kao Apolon,
moj brat! Želim da budem lepa, ali da imam i luk i strelu.
ZEVS: I jesi dobila?
ARTEMIDA: Jesam.
ZEVS: I šta sam rekao?
ARTEMIDA: Da se čuvam!
ZEVS: Kakva je to buka?
Upada Demetra. Deca (male Demetre) galame i vrište. Postavlju se u krug i sedaju u turski sed,
sa glavom zaklonjenom.
Deca ustaju.
HERA: Šta radi ova ludača ovde? Vidi kakva joj je kosa!
AMAZONKA: Slušaj ti boginjo! Nemoj da i tebi napravim takvu frizuru!
HERA: Šta? Zar se tako priča sa božanstvom!
DECA: Mi smo ratnice! Ne može nam niko ništa! Jači smo od sudbine! Mogu samo da nas mrze,
oni koji nas ne voleee.. (pevaju)
ZEVS: Šta hoćeš Amazonko!
ZEVS: Dosta!
Deca ućute.
AMAZONKA: Herakle umislio da je moćan pa krenuo na mene i moje ratnice! Ne može tako!
DECA: Ne može tako! Ne može tako!
AMAZONKA (prilazi Artemidi): Ko je ova?
ARTEMIDA: Boginja Artemida, i ja sam ratnica!
AMAZONKA: Ratnica kažeš?
ARTEMIDA: Ratnica!
AMAZONKA: Pomoći ćeš nam da se borimo protiv Herakla!
ARTEMIDA: Oče!
ZEVS (maše svojim skiptarom): Marš napolje svi! Marš napolje! Ili ću da na sve vas bacim
munje! Neka vas udare gromovi probisveti jedni!
5.
AFRODITA: Dobro je da si došla Atina! Desilo se nešto strašno! Otac je proterao Demetru,
Aresa, Artemidu, Heru, oterao Amazonke, a izgleda da će i nas...
ATINA: Nas? Ali mi nismo ništa loše uradili!
AFRODITA: Pa u tome je stvar! Svi nešto traže! A mi se držimo sa strane.
ATINA: Ali ti si rekla da odemo na neko vreme!
AFRODITA: Da, dok se strasti ne stišaju. Ali, verovala ti ili ne... napravila sam plan sa Herom.
ATINA: Sa Herom!
6.
Zevs leži na sceni i spava. Užasno glasno hrče, u rukama snažno drži skiptar. Afrodita ulazi na
prstima polako, za njom Atina i Hera. Atina poslednja kao da se nećka.
Afrodita vezuje Zevsu ruke, a Hera noge. Zevs se za trenutak okrene, a one preplašene odskoče,
ali se brzo vrate da ga vezuju. Zevs je vezan. Ulaze Demetra sa decom sa jedne strane stoje, a sa
druge Amazonke. Potom, Artemida, Ares. Zevs se budi. Počinje da besni.
Tišina.
Posejdon ulazi.
ZEVS: Brate?
POSEJDON: Hoću svoje kiklope! Tvoja deca me nerviraju! Kreteni jedni!
ARTEMIDA: Ma kome ti bre to?
Priča druga
Jabuka razdora
1.
Paris sedi spokojno, ulaze Atina, Hera, Afrodita sa jabukom u ruci. Stavljaju jabuku ispred
Parisa.
HERA: Parise pošto si tako lep i pametan, Zevs naređuje da presudiš koja je najlepša od nas tri.
PARIS (uzima jabuku): Kako jedan prost kravar kao što sam ja može da bude sudija božanskoj
lepoti? Podeliću jabuku na tri dela.
AFRODITA: Nipošto dragi moj, moraš da je daš samo onoj koja je najlepša.
ATINA: Ne smeš da ne poslušaš svemoćnog Zevsa!
PARIS: Dobro, neka bude.
HERA (istupi): Osmotri me dobro i zapamti da ću te, ako kažeš da sam najlepša, učiniti
gospodarem Azije i najbogatijim čovekom na svetu.
ATINA: Slušaj Parise, ako imaš dovoljno zdravog razuma i presudiš u moju korist, učiniću te
pobednikom u svim bitkama, bićeš najlepši i najpametniji čovek na svetu!
AFRODITA (prilazi Parizu zavodeći ga. Paris se okreće za njom): Pogledaj me pažljivo, molim
te, nemoj ništa da propustiš... Zašto se ne oženiš nekom ženom kao što je Jelena Trojanska. Ona
je prelepa, žena Spartanskog kralja Menelaja...
PARIS: Ali, kako, kad je udata!
AFRODITA: Ala si naivan! Ja upravljam takvim stvarima! Ja upravljam ljubavlju! Ja ću učiniti
da se ludo zaljubi u tebe, Parise!
PARIS: Hoćeš li se zakleti u to?
AFRODITA: Časna reč!
PARIS: Onda tebi dajem jabuku prelepa boginjo Afrodito!
ATINA: Šta učini Afrodito?!
HERA: Objavljuješ rat ne samo ljudima nego i bogovima Afrodita!
Atina i Hera besno odlaze. U tom ulazi Lepa Jelena. Afrodita odlazi smejući se glasno za njima.
2.
NARATOR: Nekada davno u grčkom gradu Sparti, živeo je kralj Menelaj sa svojom prelepom
ženom Helenom. Jednog dana, Lepa Jelena je srela Parisa, Trojanskog princa, i ludo se zaljubila
u njega. Boginje su vodile nove bitke.
3.
Izlaze boginje.
4.
AGAMEMNON: Proročanstvo kaže da mora da se podnese žrtva! Kad bogovi budu zadovoljni,
Sparta će pobediti u ratu.
KLITEMNESTRA: Kako je Menelaju?
AGAMEMNON: Kako da bude čoveku kome je oteta žena! Lepa Jelena je oteta.
KLITEMNESTRA: Da li si siguran da je ona oteta? Da nije sama otišla!
AGAMEMNON: Šta pričaš ženo!
KLITEMNESTRA: Samo mislim da nije oteta. Paris je mnogo lep.
AGAMEMNON: Ti uvek nešto misliš! Prekini da misliš!
KLITEMNESTRA: Još da prekinem da mislim! Nije ti dovoljno sve što si mi u životu uradio!
AGAMEMNON: Zar ćeš opet da izigravaš neku paćenicu!
KLITEMNESTRA: U pravu si, ja sam jedna velika paćenica! Ali ti si ubica!
AGAMEMNON: Ja sam ubica? Šta kažeš?
KLITEMNESTRA: I nasilnik!
AGAMEMNON: Nasilnik!?
KLITEMNESTRA: Zar ćeš poreći da si me naterao da se udam za tebe. Odvratni čoveče!
AGAMEMNON: Ideš mi na nerve!
Ulazi Ifigenija.
Ifigenija istrči.
KLITEMNESTRA: Misliš da te bogovi neće kazniti? Osetićeš njihovu osvetu proklet da si!
AGAMEMNON: Ispred mene je stala vojska govoreći da mi je ćerka veštica.
KLITEMNESTRA: Artemida neće biti srećna, osveta će biti gorka.
AGAMEMNON: Artemida traži žrtvu! Šta ti znaš!
KLITEMNESTRA: Kako si mogao? Zar rođenu ćerku!
AGAMEMNON: Rođenu ćerku, za rođeni narod!
KLITEMNESTRA: Ubiću te.
Klitemnestra krene na njega, ali on je sruši na zemlju i ode. Klitemnestra ostaje da plače.
5.
NARATOR: Grci su bili ljuti. Trojanci su bili ljuti. Slavni junak Ahil, nepobedivi i najjači,
pridružio se ratu i rešio da ubije Parisa!
Ifigenija počne da se smeje ludački i skače. Ahil počinje da se viče i brzo ode. Dolaze Hera,
Atina i Afrodita.
6.
7.
Ahil juri na Parisa, mačuju se. Hera i Atina likuju, Afrodita prilazi i viče.
Atina i Hera se smeju jako glasno. Paris odjednom uzima luk i srelu i puca u Ahilovu nogu. Ahil
pada!
AFRODITA: Junače!
Hera i Atina prilaze Ahilu i tužno ga maze po glavi. Jelana prilazi Parisu.
NARATOR: Slavnog Ahila pogodila je Parisova strela u petu, njegovo jedino ranjivo mesto.
Nepobedivi Ahil otišao je kod bogova! Lepa Jelana i Paris uspeli su da prežive nastrašniji napad!
Priča treća
EURIDIKA: Kakva je to muzika? Je l to moj Orfej svira? Je l to moja ljubav? Moja jedina
nada?
PERSEFONA: Euridika draga, tvoj Orfej je gore, na zemlji.
EURIDIKA: Šta? Ko si ti? Šta hoćeš od mene? Ne prilazi mi!
PERSEFONA: Oh Euridika, oh. (seda i počinje da plače)
EURIDIKA (prilazi joj i viče): Gde sam ja? Gde sam ja?
PERSEFONA: Euridika, tvoja sudbina je tako tužna... Ja te razumem. Ja verujem kao i ti u
ponovno rođenje! Ja nisam kao Had. Ja ne verujem samo u smrt. U groznu smrt!
EURIDIKA: Ako je ovo podzemni svet... onda.... onda... (počinje da plače) Orfeju! Orfeju! Gde
si! Vrati se! Vrati se!
PERSEFONA: Euridika draga, moraš biti mirna. Moraš da razumeš...
EURIDIKA: Orfef je bio najveći pevač na svetu.
PERSEFONA: Znam, muziku je nasledio od majke.
EURIDIKA: Svi su ga obožavali...
PERSEFONA: Da, svi ga obožavaju. On je živ Euridika.
EURIDIKA: On je živ, a ja sam mrtva!
PERSEFONA: Nisi mrtva! Ne! Ne govori tako! Ti sada živiš drugačijim životom.
EURIDIKA: Šta će mi ovakav život bez Orfeja! Oh, Orfeju dragi! Oh!
Euridika skoči.
EURIDIKA: Šta? Vaš sin je taj odvratna životinja koja me je sprovela ovde, ovde bez Orfeja.
EHIDNA: Šta kaže ova?
EURIDIKA: Znači, volite zmije? Jer ste i sami zmija! Ah... da nije bilo vaših zmija...
Euridika krene na Ehidnu. Persefona ih razdvaja.
Euridika se smiruje.
PERSEFONA: De, de... samo se opusti. Navići ćeš se. Kada je mene Had oteo, plakala sam...
želela sam da budem sa svojom majkom. Moja majka je tako divna.
EHIDNA: Neka kaže već jednom šta joj se desilo. Zaspaću ovde.
EURIDIKA: Kada sam dospela ovde, Orfej je tugovao. Svirao je tako lepo, i patio. Priroda se
stopila sa njim. Žalila ga je. Sve je počelo da vene. Pevao je o meni. O mojoj ljubavi.
EHIDNA: Pa znao je čovek šta je dobro. Dobar ste plen.
PERSEFONA: Ehidna!
EURIDIKA: Čak je i Sizif ostavio svoj mukotrpni posao, da bi čuo deo te prelepe melodije. O
ljubavi.
EHIDNA: Nisam ni sumnjala da nije stao. Taj Sizif, prokletnik jedan!
EURIDIKA: A onda...
Euridika naglo ustane i kreće se po pozornici kao da se seća nečeg. Ehidna i Persefona je
gledaju.
Euridika plače.
EHIDNA: Kerbeere!