Leccinum carpini (Schulzer) Moser ex Reid Grabov djed, grabov dedek, grabov vrganj,

grabovac, sivi hrapavac

Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je eljko Remar, a etvrte Josip Marino imid.

Opis:

Leccinum carpini (Schulzer) Moser ex Reid

Grabov djed, grabov dedek, grabov vrganj, KLOBUK: 4-12 cm. U mladih gljiva polukuglast, zatim konveksan i na kraju ispruen, prilino pravilanog oblika. Koica klobuka je glatka, suha (za vrijeme vlanog vremena skliska), ne da se guliti, najede sa vie-manje izraenim naborima, grbicama, rupicama, udubljenjima ili brazdama. Za dueg sunog razdoblja moe se raspucati u nepravilna polja. Vedinom je razliitih nijansi smee boje (esto sa oker ili sivim primjesama).

TRUSITE / LISTII: Cjevice su prilino dugake (do 3 cm), u mladih gljiva vrste i kompaktne, kasnije omekaju poput spuve. Bjelkastosive boje, na prerezu pocrne. Pore su vrlo sitne (oko 0,5 mm promjera), okruglaste, u poetku bjelkaste, kasnije sve vie sive. Na pritisak takoer potamne.

STRUAK: Visok do 15 cm, debljine do 3 cm. Pun, valjkast, esto vijugav, ponekad pravilan i ravan, esto vitak, ali ponekad i deblji (mladi primjerci). Obino je zadebljan u doljnjem dijelu, dok se u samoj bazi opet malo suzuje. Boja podloge je bjelkasta, ali je cijeli prekriven gustim crnkastim ehicama ili zrnicma. Obino je uzduno ( u linijama) naboran ili narebran (najvie istaknuto u gornjem dijelu).

OTRUSINA: Duhanski smea.

MESO: U klobuku je u poetku tvrdo i kompaktno, kasnije u starijih primjeraka omeka. U struku je u mladih primjeraka meko, kasnije tvrdo i vlaknasto. Isprva bjelkasto meso, na zraku ubrzo dobije sivoljubiastu boju i nakon toga skroz pocrni. Okus i miris blagi i ugodni.

MIKROSKOPIJA: Spore glatke, izduljene, vretenaste, 15-19 x 5-6 m.

STANITE I RASPROSTRANJENOST: Grabov djed, kao to mu samo ime govori, raste u mikorizi sa grabovima (Carpinus). No, prema literaturi moe se pojaviti i uz hrastove, pitome kestene i lijeske. Osobno sam ga, osim grabova, naao uz same lijeske. Moe rasti pojedinano ili u manjim skupinama, a najvie se pojavljuje u nizinsko-breuljkastim grabovim sastojinama.

JESTIVOST: Odlina jestiva vrganjevka dok je mlada i tvrda mesa u klobuku. Starenjem postane mekana i gnjecava i kao takva je manje ukusna. Kod starijih primjeraka struci nisu za jelo jer su pretvrdi, dok se kod mlaih moe iskoristiti barem gornja polovica koja je mekana, a kod sasvim mladih je cijeli struak mekan. Pogodna je za sve naine pripreme kao i obini vrganji. Meso nakon kuhanja pocrni, ali mijenjanje boje u crnu ne treba plaiti jer nema nikakve veze sa jestivosti ove gljive. Moe se duboko zamrznuti prethodno blanirana, konzervirati suenjem, stavljanjem u ocat ili u ulje.

DOBA: Ljeto-jesen. Ponekad se javi ved krajem proljeda (lipanj).

SLINE VRSTE: Od ostalih slinih djedova (Lecinum) razlikuje se po stanitu uz grabove, dok se ostali djedovi slinih boja javljaju uz breze ili topole.

OPASKE: U pojedinoj literaturi ova se gljiva moe javiti pod imenima (sinonimima) Leccinum pseudoscabrum (Kallenb.) utara i Leccinum griseum (Quel.) Singer.