POMORSKO I

OPĆEPROMETNO PRAVO
SKRIPTA
PRAVNI POJAM BRODA, VRSTE BRODOVA I INDIVIDUALIZACIJA BRODA

POMORSKO PRAVO je sustav normi koje reguliraju odnose u svezi s pomorskim

djelatnostima. Samostalno je i ureĎuje sve odnose sustavno.

BROD je plutajući objekt na moru, a obuhvaća sve naprave koje su graĎene tako da se
odrţavaju na morskoj površini.

VRSTE BRODOVA:
Ratni brodovi i brodovi teške mornarice
Putnički brod (svaki brod koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika
Nuklearni brod (brod opremljen nuklearnim postrojenjem)

INDIVIDUALIZACIJA BRODA je drţavna pripadnost broda, kao pravna veza izmeĎu broda i
drţave čiju zastavu brod ovlašteno vije.
Materijalni uvjet za stjecanje pripadnosti je da vlasnici broda imaju sjedište u drţavi u kojoj
je brod.
Formalni uvjet je upis u upisnik brodova.
Ime i oznaka broda. Ime broda na prijedlog vlasnika odreĎuje nadleţno ministarstvo.
Oznaka broda je redni broj popisa brodova, vrsta objekta i kratica naziva objekta.
Luka upisa je luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije koja vodi upisnik.

POMORSKO IMOVINSKO PRAVO

STVARNA PRAVA
Stvarnim pravom se reguliraju odnosi meĎu pravnim subjektima glede stvari. Stvarna prava
su apsolutna, djeluju prema svima.

Osnovne imovinskopravne osobine broda su:

- Brod je pokretna, nepotrošna i sastavljena stvar
- Stvarna prava na brodu upisuju se u upisnik brodova, što zahtijeva pisani oblik, jer
ako ga nema, onda nema ni pravnog učinka.

Odredbe o konstitutivnosti upisa zbog prirode stjecanja stvarnih prava ne odnose se

na sljedeće slučajeve:
- Prijelaz prava vlasništva broda na osiguratelja prihvaćanjem izjave osiguranika o
napuštanju broda
- Stjecanje stvarnih prava nasljeĎivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom
- Stjecanje i prestanak prava na potonulim brodovima
- Proglašenje broda pomorskim plijenom odnosno ratnim plijenom na moru

PRAVO VLASNIŠTVA
Vlasnik broda moţe:
- Prenijeti brod na drugu osobu, uz naknadu ili bez nje
- Osnovati hipoteku na brodu
- Prenijeti ili otuĎiti napuštanjem broda korist na osiguratelja
- Sklapati ugovore o plovidbenim poslovima i o zakupu

Brod u gradnji moţe biti u suvlasništvu koje se dijeli na jednake idealne dijelove. Pravo
vlasništva nad brodom u gradnji obuhvaća stvari koje su u brod u gradnji ugraĎene.

2
Naslovi stjecanja i gubitka prava vlasništva na brodu:
1) Ugovor o gradnji broda
2) Proglašenje broda pomorskim plijenom
3) Prijenos vlasništva na osiguratelja napuštanjem broda
4) Izjava o napuštanju broda
5) Isplata naknade iz osiguranja

UGOVOR O GRADNJI BRODA

To je ugovor kojim se brodograditelj obvezuje, prema projektnoj i tehničkoj dokumentaciji,
sagraditi novi brod u odreĎenom roku, a naručitelj se obvezuje isplatiti za to odreĎenu
naknadu.
Ugovor mora biti u pisanom obliku.
Tijekom gradnje brod pripada brodograditelju, a naručitelj ima pravo nadzora nad gradnjom
broda.
Ako nastupi šteta, a naručitelj to nije uočio, treba ga se obavijestiti.
Ako brodograditelj nije projektant, onda moţe odgovarati za proces gradnje.
Brodograditelj moţe zadrţati brod u luci dok mu ne bude isplaćena ugovorena traţbina.
Brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke ako se oni pojave u tijeku 1 godine.

ZALOŢNA PRAVA
Zaloţno pravo je stvarno pravo na tuĎoj stvari, prema kojem vjerovnik ima pravo namiriti se
iz zaloţene stvari.

HIPOTEKA NA BRODU
To je zaloţno pravo na osnovi kojeg vjerovnik moţe brod izloţiti javnoj prodaji radi namirenja
svoje traţbine, a moţe namiriti svoje potraţivanje i iskorištavanjem broda.
Hipoteka na brodu moţe biti ugovorna ili sudska, a moţe se odnositi na cijeli brod ili na
suvlasnički dio broda.
Stavljanje hipoteke na dio broda moţe se odobriti ugovorom samo uz pripatke broda ili
uzgredne traţbine. Uzgrednosti su taksativno navedene:
- Odštete koje se duguju brodovlasniku (za još nepopravljena materijalna oštećenja
broda i za zajedničke havarije ako se ove sastoje od još nepopravljenih materijalnih
oštećenja broda).
- Hipoteka se prostire i na svote koje iz osiguranja pripadaju brodovlasniku ako nije
drukčije ugovoreno, ali se ne prostire na vozarinu, ni na svote koje pripadaju
brodovlasniku od nagrada za pruţenu pomoć, ili izvršeno spašavanje na moru, ako
nije drukčije ugovoreno.

Brod opterećen hipotekom moţe se trajno povući iz plovidbe samo uz prethodni pristanak
hipotekarnih vjerovnika. Hipotekarni vjerovnici imaju prednost namirenja iz broda pred
običnim vjerovnicima, ali prvi se namiruju brodograditelji i pomorske privilegije.
Ako hipoteka ne pruţa više dovoljno sigurnosti za traţbinu, jer je brod jako oštećen pa mu je
vrijednost znatno umanjena, hipotekarni vjerovnik moţe traţiti isplatu traţbine i prije
dospjelosti ako hipotekarni duţnik ne pruţi punu dopunu sigurnosti na drugi način.
Kad hipoteka tereti više od polovice suvlasničkih dijelova broda, hipotekarni vjerovnik moţe
zahtijevati prodaju cijelog broda, ali hipotekarnu traţbinu moţe naplatiti samo iz dijela
prodajne cijene koji otpada na dijelove opterećene hipotekom.
Na hipoteci se moţe osnovati podhipoteka.
Zajednička hipoteka je hipoteka jedne traţbine na 2 broda.

Prestanak hipoteke:
- Brisanjem hipoteke,
- Prodajom broda u ovršnom postupku
- Proglašenjem broda pomorskim plijenom.

3
MORTGAGE je institut angloameričkog prava kojim vjerovnik ima pravo traţiti posjed prije
dospjelosti svoje traţbine. On mora poloţiti račun o upravi brodom. Ako ne moţe vratiti brod
nema pravo naknade iz imovine duţnika.

POMORSKE PRIVILEGIJE
Obuhvaćaju dva raznorodna instituta:
- Privilegij na ukrcanim stvarima i
- Privilegij na brodu

PRIVILEGIJ NA UKRCANIM STVARIMA je pravo prvenstvenog namirenja za odreĎene

traţbine iz prodajne cijene ukrcanih stvari. Ovo se pravo moţe ostvariti pod uvjetom da se
postupak kod suda pokrene najkasnije u roku od 15 dana poslije iskrcavanja stvari i da
iskrcane stvari nisu još prije isteka toga roka prešle u ruke trećih osoba (na zakonom
predviĎeni način).

PRIVILEGIJ NA BRODU je zakonsko zaloţno pravo koje nastaje bez upisa u upisnik na
osnovu zakonom predviĎenih pravnih činjenica, a ima prvenstvo pred svim drugim pravima,
pa i pred hipotekom. Unifikacija privilegija na brodu izvršena je Međunarodnom konvencijom
o izjednačavanju nekih pravila i pomorskim privilegijama i hipotekama od 1926.
Za njihov pravni učinak prema trećima nije potreban upis. Radi se o zakonskim zaloţnim
traţbinama koje prate brod u čije god ruke on došao.
Privilegij tereti brod, vozarinu i prevozninu onog putovanja za vrijeme kojeg je traţbina
nastala, a obuhvaća i uzgrednosti broda. Znači, traţbine osigurane privilegijem na brodu
posljednjeg putovanja imaju prednost pred traţbinama prethodnog putovanja.
Uzgrednosti obuhvaćaju naknade za nepopravljene štete broda (i iz zajedničke havarije),
nagradu (čistu) za spašavanje i kupovnu cijenu dobivenu prinudnom ili dobrovoljnom
prodajom broda.
Prema Konvenciji iz Bruxellesa od 27.5.1967. privilegije prate traţbine prema vlasniku
broda:
1) zapovjednika, časnika i posade za plaće i svote koje potraţuju na osnovi zaposlenja
na brodu za lučke, kanalske i druge plovidbene takse i naknade za peljarenje
2) za naknade štete zbog tjelesnih povreda ili smrti nastalih na kopnu ili na vodi, a koje
su u neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda.
3) za deliktne i kvazideliktne zahtjeve protiv vlasnika broda koji se ne mogu zasnovati na
ugovoru, a s naslova gubitka ili oštećenja stvari na kopnu ili na vodi u neposrednoj
vezi s iskorištavanjem broda
4) za spašavanje ili pruţanje pomoći, uklanjanje podrtina i doprinosa u zajedničkoj
havariji.

Privilegiji na brodu prestaju:

- nakon isteka odreĎenog roka (protekom jedne godine)
- prodajom broda u stečajnom postupku
- proglašenjem broda pomorskim plijenom

LIEN je, prema engleskom pravu, podjela povlaštenih traţbina na brodu. Mogu biti:
1) Maritime lien – traţbine kojima se Admiralskom sudu daje jurisdikcija zahvatom
stvari, a poslije njih na redu su plaće, zajmovi, troškovi popravka i td.
2) Possessory lien – pravo zadrţanja broda (brodopopravljači, spašavatelj)
3) Statutory lien – povlastice koje priznaje zakon, ali ne djeluju same po sebi nego kad
traţbina postane utuţena

4
MeĎunarodna konvencija i pomorskim privilegijama – KONVENCIJA U ŢENEVI
izglasana 1993. donosi sljedeće pomorske privilegije:
1) Traţbine za plaće i druge iznose koje se duguju zapovjedniku, posadi i dr.
2) Traţbine za smrt ili ozljede uslijed iskorištavanja broda
3) Traţbine s naslova nagrade za spašavanje broda
4) Traţbine za lučke naknade
5) Deliktne i kvazideliktne traţbine

OSOBE

BRODAR je fizička ili pravna osoba koja je drţatelj vlastitog ili tuĎeg broda i nositelj
plovidbenog pothvata.
On posjeduje brod, upravlja njime, organizator je i poduzetnik plovidbe.
Brodar imenuje i razrješava zapovjednika broda.
Brodar je plovidbeni poduzetnik bez obzira na čijem brodu poduzima pothvat.
Za svojstvo brodara potrebna su 2 elementa:
1) Posjed broda – mogućnost stvarnog raspolaganja brodom
2) Nositeljstvo plovidbenog pothvata – vlastito preuzimanje obveza i odgovornosti

Ograničenje odgovornosti brodara postoji kad duţnik:

1) Odgovara za unaprijed odreĎene svote cijelom svojom imovinom (osobna ograničena
odgovornost)
2) Odgovara vlastitom imovinom, dijelom imovine ili vrijednošću koja odgovara
odreĎenoj imovini (stvarna ograničena odgovornost).
Razlog ograničenja odgovornosti je gospodarskog karaktera jer bi neograničena odgovornost
mogla destimulativno djelovati na razvitak pomorskog poduzetništva.

Sustavi ograničenja odgovornosti brodara:

1) Sustav abandona – vlasnik broda odnosno brodar ima mogućnost da za obveze koje
su za njega nastale iz zapovjednikovih djela izjavi abandon, tj. prepusti brod i
vozarinu vjerovnicima. Ovaj sustav se primjenjuje u zemljama gdje je vaţio ili još vaţi
francuski Code de commerce (Latinska Amerika).
2) Sustav egzekucije (nordijski ili njemački sustav) – u njemu je zakonom odreĎeno da
se za izvršenje traţbine u vezi s brodarskom djelatnošću moţe provoditi samo na
pomorskoj imovini.
3) Sustav odgovornosti ograničene na odreĎenu svotu (engleski sustav) – on u
zakonom predviĎenim slučajevima pruţa mogućnost ograničenja do odreĎene svote
novca prema registarskoj tonaţi broda povodom čije je eksploatacije šteta nastala.

Brodar odgovara svom svojom imovinom ali samo za unaprijed odreĎene svote. Brodar se
ne moţe posluţiti ograničenjem ako ga tereti osobna krivnja – gubi pravo na ograničenje ako
se dokaţe da je šteta nastala zbog radnji koje je brodar učinio u namjeri da prouzroči štetu ili
iz krajnje nepaţnje znajući da će šteta vjerojatno nastupiti.

Konvencija o ograničenju odgovornosti vlasnika pomorskih brodova iz 1957. –

Konvencija u Bruxellesu ureĎuje tražbine za koje brodar može ograničeno odgovarati:
- Traţbine zbog smrti ili tjelesnih ozljeda osobe koja se nalazi na brodu radi prijevoza
- Traţbine zbog smrti nepaţnjom osoba na brodu za koje odgovara brodar
- Traţbine iz odgovornosti za podizanje broda
- Traţbine iz odgovornosti koja proizlazi iz oštećenja lučkih naprava

5
Pravo na ograničenje traţbine imaju brodovlasnik i spašavatelj.

Za obračunavanje tražbina prihvaćen je model iz Montrealskog protokola iz 1975. gdje je

kao obračunska jedinica uvedena tzv. SDR (special drawing right) – posebno pravo vučenja.

Opća ograničenja odgovornosti brodara u RH:

- Traţbine zbog smrti ili tjelesnih ozljeda ili zbog gubitka ili oštećenja imovine
- Traţbine zbog štete koja proizlazi iz zakašnjenja u morskom prijevozu
- Traţbine zbog šteta koje proizlaze iz izvanugovornih prava
- Traţbine drugih osoba zbog mjera poduzetih radu smanjenja štete

PRIMATELJ je osoba ovlaštena na primanje stvari od brodara. To moţe biti naručitelj ili
treća osoba koja svoje pravo izvodi iz ugovora ili teretnice.
Ako je izdana teretnica, brodar je duţan predati robu, a ako nije izdana brodar će predati
robu osobi naznačenoj u ugovoru.

ZAPOVJEDNIK BRODA KAO ZASTUPNIK BRODARA ima funkciju koja se danas uvelike
smanjila i svela na pomorsko-tehničko rukovoĎenje plovidbenim pothvatom. On je danas
obični izvršitelj naloga brodara.
Po našem pravu zapovjednik ima pravo zastupanja broda u 2 slučaja:
- Ovlašten je da u ime i za račun brodara u mjestu izvan sjedišta brodara sklopi
ugovore o spašavanju i pravne poslove za izvršenje putovanja.
- Ovlašten je da u ime i za račun brodara zaključi ugovore o pomorsko plovidbenim
poslovima, osim brodarskog ugovora na vrijeme za cijeli brod.

PODUZETNIK NUKLEARNOG BRODA je osoba koja je glavni nositelj odgovornosti. To su:

Brodar – odgovara za sve obveze vezane za plovidbeno iskorištavanje broda osim za
posljedice nuklearnih šteta za koje odgovara samo poduzetnik
Poduzetnik – odgovara vrlo strogo na osnovu objektivne odgovornosti s ograničenim
mogućnostima za osloboĎenje od odgovornosti.
O ovome je izglasana Konvencija o nuklearnom brodu 1962. u Bruxellesu. Ona prihvaća
ograničenje odgovornosti do 1,5 milijardi franaka za nuklearni brod.
Objektivna odgovornost poduzetnika znači da on ne odgovara samo za onu štetu koju su
neposredno prouzročili rat, neprijateljstva i sl.
Nuklearna šteta je ona šteta koja prouzroči smrt ili svaku tjelesnu ozljedu čovjeka, odnosno
gubitak ili oštećenje stvari, što nastaje kao posljedica radioaktivnih svojstava s otrovnim,
eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nuklearnog goriva ili radioaktivnih otpadaka i
proizvoda.

NARUČITELJ je ugovorna stranka koja od brodara naručuje prijevoz stvari, tegljenje broda ili
obavljanje nekog drugog plovidbenog posla.

KRCATELJ je naručitelj ili osoba koju on odredi i koja na osnovu ugovora o prijevozu stvari,
predaje stvari brodaru radi prijevoza. On poduzima pravne radnje za razliku od slagača koji
obavlja fizičke operacije. Krcatelj nakon utovaranja robe ima pravo od brodara traţiti
izdavanje teretnice. Teret se ne moţe smjestiti na palubu. Krcatelj mora potpisati prijepis
teretnice.

POMORSKI AGENT je osoba koja se obvezuje da na temelju punomoći u ime i za račun

nalogodavatelja obavlja pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja, posredovanja
i zastupanja; a nalogodavatelj se obvezuje na plaćanje troškova i na davanje nagrade.
Agencijski poslovi su oni koji se odnose na plovidbu, iskorištavanje i gradnju.

6
Poslovi pomaganja su različiti poslovi su svezi boravka broda u luci, a odnose se na mjesto
za pristanak broda, obavljanje formalnosti s carinskim organima, i sl.
LUČKI AGENT je osoba koja moţe biti ovlaštena za posredovanje prilikom sklapanja
ugovora o iskorištavanju broda, a moţe ga se ovlastiti i za zaključivanje ugovora.
AGENT TERETA zastupa vlasnika tereta u odnosima s brodarom i trećim osobama.
AGENT OSIGURATELJA je osoba koja u ime i za račun osiguratelja sklapa ugovore.

Prema opsegu punomoći agenti mogu biti:

- Generalni agent – temeljem punomoći obvezuje se da će u ime i za račun
nalogodavatelja obavljati sve poslove. Punomoć mora biti u pisanom obliku.
- Specijalni agent – radi na temelju posebne punomoći koja mu daje pravo da sklopi
samo jedan konkretan ugovor.

OTPREMNIK (ŠPEDITER) se ugovorom o otpremanju obvezuje da radi prijevoza odreĎene

stvari u svoje ime i za račun nalogodavatelja obavi poslove potrebne za izvršenje prijevoza, a
nalogodavatelj se obvezuje isplatiti naknadu.
MEĐUOTPREMNIK je osoba na koju je glavni otpremnik prenio dio svojih obveza, te
povjerio djelomično obavljane poslova otpremanja.
PODOTPREMNIK je osoba na kojoj je otpremnik povjerio u cjelini otpremanje robe. On
zamjenjuje glavnog otpremnika obavljajući cijeli posao.

Odgovornost otpremnika:
a) Po njemačkom sustavu – otpremnik odgovara samo za izbor osobe, znači odgovara
samo ako te osobe nije odabrao paţnjom dobrog gospodarstvenika.
b) Po francuskom sustavu – otpremnik odgovara i za vozarev red, za rizik i za uspjeh
prijevoza.
Kod nas se primjenjuje njemački sustav.

OTPREME:
Otprema s fiksnom naknadom – ugovaranje jedne ukupne svote za izvršenje naloga o
otpremi stvari koja obuhvaća naknadu otpreme i naknadu troškova. Naknada je ugovorena u
fiksnom iznosu bez obzira na visinu stvarne vrijednosti pojedinih usluga.
Skupna otprema – otpremnik odgovara za gubitak i oštećenje stvari nastalih za vrijeme
prijevoza, a do kojih ne bi došlo da nije bilo skupne otpreme.

Obveze otpremnika:
- Duţan je upozoriti nalogodavatelja na nedostatke u njegovu nalogu, osobito one koje
ga izlaţu većim troškovima ili šteti
- Upozoriti nalogodavatelja na nedostatke u pakiranju robe
- Duţan postupati s paţnjom dobrog gospodarstvenika i u interesu nalogodavatelja
- Mora postupati po uputama o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza
- Mora poloţiti račun nalogodavatelju

Prava otpremnika i obveze nalogodavatelja:

- Nalogodavatelj mora isplatiti naknadu prema ugovoru
- Nalogodavatelj mora naknaditi troškove učinjene radi otpremanja stvari
- Otpremnik radi osiguranja naplate svojih potraţivanja iz ugovora ima pravo zaloga na
stvarima koje su mu predane radi otpremanja

Otpremnička potvrda je posebna isprava kojom otpremnik potvrĎuje primanje robe.

Osnovni poslovi otpreme su:

1) Instradacija – odreĎivanje prijevoznog puta
2) Doziv robe – otpremnik daje uputu pošiljatelju kada i u koju luku otprema

7
 3) Zaključivanje ugovora o prijevozu robe
4) Prihvat robe radi otpremanja
5) Otprema i doprema robe
6) Ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe
7) Uskladištenje robe
8) Kontrola carine

SLAGAČI su osobe čiji se posao razvio u drugoj polovini 19.st. Tada su mornari sami
ukrcavali teret, a vrijeme zadrţavanja u luci nije bilo vaţno. Ugovor o slagalačkom poslu je
ugovor o djelu. Njime se slagač obvezuje da će naručitelju posla obaviti jednu ili više
operacija, a naručitelj se obvezuje na isplatu naknade.
Slagač je odgovoran samo onome s kim je sklopio ugovor. Sa slagačkim poslom moţe biti
spojen i prijevozni posao.

8
UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU BRODOVA

Podjela:
1) UGOVORI O PLOVIDBENOM POSLU:
- Ugovori o prijevozu stvari morem (brodarski, vozarski ugovor)
- Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem
- Ugovori o tegljenju odnosno potiskivanju morem
- Ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove
2) UGOVORI O ZAKUPU BRODA

UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI MOREM

Njime se brodar obvezuje da će prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza da će platiti
vozarinu. Ugovor se zaključuje kad se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora, a to
su ovdje stvar i prijevozni put.
Stvar se individualizira vrstom i količinom, a prijevozni put sporazumom stranaka.
Ako luka nije odmah odreĎena, onda je naručitelj to duţan učiniti u odreĎenom vremenu.
Takvo odreĎivanje luke zove se for orders. Prijevoz mora biti naplatan, i za ovaj se ugovor
traţi pisani oblik.
Postoje 2 vrste ovog ugovora: brodarski ugovor i pomorsko vozarski ugovor.

BRODARSKI UGOVOR (CHARTER) je ugovor kojim se brodar obvezuje naručitelju da će

prevesti stvar cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili brodskim prostorom.
Brodar se obvezuje da će krcatelju na raspolaganje staviti cijeli brod, valjano opremljen i
sposoban za plovidbu i prijevoz robe.
Brod mora biti individualiziran i s osobinama koje jamči brodar.
Supstitucijska klauzula – daje pravo brodaru da individualno označeni brod zamijeni
drugim brodom.
Ako se pojedini uglavci ugovora ţele izmijeniti onda se tiskanim obrascem dodaju novi uvjeti
ili se brišu stari. Formularni ugovor je onaj koji se sklapa po unaprijed utvrĎenom obrascu.

Brodarski ugovor moţe biti:

1) Brodarski ugovor na putovanje – njime se brodar obvezuje da će prevesti stvari
tijekom jednog ili više odreĎenih putovanja.
2) Brodarski ugovor na vrijeme – naručitelj se koristi ugovorenim brodom odreĎeno
vrijeme plaćajući brodaru vozarinu po jedinici vremena.
Tijekom trajanja ovog ugovora naručitelj je ovlašten samostalno raspolagati
ugovorenim brodom u komercijalnom pogledu. Zapovjednik izvršava naloge. Brodar
odgovara naručitelju ako se radi o općim nalozima zapovjedniku broda. Troškove
pogona podmiruje naručitelj. On plaća vozarinu, opskrbljuje gorivo, maziva i sl. A
brodar plaća i uzdrţava posadu.

POTPRIJEVOZNI UGOVOR (SUBCHARTER) je ugovor naručitelja, iz prvobitnog brodarskog

ugovora, s trećom osobom o prijevozu stvari istim brodom. Naručitelj nekad nema dovoljno
tereta za ispunjavanje cijelog brodskog prostora.
Naručitelj odgovara svom ugovornom partneru jer mu je obećao uslugu. Brodar odgovara
podnaručitelju i time štiti njegov interes. Ako naručitelj prema podnaručitelju prihvati veće
obveze nego što to proizlazi iz glavnog ugovora, brodar odgovara za višak obveza samo ako
se one uklapaju u uobičajene uvjete za takvu vrstu prijevoza.

POMORSKO VOZARSKI UGOVOR je ugovor kojim se brodar obvezuje da će prevesti

pojedine stvari iz jedne luke u drugu, a naručitelj da će mu platiti vozarinu. Mnoštvo tih
pojedinih pošiljki čini generalni teret.
Brodar moţe prevoziti robu bilo kojim brodom, jer brodski prostor nije element ugovora.
Prilikom sastavljanja ugovora sastavlja se zaključnica. Ona sadrţi:

9
 - Imena ugovornih stranaka
- Luku ukrcaja
- Odredišnu luku
- Vrstu i količinu tereta
Za ostale uvjete upućuje se na teretnicu.
Krcatelj predaje stvari brodaru uz bok broda ili pod vitlo ako ih nije predao prije nego što je
brod stigao u luku. Karakter plovidbe nije bitan za pojam ovog ugovora.

IZVRŠENJE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM, PRIPREME ZA UKRCAJ,

PRISTAJANJE, ISKRCAJ I UKRCAJ TERETA

Prethodno osposobljavanje broda za plovidbu je jedna od temeljnih obveza brodara.

Paţnjom urednog brodara treba osposobiti brod za plovidbu. To je paţnja srednje
sposobnog brodara, a to je onaj koji u svojim postupcima ulaţe barem onoliko paţnje koliko
se od njega zahtijeva u uvjetima društvenog razvitka.
Brodar odgovara na osnovi pretpostavljene krivnje. Svoju paţnju je duţan ulagati od početka
putovanja, a nakon toga je osloboĎen te duţnosti.

Duţnost brodara u pripremama za ukrcaj i prijevoz tereta – razboritom brzinom treba

brod proslijediti do označene luke ukrcaja. U obrascima ugovora o prijevozu nalazi se
brisovna klauzula. Ona se ugovara u korist naručitelja i temeljem nje naručitelj nije duţan
započeti krcanje broda prije odreĎenog datuma, te moţe odustati od ugovora ako brod nije
spreman. Naručitelj je duţan obavijestiti brodara o odustanku od ugovora u roku 48 sati.

Sigurna luka je fizički sigurna luka koja je ugovorena, koja se mora u točno vrijeme označiti i
brod bez posljedica mora u nju uploviti.
Sigurnost luke uključuje mogućnost ulaska i nesmetanog izlaska iz luke. Luka mora biti
politički sigurna, a korisnik je ne smije imenovati jer tada nije sigurna.
Mogu se pojaviti privremene zapreke, koje se mogu ukloniti u razumnom roku bez obzira na
njihov intenzitet. Ako je luka nesigurna tako da se u nju ne moţe pristati, onda brodar
odreĎuje pristanak u najbliţu sigurnu luku.

OdreĎivanje mjesta ukrcaja tereta – u slobodnoj plovidbi to mjesto osigurava naručitelj. A u

linijskoj plovidbi odreĎuje ga brodar.
Osigurati mjesto znači prethodno se o tome dogovoriti s lučkim organom koji koristi luku.
Moţe se pojaviti problem sigurnog veza – brodar je u tom slučaju duţan postaviti brod na
mjesto ukrcavanja koje odredi naručitelj, ako to moţe učiniti bez opasnosti za brod i ako se
ukrcavanje tereta moţe na tom mjestu obaviti bez pogibelji za brod.
Brodar odgovara za vez, a naručitelj moţe zahtijevati drugi pogodan i što je moguće bliţi
vez.

Dolazak broda u luku – trenutak dolaska broda ima dvostruko značenje.

Prvo – dolazak u smislu izvršavanja ugovorne klauzule o dolasku broda, jer po klauzuli
krcanje teče od odreĎenog datuma, a moguć je odustanak.
Drugo – dolazak radi početka ukrcavanja i iskrcavanja tereta.
Prispjeli brod je brod koji je na vrijeme stigao u luku.
Za dolazak broda u luku nuţno je da je brod nakon dobivanja dozvole za vezu s kopnom,
doveden na odreĎeno mjesto pristajanja.
Ako je brod spreman za ukrcavanje, zapovjednik broda moţe izdati pismo spremnosti. Ono
se dostavlja krcatelju, a ako njegova dostava nije moguća, zapovjednik broda mora oglasiti
pismo na ploči lučkog organa. Pismo spremnosti se moţe izdati i kad brod nije stigao na
mjesto sidrenja.

10
Pripreme za ukrcaj i iskrcaj brodova u linijskoj plovidbi. U linijskoj plovidbi nije
uobičajeno predavati pismo spremnosti, jer brod plovi prema objavljenom redu plovidbe. Pri
prijevozu broda redovite linije teret se ukrcava i iskrcava čim je brod za to spreman. A kad
zapovjednik broda da zapovijed, obavlja se i bez obavijesti o spremnosti broda.
Ako je brodar spriječen iskrcati teret u luci krivnjom korisnika prijevoza, moţe ga iskrcati u
drugoj obliţnjoj luci.

Troškovi i rizik ukrcavanja i iskrcavanja. Teret je dopremljen kada je nadohvat broda tako
da se moţe dići dizalom. Smatra se da je brodar prihvatio teret kada je on podignut
dizalicom, a smatra se da je predao teret kad se on od dizalice otpusti.
Brodar je duţan o svom trošku i na svoj rizik izravnati teret na brodu
U brodarskim ugovorima postoji klauzula FIO koja obvezuje krcatelja da ukrca teret o svom
trošku. Ona se javlja u nekoliko kombinacija:
- FI – obveza krcatelja da ukrca teret o svom trošku
- FO – obveza primatelja da iskrca teret o svom trošku
- FIOS – nameće korisnicima prijevoza i troškove slaganja
- FIOST – troškovi poravnanja tereta.
Zapovjednik je duţan krcatelju dati uputu i načinu slaganja tereta.

Smještaj tereta na palubu broda. Postoji opće pravilo po kojem se teret ne moţe sloţiti na
palubu, za to je potreban pristanak. Ako je riječ o teretu koji se inače slaţe na palubu, takav
pristanak nije potreban.
U engleskom pravu kršenje obveze smještaja tereta pod palubom smatra se bitnom
povredom ugovora.

Zamjena tereta – naručitelj brodaru mora predati ugovoreni teret kako bi brodar ispunio
ugovor o prijevozu. Ako se ne mijenjaju uvjeti prijevoza, mogu se umjesto ugovorenih stvari
predati i druge stvari, ako se brod zbog toga ne bi zadrţavao, ako ne bi bila ugroţena
sigurnost broda, te ako naručitelj da brodaru na njegov zahtjev osiguranje za traţbine koje bi
nastale zbog zamjene stvari.

Opasni teret je teret čija su prirodna svojstva takva da ugroţava sigurnost broda. U slučaju
opasnog tereta naručitelj mora obavijestiti brodara. Redoslijed krcanja tereta odreĎuje
zapovjednik broda odnosno brodski agent.
Količina tereta što se predaje na prijevoz moţe se odrediti brojem komada, masom ili
obujmom.

VRIJEME UKRCAVANJA I ISKRCAVANJA TERETA

STOJNICA (STALIJA) je vrijeme kojim raspolaţe korisnik prijevoza za ukrcavanje ili

iskrcavanje, bez obveze plaćanja naknade brodaru.
Pravo na stojnicu ima krcatelj.
Početak stojnica stranke mogu regulirati ugovorom, a ako o tome nema odredbe mjerodavni
su lučki običaji.
Naše lučke uzance predviĎaju:
a) ako je pismo predano do 12 sati, stojnice teku istog dana kad je brod spreman
b) ako je pismo predano poslije 12 sati, stojnica teče sutradan nakon spremnosti broda

Prije spremnosti broda postoji vrijeme predaha – to je vrijeme u kojem se krcatelj sprema za
ukrcavanje. Iskrcaj moţe početi i u vrijeme predaha, ako je to izričito ugovoreno.

Trajanje stojnica – predviĎa se dan, sat za ukrcavanje ili iskrcavanje. OdreĎuje se količina
robe koju treba ukrcati ili iskrcati.

11
Postoji više sustava izračuna stojnica:
1) sustav množine – dnevna norma ukrcaja mnoţi se s brojem raspoloţivih grotala i
dijeli se ukupnom količinom tereta
2) sustav najvećeg grotla – osnova za računanje je grotlo koje prima najveću količinu
tereta, odnosno skladište koje traţi najviše vremena za ukrcaj
3) određivanje rokom – odreĎuje se vrijeme dokad se krcanje mora obaviti
4) određivanje ugovorom – brod će krcati teret onom brzinom kojom se moţe primati
teret s obzirom na sredstva kojima raspolaţe (klauzula „tako brzo kako brod moţe
primati“)

Računanje stojnica – ako nije drukčije ugovoreno, stojnice se računaju prema radnim
danima i dijelovima dana – 24 sata. Radno vrijeme luke odreĎuje tijelo koje upravlja lukom.
Klauzule o reguliranju stojnica su:
a) tekući dani – svi dani neprekidno po kalendaru
b) tekući dani bez nedjelja
c) tekući dani bez nedjelja i praznika – radni dani
d) tekući dani ako vrijeme dopušta – svi dani osim kad je loše vrijeme
e) pogodni radni dani – osim praznika, nedjelja i lošeg vremena

Prekid stojnica. Stojnice se najčešće prekidaju zbog utjecaja više sile, te zbog štrajka lučkih
radnika. Prekid nastaje uvijek kad su uzroci na strani brodara. Kašnjenje, nedostajanje tereta
i dr. ne utječe na zastoj stojnica.

Reverzibilne stojnice. Stojnice se najčešće ugovaraju posebno za ukrcaj i posebno za

iskrcaj, i neovisno se obračunavaju. MeĎutim, kod reverzibilnih stojnica vrijeme ukrcaja i
iskrcaja je jedna cjelina, pa se zajedno obračunavaju. Vrijeme se kompenzira samo ako je
tako ugovoreno.

Prekostojnice. Ako protekne vrijeme stojnica, a brod se ne ukrca, zapovjednik je duţan

pričekati još neko vrijeme. To produljeno vrijeme je prekostojnica. One se najčešće
ugovaraju i računaju prema tekućim danima.
Brodar ima pravo na posebnu naknadu za prekostojnice, koja se plaća unaprijed, a njena
visina ovisi o stvarno pretrpljenoj šteti.
Protek prekostojnice – nakon proteka brod moţe odmah otputovati. Ako brodar ne dobije
naknadu, moţe odustati od ugovora i iskrcati teret.
Izvanredne prekostojnice – ako je teret postavljen uz bok broda do isteka stojnica, brodar
ne moţe odbiti ukrcavanje takvog tereta. Svrha takvog dogovora je zaštita robe koju je
krcatelj dopremio do broda, jer bi ona bila izloţena opasnostima oštećenja na obali. One
traju do ukrcaja robe. Brodar ima pravo naknade 50% više nego od redovite prekostojnice.

Naknada za ušteĎeno vrijeme (Dispeč) – brodar krcatelju isplaćuje odreĎenu svotu prije
isteka stojnica za svaki ušteĎeni dan ili sat. Dispeč se plaća samo ako je ugovoren.

Vrijeme ukrcavanja ili iskrcavanja brodova linijske plovidbe – u prijevozu ovim

brodovima nema stojnica ni prekostojnica. Krcatelj je duţan predavati teret onom brzinom
kojom ga brod moţe preuzimati, a primatelj primati brzinom primanja broda.
Brod nije duţan čekati dulje od vremena odreĎenog plovidbenim redom.
Brodar ima pravo na naknadu za zadrţavanje broda ako smetnja nije na strani broda, a
krcatelj pristane na zadrţavanje.

Otpremanje broda na putovanje – brod moţe isploviti tek pošto se ispune odreĎene
formalnosti koje zahtijevaju lučke, carinske, sanitetske i dr. vlasti.
Krcatelj je duţan na vrijeme predati zapovjedniku broda carinske i druge isprave potrebne za
ukrcavanje, prijevoz i iskrcavanje. Ako isprave nisu predane do isteka stojnica, zapovjednik
moţe iskrcati teret i zadrţati pravo na naknadu.

12
Vremenska tablica – sastavlja se radi evidentiranja i obračuna stojnica i prekostojnica. Sluţi
kao dokazno sredstvo u slučaju spora stranka glede vremena ukrcaja i iskrcaja.

TERETNICA (BILL OF LADING)

Teretnica je isprava kojom brodar potvrĎuje da je radi prijevoza na brod primio teret, te se
obvezuje da će nakon završetka putovanja teret predati ovlaštenom imatelju teretnice.
Teretnica sluţi kao dokaz o postojanju i sadrţaju ugovora o prijevozu.
Ona je vrijednosni papir i predstavlja robu koja je u njoj naznačena.
Ona je tradicijski papir jer predaja papira nadomješta tradiciju predmeta.

Izdavanje teretnice
Nakon završenog ukrcaja brodar je duţan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu. Moţe
je izdati i zapovjednik ili agent. Brodar mora vlastoručno potpisati teretnicu jer je ona pravni
akt.
U prijevozu redovitim prugama prije izdavanja teretnice sastavlja se formular u 3 dijela:
1) Dispozicija ukrcaja – popunjava je krcatelj, označava se roba i osobine robe.
2) Nalog za ukrcaj – brodarov agent izdaje krcatelju pismeni nalog brodara kojim se
potvrĎuje da je ugovor o prijevozu zaključen.
3) Potvrda o ukrcaju – nakon završenog ukrcaja izdaje je zapovjednik krcatelju.
Brodar je duţan izdati nekoliko primjeraka teretnice na zahtjev krcatelja.

Sadrţaj teretnice:
- podaci o nazivu i sjedištu, imenu i prebivalištu brodara koji izdaje teretnicu
- podaci o identitetu broda
- naziv i sjedište krcatelja
- mjesto luke
- količina tereta
- mjesto i dan ukrcaja i iskrcaja i izdavanja teretnice
Moţe sadrţavati i notify klauzulu – u njoj se nalazi ime osobe koju brodar mora obavijestiti
o dolasku broda u slučaju kad brodaru nije poznato tko će biti u luci odredišta.

Vrste teretnice:
1) Teretnica za ukrcaj – potpisuje je osobno brodar ili njegov agent u luci. Temeljem
nje brodar moţe naplatiti vozarinu i prije ukrcavanja tereta. Kad se ukrca teret, brodar
izdaje teretnicu, a povlači teretnicu za ukrcaj.
2) Lučka teretnica – brodar potvrĎuje da je robu primio u luci ukrcaja, da će je ukrcati u
brod koji je već u luci, te se u njoj navodi i ime broda.
3) Skupna teretnica – izdaje se krcatelju radi uštede na troškovima. Brodar izdaje
jednu teretnicu za svu robu, raznih vlasnika i primatelja.
4) Nalog za iskrcaj – ako teret mora biti ukrcan u razne brodove ili ako su posrijedi
različite vrste robe, brodar i krcatelj imaju pravo zahtijevati da se za svaki brod, svaku
vrstu robe, izda posebna teretnica. Ako je izdana jedna teretnica moţe se podijeliti na
posebne dijelove nalogom za iskrcaj:
a) brodar izdaje nalog za iskrcaj – nalog se prihvaća stavljanjem klauzule o
pristanku
b) imatelj izdaje nalog za iskrcaj – bez sudjelovanja brodara. Pristanak brodara
je bitan uvjet valjanosti tog naloga.

Teretnica moţe glasiti na ime, po naredbi i na donositelja

1) Teretnica na ime – za preuzimanje tereta ovlašten je u teretnici imenovani primatelj,
a prava iz teretnice mogu se prenositi samo ugovorom o ustupanju. Prema cesionaru
brodar zadrţava prigovore koje je imao prema imatelju.

13
 2) Teretnica po naredbi – pravo iz ove teretnice se prenosi indosamentom (naredbom):
- Puni indosament – sadrţi izjavu o prijenosu i naziv osobe na koju se pravo prenosi i
potpis prenositelja ako nije označen imatelj, krcatelj odlučuje o prijenosu.
- Bianco indosament – sadrţi samo potpis indosanta.
- Indosament donositelja – sadrţi potpis donositelja i odnosi se na njega.
3) Teretnica na donositelja – prenosi se običnom predajom

Teretnice po naredbi i na donositelja su tzv. negocijabilne ili prenosive teretnice. Brodar je

duţan predati teret imatelju teretnice, a imatelj zahtijevati ukrcanje tereta.

Primjedbe u teretnici:
Brodar mora unijeti u teretnicu podatke koje je dobio pismenom naredbom od krcatelja.
Postoji li opravdana sumnja da podaci koje je krcatelj naveo o vrsti tereta nisu točni ili
potpuni, a ako nema razumne mogućnosti provjere tih podataka pri ukrcavanju, brodar moţe
unijeti u teretnicu primjedbe s objašnjenjem.
Klauzule koje se u tom slučaju unose su:
- identitne i
- marginalne.
Kad je riječ o vanjskom izgledu i stanju tereta, brodar ne unosi primjedbe kojima se ograĎuje
„u pogledu podataka“ koje je dao krcatelj. Kad je teretnica čista, brodar trećoj osobi koja je u
dobroj vjeri ne moţe dokazivati da teret nije primio onako kako izlazi iz podataka.
Kad brodar unese primjedbe pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao
primatelju. Nečista teretnica stvara poteškoće u poslovnom, robnom i kreditnom poslovanju.
Brodar moţe koristiti i garantno pismo kojim se krcatelj obvezuje naknaditi štetu brodaru.
Prema trećim osobama ovo pismo nema nikakav učinak.
Ako je riječ o prevarnom sporazumu stranaka i pismo nije valjano jer se ne slaţe s
činjeničnim stanjem, tada brodar ima pravo regresa prema krcatelju za pretrpljenu štetu iz
netočnih podataka o teretu.

Teretnica kao isprava

(Konvencija UN-a o prijevozu robe morem iz 1978., tzv. Hamburška pravila):
PotvrĎuje načelo da brodar mora izdati teretnicu samo na zahtjev krcatelja.
Ona dopušta da potpis moţe biti vlastoručan, mehanički ili faksimil.
UreĎena je dokazna snaga teretnice, kao i problematika garantnih pisama – sporazum kojim
se krcatelj obvezuje da će brodaru naknaditi štetu jer je brodar izdao teretnicu, a nije unio
napomenu o vanjskom stanju robe.
Pismo je valjano osim kad brodar izostavi napomenu o robi namjeravajući prevariti treću
osobu.

Tovarni list
To je prijevozna isprava kojom vozar potvrĎuje primitak robe.
Najveću vaţnost ima u ţeljezničkom prometu. On nije vrijednosni papir, glasi samo na ime.
Dakle, nije prenosiv indosamentom.Konvencije predviĎaju osim tovarnog lista i prenosivi
tovarni list koji ima funkciju istu kao i teretnica.
Koristan je bio pokušaj afirmacije tovarnog lista putem jednoobraznih pravila MeĎunarodnog
pomorskog odbora. Naše pravo nije prihvatilo temeljno pravilo, tj. zakonska načela o
prijevozu stvari morem ne vaţe formalnopravno uz postojanje teretnice.

Predaja tereta primatelju

Brodar je duţan predati teret primatelju u odreĎenoj luci. Primatelj je osoba ovlaštena primiti
stvari od brodara. Brodar teret predaje imatelju teretnice, a ako ona nije izdana onda osobi
ovlaštenoj ugovorom o prijevozu.
Ako nije izdana teretnica, ni odreĎen primatelj onda brodar predaje teret naručitelju. Primatelj
treba iskazati svoju volju da bude primatelj, a ona se izraţava traţenjem ili zahtjevom za
predaju robe.

14
Ako nije izdana teretnica primatelj moţe zahtijevati predaju tereta kad brod stigne u
odredišnu luku.
Kad je izdana teretnica, primatelj moţe zahtijevati preuzimanje tereta čim stigne. Ako je
izdano više izvornih primjeraka teretnice i ako je netko od imatelja iskoristio svoje pravo kako
bi se izbjegle nezgodne posljedice za brodara, ostali primjerci gube vaţnost za brodara, ne
obvezuju ga – to je tzv. kasatorna klauzula.
Ako je ovlašten od naručitelja, primatelj moţe traţiti teret prije dolaska u luku.

Preuzimanje tereta i pravno značenje ulaganja prigovora

Brodar je duţan predati teret koji je primio na brod, koji je naznačen u teretnici.
Ako se pojavi nedostatak na robi, primatelj ima pravo na prigovor. Propisan je pisani oblik
prigovora. One mora uputiti odmah po preuzimanju tereta. Za nedostatke koji su vidljivi golim
okom, prigovor se upućuje odmah, a za one koje nisu toliko uočljivi prigovor se upućuje u
roku 3 dana.
Ako je prigovor pravovaljano uloţen, pretpostavlja se da su navodi istiniti, a brodar moţe
dokazivati suprotno. Ako prigovovor nije istinit, ipak ostaje obveza brodara na predaju tereta.
Da bi proizveo učinak, prigovor:
- se mora predati ovlaštenoj osobi,
- mora biti odreĎen,
- mora ounačavati po kojoj teretnici postoji manjak.
Odredbe o prigovoru su relativno prisilne. Zabranjeno ih je ugovorom mijenjati na štetu
korisnika prijevoza. Po Hamburškoj konvenciji iz 1978. prigovor se može uputiti i sutradan
sve i ako su mane vidljive. Za štete nastale zbog kašnjenja potrebna je pismena obavijest u
roku od 60 dana. Ako se ovaj prigovor ne uputi u tom roku onda nastupa prekluzija.

Predaja tereta na čuvanje i prodaja tereta

Smetnje koje mogu postojati prilikom predaje tereta su:
1. primatelj se nije javio
2. primatelj se nije mogao naći
3. primatelj neće preuzeti teret
4. javilo se više imatelja teretnice
U ovim slučajevima brodar traţi upute od krcatelja ili naručitelja. Ako ne primi takvu uputu,
moţe teret iskrcati i čuvati ga. Ako se stanje ne riješi u roku 30 dana, brodar moţe prodati
dio tereta. Prodaja se obavlja javnim nadmetanjem. Iz svote dobivene prodajom tereta
brodar namiruje troškove, a ostatak polaţe na sud.

ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE

Brodar odgovara za izvršenje 2 obveze:

- predaja tereta na odredištu u stanju, vrsti i količini kako ga je primio
(odgovornost ex recepto – činjenica prijema robe na prijevoz i odgovornost ex
scriptura – iz sadrţaja teretnice)
- predaja tereta bez zakašnjenja

Brodar odgovara za:

- manjak tereta – djelomični gubitak pošiljke i
- oštećenje tereta – umanjenje vrijednosti tereta zbog negativne promjene.

Osnovna odgovornost brodara – on odgovara za svako oštećenje ili manjak stvari, ako ne
dokaţe da se to nije moglo ukloniti paţnjom urednog gospodar – tzv. pretpostavljena krivnja.

Odgovornost brodara za osobe koje rade za njega:

- za radnje zapovjednika broda i članova posade odgovara kao i za svoje propuste

15
 - za nautičke pogreške (Plovidba je tehničko upravljanje brodom, nautičko voĎenje
broda kojim samostalno rukovodi zapovjednik uz pomoć stručnih osoba)
- za komercijalnu djelatnost (Komercijalna djelatnost je čuvanje tereta, kontrola i
odrţavanje u ispravnom stanju rashladnih ureĎaja, ventilatora i td.
Propust komercijalne skrbi ugroţava teret (brodar odgovara za postupke posade), a nautička
pogreška prijeti kao prvo sigurnosti broda.

Trajanje odgovornosti – počinje preuzimanjem tereta, a traje do predaje tereta. Trenutak

predaje i preuzimanja ovisi ponajprije o ugovoru stranaka. Brodar moţe preuzeti teret na
brodu, ali prije toga na kopnu, uz bok broda ili u vlastitim skladištima.

Posebni slučajevi isključenja odgovornosti brodara su izuzeti slučajevi (iznimne

opasnosti) – poznati rizici za koje se moţe pretpostaviti da ih brodar nije skrivio. Takvi su:
1. viša sila – pomorska nezgoda, ratni dogaĎaji, nemiri, pobune
2. sanitarna ograničenja, i druge mjere i radnje drţavnih organa
3. radnje ili propusti krcatelja – on moţe dokazivati suprotno
4. obustava rada – štrajk, masovno isključenje radnika koji sprječavaju rad, lock out
5. spašavanje ljudi i imovine na moru
6. skretanje broda u slučaju spašavanja (devijacija) – opravdano skretanje postoji u 2
slučaja: - spašavanjem ili pokušajem spašavanja ljudi na brodu ili moru i - razumno
skretanje iz drugih razloga
7. prirodni gubitak u masi tereta – ili oštećenje koje nastaje zbog vlastite mane, skrivene
mane ili posebne prirode tereta
8. nedostatno pakiranje ili nejasne trajne oznake na teretu
9. skrivene mane koje se ne mogu duţnom paţnjom otkriti

Brodar ne mora, kada dokaţe uzročnu vezu izmeĎu štete i izuzetog slučaja, dokazivati da
nije kriv (da je postupao a paţnjom urednog brodara), već korisnik prijevoza ako bi ţelio
dobiti naknadu od brodara, mora dokazati osobnu krivnju brodara ili komercijalnu krivnju
njegovih djelatnika za štetne posljedice izuzetog sličaja. To znači da se mijenja opće pravilo
o teretu dokaza, odnosno teret dokaza o krivnji brodara prebacuje se na korisnika prijevoza
(načelo dokazne krivnje).

Slučajevi ograničene odgovornosti brodara:

1. Brodar odgovara za teret do visine stvarne vrijednosti, ali ne više od propisane
granice. Konvencijom iz 1968. povišena je granica odgovornosti na 30 franaka po kg
bruto mase, 10.000 franaka po jedinici tereta. Po našem pravu brodar naknaĎuje
prometnu trţišnu vrijednost robe.
2. Brodar ne odgovara za štetu za oštećenje, manjak tereta ni za zakašnjenje za iznos
veći od 666,67 obračunskih jedinica, odnosno 2 jedinice po kg bruto mase. Jedinica
tereta je komad, metarska tona. Za rasuti teret kao jedinica uzima se mjera na osnovi
koje su stranke dogovorile plaćanje vozarine.

Slučajevi u kojima brodar odgovara i većim iznosom od propisanog ograničenja:

1. Sporazumno povišenje granice odgovornosti – tu je posrijedi sporazum naručitelja i
brodara, a njime se štiti korisnik prijevoza. Ako je izdana teretnica, a povišenje u njoj
nije naznačeno, onda ono nema pravni učinak prema brodaru.
2. Slučaj kvalificirane krivnje brodara – brodar odgovara neograničeno ako mu korisnik
prijevoza dokaţe da je štetu počinio osobno u namjeri da je prouzroči ili iz krajnje
nepaţnje znajući da će šteta nastupiti.

Naš zakon je prihvatio Visbyjska pravila – brodar odgovara za punu štetu.

Mijenjanje odredbe o odgovornosti u korist brodara – iako su ove odredbe relativno prisilne,
naš zakon u nekim slučajevima dopušta dispozitivnost:
1. Oštećenje, manjak ili gubitak tereta nastali prije početka ukrcavanja

16
 2. Šteta zbog zakašnjenja
3. Prijevoz ţivih ţivotinja
4. Prijevoz tereta koji je na temelju suglasnosti krcatlja smješten na palubu.

Odgovornost brodara u prijevozu opasnog tereta:

Zapovjednik broda moţe, ako to nije protivno vaţećim propisima, opasan teret u svako doba
i bilo gdje iskrcati, učiniti ga bezopasnim, ali o tome mora obavijestiti brodara. Brodar ima
pravo na naknadu štete. Ako se opasan teret prevozi s pristankom i znanjem brodara, brodar
i naručitelj zajednički snose rizik. U tom slučaju brodar ima pravo na vozarinu. U našem
pravu, ako je teret ukrcan bez znanja brodara, ili je neispravno ili nepotpuno označen,
brodaru ostaje pravo iskrcaja tereta, a zapovjenik moţe iskrcati teret.

VOZARINA ILI PREVOZNINA

Vozarina je cijena ili svota koju je naručitelj kao protustranka obvezan platiti brodaru za
prijevoz stvari odnosno za iskorištavanje brodskog prostora.
Visina vozarine ovisi o ponudi i potraţnji na svjetskom trţištu.
Linijske konferencije su sporazumi koji se zaključuju izmeĎu brodara jedne ili više drţava što
odrţavaju putničke pruge radi izbjegavanja meĎusobne konkurencije.
Ako visina vozarine nije odreĎena ugovorom, odreĎuje se prema vozarinskom stavu, i ona
obuhvaća sve troškove tijekom putovanja.

Načini računanja vozarine:

1. vozarina po jedinici tereta – obračunava se po jedinici mase, obujma ili po broju
komada. Ako roba nije označena, onda brodar odlučuje o načinu. Ako se ukrca više
tereta nego što je ugovoreno, vozarina razmjerno povećava. Ako se ukrca manje
tereta nego što je ugovoreno, vozarina se plaća za cijelu ugovorenu cijenu. Vozarina
se moţe sniziti ako se ukrca dio tereta odreĎen brodskim ugovorom, a brodar je
raspolagao neiskorištenim prostorom.
2. vozarina po vrijednosti – ugovara se prilikom prijevoza manjih pošiljki velike
vrijednosti. Obračunava se u postotku od vrijednosti prevezenog tereta.
3. vozarina po jedinici vremena – obračunava se i plaća po jedinici vremena,
neovisno o kvantiteti, kvaliteti, masi ili obujmu. Ugovara se po vremenu iskorištavanja
broda. Primjenjuje se u brodarskim ugovorima na vrijeme.
4. paušalna vozarina – ugovara se po jedinici brodskog prostora, kao cijena za
iskorištavanje cijelog broda ili jednog njegovog dijela. Vozarina se plaća bez obzira
na vrstu i količinu tereta.

Dolazak tereta na odredište kao uvjet plaćanja vozarine:

Vozarina se plaća samo za teret koji je prevezen i u odredišnoj luci stavljen primatelju na
raspolaganje. Vozarina se plaća tek nakon izvršenja djela.
Ako je vozarina plaćena unaprijed, a teret nije stigao, brodar treba vratiti vozarinu.
Ako propadne teret, za spašeni dio tereta vozarina vrijedi.
Brodar ima pravo na vozarinu:
- kad brod otputuje s neukrcanom potpunom količinom robe
- ako se teret vrati u mjesto ukrcaja, jer je prijevoz takvog tereta zabranjen

Vozarina prema korisno prevaljenom putu:

U slučaju brodoloma, zapljene, nemira, pobune i sl. za spašeni teret brodaru pripada
vozarina razmjerno korisno prevaljenom putu. Naš zakon se opredijelio za tzv. distančnu
vozarinu, gdje brodar ima pravo na razmjernu vozarinu ovisno o tome koliko je prevalio
puta.

17
Obveznik na plaćanje vozarine:
Naručitelj je uvijek primarni duţnik vozarine, koja se plaća u odredišnoj luci i svih ostalih
potraţivanja vezanih za prijevoz. Ta njegova obveza proizlazi iz ugovora. Njegova obveza
ostaje, osim iznimno ako se primjenjuje „cesser“ – klauzula koja ga oslobaĎa isplate nakon
odlaska broda. Ako se teret preuzima temeljem teretnice, primatelj je duţan platiti samo
potraţivanja navedena u teretnici. Ako primatelj ne plati vozarinu, brodar ima pravo
zadrţanja tereta.

PRIVILEGIJ NA STVARIMA UKRCANIM NA BRODU

Privilegij ili zakonska zaloţna prava terete stvari koje su ukrcane na brodu. U trenutku
nastanka privilegirane traţbine, stvari moraju biti ukrcane na brodu. Tu spadaju:
1. sudski troškovi učinjeni u zajedničkom interesu radi očuvanja stvari
2. traţbina na osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija
3. traţbina iz ugovora o prijevozu uključuje troškove uskladištenja ukrcanih stvari
Kod privilegija ne traţi se retencija ili zadrţanje stvari.

Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju u sljedećim slučajevima:

- kad prestane traţbina osigurana privilegijem,
- prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku,
- ako vjerovnik ne zatraţi izdavanje privremene mjere kod nadleţnog suda u roku od
15 dana od dana kad su stvari ukrcane,
- proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plijenom na moru.

PRESTANAK UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM

Ugovor o prijevozu stvari morem redovito prestaje njegovim izvršenjem. Ali on moţe prestati
i prije nego bude ispunjen, nastupom odreĎenih okolnosti. To su:
1. Prestanak ugovora po sili zakona – ugovor o prijevozu automatski prestaje vrijediti
kada je njegovo izvršenje trajno onemogućeno djelovanjem više sile. Zbog djelovanja
više sile izvršenje ugovora postaje onemogućeno na kraće ili duţe vrijeme. Ako
prestane po sili zakona, brodar ima pravo na naknadu troškova u svezi s iskrcavanjem.
2. Prestanak ugovora odustajanjem jedne od ugovornih strana:
Brodar moţe odustati:
- ako prekostojnice nisu plaćene, a teret ne daje osiguranje na izvršavanje
potraţivanja,
- ako vozarina kod brodskog ugovora na vrijeme nije plaćena u roku dospjelosti.
Naručitelj moţe odustati od ugovora:
- kad je ugovoren prijevoz cijelim brodom, moţe odustati do završetka ukrcavanja,
- kad je ugovoren prijevoz razmjernim dijelom broda, moţe odustati prije početka
ukrcavanja ako plati vozarinu.
Ako je izdana teretnica, naručitelj odustankom mora vratiti sve primljene teretnice.

18
UGOVOR O PRIJEVOZU PUTNIKA I PRTLJAGE

Putnik je osoba koja se prevozi brodom temeljem ugovora o prijevozu, ili koja prati vozilo ili
ţive ţivotinje koje se prevoze temeljem ugovora o prijevozu stvari. Putnika koji nema putnu
kartu, brodar moţe iskrcati i platit će dvostruku prevozninu.
Ugovorom o prijevozu putnika brodar se obvezuje da će prevesti jednog ili više putnika, a
naručitelj da će platiti prevozninu.
Stvarni brodar – osoba različita od brodara koja stalno obavlja prijevoz u cijelosti, a moţe
biti i vlasnik broda.
Naručitelj – osoba kojoj se brodar obvezuje prevesti putnike.

Obveze brodara iz ugovora o prijevozu mogu biti glavne i sporedne.

Glavne obveze su očuvanje putnikovog tjelesnog integriteta i njegov prijevoz – to su
osiguranje minimalnog prikladnog prostora, odrţanje reda plovidbe i pravodoban početak.
Sporedne obveze su one koje nisu nuţne za izvršenje prijevoza, a poduzimaju se tijekom
putovanja.
Brodar je duţan putniku izdati putnu kartu na njegov zahtjev.
Putnik moţe odustati od ugovora zakašnjenjem početka putovanja ili ako doĎe do prekida
putovanja, a on traje više od 12 sati. Putnik ima pravo zahtijevati:
1. da ga brodar preveze do mjesta odredišta zajedno s prtljagom,
2. da ga brodar vrati u polaznu luku,
3. odustati od ugovora i traţiti povrat prevoznine.

Brodar odgovara za povredu putnikova tjelesnog integriteta na osnovi dokazane krivnje, osim
ako je to nastalo uslijed sudara brodova. Na jednom putovanju odgovara do zakonske
granice (46.666 obračunskih jedinica SPV-a). Norme o odgovornosti brodara su prisilnog
karaktera.
Slijepi putnik je osoba koja nije s brodarom zaključila ugovor o prijevozu, ne ţeli platiti
prevozninu i skriva se na brodu, neovlašteno i potajno je na brodu. Prema Konvenciji iz
1957. takvu osobu zapovjednik bi mogao predati vlastima u prvoj luci.

Prijevoz putnika
- Atenska konvencija o prijevozu putnika iz 1961. u kojoj je propisana krajnja granica
odgovornosti za smrt putnika – 700.000 franaka po prijevozu.
- Diplomatska konvencija u Londonu iz 1976. kojoj je cilj bio da zlatnu klauzulu zamijeni
SPV-om.

Prijevoz prtljage
Prtljaga je svaka stvar, uključujući i vozila, osim stvari i vozila koja se prevoze na temelju
teretnice i osim ţivih ţivotinja.
Ručna prtljaga je ona koju putnik ima u kabini.
Za prtljagu primljenu na prijevoz brodar je duţan izdati prtljaţnicu – to je potvrda da je
brodar primio prtljagu na čuvanje i prijevoz. Brodar odgovara za oštećenje, manjak i za
zakašnjenje njezine predaje putniku.
Prijevoz ručne prtljage obuhvaća razdoblje za koje se putnik nalazi na brodu. Za ručnu
prtljagu brodar odgovara po istim načelima kao i za tjelesni integritet. Ako je riječ o predanoj
prtljazi, krivnja se uvijek predmnijeva dok se ne dokaţe suprotno. Odgovornost je ograničena
– za ručnu prtljagu 833 obračunate jedinice, 3333 za ostalih 18000.
Šteta zbog zakašnjenja prtljage je materijalna šteta prouzročena time što prtljaga nije
uručena putniku u razumnom roku.
Putnik je duţan uputiti pisani prigovor brodaru u slučaju kad je posrijedi vidljiva šteta na
prtljazi. Brodar ima pravo zadrţanja ili prodaje prtljage u radi namirenja svojih potraţivanja.

19
UGOVOR O TEGLJENJU

Ugovorom o tegljenju brodar tegljača se obvezuje da svojim brodom tegli drugi brod do
odreĎenog mjesta, a brodar se obvezuje na plaćanje tegljarine. Visina je ugovorena.
Tegljenje moţe biti:
- lučko i izvanlučko
- dobrovoljno i obvezno
Brodar je duţan brinuti se o očuvanju tereta na tegljenom brodu. Akcija spašavanja
tegljačem moţe se ostvariti ako je brod u pogibelji. Brodar ima pravo na nagradu. Ako takva
nagrada njemu inače pripada, onda se ona moţe ugovorom isključiti. Ako je brod tegljača
kriv za neuspjeh tegljenja, onda nema pravo na tegljarinu.

PRIJEVOZ U KOJEM SUDJELUJE VIŠE PRIJEVOZNIKA

U suvremenoj praksi jedan prijevoznik često ne moţe obaviti cijelu prijevoznu uslugu. Tada
je za izvršenje prijevoza potrebno više prijevoznika. Prijevoznici mogu sudjelovati u prijevozu
stvari i kada nisu u pravnom odnosu. Korisnik prijevoza sa svakim od njih zaključuje ugovor
samostalno. Prijevoznici se mogu obvezati da će stvari prevesti samo do odreĎene točke. On
moţe preuzeti obvezu prijevoza do odredišta, a u pojedinim fazama prijevoza samovoljno se
sluţiti drugim prijevozima. To je jedinstven prijevoz uz sudjelovanje prijevoznika.
Ovakav oblik prijevoza moţe biti:
1. izravni ili uzastopni – u njemu sudjeluje više prijevoznika iste grane prometa;
2. mješoviti – u kojem sudjeluju prijevoznici različitih grana prijevoza.

Izravni prijevoz stvari prati izravna teretnica. Ona ima osobine redovite teretnice. Jedan
primjerak izravne teretnice mora pratiti robu, a brodar je zajedno s teretom predaje daljnjem
brodaru. Brodar koji je sklopio ugovor mora odgovarati jer se ugovorom na to obvezao. Svaki
brodar odgovoran je za svoju dionicu puta. Brodar koji je sklopio ugovor o izravnom
prijevozu, brodar koji je izdao teretnicu i onaj koji je predao teret primatelju odgovaraju
solidarno za cijeli put. Za štetu prouzročenu kašnjenjem odgovaraju i brodar koji je sklopio
ugovor i onaj koji je predao teret primatelju. Onaj brodar koji je podmirio traţbine ima pravo
regresa od drugih.
Izravni prijevoz putnika i prtljage – brodar koji ugovori ovakav prijevoz mora izdati izravnu
putnu kartu za cijeli ugovoreni put, a ako je preuzeo prtljagu izdaje izravnu prtljaţnicu.
Putniku odgovara brodar koji je ugovorio izravan prijevoz i brodar na čijem dijelu puta je šteta
nastala. Za štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom putnika, solidarna je
odgovornost.
Mješoviti prijevoz – prijevoz brodovima i drugim sredstvima prijevoza. Brodar je duţan
pribaviti usluge ostalih brodara i zaključiti ugovor o idućem prijevozu. Treba upotrijebiti
paţnju dobrog gospodarstvenika. On odgovara putniku za svoj izbor.
MeĎunarodni mješoviti prijevoz stvari – mora se odvijati u najmanje dvije grane prometa
uz jedinstven ugovor za cijelu prijevoznu relaciju i jednu ispravu. Ovaj oblik prijevoza moţe
se urediti izvorima autonomnog prometnog prava ili unifikacijskim normama – kodificirana
jedinstvena pravila ili autonomno formularno pravo.za multinacionalni ili mješoviti prijevoz
stvari dovoljna su 2 različita načina prijevoza. Odgovornost je usmjerena na jednu osobu,
predviĎa se jedna prometna isprava, odgovara se po načelu pretpostavljene krivnje.
Odgovornost je ograničena na 8,33 SPV po kg bruto mase. Povlasticom ograničeno se ne
moţe koristiti brodar ako je namjerno prouzročio štetu.

20
ZAKUP BRODA

Ugovorom o zakupu broda zakupodavac, kao osoba koja raspolaţe brodom, daje
zakupoprimcu odreĎeni brod na uporabu, uz plaćanje zakupnine.
Na taj način zakupoprimac stječe svojstvo brodara, i to se odnosi na cijeli brod..
Zakupodavac je duţan predati brod u stanju tako da se iskorištava prema namjeni. Jedno od
glavnih prava je davanje naloga posadi.
Ugovor mora biti u pisanom obliku, inače nema pravni učinak.
Ugovor na odreĎeno vrijeme moţe se produţiti samo sporazumom, a na neodreĎeno vrijeme
moţe se otkazati pismeno najkasnije 3 mjeseca unaprijed.
Zakupoprimac snosi troškove pogona broda. Za štetu zbog nedostataka koji smanjuju
sposobnost broda, odgovara zakupodavac.
Zakupnina se plaća mjesečno unaprijed. Ako zakupoprimac ne vrati brod na vrijeme, za
prekoračeno vrijeme treba platiti naknadu u visini dvostruke zakupnine.
Ugovor o zakupu prestaje u slučaju: propasti broda i trajne nesposobnosti za iskorištavanje.

Zakup broda moţe biti sklopljen u obliku ugovora bez posade (ugovor o bare boat charteru)
ili u obliku ugovora o zakupu s posadom (charter by ), ali s tim da se posada podvrgava
nalozima zakupoprimca kako u navigacijskoj tako i u komercijalnoj djelatnosti.

POMORSKE HAVARIJE

Havarija je šteta, kvar, te u pomorskom smislu označava sva oštećenja i gubitke i izvanredne
troškove koje pretrpi brod ili teret tijekom pomorskog pothvata.
Mogu biti:
- havarije štete,
- havarije troškova,
- zajedničke havarije i
- posebne havarije (prema okolnostima koje su prouzročile štetu).

ZAJEDNIČKA HAVARIJA
Imovina sudionika u pomorskom pothvatu zajednički je izloţena opasnostima. U interesu je
svih sudionika da se pothvat uspješno završi. Ponekad se imovina moţe spasiti samo ako se
namjerno počini šteta. U havariji se utvrĎuje doprinos ili kontribucija.
Institut zajedničke havarije bio je poznat već u starom grčkom pravu. Odredbe o zajedničkoj
havariji su dispozitivne naravi.

Bitni elementi zajedničke havarije su:

1. Izvanredna ţrtva ili trošak (osnovni uvjet koji se zahtijeva) – podnesene ţrtve, štete,
troškovi moraju proizlaziti iz neredovitog tijeka plovidbe.
2. Namjernost ili razumnost čina – trošak i šteta moraju biti namjerno učinjeni.
Zapovjednik broda odlučuje o ţrtvama i troškovima radi zajedničkog spasa broda.
Zajedničku havariju čine ţrtve učinjene po naredbi zapovjednika, s tim da izvanredna
ţrtva mora biti razumno podnesena.
3. Zajendička pogibelj – potrebno je da se brod i teret nalaze u zajedničkoj pogibelji.
Stvarna pogibelj ne mora biti ista za brod i teret.
4. Zajednički spas – čin zajedničke havarije mora se poduzeti radi zajedničkog spasa
broda i tereta. Ţrtve i troškovi moraju imati zajedničku korist za brod i teret. Za
zajedničku havariju priznaju se samo gubici i troškovi koji su podneseni za zajednički
spas, a ne oni nakon postignutog spasa.

Tipične štete na brodu ili teretu su:

1. Bacanje tereta u more – zapovjednik broda u pogibelji odlučuje koji će teret i kako
izbaciti. Najprije se izbacivao teret bez teretnice, pa onaj iz skladišta. Teret ukrcan na

21
 palubu je zajednička havarija ako ga priznaju trgovački običaji. Ako je teret bačen u
interesu jedne stranke onda nema havarije.
2. Gašenje poţara – poţar je posebna havarija; nastaje višom silom ili nečijom
krivnjom. Štete koje nastanu nakon poţara čine zajedničku havariju.
3. Hotimično nasukavanje i odsukavanje nasukanog broda – ako je zapovjednik
namjerno nasukao brod, spas interesa čini zajedničku havariju. Štete nastale pri
hotimičnom nasukavanju ne ubrajaju se u zajedničku havariju, ostale jesu.
4. Normalna uporaba stroja – u zajedničke havarije ubrajaju se samo one štete na
strojevima koje su učinjene u namjeri da se brod u pogibelji oslobodi.
5. Uporaba tereta, brodske opreme i zaliha – ako se brodska oprema i zalihe
upotrijebe kao pogonski materijal, priznaje se kao zajednička havarija.

Izvanredni troškovi mogu biti:

1. Troškovi u luci skloništa – luka skloništa je ona luka u koju je brod, zbog pretrpljene
nesreće, prisiljen nepredviĎeno stati kako bi obavio popravke i nastavio putovanje, ili
se sklonio zbog sigurnosti i očuvanja broda i tereta. Ako nastanu nezgode radi
zajendičkog spora svih interesa, zapovjednik je nekad prisiljen skloniti se u luku
najpovoljniju za brod. Kao zajednička havarija ne priznaju se kvarovi koji nisu ugrozili
sigurnost broda.
2. Troškovi spašavanja – zajednička havarija postoji ako su akcije spašavanja
poduzete radi zaštite od opasnosti imovine obuhvaćene zajedničkim pomorskim
pothvatom.
3. Supstituirani troškovi – oni ne spadaju u zajedničku havariju, ali se ipak priznaju
kao havarija jer su podneseni umjesto drugih troškova koji predstavljaju havariju, tj.
oni su supstitucija tim troškovima.
4. Ostali troškovi – troškovi zbog gubitka vozarine i svi ostali koji nisu konkretni.

Likvidacija zajedničke havarije – provodi je likvidator zajedničke havarije. Pri tom je

potrebno utvrditi:
1. Kronološki prikaz dogaĎaja – prikupljaju se podaci koji će kasnije posluţiti u
postupku doprinosa sudionika u pomorskom pothvatu u havariji. Prikazuje se
havarijska obveznica i druga jamstva, procjene vještaka.
2. Pravni prikaz – analizira se teretnica koja se odnosi na zajedničku havariju.
3. Diobna osnova – sastoji se od popisa vjerovničke mase i duţničke mase, njihove
ukupne vrijednosti i postotka doprinosa.

Doprinosi u zajedničkoj havariji – koeficijent doprinosa dobijemo ako vjerovničku masu

podijelimo s duţničkom masom.
a) Vjerovnička masa – čini je imovina oštećena činom zajedničke havarije, troškovi i
troškovi likvidacije. Vrijednost broda se procijenjuje prema vrijednostima u vrijeme i u
luci gdje se završava zajednički pothvat. Troškovi popravke broda koji ulaze u
vjerovničku masu nisu podloţni oblicima po načelu „novo za staro“, osim ako je brod
stariji od 15 godina. Odbici se odreĎuju prema starosti broda, računajući od 31.12.
one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do havarije. Ako je posrijedi potpuni
gubitak broda, iznos koji ulazi u vjetrovničku masu odreĎuje se prema procijenjenoj
vrijednosti broda u neoštećenom stanju. U havariju se priznaje provizija od 2% na
izdatke osim za osobne dohotke i izdrţavanje posade koji nisu nadoknaĎeni tijekom
putovanja.
b) Duţnička masa – sve vrijednosti koje su se našle u pogibelji u trenutku havarije. U
nju ulazi brod s neto vrijednošću na završetku plovidbenog pothvata, vozarina od koje
se odbijaju troškovi, vrijednost svih šteta na brodu i teretu. Duţnička masa ne
obuhvaća predmete za osobnu uporabu i prtljagu putnika za koju nije izdana
teretnica.

22
Jamstva i isprave u zajedničkoj havariji – kao sigurnost za isplatu potraţivanja
vjerovnicima pripada pravo retencije (zadrţanja) tereta.
a) Havarijska obveznica – najstariji oblik isprave o jamstvu za doprinos u havariji.
b) Dodatna jamstva – polaganje gotovog novca ili bankovonog jamstva – oblici koji se
koriste uz potpisivanje havarijske obveznice od ovlaštenika tereta u obliku brzojava.
c) Average undertaking – isprava koja se izdaje bez prethodnog potpisa ovlaštenika
d) Non separation agreement – glavna mu je svrha da se otpremanjem tereta do
krajnjeg odredišta drugim brodom ne mijenjaju prava i obveze stranaka. Naš
pomorski zakon prihvaća da brodar ima pravo zadrţati teret koji ulazi u duţničku
masu dok ne dobije jamstvo da će mu duţnik isplatiti dio doprinosa što ga tereti u
zajedničkoj havariji.

Praktički postupak zapovjednika broda nakon zajedničke havarije:

- Zakonska obveza zapovjednika broda je da posljedice havarije ubiljeţi u brodski
dnevnik najkasnije u roku 24 sata.
- U lučkoj kapetaniji treba u roku 24 sata nakon dolaska broda u luku podnijeti prijavu
pomorske nezgode.
- UvrĎivanje mogućih oštećenja broda.
- Pobrinuti se oko nabavke jamstva za doprinos u zajedničkoj havariji.
- U suglasnoti s brodarom odabire mjesto popravke broda.

POSEBNA HAVARIJA
To su svi izvanredni troškovi koje pretrpi brod ili teret, kao i sve štete koje zadese brod
slučajem, višom silom ili nemarnošću.
Posebnu havariju ne izaziva namjerno zapovjednik broda radi spasa broda.
Snosi je stranka na čijoj je imovini havarija nastala bez prava na doprinos.
Brodar nadoknaĎuje štetu korisniku prijevoza ako je skrivio oštećenje.

SUDAR BRODOVA

Sudar brodova je dogaĎaj u kojem jedan brod ili više brodova izravnim dodirom ili neizravno
prouzroči štetu drugom brodu, odnosno imovini i osobama na brodu.
a) Sraz ili izravni sudar je stvarni sudar izmeĎu dvaju ili više brodova, kada se dodirnu
trupom ili pojedinom dijelovima svoje opreme.
b) Neizravni sudar postoji kad jedan brod plovi prevelikom brzinom praveći valove i
tako nanese štetu drugom brodu privezanom uz obalu.

Naknada štete u slučaju sudara:

Primjenjuje se načelo dokazane krivnje. Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više
brodova, svaki odgovara razmjerno svojoj krivnji. Taj razmjer ocjenjuje sud ili arbitraţa
(70%+30%). Ako se omjer krivnje ne moţe utvrditi, dijeli se na jednake dijelove (50%+50%).
U slučaju nastale štete sudarom naknaĎuje se stvarna šteta i izmakli dobitak. Brodar
odgovara po načelima o općem ograničenju odgovornosti. Kod materijalne štete nema
solidarne odgovornosti. Ako je nastupila ozljeda ili smrt, solidarno odgovaraju brodovi čijom
je krivnjom došlo do sudara. Ako je štetu prouzročila viša sila, štetu snosi oštećeni.

Praktični postupak zapovjednika u slučaju sudara:

Zapovjednik broda je duţan poduzeti spašavanje drugog broda s kojim se sudario. Duţan je
brodu s kojim se sudario priopćiti ime i luku upisa broda kojim zapovijeda, ime posljednje
luke iz koje je isplovio i ime luku u koju plovi. Sve podatke bi trebao unijeti u nesluţbeni
pismeni podsjetnik. Mora obavijestiti brodara o sudaru.

23
MeĎunarodni izvori prava
- 1910. MeĎunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o sudaru brodova;
- 1952. MeĎunarodna konvencija za izjednačenje pravila o kaznenoj nadleţnosti za
sudar i plovidbene nezgode;
- 1972. Konvencija o meĎunarodnim pravilima za izbjegavanje sudara na moru
- 1987. Lisabonska pravila koja predstavljaju skup jednoobrazno usuglašenih normi u
slučaju štete kod sudara brodova.

SPAŠAVANJE

Spašavanje je svaka potrebna i korisna pomoć pruţena imovini i osobama koje se nalaze u
opasnosti na moru. Opasnost mora ugroţavati ţivote osoba i prijetiti gubitku imovine.
Spašavanje je samo ona djelatnost koja ima koristan rezultat, koji moţe biti potpun ili
djelomičan.
Spašavanje osoba je pravna obveza. Zapovjednik broda koji dozna da su osobe u
opasnosti duţan je krenuti im u pomoć najvećom brzinom.
Razlozi koji oslobaĎaju zapovjednika da krene u spašavanje osoba:
- Ako bi poduzimanje tog čina predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod,
- Ako dozna da je drugi brod krenuo u spašavanje,
- Ako od zapovjednika broda u pogibelji dozna da pomoć više nije potrebna.
Spašavanje imovine je spašavanje broda i stvari s brodom. Spašavatelj je duţan pri
spašavanju upotrijebiti duţnu paţnju dobrog gospodarstvenika. Zapovjednik je duţan
suraĎivati sa spašavateljem. Spašavatelj je brodar broda koji je poduzeo spašavanje i
članovi posade.
Nagrada za spašavanje – prema Konvenciji iz 1910. iz Bruxellesa za spašavanje osoba ne
duguje se nagrada. Visina nagrade ne moţe biti veća od vrijednosti broda. Iznos nagrade
stranke mogu ugovoriti, a ako nisu onda odlučuje sud. Pri tome se u obzir uzimaju sljedeće
okolnosti:
1. Spašena vrijednost broda i stvari s broda,
2. Vještine i napori spašavatelja,
3. Opseg postignut uspjeha,
4. Priroda i stupanj opasnosti,
5. Rizik odgovornosti i drugi rizici,
6. Brzina pruţenih usluga,
7. Djelotvornost opreme spašavatelja i
8. Utrošeno vrijeme, uloţeni troškovi i gubici spašavatelja.
Sud moţe smanjiti nagradu spašavateljima ako su svojom krivnjom izazvali potrebu
spašavanja. Ako spašavatelj spašava protivno naredbi zapovjednika, nema nagradu.

Posebna naknada – uvedena je Konvencijom iz 1989. – da bi se prsitupilo odmjeravanju

posebne naknade, zahtijeva se ispunjenje 2 zahtjeva:
a) Spašavatelj mora obaviti operaciju spašavanja ako teret prijeti okolišu i
b) Spašavatelj nije uspio u spašavanju jer nije spasio imovinu.
Spašavatelj ne smije biti nemaran u sprječavanju ili umanjenju štete za okoliš.

Duţnosti zapovjednika broda:

- Mora izbjegavati prizivanje drugog broda u pomoć,
- Treba izvijestiti brodara o operaciji spašavanja,
- Trebao bi voditi kronološke bilješke o tijeku spašavanja,
- Mora obavijestiti lučku kapetaniju o nezgodi,
- Nakon spašavanja treba utvrditi troškove i napraviti saţeti izvještaj.

24
Konvencija o trajanju i spašavanju i priručnik Mersar 1979. u Hamburgu:
Izglasana je meĎunarodna konvencija o spašavanju na moru. Konvencija je usvojila 8
rezolucija, a jedna od njih je preporuka drţavama da upotrebljavaju priručnik Mersar i
Imosar.
Mersar – priručnik za spašavanje na moru koji regulira:
- Postupanje broda u nevolji,
- Koordinacija spašavanja i traganja,
- Postupanje broda koji pruţa pomoć, prima pozive, djeluje u nezgodi.
Imosar – organizacija sluţbe za traganje i spašavanje, sadrţi praktične postupke sudionika
spašavanja.

VAĐENJE POTONULIH STVARI

Potonulom se smatra stvar koja je stalno i potpuno pod vodom. Potonulu stvar moţe vaditi
domaća ili strana osoba koja na osnovu imovinskih prava ima pravo raspolagati tom stvari
(ovlaštena osoba).
Ako potonula stvar moţe prouzročiti smetnje ili opasnost u plovidbi, kapetanija će ovlaštenoj
osobi narediti da u primjerenom roku izvadi potonulu stvar. Ako kapetaniji nije poznata ta
osoba, vaĎenje moţe poduzeti ovlašteni krivični organ. Ako su za vaĎenje stvari potrebna
osobita nautička i tehnička sredstva i osobna stručnost, ovlaštena osoba moţe vaditi
potonulu stvar, samo pomoću domaće ili strane fizičke ili pravne osobe.
Imovinsko pravni odnosi u vezi s vaĎenjem potonule stvari – potonula stvar na kojoj
postoji pravo vlasništva, a ne izvadi se u roku od 10 godina od dana kad je potonula, postaje
vlasništvo RH.
IzvoĎač radova koji vadi potonulu stvar na temelju odluke nadleţnog organa, odgovara za
štetu koju prouzroči svojim radom, ako ne dokaţe da se šteta nije mogla izbjeći upotrebnom
duţne paţnje. Odgovara se, dakle, po načelu pretpostavljene krivnje.
Ako je riječ o samovoljnom vaĎenju, bez odluke nadleţnog organa, tada za prouzročenu
štetu izvoĎač radova odgovara uvijek.
IzvoĎač radova ima pravo naknade za vaĎenje, te ima i pravo zaloga na izvaĎenoj potonuloj
stvari.

IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA

1. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede

Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba u moru koje prouzroči brod odgovara
vlasnik broda, brodar i osoba koja u tom trenutku upravlja brodom. Ako im je broj
protupravno oduzet, tada ne odgovaraju. Temelj odgovornosti ovisi o području gdje je štetni
dogaĎaj nastupio. Odgovornost postoji uvijek ako je ozljeda ili smrt nastupila na području
proglašenom kupalištem. Propisana je stroga objektivna odgovornost. Ako je šteta
prouzročena u luci onda se odgovara po načelu dokazane krivnje. Ako je smrt nastupila na
području u kojem su zabranjeni pojedini načini plovidbe, odgovornost je apsolutno
objektivna.

2. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša

Odnosi se na odgovornost broda za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima,
lučkim ureĎajima i postrojenjima, zatim na odgovornost broda za štete od izlijevanja ili
izbacivanja opasnih tvari i štetnih za okoliš – takva odgovornost je uzročna (kauzalna).

3. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja

Godine 1969. donesena meĎunarodna konvencija o ovom obliku odgovornosti.
Za materijalne štete trećima odgovara brodovlasnik na temelju stroge kauzalne odgovornosti.

25
Brodovlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da:
- šteta od onečišćenja je nastala ratom, neprijateljstvima i prirodnom pojavom;
- šteta je rezultat namjernog djelovanja treće osobe;
- šteta u cjelosti potječe od drugog štetnog postupka.

Odgovornost brodovlasnika je ograničena visinom do odreĎene visine SPV-a.

Konvencija iz 1969. predviĎa obvezno osiguranje odgovornosti brodovlasnika. On je duţan

pribaviti potvrdu da je osigurao svoju odgovornost. Kopija potvrde prilaţe se upisniku
brodova. Ova konvencija daje pravo da oštećeni podnese tuţbu izravno protiv osiguratelja.

Obveza osiguranja se odnosi na tankere koji prevoze koji prevoze više od 2000 tona nafte.
1. Protokol iz 1984. unosi promjene u definiciji broda – plovila na moru sagraĎena za
prijevoz nafte u rasutom stanju. Ova konvencija se primjenjuje i za vrijeme putovanja
praznog tankera, ako je prazan nakon prijevoza i iskrcaja nafte.
2. Konvencija iz 1969. definira naftu – sva postojana ugljikovodikova mineralna ulja,
osobito sirovu naftu, teško dizelsko ulje i mazivo ulje.
3. intervencija protokola – opisuje štetu zbog onečišćenja i ona predstavlja:
- svaki gubitak ili oštećenje nastalo izvan broda zbog izbacivanja nafte s broda
- troškovi zaštitnih mjera i daljnje oštećenje nastalo poduzimanjem ovih mjera.
4. Protokol 1984. odreĎuje dogaĎaj – svaka činjenica ili skup činjenica istog podrijetla
koje izazivaju štetu od onečišćenja ili stvaraju veliku prijetnju nastanka štete.
5. konvencija 1969. – primjenjuje se na štetu nastalu zbog onečišćenja prouzročenu na
području drţave ugovarateljice, uključujući njezino teritorijalno more i u isključivom
gospodarskom pojasu ako ga je drţava proglasila.
6. Brodovlasnik nema pravo naknade štete protiv osoba: sluţbenika ili punomoćnika,
naručitelja ugovora o prijevozu, osobe koja spašava brod s pristankom vlasnika,
osobe koja poduzima zaštitne mjere svih sluţbenika.
7. Protokol 1984. – osnovni razlog njegova donošenja je bio povišenje granice
odgovornosti brodovlasnika. Vlasnik broda ima pravo ograničiti svoju odgovornost po
dogaĎaju – 3 milijuna obračunska jedinica za brod preko 5 tona. Osnova za
ograničenje odgovornosti je tonaţa broda. Vlasnik mora, ako se ţeli okoristiti
ograničenjem osnovati fond u visini ukupne odgovornosti kod suda ili drugog
nadleţnog organa jedne od drţava ugovarateljica. Taj se fond osniva polaganjem
svote, bankovnog jamstva koje priznaje zakonodavstvo drţave ugovarateljice ili sud
smatra dostatnim.
8. Osnivanje MeĎunarodnog fonda za naknadu štete od onečišćenja naftom.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA PRAVOVREMENI POČETAK PUTOVANJA,

PREKID I ZAKAŠNJENJE U PRIJEVOZU PUTNIKA

ZOO sadrţi ugovorne odredbe o prijevozu osoba. Takvim ugovorom se obvezuje prijevoznik
da na odreĎeno mjesto preveze neku osobu koja se obvezuje na plaćanje naknade.
U zračnom prometu prijevoznik se obvezuje prevesti putnika od mjesta polaska do mjesta
odredišta u vrijeme predviĎeno redom letenja, a putnik plaća prevozninu. Ugovorne strane su
prijevoznik i putnik. Bitni element ugovora je odreĎivanje prijevoznog puta i obveza plaćanja
obavljenog prijevoza – prevoznina.
Obveze prijevoznika mogu biti glavne i sporedne.
Glavne obveze: očuvanje putnikova tjelesnog integriteta i njegov prijevoz, osiguranje
minimum prikladnog prostora u vozilu i davanje hrane, te pravodobni početak putovanja i
pravodobni dolazak na odredište.
Sporedne obveze: poduzimaju se tijekom putovanja, a nisu nuţne za izvršenje prijevoza.

26
Ako putnik ne stigne na vrijeme, nastaje zakašnjenje u prijevozu. Ako je odgovoran
prijevoznik, duţan je naknaditi svaku štetu koju putnik dokaţe da mu je prouzrokovana
zakašnjenjem (stvarna šteta i izmakla korist).
Prijevoznik ne odgovara za nepredvidive, izvanredne štete. Prema ZOO prijevoznik
odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako ga je uzrokovao neotklonjiv
uzrok. Tu je potrebno postupati s povećanom paţnjom – paţnjom dobrog stručnjaka. Onda
nema odgovornosti. Takvu je paţnju duţan dokazati prijevoznik, on odgovara presumiranom
krivnjom. Kod zakašnjenja se dozvoljava sloboda ugovaranja, a kod povrede tjelesnog
integriteta primjenjuju se prisilne odredbe.

PRIJEVOZ PUTNIKA U POMORSKOJ I UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi regulira odgovornost za zakašnjenje početka
putovanja i odgovornost za prekid putovanja.
1. Putnik moţe odustati od ugovora ako brod ne započne putovanje koje će se obaviti u
granicama Jadranskog mora, odnosno unutrašnjih voda, jedan sat poslije ugovorenog
vremena, a izvan tih granica u tijeku 12 sati od ugovorenog vremena. Ako je putnik
odustao, ima pravo na povratak cijele prevoznine. Ako je do zakašnjenja početka
putovanja došlo namjerno ili krajnjom nepaţnjom brodara, on je duţan naknaditi štetu
putniku. Namjeru dokazuje putnik.
2. Ako brodar nije uzrokovao zakašnjenje, poziva se na ograničenje odgovornosti. Ove
odredbe nisu prisilne i stranke ih mogu slobodno ugovarati.
3. Ako je u tijeku putovanja došlo do njegova prekida, koji traje dulje od 12 sati u
granicama Jadranskog mora, ili 3 dana izvan tih granica, putnik ima pravo zahtijevati:
a) da ga brodar drugim prijevoznim sredstvom preveze do odredišta,
b) da ga brodar u primjerenom roku s prtljagom vrati u polaznu luku,
c) odustati od ugovora i traţiti povrat prevoznine.
Ako su ti razlozi na strani putnika, ugovor prestaje bez prava na vraćanje prevoznine.
Ako putnik ne podnese pismeni zahtjev , gubi pravo traţiti nastavak putovanja.

Zakon je isključio odgovornost za zakašnjenje dolaska, ali se to ipak moţe ostvariti tako da:
a) stranke je mogu ugovoriti ili
b) primjenom načela savjesnosti i poštenja.

Plovidbeni zakon pomorskom plovidbom smatra plovidbu koja se obavlja na moru, rijekama
Jadranskog sliva do granica plovnosti s morske strane.

VRSTE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM

Brodarski ugovor – brodar se obvezuje prevesti stvari cijelim brodom, razmjernim dijelom
broda ili brodskim prostorom. Sklapa se za jedno ili više putovanja.

Vozarski ugovor – prestacija brodara je prijevoz pojedinih stvari. Prestacija je svaki čin koji
je duţnik na temelju obveznog odnosa duţan izvršiti vjerovniku, a predmet obveze je činidba.
Ugovor mora biti u pisanom obliku.

Podugovaranje – naručitelj mora ugovoriti s trećom osobom ugovor o prijevozu stvari

brodom. Naručitelj moţe podugovarati samo ako je to brodskim ugovorom izričito
predviĎeno. Kod podugovaranja ostaje odgovornost brodara i prema trećim osobama.
Plovidbeni zakon regulira prestanak ugovora po sili zakona ili odustankom stranaka. Svaki
naručitelj moţe odustati od ugovora prije početka ukrcavanja, ako plati cijelu vozarinu,
naknadu za prekostojnice i druge troškove. Brodar je duţan obaviti putovanje u ugovorenom
roku, a ako nije ugovoreno onda to treba biti u primjerenom roku.

27
Prijevozne isprave – nakon završenog ukrcavanja brodar je duţan krcatelju, na njegov
zahtjev, izdati teretnicu. U unutrašnjoj plovidbi brodar ima pravo zahtijevati da se izda tovarni
list kao dokaz zaključenja ugovora. U pomorskoj plovidbi brodar je duţan krcatelju izdati više
izvornih teretnica, a u unutrašnjoj plovidbi izdaje se samo jedan primjerak teretnice.
Teretnica mora sadrţavati oznaku da se radi o njoj, radi razlikovanja s teretnim listom. Kad
se utvrdi da podaci o teretu, koje je krcatelj dao brodaru, nisu točni ili ako teret nije u dobrom
stanju, brodar moţe unijeti primjedbe u teretnicu.
Kod čiste teretnice (bez primjedbi), brodar trećoj osobi ne moţe dokazivati da teret nije
primio onako kako proizlazi iz podataka u teretnici. Time se podrţava načelo o teretnici kao
vrijednosnom papiru koji ima neoborivu dokaznu snagu. Brodar odgovara za robu imatelju
teretnice ako ovaj dokaţe da je teret predan onako kako je u teretnici naznačeno.

Tovarni list – izdaje se u jednom primjerku uz potpis brodara i krcatelja. To je dvostrana

izjava i prati robu. Izdavanjem tovarnog lista pretpostavlja se da je sklopljen ugovor o
prijevozu. U tovarnom listu je obvezna oznaka tvrtke, ime i adresa primatelja. Tovarni list
glasi na ime. Podatke u tovarni list unosi krcatelj. Tovarni list nije vrijednosni papir, ne sadrţi
primjedbe brodara, nema neoborivu dokaznu snagu. Kod njega uvijek vrijedi pravilo o
pretpostavljenoj dokaznoj snazi.

ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE

Brodar je duţan pravovaljano izvršiti ugovor o prijevozu, u roku predati robu bez oštećenja,
manjka ili gubitka primatelju. Potrebno je utvrditi osnovu, opseg i visinu odgovornosti.
Odredbe odgovornosti kod nas su kogentne naravi. Ako se sumnja da je oštećenje nastalo
na području pomorske ili unutrašnje plovidbe, pretpostavlja se, dok brodar ne dokaţe
suprotno, da su nastale tamo gdje se mogu primijeniti propisi najnepovoljniji za brodara.
Ako se radi o mješovitom prijevozu, brodar odgovara u svakoj plovidbi na osnovi
pretpostavljene krivnje.
Temeljna obveza brodara je osposobljavanje broda za plovidbu. Brodar dokazuje da je
upotrijebio duţnu paţnju kod osposobljavanja broda. Brodar pomorskog broda duţan je
ulagati duţnu paţnju do početka putovanja, a brodar unutrašnje plovidbe ulaţe duţnu paţnju
za cijelo vrijeme putovanja. Za radnje i propuste zapovjednika, članova posade odgovara
brodar kao za svoje. Pomorski brodar odgovara za štetu koja je na terenu uzrokovana
poţarom, ako se dokaţe da je poţar skrivio osobnom radnjom ili propustom. ZOO propisuje
objektivnu odgovornost prijevoznika na gubitak, oštećenje i zakašnjenje stvari.

Prijevoznik je oslobođen odgovornosti za izuzete slučajeve i posebne opasnosti. Prijevoznik

odgovara na temelju činjenice prouzrokovane štete osim u 3 slučaja:
1. osloboĎen je odgovornosti za radnje korisnika prijevoza
2. osloboĎen je ako dokaţe da je šteta uzrokovana svojstvima iz same stvari,
3. osloboĎen je ako nastupi viša sila – vanjski nepredvidiv i neotklonjiv dogaĎaj.

U izuzete slučajeve spadaju:

1. skrivene mane broda ili nesposobnost za plovidbu;
2. viša sila, pomorske nezgode, ratni dogaĎaji, nemiri, pobune, meĎunarodni zločini;
3. sanitarna ograničenja i druge mjere drţavnih organa;
4. radnje i propusti krcatelja ili osoba ovlaštenih na raspolaganje teretom;
5. obustava rada, štrajk, masovno isključenje radnika s posla;
6. spašavanje ili pokušaj spašavanja ljudi i imovine na moru;
7. skretanje broda prilikom spašavanja iz opravdanih razloga:
8. prirodni gubitak ili oštećenje tereta;
9. nedovoljno pakiranje ili nedovoljno trajne oznake na teretu.

28
Posebne opasnosti su:
1. smještaj tereta na palubi ako je tako ugovoreno i naznačeno u prijevoznoj ispravi;
2. pomanjkanje ili slabo stanje ambalaţe, tako da je teret oštećen;
3. ukrcavanje tereta od strane krcatelja ili iskrcavanje od strane primatelja;
4. prijevoz u plombiranom skladištu, uz uvjet da ga je plombirao krcatelj;
5. narav robe koja je po svojstvima podloţna oštećenjima;
6. prijevoz svih ţivotinja.

Zakašnjenje – granica odgovornosti za zakašnjenje zasniva se na vozarini-

Brodar unutrašnje plovidbe odgovara za štetu zbog zakašnjenja u predaji tereta najviše do
visine vozarine. Brodar nema pravo na ograničenje odgovornosti prema plovidbenom
zakonu, ako se dokaţe da je šteta prouzročena namjerno.
Pomorski brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti samo ako se radi o osobnoj
kvalificiranoj krivnji, a brodar unutrašnje plovidbe odgovara i kada su krive osobe koje rade
za brodara.
Razlika u poloţaju brodara pomorske i unutrašnje plovidbe postoji i u slučaju dispozitivnosti
propisa o odgovornosti, koja se dopušta samo iznimno.

Plovidbeni zakon za pomorsku plovidbu dopušta ugovaranje u korist brodara:

1. ako je oštećenje, manjak ili gubitak tereta nastao prije ili nakon iskrcaja;
2. za štete zbog zakašnjenja;
3. u prijevozu ţivih ţivotinja;
4. u prijevozu tereta koji je na temelju pismenog pristanka krcatelja smješten na palubu.

Za unutrašnju plovidbu spominju se samo 2 slučaja:

1. ako je oštećenje nastalo prije ukrcaja ili nakon iskrcaja,
2. štete zbog zakašnjenja.

29
PRIJEVOZ PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU

Putnik moţe odustati od ugovora i traţiti vraćanje prevoznine, ako prijevoznik nije započeo u
ugovoreno vrijeme. Ovdje nema odreĎenih rokova, koji moraju proteći nakon ugovorenog
vremena, da bi putnik stekao pravo na odustajanje od putovanja (ti rokovi postoje u
unutrašnjoj i pomorskoj plovidbi). Naš zakon govori samo o duţnosti prijevoznika na vraćanje
prevoznine, ali nema odredbi o naknadi štete.
Ako se tijekom putovanja prijevoz prekine, a za taj prekid putnik nije odgovoran, on ima
pravo po svom izboru:
1. zahtijevati da ga prijevoznik svojim ili drugim prikladnim sredstvom preveze do
odredišta;
2. zahtijevati da ga prijevoznik zajedno s prtljagom vrati u polazno mjesto i vrati
prevozninu;
3. odustati od ugovora i zahtijevati da mu prijevoznik vrati prevozninu.

Zakon o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu za prekid putovanja predviĎa i

odgovornost za naknadu štete. PredviĎa se i ograničenje odgovornosti do dvostruke
prevoznine. Prijevoznik se moţe pozivati na povlasticu ograničenja samo ako dokaţe da
šteta nije uzrokovana namjerno ili krajnjom nepaţnjom. Ovdje vrijedi načelo o odgovornosti
na osnovu pretpostavljene kvalificirane krivnje.
U cestovnom prijevozu prijevoznik odgovara i za zakašnjenje u dolasku. Zahtjev za naknadu
štete mora se postaviti najkasnije u roku 15 dana od dana kad se putovanje završi. Ako
proĎu rokovi, nema odgovornosti.

SPECIFIČNA ODGOVORNOST

30