1

MENADŽMENT U OSIGURANJU

Elementi osiguranja i upravljanje rizikom

1. Rizik;
2. Premija osiguranja;
3. Osigurani slučaj i
4. Suma osiguranja

Rizik je mogući, ekonomski štetan, nezavisan događaj na koji osiguranik ne može da utiče i kao takav može da bude
predmet osiguranja. Da bi rizik mogao da bude predmet osiguranja neophodno je:
-Da ostvarenje rizika bude moguće,
-Da je nastupanje rizika ekonomski štetno,
-Da postoji neizvjesnost u pogledu mogućnosti njegovog nastupanja,
-Da na nastupanje rizika ne utiče volja osiguranika ili nekog trećeg zainteresovanog lica.
-Da je dozvoljen zakonom, javnim poretkom i moralom,
-Neophodna je disperzija rizika u prostoru i vremenu,
-Homogenost rizika.

Osiguravajuće kompanije posljedice ostvarenja rizika rješavaju na nekoliko načina i to:

-izbjegavanjem,
-zadržavanjem,
-prenosom,
-podjelom,
-umanjenjem.

Kriterijumi za prihvatanje rizika

1. Stepen slučajnosti nastupanja štete
2. Najveća moguća šteta
3. Prosječna vrijednost visine štete
4. Učestalost šteta
5. Premija osiguranja
6. Mogućnosti manipulisanja od strane osiguranika
7. Ispravnost za osiguranje rizika
8. Zakonska ograničenja
9. Ograničenja pokrića od strane osiguravača
Upravljanje rizikom izvodi se u šest koraka:
-Utvrđivanje ciljeva,
-Identifikacija rizika,
-Procjena rizika,
-Ocjena alternativa i izbor sredstava za regulisanje rizika,
-Primjena odluke i
-Ocjena i korekcije.

Da bi smanjila mogućnost nastanka rizika, menadžment koristi sistemski prilaz problemu identifikacije rizika, kao
što su:
-poznavanje klijenata,
-upitnike za analizu rizika,
-dijagrame,
-analiza finansijskih izvještaja,
-pregled rada firme i
-intervjui.
2

Premija osiguranja
Premija osiguranja predstavlja iznos koji je ugovarač osiguranja dužan da plati osiguravaču nakon zaključenja
ugovora o osiguranju.
Premija osiguranja = funkcionalna premija + režijski dodatak
Funkcionalna premija = tehnička premija + doprinos za
preventivu
Tehnička premija služi za plaćanje šteta, ugovorenih suma osiguranja i druge namjene u skladu sa uslovima
osiguranja.
Doprinos za preventivu se koristi za provođenje mjera u cilju sprečavanja i suzbijanja rizika koji ugrožavaju imovinu
i lica.
Režijski dodatak se koristi za pokriće troškova provođenja osiguranja.

Bonus je pravo na sniženu premiju u narednom periodu, najčešće za narednu godinu dana.
Malus je pravo osiguravača da za naredni period trajanja osiguranja ugovaraču osiguranja obračuna uvećanu premiju
osiguranja u vidu posebnog doplatka.
Franšiza predstavlja ugovoreni iznos učešća osiguranika u naknadi štete i ona se mora ugovoriti.
Tehnički rezultat je jedan od najvažnijih pojmova u praksi osiguranja.
Likvidirane štete
u tekućoj godini
Tekući tehnički rezultat = --------------------- x 100 = %
Fakturisana tehnička
premija u tekućoj godini

Mjerodavne štete
Mjerodavni tehnički rezultat = ---------------- x 100 = %
Mjerodavna tehnička
premija

Osigurani slučaj
Osigurani slučaj predstavlja budući, neizvjestan i od ugovarača osiguranja nezavisan događaj zbog koga se zaključuje
osiguranje. Ugovor o osiguranju je ništavan ako je u času njegovog zaključivanja već nastao osigurani slučaj, ako je
bio u nastupanju ili je izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.
Kada nastupi osigurani slučaj nastaje šteta.

Suma osiguranja
Suma osiguranja predstavlja iznos koji je definisan ugovorom o osiguranju ispisan na polisi osiguranja i predstavlja
gornju granicu obaveze osiguravača prilikom nadoknade štete.
Najčešći način osiguranja je osiguranje na ugovorenu vrijednost, koje se bazira na utvrđivanju vrijednosti osigurane
stvari, koja ne mora da bude jednaka stvarnoj vrijednosti osigurane stvari, pa se često utvrđuje suma osiguranja.

FUNKCIJA UPRAVLJANJA U OKVIRU ORGANIZACIJE OSIGURAVAJUĆE KOMPANIJE

Funkcija upravljanja obuhvata tri podfunkcije:
strateško upravljanje, se odnosi na one aktivnosti koje treba da identifikuju misiju, ciljeve i strategiju osiguravajuće
kompanije, kao i da definišu način na koji će se mjeriti njen napredak.
operativno upravljanje, se odnosi na sam predmet rada organizacije, odnosno na sam proces pružanja usluga, i
upravljanje rizikom, obuhvata sve one aktivnosti koje su u direktnoj vezi sa rizikom i neizvjesnošću čime se
omogućava najdirektnije postizanje ciljeva osiguravajuće kompanije.

Najvažniji lični kvaliteti menadžera u osiguranju su:

-Ispravno prosuđivanje i mogućnost objektivnog razmišljanja,
-Sposobnost dobrog sarađivanja sa drugim i postizanje aktivne saradnje i pomoći,
-Organizacione i planerske sposobnosti,
-Inicijativa i liderstvo u razvoju i uvođenju novih ideja,
-Spremnost da se traži i dobije savjet od eksperata u, i izvan kompanije,
3

-Takt, strpljenje i beskonačni kapacitet za tačno i efikasno postupanje sa detaljima.

STRATEŠKO UPRAVLJANJE OSIGURAVAJUĆOM

KOMPANIJOM
Savremeno strateško upravljanje u osiguranju podrazumijeva preduzimanje aktivnosti na istraživanju tržišta, aktivnosti
na istraživanju tržišnog okruženja, uvođenju tržišnih pravila i kontrolu poslovnog ponašanja na tržištu.
Menadžment se suočava sa formulisanjem i implementacijom strateškog razvoja s posebnim akcentom na važnost,
ulogu, razvoj i karakteristike strategija tržišnog nastupa.
Strategija se definiše kao determinisanje osnovnih dugoročnih ciljeva osiguravajućih kompanija, usvajanje pravaca
akcija i alokacija resursa nužnih za njihovo ostvarivanje.

Strategija izbora ciljnog tržišta

Početna tačka strateškog marketinga je izbor tržišnog segmenta sa određenim skupom potreba na koje osiguravajuća
kompanija odgovara adekvatnim osiguravajućim proizvodima i uslugama angažujući različite resurse sa namjerom
da stvori vrijednost kako za osiguranike tako i za vlasnike.

Proces strateškog planiranja

-Daje „putokaz“ provođenju strategije osiguravajuće kompanije i ostvarivanju ciljeva;
-Pomaže pri upravljačkom nadzoru i praćenju provođenja strategije;
-Obavještava nove učesnike o planu u njihovim ulogama i zaduženjima;
-Specifikuje način alokacije resursa;
-Stimuliše razmišljanje i poboljšava upotrebu resursa;
-Dodjeljuje odgovornost, zadatke i vremenski raspored;
-Omogućava učesnicima da budu svjesni problema, povoljnih prilika i prijetnji.

Kreiranje tržišne strategije

Dominantna pozicija: osiguravajuća kompanija raspolaže širokim izborom strategijskih opcija;
Snažna pozicija: osiguravajuća kompanija može zadržati svoju dugoročnu poziciju i bez obzira na aktivnosti njenih
konkurenata;
Pogodna pozicija: osiguravajuća kompanija posjeduje određenu iskoristivu snagu te bolju priliku od prosječne kako
bi poboljšala svoju poziciju;
Održiva pozicija: firma djeluje na dovoljno zadovoljavajućem nivou kako bi zagarantovala svoj kontinuitet
poslovanja, ali posluje pod pritiskom dominantnije firme te ima manju od prosječne šanse kako bi poboljšala svoju
poziciju;
Slaba pozicija: Osiguravajuća kompanija se mora promijeniti ili jednostavno izaći sa tržišta osiguranja;
Nesposobna za poslovanje: nema nikakve šanse za poboljšanjem.

Strategije tržišnog lidera

Proširivanje ukupnog tržišta:
- Novi osiguranici,
- Nove vrste osiguranja,
- Korišćenja osiguravajućeg proizvoda (štetnik ili ne)
Odbrana tržišnog učešća
- Odbrana pozicije (strategija kratkovidnosti),
- Bočna odbrana,
- Preventivna odbrana
- Odbrana protivnapadom
- Pokretna odbrana
- Odbrana spajanjem (strategijsko povlačenje)

Širenje tržišnog učešća

Tržišni Tržišni Tržišni Tržišni
lider 40% izazivač30% sljedbenik20% tamponer10%
4

Strategije tržišnih izazivača

Mogu napasti lidera i ostale konkurente u agresivnoj borbi za proširenjem svog tržišnog učešća ili mogu sarađivati i
raditi bez rizika kao tržišni sljedbenici.

Definisanje strateških ciljeva

Može napasti tržišnog lidera. Ovo je visokorizična, ali ujedno i potencijalno vrlo isplativa strategija i ima mnogo
smisla ako je lider zapravo „lažni lider“ koji ne opslužuje tržište osiguranja kako treba.
Može napasti osiguravajuće kompanije iste veličine kojima ne ide posao ili im nedostaju izvori finansiranja, napasti
osiguravajuće kompanije kojima proizvodi zastarijevaju, koje imaju previsoke cijene, te ne zadovoljavaju osiguranike
na druge načine.
Može napasti male lokalne i regionalne osiguravajuće kompanije.

Izbor opšte strategije napada

-Frontalni napad (napada protivničke snage, a ne njegove slabosti. Ishod zavisi od toga ko je snažniji i izdržljiviji).
-Bočni napad (napada slabe tačke).
- Obuhvatni napad (Obuhvat uključuje pokretanje velike ofanzive na nekoliko frontova, tako da je konkurent prisiljen
braniti svoj front, bočne strane, te pozadinu istovremeno).
-Zaobilazni napad (zaobilaženje samog konkurenta i napadanje lakših ciljeva u svrhu proširivanja portfelja i resursa
osiguravajuće kompanije - Novi vidivi osiguranja ).
-Gerilski napad (podrazumijeva selektivno smanjenje cijena, intenzivne promotivne „bliceve“, te povremene pravne
aktivnosti).

Izbor specifičnih strategija napada

-Strategija diskontne cijene,
-Strategija jeftinijih proizvoda,
-Strategija prestižnih proizvoda,
-Strategija proliferacije proizvoda,
-Strategija inovacije proizvoda,
-Strategija poboljšane usluge,
-Strategija inovacije u distribuciji,
-Strategija smanjivanja troškova poslovanja,
-Intenzivna propagandna promocija.

Strategije tržišnih imitatora (sljedbenika)

Falsifikator duplira proizvode i usluge lidera i prodaje ih na osiguravajućem tržištu ili putem posrednika u
osiguranju.
Kloner oponaša osiguravajuće proizvode i usluge, distribuciju, oglašavanje i ostale segmente lidera.
Imitator kopira lidera u nekim elementima, ali zadržava različitosti u smislu usluge, oglašavanja, određivanja cijena
i tako dalje.
Adapter uzima proizvode lidera te ih prilagođava, odnosno poboljšava.

Strategije tržišnih tamponera (vođstvo na malom tržištu, ili „niši“).

Tamponerima su otvorene sljedeće specijalističke uloge:
-Specijalist za krajnjeg korisnika,
-Specijalist za veličinu osiguranika,
-Specijalist za određene osiguranike,
-Specijalist za geografsko područje,
-Specijalist za određeni osiguravajući proizvod,
-Specijalist za određenu karakteristiku osigurav. proizvoda,
-Specijalist za izuzetno niske cijene,
-Specijalist za posebne usluge,
-Specijalist za određene kanale distribucije.
5

ODNOS FUNKCIJE UPRAVLJANJA PREMA DRUGIM FUNKCIJAMA U OSIGURAVAJUĆOJ

KOMPANIJI
Funkcija upravljanja rizikom sve više raste u pogledu njene važnosti i kompleksnosti. Jedan od razloga za ovo leži i u
činjenici da je rukovodstvo firme sve više svjesno činjenice da dobro upravljanje rizikom može mnogo da pomogne u
smanjenju troškova. Upravljanje rizikom takođe ima udjela u protoku novca, finansijskom planiranju kapitala,
planovima za osiguranje zaposlenih, socijalnoj odgovornosti i programima socijalne zaštite.

Računovodstvena funkcija
Odnos ove funkcije prema funkciji upravljanju rizikom ogleda se u sljedećem:
-Procedure unutrašnje kontrole direktno uključuju knjigovodstvo u upravljanje rizikom.
-Ove procedure su usmjerene na očuvanje sredstava kompanije tako što dokazuju i provjeravaju ažurnost, tačnost i
pouzdanost svih knjigovodstvenih informacija. Upoređivanje ukupne prodaje ili priliva gotovine sprečava bilo kakve
prevare.
-Finansijska kontrola se ne provodi samo da bi se smanjili gubici u sadašnjem poslovanju već i da se kontrolišu buduća
trošenja.
-Menadžeru rizika su potrebni podaci o nabavnoj vrijednosti sredstava, njihovoj lokaciji i upotrebi, kao i o svim
poboljšanjima i modifikacijama, jer samo tako on može da identifikuje i izmjeri moguću štetu, kao i da ustanovi visinu
štete koju data kompanija može da sanira bez većih problema.
-Kontrola troškova i kontrola finansijskih izvještaja omogućava da se identifikuju moguće slabosti u poslovanjima
osiguravajuće kompanije.
-Knjigovodstvo mora da ima podatke koji se odnose na osiguravajuće polise. Troškovi koji se odnose na osiguranje su
odraz troškova profesionalne zaštite tokom datog knjigovodstvenog perioda. Obično, knjigovodstvo ima registar
osiguranja u kom su navedeni tipovi postojećih osiguranja, osigurana sredstva, osiguravači i premije koje se odnose
na svaku pojedinačnu polisu.
-Unutrašnja kontrola knjigovodstva može da smanji prevare i krađu gotovine.

Funkcija upravljanja finansijama

Menadžer za preuzimanje osiguranja može direktno da bude odgovoran finansijskom direktoru koji planira osnovnu
strukturu kapitala firme. Nezavisno od toga jedna od najvažnijih funkcija u upravljanju finansijama podrazumijeva i
osnovno planiranje očekivanih šteta u nekim ili svim poslovnim aktivnostima, pa je stoga ovde potrebna tijesna
saradnja sa službom za upravljanje rizikom.
Marketing funkcija
Svaki osiguranik može da bude potencijalni podnosilac odštetnog zahteva zbog štete nastale kao posljedica štetnog
događaja ili nekvalitetno obavljenih usluga.
Reklamiranje osiguranja može da izazove štetne posljedice, ako se navede neka osobina koju osiguravajuća kompanija
ne ispunjava.
-Svakodnevne analize
-IRM (upravljanje odnosima sa osiguranicima)
-Promocija i Programi lojalnosti

Personalna funkcija
Pomoćnik generalnog direktora za ljudske resurse je između ostalog zadužen i za programe koji obuhvataju dobrobit
zaposlenih. Tu spadaju penzioni planovi i zdravstvena i životna osiguranja.
Odjeljenje ljudskih resursa, u saradnji sa inženjerskim odjeljenjem i odjeljenjem održavanja, ima odgovornost za
uspostavljanje i uvođenje odgovarajućih propisa u radu, koji obezbjeđuju bezbijednost zaposlenih, kao i da fizičko
okruženje bude takvo da se povrede na radu i profesionalna oboljenja svedu na najmanju moguću mjeru.

Proizvodna funkcija
Brzina na proizvodnoj liniji i zahtjevi da se postigne određeni kapacitet proizvodnje mogu da budu u tijesnoj vezi sa
brojem povreda na radu i oštećenjima opreme. Određivanje vremena potrebnog da se izvede neka operacija na
proizvodnoj liniji, kao i brzina kretanja linije, moraju da se utvrde tako da se povrede radnika na toj liniji, kao i
6

uništavanje opreme i imovine firme, svedu na najmanju moguću mjeru. Ventilacija, osvjetljenje, grijanja i lociranje
opreme imaju veliki uticaj na nesrećne slučajeve koji za posljedicu imaju izgubljeno radno vrijeme.
Pravna funkcija
Pravno odjeljenje treba da bude stalno uključeno u sva pitanja koja se odnose na osiguranja u firmi i da bude veoma
svjesno svih rizika od štete i odgovornosti koji mogu da budu rezultat aktivnosti date firme. Svi ugovori koji su u toku
pregovaranja i zaključivanja treba da se prekontrolišu u odnosu na osiguranje i na ugovorne obaveze.
Pravno odjeljenje treba da vodi i rješava sva neslaganja koja obuhvataju odgovornost osiguravača u odnosu na neku
štetu i da se pobrine da svi ugovori o narudžbini, iznajmljivanju, zakupu i odgovornosti koje mogu da budu posljedica
rada date firme budu pokriveni osiguranjem na pravi način ili pak nekim drugim načinom koji obezbjeđuje zaštitu od
rizika.
Odnos funkcije menadžmenta rizika i osiguranja
Osiguranje je samo metod kojim se može najadekvatnije upravljati rizicima u slučajevima kada se radi o riziku koji
ima relativno malu frekvenciju, ali je veliki po obimu. Jedan od zadataka menadžera rizika je i da izvrši izbor
osiguravajućeg pokrića i osiguravača, da obrazloži ugovaranje uslova, da proslijedi informacije o postojanju
osiguravajućeg pokrića unutar firme i da periodično izvještava o rezultatima osiguranja.

RIZICI U POSLOVANJU OSIGURAVAJUĆE KOMPANIJE

Međunarodno udruženje supervizora u osiguranju IAIS (International Association of Insurance Supervisors) sve rizike
kojima su izložene osiguravajuće kompanije razvrstava u tri grupe i to tehničke, netehničke i investicione rizike.
-Tehnički rizici su oni rizici koji su neposredno ili posredno povezani sa tehničkim, odnosno aktuarskim obračunima
premija osiguranja i tehničkih rezervisanja, odnosno sa rizicima koji su povezani sa prebrzim, nekontrolisanim
porastom operativnih troškova.
-Investicioni rizici su rizici koji su neposredno ili posredno povezani sa upravljanjem imovinom,
-Netehnički rizici su svi oni drugi rizici koji se ne mogu razvrstati u navedene grupe.

Osiguravajuće kompanije u svom poslovanju su izložene sljedećim rizicima:

-rizik osiguranja (underwriting risks),
-tržišni rizik (market risks),
-operativni rizik (operational risks),
-rizik ročne i strukturne neusklađenosti imovine sa obavezama,
-rizik deponovanja i ulaganja sredstava,
-pravni rizik,
-reputacioni rizik,
-drugi rizici koji zavise od prirode, obima i složenosti poslovanja društva.

Rizici osiguranja:
-rizik neadekvatno utvrđene premije osiguranja,
-rizik neadekvatne procjene rizika koji se preuzima u osiguranje,
-rizik neadekvatnog određivanja nivoa samopridržaja društva ili preuzimanje rizika u osiguranje koji su veći od
samopridržaja, (saosiguranje, reosiguranje),
-rizik neusklađene, neprilagođene i ekonomski štetne tarifne politike kompanije u vezi sa disperzijom (u vremenu i
prostoru) rizika koji se preuzimaju u osiguranje,
-rizik neodgovarajućeg utvrđivanja opštih, posebnih, dopunskih ili pojedinačnih uslova osiguranja,
-rizik neadekvatnog obezbjeđenja svih tehničkih rezervi kompanije.

Neadekvatna procjena rizika iz osiguranja

Neadekvatne procjene rizika koji se preuzimaju u osiguranje su jedan od ključnih rizika u osiguranju. Procjenom rizika
stvara se, s jedne strane osnov za objektivno utvrđivanje premije osiguranja, tj. dovodi se u sklad stvarni rizik sa
izdvajanjima za premiju osiguranja. S druge strane, procjena rizika obezbjeđuje osnov za dalji proces upravljanja
rizikom kroz raspodjelu rizika.

Rizik neadekvatnog utvrđivanja nivoa samopridržaja

Preuzimanje rizika većih od iznosa samopridržaja ili ne prenošenje viškova rizika u saosiguranje ili reosiguranje,
predstavlja jedno od najznačajnijih pitanja za stabilno poslovanje osiguravajućih kompanija.
Samopridržaj u stvari predstavlja onaj dio rizika koji osiguravač sam može da pokrije iz sopstvenih sredstava u slučaju
velike djelimične ili totalne štete, a da pri tom ne dovede u pitanje svoje poslovanje. Njegova visina zavisi od niza
7

parametara, kao što su: tehnička premija, rezerve sigurnosti, visina i struktura preuzetih obaveza u osiguranje (sume
osiguranja, osigurane sume itd.), izbalansiranost portfelja, tj. da li se u portfelju osiguravača nalaze homogeni ili
heterogeni rizici.

Rizik neusklađene, neprilagođene i ekonomski štetne tarifne politike kompanije

Visina premije osiguranja mora se utvrditi u dovoljnom iznosu da bi se u godinama s povoljnim odnosom premija i
šteta izdvajalo dovoljno sredstava za naknade u godinama kada je taj odnos nepovoljan, odnosno potrebno je da prihod
od premije osiguranja obezbijedi dobar tehnički rezultat i dovoljan nivo rezervi za stabilno poslovanje osiguravača u
dužem vremenskom periodu.

Rizik neodgovarajućeg utvrđivanja opštih, posebnih, dopunskih ili pojedinačnih uslova osiguranja
Sastavni dio ugovora o osiguranju su uslovi osiguranja i njima se uređuju prava i obaveze između osiguranika i
osiguravača.

Tržišni rizik

Tržišni rizik proističe iz nepovoljnih promjena na tržištu, i to prije svega na tržištu osiguranja i finansijskom tržištu.
Ovaj rizik obuhvata:
-rizik konkurencije;
-rizik neprilagođavanja zahtjevima korisnika usluga osiguranja;
-rizik promjene kamatnih stopa;
-rizik promjene cijena hartija od vrijednosti;
-rizik promjene cijena nepokretnosti;
-devizni rizik;

Operativni rizici
Ovaj rizik obuhvata:
-rizik pogrešnog i neodgovarajućeg izbora članova upravnog odbora i direktora, članova nadzornog odbora i drugih
organa društva koji vrše kontrolu poslovanja društva i šefova službi;
-rizik pogrešnog i neadekvatnog izbora, rasporeda i postavljanja zaposlenih u društvu (kvalifikaciono i brojno);
-rizik neadekvatne organizacije poslovanja društva;
-rizik pogrešnog i ekonomski štetnog ugovaranja poslova;
-rizik od prevara, zloupotreba i drugih nezakonitih aktivnosti lica i organa zaposlenih u društvu;
-rizik ugovaranja, organizovanja i obavljanja poslova osiguranja suprotno pravilima struke osiguranja;
-strateški rizik i rizik nesposobnosti društva da primijeni strategije i poslovne planove i da donosi odluke o
preraspodjeli sredstava;
-ostale operativne rizike koji zavise od prirode, obima i složenosti poslovanja društva.

Operativni poslovi traže poznavanje informacionih tehnologija koje utiču na:

-tehničku produktivnost,
-efkasnost kanala distribucije i prodaje,
-povećanje konkurentske sposobnosti osiguravača,
-tačnost, cjelovitost i transparentnost izvještavanja,
-donošenje ispravnih i pravovremenih poslovnih odluka, ovaj rizik se danas može razvrstati kao dominantan operativni
rizik u osiguravajućim društvima.

Upravljanje rizikom informacionih sistema nužno je da obezbijedi:

-povjerljivost informacija - mora se osigurati da su informacije dostupne samo ovlašćenim osobama,
-integritet – mora se osigurati tačnost i kompletnost informacija i načina njihove obrade i
-raspoloživost – mora se osigurati da je informacija raspoloživa kada je to potrebno.

Rizik ročne i strukturne neusklađenosti imovine sa obavezama

Ročna i strukturna neusklađenost imovine sa obavezama je direktna prijetnja izlaganja osiguravača riziku likvidnosti.
8

Osiguravajuće kompanije sredstva prikupljena u fondove koriste na raznim finansijskim tržištima. Samim tim izloženi
su: kreditnom i tržišnom riziku.
Svoj portfolio hartija od vrijednosti osiguravajuće kompanije formiraju na tržištu akcija, obveznica i hipoteka. U cilju
obezbjeđenja tekuće likvidnosti na tržištu novca, kupuju kratkoročne hartije od vrijednosti – blagajničke (državne) i
komercijalne zapise.

Rizik deponovanja i ulaganja sredstava

Investiranje sredstava od premija životnog osiguranja ima važan ekonomski i socijalni uticaj na naciju iz više razloga.
Prvo, osiguranja su dugoročna i obaveze osiguravača pokrivaju duge vremenske periode, od 50 do 60 godina. Zato je
ovdje primarna bezbijednost sredstava, i zato se veći dio investira u obliku obveznica.
Drugo, smanjenje troškova osiguranja za vlasnike polise, jer se premije ulažu i zarađuju kamatu.
Treće, ova sredstva su važan izvor osnovnog kapitala koji se ulaže u privredu zemlje.

Pravni rizik
Pravni rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat ili kapital usljed kazni i sankcija
proisteklih iz sudskih sporova po osnovu neispunjavanja ugovornih i zakonskih obaveza kao i usljed kazni i sankcija
izrečenih od strane regulatornog organa, odnosno nepoštovanja ili nepridržavanja pravila poslovanja (regulativa,
interna pravila i procedure, etički kodeks i sl.).

Reputacioni rizik
Reputacioni rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital osiguravajućeg društva
usljed stvaranja negativnih mišljenja javnosti koje utiču na tržišno pozicioniranje osiguravajuće kompanije.
U cilju očuvanja integriteta i profesionalne reputacije koju osiguravajuća kompanija ima u svom okruženju, organi
društva i svi zaposleni treba da:
-poštuju zakone, propise, procedure i standarde na tržištu na kojem posluju,
-prihvate i poštuju zahjeve poslovne politike društva.
Reputaciona šteta može da košta daleko više nego što je (direktan) finansijski gubitak.

UPRAVLJANJE DRUŠTVIMA ZA OSIGURANJE

U ZAKONU O OSIGURANJU REPUBLIKE SRPSKE
Dozvola za rad društva za osiguranje iz Republike Srpske je uslov za upis društva za osiguranje u registar kod
nadležnog suda.
Uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad podnose se sljedeći dokumenti:
-osnivački akt i statut društva,
-dokaz o uplati sredstava akcionarskog (osnivačkog) kapitala propisanog odredbama člana 49. Zakona o društvima za
osiguranje RS,
-plan poslovanja,
-podaci o licima na značajnim položajima u društvu, i
-ostali dokumenti u skladu sa odlukom o dokumentima Agencije za osiguranje RS.

Osnivanje filijala između entiteta Društvo za osiguranje koje ima sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine može
osnovati filijalu u Republici Srpskoj pod uslovom da Agencija FBiH dostavi Agenciji RS zahtjev sa sljedećim
dokumentima:
-plan poslovanja, koji određuje vrste predviđenih poslova i strukturalnu organizaciju filijale;
-adresu filijale u Republici Srpskoj;
-punomoć kojom se postavlja ovlašćeni zastupnik, koji zastupa društvo za osiguranje u odnosima sa trećim licima,
pred sudovima, drugim organima i organizacijama u Republici Srpskoj i Agencijom za osiguranje RS.;
-da ovlašćeni zastupnik mora biti nastanjen u Republici Srpskoj.
-potvrdu da je društvo za osiguranje učlanjeno u Zaštitni fond RS i Biro zelene karte BiH;
-izjavu o odabranom načinu poslovanja u okviru vrste osiguranja;
-potvrdu o solventnosti.
9

Društva za osiguranje koja nemaju sjedište u Bosni i Hercegovini

Strano društvo za osiguranje, koje ima sjedište izvan Bosne i Hercegovine, može obavljati djelatnosti osiguranja u
Republici Srpskoj u obliku filijale nakon što dobije dozvolu za rad od AZORS i izvrši upis u sudski registar. Filijala
stranog društva za osiguranje ima svojstvo pravnog lica i pod nadzorom je AZORS. Jedna filijala može obavljati samo
životno ili samo neživotno osiguranje. Dozvola za rad koju izda AZORS biće objavljena u “Službenom glasniku Bosne
i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”, i na osnovu nje će biti izvršen upis filijale u sudski registar.
Akcionarska društva i društva za uzajamno
osiguranje u Republici Srpskoj
Na akcionarska društva za osiguranje primjenjuje se Zakon o preduzećima u onoj mjeri u kojoj nije drugačije uređeno
Zakonom o društvima za osiguranje. Minimalni osnivački kapital društva za osiguranje ne može biti manji od:
-2.000.000 KM ako društvo za osiguranje obavlja jednu ili više sljedećih vrsta: - osiguranje od odgovornosti za
motorna vozila, - osiguranje od odgovornosti za vazduhoplove, - osiguranje od odgovornosti za brodove, - osiguranje
od opšte građanske odgovornosti, - osiguranje kredita, - garancijska osiguranja.
-2.000.000 KM ako društvo za osiguranje obavlja jednu ili više sljedećih vrsta osiguranja: - osiguranje od posljedice
nesrećnog slučaja, - zdravstveno osiguranje, - osiguranje putničkih vozila-kasko, - osiguranje vozila koja se kreću
po šinama-kasko, - osiguranje vazduhoplova-kasko, - pomorski, riječni i kasko na unutrašnjim vodama, - osiguranje
robe u prevozu, - osiguranje od požara i drugih opasnosti, - osiguranje različitih finansijskih gubitaka, - osiguranje
turističkih usluga.
-1.000.000 KM ako društvo za osiguranje obavlja jednu ili više sljedećih vrsta osiguranja: - ostala osiguranja imovine,
- osiguranja pravne zaštite.
-3.000.000 KM ako društvo za osiguranje obavlja životno osiguranje;
-3.000.000 KM ako društvo obavlja isključivo reosiguranje.

Svako akcionarsko društvo za osiguranje mora kumulativno održavati:

-iznos akcionarskog kapitala koji nije manji od minimalno potrebnog osnivačkog kapitala;
-marginu solventnosti;
-garantni fond.

Tehničke i matematičke rezerve

Svako društvo za osiguranje koje ima sjedište u Republici Srpskoj je obavezno da formira tehničke rezerve za sve
ugovore o osiguranju zaključene u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine putem filijala, u skladu sa
Pravilnikom o tehničkim rezervama koji donosi AZORS. Za osiguranje zaključeno izvan Bosne i Hercegovine, društvo
za osiguranje mora formirati tehničke rezerve, samo ako podliježu obavezi da te rezerve formiraju u pomenutoj zemlji.

Ulaganja sredstava društava za osiguranja

Društvo za osiguranje ima obavezu da obavijesti AZORS o ulaganjima sredstava na koje se ne odnosi tajnost depozita.
Društvo za osiguranje ima obavezu da obavijesti AZORS o svakoj promjeni stanja ulaganja u roku od 10 dana od dana
promjene. Za izmjene koje se odnose na nekretnine i kredite obezbijeđene sa hipotekom obavještenje se mora dati 15
dana prije izmjene. Društvo za osiguranje ne može kupiti akcije, obveznice i druge dugovne hartije od vrijednosti
matičnog društva, ili društva koje kontroliše društvo za osiguranje, u vrijeme njihovog izdavanja ili upućivanja javnog
poziva za upis i uplatu hartija od vrijednosti.

AZORS provodi:
-Kontrolu na licu mjesta i zahtijeva sve podatke koji se odnosi na finansijsko stanje:
- supsidijarnog društva tog društva za osiguranje, kada
sredstva osiguranja predstavljaju ulaganja društva,
- supsidijarnih društava tog društva za osiguranje koja
upravljaju ulaganjima tog društva za osiguranje;
-Zahtijeva bilo koji podatak koji je u vezi sa finansijskim stanjem obveznica ili dugovnih hartija od vrijednosti kreditnih
ustanova.
-Obavlja kontrolu u prostorijama društva za osiguranje u skladu sa propisom o visini i načinu ulaganja sredstava
društava za osiguranje.
Ako društvo za osiguranje ne ispoštuje odredbe čl. 55. do 58. Zakona u vezi sa tehničkim rezervama, AZORS može,
nakon što svoju namjeru saopšti Agenciji FBiH, ako to društvo za osiguranje vodi poslovanje u FBiH preko filijale,
donijeti odluku kojom će:
10

-zabraniti ulaganja sredstava osiguranja i zabraniti raspolaganje dijelom ili svom slobodnom imovinom;
-privremeno ili za stalno oduzeti dozvolu za poslovanje nekim ili svim vrstama osiguranja koje obavlja; i
-preduzeti bilo koju odgovarajuću mjeru s ciljem da se zaštite interesi osiguranika, kao i bilo kojih drugih lica koja
imaju pravo na naknadu od osiguranja.

Značajni položaji i kvalifikovani udjeli

Lica na značajnim položajima u društvu za osiguranje moraju biti visokog ugleda i morala, sa zadovoljavajućim
kvalifikacijama ili iskustvom u rukovođenju. Lica koja su bila osuđivana za utaju i pronevjeru u službi, zloupotrebu
položaja, krivotvorenje, upotrebu krivotvorenih dokumenata, krađu javne ili privatne imovine, davanje lažnih izjava,
davanje ili uzimanje mita, ili bilo koje drugo krivično djelo predviđeno zakonom u vezi sa obavljanjem njihove
profesionalne djelatnosti, kao i lica koja su bila članovi upravnog odbora društva za osiguranje na kojem je otvoren
stečaj, ili čija je dozvola za rad oduzeta zbog kršenja zakona, ne mogu biti birana ili postavljana za direktore,
rukovodioce, izvršne direktore, ovlašćene zastupnike i aktuare društava za osiguranje.
SOLVENTNOST II
Da bi Društva za osiguranje trajno obezbijedila uslove da sve štete, bez obzira na njihov broj i iznos nadoknade
osiguranicima, izvršavaju sve finansijske obaveze prema državi i pokriju sve troškove i obaveze iz poslovanja,
regulatorni organi EU se bave pitanjima harmonizacije nadzora solventnosti društava za osiguranje i reosiguranje kroz
novi okvir regulacije solventnosti, tzv. solventnosti II društava.
Prethodnim direktavama EU je propisala obavezu da osiguravajuća društva trajno održavaju marginu solventnosti kao
minimalni iznos kapitala za pokrivanje nastupanja nepredviđenih događaja.
Osnovni princip Solventnosti
-SCR – Solventni kapital društva,
-Solventnost ja obezbijeđena kada je capital društva veći ili jednak solventnom kapitalu – SCR,
-Ako kapital društva padne ispod SCR preduzimaju se mjere naložene od strane AZORS,
-MCR – Minimalni kapital društva,
-Minimalni nivo kapitala za društvo,
-Ako kapital društva padne ispod MCR, AZORS može oduzeti licencu.

ANALIZA RIZIKA I METODE ZA NJIHOVU

PROCJENU
Da bi moglo da se efikasno upravlja nekim rizikom potrebno je da se prvo izvrši njegova analiza, identifikacija i
procjena. Do danas su u tom cilju razvijene brojne metode koje se svakim danom sve više i više usavršavaju.
Savremena industrija osiguranja pokriva veliki opseg rizika, čiji se broj i raznolikost povećava iz dana u dan. Da bi se
svi ovi rizici kvantifikovali i da bi se mogao sagledati agregatni obim rizika kojem je neko osiguravajuće društvo
izloženo, pristupilo se modelovanju različitih tipova rizika, što je posebno omogućeno razvojem savremene
informacione tehnologije i potrebom da se rizici koji se osiguravaju procjenjuju naučnim metodama.

Postoje mnogobrojne metode za identifikaciju i procjenu rizika. Navešćemo one metode koje su se pokazale najbolje
a to su:
-PHA – Preliminarna analiza opasnosti,
-Metoda brzog rangiranja rizika,
-HAZOP – Studija opasnosti od materijala i tehnološkog procesa,
-Stablo otkaza i stablo događaja,
-HAZAN – Analiza opasnosti,
-FMEA - Analiza grešaka/otkaza i njihovih uticaja,
-Metode upravljanja održavanjem na bazi rizika,
-Metoda za analizu i procjenu rizika i opasnosti,
-Metoda procjene rizika na radu,
-Fazi logika

PHA – Preliminarna analiza opasnosti

Ovo je metoda koja se mnogo koristi u SAD, a njen cilj je identifikacija mogućih nesrećnih slučajeva u datoj instalaciji
– postrojenju. Suština ove metode je da se vrši stručna analiza redoslijeda događaja koji mogu da potencijalnu opasnost
pretvore u nesrećni slučaj, zatim se ovi nesrećni slučajevi vezuju za date klase opasnosti i na kraju se razmatraju mjere
koje se mogu preduzeti da bi se eliminisale date opasnosti.
Metoda brzog rangiranja rizika
11

Ova metoda se koristi za identifikaciju i rangiranje opasnosti na postojećem hemijskom postrojenju, a da bi se brzo
otkrila mjesta na kojima postoji značajan rizik.
Metoda brzog rangiranja rizika obuhvata sljedeće korake:
-Kategorizaciju neočekivanih događaja po intenzitetu posljedica, počevši od malih posjedica pa sve do nejvećih (smrtni
slučajevi, prekid rada postrojenje i sl.), uz datu predviđenu frekvenciju.
-Utvrđivanje vjerovatnog uzroka neočekivanog događaja i procjenjivanje njegove moguće frekvencije.
-Upoređivanje procijenjene sa predviđenom frekvencijom.

Kategorizacija neočekivanih događaja vrši se na sljedeći način:

-Odredi se predviđena frekvencija (postavi se recimo 1/1 godina, 1/10 godina, 1/100 godina, 1/1000 godina) i svakoj
predviđenoj frekvenciji se dodjeljuje neka kategorija (recimo od I do IV).
-Kategorija I ima najmanje posljedice i događa se svake godina, kategorija II malo veće posljedice i događa se svake
10. godine, itd.
-Posljedice svake kategorije se opišu riječima, kao na primer, za kategoriju III koja se dešava svakih 100 godina dolazi
do štete na dijelu postrojenja, poslovanje trpi kraći zastoj, moguće su povrede radnika i po neki smrtni slučaj. Takođe
se novčano procijeni i moguća visina štete.

Kada se izvrši procjena moguće frekvencije ona se onda upoređuje sa predviđenom i to na sljedeći način:
Ako je procijenjena frekvencija veća od predviđene, tada se smatra da taj događaj mora detaljnije da se prouči, daje
mu se najveći prioritet (A) i mora da se izradi posebna studija za taj događaj.
-Ako je procijenjena frekvencija u okviru predviđene, onda se tom događaju daje niži prioritet (B ili C). Naime, i za
taj događaj mora da se uradi posebna studija, ali poslije svih studija koje imaju prioritet A.
-U slučaju kada frekvencija ne može da se procijeni, jer sam mehanizan događaja nije najjasniji, predlaže se izrada
posebne studije, a njen prioritet zavisi od kategorije datog događaja i od neizvijesnosti načina na koji bi se taj događaj
mogao ostvariti.

HAZOP – Studija opasnosti od materijala

i tehnološkog procesa
Hazop pristup je tehnika identifikacije opasnosti, odnosno problema i ovaj pristup je prvi put bio primijenjen u
hemijskoj industriji, a zatim se njegova primjena proširila na naftnu i petrohemijsku industriju. Primjena ove studije
može se proširiti i na mehaničke probleme.
Cilj ove metode je da identifikuje sva moguća odstupanja od projektovanih parametara, kao i sve opasnosti i hazarde
koji su povezani sa ovim odstupanjima. Ova metoda zahtijeva kritičko i sistematsko ispitivanje procesa i opreme.
Metodologija studije obuhvata sljedeće korake:
-Definisanje načina na koji se očekuje da neki dio opreme ili process funkcioniše.
-Definisanje mogućih odstupanja od očekivanog načina funkcionisanja upotrebom sljedećih ključnih reči:
NEMA - Označava da nije postignut očekivani rezultat, ali da se ništa drugo nije dogodilo (na primjer, nije postignut
određeni protok, pritisak, temperatura, itd).
VIŠE - Označava da su neke relevantne fizičke karakteristike veće od projektovanih (protok, viskozitet, pritisak,
temperatura).
MANJE - Označava da su neke relevantne fizičke karakteristike manje od projektovanih (protok, viskozitet,
pritisak, temperatura).
ISTO KAO - Odigrava se još neka aktivnost pored one koja je namjeravana ili se u sistemu nalazi više komponenti
nego što bi trebalo da bude (na primjer, da su prisutne neke nečistoće, da prisutan materijal isparava pa je prisutna
para, vazduh postoji u sistemu gdje ne bi trebalo, u sistemu su prisutni produkti korozije i sl.
DIO - Postignut je samo dio projektnih parametara ili aktivnosti (promijenjen odnos nekih komponenti u sistemu, kao
na primjer, samo jedan dio tečnosti se prerađuje, samo jedna kolona u seriji kolona radi, itd.).
DRUGAČIJE NEGO - Nije dostignut ni jedan dio namjeravanih rezultata (kao što je to protok pogrešnog materijala).
OBRNUTO - Dešava se suprotno od onoga što bi trebalo da se desi (na primjer, suprotan protok materijala).

-Navođenje svih razloga zbog kojih je došlo do odstupanja.

-Navođenje svih posljedica datih odstupanja.
-Analizu posljedica uz neke uprošćenje pretpostavke u cilju procjene, na primjer, količine ispuštene tečnosti, brzine
oslobađanja gasa i sl., a da bi se mogao procijeniti intenzitet rizika.
12

-Procjenu kako umanjiti ili spriječiti dati rizik, ako se procijeni da su njegove posljedice velike, odnosno da je njegov
intenzitet značajan.

Stablo otkaza i stablo događaja

Stablo otkaza i stablo događaja su logički modeli kojima se predstavljaju svi mogući uzročni otkazi ili događaji koji
dovode do nekog specifičnog otkaza ili događaja u datom sistemu. Razlika između ova dva stabla je u načinu
prikazivanja datih otkaza, odnosno događaja.
Za identifikaciju i pojednostavljivanje scenarija događaja bolje je koristiti stablo otkaza, a kada se obrađuju događaji
koji se odigravaju po nekom redoslijedu, a događaji su nezavisni jedan od drugog, bolje je primijeniti stablo događaja.

Stablo otkaza
Analiza stabla otkaza ili skraćeno FTA (Fault Tree Analysis) započinje od vrha, tj. od jednog od mogućih vršnih otkaza
u posmatranom sistemu i onda se cijeli lanac događaja rasčlanjava da bi se identifikovale sve kombinacije i
međuzavisnosti svih otkaza, sve do posljednjih otkaza u nizu, koji su doveli do glavnog otkaza u sistemu.
Postoje dva načina međuzavisnosti otkaza i to:
-„I“ međuzavisnost koja označava da posljedični otkaz može nastupiti samo istovremenim ostvarenjem svih navedenih
otkaza, i
-„ILI“ međuzavisnot koja označava da svaki od pojedinačnih otkaza može dovesti do istog posljedičnog otkaza.

Stablo događaja

Neželjeni događaj može da dovede do mnogih različitih posljedica.

Neželjeni ili opasan događaj može da bude posljedica:
-otkaza sistema ili opreme,
-ljudske greške i
-poremećaja u odvijanju procesa.

Izrada stabla događaja obuhvata sljedeće korake:

-identifikaciju i definisanje relevantnog inicijalnog događaja koji može da izazove neželjene posljedice,
-identifikaciju sigurnosnih sistema koji su predviđeni da djeluju kada se desi opasan događaj,
-izradu samog stabla događaja,
-opisivanje potencijalnih posljedičnih uzastopnih slučajnih događaja i
-izračunavanje vjerovatnoća/frekvencija za identifikovane posljedice (ishode).

HAZAN – Analiza opasnosti

Ovo je veoma sofisticirana metoda za procjenu opasnosti koja se obično koristi u petrohemijskim i hemijskim
postrojenjima.
Sama metoda sastoji se iz tri faze i to:
-Procjena frekvencije događaja;
-Procjena posljedica događaja na zaposlene, javnost i okruženje i na imovinu (sredstva) i dohodak fabrike:
-Poređenje posljedica i učestalosti da bi se donijela odluka o tome da li se data opasnost može ignorisati ili je potrebno
preduzeti mjere za smanjenje vjerovatnoće dešavanja opasnog događaja, odnosno za minimiziranje njegovih
posljedica.

FMEA - Analiza grešaka/otkaza i njihovih uticaja

Analiza grešaka/otkaza i njihovih uticaja (FMEA – Failure Mode and Effect Analysis) je metodologija za analizu
potencijalnih problema i grešaka/otkaza koji se javljaju u nekom sistemu ili kod nekog proizvoda. To je analiza
rezonovanjem koja je najbolje prilagođena za mehaničke i elektro sisteme i koja se mnogo primjenjuje u automobilskoj,
aero i svemirskoj industriji. U novije vreme FMEA se vrlo uspješno primjenjuje i u drugim, kako proizvodnim, tako i
neproizvodnim delatnostima.
Osnovne karakteristike ove metode su:
-Da je to sistematska, visoko struktuirana procjena koja se zasniva na ocjeni načina otkaza komponente i na iskustvu
tima stručnjaka da prikaže sveukupni pregled stanja datog sistema i da obezbijedi da se postave odgovarajući zaštitni
sistemi koji sprečavaju da se dati problemi pojave u toku rada sistema.
-Da se koristi kao metoda za procjenu rizika na nivou komponente i na nivou sistema.
13

-Da daje kvalitativne opise mogućih problema tokom rada sistema/komponente (načini otkaza, uzroci, efekti i mjere
zaštite) kao i preporuke za smanjivanje rizika.
-Da može da obezbijedi kvanititativnu procjenu frekvencije otkaza ili posledica.

Postoji nekoliko tipova ove metode i to su:

-FMEA sistema – fokusira se na globalne funkcije sistema
-FMEA projekta – fokusira se na komponente i podsisteme
-FMEA procesa – fokusira se na procese proizvodnje i montaže
-FMEA usluga – fokusira se na uslužne funkcije i
-FMEA softvera – fokusira se na funkcije softvera

Ova metoda se obično koristi za:

-Pregled mehaničkih i električnih sistema kao što su sistemi za suzbijanje požara i sistemi za upravljanje i propulziju
vazduhoplova.
-Definisanje i optimizaciju planiranog održavanja opreme, jer se metoda sistematski fokusira direktno na pojedinačne
načine otkaza opreme.
-Sakupljanje informacija potrebnih za lociranje i uklanjanje problema u sistemu.

Procedura za izvođenje ove analize sastoji se iz sljedećih faza:

-Definisati sistem koji se analizira i njegove funkcije. Specificirati i jasno definisati granice sistema za koji su
potrebne informacije povezane sa rizikom.
-Definisati problem koji želi da se analizira. Specificirati probleme koje analiza treba da obradi. Ovo može da
obuhvati pitanja vezana za bezbjednost, otkaze u sistemima, uticaj na spoljašnje okruženje, uticaj na samo poslovanje
sistema (ekonomski problemi), i sl.
-Odabrati tip FMEA pristupa za proučavanje.

Mogući su sljedeći pristupi:

-Hardverski pristup, odozdo na gore,
-Funkcionalni sistem, odozgo na dole,
-Hibridni pristup, može da započne sa pristupom odozgo na dole tako što se prvo identifikuju važni funkcionalni
otkazi u sistemu.
-Podijeliti sistem na elemente za analizu.
-Popuniti standardni obrazac za FMEA analize
-Identifikovati potencijalne načine orkaza za elemente sistema.
-Opisati posljedice ovih otkaza, odnosno odrediti koji je njihov krajnji efekat.
Primjeri posljedica su:
-Povreda korisnika,
-Nemogućnost rada proizvoda ili procesa,
-Neodgovarajući izgled proizvoda ili procesa,
-Neprimjetni mirisi,
-Smanjena funkcija datog proizvoda/procesa,
-Buka
-Ustanoviti numeričko rangiranje intenziteta posljedice. Uobičajena standardna industrijska skala koristi brojeve
1 -10 i to:
-nema posljedica
-veoma slabe posljedice
-slabije posledice
-veoma male posljedice
-male posljedice
-umjerene posljedice
-veće posljedice
-veoma velike posljedice
-intenzivne posljedice sa upozorenjem
-veoma intenzivne posljedice, bez upozorenja.
14

-Identifikovati uzroke za svaki način otkaza. Uzrok otkaza se definiše kao projektna slabost koja može da bude
uzrok otkazu.
Primjeri potencijalnih uzroka su:
-Primijenjena neodgovarajuća sila,
-Neodgovarajući radni uslovi,
-Kontaminacija,
-Pogrešni algoritmi,
-Neodgovarajuće poravnanje,
-Preveliko opterećenje,
-Preveliki napon struje.

-Unijeti faktor za vjerovatnoću dešavanja štete. Svakom uzroku treba pripisati numeričku vrijednost koja označava
koliko je vjerovatno da se neki uzrok dogodi. Uobičajena skala je od 1 do 10 i to:
- 1 – nije vjerovatno da će doći do otkaza
- 2 i 3 – mala vjerovatnoća, samo nekoliko otkaza
- 4 do 6 – umjerena vjerovatnoća, povremeni otkazi
- 7 i 8 – velika vjerovatnoća, otkaz je skoro neizbježan
- 9 i 10 – veoma velika vjerovatnoća, što označava da je otkaz neizbježan.
-Identifikovati postojeće mehanizme za sprečavanje uzroka otkaza ili one koji detektuju otkaz.
-Odrediti vjerovatnoću detekcije (otkrivanja). Detekcija je procjena vjerovatnoće da će preduzeta kontrolna mjera
otkriti uzrok otkaza ili sam otkaz. Rangira se brojevima 1 do 10 i to:

1 – skoro sigurna detekcija

2 – veoma velika vjerovatnoća detekcije
3 – velika vjerovatnoća detekcije
4 – umjereno visoka vjerovatnoća detekcije
5 – umjerena vjerovatnoća detekcije
6 – mala vjerovatnoća detekcije
7 – veoma mala vjerovatnoća detekcije
8 – neznatna vjerovatnoća detekcije
9 – sasvim neznatna vjerovatnoća detekcije
10 – apsolutno nemoguća detekcija

-Broj prioriteta rizika (RPN) je matematički proizvod brojčanih vrijednosti intenziteta, vjerovatnoće događanja i
detekcije:

PRN = (intenzitet) x (vjerovatnoća događanja) x (detekcija)

Ovaj broj služi da bi se napravio prioritet stavki kojima je potrebno posvetiti posebnu pažnju. Obično se smatra da je
stanje kritično ako je R ≥ 200, opasno ako je R ≥ 50, a ako je R < 50 smatra se da je stanje dobro.

-Odrediti šta se preporučuje da se uradi da bi se savladali potencijalni otkazi koji imaju visoku vrijednost za RPN.
Ovo može da obuhvati određeni tehnički pregled, provjeru kvaliteta ili novu proceduru za ispitivanje i sl.
-Navesti datum završetka date akcije kao i naziv izvršioca.
-Naznačiti preduzetu akciju. Pošto je ova akcija preduzeta, ponovo izvršiti provjeru intenziteta, vjerovatnoće i
detekcije i vidjeti koliko iznosi revidirani RPN. Ukoliko je i dalje potrebno preduzeti neke akcije, to i uraditi.
-Uvijek kad dolazi do promjene projekta ili procesa potrebno je ponovo izvršiti ovu analizu.

Metode upravljanja održavanjem na bazi rizika

Upravljanje održavanjem na bazi rizika usmjerava se na preventivno održavanje prema stvarnom stanju, tako što se
obavljaju tehnički pregledi konkretnih sredstava i na osnovu toga se donose odluka šta, gdje, kada i kako treba
održavati. Zato se metoda održavanja na bazi rizika često naziva i metoda tehničkog pregleda na bazi rizika.

Danas postoji više metoda za upravljanje na bazi rizika od kojih ćemo pomenuti one najznačajnije a to su:
-RBI – Tehnički pregled na bazi rizika (Risk Based Inspection),
15

-RBLM – Upravljanje vijekom trajanja sistema na bazi rizika (Risk Based Life Management),
-RIMAP - Postupci tehničkih pregleda i održavanja na bazi rizika (Risk-Based Inspection and Maintenance
Procedures).

Evropski sistem RIMAP - Procedura za planiranje kontrole i održavanja na bazi rizika

Tokom 2001. Evropska zajednica je započela projekat pod nazivom RIMAP da bi se:
-ustanovio Evropski sistem za planiranje kontrole i održavanje zasnovano na riziku i
-formirala osnova za buduću evropsku standardizaciju u ovoj oblasti.

RIMAP projekat treba da:

-obezbijedi razvoj homogenog pristupa,
-da definiše sadržaj analize, kvalifikacije lica koje ovu analizu vrše i da definiše alatke koje će se tu svrhu koristiti i
-da razmatra bezbijedonosne, zdravstvene, ekološke i poslovne rizike kao kriterijume za strategije i kontrole.

Ovaj projekat se sastoji od tri podprojekta:

-istraživanje i razvoj upustva za RBI/RBLM primjenu (RTD),
-demonstracija primjene upustva u svakom od četiri industrijskih sektora (termoelektrane, hemijska i petrohemijska
postrojenja i čeličane) (DEMO), i
-tematska mreža (TM), odnosno prenošenje informacija i rezultata projekta na širu zajednicu.

RIMAP – RTD projekat je podijeljen na 5 glavnih radnih paketa koji su struktuirani tako da su im međuveze jasno
definisane i ti projekti su:
-pregled tekuće prakse u okviru datih industrija,
-razvoj RBMI metode, zasnovane na višekriterijumskom procesu donošenja odluka,
-razvoj detaljne metode za procjenu rizika, modela šteta za date industrijske sektore i korišćenje podataka tehničkog
pregleda,
-razvoj RIMAP upustva za svaki industrijski sektor: smjernice za izradu plana tehničkog pregleda i održavanja
zasnovanog na riziku i
-provjera valjanosti RIMAP metodologije.

Metoda za analizu i procjenu rizika i opasnosti APELL

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) razvio je metodologiju i program APELL (Awarness and
Preparedness for Emergencies at the Local Level – Saznanje i pripravnost na neželjene događaje na lokalnom nivou)
koji služi za razmjenu informacija o rizicima industrijskih sistema kao i o preventivnim mjerama, a u cilju sprečavanja
potencijalnih nesreća.
U okviru ove metodologije razvijena je metoda za analizu i procjenu rizika i opasnosti nekog objekta na lokalnom
nivou. Cilj analize postojećih opasnosti je da se dobije saznanje o sljedećem:
-Mjestu pojave ozbiljnih štetnih događaja (rizični objekti),
-Tipovima mogućih opasnosti,
-Vrsti mogućih štetnih događaja,
-Ugroženim licima i imovini (ugroženi objekti),
-Tipu i obimu moguće štete,
-Vjerovatnoći štetnog događaja.

Metoda procjene rizika na radu

Evropska agencija za bezbijednost i zdravlje na radu izdala je priručnik za procjenu rizika (Risk Assessment Tool),
čiji je osnovni cilj zaštita bezbijednosti i zdravlja zaposlenih.
Rizik na radu se odnosi na mogućnost i na težinu povreda ili oboljenja nastalog kao rezultat izlaganja opasnostima.
Procjena rizika na radnom mjestu vrši se u pet jednostavnih koraka.

Statistička metoda „SEPTRI“

16

SEPTRI (Risk Assessment and Proposed Risk Treatment System - Sistem za procjenu rizika i predlaganje načina
upravljanja rizikom) omogućava kvantitativnu procjenu rizika i davanje opštih smjernica za upravljanje rizikom i
bezbijednošću.
Razmatra se jedna ili više mogućnosti upravljanja rizikom, kao što su:
-eliminacija rizika,
-smanjenje i kotrola rizika: poboljšanje bezbijednosti,
-zadržavanje rizika sa stanovišta finansijskih mogućnosti,
-transfer rizika

Izračunavanje vrijednosti rizika

Koeficijent posljedice „I“

Da bi se dobila vrijednost za ovaj parametar korišćena su dva koncepta koja su čisto vezana za osiguranje:
MFL: Maksimalno moguća šteta
To je maksimalna vrijednost u datoj firmi koja je izložena nekoj opasnosti pod najnepovoljnijim uslovima i faktorima
okruženja sa najnegativnijim uticajem, što znači da zaštitne mjere ne funkcionišu, vatrogasne ekipe ne mogu da stignu
na vrijeme, klimatski uslovi su krajnje nepovoljni, itd.
PML: Maksimalna vjerovatna šteta

Upravljanje rizikom
Kada se dobiju vrijednosti za rizik R, one se klasifikuju u sljedeće grupe:
Nepodnošljivi rizici: vrijednosti R veća od 300.
-Neophodno je da se eliminiše rizik ili da se zabrani operacija koja ga stvara.
Ekstremni rizici: vrijednosti između 200 i 300.
-Izvršiti poboljšanja intenzivnim mjerama da bi se rizik eliminisao ili ublažio.
Ozbiljni rizici: vrijednost R između 100 i 200.
-Potrebne su suštinske mjere da bi se rizik ublažio. Može da se ustanovi minimalno djelimično finansijsko
zadržavanje.
Srednji rizik: vrijednosti R između 30 i 100.
-Neophodna su poboljšanja putem uobičajenih mjera za redukciju rizika. Preporučuje se kombinacija zadržavanja i
finansijskog transfera rizika.
Manji rizici: Vrijednosti R između 0 i 30
-Nema potrebe za dodatnim mjerama smanjivanja rizika.

PRISTUPI MODELOVANJU RIZIKA

Osiguravači teže da adekvatno kvantifikuju rizike i odrede premije osiguranja na osnovu aktuarskih podataka i analiza.
Međutim, neophodno je da se tačno simulira ponašanje svih faktora rizika koji se nalaze u cjelokupnom portfelju rizika
i sa kojima se suočavaju osiguravajuće i reosiguravajuće kompanije. Pored toga, da bi se odredila visina kapitala
potrebnog za pokrivanje ukupnih rizika nekog osiguravajućeg društva potrebno je pravilno procjenjivanje rizika. Stoga
je veoma važno da se izvrši modelovanje rizika koje se može podržati postojećom informacionom tehnologijom, jer
se na taj način omogućava pravilnije određivanje cijene osiguranja koje se sada temelji na rezultatu modela.

Modelovanje uticaja rizika na osiguravajuću kompaniju obično se vrši u četri faze i to:
-Identifikacija različith faktora rizika kojima je izloženo osiguravajuće društvo,
-Izbor stohastičkog modela za izabrane faktore rizika,
-Utvrđivanje međuzavisnosti različitih faktora rizika,
-Utvrđivanje uticaja realizacije faktora rizika na uspjeh osiguravajućeg društva.

-Prvi model za modelovanje rizika od poplava, sa hidrostatičkom bazom podataka, koji je načinjen za identifikaciju
akumuliranih šteta od poplava razvio je Munich Re 1997. god., pod nazivom MR Flood.
-Swiss Re koristi ZURIS sistem za određivanje plavnih zona u Njemačkoj kao i zona u kojima su moguće velike
padavine i pojava bujica

RIZIK OD POŽARA I EKSPLOZIJE

17

-Nacionalni insitut za standarde i tehnologiju iz SAD razvio je program pod nazivom FIRST (Fire Simulation
Technique - metoda simulacije požara)
-U Belgiji je razvijen program „FRAME” (Fire Risk Assesment Method for Engineering– metoda za procjenu rizika
od požara za inženjenjerstvo) koji omogućava da se odredi dovoljna i ekonomična zaštita od požara u zgradama.
-BREEZE Fire/Explosion (Požar/eksplozija) je program za modelovanje slučajnog ispuštanja zapaljivih i
eksplozivnih hemijskih materija.
-TNO Effects je programski paket namijenjen za analizu procesne bezbijednosti i upravljanja sa opasnim materijama.
-RiskSpectrum (Spektar rizika) - omogućava kombinaciju upotrebe dva osnovna modela za ocjenu rizika: stablo
otkaza i stablo odluke.
-CFAST – Consolidated Fire and Smoke Transport Model (Model konsolidovanog transporta požara i dima) - služi
za prognozu parametara u prostoru, na primjer kod objekta sa više odjeljenja. Prognoze obrađuju razvoj požara i širenje
dima.

OPERATIVNI MENADŽMENT
OSIGURAVAJUĆE KOMPANIJE
Tarifa premije osiguranja I – Civil
Ovom tarifom osiguravaju se poljoprivredna gazdinstva, stambeni, poslovni i javni objekti, roba, muzeji, izložbe
pozorišta i sl.

TARIFNA GRUPA 1
Poljoprivredno gazdinstvo
-Osiguranje svih zgrada i svih stvari u zgradama i na slobodnom prostoru (paušalno osiguranje)
Osiguranje od osnovnih požarnih rizika može se zaključiti:
-Na fiksnu sumu osiguranja
-Na ugovorenu vrijednost

B. Individualno osiguranje zgrada i sadržaja

(kada se poljoprivredno gazdinstvo ne osigurava paušalno)
Osiguranje od osnovnih požarnih rizika može se zaključiti:
-Na fiksnu sumu osiguranja

TARIFNA GRUPA 2
-Zgrade, namještaj i ostale pokretnosti, osim poljoprivrednih gazdinstava i zanatskih i industrijskih
preduzeća
-Zgrade
-Osiguranje od osnovnih požarnih rizika može se zaključiti:
Na fiksnu sumu osiguranja
Na ugovorenu vrijednost