Professional Documents
Culture Documents
Prirucnik Alpinisti PDF
Prirucnik Alpinisti PDF
ALPINISTIČKI TEČAJ
2
SADRŽAJ :
1. PREDGOVOR .................................................................................................. 4
2. UVOD ............................................................................................................... 6
3. ŠKOLOVANJE ALPINISTA........................................................................... 6
4. POVIJEST......................................................................................................... 7
5. OPREMA .......................................................................................................... 8
6. UZLOVI.......................................................................................................... 15
7. MEĐUOSIGURANJA.................................................................................... 18
8. KOMUNIKACIJA U NAVEZU I POSTUPCI NA SIDRIŠTU PRILIKOM
PENJANJA SMJEROVA OD VIŠE DUŽINA.................................................. 20
9. SPUŠTANJE NIZ UŽE -ABSEIL.................................................................. 25
9.1 PRIPREMA OSOBNE OPREME I OSIGURANJE NA SIDRIŠTU ...... 26
9.2 PRIPREMA UŽETA ................................................................................ 27
9.3 SPUST NIZ UŽE ...................................................................................... 28
9.4 DOLAZAK NA DONJE-SLIJEDEĆE SIDRIŠTE .................................. 29
10. ALKA ........................................................................................................... 30
11. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA ......................................................... 31
11.1. Vrste uspona i načini penjanja .............................................................. 31
11.2. Tehnički opis smjera............................................................................. 32
11.3. Oblici u stijeni....................................................................................... 32
12. VRSTE STIJENA ......................................................................................... 34
13. OPASNOSTI U PLANINI............................................................................ 35
14. NESREĆA U PLANINI ............................................................................... 35
15. GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA........................................................... 36
3
1. PREDGOVOR
Čitajući predgovore ostalih knjiga stekao sam dojam da bi u ovom dijelu trebalo biti
ozbiljan i napisati nešto kvalitetno. Tako barem ja doživljavam predgovore u ostalim pisanim
djelima i obično su mi zanimljivi i interesantni. Stvarni razlog zašto ovo pišem je taj da
pojasnim neke stvari, a možda nisu direktno vezane, koje sam spoznao tijekom bavljenja
penjanjem i od izlaska prvog izdanja ovog DJELA.
Inicijator (doduše ne idejni jer se o tome pričalo i pričalo) je 1999. g. bio, (danas dr.),
ANTE ŠKROBONJA koji je pun entuzijazma prvi nešto konkretno sastavio u materijalnom
obliku. Putem prema Rabu na mom starom laptopu komentirali smo i uređivali koncept
prijašnjeg izdanja, a ja sam daljnju izradu preuzeo na sebe. Neke stvari su manjkale, skice npr.
Tu je pomogao ELVIR SULIĆ čiji se štih lako može prepoznati u nekim crtežima. Pojedinci,
npr. ERIK i IGOR KARUZA, koji su tek pred nekoliko mjeseci završili tečaj (Igor još nije
pohađao tečaj) već su onda radili na završnom, binarnom make up-u skripte.
I evo nas u 2006. g. malo stariji i pametniji.
Oprema se u zadnjih šest godina mijenjala i promijenila. Danas se, kao i onda,
proizvodi oprema koja ima ulogu da korisniku u najvišoj mogućoj mjeri poveća razinu
sigurnosti i olakša korištenje.
Tehnika penjanja i osiguravanja je napredovala i promijenila se. Koriste se tehnike
penjanja i osiguravanja koje u najvišoj mogućoj mjeri (dok ne izmisle nešto bolje)
omogućavaju sprečavanje ozljeda i pojednostavljuju osiguravanje tijekom penjanja.
Sastav i motivi polaznika tečaja i onih koji su tečaj već završili su se promijenili. Prije
ovog ubrzanog doba, na tečaj penjanja dolazili su planinari kojima je to bila nadopuna
postojećeg znanja za kretanje planinama. Neki od njih su ostajali i nastavljali se baviti više
penjanjem nego planinarenjem. Danas je to rijedak slučaj. Ritam života je takav kakav je i
danas se nema slobodnog vremena skoro nizašto, a kamoli za penjanje. Iz tog razloga
pojedini ljudi koji dolaze, dođu iz znatiželje i žele samo vidjeti i probati. Većina polaznika po
završetku tečaja, penjanjem se nastave rekreativno baviti (penjati za svoj gušt kada ih uhvati
želja) i njima osobno je, vjerujte, najbolje. Rjetkima (jao si ga njima) penjanje postane
sastavni dio ili čak smisao života. Postoje i pojedinci ili pojedinke, tijekom i poslije tečaja,
koji se pojavljuju kako bi se pokazali/dokazali. Najmanje je ljudi koji ostaju i uz bavljenje
penjanjem pomažu razvoju i napretku kluba i samog penjanja. Nažalost, postoje i ljudi koji u
zabludi misle da ovdje pripadaju. Svatko tko je ''najglasniji na sastancima'' ili podiže ruku za
odradu svih zadataka, a iste ne odradi na vrijeme ili ih ne odradi uopće, ne pomaže razvoju i
napretku kluba ili penjanja. U ovu grupu također ubrajam (i usput apeliram na) sve pojedince
koji (kapa dolje, ali...) penju samo za svoj gušt. I na kraju oni pojedinci koje je bolje ''izgubiti
4
nego naći'' jer dođu u klub samo onda kad im je nešto potrebno, a smatraju da su svojom
pojavom doprinjeli u radu kluba i razvoju penjanja.
Povijest se nije promijenila nego se nastavlja.
Čemu sve ovo?
Tijekom održavanja tečajeva i ispita na kojima se ovaj materijal koristio uvidjelo se da
se polaznici htjeli mi to ili ne uvijek najviše hvataju za ono opipljivo, a to je u biti ovo što
čitate. Odgovori (pokazatelj usvojenih znanja) polaznika tečaja na ispitima uvijek su usko tj.
direktno povezani s onim što se ovdje pročita. To je u redu ako se na predavanjima i vježbama
drugačije ne napomene. Tako je dolazilo do situacija da se neki polaznik tečaja poziva na ovaj
materijal, a nije bio na vježbi ili je kasnio na predavanje kad se to obrađivalo tj. kada se
ukazivalo na zastarjelost nekih podataka. Kako je pri prvom pisanju korišten materijal i
podaci koji su tada bili dostupni i aktualni tako je to napravljeno i sada. To ne znači da je ovo
trenutno najbolji sistem na svijetu, već najbolji koji je u ovom trenutku bio dostupan onima
koji su radili. Kada se idući put nešto bude mijenjalo napraviti će se isto. Tako će možda
ponovo baš DIEGO KOŠTA uređivati materijal ili će baš DALIBOR FAK I MARKO
KRPEŠIĆ pozirati za postupke na sidrištu i sl. Tko zna? Možda smo ovaj put napravili sve po
pravilima struke. Bit će tu naravno zamjerki i ukazivanja grešaka sa strane onih koji imaju
pravo i sa strane onih koji ''imaju pravo, bolje bi to riješili samo nemaju vremena'', ili kako to
već ide. Tko radi taj i griješi. Iskreno, volio bih da se nađe netko tko će držeći u ruci nešto
novo reći: ''Ne valja, OVO MOJE JE BOLJE''.
Jedina stvar koja se nije promijenila (bar kod mene) je stalna želja za penjanjem.
DANIJEL FRLETA
5
2. UVOD
3. ŠKOLOVANJE ALPINISTA
6
Ispit za naslov "alpinist" organizira Komisija za alpinizam HPS imenujući za to posebnu
komisiju od tri člana. Ispitna komisija ima pravo postavljati pitanja iz cjelokupnog
alpinističkog sadržaja /tehničkog, penjačkog, povijesnog/ kako bi se moglo utvrditi
alpinističko znanje, zrelost, obavještenost i osjećaj odgovornosti kandidata. U ispitnoj
komisiji mora biti najmanje jedan alpinistički instruktor i jedan gorski spašavatelj s naslovom
alpinist. Nakon položenog ispita pripravnik stječe pravo na naslov "alpinist". Taj naslov je
trajan, a dodjeljuje ga HPS.
Alpinistički instruktor može postati svaka osoba koja nosi naslov “alpinist” najmanje godinu
dana i koja je položio ispit pred ispitnom komisijom za alpinističkog instruktora koju imenuje
KA. Ispitnu komisiju čine tri alpinistička instruktora od kojih najmanje dvojica trebaju biti
gorski spašavatelji s naslovom alpinist, a najmanje jedan mora imati položene opće predmete
za alpinističkog instruktora na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu.
4. POVIJEST
Alpinizam je teško definirati jer je to vrlo složena ljudska aktivnost koja u sebi sadrži
komponente športa i filozofije. Možda se mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, no većina će se
složiti da bez poznavanja povijesti alpinizma alpinist ne može biti potpun alpinist.
U ovoj skripti nećemo opisivati povijest planinarstva i alpinizma jer o toj temi postoji
mnoštvo pisanih radova, već ćemo navesti samo najosnovnije događaje.
- 1786. prvi uspon na Mont Blanc, Michael-Gabriel Paccard i Jean-Jacquest Balmat. Taj se
događaj uzima kao početak klasičnog alpinizma,
- Početkom 19. st. osvojena je većina alpskih vrhova, a prednjače Nijemci, Talijani,
Francuzi, Englezi i Švicarci.
- 1865. uspon na Matterhon, na vrh su se prvi popeli Whymper, Hudson, Douglas, Hadow,
Croz, Taugwalder i Taugwalder da bi se dva dana nakon Whimpera uspeo i Carrel,
- Tridesetih godina ostaju samo tri velike neispenjane stijene u Alpama, a to su sjeverne
stijene Matterhorna, Grand Jorassesa i Eigera .
- ispenjana i Alpska trilogija. 1931 Matterhornova sjeverna stjena, 1935 sjeverna stijena
Grand Jorassesa te 1938. sjeverna stijena Eigera,
- 1950.-1960. ispenjano svih četrnaest osamtisućnjaka.
- 1953. Edmound Hillary i Tenzing Norkej stoje na vrhu Mount Everesta .
- 1998. osnovan Riječki alpinistički klub.
7
5. OPREMA
NAPRTNJAČA
Postoje naprtnjače u raznim veličinama, od 20 do 120 litara volumena koji se može
smjestiti u unutrašnjost. Pri izboru valja paziti na veličinu leđa (veličine od 1 do 5 ili sa
mogućnošću prilagodbe), odnosno da naprtnjača anatomski stoji na leđima te da većinu tereta
prenosi na bokove, a ne na ramena. Time se olakšava nošenje i disanje jer se omogućava
širenje grudnog koša.
Alpinistička naprtnjača mora imati mogućnost pričvršćivanja cepina i dereza s vanjske
strane, a poželjni su i remenčići za skije.
Prilikom slaganja stvari u naprtnjaču treba voditi računa o pravilnom rasporedu i redoslijedu
spremanja (teže stvari uz kralježnicu npr. tekućina za piće u mijehu, a manje potrebne stvari
na dno, npr. vreća za spavanje).
UŽAD
Penjačko uže je osnovni penjački rekvizit s zadaćom osiguranja penjača pri padu.
Postoje statička i dinamička užeta.
Penjačko uže se sastoji od: košuljice (vanjski vidljivi dio), koja je kod dinamičkih
užeta obično šarena, jezgre i kontrolne niti (Slika 1). Koeficijent elastičnosti kod dinamičnih
užeta je veći od 4%, što ublažava pad penjača.
Duljine dinamičkih užeta kreću se između 40 i 80m. Debljine ovise o namjeni a kreću
se od: cca. 9.1mm do 11 mm za jednostruka,
cca. 8 mm pa na više za udvojena, te
cca 7.5 pa na više za dvostruka užeta.
8
Slika 2 - Način korištenja pojedinih vrsti užeta.
Uz navedene karakteristike uže ima i karakteristiku broja padova faktora 2, a taj broj
se mijenja po UIAA standardu, a direktno ovisi o debljini i tipu užeta (jednostruko, dvostruko
ili udvojeno). Faktor pada izračunava se po formuli:
fp=_____________duljina pada_____________
duljina užeta između palog penjača i partnera
9
Uže ima svojstvo da upija vodu čime dobija na masi i postaje teže. Neke užeta imaju
sposobnost manje apsorpcije vode što im daje prednost pri korištenju u vlažnim uvjetima.
(tzv. DRY UŽETA).
Užeta bi prije početka uporabe trebalo označiti, tj. na krajevima napisati: duljinu, debljinu, tip
užeta i datum početka uporabe .
Koliko će se dugo vremena neko uže koristiti ovisi najviše o periodičnosti uporabe no
svakako se treba pridržavati preporuka proizviđača.
ALPINISTIČKA KACIGA
Kaciga štiti glavu od padajućih predmeta te štiti od udarca glavom prilikom pada
penjača u stijeni. Treba koristiti namjenske i atestirane kacige koje imaju poseban sistem
prilagodbe i pričvrščivanja na glavu penjača, kako bi se u što većoj mjeri osigurali i zaštitili.
POJAS
Pojas je dio penjačke opreme koji služi za povezivanje penjača i užeta te raspređivanje
sila i ublažavanje udarca pri padu.
Najčešće se koriste pojasevi koji se stavljaju oko pojasa, a imaju i nogavice (Slika 5).
Kod tih pojaseva težište je negdje u visini zdjelice, a glavni dio opterećenja podnose bedra, tj.
noge. Postoje pojasevi koji imaju i naramenice, a težište je povišeno i nalazi se na prsima.
Naramenice (prsni dio pojasa) mogu biti i zasebni dio no ne koriste se samostalno bez donjeg
dijela pojasa. Najčešće se koriste kada se penjemo s s naprtnjačom jer sprečavaju prevrtanje
uslijed pada.
Sponke s maticom služe za sve vrste osiguranja penjača, a sponke bez matice se
koriste za izradu međuosiguranja te nošenje opreme. Na sponki je ugravirana izdržljivost
otvorene i zatvorene sponke te izdržljivosti u različitim smjerovima opterećenja. Posebno
treba voditi računa da je pored navedenog istaknuta norma ili standard koji sponka
zadovoljava (UIAA, CE, EN,…) Izdržljivost sponke kada je zatvorena i pravilno opterećena
ne bi trebala biti manja od 22 KN.
KOMPLET
Komplet je dio opreme koji se sastoji od trake (vrpce različitih duljina) koja povezuje
dvije sponke. Koristimo ga za ublažavanje trenja i bolju amortizaciju prilikom pada.
PEDULE (penjačice)
Pedulama se naziva posebno oblikovana i od posebne gume izrađena obuća
namijenjena isključivo penjanju.
11
KLINOVI (Slika 7)
Klinovi služe za izradu sigurnosnih točaka (međuosiguranja ili točki
sidrišta). Postoje klinovi različite tvrdoće, ovisno za koju su vrstu stijene
namijenjeni (tvrdi za granit, mekši za vapnenac).
Prema obliku pukotine u koju se zabijaju mogu biti: vodoravni,
okomiti i univerzalni.
FRENDOVI (Slika 8)
Namjena im je ista kao i čokovima, ali im je prednost ta da se mogu prilagođavati
širini pukotine do određene granice. Postoje razne veličine od 1 do 5 ovisno o proizvođaču.
Postavljanje u pukotinu ovisi o smjeru opterećenja (uvijek prema dolje), a ne o obliku
pukotine.
STREMENI (ljestvice)
Stremeni se koriste za napredovanje u umjetnom (tehničkom) penjanju kao zamjena za
hvatišta i/ili nožišta.
Mogu biti izrađeni od tkanine (trake) ili mogu biti napravljeni od metalnih pločica i
užeta. Obično se na vrhu stremena nalazi FIFI kukica koja olakšava povlačenje stremena za
sobom.
12
ZAMKA
Zamke su kraći komadi užeta debljine od 2 do 10 mm. Služi u izradi sidrišta ili za
postavljanje međuosiguranja. Za izradu bilo kakvog osiguranja ne bi trebali koristiti debljine
manje od 6mm.
TRAKA / Vrpca
Samo ime govori što je to. Najčešće se upotrebljava pri izradi sidrišta na dvije točke, a
osim toga gotovo uvijek može nadomjestiti zamku. Prednost im je veća čvrstoća i plosnati
oblik koji se bolje prilagođava na oštrijom rubovima. Po konstrukciji postoje cjevaste i
pločaste trake. Izdržljivost trake kada je zatvorena u prstene bi trebala biti manja od 22 KN.
Trake se mogu kupiti gotove duljine tj. tvornički spojene šavom. Također se mogu kupiti
točno željene duljine te spojiti kravatnim uzlom.
Gri-Gri
Ovo je dio opreme koji koristimo za osiguravanje partnera. Ima mogućnost
samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača. Koristi se za jednostruko uže debljine 10mm-
11mm.
Slika 9 – Pomagala
(Gri-Gri, Reverso, Tre, košarica, pločica)
13
Reverso
Ovo je dio opreme koji koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže. Nema
mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu prvog penjača. Koristi se za jednostruko i
dvostruko uže. Prednost mu je da ne uvija uže.
Tre
Ovo je dio opreme koji također koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže.
Ima mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača i spuštanju niz uže. Koristi se
za jednostruko i dvostruko uže. Prednost mu je da ne uvija uže.
Pločica-Košarica
Ovo je dio opreme koji također koristimo za osiguravanje partnera i spuštanje niz uže.
Nemaju mogućnost samoblokiranja pri opterećenju tj. padu penjača ili spuštanju niz uže.
Koristi se za jednostruko i dvostruko uže. Prednost im je da ne uvijaju uže.
Shunt
Shunt (Slika 10) je spravica kojom se blokira jednostruko ili dvostruko uže (dvostruko
iste debljine). Shunt se nikad ne koristi samostalno. Kombinira se nekim od pomagala pri
spuštanju po užetu, umjesto Prusikovog uzla.
14
6. UZLOVI
15
4. POLUVRZNI UZAO (Slika 14)
6. AMBULANTNI UZAO
7. BULINOV UZAO
Bulinov uzao služi umjesto pojasa za navezivanje na uže. Na bulinov uzao obavezno dolaze
osiguravajući uzlovi.
16
8. PRUSSIKOV UZAO
Prussikov uzao služi kao osiguranje pri spustu u nedostatku shunta. Krajevi koji vire iz uzla moraju
biti duljine 3-7 cm tj. ‘’tri prsta’’. Omjer zamke i niti užeta na kojoj se radi mora biti 2:3 tj. Zamka
mora biti za 1/3 tanja od užeta. Kao način dobivanja najveće debljine zamke na nekoj debljini
(promjeru) užeta, možemo koristiti donju formulu.
17
7. MEĐUOSIGURANJA
Na uređenim penjalištima ili u smjerovima od više dužina nailazimo na umjetno
postavljena međuosiguranja. To su u principu tiple koje se postavljaju u izbušenu rupu u
čvrstoj i kompaktnoj stijeni. Postavljaju se ljepljenjem (tijelo i alka u komadu) uz pomoć
spacijalnih ljepila ili najčešće zabijanjem sidrenih vijaka i zavidavanjem pločice na njih.
Prilikom postavljanja međuosiguranja možemo koristiti i prirodne oblike kao što su: pješčani
sat, rog ili stablo (slika 23)
a. b. c.
Slika 23
a) pješčani sat; b) rog; c) stablo
18
Prije nego što vaš partner nastavi penjati kao prvi, obvezno treba ukopčati prvi
komplet kako biste izbjegli situaciju prikazanu na slici 25b. Ukopčavanjem prvog kompleta je
bitno jer:
1. Pri padu penjač nas diže gore
2. Teže može doći do faktora pada 2
Slika 25
a) Situacija s ukopčanim prvim kompletom
b) Situacija s neukopčanim prvim kompletom
a. b.
19
8. KOMUNIKACIJA U NAVEZU I POSTUPCI NA
SIDRIŠTU PRILIKOM PENJANJA SMJEROVA OD
VIŠE DUŽINA
Penjači FRANE i JOŽA dolaze pod smjer i pripremaju se za uspon.
VODEĆI PENJAČ kada je spreman (ima potrebnu opremu i upletenom osmicom je navezan
na pojas), odgovara: PENJEM i započinje penjati.
Dobro uvježbani navezi nemaju potrebe za komuniciranjem dok jedan penje, no ukoliko je
uže previše labavo ili nategnuto onaj tko penje (prvi ili drugi) viče partneru NATEGNI
odnosno POPUSTI što se odnosi na natezanje ili popuštanje užeta.
VODEĆI PENJAČ kada stigne do sidrišta, prvo osigurava sebe ubacivanjem vrznog
uzla u sponku i njenim zatvaranjem na jednoj točki sidrišta. (Slika 28a)
Kroz tu sponku provlači traku (ne otvara sponku jer se je osigurao na nju). (Slika 28b)
Traku ukopčava u drugu točku čime povezuje dvije točke.
Uvija jednu od niti trake te treću sponku ukopčava hvatajući obje niti trake.
(Slika 28c i 28d)
20
Nakon toga vikne: PUSTI OSIGURANJE što znači da ga drugi penjač više ne mora
osiguravati jer je osiguran na novom sidrištu.
a b
c d
DRUGI PENJAČ skida poluvrzni preko kojeg je osiguravao i viče: VUCI UŽE kako
bi se višak užeta između njih napeo.
VODEĆI PENJAČ povlači uže i slaže ga na policu ili preko nogu kako ne bi
slobodno visilo i negdje zapelo.
Kad vodeći - prvi penjač povuče svo slobodno uže, drugi penjač viče: KRAJ (užeta).
21
DOLAZAK DRUGOG PENJAČA NA SIDRIŠTE
Dolaskom na sidrište drugi penjač se osigurava na točku koja je slobodna tj. na kojoj
nije osiguran prvi penjač. (Slika 30a i 30b).
a b
1m
c d
22
SIDRIŠTE KOJE SE SASTOJI OD 1 ČVRSTE TOČKE-ALKE
U slučaju dolaska na sidrište koje se sastoji od jedne čvrste točke (metalna alka) postupak se
razlikuje u tome što se uopće ne postavlja traka.
VODEĆI PENJAČ kada je spreman (ima potrebnu opremu i upletenom osmicom je navezan
na pojas), odgovara: PENJEM i započinje penjati.
DRUGI PENJAČ skida poluvrzni preko kojeg je osiguravao i viče: VUCI UŽE kako
bi se višak užeta između njih napeo.
VODEĆI PENJAČ povlači uže i slaže ga na policu ili preko nogu kako ne bi
slobodno visilo i negdje zapelo.
Kad vodeći-prvi penjač povuče svo slobodno uže, drugi viče: KRAJ (užeta).
a b c
Slika 31 – Postupak prvog penjača na sidrištu s jednom čvrstom točkom
23
VODEĆI PENJAČ ukopčava poluvrzni u sponku koja je slobodna na alki i zatvara
maticu. Počinje osiguravati partnera o čemu ga obavještava riječju: PENJI.
(Slika 31 b i 31c)
a b
1m
c d
Slika 32 - Postupci na sidrištu od jedne čvrste točketijekom prelaska drugog penjača u vodeće penjanje
24
9. SPUŠTANJE NIZ UŽE -ABSEIL
Za spuštanje niz uže postoji nekoliko načina. Na slici 33. vidimo primjer zastarjelog
načina spusta pomoću tzv. Dülferove sjedaljke ili improvizacija zabacivanjem užeta oko ruku
i preko leđa. Ova dva sistema možemo koristiti na kraćim i znatno manje strmim
dijelovima, gdje bi priprema cijelog sistema za spust niz uže uzela previše
vremena.
U situacijama kada se preko
stijene nije moguće spustiti vlastitom
snagom tj. gore navedenim
improvizacijama ili bi to bilo preopasno
ili prenaporno, potrebno je postaviti
cjelokupnu opremu i sistem za spust niz
uže.
25
Osnovni princip spuštanja je spuštanje niz dvije niti užeta koje kasnije možemo povući
za sobom.
Ukoliko smo penjali sa jednostrukim užetom moramo biti svijesni da ćemo za spust
niz uže imati samo polovicu njegove duljine (stavljamo sredinu na sidrište i dobijamo pola
duljine). Ako smo penjali s dvije niti užeta, spajamo ih i dobivamo za spust niz uže njihovu
punu duljinu.
Npr.
Jednostruko uže od 60m (jedna nit ukupno 60m) omogućava spust od 30m (polovica
ukupne duljine).
Dvostruko uže od 60m (dvije niti ukupno 120m) omogućavaju spust od 60m (polovica
ukupne duljine).
Nikad ne ispuštati uže iz ruku. Ako su na potrebne obje ruke, uže fiksiramo sponkom za
sebe ili u sidrište kako nam ne bi ispalo.
26
Slika 35 – Priprema osobne opreme za spust niz uže
a b
c d
27
Ukoliko smo koristili dvostruko uže (dvije niti), provlačimo kraj jednog užeta i
povezujemo ga s drugim užetom. (Slika 37)
Dalje radimo kako je i prije navedeno osim što partner ne mora provlačiti uže već nam
pomaže u slaganju užeta za bacanje.
Zatim postavlja na obje niti sistem za trenje i ukopčava ga u traku (ali ispod običnog
čvora) u kojoj je osiguran. (Slika 39)
Nikad ne ispuštati uže iz ruku. Ako su na potrebne obje ruke, uže fiksiramo sponkom za
sebe ili u sidrište kako nam ne bi ispalo.
29
10. ALKA
Na vrhu nekih opremljenih sportskih smjerova nalazi se metalna "ALKA".
Na slici 41. vidimo tijek pravilnog provlačenja užeta kroz alku. Na ovaj način penjač je u
svakom trenutku potpuno osiguran pa kada pravilno provuče uže, njegov ga partner spušta na
zemlju.
Dolaskom do sidrišta penjač se preko kompleta ukopčava direktno u alku (ovaj komplet nema
ulogu osobnog osiguranja već omogućava slobodne ruke za daljnje postupke)
Penjač odozdo provlači duplo uže i radi uzao osmicu.
Osmicu preko sponke s maticom ukopčava u pojas i zatvara istu.
Razvezuje uže sa pojasa i kraj kojim je bio navezan provlači kroz alku.
Obavještava partnera na zemlji da je spreman za spuštanje tj. kaže: NATEGNI i malo se
podigne kako bi uže preuzelo opterećenje umjesto kompleta.
Kad uže preuzme opterećenje iskopčavamo komplet iz alke i kažemo partneru: SPUŠTAJ te
nas on počinje spuštati.
Prednost ovog načina je u tome što smo u svakom trenutku potpuno osigurani, a ne može doći
do gubljenja-ispuštanja užeta iz ruku tijekom provlačenja kroz alku.
30
11. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA
Valja spoznati svoje mogućnosti i prema njima odabrati cilj. Nakon što smo odabrali
cilj razrađujemo taktiku uspona. Taktiku uspona dijelimo na tri osnovne komponente: prilaz,
uspon i silazak. Za svaku od ove tri komponente koristimo različitu opremu.
Jedan od najčešćih razloga neuspjeha su nepovoljne vremenske prilike, stoga je
prognoza vremena neizostavni dio svakog plana.
Alpinistički uspon je svaki ispenjani smjer od najmanje dvije dužine užeta ili visine
preko 50 m.
Vrste uspona :
- Prvenstveni uspon – penjanje potpuno novog i neopremljenog smjera (nema
uređenih sidrišta ili postavljenih međuosiguranja), koji još nitko nije ispenjao prije
nas.
- Ponavljanje – penjanje nekog smjera koji može biti djelomično ili u potpunosti
opremljen (mogu postojati uređena sidrišta ili međuosiguranja), tj. netko je već
smjer ispenjao prije nas.
31
Tehničko (umjetno) penjanje – dio je alpinizma, a sastoji se od svladavanja izuzetno teških,
glatkih, nadvisnih i lomljivih stijena, kada za napredovanje koristimo svu dostupnu opremu.
Svi već ispenjani smjerovi moraju imati opis smjera te ocjenu, što nam pomaže pri
odabiru potrebne penjačke opreme, hrane i pića.
U opisu smjera nalazi se: težina smjera (smjer se uvijek ocjenjuje po najtežem detalju,
dok se preostali dio smjera ocjenjuje u zagradi), duljina smjera, vrijeme penjanja, potrebna
oprema te opis kuda vodi silaz u podnožje planine.
Primjer:
- Anića kuk
- Mosoraški smjer V+,(IV)
- 350 metara, 3-5 h
- potrebni kompleti
- silaz po označenom putu.
Kako se u stijeni obično ne nalazi samo jedan smjer,treba poznavati oblike u stijeni
(Slika 42.) i njihove nazive da bismo što preciznije utvrdili kuda ide koji smjer.
1. Vrh
2. Nadvis
3. Strop
4. Polica
5. Dupka,niša
6. Brid
7. Glava
8. Igla
9. Toranj
10. Stup
11. Rebro
12. Pukotina
13. Zaglavljeni kamen
14. Kamin
15. Žljebina
16. Jaruga
17. Terasa
32
U tehničkom opisu, skici smjera (slika 44.), nalaze se sve dužine smjera zajedno s
teškoćom pojedine dužine, dok su simbolima (slika 43.) prikazana sva sidrišta i ostala mjesta
u smjeru koja nam mogu poslužiti kao orijentacija pri penjanju.
Pri penjanju tehničkih smjerova, kada se za napredovanje preko stijene koristi oprema ( ne
penjemo slobodno rukama i nogama nego koristimo komplete, stremene, kukice i dr.), onda
za ocjenjivanje koristimo sljedeću ljestvicu. To je ljestvica od A0 do A5, gdje A znači
artificiale (umjetno). Donji dio ljestvice prilično je precizan: A0 je ako se rukama podignemo
preko kompleta, A1 je ako stanemo u stremen, dok ostale ocjene ovise najviše o uvjetima u
stijeni (lomljivost,opremljenost i dr.) i mogućnostima postavljanja međuosiguranja.
Osim ovakve vrste ocjenjivanja alpinističkih smjerova postoji još nekoliko ljestvica.
Te ljestvice, osim same težine stijene i detalja u njoj, uzimaju za težinu smjera u obzir i sam
pristup smjeru te silaz sa stijene koji ponekad može biti i teži od samog uspona.
33
Slika 44 - Usporedna ljestvica teškoća za slobodno penjanje Slika 45 - Skica jednog alpinističkog smjera
U slobodnom penjanju koristi se nekoliko ljestvica koje su prikazane na slici 45. Kad
pogledamo tablicu, ispada da svaka zemlja ima svoju ljestvicu, no kod nas, a i inače u Europi,
najviše se koriste UIAA ljestvica i francuska ljestvica teškoća.
Pozivi u pomoć mogu biti povici, zviždanje, bubnjanje, mahanje, svjetlosni signali i dr.
- 6 znakova u minuti,svakih 10 sekundi = POZIV
- 3 znaka u minuti, svakih 20 sekundi = ODGOVOR
Ovi se signaki mogu poslati radio stanicom ili pozivom na brojeve policije 92 ili Centra za
obavješćivanje 112 . U koliko se desi da za poziv u pomoć šaljemo preko mobilnog telefona,
a signal je jako slab (nedovoljan za razgovor) poziv u pomoć možemo uputiti slanjem SMS
35
poruke direktno na neku od centrala GSS-a. Broj dežurne centrale GSS RIJEKA je 091-721-
0000 centrale. Prije odlaska u planinu (na području RH raspitati ćemo se koja je od stanica
GSS-a najbliža kako bi SMS poruku poslali direktno njoj).
Ako nam se dogodi da nam priđe helikopter sa spasavaocima, treba mu dati do znanja je li
nam pomoć potrebna ili nije. Komunikacija s helikopterom odvija se pomoću ruku:
- obje ruke podignute široko u zrak znače “ Y “ Yes, DA trebam pomoć,
- ruke postavljene dijagonalno; jedna ruka gore, druga dolje označavaju “ N “ No,
NE trebam pomoć.
36