Borov vrganj (Boletus Pinicola Vittadini, sinonim: Boletus pinophilus Pil.

ex
Dermek)

Photo courtesy of nahuby.sk

KLOBUK: mesnat, 7-35 cm, širok polukuglast, zatim malo izbočen, obično je pravilan,
smeđecrvenkast ili zrnato smeđ, malo naboran, kod mladih gljiva kao prekriven
bijelim prahom koji se na rubu zadrži.

CJEVČICE: najprije bijele, zatim blijedožućkaste i na kraju žučkastomaslinaste;

rupice su male i okrugle.

STRUČAK: 5-15 cm visok i 5-8 cm debeo, tvrd, prekriven je tipičnom i vrlo izraženom
crvenkastom mrežicom.

MESO: bijelo, tvrdo i nepromjenjive boje. Gotovo nikada nije crvljiv. Najveći među
svim plemenitim vrganjima, navodno može narasti i do 3 kg težine.
ZAMJENA: moguća zamjena s hajdinskim vrganjem koji je također izvrsne kakvoće.
Nije moguća zamjena s otrovnim gljivama.

STANIŠTE: raste u proljeće i jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama; osobito

voli bukove proplanke obrasle mahovinom.

UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrsne kakvoće.

Hajdinski Vrganj, Crni vrganj (Boletus aereus Bull. ex Fries)

Photo courtesy of Pietro Curti

KLOBUK:5-30 cm, širok, polukuglast, zatim otvoren, u mladosti je tamnosmeđe boje,
gotovo crn, sad tamniji, sad svjetliji, debelomesnat.

CJEVČICE: duge, slobodne, u pravilu zatvorene, bijele ili blijedožute boje.

STRUČAK: robustan, 5-15 cm visok, tvrd, u mladosti prema dnu vidno odebljan,
zatim cilindričan, smeđe boje, prekriven je finom blijedom mrežicom.

MESO: bijelo i tvrdo, miris i okus izvanredni.

STANIŠTE: raste od ljeta i pogotovo potkraj jeseni u hrastovoj i mješovitoj šumi i uz

rubove šuma.

ZAMJENA: nije moguća zamjena s otrovnim gljivama. Sličan mu je borov vrganj.

UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrsne kakvoće zbog tvrđe konzistencije mesa.

Crnogorični vrganj, Jesenski vrganj, Hrženjak, Jurček, Varganj, Gobanj

(Boletus edulis Bull. ex Fries)
 Photo courtesy of samurai-actafungorum.org

KLOBUK: 5-30 cm, širok, u mladosti polukuglast, pa raširen, ponekad ulegnut,

bjelkastosmeđe boje, prema staništu sad tamniji, sad svjetliji, mesnat.

CJEVČICE: najprije bijele pa žute i konačno zelenkaste, lako se odvajaju od podnice

klobuka.

STRUČAK: 5-15 cm visok i 2-7 cm debeo, prema dnu često odebljan, pun, najprije
blijedosmeđ, zatim smeđkast; ponekad ima vidljivu blijedu mrežicu.

STANIŠTE: raste ljeti i u jesen u listopadnim i jelovim i smrekovim šumama.

MESO: bijelo, tvrdo, ugodnog mirisa i okusa.

ZAMJENA: moguća je zamjena s borovim vrganjem koji je također izvrsne kakvoće.

Nije moguća zamjena s otrovnim gljivama.
UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrsne kakvoće.

LjEKOVITOST: posjeduje antivirusno djelovanje, jača otpornost prema gripi, liječi

ulkusne bolesti.

Tamni vrganj, Pravi vrganj (Boletus edulis var. fuscoruber sensu Moser,
sinonim: Boletus edulis var. quercicola Vas.)

Photo courtesy of Boro Siljjanoski

KLOBUK: u mladosti konveksan, poslije raširen, jako tvrd, mesnat, najprije gotovo
crn i crvenkasto nahukan, potom izblijedi, gladak; 5-15 cm širok.
CJEVČICE: u mladosti bijele, kasnije žućkaste ili žutomaslinaste, na dodir za sat ili
dva postanu lagano crvenkastoljubičaste.

STRUČAK: jako tvrd i robustan, valjkast i trbušast, često svinut; najznačajnija

karakteristika je u tome što je gladak bez tipične mrežice, ponekad može biti vrlo
slabo uzdužno rebrast, na dodir kroz neko vrijeme postane lagano
crvenkastoljubičasto nahukan.

MESO: debelo, suho, bijelo, ispod kožice klobuka crvenkasto, nepromijenjivo, miris i
okus ugodni.

STANIŠTE: raste ljeti i u jesen u listopadnim i crnogoričnim šumama.

ZAMJENA: nije moguća zamjena s otrovnim gljivama.

UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrstan.

LJEKOVITOST: tamni vrganj ima antivirusno djelovanje i pojačava otpornost prema

gripi.

Proljetni (Ljetni) vrganj, Mrežasti vrganj, Raspucani vrganj (Boletus aestivalis

Paulet ex Fries, sinonim: Boletus reticulatus Schaeff.)
 Photo courtesy of Alessandro Francolini

KLOBUK: promjera 10–20 cm, pokriven je po cijeloj površini baršunastom kožicom

najčešće ujednačene smeđe boje lješnjaka, a boja klobuka može varirati od gotovo
bjelkaste ili bjelkastosivkaste, pa sve do tamnije smeđe ili riđe boje. Za suha vremena
nerijetko ispuca u smeđa polja, koja su odvojena svjetlijim mrežastim raspuklinama.

CJEVČICE: u početku bijele, potom žute i na kraju maslinastozelene, prirasle uz

stručak i poslije se lako odvajaju od mesa klobuka.

STRUČAK: bijeli ili svijetlosmeđi stručak je dug 7–15 cm, debeo 2,5 cm, često u
donjem dijelu sužen. Potpuno je isprepleten sitnom mrežicom bjelkaste ili smeđaste
boje.

MESO: čvrsto, tvrdo, bijelo, samo pod pokožicom klobuka crvenkasto i mekše. Tik do
trusišta žuto. Prijatna okusa i mirisa, karakterističnih za vrganje.
STANIŠTE: u bjelogoričnim šumama, posebice ispod hrastova, bukvi, kestena i
grabova. U nas je jedan od najčešćih vrganja. Raste sam i u skupinama.

ZAMJENA: moguća zamjena s jesenskim vrganjem (Boletus edulis), koji ima obično
svjetliji rub klobuka, glatku, a ne baršunastu kožicu, a svjetlija vlaknata mrežica
obično je prisutna samo po gornjem dijelu stručka. Boletus edulis najčešće raste u
crnogoričnim šumama, ali se pronađe i u čistoj bjelogorici, najradije uz bukve.

UPOTREBLJIVOST: jestiv, odličan, jedan od najukusnijih vrganja.

Ako krenete prema jugu možda naletite na Kraljevski vrganj odnosno Kraljevku
(Boletus regius Krombholz). Na kontinentu je rijedak, iako sam ga našao na
Medvednici. Kraljevski vrganj je strogo zaštićena gljiva, nalazi se na crvenom popisu
ugroženih gljiva Hrvatske i njeno branje je strogo zabranjeno. Zato izvadite svoj
zilionpixelni mobitel, poslikajte ga i hvalite kako ste našli Kraljevski vrganj. Prepoznati
ga možete po klobuku žive crvene boje maline i zlatnožutom stručku.

Photo courtesy of Alessandro Francolini

Iako je vrganj gotovo nemoguće zamijeniti za otrovnu gljivu, OPREZ. Postoji i otrovni
vrganj – Ludara ili Vražji vrganj (Boletus satanas Lenz). Njega je lako raspoznati
zbog karakterističnog izgleda.

Photo courtesy of Alessandro Francolini

KLOBUK: 5-30 cm širine, debeo, kompaktan, tvrd, najprije zatvoren k stručku, zatim
otvoren s vijugavim obodom, za vlažnih dana sluzav, sivkastobijel, prljavosiv, gladak,
kao lakiran.

CJEVČICE: prilično duge, u pazušcu zelenkastožute; površina cjevčica je najprije

žuta, pa narančasta i potom kao krv crvena, na pritisak postaju modrozelene.

STRUČAK: 5-15 cm visok, uglavnom kratak, na dnu napadno odebljan, vidljiv je

manje-više mrežasti crtež, ispod klobuka žut, a prema dnu sve crveniji, na najvećem
zadebljanju crven kao krv.

MESO: žutosivo, tvrdo, na prerezu malo poplavi, vrlo neugodna mirisa, bljutava
okusa.
STANIŠTE: raste ljeti u listopadnim šumama i šumskim čistinma; u Istri raste upravo
u fantatičnim količinama.

ZAMJENA: moguća je zamjena sa lažnom ludarom.

JESTIVOST: otrovna, teška otrovnica.

(literatura: Romano Božac (2007), Gljive – Morfologija, sistematika, toksigologija,

Školska knjiga; Matija Josipović (2011), Priručnik za gljivare i ljubitelje prirode, Leo-
Commerce; boletus.hr; gdnasice.hr)

Kako sam se prošle jeseni gotovo svaki vikend sa Sljemena vraćao s cekerom
vrganja u rukama, miris te delicije često je izlazio iz kuhinje. Kao pobornik stila “Što
jednostavnije to bolje”, najukusniji recept mi je, naravno, onaj najjednostavniji: vrganji
s jajima.
Još jedan hint iz narodne predaje: ako primjetite crviće u vrganju (naravno da nećete
ubrati potpuno crvljivi vrganj), polegnite ga naopako na klobuk i ostavite jedno sat-
dva. Crvići bi iz nekog razloga morali doplaziti u stručak. Moja baka zna prije
pripremanja ubaciti vrganje u kipuću vodu na minutu-dvije da potamani nepoćudne
beštije.

Ako vam nakon kulinarsko-gastronomskih uživancija ostane koji vrganj viška,

nemojte ga niti slučajno baciti. Vrlo ga je jednostavno posušiti u pećnici. Skočite u
poljoopskrbu i kupite metalnu mrežicu dimenzija donje plohe pećnice (1 m² mrežice
košta cca 10 kn). Položite mrežicu na najširu tepsiju tako da ostane “lufta” ispod nje,
posložite vrganje narezane na listiće, namjestite pećnicu na 40ºC + ventilator i
ostavite odškrinuta vrata od pećnice. Kroz par sati vrganji bi trebali biti suhi kao čips,
a kuhinja prekrasno mirisati. Tako sušene vrganje pohranite u staklenu teglu koja
dobro “dihta” (idealno tegla s patentom) i mirni ste godinu dana.

#1
Pravi vrganj, Jesenji/ljetnji vrganj
(Boletus edulis)

Vrganj (latinski Boletus edulis) je gljiva koja raste u šumama Europe u kasnom ljetu i
jeseni. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. U Hrvatskoj raste u šumama do
nadmorske visine od oko 1200 m.

Ljetni vrganj, pravi vrganj, hrženjak ili jurček, kako još u narodu nazivaju ovu vrstu, je
jestiva i vrlo cijenjena gljiva. Klobuk je 7-30 cm širok. Bjelkastosmeđe je boje, koja se
razlikuje od staništa do staništa. Prema središtu je tamniji. U mladosti je polukrugast,
zatim je raširen. Ponekada je ulegnut. Cjevčice su prvo bijele pa žute, a na kraju
zelenkaste. Lako se odvajaju od klobuka. Stručak je 8-25 cm visok i do 7 cm debeo -
dosta velik u odnosu na klobuk. Kako stari, postaje smeđ.

Spore su vretenaste i maslinastosmeđe boje. Veličina je 12-16 x 4-5 µm

Meso i cjevčice sa kalijevom lužinom posmeđe, a kožica klobuka potamni.
Ne postoji opasnost od zamjene sa otrovnim gljivama. Postoje mnoge varijacije ove vrste,
usljed čega dolazi do zabune. Međutim, sve su varijacije jestive.