Kratice u ovom vodiču AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Č A P L A R
i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa
PLANINARSKE KRATICE »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski A L A N Č A P L A R

Planinarski
pl. planinarski
vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti
HPS Hrvatski planinarski savez
HPD Hrvatsko planinarsko društvo za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih
Ovaj vodič preporučuju
PD Planinarsko društvo
Hrvatski planinarski savez i
konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i
PK Planinarski klub
GSS Gorska služba spašavanja Hrvatska gorska služba spašavanja. bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih

vodič po Hrvatskoj
HGSS Hrvatska gorska služba spašavanja poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim
KT kontrolna točka tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim
HPO Hrvatska planinarska obilaznica
VPP Velebitski planinarski put zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim
GPP Goranski planinarski put fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim
OPISI PUTOVA izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina
h sat uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, 650 opisanih putova  1000 fotografija  75 zemljovida

A L A N
’ minuta
l. lijevo
a užitak na izletima snažniji i potpuniji.
AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski
d. desno
a. st. autobusna stanica planinarski publicist i urednik. Rođen je 4.
ž. st. željeznička stanica siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i
ž. željeznički vođa brojnih izleta, planinarski predavač
el. električni
tel. telefon / telefonski
i pisac te popularizator planinarstva.
asf. asfaltni Planinari od malih nogu, od 1994. član je
mak. makadamski HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a
ul. ulica Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih
k. br. kućni broj
šum. šumarski u tim planinarskim društvima osnažuje
lov. lovački rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑
ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.
GEOGRAFSKE KRATICE
m metar Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika
km kilometar izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999.
V. Veliki kao pročelnik Komisije za promidžbu i
M. Mali
D. Donji izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑
G. Gornji stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje
N sjeverna geografska širina i grafički priprema desetke planinarskih
E istočna geografska dužina
knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja.
s. sjeverni
si. sjeveroistočni Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑
i. istočni duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke
ji. jugoistočni usluge. Od 2001. godine glavni je urednik
j. južni
časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u
jz. jugozapadni
z. zapadni stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i
sz. sjeverozapadni grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑
OSTALE KRATICE rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.
sv. sveti Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske
svj. svjetski w w w.mozaikknjiga.hr planinarske obilaznice i mnogih drugih
st. stoljeće
NP nacionalni park 249,00 kn planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga
PP park prirode ISBN 978-953-14-0856-1 je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑
JU javna ustanova kom godine. Više puta primio je i godišnje
hrv. hrvatski nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑
BiH Bosna i Hercegovina
narskoj publicistici.
9 789531 408561
Alan Čaplar

Alan Čaplar
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

Hrvatske
planine
H rvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja; isto-
dobno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna,

Alan Čaplar
ljepotom jedinstvena, a brojnošću i raznolikošću prirodnih vri-
jednosti jedna od najbogatijih u Europi. Mnogo prirodnih feno-
mena što ih je priroda ovdje poput bisera razasula, upotpunjeni
s kulturnim vrijednostima stvaranim tijekom godina i stoljeća,
predstavljaju neiscrpno vrelo mogućnosti među kojima planinari,
izletnici i turisti mogu uvijek pronaći nešto za sebe.

N ajviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju, tipič-

nom području dubokoga krša s oštrim krškim oblicima,
oskudicom vode, siromaštvom vegetacije i razmjerno surovom
klimom. Protežu se smjerom sjeverozapad–jugoistok u nekoliko
usporednih nizova, koji počinju s otočnim planinama. Dinaridi
svojom visinom i dužinom predstavljaju oštar zid prodoru medi-
teranskih utjecaja u unutrašnjost.

P lanine kontinentalne Hrvatske posve su drukčije. Njihov

smjer pružanja nije jedinstven, ali se nigdje ne podudara s
dinarskim. Mahom su stare geološke građe, blažih strmina, raz-
Sveti Jure, najviši vrh Biokova

mjerno niske te bogate vodom i vegetacijom. Odlikuje ih brojnost

vodenih tokova koji su kroz stoljeća usjekli duboke doline i tako
stvorili šarolik reljef. Uglavnom su pokrivene šumom, a osobito
su zanimljiva ona mjesta gdje se javljaju slikovite stijene, duboki
kanjoni i pitome livade.

Z a planinarenje je bitno i to da u Hrvatskoj postoje dvije kli-

matske zone. U unutrašnjosti prevladava umjerena kontinen-
talna klima, djelomice i planinska, a područjem uzduž jadranske
obale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana.
Ljeta su suha i vruća, zime blage i vlažne.

45
 Hrvatske planine
Alan Čaplar
Hrvatski dio Dinarida nudi jedinstven
spoj mora i planina
46
Prirodna i geografska obilježja Hrvatske
Prirodna i geografska
obilježja Hrvatske
Površina i položaj, reljef, klima, šuma, prirodne vrijednosti
„„Površina i geografski položaj
Republika Hrvatska je smještena u jugoistočnom dijelu Europe.
Iako površinom nije velika zemlja, zbog svojih geografskih zna-
čajki i burnog povijesnog razvoja vrlo je raznolika. Površina ko-
pnenog dijela Hrvatske iznosi 56 542 km2 , a površina teritorijalnog
mora 31 067 km 2 .
S obzirom na izdužen i nepravilan oblik državnog te­r itorija,
Hrvatska ima razmjerno duge kopnene granice prema susjed-
nim državama (BiH, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i na
moru Italiji). Ukupna dužina hrvatskih kopnenih granica iznosi
2028 kilometara. Dužina morske obale je oko 5835 km, a od toga
4058 km čine obale otoka, hridi i grebena.
„„Panonska, gorska i primorska Hrvatska
Geografski se Hrvatska najčešće dijeli na panonsku, gorsku i pri-
morsku Hrvatsku.
Za panonsku Hrvatsku se često upotrebljava i naziv nizinska
Hrvatska iako u njoj ima i mnogo starih gromadnih, odvojenih
planina. Izdvojena pobrđa i gorja (Žumberačka gora, Macelj, Ivan-
ščica, Kalnik, Medvednica, Bilogora, Moslavačka gora, Papuk, Dilj
gora, Psunj, Krndija, Požeška gora) građena su uglavnom od starih
stijena. Oko njih su pojasi srednje starih i mlađih stijena.
U gorskoj Hrvatskoj gorski nizovi pružaju se pretežno od sjevero-
zapada prema jugoistoku usporedo s jadranskom obalom. Planine
gorske Hrvatske pripadaju Dinaridima, po postanku su mlade, a
građene su uglavnom od vapnenca. Od dolina koje se pružaju iz-
među tih planina najizraženija je Lička zavala između Velebita i
Plješivice. Sjeveroistočno od nje je niža Unsko-koranska zaravan.
Osnovno obilježje primorskoj Hrvatskoj daje Jadransko more. U
osnovi dugu obalu Jadranskog mora dijelimo na Sjeverno hrvat-
sko primorje i Južno hrvatsko primorje (­Dalmacija). U primor-
skoj Hrvatskoj ima mnogo poluotoka, a najveći su Istra i Pelješac.
Hrvatska je obala vrlo razvedena i ima ukupno 1244 otoka, hridi
i grebena. Najveći otoci su Krk, Rab, Pag, Cres, Lošinj, Dugi otok,
Kornati, Brač, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Mljet i drugi. Dalje
ili bliže od obalne crte pružaju se gore i planine (Učka, Ćićarija,
planine u za­le­đu Riječkog zaljeva, Velebit, Dinara, Mosor, Bio-
kovo, Sniježnica).
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

„„Visinske zone
Gledamo li reljef prema visinskim zonama, najveći dio Hrvatske

Alan Čaplar
zauzimaju ravničarske nizine i obalni pojas: na nad­morskim visi-
nama do 200 metara nalazi se 53,97 posto hrvat­skog teritorija. U
visinskoj zoni od 200 do 500 metara nadmorske visine nalazimo
dosta prostrana područja brežuljaka i pobrđa, osobito u peripa-
nonskom prostoru. I neka krška polja nalaze se na toj visini, kao
i niži dijelovi gorske Hrvat­ske i panonskih gora. Taj dio zauzima
27,54 posto teritorija Hrvatske. Velika je i visinska zona od 500
do 1000 metara koja se odnosi na 15,24 posto hrvatskog teritorija.
To su uglavnom sredogorja i gore u gorskoj Hrvatskoj te u go-
rama između Save i Drave. Visoravni i viša sredogorja Dinarida
spadaju u visinsku zonu od 1000 do 1500 metara. To su izdvojena
viša područja šuma i livada, a zauzimaju samo 3,14 posto terito-
rija Hrvatske. Visinska zona iznad 1500 metara obuhvaća samo
najviše dijelove Dinare, Velebita, Risnjaka, Biokova i Plješivice,
a odnosi se samo na 0,11 posto hrvatskog teritorija. Najviši vrh Velika Duvjakuša - najviši vrh Troglava
Hrvatske visok je 1831 m, a nalazi se na planini Dinari. na hrvatskom teritoriju

„„Krški reljef
U građi reljefa primorske i gorske Hrvatske dominira krš. Pod tim
imenom podrazumijevamo reljef nastao na karbonatnim stijenama
mezozojske starosti. Manje površine pokriva i fliš koji je gospo-
darski vrlo važan jer je sastavljen od nepropusnih sedimenata, uz
izmjenu lapora, glinenih škriljevaca, pješčenjaka, konglomerata
pa i samih vapnenaca. U vrlo malim količinama u tom se prostoru
javlja niz drugih petrografskih sastojaka. Posebno je zanimljiva
sedra koja kao šupljikava stijena nastaje otapanjem i taloženjem
kalcijeva karbonata u koritima krških rječica.
Krški reljef oblikovan je ponajviše fluviokrškim procesima, tj.
djelovanjem vode. Kategoriji denudacijsko‑akumulacijskog i

Alan Čaplar
Kristina Novak

Škrape u Kamenoj galeriji kod Stapa

Bojinac na južnom Velebitu

47
 Hrvatske planine Hrvatske planine > Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

TZ Makarske
Stjenoviti zid Biokova
tektonsko‑akumulacijskog reljefa pripadaju flišne udoline i polja
u kršu (zavale). Na malim površinama nalazimo ponešto lesa i
Alan Čaplar

­pijeska.
Manje, a ponekad i prostrane suhe kamene površine, veličine i
nekoliko desetaka četvornih kilometara, pripadaju otvorenom
tipu krških reljefnih oblika – to su zaravni u kršu. Te su zaravni
formirane procesima denudacije, odnosno fluvijalnom erozijom i
korozijom (a prisutni su i drugi, poligenetski razlozi). Zaravni u
našem kršu nalaze se uglavnom na nadmorskim visinama od 100
do 400 metara. One su često obrasle mediteranskom makijom, a
površina im nije jednolična. Uz bezbrojne škrape, na tim se za-
ravnima mogu uočiti i manje krške uvale, ponikve te drugi manji
krški površinski oblici. Tekućice koje su opstale u tim uvjetima
često imaju slikovit kanjonski oblik, uz pojavu sedrenih barijera
Putovi u krševitim planinama u pravilu
u koritima. Tipične primjere velikih zaravni u kršu nalazimo u
su opasniji i strmiji
sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, oko Krke i Čikole te Cetine, a ima
ih i u jugozapadnoj Istri, na Kordunu i drugdje.
Najvažniji zatvoreni krški oblici su polja u kršu, krške uvale te
ponikve ili dolci (doci). Gospodarski su najvažnija polja u kršu.
Najveći dio naših polja u kršu zapravo su najniži dio tektonskih
potolina, odnosno međugorskih zavala. Zatim su današnje stanje
oblikovali brojni denudacijsko‑akumulacijski procesi (fluvijalni,
erozijski, padinski, jezerski). Na tim mlađim naslagama teku vo-
dotoci koji su često ponornice. Najplodnija su periodično plavljena

48
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

polja u kršu, kao što su primjerice Gacko, Krbavsko, Imotsko, Vr-

goračko, Sinjsko (Cetinsko), Blatsko polje i druga. Dijelovi nekih
polja stalno su pod vodom pa govorimo o jezerima u kršu – najpo-
znatija su Baćinska jezera te dva Vranska jezera, jedno na Cresu,
a drugo pokraj Biograda.

„„Klimatska obilježja
Pod utjecajem globalnog strujanja zraka te regionalnih reljefnih

Ante Vukušić
značajki i utjecajem Jadranskog mora u Hrvatskoj razlikujemo tri
klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. mediteranska, 2. panonska i
peripanonska te 3. gorska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona.
Prosječni iznosi i godišnji hod temperatura zraka uvelike se ra-
zlikuju u pojedinim regijama Hrvatske. Postoje i velike lokalne
razlike, što je prije svega određeno geografskim položajem i re-
ljefom. Umjerenost klime Hrvatske očituje se u ne tako hlad­nim
zimama i ne previše vrućim ljetima. U najhlad­nijoj regiji, gorskoj
Hrvatskoj, prosječne temperature siječnja kreću se do –4 °C, a u
srpnju od 15 do 20 °C. Tek malo viši temperaturni prosjeci bilježe
se u kontinentalnoj nizinskoj Hrvatskoj. Tu je siječanj u prosjeku
s temperaturama od –2 do oko 0 °C, a srpanj je malo topliji – od
18 do 22 °C. Najtoplije je, dakako, u primorskoj Hrvatskoj gdje
prosječne temperature siječnja iznose od 4 do 6 °C, a u srpnju od Meteorološki instrumenti na Zavižanu
22 do 24 °C.
Temperaturne maksimalne godišnje razlike ili amplitude u Hr-

NP Paklenica
vatskoj iznose i više od 50 °C. One su najveće u kontinentalnim
nizinama, ali i na višim planinama jer se kopno brže hladi, ali
i zagrijava. Blag utjecaj mora uvjetuje stabilnije temperature u
primorskoj Hrvatskoj. U pravilu su temperature više od zapada
prema istoku u unutrašnjosti, odnosno od sjeverozapada prema
jugoistoku na primorju. Hladnije je prema zapadu i sjeveru, a
pogotovo prema višoj nadmorskoj visini.
U prostoru nizinske i gorske Hrvatske broj sunčanih sati uglav-
nom ne prelazi 2000 sati godišnje. Primorska Hrvatska, uključu-
jući cijelu Dalmaciju, ima mnogo veću insolaciju – do 2700 sati
Zima na južnom Velebitu
godišnje. Najviše je sunčanih sati godišnje na otocima i u južnoj
Hrvatskoj.
S godišnjim prosjekom između 800 i 1000 mm padalina Hrvatska
je umjereno humidna zemlja. Prostorni raspored padalina i prema
količini je različit u regijama Hrvatske. Dinaridi su velika prirodna
brana kišonosnim oblacima te najveće količine padaju na obalnoj
strani i u središnjem dijelu visokih gorskih lanaca. Zato pučinski i
udaljeniji otoci imaju razmjerno malo padalina, kao i niži dijelovi
obale te cijela nizinska Hrvat­ska. U sjevernoj Hrvatskoj količina
padalina opada od zapada prema istoku jer kiše donose zapadni
vjetrovi.
Vjetrovi su najjači u zimskom dijelu godine, a jači su u primorskoj
i gorskoj Hrvatskoj. Najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom

49
 Hrvatske planine Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

području je bura. Nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske

nizine preko Dinarida na obalu Jadrana. Obično bura traje i ne-
koliko dana. Njezino pojavljivanje i snaga ovise o odnosu ciklona
i anticiklona nad ovim dijelom Europe, ali i o topografiji lokalnog
reljefa.

„„Šumsko bogatstvo
S oko 20  800 četvornih kilometara pod šumama, ili 36,7 posto
kopnenog nacionalnog teritorija, Hrvatska spada među malo-
brojne europske zemlje koje imaju bogat i raznovrstan šumski
fond. I šume ulaze u veliko hrvatsko prirodno bogat­stvo od oko
3800 biljnih vrsta. Iako čovjek sve više oblikuje prirodne pejzaže,
često im nanoseći nenadoknadivu štetu, u Hrvatskoj su ostale
sačuvane velike površine prirodnih šuma.
Najveće šumske površine očuvane su u gorskoj Hrvatskoj, posebno
u njegovu zapadnom dijelu. Dosta je šuma sačuvano i u peripa-
nonskom prostoru, pogotovo u gorju. Najveći dio hrvatskih šuma
su bjelogorične šume (oko 80%), na četinjače otpada oko 13, a na
mješovite šume oko 7 posto.
U odnosu na klimatsko-vegetacijska područja, kao i druge faktore,
Alan Čaplar

u Hrvatskoj razlikujemo tri glavna šumska područja. 1. Kontinen-

talno šumsko područje uglavnom zauzima panonsku i peripanon-
sku Hrvatsku. Tu prevladavaju šume hrasta (u nižim lužnjak, a
u višim kitnjak), bukve, smreke, jele, vrbe, johe i drugih vrsta.
2. Područje šuma visokoga krša odnosi se ponajprije na gorsku
Hrvatsku, odnosno na Gorski kotar i Liku. Ovdje prevladavaju
šume bukve, hrasta i četinjača. 3. Područje šuma degradiranoga
krša odnosi se uglavnom na primorsku Hrvatsku. Autohton šum-
Šuma na Oštrom Medvjeđaku u Lici
ski pokrov je degradiran pa je najviše površina na vapnencima i
flišu pokriveno makijom, garigom i šikarama te kamenjarom s
Alan Čaplar

vrlo skromnom vegetacijom. Pravih šuma je malo – samo oko 20

posto.

„„Zaštićena priroda Hrvatske

Nacionalni park Plitvička jezera - naš
najpoznatiji nacionalni park
Naša se zemlja odlikuje raznovrsnošću prirodnih ljepota. Budući
da je priroda najbolje sačuvana u planinama, nije slučajno što se
većina zaštićenih područja nalazi upravo u njima. Danas je u Hr-
vatskoj zaštićeno oko 750 prirodnih posebnosti. Od toga je oko 330
nepokretnih (prostornih) objekata, čija je površina od oko 4500
četvornih kilometara (oko 8% državnog teritorija). Uz reljefne,
hidrogeografske, ambijentalne i slične prirodne fenomene, zašti-
ćene su i posebnosti biljnoga i životinjskoga svijeta, kao i njihova
staništa.
Razina zaštite za različite objekte ima više stupnjeva, ovisno o
procjeni vrijednosti spomenika prirode. Kategorije zaštite danas
su uglavnom sljedeće: 1. strogi rezervat, 2. nacionalni park, 3. po-

50
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

Alan Čaplar
Strogi prirodni rezervat Bijele i
sebni rezervat, 4. park prirode, 5. park-šuma, 6. regionalni park, Samarske stijene u Velikoj Kapeli
7. zaštićeni krajobraz, 8. spomenik prirode, 9. spomenik parkovne
arhitekture.

Milijvoj Rihtarić
U Hrvatskoj je danas osam nacionalnih parkova. To su Plitvička
jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i Sjeverni
Velebit.
Kao park prirode zaštićena su uglavnom šira vrijedna područja
močvarnih riječnih poloja ili gorskih masiva koja imaju specifič-
nosti biljnog i životinjskog svijeta te zanimljivu geomorfologiju.
Status parka prirode danas u Hrvatskoj ima 11 područja. To su Ko-
pački rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje,
Papuk, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Vransko jezero kod
Biograda i Lastovsko otočje. Hrvatski strogi prirodni rezervati su
Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te Bijele i Samarske stijene
na Velikoj Kapeli. Od ostalih važnih zaštićenih objekata prirode
treba navesti da se u Hrvatskoj nalazi i sedamdesetak posebnih
rezervata, od kojih se tridesetak odnosi na rezervate šumske vege-
tacije. Rezervati se odnose na botaničke (zaštita biljnih vrsta), geo-
morfološko-hidrološke (zaštita reljefnih oblika i voda), ornitološke Runolist
(zaštita ptica), ihtiološke (zaštita riba), maritimne (zaštita mora
i pod­morja), zoološke (zaštita životinja) i druge osobitosti. Osim
ovih, u popisu hrvatske prirodne baštine nalazi se i dvadesetak
zaštićenih park-šuma, tridesetak zaštićenih krajolika, sedamdese-
tak posebnih spomenika prirode i više od stotinu hortikulturnih
spomenika.
Osim područja, zaštićuju se biljne i životinjske vrste te minerali,
sigovine i fosili.

51
 Hrvatske planine Što pružaju hrvatske planine

Što pružaju
hrvatske planine
Planinarske, penjačke, speleološke, skijaške i druge mogućnosti

„„Najpopularnija planinarska odredišta

Zahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su
Morana Dulić

Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih

Na Vučjaku na sjevernom Velebitu
Bačić kuk na srednjem Velebitu
planinarskih ciljeva. Malo dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumbe-
račko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna
gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske
gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj.
Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinar-
skih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik
dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave
planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica,
Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Ri-
snjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak.
Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine - Učka i Ćića-
rija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju te planine
Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Malo dalje
od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh
najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom
zanimljivosti posebno mjesto među hrvat­skim planinama zauzima
Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do
Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km).
Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i
priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača,
Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Naj-
viši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču.
Alan Čaplar

52
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

„„Penjačke mogućnosti

Goran Gabrić
Hrvatske planine s mnogo vapnenačkih i ostalih stijena iznimno
su povoljne za penjanje. Iako naše stijene nisu osobito visoke, one
obiluju penjačkim problemima svih stupnjeva težine. Kako ih je
dosta u blizini mora, mnogo njih omogućuju uspone u gotovo
ljetnim uvjetima tijekom cijele godine. Alpinističke mogućnosti
u stijenama Paklenice poznate su u međunarodnim razmjerima i
predstavljaju pravi penjački raj. Danas je u Hrvatskoj uređeno ne-
koliko desetaka stijena i nekoliko stotina smjerova. Najpopularnija
penjališta su Paklenica, Klek, Dvigrad u Istri, Vela draga pod Uč-
kom, Veliki Kalnik, Podrutski Gubec na Ivanščici, Gorsko zrcalo
na Medvednici, Okić i Flinka u Samoborskom gorju, Sokoline na
Papuku i Marjan kod Splita.
Penjanje na Mosoru

„„Speleološke mogućnosti
Zahvaljujući vapnenačkoj građi i neobičnom bogatstvu pod­

Vlado Božić
zemnog reljefa, naše su dinarske planine neiscrpno područje za
speleološko djelovanje. U nas se speleologijom bave, osim neko-
licine profesionalaca, i brojni amateri organizirani unutar plani-
narskih društava u speleološke odsjeke i samostalne speleološke
udruge. Rezultati njihova istraživanja često su vrlo vrijedni sa
znanstvenoga gledišta.
U Hrvatskoj ima nekoliko tisuća speleoloških objekata, od kojih se
u ovom vodiču spominju samo oni koji se ističu veličinom, ljepo-
tom ili uređenim prilazom. Za turistički posjet danas je uređeno
petnaestak špilja, većinom u planinskim područjima. To su Veter-
nica na Medvednici, Grgosova špilja kod Otruševca u Samobor-
skom gorju, Vrlovka kod Kamanja, Lokvarka i Vrelo u Gorskom
kotaru, jama Baredine u Istri, Biserujka na Krku, Baračeve špilje i
Samograd u Lici, Manita peć i Cerovačke špilje na Velebitu, Vra-
njača pod Mosorom te Zmajeva špilja na Braču.
Najdublje hrvatske jame su Lukina i Slovačka jama na sjevernom Speleološka vježba
Velebitu, a najduži špiljski sustav Ðula–Medvedica kod Ogulina.
Najdublje velebitske jame su po dubini i veličini svojih okomica
poznate u svjetskim razmjerima.

„„Skijaške mogućnosti
Skijaške mogućnosti u hrvatskim planinama općenito nisu dobre.
U kontinentalnoj Hrvatskoj nedostaje padina slobodnih od šume,
a u južnoj je snježni plašt nestalan zbog blizine mora i vjetra juga.
Na pojedinim planinama kao skijališta služe šumski prosjeci na
sjevernim padinama. Najbolje skijaške mogućnosti pruža Gorski
kotar. Danas su glavna skijaška središta: Bjelolasica, Begovo Raz-
dolje, Mrkopalj, Platak, Tršće, Petehovac i Medvednica.

53
 Hrvatske planine Najviši vrhovi

Najviši vrhovi
Najviše planine, najviši otoci, najviši vrhovi
hrvatskih županija, vrhovi viši od 1500 metara

H rvatske planine nigdje ne premašuju visinu od 2000 metara

pa Hrvatska na svojem teritoriju nema iznimno visokih vr-

Alan Čaplar
hova. Zbog toga je većina vrhova, međutim, razmjerno dostupna,
što hrvatske planine čini vrlo pogodnim, praktički idealnim za
planinarenje. Ljepoti naših planina dodatno pridonosi činjenica
da su vrhovi po svojim obilježjima vrlo različiti. Dok je glavnina
vrhova u panonskom dijelu Hrvatske pod šumom, gotovo svi veći
vrhovi u dinarskom dijelu Hrvatske su goli i dobri su vidikovci.
Najviši hrvatski vrh je Dinara (1831 m) iznad Knina. Najviši vrh
u Slavoniji je Brezovo polje (984 m) na Psunju, a najviši vrh sjeve-
rozapadne Hrvatske Sveta Gera (1181 m) na Žumberku. U Gor-
skom kotaru najviša je Kula (1534 m) na Bjelolasici, a u Istri Vojak
(1396 m) na Učki. Najviši velebitski vrh je Vaganski vrh (1757 m),
a Dalmacijom dominira Sv. Jure (1762 m) na Biokovu.
Na Dinari, najvišem vrhu Hrvatske

Najviše planine u Hrvatskoj Najviši vrhovi hrvatskih županija

Planina Visina Županija Vrh Visina
q 1. Dinara 1831 m q I. Zagrebačka bezimeni vrh na Žumberku 1006 m
q 2. Biokovo (Sv. Jure) 1762 m q II. Krapinsko-zagorska Ivanščica 1060 m
q 3. Velebit (Vaganski vrh) 1757 m III. Sisačko-moslavačka Piramida na Zrinskoj gori 616 m
4. Troglav (V. Duvjakuša) 1708 m q IV. Karlovačka V. Javornica na V. Kapeli 1374 m
q 5. Lička Plješivica (Ozeblin) 1657 m q V. Varaždinska Ivanščica 1060 m
q 6. Kremen 1590 m q VI. Koprivničko-križevačka Vranilac na Kalniku 643 m
q 7. Bjelolasica (Kula) 1534 m Crni vrh na zapadnom
q VII. Bjelovarsko-bilogorska 865 m
q 8. Risnjak (V. Risnjak) 1528 m Papuku
q VIII. Primorsko-goranska Kula na Bjelolasici 1534 m
q 9. Svilaja 1508 m
q IX. Ličko-senjska Vaganski vrh na Velebitu 1757 m
q 10. Snježnik 1506 m
q X. Virovitičko-podravska Papuk 953 m
q XI. Požeško-slavonska Brezovo polje na Psunju 984 m
q XII. Brodsko-posavska Kapavac na Požeškoj gori 618 m
Najviši jadranski otoci
q XIII. Zadarska Kremen 1590 m
Otok Vrh Visina q XIV. Osječko-baranjska Petrov vrh na Krndiji 700 m
q 1. Brač Vidova gora 780 m q XV. Šibensko-kninska Dinara 1831 m
2. Cres Gorica 648 m q XVI. Vukovarsko-srijemska Liska na Fruškoj gori 297 m
q 3. Hvar Sveti Nikola 626 m q XVII. Splitsko-dalmatinska Sveti Jure na Biokovu 1762 m
Osorščica
q 4. Lošinj 589 m q XVIII. Istarska Veliki Planik na Ćićariji 1272 m
(Televrina)
q 5. Vis Hum 587 m XIX. Dubrovačko-
q Sv. Ilija na Sniježnici 1234 m
q 6. Krk Obzova 569 m -neretvanska
7. Korčula Klupca 568 m Mohokos u Međimurskim
q XX. Međimurska 344 m
q 8. Mljet Velji grad 514 m goricama
9. Lastovo Hum 417 m q XXI. Grad Zagreb Sljeme na Medvednici 1033 m
q 10. Rab Kamenjak 403 m Oznakom markacije istaknuti su vrhovi do kojih
vode markirani planinarski putovi.

54
 Planinarski vodič po Hrvatskoj Hrvatske planine

Najviši vrhovi Hrvatske (svi vrhovi viši od 1500 m)

Vrh Visina Masiv ili regija Vrh Visina Masiv ili regija
q 1. Dinara 1831 m Dinara – 1. 48. Ćelavac 1601 m Juž. Velebit – 10.
q 2. Sveti Jure 1762 m Biokovo – 1. 49. Štirovac 1596 m Juž. Velebit – 11.
q 3. Vaganski vrh 1757 m Juž. Velebit – 1. q 50. Ozeblin 1591 m Lička Plješivica – 6.
q 4. Sveto brdo 1751 m Juž. Velebit – 2. q 51. Kremen 1590 m Lička Plješivica – 7.
5. Babin vrh 1744 m Juž. Velebit – 3. 52. Orbazovac 1590 m Sred. Velebit – 5.
6. Babin vrh 1736 m Juž. Velebit – 4. 53. Ošljak 1589 m Dinara – 2.
7. Segestin 1715 m Juž. Velebit – 5. 54. Robinac 1587 m Sjev. Velebit – 21.
8. Malovan 1709 m Juž. Velebit – 6. 55. Vučjak 1586 m Sjev. Velebit – 22.
9. Velika Duvjakuša 1708 m Troglav – 1. 56. Jančija glava 1585 m Dinara – 3.
q 10. Mali Rajinac 1699 m Sjev. Velebit – 1. 57. Golovrhe 1584 m Juž. Velebit – 12.
11. Gnjat 1696 m Troglav – 2. 58. Velika Glavica 1580 m Troglav – 5.
q 12. Veliki Zavižan 1676 m Sjev. Velebit – 2. q 59. Mali Golić 1577 m Sjev. Velebit – 23.
q 13. Vratarski kuk 1676 m Sjev. Velebit – 3. 60. Kozjak 1572 m Juž. Velebit – 13.
q 14. Zaviž. Pivčevac 1676 m Sjev. Velebit – 4. 61. Medin Golić 1566 m Sred. Velebit – 6.
q 15. Gromovača 1675 m Sjev. Velebit – 5. 62. Crni vrh 1563 m Lička Plješivica – 8.
16. Torlakova glava 1674 m Troglav – 3. 63. Kitavac 1562 m Sjev. Velebit – 24.
17. Goli vrh 1669 m Sjev. Velebit – 6. 64. Pljišivica 1560 m Sjev. Velebit – 25.
18. Jančarska glava 1669 m Troglav – 4. 65. Korenik 1556 m Biokovo – 5.
q 19. Veliki Rajinac 1667 m Sjev. Velebit – 7. 66. Cipaljski vrh 1556 m Sred. Velebit – 7.
q 20. Seravski vrh 1663 m Sjev. Velebit – 8. 67. Sevaljev brig 1555 m Biokovo – 6.
q 21. Krajačev kuk 1659 m Sjev. Velebit – 9. 68. Borovačko brdo 1553 m Sred. Velebit – 8.
22. Veliki Troglav 1658 m Biokovo – 2. 69. Ljuljevačko bilo 1552 m Sred. Velebit – 9.
q 23. Ozeblin 1657 m Lička Plješivica – 1. 70. Javornik 1552 m Lička Plješivica – 9.
24. Plješivica 1654 m Sjev. Velebit – 10. 71. Veliki Golić 1550 m Sred. Velebit – 10.
q 25. Kuk (Hajdučki k.) 1650 m Sjev. Velebit – 11. 72. Orlovača 1545 m Troglav – 6.
q 26. Gola Plješivica 1649 m Lička Plješivica – 2. 73. Mala Visočica 1545 m Juž. Velebit – 14.
q 27. Golubić 1649 m Sjev. Velebit – 12. 74. Ložnica 1545 m Sred. Velebit – 11.
q 28. Vučjak 1645 m Sjev. Velebit – 13. 75. Pištolin Golić 1543 m Sred. Velebit – 12.
q 29. Sveti Ilija 1642 m Biokovo – 3. 76. Lisac 1541 m Sred. Velebit – 13.
30. Zalovačko bilo 1642 m Sjev. Velebit – 14. 77. Antića glavica 1539 m Troglav – 7.
q 31. Crikvena 1641 m Sjev. Velebit – 15. q 78. Kimet 1536 m Biokovo – 7.
32. Badanj 1638 m Juž. Velebit – 7. 79. Jasenovac 1536 m Sred. Velebit – 14.
33. Rožanski vrh 1638 m Sjev. Velebit – 16. 80. Zeleno 1535 m Biokovo – 8.
34. Višerujna 1632 m Juž. Velebit – 8. q 81. Kula (Bjelolasica) 1534 m Gorski kotar – 1.
q 35. Veliki Kozjak 1629 m Sjev. Velebit – 17. q 82. Veliki Risnjak 1528 m Gorski kotar – 2.
q 36. Šatorina 1622 m Sred. Velebit – 1. 83. Jurakovački kuk 1525 m Sred. Velebit – 15.
q 37. Zečjak 1622 m Sred. Velebit – 2. 84. Čakolica 1521 m Troglav – 8.
38. Trovrh 1622 m Lička Plješivica – 3. 85. Jančag 1516 m Troglav – 9.
q 39. Šćirovac 1618 m Biokovo – 4. 86. Prkos 1515 m Lička Plješivica – 10.
40. Plješivički kamen 1616 m Lička Plješivica – 4. 87. Debeli vrh 1514 m Lička Plješivica – 11.
q 41. Visočica 1615 m Juž. Velebit – 9. 88. Golubić 1513 m Sred. Velebit – 16.
42. Matijević brijeg 1611 m Sred. Velebit – 3. 89. Klanac 1512 m Sred. Velebit – 17.
43. Rudi Lisac 1611 m Lička Plješivica – 5. q 91. Svilaja 1508 m Svilaja – 1.
44. Alančić 1611 m Sjev. Velebit – 18. 92. Debeljak 1506 m Sred. Velebit – 18.
45. Snježnik 1610 m Sjev. Velebit – 19. q 93. Snježnik 1506 m Gorski kotar – 3.
q 46. Goljak 1605 m Sjev. Velebit – 20. q 94. Javornik 1505 m Sred. Velebit – 19.
47. Ograđenik 1604 m Sred. Velebit – 4. q 95. Laktin vrh 1504 m Sred. Velebit – 20.
Popis najviših planinskih vrhova u Hrvatskoj izrađen je na temelju popisa koji je pripremio i 1990. u časopisu »Naše planine« objavio
Vladimir Volenec. Ovaj popis obuhvaća sve vrhove koji predstavljaju zasebne vršne cjeline, a ako se neko brdo sastoji od nekoliko vršaka
u nizu, uvršten je samo najviši. Drugim riječima, nisu obuhvaćeni niži vrhovi koji kao manji vršci pripadaju tim cjelinama.

55
Kratice u ovom vodiču AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor

Planinarski vodič po Hrvatskoj

Č A P L A R
i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa
PLANINARSKE KRATICE »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski A L A N Č A P L A R

Planinarski
pl. planinarski
vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti
HPS Hrvatski planinarski savez
HPD Hrvatsko planinarsko društvo za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih
Ovaj vodič preporučuju
PD Planinarsko društvo
Hrvatski planinarski savez i
konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i
PK Planinarski klub
GSS Gorska služba spašavanja Hrvatska gorska služba spašavanja. bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih

vodič po Hrvatskoj
HGSS Hrvatska gorska služba spašavanja poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim
KT kontrolna točka tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim
HPO Hrvatska planinarska obilaznica
VPP Velebitski planinarski put zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim
GPP Goranski planinarski put fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim
OPISI PUTOVA izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina
h sat uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, 650 opisanih putova  1000 fotografija  75 zemljovida

A L A N
’ minuta
l. lijevo
a užitak na izletima snažniji i potpuniji.
AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski
d. desno
a. st. autobusna stanica planinarski publicist i urednik. Rođen je 4.
ž. st. željeznička stanica siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i
ž. željeznički vođa brojnih izleta, planinarski predavač
el. električni
tel. telefon / telefonski
i pisac te popularizator planinarstva.
asf. asfaltni Planinari od malih nogu, od 1994. član je
mak. makadamski HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a
ul. ulica Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih
k. br. kućni broj
šum. šumarski u tim planinarskim društvima osnažuje
lov. lovački rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑
ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.
GEOGRAFSKE KRATICE
m metar Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika
km kilometar izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999.
V. Veliki kao pročelnik Komisije za promidžbu i
M. Mali
D. Donji izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑
G. Gornji stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje
N sjeverna geografska širina i grafički priprema desetke planinarskih
E istočna geografska dužina
knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja.
s. sjeverni
si. sjeveroistočni Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑
i. istočni duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke
ji. jugoistočni usluge. Od 2001. godine glavni je urednik
j. južni
časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u
jz. jugozapadni
z. zapadni stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i
sz. sjeverozapadni grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑
OSTALE KRATICE rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.
sv. sveti Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske
svj. svjetski w w w.mozaikknjiga.hr planinarske obilaznice i mnogih drugih
st. stoljeće
NP nacionalni park 249,00 kn planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga
PP park prirode ISBN 978-953-14-0856-1 je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑
JU javna ustanova kom godine. Više puta primio je i godišnje
hrv. hrvatski nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑
BiH Bosna i Hercegovina
narskoj publicistici.
9 789531 408561