UNIVERZITET U BIHAĆU

PEDAGOŠKI FAKULTET

SMJER RAZREDNA NASTAVA

SEMINARSKI RAD
Predmet: Odgoj za medije
Tema: Štampani mediji
 1. UVOD

Mediji su postali dio života svih nas, bez obzira da li ih izučavamo ili smo samo korisnici
medijskih sadržaja, neminovno ih pratimo i u dodiru smo s njima. Prosječni recipijenti u
većini slučajeva traže od medija da ih informišu i zabave. Stoga danas imamo osim javnih
servisa (koji su postali disfunkcionalni, jer ne izvršavaju osnovne medijske funkcije)
komercijalne medije, koji su apsolutno bazirani na lahkim sadržajima (zabavi, primjer: Pink),
koje može podnijeti bilo kakav ljudski sklop. Međutim, postoje događaji koji ne mogu biti
preneseni u formi lahkih sadržaja (senzacionalizma), jer u tim situacijama dolazi do gubitka
ozbiljnosti takvih događaja. Medijsko izvještavanje koje je maksimalno približeno
profesionalnim standardima nešto je što se smatra prijeko potrebnim širom svijeta, jer je
situacija što se tiče medija na globanom nivou loša.

Mediji trebaju informisati javnosti na krajnje korektan i profesionalan način. Novinari moraju
voditi računa da ne povrijede one o kojima izvještavaju (u ovom slučaju izbjeglice). Postoji
niz pravila koja predstavnici medija trebaju pratiti prilikom izvještavanja, gdje se prvenstveno
nameće objektivnost i istina, pa zatim i sve ostalo. Etika samih medija predstavlja jedno
usmjerenje novinara. Ona ukazuje na pravilan put koji vodi do pravih vrijednosti ove
profesije.

U štampane medije spadaju novine, časopisi, prospekti i dodaci. Novine su nosači

oglašavanja, koje služe da informišu o novostima, aktuelnostima ili dešavanjima i obrate se
širokoj javnosti.

Da bi ciljevi bili uspešno i efikasno postignuti, testira se koji mediji oglašavanja daju nabolje
rezultate. U praksi se istražuju kvantitativni (koliko geografsko područje pokriva štampani
medij) i kvalitativni kriterijumi (dizajn štampanog medija).

Novine omogućuju da čitaoci budu informisani o većini dešavanja kojima su okruženi.

Obraćaju se užoj i i široj javnosti. Izdanje novina je obično dnevno, a može biti i sedmično.
Sa dnevnim novinama se mogu dotaći specifične ciljne grupe ili određeni regioni. Česta
kombinacija teksta i slika u novinama doprinosi da čitaoci bolje zapamte ono što su vidjeli i
pročitali putem istih. Mogućnost dizajna je u novinama ograničen u odnosu na televizijska ili
online oglašavanja. U novinama nema kretanja, korisnost boja se drži u granicama, posebno

1
ako su ograničene samo na crno i bijelo. Većina današnjih novina praktikuje da postavlja
obojene slike i da ističe naslove koristeći pri tom neku od boja.

Kod časopisa se radi o štampanom medijumu koji slikama i tekstovima služi informaciji i
zabavi. U odnosu na novine, koje su aktuelne i informativne, časopisi se obraćaju čitaocima sa
specifičnim temama. Sa ovim medijumom se praktikuje obraćanje kompletnoj čitalačkoj
publici. Časopisi obično imaju sedmično, dvosedmično ili čak mjesečno izdanje. Rjeđa
izdanja i viša cijena doprinosi da časopisi imaju kvalitetniju izradu i bolji dizajn od dnevnih
novina.

2
 2. MEDIJI I VRSTE MEDIJA

Mediji su kompleksni pojam koji označava sisteme javnog informisanja, koji služe za
raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informisanja,
obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Prema Zakonu o medijima iz 2003.
godine, mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih
agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog
objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili
slike.

Postoje dvije vrste medija i to:

 Elektronski mediji
- Film
- Radio
- Televizija
- Računar / Internet

 Štampani mediji
- Knjige
- Novine
- Časopisi
- Stripovi
- Plakati

Elektronski mediji su mediji koji koriste elektronsku ili elektromehaničku energiju usmjereni
krajnjem potrošaču koji neometano pristupaju sadržaju istog medija. Ovi mediji stoje kao
suprotnost statičnim medijima, koji jesu stvarani elektronički međutim njihova tiskana forma
ne zahtijeva elektronske uređaje kada krajnji korisnik želi da im pristupi. Prvobitno su mediji
elektronskog porijekla poznati široj javnosti više kao video snimci, audio snimci,
multimedijalne prezentacije, prezentacije slajdova, u CD-ROM formi kao i online sadržaj.

3
 3. ŠTAMPANI MEDIJ

Štampani mediji su, zapravo, prva najveća čarolija na planeti, čarolija koja je čovjeku
omogućila da sve informacije/događaje, iskustva, znanja, doživljaje, misli, osjećanja
raznovrsno prenese različitim, njemu (ne)poznatim ljudima kroz prostor i kroz vrijeme.

Prvi štampani medij (sredstvo razmjene informacija), putem masovno umnožene pisane
forme jeste knjiga, a zatim novine i časopis. Zahvaljujući tehnološkom otkriću, kojim se isti
pisani ili vizuelni materijal može umnožiti u nebrojeno mnogo istih primjeraka i distribuirati
mnogobrojnim korisnicima, štampani mediji su otvorili sasvim novu civilizaciju, u kojoj se
čovjekova moć svodi na kontrolu protoka ideja, saznanja i standardizovanja kriterijuma za
globalni pogled na svijet.

Drugim rječima, štampanim medijima - sredstvima posredovanja pismenosti i kulture

čovjek, uistinu, stiče mogućnost da svoju priču učini važnom za sve one do kojih ona može da
stigne. To što je čovjeku dato da bude i misaono (Homo Sapiens) i biće koje voli (Homo
Amans) i biće koje se igra (Homo Ludens), samo je novu čaroliju obavezalo na najozbiljnija
pravila igre.

3.1. Vrste štampanih medija

Štampani mediji se dijele na:

 Knjige
 Novine
 Časopise
 Stripove
 Plakate

U nastavku će biti detaljnije govora o istim.

3.1.1. Knjiga

Knjiga je, za razliku od većine ostalih medija masovnog komuniciranja, zadržala

individualni karakter, kako sa aspekta produkcije, tako i sa aspekta konzumiranja. Isto tako,
knjiga ima karakter trajnosti, institucionalizovano čuvanje u bibliotekama, kao i trajnu

4
vrijednost, očuvanu najneposredniju vezu sa obrazovanjem, intelektualnom aktivnošću i
umjetnošću.

Međutim, knjiga je zapravo učinila da je sve više onih koji čitaju, a sve manje onih koji su u
stanju da kritički usvajaju pročitano. Tako su, zahvaljujući pojavi knjige, obični ljudi
masovno sebi dozvolili pravo da govore o umjetničkoj produkciji.

Popularne forme zabave prepoznale su i knjigu kao sopstveni način izražavanja, što je
neminovno dovelo do birokratizacije čitavog fenomena. Zavedena globalnom euforijom
masovne kulture, i knjiga se, više nego često, svodi na biznis. Put rukopisa od autora do
čitaoca samo potvrđuje osnovna pravila industrije, od investicije do profita. U čitavu priču
uključuje se i identitet autorskih prava, baš kao i fenomen cenzure.

Knjiga, kao medij, je možda izgubila svoju snagu jer nije dovoljno brza. Toplina čitalačkog
ugođaja ne može biti zamijenjena ni jednim drugim medijem. Kada je riječ o knjizi, to je ona
vrsta spoja koja je kao doživljaj nenadoknadiva i nenadomjestiva i zato je moje povjerenje
veliko.

Mi prisustvujemo jednoj vrsti poništenja čitalačkog ukusa i jednoj vrsti varvarskog odnosa
prema onome što je sadržaj, a ne sam medij. Tu već polako prelazimo na teren tabloidizacije,
načina na koji se danas čita, i sadržaja koji se danas najčešće ili masovno promoviše.
Čitalačka kultura je stradala onog trena kada su se pojavili tabloidni sadržaji, koji su proizveli
čitavu jednu vrstu novog načina čitanja.

Novinsko čitateljstvo je stvorilo određene vrste navike dinamičkog čitanja, preletanja, krajnje
površnog, koje se polako prenijelo i na čitanje knjiga. Samim tim onda su i pisci počeli polako
to da podržavaju i da se udvaraju takvoj vrsti čitalačke navike, da formiraju čitalački ukus. Tu
prestaje ona vrsta kvaliteta do kojeg je stalo intelektualcima i tu imamo jednu vrstu
opstrukcije, ne samo čitalačkog ukusa, nego i onoga do čega je svakome, ko je prema knjizi
orjentisan intelektualno, i onoga koji prevashodno znanje pronalazi u knjizi. Tu dolazimo do
problema umnožavanja istog, ili jedne hiperprodukcije istog, do stvaranja robe, izostavljanja
onoga što knjiga znači kao umjetnički ili intelektualni proizvod.

Knjiga i dalje daje priliku da bude čvrst oslonac onima koji žele snažni potencijal, neku vrstu
intelektualnog izvora, koja im omogućava da pobijede haos i dožive ga kao izazov. A tu vrstu
izazova ne može pobijediti ni na koji drugi način, osim ako dođe do onih znanja koja mu to
istinski omogućavaju.

5
Danas je došlo vrijeme da je mnogo više onih koji pišu, nego onih koji čitaju. Mladi gotovo
sasvim istiskivanu knjigu i ne čitaju. Djeca, možda još uvijek, zavedena nekom vrstom
tehnološkog romantizma i otkrivanja potencijala elektronskih medija, ali to ne znači da će oni
njemu ropski pripadati neprekidno, nego da će preko elektronskih medija otkrivati čari knjige.

Međusobno prožimanje medija je postala, a tek će postati sastavni dio življenja. Ljudi će i
dalje usvajati ono što je za njih najbitnije, a to je jedna vrsta razmjene intelektualnih
vrijednosti bez granica.

3.1.2. Novine i časopis

Novine i časopisi su poseban oblik štampanih medija, koji se globalno mogu svrstati u
informativno-političku i specijalizovanu štampu. Bez obzirana ovu vrstu selekcije, sve novine
i časopisi se mogu podeliti, prema dinamici pojavljivanja, na dnevne, nedjeljne, dvonedjeljne,
mjesečne ili kvartalne i tzv. godišnjake.

Među dnevnim novinama (tzv. dnevnicima), također, razlikujemo dnevne i večernje

novine te posebna izdanja. Ritam izlaženja opredeljuje pristup i način obrade informacije, pri
čemu svi štampani mediji ove vrste imaju redovne i povremene rubrike (dio novina ili
časopisa, kojim se pokriva određena tematska opcija i može obuhvatiti jedan ili više tekstova
jednog ili više autora), kao i komercijalne sekcije (nisu rubrike, već obuhvataju sve sadržaje
strana namijenjenih oglasima, reklamama, križaljkama i slično).

Novine, kao jedan od masovnih medija u savremenom informacijskom društvu, obavljaju

četiri temeljne uloge: informiranje, zabavu, uvjeravanje i transmisiju kulture. Navedenim
ulogama novina mogu se dodati i obrazovna, psihoterapeutska te integrativna uloga. Stoga se
novinama često pridaje značenje specifične javne službe.

Usprkos činjenici da je novine vrlo teško definirati, mnogi teoretičari novinarstva raspravljali
su o tome šta su novine. Njihova se razmišljanja u mnogim elementima podudaraju, ali je i
danas broj definicija i varijacija o pojedinim osobinama novina toliko širok da je gotovo
nemoguće postići konsenzus. Među definicijama novina svakako valja istaknuti definiciju
Erica W. Allena iz 1930. Godine na koju se referirao čitav niz kasnijih teoretičara te od
novijih definiciju Michaela Kunczika i Astrid Zipfel iz 2006. godine.

6
Zbog niza zadaća koje obavljaju u društvenoj zajednici, novine predstavljaju za biblioteke,
muzeje i arhive iznimno važnu vrstu građe i izvor informacija te je za ove ustanove i
oblikovanje njihovih zbirki pitanje definiranja novina jedno od važnih teorijskih pitanja.

U bibliotekarskim je krugovima danas prihvaćena definicija novina koju donosi ISBD(CR),

međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija i druge neomeđene građe.

Novine i časopisi predstavljaju grupu tipskih izdanja. Organizacija redakcije i dinamika rada u
njima predstavlja osnovu za podjelu prema:

 dnevne novine (listovi)

Kod dnevnih novina, način prijema vijesti od domaćih i stranih agencija nalaže
posebnu opremu za prijem teksta i slike kao i njihovo uključivanje u sistem. Poželjna
je mogućnost unošenja teksta na radnom mjestu novinara direktno u sistem ili preko
komunikacijskih medija.
Priprema za štampu je tipska i odstupa od ustaljene šeme u slučajevima posebnih
dodataka posvećenih određenim događajima koji pobuđuju veću pažnju čitalaca,
kulturnim i sportskim dodacima i slično. U slučaju kada se ovi dodaci izdanju
projektuju u skladu sa predvidenim krugom čitalaca, poštujući njihova interesovanja,
dolazi do značajnog porasta potražnje novina.

 sedmične novine i časopisi

Kod uređivanja sedmičnih listova ili časopisa periodičnost izlaženja ovih izdanja
omogućava drugačiju obradu informacija i postizanje većeg tematskog jedinstva
prikazanih članaka.

Časopisi predstavljaju izdanja koja objavljuju tekstove od interesa za javnost čija je

pažnja usmjerena ka odredenoj problematici. Oblast koja je obuhvaćena datom
problematikom omeđena je sa jedne strane segmentima svakodnevnog života dok
nasuprot tome egzistira tematika vezana za najuže stručne djelatnosti.

Časopisi koji obrađuju kulturu svakodnevnog života, modni časopisi, sportski časopisi,
izdanja koja obrađuju razne vještine (zanatske ili umjetničke), časopisi posvećeni
raznim vrstama hobija, časopisi posvećeni industrijskim granama, naučno-popularni
časopisi, naučni časopisi i časopisi sa tematikom iz političkog života.

7
Mada su osnovne konture oblasti interesovanja časopisa ovom podjelom iscrtane,
navedena podjela svakako nije i konačna. Ukoliko se kao osnovni kriterijum definicija
i podjela časopisa i novina uzme oblast i tematika koju navedena izdanja obrađuju,
striktna granica između ove dve vrste grafičkih proizvoda ne može biti određena.
Periodična izdanja novina mogu se po osnovnoj definiciji svrstati i u časopise.

Osnovni parametri rasčlanjivanja ovih izdanja mogu biti pronađeni u načinu prijema
informacija i njihove obrade u članke, karakteristikama oglasnog prostora,
marketinškom pristupu i načinu distribucije i prodaje.

Sažimanjem osnovnih karakteristika izdanja sa zahtjevima poručioca dobijaju se

glavni elementi konstrukcije izdanja. Naredna lista ovih elemenata važeća je za
časopise i za sedmične listove (novine): format izdanja, format teksta na strani, obim
izdanja, tiraž, način spajanja knjižnog bloka i vrsta korica.

Ostali elementi konstrukcije izdanja, kao što su izbor pisma za osnovni tekst, naslove i
podnaslove, veličina pisma, proredi, margine, isticanje u tekstu, početak teksta, kraj
teksta, raspored crteža, paginacija i slično, mogu biti odredeni na dva načina.

o Jedna mogućnost bila bi određivanje univerzalnih pravila po kojima bi se

vršilo uređivanje izdanja. Drugi način se odnosi na montiranje i snimanje već
gotovih složenih strana pristiglih od strane naručioca.
Naučno-stručni časopisi koji obrađuju istu oblast mogu se razlikovati prema
načinu prilaza problematici.
Uže stručni pristup nalaže prijem materijala koji podleže strogim recenzijama
čiji su osnovni kriterijumi vezani za naučni doprinos priloženih radova. Osim
stručnog dijela ovi časopisi posjeduju i informativni deo u kome se najčešće
nalaze informacije o raznim skupovima posvećenim tematikama saglasnim sa
osnovnim opredeljenjima časopisa.
U oglasnom delu mogu se naći podaci (izdavač, cijena i slično) o najnovijim
publikacijama koje tretiraju oblast izdanja. Samo u rijetkim slučajevima mogu
se pronaći reklame opreme ili pojedinih komponenti uređaja vezanih za
industrijska postrojenja ili laboratorijske uređaje koji se koriste u oblasti koju
časopis obrađuje. Materijal ovakvog izdanja obiluje tabelama, graficima,
skicama, rastriranim slikama i formulama.

8
 o Osim ovakvog tipa naučno-stručnih časopisa postoje i tipovi izdanja koji osim
naučno-stručnih radova imaju i predviđene artikle koji daju informacije o
raznim oblastima u kojima se data grana industrije pruža. Jedan od dijelova su
i često prisutni artikli o korporativnim vijestima koje obuhvataju informacije o
osvojenim tehnologijama kompanija, preduzetim investicijama u oblasti
istraživanja, prodoru na nova tržišta, kadrovskim promjenama i dr.
Oglasni prostor znatno je veći od onog u prethodnom tipu časopisa, što je u
skladu sa naglašenim komercijalnim karakterom koji najčešće predstavlja i
osnovni motiv pokretanja sličnog izdanja. Naučno-stručni radovi publikovani u
ovim časopisima daju manji doprinos naučnoj misli, dok tehnička rešenja koja
doprinose ekonomičnosti proizvodnje imaju vidno mjesto u radovima i u
pojedinim slučajevima su povezana sa marketinškim dijelom časopisa.

3.1.3. Fotografija i strip

Fotografija i strip mogu biti samostalna djela, ali i elementi izražavanja štampanih medija
- novina ili časopisa. Fotografija je zaustavljanje trenutka, vizuelno registrovanje informacije,
sa ciljem provociranja određenih emocija. Kao oblik novinskog izražavanja, fotografija,
dakle, može biti izuzetno vrijedan dokument.

Međutim, intervencija na stvarnost je ovde dovedena do savršenstva, tako da su neslućene

mogućnosti otvaranja ka umjetnosti, s jedne, i manipulaciji, s druge strane. Prema načinu
izražavanja, kao priča u slikama, strip je najbliži filmu, a srodnost čak potvrđuje i hronološka
bliskost pojavljivanja (1896). Isprva je ova forma bila namijenjena samo odraslima, ali je
neslućenom brzinom postala izuzetno popularna u svim krugovima. Istovremeno se izdvajaju
i specifični autorski stilovi, pa (osim visokotiražnog komercijalnog konteksta) strip sve viša
biva priznat kao zasebna umjetnost.

Prototipska slika pojma „strip“ vjerojatno su kratke priče u tri sličice na zadnjim stranicama
dnevnih novina. Jedan ili dva glavna lika vode neki razgovor – neko nekoga nešto pita, neko
nekome nešto duhovito odgovori. Oni se u svom ograničenom mikrosvijetu u tri sličice često
satirično osvrću na aktualne teme, i time de facto postaju pravi mali povijesni dokumenti
svoga vremena. U tim trima jednostavnim sličicama jasno možemo prepoznati uvod, zaplet i
rasplet – tipične za književno djelo.

9
Strip ne gledamo već čitamo. Strip, kao i književno djelo, više se oslanja na funkciju mašte
nego na ono što vidimo, no svejedno spada u vizualnu kategoriju, kao uostalom i film.

Strip kao pojam potječe od američkog comic strip – „komične trake“. Taj pojam označavao je
duhovite ilustracije na zabavnim stranicama dnevnih novina.

Možemo, dakle, zaključiti da se kod komične trake misli na nekakav niz, odnosno slijed od
najmanje dvije sličice.

Za comic strip postoje dvije definicije: „Strip je obično duhovit narativni niz ilustriranih
sličica“, te „Strip je serija u nastavcima sa nanizanim narativnim sekvencama, koja obično
prikazuje poznate/uobičajene likove“.

Nadalje, strip (čak i jednostavan kao iz prvog primjera), kao i književno djelo nam priča neku
priču – ima protok vremena koju neke druge umjetnosti kao što je slikarstvo ili posebna
fotografija nemaju. Književnost je umjetnost riječi – a strip bi onda u najširem smislu bio
umjetnost riječi i slika (iako nemaju svi stripovi riječi, već samo slike).

Strip su crteži i druge slike suprotstavljene u namjerni slijed, s namjerom prijenosa

imformacije i/ili izazivanja estetske reakcije u čitatelja. (Scott McCloud)

No ipak se zaustavlja na „umjetnosti slijeda“ za koju su dovoljne samo dvije različite sličice
da bismo doživjeli i percipirali slijed. Za razliku od filma, umjesto vremena, u stripu imamo
prostor (mislimo na prostor koji zauzima svaka pojedina sličica, te nadovezivanju jedne na
drugi i tako dalje).

10
 4. ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog može se zaključiti da štampani mediji iako nemaju ton imaju itekako
ogromnog uticaja na čitatelje odnosno na ljude i javno mišljenje.

Međutim, i pored velike rasprostranjenosti i čitateljsva te pristupa štampani mediji imaju

svojih prednosti ali i mana.

Prednosti štampanih medija se u tome što daju puno opširniju informaciju o dešavanjima pa
nekada čak i u detalje, puno su jeftiniji za čitatelja i pristupačniji te daju mogućnost da čitamo
gdje god mi to bili, dok ostali mediji koji se vezuju za elektronske i sl. uvijek iziskuju neke od
posebnih uslova, a sa druge strane nedostatak štampanih medija je u tome što nisu u
mogućnosti to prikazati uz video ili ton te nisu pristupačni svim uzrastima i svim slojevima
društva kao šta je slučaj s televizijom.

Dakle, ono što se može reći je to da će štampani mediji još dugo imati svoje čitatelje a dok je
njih i štampani mediji imaju borbenu budućnost.

11
LITERATURA

[1] Šabić, A. (2017). Izvještavanje štampanih medija u BiH o izbjegličkoj krizi 2015.,
<http://www.media.ba/sites/default/files/magistarski_rad_-_org.pdf>.
Pristupljeno 03. juni 2018.

[2] Gulin, M. (2013). Film i strip kao srodni mediji,

<http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5038/1/Gulin,%20Martina.pdf>.
Pristupljeno 03. juni 2018.

[3] Odalović, N., Knjiga je nenadoknadiv doživljaj. (2007).,

< https://www.slobodnaevropa.org/a/693883.html >. Pristupljeno 03. juna 2018.

[4] Novine i časopisi. (2014).,< https://vasa-enciklopedija.blogspot.com/2014/01/novine-i-

casopisi-definicija.html>. Pristupljeno 03. juna 2018.

[5] Stampani mediji. (2015)., < http://studenti.rs/skripte/mediji-kultura/stampani-mediji/>.

Pristupljeno 03. juna 2018.

[6] Elektronski mediji. (2016)., < https://bs.wikipedia.org/wiki/Elektronski_mediji>.

Pristupljeno 03. juna 2018.

[7] Mediji. (2018)., <https://hr.wikipedia.org/wiki/Mediji >. Pristupljeno 03. juna 2018.

12