Osnove Zdravstvene Njege Udžbenik 1 PDF

1.
poglavlle
Sestrinstvo
1.1. Medicinsku sestra. . . . . . . . . . . 1
1.1.1. Clavni ciljevi sestrinstva. . . . . 4
1.1.2 . Svojstva sestrinstva . .. .. -. . . 4
] .2. Odnos medicinska sestru - pacijent. . 6
1.3. Konceptualni modeli sestrinstva . . . 6
1.3.1. Model životnih procesa - Martha Rogers 7
1.3 .2. Vojni model. . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3 .3. Odvjetnički model . . . . . . . . . . . . . 7
1.:1.4. Adaptaciiski (prilagodbeni) model - st.Callista Roy. 8
1.4. Zakon o snstrinstvu . . . . . 8
1.5. Smjernice budućeg razvoja . . 10
1.6. Zaključak..... ....... ....... ...... . 12
Brz tehnološki razvitak i napredak u medicinskim znanostima utje-

cao je i na razvoj sestrinske prakse. Sestrinstvo je pratilo putove razvoja
medicine te je postalo sve više zaokupljeno reagiranjem na promijenje-
ne potrebe liječnika, koji su sve više tehničkih zahvata prenosili na me-
dicinske sestre. No, 1960-ih godina je pojava procesa zdravstvene njege,
sestrinskih dijagnoza i brojnih teorija zdravstvene njege dovela do
promjena u sestrinstvu, usmjerenosti prema pacijentu i do holistlčkog
pristupa.
Razlozi promjena u sestrinstvu sveukupna su društvena zbivanja
koja djeluju na zdravstveno stanje pučanstva i na potrebe za zdravstve-
nom i sestrinskom skrbi, te na razvoj znanosti i znanstvenih disciplina
koji pridonose razvoju sestrinstva. Razvijena međunarodna suradnja i
mogućnost razmjene informacija omogućava praćenje razvoja sestrin-
stva i struke u raznim dijelovima svijeta, te mogućnost usporedbe, a po-
ticajno djeluje na vlastiti razvoj.
Mnogi drže da je sestrinstvo nešto što podupire i nadopunjuje medi-
cinu, da je medicinska sestra osoba koja pomaže, čemu pridonosi i sam
naziv "sestra".
1
Sestrinstvo se koristi temeljnim znanjem iz medicinskih znanosti,
biologije, fizike, društvenih i humanističkih znanosti, te znanjem iz se-
strinske prakse, a da bi se ono samostalno razvijalo i unapređivalo, po-
trebno je provoditi istraživanja vlastite prakse i primjenj ivati spoznaje
dobivene tim istraživanjima. Ritam razvoja sestrinstva povezan je s
okruženjem i uvjetima u kojima se razvija sestrinska praksa, što dovodi
do velikih razlika unutar pojedinih grana sestrinstva te između sestrin-
stva u pojedinim državama. .
Teorije zdravstvene njege koje se razvijaju zadnjih desetljeća dvade-
setog stoljeća znanstvena su osnova za razvoj sestrinske prakse. Prve te-
orije govore o sestrinstvu i opisuju ga kao zbrin javanje i tješenje , dok no-
vije teorije imaju znanstvenu bazu koja se koristi sistematskim i holi-
stičkim pristupom i usmjerene su na pojedinca, obitelj i cjelokupnu za-
jednicu. Teorije zdravstvene njege i na njima temeljene definicije raz-
rađeni su opisi ovlasti, funkcija i vještina sestrinske prakse i one prido-
nose razvoju sestrinstva kao struke.
Premda nema opće prihvaćene definicije sestrinstva, opis uloge me-
dicinske sestre koji je dala V. Henderson često se smatra najprimjereni-
jom definicijom, koja je prihvaćena i od Međunarodnog savjeta sestara.
Jedinstvena je uloga medicinske sestre pomagati pojedincu, bole-
snom ili zdravom , u obavljanju onih aktivnost koje pridonose zdrav-
lju, oporavku ili mirnoj smrti, a koje bi obavljao sam kada bi imao po-
trebnu snagu, volju ili znanje.
Zadaća medicinske sestre je pružanje pomoći pojedincima. obitelji-
ma i skupinama kako bi oni odredili i ostvarili svoje tjelesne, mentalne i
socijalne potencijale i to u uvjetima okruženja u kojemu žive i rade . Me-
dicinska sestra mora osigurati aktivno uključivanje pojedinca u sve obli-
ke zdravstvene zaštite potičući samoodređenje i oslanjanje na vlastite
snage, mora osposobiti ljude da potpuno iskoriste svoje mogućnosti i
postignu najveću moguću neovisnost.
Sestrinstvo se okreće od bolesti ka zdravlju. Veća se pažnja po-
svećuje čimbenicima koji pridonose zdravlju te utjecaju nemoći i bolesti
na svakodnevno funkcioniranje pojedinca i njegove obitelji. Ciljevi su
unapređenje, održanje i preusmjerenje zdravlja te pružanje potpore obi-
telji i osobi pri stresnim situacijama (npr. smrt i žalovanje). No, ne može
se zanemariti značenje i uloga medicinske sestre pri brojnim dijagno-
stičkim i terapijskim postupcima, gdje je ona neizostavan član zdrav-
stvenoga tima.
Međunarodni savjet sestara (ICN) dao je definiciju zdravstvene nje-
ge, te popis ključnih uloga medicinske sestre.
Zdravstvena njega obuhvaća samostalno i suradničko zbrinjavanje
pojedinaca svih dobi, obitelji, skupina i zajednice; zdravih i bolesnih,
2 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

te u svim okruženjima. Zdravstvena njega uključuje unapređenje
zdravlja, prevenciju bolesti i zbrinja vanje bolesnih. onesposobljenih i
umirućih. .
Ključne uloge medicinske sestre su:
D zbrinjavanje bolesnih.
D zagovaranje potreba i prava pacijenta.
O osiguravanje sigurne okoline,
D istraživački rad, .
D sudjelovanje i utjecanje na oblikovanje zdravstvene politike.
D menadžment,
D edukacija.
(Međunarodni savjet sestara - leN)
Međunarodnisavjet sestara je 1999. godine kao univerzalni simbol se-
strinstva predstavio bijelo srce. Bijelo srce simbolizira bri žnost, znanje i
humanost, koji su uključeni u duh i posao medicinske sestre. Bijela boja
je odabrana jer ona obuhvaća sve boje i predstavlja sestrinsko prihvaćanje
svih ljudi. Bijela boja se svuda u svijetu povezuje sa sestrinstvom , zbrinja-
vanjem , higijenom i udobnošću. Srce predstavlja humanost i središnje
mjesto koje sestrinstvo zauzima u kvalitetnoj zdravstvenoj njezi.
Vrlo je važna i definicija zdravstvene njege Američkog sestrinskog
udruženja (American nurses association - ANA), koja daje osnovu za
daljnji razvoj sestrinskih dijagnoza:
"Zdravstvena njega je dijagnosticiranje j tretiranje reakcija na
aktualne i potencijalne zdravstvene probleme (1980)".
Ova definicija sestrinstvo opisuje kao profesiju koja pomaže ljudima
da spriječe. ublaže ili razriješe probleme vezane uz osnovne ljudske po-
trebe ili da se njima uspješno nose u svakodnevnom životu . To je pomoć
u unapređenju prilagodbe pojedinca, obitelji, zajednice. Cilj je osposo-
biti ljude da potpuno iskoriste svoje mogućnosti i postignu najveću
moguću neovisnost.
1. 1. MEDICINSKA SEmA
Medicinska sestra je osoba koja je uspješno završila sestrinsko obra-
zovanje propisano zakonom svoje zemlje; položila sve potrebne ispite za
upis u registar i za dobivanje odobrenja za samostalno provođenje
zdravstvene njege. Medicinska sestra pomaže osobama, pacijentima,
oboljelima da dosegnu fizički, psihički i socijalni potencijal za normal-
no funkcioniranje u okruženju u kojemu rade i žive. Sestra mora biti
osposobljena da djeluje tako da promiče i održava zdravlje i sprječava
Sestrinstvo 3
nastanak bolesti . Sestra također planira, provodi i vrednuje zdravstvenu
njegu za vrijeme bolesti i rehabilitacije. Medicinska sestra promovira
aktivno sudjelovanje pojedinca. obitelji. interesnih skupina, čitave za-
jednice u svim aspektima zaštite i očuvanja zdravlja i zdravog okoliša.
Zdravstvena njega je umjetnost i znanost. Zahtijeva razumijevanje i
praktičnu primjenu specifičnih, na istraživanjima temeljenih znanja i
vještina koja su izvedena iz humanističkih, bioloških i društvenih zna-
nosti kao i teorija menadžmenta (WHO. 1996).
1 .1 .1 . Glavni ciljevi sestrinstva

• promicanje zdrav/ja i sprječavanje bolesti - danas je sestrinstvo
sve više usmjereno promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti,
• vraćanje zdravlja (ozdrav/janje, oporavak), te pomoć bolesnima -
sestrinstvo se oduvijek razvijalo kao profesija koja se bavi brigom
za bolesne osobe. tako je i danas ono usmjereno ka bolesnima s
ciljem da oni ponovno postanu zdravi. Medicinska sestra pruža
pomoć, brine se za udobnost. zaštitu, pruža potporu i pomaže
pacijentu u procesu rehabilitacije,
• pomoć pri ublažavanju patnji u stanjima teških i neizlječivih
bolesti - medicinska sestra pruža pomoć i osobama koje ne mogu
ozdraviti - umirućima, pomaže u smanjenju njihove boli. pruža
fizičku pomoć, pomaže pri svladavanju osjećaja straha i napu-
štenosti.
1.1.2. Svojstva sestrinstva
{> Definirana uloga

Samo kvalificirana osoba može provoditi sestrinsku praksu. Opis se-
strinskih poslova jedinstven je i zakonom je određeno tko može nositi
naziv medicinske sestre. U skladu sa SZO međunarodna je sestrinska
organizacija definirala medicinsku sestru kao osobu koja je educirana i
osposobljena za izvršavanje vrlo složenih i odgovornih funkcija i ovla-
štena je da ih obavlja. Sestrinske su ovlasti:
- obavlja sve zadatke opće sestrinske djelatnosti ukljućujući una-
pređenje zdravlja. prevenciju bolesti i izravnu njegu tjelesno i du-
ševno oboljelih ili onesposobljenih ljudi svih uzrasta u zdravstve-
nim ustanovama i zajednici,
- obavlja zdravstvenoodgojne djelatnosti,
- djeluje u potpunosti kao ravnopravan član zdravstvenog tima,
" . UVODU ZDRAVSTVENU NJEGU

- obavlja edukaciju i nadzor medicinskih sestara i pomoćnog osoblja
za njegu,
- uključuje se u istraživačke aktivnosti.
{> Cllenlena pr_Ua

Ljudi poštuju medicinske sestre jer im one pomažu kad je to potreb-
no. Dobro educirana sestra dovela je do unapređenja stanja u bolnica-
ma. Sestre djeluju svuda gdje se nalaze ljudi. pa i u njihovim kućama -
gdje sudjeluju u pomoći bolesnima. i održavanju zdravih da ostanu
zdravi.
-} Jedinstvene kompetencije
Sestrinstvo se zasniva na procesu zdravstvene njege. To je metoda
utvrđivanja pacijentovih potreba te rješavanja i evaluacije postignutog.
Ovaj model osigurava unaprjeđenje individualne skrbi za pacijenta.
Također postoje vještine sestrinske prakse za koje su one ovlaštene i
kompetentne (koje ne provode drugi članovi zdravstvenog tima).
-} Nesebičan poziv
Tijekom povijesti za oboljele su se brinuli katolički redovi - pružali
su nesebičnu pomoć. To je bio rad iz milosrđa i očekivala se duhovna
nagrada. Sestrinstvo je i danas pomagačka profesija, pri čemu sestra
pomaže pacijentu pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba.
{> Odgovornost ·
Moraju postojati standardi skrbi koji određuju i odgovornost za uslu-
ge koje medicinska sestra pruža pacijentu.
-} Potreba za kontinuiranom edukacUom

Formalna ili neformalna kontinuirana edukacija nužna je za sve me-
dicinske sestre koje su završile temeljno školovanje. Svakodnevno se
istraživanjima stječu nove spoznaje. primjenjuju se novi lijekovi; nove
tehnologije; medicinski zahvati.
-} Poštivanje Iličkih načlla
-} Sestrinstvo nadziru sestrinske organizacije

Medicinske sestre se organiziraju u skupine koje imaju zajedničke
strukovne interese, koje provode iste vještine. imaju iste probleme a cilj
je unapređenje kvalitete prakse.
Sestrinstvo 5
i.z . ODNOS MEDICINSKA SESTRA - PACIJENT
Odnos medicinska sestra - pacijent vrlo je važan u svim fazama se-
strinskog rada . Razlikujemo profesionalan i terapeutski odnos, koji ovisi
o socijalnim odnosima i usmjeren je ka postizanju pacijentovih potreba
(ciljeva). Može biti ograničen vremenom i odvijati se u specifičnom pro-
storu (bolnica). Ljudi obično imaju predodžbe kako bi taj odnos trebao
izgledati i kakve su sestre te kako se oni trebaju ponašati u komunikaciji
sa sestrama. Profesionalan bi odnos trebao podrazumijevati percipiranje
medicinske sestre kao osobe koja primjenjuje svoje znanje i vještine u
cilju postizanja pacijentove dobrobiti.
Medicinska sestra treba poštovati pacijentovu jedinstvenost i indivi-
dualnost, te njegova prava da sudjeluje u zbrinjavanju. Pacijent traži od
medicinske sestre stručnu pomoć i pritom ima neka očekivanja vezana
uz sestrinsku skrb.
Pacijentova su očekivanja od medicinske sestre:
[J znanje iz područja sestrinstva,
[J kompetentnost da izvodi vještine sestrinske prakse ,
[J obvezno osiguravanje skrbi za bolesnika,
[J dostupnost kad god je bolesnik treba,
O osiguravanje privatnosti,
D umješnost, prihvaćanje razlike među pojedincima,
O osiguravanje pacijentu da sudjeluje u donošenju odluka,
O razumljivo objašnjavanje postupaka pacijentu (prikladan rječnik),
D slušanje i povjerenje u pacijenta, te
D podučavanje pacijenta tehnikama i metodama kojima će on unapri-
jediti svoje znanje.
1.3 . KONCEPTUALNI MODELI SESTRINSTVA

Konceptualni modeli opisuju i objašnjavaju veze između pojedinih
pretpostavki, vrijednosti. Kada se razviju veze i opiše povezanost glav-
nih koncepata, model se može nazvati teoretskim okvirom iako su po-
trebna daljnja objašnjenja i istraživanja. Kada se teoretski rad sastoji od
niza logički povezanih koncepata i kad je objašnjen njihov odnos, te je
moguće testiranje, nastaju teorije.
Teorije moraju biti testirane i procijenjene u praksi kako bi se po-
duprle i prihvatile.
U sestrinskoj literaturi navode se model životnih procesa, vojni mo-
del, odvjetnički model, te adaptacijski (prilagodbeni) model.

1.3.J. Model životnih procesa - Martha Rogers
Rogersin model (1970.) temelji se na holističkoj teoriji zdravlja i je-
dinstvu čovjekova bića. Medicinska sestra cjelovito prikuplja podatke
od pacijenta kako bi definirala dijagnoze, definira ciljeve i rješava pro-
bleme u suradnji s pacijentom. Takvim ponašanjem ona pomaže poje-
dincu da promijeni i prilagodi svoje odnose s okolinom kako bi mogao
iskoristiti sve svoje potencijale.
Model obilježava pristupanje čovjeku kao organskoj cjelini. Po njezi-
nu mišljenju za teoriju sestrinstva bitno je pet obilježja čovjeka:
1. cjelovitost - čovjek je integralno biće sa značajkama koje se ne mogu
svesti na jedan njegov dio ili pak na zbroj svih dijelova
2. interakcija - čovjek neprestano sa svojom okolinom razmjenjuje
materiju i energiju
3. evolucija -ljudski životni proces teče jednosmjerno i nepovratno u
određenom vremenu i prostoru
4. identitet - određen je uzorima i organizacijom koji utječu na njego-
vu promjenjivost
5. sposobnosti - čovjek ima sposobnosti apstraktnog mišljenja, govora,
senzacija i emocija. .
Cilj sestrinske prakse je unapređenje interakcije između pacijenta i
njegova okruženja, i to na takav način da se za ozdravljenje upotreblja-
vaju energija i potencijali samoga pacijenta koliko je to moguće.
1. 3.2 . Vojni model

Po ovome modelu medicinska sestra je "vojnički" podređena na-
dređenima, prije svega liječniku. Ona bespogovorno izvršava dobivene
naredbe i doslovce provodi dobivene upute. U odnosu prema pacijenti-
ma i podređenom osoblju ona se pak ponaša kao nadređena osoba (kao
što se nadređeni odnose prema njoj). Neki teoretičari navode da je ovaj
model nastao za vrijeme Krimskog rata i da ga je u Europi primijenila
Florance Nightingale.
1. 3.3 . OdvJetnlčld model

Ova ideja pojavljuje se 1970-ih godina u američkoj literaturi, gdje se
počinje navoditi da medicinska sestra treba biti pacijentova zagovorni-
ca. Ona bi trebala zagovarati pacijentova prava i interese u zdravstve-
nim ustanovama spram liječnicima i zdravstvenoj birokraciji. Medicin-
ska sestra je ta koja bi trebala biti pacijentova zastupnica budući da on
Sestrinstvo 7
ima najviše pov jerenja u nju, da je ona pacijentu najbliža i da s njime
provodi najviše vremena.
1.3.4. AdaPtacllsld (prilagodbenI) model- sr. Caliista Roy

Royev model usmjeren je na prilagodbu osobe na okolinske stresore.
Svaka osoba je jedinstveno biop sihosocijalno biće u neprestanoj inte-
rakciji s promjenjivom okolinom na koju se mora prilagođavati. Ako su
zahtjevi preveliki ili sposobnosti pojedinca za prilagođavanje preniski,
dolazi do neu činkovitog s učeljavanja.
Prilagođavanje ovisi o podražaju iz okoline i osoba na isti podražaj
može različito reagirati ovisno o jačini podražaja te može nastati poziti-
van ili negativan odgovor.
Ćetiri su modela adaptacije (prilagodbe):
1. fiziološke potrebe - uključuju oksigenaciiu, prehranu, eliminaciju,
aktivnost i odmor, osjetila, tekućinu i elektrollte, neurološke i en-
dokrine funkcij e,
2. samopercepcija - obuhvaća osjećaje i uvjerenja koje utječu na pona-
šanje, psihički integritet, osobnost, očekivanja, etičke i moralne nor -
me osobe, učenje , vjeru , samopercep ciju , samopoštovanje,
3. uloge - obuhvaća položaj, socijalni integritet, ponašanje,
4 . međuzavisni odnosi - obuhvaćaju afilijativne potrebe, poštovanje,
odgajanje, potporu.
Utjecaj podražaja iz okoline može dovesti do nezadovoljenja nekog
od tih obrazaca te se pojavljaju poteškoće u pojedinca koje zahtijevaju
intervenciju medicinske sestre kako bi se ponovno postigla ravnoteža.
Nakon što utvrdi mjesto na kontinuumu zdravlje/bolest gdje se paci-
jent trenutno nalazi, procijeni faktore koji su ut jecali, procijeni učinko
vitost mehanizama reagiranja, medicinska sestra mijenja pacijentove
odgovore na nižu razinu dovodeći podražaj u zonu u kojoj je moguć po-
zitivan odgovor, odnosno gdje pacijent može zadovoljiti svoje potrebe.
Sve sestrinske in tervencije usmjerene su prema unapređenju paci-
jentove prilagodbe u fiziološkim potrebam a, sam opercepciji, uloga-
ma i odnosima s drugima u zdra vlju i bolesti {1974}.
Roy
1.4. ZAKON OSESTRINSTVU

Dne 17 . srpnja 2004. Hrvatski je sabor donio odluku o proglašenju Za-
kona o sestrinstvu. Zakonom se uređuje sadržaj i način djelovanja, stan-

dard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, kontrola kva-
litete i stručni nadzor rada medicinskih sestara u Republici Hrvatskoj.
Djelatnost medicinskih sestara obuhvaća sve postupke, znan ja i
vještine zdravstvene njege.
Zdravstvena njega je javna djelatnost koja podlije že kontroli zado-
voljenja standarda obrazovanja . Provođenje zdravstvene njege mora se
temeljiti na potrebama stanovništva u skladu s planom i programom
mjera zdravstvene zaštite.
Zakon također propisuje i dužno st medicinskih sestara da stalno ob-
navljaju stečena znanja i usvajaju nova znanja u skladu s najnovijim do-
stignućima i spoznajama iz područja sestrin stva.
U članku 16. navedene su dužnosti medicinske sestre :
- primjena svih dostup nih znanja iz područja sestrinstva,
- primjena metoda rješavanja problema u provođenju zdravstvene
njege koje zahti jevaju vještinu analitičkoga kritičkog pristupa,
- postupanje po utvrđenim pra vilima i protokolima za provođenje
postupaka u zdravstvenoj njezi,
- provedba zdravstvene njege po utvrđenom planu njege,
- primjena , provedba i evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne ,
peroralne i parenteralne terapije,
- pravodobno izvješćivanj e lij ečnika o nastanku komplik acija primi-
jenjene terapi je,
- provedba postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bole-
sti,
- vođenj e sestrinske dokumentacije kojom se evidentiraju svi prove-
deni postupci tijekom 24 sata,
- pravodobno izvješćivanj e liječnika o stanju bolesnika, posebice o
promjeni zdravstvenoga stan ja.
- pristupanje postupku oživljavanja u slučaju liječnikove odsutno-
sti,
- čuvanje profesionalne tajne.
- poštivanje prava bolesnika,
- poštivanje etičkog kodeksa medicinskih sestara ,
- poštivanje vjerskih načela pacijenta,
- suradnja sa svim članovima tima,
- čuvanje ugleda ustanove (poslodavca),.
- ekonomična i učinkovita uporaba pribora i opreme. te
- djelovanje u interesu bolesnika.
Zakon o sestrinstvu određuje i osnivanje Hrvatske komore medicin -
skih sestara.
Hrvatska komora medicinskih sestara je strukovna samostalna orga-
nizacija medicinskih sestara sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlasti-
Sestrinstvo g
ma. Komora promiče , zastupa i usklađuje interese medicinskih sestara
pred državnim i drugim tijelima u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu.
Medicinske sestre koje obavljaju svoju djelatnost obvezno se udru žuju u
Komoru.
Komora ima javne ovlasti: vodi registar članova, daje, obnavlja i odu-
zima odobrenja za samostalan rad, obavlja stručni nadzor rada medicin-
skih sestara.
Uz javne ovlasti Komora. također:
• uspostavlja standarde školovanja, trajnog usavr šavanja i doda tnog
usavrš avanja,
• propisuje načine stjecanja bodova za obnovu odobrenja za samo-
stalan rad ,
• donosi sadržaje protokola za provođenje zdravstvene njege,
• donosi kodeks sestrinske etike,
• uspostavlja mehanizme kontrole kvalitete sestrinskog rada,
• osigurava stru čnu pomoć medicinskim sestrama,
• osigurava pravnu pomoć i savjetovanje vezano za stručni rad
medicinskih sestara,
• zaprima pritužbe na rad med icinskih sestara od bolesnika i poslo-
davaca,
• osigurava mogućnost trajnog usavršavanja na bazi dostupnosti za
sve članove,
• surađuje s poslodavcima,
• zastupa medicin ske sestre pred tijelima državne uprave, poglavito
pred Ministarst vom zdravstva i socijaln e skrbi,
• surađuje s inspekcijom Ministarstva zdravstva,
• surađuje sa svim međunarodnim organizacijama koje su od inte-
resa za medicinske sestre.
1. 5. SMJERNICE BUDUĆEG RAZVOJA

Praksa medicinskih sestara mora biti utemeljena na znanju, um i-
j eću, odgovornosti, etičkim načelima, pozitivnim stavovima i motivaci-
ji. Smjernice razvoja sestrinstva određene su načelima na kojima se te-
melji praksa medicinskih sestara. To su: profesionalnost , cjelovit pri-
stup u zbrinj avanju, obiteljsko zbrinjavanje i usmjerenost na zajednicu,
preventivno djelovanje , primjena sustavnog , logičnog rješavanja proble -
ma tijekom procesa sestrinske skrbi , partnerski odno s, timski rad , te se-
stra kao zagovornik i zastupnik interesa korisnika. Medicinska sestra za-
stupa bolesnika pred drugima, pomaže mu da ostvari interese i postigne
10 UVOD U ZDRAVSTVENUNJEGU
željene ciljeve u ostvarenju cjelovitog zdravlja. Za razvoj su nužna i
istraživanja.
Profesionalnost
Još se godine 1882. govori o sestrinstvu kao profesiji; 1892. Lizabeth
Price objavljuje raspravu o sestrinstvu kao profesiji. Otada do danas s
većim ili manjim intenzitetom se raspravlja o tome odgovara li sestrin-
stvo mjerilima struke.
Govoreći o kriterijima profesije Flexner navodi visokoškolsko obra-
zovanje (nužna je kvalitetna edukacija i poman odabir pristupnika),
stalno povećanje količine znanja i tehnika znanstvenim metodama te
pružanje znanja i praktičnih postupaka koji su važni za ljudsku i socijal-
nu dobrobit. Profesija mora biti autonomna, to je zanimanje kojim se
osobe bave tijekom cijeloga života i napreduju. Profesija osigurava slo-
bodu obavljanja zanimanja, mogućnost kontinuiranog profesionalnog
napredovanja i ekonomsku sigurnost.
Iz navedenog je vidljivo da sestrinstvo ne zadovoljava sve kriterije.
Neki od kriterija su zadovoljeni, no postoje i oni na kojima je potrebno i
dalje raditi (autonomnost, stupanj obrazovanja sestara...) Kada se govo-
ri o sestrinstvu kao profesiji, obično se misli na organiziranu skupinu
osoba koje se bave sestrinstvom.
Profesionalac je osoba koja ima odgovarajuće znanje. iskustvo i kom-
petencije za obavljanje svojega posla. Prema tome , sestra može biti pro-
fesionalac. Profesionalnost zahtijeva odgovornost, točnost i savjesnost,
dosljednost i predanost. stalno daljnje obrazovanje praćenjem znanosti i
novih dostignuća.
Timski rad
Timski rad je koordinirana aktivnost koju obavlja skupina stručnja
ka, pri čemu je podjela rada zasnovana na neposrednoj suradnji i kom-
pet entnosti ravnopravnih stručnjaka, a ne na njihovu položaju i formal-
noj hijerarhiji.
Ovisno o stupnju i načinu suradnje među članovima timski rad
može biti:
• multidisciplinaran (paralelno, ali nezavisno djelovanje s različitih
aspekata)
• interdisciplinaran (usklađeno i povezano interaktivno djelovanje,
dolazi do uzajamnog utjecaja i obogaćivanja udjela pojedine stru-
ke u zajedničkom radu),
• transdisciplinaran (nadilazi granice discipline, problemski orijen-
tirano djelovanje u kojem se angažira sve raspoloživa relevantno
Sestrinstvo 11
znanje, a spoznaje ne pripadaju nijednoj disciplini posebno, iako
je moguć njihov transfer u one koje dotični problem ili pojavu
istražuju) .
Sestrinska istraživanja
Sestrinska istraživanja opisuju, razumiju i predviđaju životne proce-
se, omogućavaju sestrama da mogu učinkovito intervenirati kako bi pri-
donijele unapređenju zdravlja do maksimuma i u zdravih i u bolesnih
pojedinaca i skupina. Istraživanja također trebaju biti usmjerena prema
unapređenju zdravstvene njege i unapređenju kvalitete u zdravstvenoj
njezi.
Istraživanja su potrebna da generiraju nova znanja, evaluiraju po-
stojeću praksu i usluge r osiguraju podatke potrebne za obrazovanje
medicinskih sestara, sestrinsku praksu, sestrinska istraživanja i me-
nadžment. Sestrinska istraživanja odgovaraju na pitanja vezana uz
zdravstvenu zaštitu i pronalaze načine unapređenja zdravlja, prevencije
bolesti i osiguravanje zdravstvene njege i postupaka rehabilitacije za
osobe svih životnih dobi i u svim okruženjima. Sestrinska istraživanja
također nastoje opisati doprinos sestrinstva cjelokupnoj zdravstvenoj
skrbi, osvijestiti sestrinsku struku i povijesni razvoj sestrinstva kao i
omogućiti razumijevanje etičkih principa vezanih uz provođenje zdrav-
stvene njege.
Glavni je cilj sestrinskih istraživanja unapređenje zdravstvene njege
širenjem sestrinskog znanja i prakse, te utjecaj na zdravstvenu politiku.
Bez daljnjih istraživanja i razvoja novih teorija i spoznaja nema
mogućnosti daljnjega razvoja sestrinstva kao samostalne profesije sa
specifičnim doprinosom unapređenju zdravlja pojedinaca, skupina i
cjelokupne zajednice. Budući da sestrinstvo posuđuje brojna znanja iz
drugih disciplina, ono postaje jedinstveno i osigurava obuhvatniji, ho-
listički pristup u zbrinjavanju bolesnika u odnosu na druge djelatnike.
i.e. ZAKLJUČAK
Uloga medicinske sestre je pružanje pomoći pojedincima, obiteljima
i skupinama kako bi odredili i ostvarili svoje tjelesne, mentalne i socijal-
ne potencijale, i to u uvjetima okruženja u kojemu žive i rade . Sestrin-
stvo također uključuje planiranje i pružanje skrbi za vrijeme bolesti i re-
habilitacije (oporavka). Medicinska sestra je odgovorna i ovlaštena za iz-
ravno pružanje sestrinske skrbi.
Osnovna sestrinska skrb je univerzalna, bez obzira na mjesto gdje se
ona pruža ili medicinsku dijagnozu. Jednaka je zato što svi ljudi imaju
jednake potrebe. Istodobno, ta je pomoć beskrajno raznolika jer se ljudi
razlikuju po načinu zadovoljavanja tih potreba.

Glavne funkcije medicinske sestre su pružanje i organiziranje se-
strinske skrbi, poučavanje pacijenta i zdravstvenog osoblja, aktivno
sudjelovanje u timovima zdravstvene zaštite, te razvijanje sestrinske
prakse kritičkim razmišljanjem i istraživanjem.
LITERATURA
1. Salvage, J. Sestrinstvo II akciji. Zagreb: Zonta klub Zagreb. 1994.
2. Mojsovi ć , Z. Patronažna skrb u suvremenom zdravstvu, standardi rada .
Zagreb: Visoka zdravstvena škola, 1998.
3. Fučkar, G. (ur). Odabrana poglavlja paketa LEMON. Zagreb: HUSE. 1998.
4. Ellis. J.R.. Hartley, C.L. Nurs ing in today's world . Philadelphia: J.B. Lip-
pincott Company, 1988.
5. Moorhead , S. Nursing roles. Thousand Oaks: SAGE publications, 1997.
6. Kelly, L.Y. Dimensions of professiona l nursing. New York: Pergamon
Press, 1991.
7. Christensen, P.J. Kenny, J.W. Nursing process - application of conceptual
models . The C.v. Mosby company, St. Louis 1990.
8. Rački, J. Teorija profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom. Za-
greb: Fakultet za defektologiju S veučilište u Zagrebu , 1997.
9. Zakon o sestrinstvu. Narodne novine br. 121; 2003.
10. http ://www.icn.ch!NursingResearch: a tool for action. 2004.
11. http: //www.icn.ch!Position statement - Nursing resear ch. 1999.
Sestrinstvo 13
2. poglavlje
Povijest sestrinstva
2.1. Primitivna društva -narodni lik . · 15
2.2. Medicina i sestrinstvo u robovlasničkom društvu. · 16
2.2.1. Babilon. · 16
2.2.2. Egipat .. · 17
2.2.3. Kina . . . · 18
2.2.4 . Palestina. · 19
2.2.5. Indija . . · 20
2.2.6. Grčka . · 21
2.2.7. Rim . · 22
2.3. Religijsko poimanje sestrinstva .. · 24
2.3.1. Arapska medicina . · 27
2.3.2. Križarski ratovi . · 27
2.4. Sestrinstvo od 14. do 19. stoljeća . · 28
2.4.1 . Tamno razdoblje sestrinstva. · 28
2.5. Sestrinstvo u 19. stoljeću . . . . . · 30
2.5.1. Međunarodni savjet medicinskih sestara · 34
Razvoj sestrinstva u skladu je sa socijalnim okruženjem toga vreme-

na, što objašnjava položaj sestre (poželjno/nepoželjno zanimanje, educi-
ranost sestara) .
Povijest sestrinstva dijeli se na mnoga razdobl ja, Muriel Uprichard
navodi tri faze razvoja sestrinstva: narodni lik, religijski lik i uslužni lik.
Victor Robinson navodi da je "sestra zrcalo u kojem se odražava položaj
žene u društvu". O povijesti i ulozi medicinske sestre , odnosno osobe
koja je njegovala bolesne, ne možemo govoriti ako ne poznajemo povi-
jest medicine.
2.1. PRIMITIVNA DRUŠ1YA - NARODNI UK

Važnu ulogu imaju praznovjerje i čarolija. Primitivni su narodi vje-
rovali da osoba postaje bolesna kada zao duh uđe u tijelo, kada dobar
duh koji je branio tijelo od bolesti napusti tijelo ili zbog djelovanja č aro-
15
lije učinjene izravno na tijelo ili preko nekog predmeta dan og oboljelo]
osobi.
Ozbiljnije bolesti su tretirali magovi/šamani (katkad žene. ali uglav-
nom muškarci) mističnim ritualima. uglavnom tehnikama šoka i straha
- da zao duh napusti tijelo. uporabom zastrašujućih maski i buke. tali-
smana. čari. prinošenjem žrtava, trepanacijom.
Upotrebl javali su purgative, emetike, dezodoranse, toplo/hladn o,
masažu . te neke druge postupke, Liječeni čovjek često ne bi preživio, a
ako i jest. njegu je vjerojatno pružala rodbina. Majka snosi odgovornost
za zbrinjavanje i njegovanje djece i skrb za starije članove obitelji. Edu-
kacija se provodi po principu pokušaja i pogrešaka. unapređuju se meto-
de koje su se pokazale uspješnima i međusobno se razmjenjuju spoznaje.
Sestrinske vještine (vještine zbrinjavanja) razvijaju se intuitivno
(npr. kada žena primijeti da neko bilje izaziva proljev ili povraćanje. iz-
bacuje ga iz jelovnika). Znanje se prenosi s koljena na koljeno - vjerojat-
no pokazivanjem na modelu mlađem članu obitelji ili odabranom članu
pleme na. Pri porođaju pomoć je uglavnom pružala žena .
Nije poznato je li se liječenjem i zbrinjavanjem bolesnih i ozlijeđenih
biljem i drugim sredstvima uz maga/šamana bavila određena odabrana
osoba ili svi članovi plemena.
2.2. MEDICINA I SESTRINSTVO UROBOVLASNiČKOM DRUŠTVU
2.2.1. Babilon
Babilon je bio centar Mezopotamije, smješten u dolini rijeka Eufrat i
Tigris na plodnom tlu (područje današnjeg Iraka), a nastanjivali su ga
Sumerani. Zaslužni su za pronalazak i unapređenje astronomije, diobu
vremena, a imali su razvijenu aritmetiku, klinasto pismo na glinenim
pločicama, arhit ekturu i kiparstvo. Proučavali su utjecaj zvijezda na
zdravl je. bolest, život, smrt , ishod bolesti, te veliku važnost pridavali
brojevima (štovatelji broja 7). Prognozirali su povoljne i nepovoljne
dane za zdravlje i život čovjeka i bolesnika.
Postoje zapisi o zdravst venim ustanovama i da se neka vrsta svjetov-
nih sestara brinula za pacijente - to su uglavnom bili muškarci i rijetko
žene budući da su one bile podčinjene muškarcima i njihov je položaj u
dru štvu bio nizak . Uz te "sestre" njegu su vjerojatno provodili i članovi
obitelji.
Higijena je bila vrlo razvijena - postojali su religiozni propisi o
čistoći. nadzor nad vodovodima i čistoćom pitke vode, izolacija lepro z-
nih bolesnika. Anatomija im je bila nepoznata.

Liječnici su bili svećenici smatrali su da je bolest kazna bogova za
grijehe i posljedica nezadovoljstva bogova. Omogućavali su bolesnima
da odaberu način na koji će biti liječeni -lijekovima ili čarolijom . Čara
nje je uključivala obrede, nošenje određenih čini za određene bolesti, a
lijekovi su bili bilje i mnogi minerali. Neke vrste liječenja uključivale su
dijetu, odmor, primjenu klizmi , zavoja , masa že, "dobru" osobnu higije-
nu.
Grčki povjesničar Herodot navodi da su bolesni odlazili na tržnicu i
izlagali se prolaznicima, koji su ih onda savjetovali kako da se liječe.
Hamurabijev zakon iz 1900 g. p.n.e. regulira položaj liječnika i koli-
ku je naknadu potrebno platiti za njegov trud. Navodi tri staleža - gospo-
dar (najviše plati), oslobođeni rob (manje plati), rob (plaća najmanje) te
se tu naziru početci i osnove socijalne medicine. Po tom zakonu ako pa-
cijent umre pri kirurškom zahvatu, liječniku se mogu odsjeći ruke.
22 .2 Egipat
Egipatska medicina počinje se razvijati 3000 g. p.n.e, Medicina je
imala religiozni karakter, Egipćani su vjerovali u mnoge bogove. Naj-
važniji je bio Tot - vjeroval i su da je on napisao 42 knjige koje su se
čuvale u hramovima, a u njima ima i medicinskih sadržaja.
Liječenjem se bave izučeni liječnici , svećenici i čarobnjaci. Liječenje
se provodilo u hramovima za liječenje - propisivan je odmor, rituali,
molitve. Veliko značenje pridavali su zdravlju ljudi, Egipat je bio naj-
zdravija stara kultura.
Najvažniji liječnik bio je Imhotep (oko 2.980. g. p.n.e.], svećenik
vješt u arhitekturi i magičnim vještinama. Dva i pol stoljeća nakon svoje
smrti proglašen je bogom. Postojao je studij za liječnike 1100 g. p.n.e. i
barem jedna škola za primalje koje su imale dobra znanja iz anatomije i
fiziologije. Liječnike sa studija (koleđa) zapošljavala je država i liječili su
ljude bez naplate. Liječnici su se bavili zdravljem i higijenom, obično su
cijelu karijeru proveli liječeći određenu bolest ili neki dio tijela .
Zapisi na papirusu pisani hijeroglifima svjedoče o povijesti Egipta,
veterinarskoj znanosti i kirurškoj problematici.
EBERSaV PAPIRUS - dugačak čak 20 m, širok 30 cm. Opisane su srčane bo-
lesti , angina, oteklina slezene, bolesti trbuha, očne bolesti, ženske bole-
sti, smetnje pri mokrenju, poliurija (dijabetes?), auskultacija, inspekcija,
palpacija, pretrage urina i znoja. Posjedovali su znanja o cirkulaciji -
srce je središte krvotoka i krvne žile vode krv na periferiju, opisuju bilo
(puls). Navode se sredstva za čišćenje (klizma, ricinusovo ulje), sredstva
za znojenje, oblozi, kamilica, kemijski lijekovi. Opisano je oko 1.000 re-
cepata (med, pivo, aloa, opijum, bakrene soli).
Povijest sestrinstva 17
HEARSTOV PAPIRUS - opisuje kirurške metod e i postupke (zavoje, repozi-
cije, luksacije, zaustavljanje krvarenja ).
PAPIRUS EDWINA SMITHA - OPISUJE LIJEČENJE RANA.
DVA PAPIRUSA IZ KAHUNA - govore o veterini i ginekologiji.
PAPIRUS CHESTERA BEATTYJA - posvećen je bolestima anusa.
U papirusima su opisane i sestrinske intervencije poput postavljanja
zavoja i hranjenja pacijenta s tetanusom, no ostale njihove aktivnosti
nisu poznate.
Higijena i javno zdravstvo

U Egiptu je bilo razvijeno društveno planiranje u svrhu prevencije
javnozdravstveni h problema, osob ito za bolesti koje se prenose vodom
(Nil).
Posto jala su stroga pravila vezana uz čistoću, hranu, vodu, vježba-
nje, spolne odnose. "Kuće smrti" (mrtvačnice) - gradili su izvan grado-
va, balzamirali su leševe . Prali su se prije ulaza u hramove, prije jela,
odijevali su čisto bijelo rublje, većinu dana provodili su na svježem zra-
ku u vrtovima, na terasama. Zrak u prostorijama čistili su tamjanom.
Zbog vrućine smjelo se jesti meso staro do tri dan a. Da bi spriječili širen-
je lepre (gube), osobe s bilo kakvim kožni m oštećenjima odmah su izoli-
rane. Posto jale su odredbe o dispo ziciji ekskr eta (stolice/urina).
Liječenje i lijekovi
Egipćani su poznavali pilule i supozitorije, te dobre dijagnostičke i
terapeutske metode unatoč magijsko religioznom karakteru. Zaustavlja-
li su krvarenje. liječili hemoroide, provodili njegu dojenčadi, imali su
vrlo razvijenu kozmetiku (ukrašavanje tijela). Poznavali su više od 700
lijekova, upotrebljavali su "flastere" za male rane, tupfere, zavoje, tam-
pone su izrađivali od lanenog materijala, modelirane udlage, vodice za
grgljanje.
Iz mumija doznajemo o njiho vim bolestima - brojne koštane bolesti i
ozljede , osteoartritis, o poznavanju zubarstva - plombirali su zube zla-
tom .
2.2 .3 . Kina
U davnoj Kini držali su da u tijelu čovjeka postoje glavni i sporedni
organi; svi organi povezani su rodbinskim vezama (npr. želudac je sin
srca) . Govore da tijelom upravljaju dvije sile - jang i jin ; uvijek su su-
protstavljeni ali se nadopunjuju.

JANG je aktivan, označava pozitivnu snagu, muško, a JIN je pasivan,
označava negativnu snagu, žensko.
Zdravstvena skrb je usmjerena na prevenciju i dobro zdravlje, što re-
zultira ravnotežom janga i jina.
Skloni su umjerenosti u svemu. Prvi su počeli cijepiti protiv velikih
boginja - sasu šenu krastu oboljelog od variole smrvili bi u prašinu i
upuhivali je s pomoću bambusove trske u nosnicu. Čistoći tijela prida-
vali su veliku pažnju - kupali su se, prali zube, masirali se, rezali si nok-
te, kratko se šišali, pazili su na čistoću odjeće , provjetravali nastambe,
gimnasticirali, šetali, zdravo se hranili. Nagonski su napuštali svoje na-
stambe na neko vrijeme i spaljivali sve stvari kako bi uništili štakore;
buhe (sve prijenosnike zaraznih bolesti).
Osobitu su pažnju posvećivali bilu (pulsu) - opisali su 200 različitih
vrsta bila. Prema bilu su se orijentirali o ishodu bolesti i stanju bolesni-
ka. Dijagnostika se temeljila na bilu (pregled je trajao 7 sati). Nisu vjero-
vali u povijest bolesti kao dijagnostičku pomoć. Liječenje se provodilo u
kući, ne spominju se bolnice poradi stroge i jake obiteljske tradicije.
Žena je bila podčinjena mužu, a glavno mjerilo njezina položaja u obi-
telji bio je broj sinova koje je rodila.
Shen Nung, kineski car, smatra se ocem kineske medicine, uveo je
akupunkturu kao metodu liječenja, upotrebljavao je mnoge lijekove .
Akupunkturom se bavio i Hua To. Liječnici su bili posebno cijenjeni.
smatrali su ih bogovima. Chang Chung Chin se često naziva najvećim
kineskim liječnikom.
Poznavali su ljekovito bilje. efedrin kapi, inhaliranjem živinih para
liječili su sifilis , liječili su puštanjem krvi.
Djelo "Materia medica" opisuje upotrebu morske trave koja je bogata
jodom za liječenje gušavosti, jetra za anemiju, opijum za bolove, lijek za
gubavost. Pili su čaj jer je prokuhana voda sprječavala širenje infekcija
putem vode.
Kanon medicine - sadrži rasprave o anatomiji i fiziologiji s mnogim
detaljima o optoku krvi i bilu.
2.2.4 . Palestina
Palestinu su nastanjivali Hebreji, koji su dijelili znanja s ostalim ci-
vilizacijama. Vjerovali su u jednoga Boga, on je izvor zdravlja i bolesti i
poštivali su njegove zapovijedi i zakone. Svećenici su nadzirali pridrža-
vanje zakona, provodili su zdravstvenu praksu. Vjerovali su da običan
čovjek ima isto pravo na liječenje kao i aristokrat. Većina znanja o medi-
cini toga doba potječe iz Biblije (Starog Zavjeta) , koja zapovijeda moral-
nu i fizičku čistoću.
Povijest sestrinstva 1g
Kupanje je iznimno važno, pa i kao religiozni ritual; bilo je obvezat-
no prije ulaska u hram te ako je osoba bila u dodiru s prljavim ljudima ili
stvarima. Tko je ušao u kuću bolesne osobe, smatran je prljavim 7 dana i
morao se prati 3. i 7. dana radi "pro či š ćenje" . Žene su smatrane nečisti
ma tijekom menstruacije. Vojnici su u logorima kopali jame u koje su za-
kopavali stolicu. Sprječavali su širenje zaraznih bolesti spaljivanjem
osobnih predmeta oboljele osobe , kadšto su spaljivali i kuću. Soba bole-
sne osobe osobi to se čistila i prala, posebno su se prali i predmeti s koji-
ma je bolesna osoba bila u dodiru. Hebreji su prepoznavali i sprječavali
širenje lepre igonoreje.
Rane su previjali uljem, vinom, balzamima, stavljali su zavoje i šavo-
ve.
Imali su znanja iz anatomije i fiziologije. no ta su znanja bila površna
i često netočna.
Talmud. Izraelci su smatrali difteriju najzaraznijom bolešću, opisan
je i tumor pluća, ciroza. Izvodili su kirurške zahvate - korekcije fistula
anusa; amputacije, splenektomije, obrezivanja, carski rez , namještali su
prijelome. Prije kirurškog zahvata osobi bi dali napitak za spavanje kako
bi umanjili bol.
Mojsijev zakonik. Ističe izoliranje osoba sa zaraznim bolestima...
Biblija propisuje niz obveza - ne smije se jesti meso starije od 3
dana...
Sestra se ponegdje spominje u Talmudu i Starome Zavjetu, no njezi-
na uloga nije u potpunosti jasna. Čini se da je posjećivala i brinula se za
bolesne u njihovim kućama. Vjerojatno je imala ulogu i u zdravstvenom
prosvjećivanju.
2.2.5. Indija
o kulturi i medicini Hindusa saznajemo iz njihovih svetih knjiga
Veda koje datiraju iz oko 1200 g. p.n.e. Dio Veda Charaka Samhita
sadrži medicinske zapise - opisuje tim liječnik - sestra - pacijent. Nave-
dene su kvalifikacije sestara (dobro ponašanje. čistoća, vezanost uz oso-
be s kojima radi, posjedovanje znanja i vještina, pristojnost, spretnost u
izvođenju vještina) i vještine koje sestra treba izvoditi (kupanje i pranje
bolesnika. namještanje postelje, pomoć pri kretanju. obavljati sve što je
bolesniku potrebno, pripravljanje lijekova). Vede opisuju i to da sestrini
i liječnikovi nokti moraju biti kratki. .
Susruta Samhita - također dio Veda, govori o kirurgiji.
U svrhu sprječavanja širenja bolesti postojali su religiozni zapisi o
čistoći tijela i zabrani upotrebe pojedinih vrsta hrane. Zabranjeno je di-
ranje nečistih dijelova tijela; obvezno je pranje ruku nakon vršenja

nužde, diranja mrtvaca. Pranje žena bilo je obvezno nakon porođaja i
menstruacije. Bolest su smatrali kaznom bogova.
Znanje o anatomiji i fiziologiji bilo je oskudno; dobro su opisali neke
bolesti - diabetes mellitus, malariju. Dijagnostika je bila na vrlo visokoj
razini - služili su se cijevima za auskultaciju . U Vedama su opisani ki-
rurški zahvati. dječje bolesti, bolesti živčanog i urinarnog sustava. Izvo-
dili su tonzilektomiie, operacije kila. ekscizije tumora. operacije kata-
rakta. Sami su razvili brojne kirurške instrumente - škare . pincete . kate-
tere , štrcaljke, proktoskop. Poznavali su brojne lijekove i farmakološke
pripravke. Prije kirurških zahvata u prostoriji su palili lijek slatkasta mi-
risa da se otjeraju zli duhovi i in fekcije.
U liječenju su se koristili i činima i zazivanjem kako bi svladali
srdžbu bogova, no od 800 g. p.n.e, do 1000 g. n.e. dolazi do napretka u
Indiji, a tako i u medicini. Tada se grade javne bolnice u kojima se vodi i
vitalna statistika. U tim bolnicama uz liječnike su zaposlene i sestre - i
to muškarci (rijetko žene).
Budizam potječe iz 6 st. p.n.e zagovara prevenciju bolesti. higijenu i
sanitaciju, medicinu i kirurgiju. Ističe se važnost pre natalne skrbi za
majku i dijete. Za razliku od hinduizma, budizam zagovara pravo na
zdravstvenu skrb za svakoga. Liječnici su pripadali višim kastama, mo-
rali su biti čisti duhom i tijelom i etični. Neki su vjerovali da bolest izazi-
va nečistost tjelesnih sokova i tekućina, te su u liječenju primjenjivali i
postupak puštanja krvi.
S padom budizma zatvaraju se bolnice jer se smatralo da je nečisto
dirati krv ili bolesne predmete.
2.2.6. Grčka
Liječenje bolesti bilo je primarno u rukama svećenika koji su komb i-

nirali empirijsku medicinu (iskustvo) s ritu alima i čarolij ama (talisma-
nima).
Asklepije (Eskulap) bio je bog med icine, liječio je travom, uz njega se
vezuje štap ovijen zmijom.
Ocem medicine nazi va se Hipokrat - rođen 460 g. p.n.e. Poznato je
60 njegovih radova. Naglašava važnost promatranja, bilježenja pacijen-
tova stanja. Već je on naglašavao holistički pristup - "ako je bolesno oko
potrebna je potpuna skrb". Poznate su brojne preporuke koje je davao
Hipokrat. na primjer uzimanje mnogo tekućine tijekom febriliteta i ku-
panje u hladnoj vodi, kod kolika primjena tople klizme. tople kupke,
purgativi , analgetik, parenje vrućim oblozima. Zdravlje ovisi o ravno-
teži tijela i duha i okoline. Stvorio je vlastiti sustav u med icini, nazvan
hipokratizmom.
Knjiga Corpus Hippocraticum sadrži 52 poglavlja. Hipokrat smatra da
se tijelo sastoji od čvrstih i tekućih dijelova (krv, sluz, žuta i crna žuč) .
Tvrdi da , ako se odnos sokova poremeti, nastaje bolest, odbacio je uvje-
renja o nadnaravnim uzrocima bolesti, odvojio je medicinu od religije.
Zdravlje naziva krazi]a, a bolest diskrazija. Dao je opis mnogih bolesti,
koji se do danas nije promijenio, opis umirućeg - facies hipocratica.
Ustanovio je visoke etičke standar de medic ine , navodi da liječnik
mora biti odan medicini i ne obeščasti ti je, uveo je polaganje zakletve -
Hipokratova zakle tva. Navodi da liječnik ne smije naštetiti bolesniku.
Za terapijska sredstva upotrebljavali su: med , ocat, vino , vodu, raz-
ličite biljke, sredstva za čišćenje i povraćanje, diuretske mjere.
Gradili su hramove Asklepiju , koji su postali dru štvena i intelektu al-
na središta u kojima se provodilo liječenje . Postupak izlj ečenja počinjao
je žrtvovanjem životinje i nastavilo se raznim pročl š čavaju ćim postup-
cima - dijetom, kupkama, šetnjom.
Kada su se Grci doselil i na područj e dana šn je Grčke, zatekli su kul-
turu starih naroda i medicinu s mnogo babil onskog i egipatskog utjeca-
ja, no ti utje caji ubrzo nestaju.
Znanja o med icini saznajemo i iz Homerove Odiseje i Ilijade , u koji-
ma je opisana 141 ratna ozljeda, liječenje travama , zaustavljanje krva-
renja. Metode liječenja imaju empirijski značaj .
2.2.7. Rim
Rimljani u početku nisu imali znanstvene medicine, liječnici nis u
imali medicinskog znanja, bili su to robovi, brijači, a liječili su vinom,
jabukama.
Najpoznatiji liječnik bio je Marcus Porcius Cato, on je sve bolesti
liječio vinom, keljom i jabukama.
Kada su Rimljani osvojili Grčku, u Rim su počeli dolaziti liječnici iz
Grčke . No Rimaljani nisu preuz eli sve iz Grčke med icin e da ih grčki
liječnici svojim lijekovima ne bi otrovali. Prvi liječnik Grk bio je Arhaga-
tos - bio je rob ; no zbog svojih je velikih uspjeha i medicinskog znanja
dobio građanska prava.
Asklepijad je bio ugledniji liječnik, propisuje umjerenost, dijetetske
mjere i bavljenje spo rtom (zbog lakomislenog i razvratnog života). Bavio
se kirurgijom, prvi je izveo paracentezu.
Prvo djelo o medicini na lati nskom De re medica (O med icini) napi-
sao je Celsus - enciklopedist a ne liječnik, i obradio je Hipokra tovu i
Asklepi jadovu medicinu. De re medica opisuje kirurške, dermatološke,
mentalne bolesti , govori o lijekovima, zavojima, dijetama.
22 UVOD U ZORAVSTVh'NU NJEGU

Galen je bio rimski liječnik, apotekar, anatom, pisac medicinskog
djela Ars parva. Rođen je u Grčkoj (Pergamo: 126.g.), polazio je Aleksan-
drijsku školu, bio je liječnik gladijatora, pri čemu je stekao kirurško
znanje. Godine 162. dolazi u Rim, gdje piše knjige i drži predavanja. Vje-
ruje u tjelesne sokove, osteologiju smatra temeljem anatomije, opisao je
funkciju srca i krvnih žila, te 33 različite vrste pulsa, kritički i litički pad
temperature, opisao znakove infekcije (rub or, kalor, dolor, tumor) . Dija-
gnozu postavlja na osnovi dugotrajnog promatranja bolesnika. Spomi-
nje tehnike primalja pri porođaju i skrbi za novorođenče.
Rimska medicina znatno se razvila te su postojale specijalizacije -
urolog, ginekolog, specijalist za oko i uho, zubari. Kirurški su instru-
menti bili razvijeni.
Postojale su samo vojne bolnice "valetudin ariji", gdje su se liječili ro-
bovi, velika pažnja se posvećivala liječenju rimskih vojnika, sa širenjem
ratova pojavljuju se mobilne bolnice.
Zakonom je zabranjen umjetni pobačaj, kralj Numa Pompilije izdaje
zakon da se svakoj trudnoj ženi koja umre na kraju trudnoće, mora izva-
diti dijete "carskim rezom".
Uloga žena u Rimu bila je drugačija - one su mogle biti vlasnice
imanja, pojavljivati se u javnosti, biti s gostima. I žene su bile liječnice,
neke su pisale i priručnike o pobačajima i ti su priručnicibili popularni.
Higijena i javno zdravstvo

Higijena i javno zdravstvo bili su u Rimu vrlo razvijeni. Izgrađeno je
oko 40-ak vodovoda. Prvi je sagrađen u Rimu 311 g. p.n.e.: dnevno su
trošili 144 l vode po stanovniku. Postojala je kanalizacija, javni zahodi,
kućni zahodi, gradsko kupalište, javni bazeni (terme), te kupaonice koje
su imućni gradili pokraj kuhinja. Gradska groblja gradili su izvan grado-
va. Naselja su gradili na uzvišenim mjestima, zaštićenim od magle i ja-
kih vjetrova sa sobama okrenutim suncu.
Bolnice
Prije osnivanja bolnica postojali su hospiciii koji su pružali hranu i
smještaj hodočasnicima.
Bolnice za liječenje bolesnih osnivaju se kao posljedica Prvog Savje-
ta biskupa u Nici 325. g., gdje je donesen dokument da će svaki biskup
sagraditi bolnicu u svakome gradu u kojem postoji katedrala.
U Ephremu - Edessi (zapadni Irak) u svrhu liječenja kuge osnovana
je 375 . godine bolnica. Fabiola je 380. godine u Rimu osnovala javnu
bolnicu - to je bilo mjesto gdje su bolesni dobivali potrebnu skrb i lijeko-
ve.
Ustanovu u Cezareji Baziliju osnovao je biskup sv. Bazil370. godine;
tamo se provodilo liječenje i prevencija bolesti, te rehabilitacija pacije-
nata, a dio bol ni ce bilo je i sirotište. Posebno su bili odvojeni odjeli za
zarazne bolesti i gubu.
U Carigradu je oko 400. g. osnovan hospital sa stalno na mještenim
lij ečnicima i bolničarima. Najveći Carigradski hospital nalazio se u sa-
mostanu Pantokrator, a osn ovao ga je 1136. g. Ivan II Komen. To je bila
bolnica s 5 odjela , te azilima za stare , oboljele od epilepsije i umobolne,
ambulantam a i školama. .
Papi nom odredbom osnovana je 717. g. bolnica Santo Spirito u
Rimu.
Dvije najstar ije bol nice koje kontinuirano rade su u Francuskoj:
1. Hotel Dieu Lyon - osnovao kral j Childebert 542 .g.. postojali su
kreveti za 5 osoba, 1650 uvedeni su in dividualni kreveti ; za bolesne su
se brinule i žen e i muškarci.
2. Hotel Dieu Paris - osnovao biskup Landry 651. g.; od 12 st. bolnica
je pod nad zorom sestara Augustinčanki.
~ Privremene ratne bolnice

prvu je vjerojatno osnovala kraljica Izab ela u Španjolskoj (imala je
medicinsko obrazovanje); prepoznala je potrebu za obrazovanim li-
ječnicima na ratištu. Nadzirala je izgradnju 4 velika šatora u Santa Feu.
osigurala je komfor, liječnike, kirurge i pom oćnike , ne ke su bile i žene.
Po završetku rata nadzirala je izgradnju mnogih stalnih bolnica u Špan-
jolskoj.
2.3. RELIGIJSKO POIMANJE SESTRINSTVA

Kršćanstvo je propovijedalo ljubav i brigu za bli žnje. Cijeni se život,
nagl ašava se svetost .života, nas to ji se žrtvovati kako bi se drugima
smanjile patnje. Neudate žene i udovice mogle su se pos vet iti karitativ-
nom pos lu - hranjenju bijednih, odijevanju nagih , posjetama zatvoreni-
cima, skrbi za beskućnike i bolesne. Godine 395 . kršćanstvo je postalo
državna religija cijelog a Rimskog Carstva.
Aktivnosti đakones a, matrona i svetica stvorile su osnovu za poja vu
obrazovanih sestara.
Đakonese
Đakonese su pomagale svećenicima u skrbi/brizi za bolesne i siro-

mašne. Išle su u kuće i u košarama nosile hranu i lijekove - to danas na-
24 INOD u ZDRAVSTVENUNJEGU
zivamo pretečom torbe patronažne sestre. Njegom su se bavili i muškar-
ci i žene - svatko se je brinuo za svoj spol.
Phoebe je bila prva đakonesa i sestra 58. g.n.e., skrbila je za sv . Pavla
i druge. Za obolj ele je skrbio i Red udovica (nisu nužno bile udovice,
im e je dano zbog dobi i po štovanj a] i Virginski red , osno van oko 400. g.
u Kostantinopolisu , radile su pod nadzorom Olimpije. Olimpija je po -
stala udovica sa 1 g godina i ostatak je života pos vetila radu s bolesnima i
siromašnim a. Bila je izniman organizator i pod njenim je nadzorom ra-
dilo 40 đakonesa . On e su po magale u ub lažavanju patnji, skrbile su za
siročad i stare te preohraćale ljude na kršćanstvo . Olimpija je živjela
asketskim životom.
Rad đakonesa zadržao se do 18 stoljeća, sud jelovale su pri krštenju
žena, posjećivale su bole sne žene, zatvorenike, preno sile su poruke za
svećenike .
Matrone
U Rimu se djelo vale matrone, živjele su sredinom 4. stoljeća, bile su
plemenita roda, bogate, intelektual ke, svoje su domove pretvor ile u bol-
nice.
-9- Marcela
Po smrti oca ostala je siroče , a ubrzo po udaji postala je udovica. Pret-
vorila je svoj dom u samostan i pos vetila život proučavanju spisa i
učenju svojih sljedbenica. U nje zino j je kući sv. Jeronim prevodio Bibli-
ju. Kuću su raz ru šili n apadači očekujući da će u njoj pronaći hlago .
-9- Fabiola
Postala je kršćanka koja se je, uvidjevši da je sagriješila, odrekla svje-
tovnog života i pos vet ila služen ju drugima. Bila je lijepa i bogata rimska
matrona. Sagradila je 380. g. prvu javn u bolnicu za skrb za bolesne, a ne
samo za siromašne. Skupljala je bolesne po rimskim ulicam a i sama se je
bri nula za najprljavije i najbolesnije. Bila je dobra i plemenita pa su je
svi Rimljani voljeli. Umrla je oko 399. g. i govori se da je mnoštvo Rim-
ljana bilo na njezinu pogreb u.
-9- Paola
Prijateljica Fabiole, poznata kao najnačitanija žena toga doba, odrek-
la se svjetovnog života. Pos jedovala je cijeli grad Necropolis i po smrti
mu ža otišla je u Marcelin samostan. Nakon nesreća u obitelji krenula u
Palestinu da ispuni zavjet. Sa kćerkom se smjestila u Betlehemu i tamo
su osnovale samostan. Na putu u Betlehem Paola je sagradila hospicij za
hodočasnike i bolnicu za bolesne. Podučavala je sestrinstvo kao umi-
jeće, a ne kao službu.
***
Mnoge osobe proglašene su svetima zbog svojega požrtvovanog rada
s bolesnima i siromašnima. Prve svetice bile su sv. Radegunde 587 . g. i
sv. Matilda 968. g.; one nisu bile educirane iz područja sestrinstva, ali su
bile inspirirane dobrotom i požrtvovanošću. Kasnije su sveticama pro-
glašene i sv. Hildegarda, sestre Francis i Clara, ~lizabeta Mađarska,
Agneza Bohem iska, Katarina Sienska, Bridget od Svedske, Frances od
Rima ...
Svećenički redovi
Pod utjecajem Zapadne crkve dolazi do slabljenja rada đakonesa i
jačaju katolički redovi.Redovnici i redovnice su imali nadzor nad bolni-
cama i brinuli su se za bolesne. Veću pažnju su posvećivali njihovoj vje-
ri nego fiziološkim potrebama.
Tijekom služenja redovima mladi su se muškarci i žene mogli posve-
titi svjetovnom radu dok žive kršćanskim životom.
Parabolani su jedna od prvih muških sestrinskih organizacija. Za
vrijeme crne kuge putovali su Rimom i brinuli se za bolesne, te osnovali
bolnicu.
Benediktinci su povisili standarde i znanja o skrbi za bolesne i siro-
mašne, povisili su razinu skrbi. Skrb za bolesne bila je ispred svih osta-
lih dužnosti redovnika. Osnova li su ambulante u sklopu samostana,
gdje su se prvo brinuli za bolesne članove reda, a kasnije i za hodočasni
ke, putnike i bjegunce.
Samostani su znatno pridonijeli očuvanju kulture, tamo se provodi-
la edukacija. U njima se provodila briga za bolesne, a bili su i skloništa
za progonjene. Uz samostane osnivane su i bolnice (u Engleskoj je sredi-
nom 16. stoljeća postojalo više od 700 bolnica). Članovi reda educirani
su tako da su novaci dodjeljivani najiskusnijoj osobi u redu, od koje su
učili.
Sveti Franjo Asiški osnovao je treći franjevački red koji je radio s gu-
bavima. U tom radu pomagale su mu Klarese, koje su uglavnom bile
mlade žene posvećene radu s bolesnima.
Red Svih Svetih djelovao je u bolnici Santo Spiritio u Rimu, a kasni-
je i u drugim velikim bolnicama u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Člano
vi reda bile su i redovnice i redovnici, skrbili su za bolesne i siromašne u
zajednici, te za leprozne u skloništima izvan bolnica i za oboljele od
drugih zaraznih bolesti. Bili su povezani s medicinskom školom li Mon-
tpellieru.

Red Sivih sestara osnovan je 1222. godine , brinuli su se za siroma šne
i bolesne u njihovim domovima i bolnicama.
Aleksinsko bratstvo je skrbilo za oboljele od kuge i spaljivali su
žrtve, članovi bratstva nisu se zavjetovali.
Uz ove redove postojali su i mnogi drugi koji su se brinuli za siro-
mašne i bolesne. .
U srednjem vijeku, pod ut jecajem kršćanstva , sestrinstvo se znatno
razvijalo, no početkom 16. stoljeća kršćanska crkva je ograničila aktiv-
nosti sestrinskih redova i njihove su članice živjele pod strogom stegom
do vremena sv. Vinka Paulskog koji je osnovao Sestre milosrdnice.
S renesansom dolazi do odvajanja crkve od bolnica, do razvoja znan-
stvenih načela i vještina u liječenju bolesti i ozlijeđenih , no započinje
tamno razdoblje sestrinstva.
2.3.1. Arapska medicina

Iz svih zemalja Arapi su uzimali najbolja znanja, preveli su Hipokra-
tove spoznaje .
Al Havi Razes je bio najveći liječnik Islamskoga svijeta, nap isao je
"Al Havi". Opisao je mnoge zarazne bolesti, posebno male boginje. Nje-
gove su knjige prevođene do 1806. g.
. Avicena (97 9.-1 037.) je bio arapski liječnik, napisao je Kanu n, osta-
vio je znatan utjecaj na europsku medicinu.
Spominje se i kraljevski liječnik Moses Maimondes (1135.- 1204.),
koji je bio izniman klini čar.
Sagradili su brojne bolnice, imali su razvijenu okulistiku, veliko
značenje pridavali su njezi bolesnika i dijetetici. Poznavali su ketgut,
anest eziju, upotrebljavali kalij i živu. U kasnom srednjem vijeku, pod
utjecajem muslimana, dijagnosticiranje i liječenje se temelji na pretpo-
stavkama .
Arapi su dopuštali hodočašća u Palestinu i Jeruzalem jer su donosila
financijsku dobit. Da bi se spriječilo napredovanje Arapa, započinju
Križarski ratovi.
2.3.2. Krlžarsld ratovi

Prvi od sedam ratova počeo je 109 5., a cilj je bio osvajanje Jeruzale-
ma i Svete zemlje. Godine 1098. osvojen je Jeruzalem, koji je bio pod
kršćanskom vlašću do 1187., kad je ponovno pao pod muslimansku
vlast.
Prije početka ratova krš ćanska je crkva često organizirala hodočašća
do Jeruzalema, hodočasnici su bili bolesni i razboli jevali su se putem te
Povijest sestrinstva 'lJ

su bile potrebne bolnice i skrb za hodočasnike. Bolnica je sagrađena
1048. g. Za bolesne su se brinuli muškarci - vitezovi hospitalci ili iva-
novci (brinuli su se za bolesne i borili se u rato vima); tijekom križarskih
ratova njihov je red sagradio boln ice na Malti i Rodosu . Potaknut je raz-
voj ratnih bolnica i redo va (Malteški red ). Anto ninci se pojavljuju 1095.
g, oni su bili poznati po liječenju erizipela. Osnivali su bolnice.
Templari su se borili u rato vima , branili su hodočasnike izbrinjavali
ranjene kršćane. Tijekom ratov a osnovan je niz bolnica. Imali su od-
ređene uniforme kako ih ne bi zamijenili sa neprijateljem.
Iz križarskih ratova potječu uniforme i disciplina.
Tijekom rato va guba (lepra) je dospjela u sve dijelove Europe, te su
osni vane posebne bolnice za oboljele -lazareti. Znalo se da je to zarazna
bolest i da se prenosi sa čovjeka na čovjeka. Osnovano je oko 19 .000 la-
zareta; s epidemijom kuge poumirali su i zdravi i oboljeli od gube i posli -
je toga guba se sporadi čno pojavljivala u Europi.
2.4. SESTRINSTVO OD 14. DO 19. STOWEĆA

Renes ansa je naziv za kulturni razvoj europskog društva od 1300. do
1600. godine. Dolazi do velikih postignuća u umjetnosti, muzici, litera-
turi, znanosti , kao i dramatične promjene ekonomske i socijalne struk-
ture društva. Promjene koje su ut jecale na sve vidove druš tvenoga živo-
ta i društva općenito utjecale su i na položaj žene u društvu.
Renesansa je potaknula razvoj anatomije i fiziologije, zaraznih bolesti ,
kirurgije, opstetricije, oftalmologije, farmakologije, no nije unaprijeđeno
sestrinstvo. Kako je sestrinstvo bilo "religiozni" poziv, a religija se zane-
marivala , tako se zanemarivala sestrinstvo, sestre se i ne spominju.
2.4.1. Tamno razdoblje sestrinstva

Reformacija (1517. g., Njemačka) je negativno ut jecala na ses trin -
stvo . Bolnice su zaplijenjene i predane u vlasništvo njihovih dobrotvo-
ra, opatice koje su skrb ile za bolesne bojale su se za svoje živote i mnoge
su otputovale iz Europe i osnivale misije. Početkom 16. stoljeća samo -
stani postaju ustanove zatvorenog tipa. Žene religioznog poziva morale
su život provoditi u samostanu.
Pod utjecajem reformacije žena se je morala brinuti samo za obitelj i
kuću , nije bilo prikladno brinuti se za bolesne i nemoćne. Žena postaje
podređena muškarc u.
Edukacija nije postojala, nitko nije davao niti prosljeđivao upute o
zbrinjavanju bolesnika. Gradska je uprava vodila brigu o preostalim bol-
nicama. Žene koje su zbrinjavale bolesne uglavnom su bile neobrazova-

ne, katkada bivše zatvorenice ili optužene, a umjesto u zatvoru služile
su u bolnicama. Često su to bile prostitutke i pijanice. Sestrinstvo je bila
uslužna djelatnost, ali najnepoželjnija zbog male plaće i teških uv jeta
rada. To u svojim djelima opisuje i C. Dickens.
Kupa nje bolesnika nije bilo dopušteno, no puštanje krvi i čišćenje
(purgativima) smatrali su nužnim za većinu medicinskih stanja. Znanje
o osobnoj higijeni bilo je nedostatno, najviše su trpjeli siromašni.
U tom razdoblju pokazuje se znanstveni pristup medicini, dolazi do
niza istraživanja, brojnih otkrića i procvata medicine.
Medicinu 16. stoljeća obilježili su Andreas Vesa1ius - reformator
anatomije, napisao udžbenik iz an atomije; Girolamo Fracastoro - tvrdi
da bolesti uzrokuju sitna nevidljiva bića ; Theophrastus Paracelsus - nje -
gova se medicina temelji na kemij i; Ambroise Pare - reformator kirurgi-
je, glavni kirurg u bolnici Hotel Dieu, dotjerao proteze, opisao frak turu
vrata femura; Leonardo da Vinci - anatomski crteži.
U 17. stoljeću William Harvey je opisao krvotok, Anthony Van Leeu -
wenhoek je otkrio mikr oskop i započinje razvoj mikrobiologi je. Edward
Jenner je izumio cijepivo protiv boginja .
Brojna otkrića obilježila su medicinu 19. stoljeća: Wilhelm Konrad
R čntgen otkrio je X-zrake (rendgenske zrake), Luis Pasteur primjenjuje
postupak pasterizacije, otkrio je cjepivo pro tiv bjesnoće. Uzročnike an-
traksa i TBC otkrio je Robert Koch , stetoskop je 1819. izradio Rene Laen-
nec , te je sistematizirao plućne bolesti.
Uz otkrića vezana uz sprječavanje infekcija navode se Josip Lister
(upotrebljavao fenol) , Ignaz Philipp Semmelweis (otkrio uzrok puerpe-
raln e sepse) , te Gustav Adolf Neuber (sterilizacija vodenom parom).
Pronađeni su mnogi novi lijeko vi, primjenjuju se potkožne i intra-
venske injekcije, infuzije i transfu zija. Primjenjuje se hidroterapija i kli-
moterapija, homeopatija.
Veliki je napredak zabilježen na području hig ijene vode, tla, stano-
vanja, odjeće.
Za razvoj sestrinstva u tom razdoblju bitni su sv. Ivan od Boga, Vin -
ko Paulski, George Fox, John Howard, Madame d' [onville , Philippe Pi-
nel.. .
<} Sv. Ivan Božji (1495.-1550.1, St. John of God

U Španjolskoj je došlo do znatnog unapređenja u skrbi za bolesne jer
su religiozni redovi pojačali svoje napore u službi za bolesne. Sveti Ivan
je osnovao braću Hospitalce . Posve tio je život pomoći za bolesne, siro-
mašne i umiruće, osnovao je malu bolnicu, gdje je danju skrbio za siro-
mašne, a noću je skupljao mi lostinju. Kasnije je dobivao sva potrebna
sredstva da skrbi za bolesne. Godine 1886. Papa Leo 13. je Sv. Ivana
Božjeg proglasio zaštitnikom bolnica i bolesnog naroda. a 1930. g. Papa
Pio 11. u red je za njegovatelje uveo i muškarce i žene .
<} Vinko Paulskl (1580.-1660.)
Pariški svećenik i socijalni reformator. Medu prvima je shvatio po-
trebu obrazovanja sestara. Organizirao je kampove za prosjake - znao je
da se neki od njih ne mogu brinuti o sebi i da trebaju pomoć. Prepoznao
je potrebu za sestrama te je osnovao svjetovno udruženje Dame (Sestre)
milosrdnice - radile su u bolnici Hotel Dieu u Parizu, bile su plaćene i
imale su uniforme. Osim njege bolesnika u kućama i bolnicama. po-
dučavale su u školama. brinule se za dječje ustanove, njegovale ranjene
u ratovima. Kasnije su preuzeli brigu i za napuštenu djecu. Dame mi-
losrđa nisu -se zavjetovale do 1642, a otada su se zavjetovale na jednu go-
dinu; svake godine 26 . ožujka ponavljale su zavjet. Kretale su se medu
ljudima, bile su educirane.
<} George Fox n62~1691J

Bio je osnivač kvekera (Quaker), zagovarao je ravnopravnost (jedna-
kost) žena i muškaraca i na taj način je omogućavao da se sestre počnu
baviti njegovanjem (drugačiji pogled na žene).
{> John H1Iwanl (1726-1790)
Pionir javnoga zdravstva, putovao je Europom i posjećivao zatvore,
bolnice, sirotišta, lazarete te prikupljao podatke i statistički ih obrađivao
i objavljivao . Zahtijevao je svjež zrak i dovoljno vode u svim ustanova-
ma . Posljedica njegova rada početak je reforme zatvora i bolnica. Javnost
je postala svjesna niskog standarda u bolnicama kao i usestrinstvu.
{> Madame d' JonYllle
Godine 1738. osnovala je grupu tzv. sivih sestara koje su odlazile u
posjete siromašnima i liječile bolesne.
2.5 . SESTRINSTVO U19. STOLJEĆU

Tijekom 19. stoljeća obnavljaju se neki svećenički redovi koji su ut-
jecali na razvoj modernog sestrinstva. Oni su ponovno brinuli za obolje-
le u bolnicama. Theodor Fliedner je obnovio red dakonesa, a po uzoru
na njega školovanje sestara započela je i Elizabeth Fry. Najvažnija osoba
toga razdoblja je Florence Nightingale.
ELIZABETH GURNEY FRY (1780.-1845.) bila je zainteresirana za stanje u
ženskom zatvoru Newgate. Godine 1817. osnovala je školu i držala pre-
30 UVODU ZDRAVSTVENU NJEGU

davanja ženama, što je uvelike un aprijedilo stanje u zatvo rima. Nako n
posjeta Theodoru Fliedneru u Kaiserswerthu, osnovala je sestrin sku
školu, to je bila p rva ženska organ izacija za ško lovan je općih ili privat-
n ih sestara . Pris tu pnice su pomno odabirane (karakter, pismenost). Ško-
lovanje je hilo oskudno, trajalo je nekoliko mjeseci u Guy's bolnici, gd je
su promatrale rad i učile od needuciranih odjeinih sestara. Po završetku
edukacije postale su dame i stekle su poštovanj e, što je uvelike unaprije-
dilo položaj sestrinstva . Posjećivale su bolesne u kućama i brinule se za
njih , također su zbrinjavale i ljude koji su plaćali određenu svotu Ins ti-
tutu (školi) za n jihove usluge. Institut of Nursi ng Sist er rad io je p od pok-
roviteljstvom kraljevske obitelji sve do II. sv. rata, kad je ustanova bom-
bardirana, a sestre su n astavile rad u drugim ustanovama. Elizabeth Fry
je osnovala Protestantsko društvo sestara milosrdnica .
MAJKA MARY CATHERINE MCAULEY (1787-1841) osnovala je Sestre mi-
losrdnice u Dublinu 1827., a 18 31. g. položile su zavjet. Posj ećivale su
bolesne u dublinskim bolnicama i brin ule za oboljele od kolere. Pet se-
stra je oti šlo s F. Nightingale u Krimski ra t. Smatrale su da je posje ćivan
je i briga za bolesne jedan od bo žjih poslova.
THEODOR FLIEDNER (1800- 1864) bio je pastor u Kaisers werthu (blizu
Dusseldorfa]. Proučavao je rad đakonesa koje je vidio u Nizozemskoj. U
Engleskoj je sr eo E. Fry i upoznao se s n jezini m humanitarnim radom te
je 1826. g. osnovao Rhenish-Westphalian zatvorska društvo , prvo te
vrst e u Njemačkoj .
FREDERIKAMUN STER (1800-1842) se udala za T. Fliedn era i otišla u Kai-
serswerth i prvo vri jeme je radila u zatvorskom društvu. Godine 1836.
Fliednerovi su osnovali bolnicu i uveli trogodišnje obrazova n je za đako
nese. Dvanaest djevojaka se prijavilo za školovan je koje je obuhvaćalo '
održavanje kućanstva, ku h an je, rad na ženskom, muškom, dječjem odje-
lu i periodično su se m ijenjale po odjelim a da svu gdje steknu iskustvo.
Predavanja je držao liječnik, a imale su i far makol ogiju iz koje su morale
položiti državni ispit. Iako Fred erika ni je imala medicinsko obrazovanje,
predavala je goto vo sva sestrin ska predavanja, zapisala ih je i to je bil a
prva skripta iz područja sestrinstva . Po završetku školovanj a po laznice
su mogle raditi u bolnici , privatn oj prak si , patronaži. Fliedner je puto-
vao i osnivan boln ice , a Frederika je umrla u 42 . godini. Nedugo potom
on se oženio Car o1in om Bertheau , upravit eljicom ses tara u glavnoj bo l-
n ici u Hamburgu. Caro1ina je preuzela Frede rikin e obave ze u obrazo-
vanju ses tara. Kaisersw er th je bio model sestrinstva - pr ema njemu je E.
Fry osnovala škol u u Engleskoj. F. Nightingale je 1851. g. provela tri mje-
seca u Kaiserswerthu i po uzoru na njega je 1860. osnovala St. Thomas's
Hosp ital School of Nursing.
Povi jest sestrinstva 31

Učenice su prob no bile u školi 3- 6 mjeseci - to je bilo razdoblje za
dono šenje odluke jesu li za taj poz iv i za dokazivanje da ima ju potrebne
kvalitete da postanu dobre sestre.
Američki svećenik Willam Alfred Passavant (1821- 1894) posjetio je
Kaiserswerth i razgovarao s Fliednerom . Passavant je osno vao školu za
đakonese u Americi, a odmah po osnivanju stigle su četiri đakones e iz
Kaiserswreth a. Osno vao je 1849. g. školu u Pittsburghu The Passavant
Hospital an d School of Nursing, potom 1863. u Milwaukeeu, pa u Chi-
cagu uz pomoć Williama Ogdena i u [ackons villeu 1869.
FLORENCE NIGHTINGALE (1820-1910) simbolizira mod erno sestrinstvo,
nju se smatra utemeljiteljicom modernog sestrinstva. Rođena je 12. svib-
n ja 1820. u Firenci u bogatoj obitelji. Stekla je bogato znanje iz grčkog,
latinskog, mat ematike, logike, statistike, administra cije, prehrane i jav-
noga zdravstva, iako se u njezino vrijeme široka edukacija žena smatrala
nepotrebnom.
Godin e 1842. F. Nightingale pokazuje zabrinutost za jad i patnju lju-
di, sa 24 godine postaje uvjerena da svoj život treba posvetiti skrbi za bo-
lesne, a idućih sedam godina prou čava sestrinstvo iako joj to roditelji
nisu dop uštali. Prou čavala je stanje u bolnic ama - prljavština, neugo-
dan miris, sobe s po 50-60 kreveta, prozori se nisu otvarali (strah od
svježega zraka). "Sestre" su živjele, kuhale, spavale u bolnicama , često u
istim pro stori jama s bolesnicima. Bogati su za svoje bolesne skrbi li u
kućama . Godine 1859. objavila je Notes on Hospital i 1860. g. društvo
postaje svjesno stanja u bolnicama. F. Nightingale 1851. g. odlazi u taj-
nosti na tri mjeseca u Kaiserswerth . U rujnu 1853. g. postaje upravitelji-
com sestara u "Establishment for gentlewomen during illness" - Zavoda
za njegu bolesnih gospođa, gdje prim jenjuje svoja znanja o bolnicama.
Unaprijedila je i reformirala zakone vezane uz zdravlje, moral i siro-
mašne, reformirala je bolnice u Engleskoj i Indiji.
Godine 18 54. odlazi u Krimski rat na zah tjev ministra rata Sidneya
Herberta. Dolazi u Scutari sa 38 medicinskih sestara i organizira otva-
ran je bolnica i sestrinsk i rad. Sanirala je higijenske prilike, bolnice
opskrbila rublj em i hranom. Bolesne je odvojila od ranjenih i smanjila
smrtnost sa 42 % na 2%. Bolesnici su je nazvali Dama sa svjetiljkom jer
ih je noću obilazila. Godine 18 56. vraća se u Englesku .
Godine 1860. Florence Nightingale otvara školu za medi cinske se-
stre u St. Thomas's Hospital London, gdje se prve godine up isalo 15 se-
stara (morale su nositi un iforme). Prvih godina školovanje je trajalo 1 go-
dinu , a sestre su mogle biti ispisane zbog lošeg vladanja, nemara ili
neučinkovitosti. Sestre su morale biti pošten e, točne, pouzdane, mirne i
tihe, uredne i čiste, strp ljive, vesele i blage. PO završetku edukacijskog
programa bil e su upisane u Registar medicinskih sestara i dobile su pre-
poruke za zapošljavanje. U početku su bile obvezne raditi u boln icama 5
godina . Studentovo vrijeme pažljivo je planirano od 6 sati ujutro do 9
navečer, a uključivala je učenje uz krevet bolesnika i predavanja iz
bazičnih predm eta. Medicinske sestre iz njezine škole bile su vrlo cije-
njene i tražene.
Florence Nightingale je promovirala sestrins tvo u profesiju, navodi
da sestra treba njegovati bolesnik a, a ne čistiti okolinu , prati rublje , da
mora biti inteligentna, navodi važnost kontinuirane eduk acije. Uvidjela
je da je sestrinstvo stalno napredu je i ako sestra stalno ne uči, to je jedna-
ko nazadovanju . Navodi da sestra mora pridonijeti ozdravljenju bolesni-
ka i biti poštovan član radnog tima i poštov an voditelj. Kaže da je potreb-
no voditi bilješke o pacijentima jer je sestra stalno uz bolesnika, potreb -
no je slušati liječnika vezano uz liječenj e bolesnika, ali nadzor nad ra-
dom sestara mora imati sestra, a ne liječnik ili član uprave.
Florance Nightingale je oblikovala principe školovanja u školi u St. Tho-
mas Hospital:
D obrazovanje uključuje kliničku praksu,
D kandidati trebaju biti pomno odabrani i smještaju se u interna t koji
odgovara značaju škole i primjerenoj disciplini,
D direktor škole - sestra, nadz ire izvedbu školskog plana, ali i odgoj u
internatu, vodi bilješke o svakom studen tu,
D nastavni predmeti obuhvaćaju teorijski i praktični dio, nastavnici
moraju biti plaćeni za svoj rad,
D studenti moraju imati literaturu, voditi dnevnik o svladavanju teorij-
skog znanja i praktičnih vještina , dnevnik provjeravaju sestre na-
stavn ice.
Nightingale škola je 1860. g. prop isivala da je tijekom školovanja potreb-
no svlada ti sljedeće vještine :
• previjanje plikova, rana , opeklina i aplikacija obloga i manjih za-
voja,
• postavljanje pijavica,
• primjena klizme u žena i muškaraca,
• masiranje tijela i ekstremiteta,
• zbrinjavanj e bolesne osobe - pomoć pri kretanju, odijevanju , ku-
panju, hranjenju, utopljavanju, sprječavanje i tretiranje dekubitu-
sa, mijenjanje položaja,
• postavljanje zavoja, pravljenje zavoja itd ...
• pravljenje postelje i izmjena postelj ine bolesniku u krevetu,
• sudjelovanje pri kirurškim zahvatima,
Povi jest sestrinstva 33

• kuhanje zobene kaše , pun ča s jajima, pudinga i napitaka za obolje-
le,
• provjetravanje i održavanje odjela čistim i svježim i po danu i po
noći, paziti na čistoću svih predmeta i pomagala na odjelu,
• promatranje pacijenta, napose: izlu č ina, iskašljaja, pulsa, kože,
teka, stanja svijesti , disanja, spavanja, stanja rane , pojave osipa,
gnoja, učinka dijete i lijekova,
• zbrinjavanje rekonvalescenta,
F. Nightingale objavila je knjige Notes on Nursing, Notes on Hospital
i druge . Ona je bila prva sestra-istraživač: u svojim djelima o bolnicama,
sanitaciji, zdravlju, zdravstvenoj statistici, sestrinstvu i sestrinskoj edu-
kaciji navodila je činjenice, brojke i mnoge statističke podatke.
Florence 1890-ih godina upućuje na razliku između skrbi za bolesne
i zdrave i počinje isticati važnos t prevencije bolesti. Zahtijeva da se
tome više usmjeri i obrazovanje sestara.
Floranee Nightingale je preminula 13 . kolovoza 1910. i pokopana je
u Hempshireu.
2.5.1. Meiunarodni savJet medicinskih sellara

Međunarodni savjet medicinskih sestara (ICN- International Coun-
cil ofNurses) osnovan je 1899. u Londonu s ciljem da jedinstvo sestara u
cijelome svijetu dovede do unapređenja zdravstvene skrbi i uvjeta za
rad u zdravstvu širom svijeta te da sestrinstvo postane profesija. Osigu-
rava komunikaciju među sestrama u svijetu i razvo j profesije, znanja i
vještina. Središte ICN-a je u Ženevi.
LITERATURA
1. Deitz, L.D., Lehozky, A. R. History and modern nursing. 2nd ed. Philadel-
phia: EA. Danis Co, 1967.
2. Demarin, K.Povijest medicine i sestrinstva. Zagreb: Školska knjiga, 1984.
3. Ellis, J.R., Hartley, C.L. Nursing in today 's world. Philadelphia: J.B. Lip-
pincott company, 1988.
4. Kelly, L.Y. Dimensions of professional nursing. 6 izd. New York:Pergamon
Press, 1991.
\NOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

3. pogla,IJe
Povijest sestrinstva uHrvatskoj

3.1. Bolnice u Hrvatskoj 35
3.2. Povijest primaljstva 35
3.3. Povijest sestrinstva 37
3.4. Prve medicinske sestre 40
3.5. Sestrinstvo nakon 1945. godine 41
3. 1. BOLNICE UHRVATSKOJ
Prva bolnica Domus Gristi spominje se u Dubrovniku 1352. godine -
to je bila katolička bolnica u kojoj su se liječili bolesni siromasi. U Zagre-
bu se bolnica spominje 1357. godine, imala je 15 postelja i primala je
samo siromašne. Prva bolnica je građena u Zagrebu početkom 19 . st. i to
je bila Zakladna bolnica ili Bolnica milosrdne braće. Poticaj za gradnju
bolnice dao je car Josip II 1791. g., a dovršena je 1800. godine. Bolnica je
srušena 1930. g. i preseljena u zgradu na Rebru sa 460 kreveta i 8
liječnika. Za vojne svrhe sagrađena je bolnica u Vlaškoj. U Ilici je
Družba sestara milosrdnica 1871. g. kupila zgradu i u njoj otvorila bolni-
cu sa 200 kreveta. Ta je bolnica 1894. otkupljena, a Družba sestara mi-
losrdnica sagradila je novu bolnicu u Vinogradskoj ulici. Zdravstvena
služba počinje se brže razvijati s otvaranjem Medicinskog fakulteta
1917. u Zagrebu.
3.2. POVIJEST PRIMAUS1VA

Prvi zapis o primaljama na našem području je nadgrobni spomenik
Elije Sotere u Vranjicu kod Solina, koja je najvjerojatnije bila grčka oslo-
bođenica. U Zagrebu se prva primalja spominje 1454. - Elizabeta i 1455.
-Kuša.
35
Prema važećim zakonima oko 1755. primalje su se morale školovati
u Trstu. Godine 1785. carska odredba propisuje primaljama obvezu po-
laganja ispita u Beču i Budimpešti kao uvjet pr ijama u državnu službu .
No usprkos ovom propisu, gradska uprava Rijeke u srpnju 1786. od-
lučuje između nekoliko kandidata da se dr . Jacob Cosmini imenuje vo-
diteljem tečaja za primalje. On je 1786. u Rijeci otvorio prvu školu za
primalje u Hrvatskoj . koja je radila kratko vrijeme . Primalje iz Hrvatske i
Slavonije (njih šest godišnje) dobivale su stipendije i odlazile na školo-
vanje u Ljubljanu, gdje je ŠKola osnovana 1754.-1756.
Carica Marija Terezija izdala je 1770. Zakon o javnom zdravstvu koji
je regulirao izobrazbu. kvalifikacije i rad primalja. Propisano je da svaka
primalja mora položiti ispit pred županijskim liječnikom i dobiti dozvo-
lu od Županije za vršenje svog rada. Godine 1772. jedino je u Požegi bilo
registrirano 5 primalja. U Varaždinu je u službu uzeta primalja 1776., a
u Zagrebu 1788. godine . Registrirane primalje stjecale su naobrazbu tije-
kom četrnaestodnevnih tečajeva u privatnoj organizaciji županijskih
liječnika. Godine 1804. donesena je zakonska odredba kojom se ukidaju
privatni tečajevi za primalje, pa su primaljski posao mogle obavl jati
samo izučene primal]e .
Godine 1820. osnovana je primaljska škola u Zadru. a počela je s ra-
dom u studenom 1821. i pripadala je ginekološkom odjelu. U školu se o
državnom ili o vlastitom trošku primalo 8-12 polaznica godišnje.
O potrebi otvaranja škole za primalje pisao je 1841. g. Antun Fabek, a
Hrvatski Sabor podnio je molbu kralju Ferdinandu 24.04.1843. da osnu-
je pri Akademiji znanosti katedru za medicinu i kirurgiju u čijem sklopu
bi djelovalo i primaljsko učilište. Kralj je odbio odobriti osnutak katedre.
ali je dao načelnu suglasnost za otvaranje primaljskog učilišta ako Sabor
osigura novčana sredstva. Godine 1853. donesena je odluka kojom se
stipendira 6 učenica godišnje iz Hrvatske i Slavonije na primaljskim
učilištima u Austriji i Ugarskoj.
Vlada je odlučila da se s prvim tečajem iz primaljstva u Kraljevskom
primaljskom učilištu započne početkom studenog 1877.
Prvi zaposlenici primaljskog učilišta bili su dr . Antun Lobmayer i
privatna primalja iz Zagreba Milka Pinchler Krkač, Dr. Antun Lobmayer
bio je ravnatelj Kraljevskog primaljskog učilišta i profesor primaljstva
od 1877. do 1905. Učilište je počelo s radom 1. studenog 1877. u sklopu
Opće i javne bolnice sestara milosrdnica u Ilici 83 . Tečaj je trajao 5 mje-
seci. Prvi tečaj je završilo 15 polazni ca. Uglavnom su se održavala dva
tečaja godišnje - zimski i ljetni. Od 1878. do 1896. održana su 32 tečaja.
Zadnjih nekoliko godina tečaj je trajao 7 mjeseci i upisivala se ukupno
60 polaznika. Na mjesto Milke Pichler Krka č imenovana je Milka Mi-
ljan , s toga mjesta ona se povukla 1884. zbog bolest i. Tada je na mjesto
učilišne primalje imenovana Marija Salvari.

Od 1896. Učilište u Zagrebu u svaki je tečaj upisivala više od 50 po-
laznica i to uglavnom na trošak države. Godine 1919 . trajanje tečaja je
produljeno na godinu dana, a 1928 na 18 mjeseci. Godine 1905. Antun
Lobmayer se povukao i dužnost je prepustio dr. Franji Durstu. Franjo
Durst je bio predstojnik od 1907. do 1940 . On je objedinio konzervativ-
nu i operativnu ginekologiju (bila je u domeni kirurgije) i porodništvo u
jednu struku. Godine 1923 . klinika je useljena u Petrovu 13 i primaljsko
učilište je smješteno na drugom katu. Tijekom drugog svjetskog rata rad
Učilišta za primalje je bio otežan, smanjena su financijska sredstva, no
problemi su riješeni 1945. Tečajevi su trajali 18 mjeseci, a u program su
uvedeni i općeobrazovni predmeti.
Godine 1946. Primaljsko učilište je preseljeno u Bolnicu sestara mi-
losrdnica u Vinogradskoj ulici; sestra nadpredstojnica bila je Jelka Ses -
saglia, a predstojnik doc. dr. Srećko Zanella sve do 1960 . Od 1946 . ško-
lovanje je trajalo dvije godine.
Godine 1958. školovanje je produljeno na tri godine. Do 1954/55
zadržano je pravilo da polaznice pri upis.u trebaju biti u dobi od 20 do 30
godina te da imaju završena barem četiri razreda osnovne škole. Od
1964 . školovanje traje četiri godine nakon završetka osnovne škole.
:U. POVIJEST SESTRINS1VA

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća njega bolesnika bila je usmjerena
prema bolesti. Broj obrazovanih sestara bio je mali i zdravstvenu njegu
obavljale su uglavnom nekvalificirane bolničarke i redovnice osposob-
ljene kratkotrajnim tečajevima njege bolesnika.
U Austrougarskoj, u Beču, prva je škola za medicinske sestre otvore-
na 1882. u Rudolfinerhausu zalaganjem kirurga Billrotha, u njoj se obra-
zovao i mali broj sestara iz Hrvatske.
Godine 1907. Žigo Švarc otvorio je prvi Gradski dječji ambulatorij i
piše o problemima s osobljem za njegu, priučenim opaticama te ženama
iz najnižih društvenih slojeva, jer se posao smatrao teškim a bio je slabo
plaćen. Te žene nisu imale znanja o higijeni. medicini ili socijalnom
radu. Najteže im je bilo shvatiti socijalni rad jer nisu razumjele poveza-
nost ekonomskog, socijalnog i društvenog položaja s bolestima, smrt-
nošću i učestalošću dječjih bolesti.
Teška socijalna situacija u državi nastala je nakon prvog svjetskog
rata, što je 1920-ih godina dovelo do epidemije tuberkuloze, te su orga-
nizirani antituberkulozni dispanzeri. Kadrova za dispanzersku službu
nije bilo i dr. Čepulić je 1920. g. predložio da se otvori škola za sestre
pomoćnice koje bi radile u antituberkuloznim dispanzerima. Doktor
Cepulić je bio svjestan značenja kvalificiranih sestara u dispanzerskom
Povijest sestrinstva II Hrvatskoj 37

radu, te je u listopadu 1920. predložio Zdravst venom odsjeku za Hrvat-
sku, Slavoniju i Međimurje nac rt i naučnu podlogu za djelovanje škole
sestara pomoćnica za tuberkulozu u Zagrebu. Taj prij edlog poduprli su
dr . Andrija Štampar, koji se zalagao za raz voj socijalne medicine i una-
pređenje sestrinske profesije, i dr. Josip Lochert, šef Zdravstvenog odsje -
ka u Zagrebu.
Andrija Štampar je shvaćao kako bez kvalitetno i polivalentno obra-
zovanih sestara ni je mogu ć e raz viti dispanzersku i patronažnu službu
kao polazište pretpostavke moderne zdravstvene slu žbe kakvu je po-
stupno gradio. On je smatrao da bi sestre mogle organizirati tečajeve na
kojima bi provodile zdravstveno prosvjećivanje i davale upute o prehra-
ni d jece i odraslih. Govorio je: ako je liječnik mozak. onda je sest ra srce
zdravstvene zaštit e.
Prva škola za sestre pomoćnice osnovan a je 1.01.1921. u Zagrebu, di-

rektor te škole bio je dr. Vladimir Ćepulić. a prva sestra nadstojnica bil a
je Jelka Labaš, koja je završila sestri nsku školu u Beču. To je bila jedina
škola za izobrazbu sestara u Hrva tskoj do 19 47.
Naziv sestra-pomoćnica označuje funkciju i zadatak dispanzerske
sestre, tj. sestre pomoćnice bolesnog čovjeka i njegove obitelji i po-
moćnice zdravih da očuvaju zdravlje.
Diplomirane sestre iz građanstva zapošljavala su se u antituberku-
loznim dispanzerima, školskoj poliklinici ili Dječjem ambulatoriju, seo-
skim zdravstvenim stanicama, sestr e redovnice samo u unutarnjem di-
spanzerskom radu. Radile su na suzbijan ju i sprječavanj u tuberkuloze,
zdravstvenom prosvjećivanju, a bile su i prve zdravstven e učitelj ice na-
rod a.
Jedino je Bolnica za zara zn e bolesti u Zagrebu upo šljavala diplomi-
rane sestre, u bolni cama su radile redovnice. Prve dvije diplomirane se-
stre zaposlile su se u Bolnici za zarazne bolesti u Zagrebu 19 28. godin e. i
to nakon specijalizacije iz područja organizacije bolničke službe u Beču
i Londonu. Bile su to Mihaela Terzić i Margareta Denich.
Prva generacija sestara upisana je 15 .01.1921. i primila je 10 civilnih
učenica i 30 redovnica reda Sv. Vinka Paulskog i Sv. Križa. Škola je
osnovana s ciljem da osposobi sestre poglavito za rad na suzbijanju tu-
berkuloze, no već u prvoj generaciji po javile su se kandidatkinje i za bol -
ničarke tako da je odmah uvedeno i bolničko usmjerenje.
Škol a je bila sm ještena u Zakladnoj bolnici i Dispanzeru za plućne
bolesti u Zagrebu. Uvjeti za upis bili su državljanstvo kraljevine SHS,
životna dob od 20 do 35 godina, završena viša pučka škola ili četiri raz-
reda srednje škole, neporočnost, savršeno zdravlje i vič nost materin jem
jeziku.

Nastavni plan sadržavao je teorijsku i praktičnu nastavu. Teoretska
izobrazba sadržavala je specijalnu nastavu usmjerenu na suzbijanje tu-
berkuloze i opću izobrazbu iz bolničkih stručnih predmeta. Plan je
sadržavao 12 predmeta obrađenih u 241 nastavni sat. Praktična nastava
također se sastajala od specijalnog i općeg dijela, a provodila se tijekom
cijele godine. Svaka je učenica morala ostvariti ukupnu šestomjesečnu
praksu na odjelu za kirurgiju. unutarnje i dječje bolesti, odjelu za spolne
bolesti i porodiljstvo, gdje su uglavnom svladale njegu bolesnika. Na od-
jelima su učenice bile prepuštena samoinicijativnoj njezi bolesnika i
pomoći liječnicima pri zahvatima i terapiji. jer stručnog školovanog
osoblja koje bi vodilo učenice tijekom prakse , nije bilo. Stanje u so-
ciialnomedtcinskim ustanovama bilo je nešto bolje jer su radni uvjeti
bili bolji, a i voditelji tih ustanova bili su zainteresirani za što bolju
stručnost svojih budućih suradnica. Na kraju školske godine polaznice
su pred ispitnim povjerenstvom polagale ispit iz teoretskog i praktičnog
dijela.
Po završetku godine dr. Čepulić je podnio izvješće o radu škole -
većina pristupnica je imala završenu samo osnovnu školu . Od ukupno
40 učenica 34 je završilo školu - 8 iz građanstva i 26 redovnica. Diplome
sestara pomoćnica dobilo je i 11 redovnica. a njih 15 položilo je ispit za
bolničarke .
Prve dvije godine škola nije imala poseban prostor za nastavu te se
ona održavala na nekoliko mjesta - Zakladna bolnica, ortopedska klini-
ka bolnice Sveti duh. blagovaonica redovnica... Od 1.09.1923 . škola
radi u Mlinarskoj ulici. gdje ie raspolagala s pet paviljona. Godine 1925.
sagrađen je zidani paviljon Skole sredstvima Rockefellerove fondacije.
Godine 1940. sagrađena je moderna zgrada u Mlinarskoj ulj.~i. .
Rad škole pročuo se te je nadstojnica škole Jelka Labaš podnijela re-
ferat o organizaciji škole na Međunarodnoj konferenciji Crvenog križa
1925. godine u Varšavi. a dr. Čepulić. direktor škole. govorio je o radu
škole 1922. na Međunarodnoj konferenciji za tuberkulozu u Bruxellesu
i 1926. u Washingtonu.
Prve godine (1921.) školovanje traje jednu godinu, 1922. godinu i
pol, a od 1923. produženo je na dvije godine. Od 1924. odvojena su dva
postojeća usmjerenja - sestrinski i bolničarski. Za sestre pomoćnice mo-
gle su se upisivati samo učenice iz građanstva i školovanje je trajalo dvi-
je godine. a uveden je i pripravni ispit. Pripravni ispit se polagao nakon
3 mjeseca, a kasnije nakon 4 mjeseca. Za vrijeme pripravnog ispita kan -
didatkinje su stanovale u internatu kako bi sestre nadglednice mogle
stalno pratiti njihovo ponašanje, radne navike , motiviranost. stupanj
zrelosti. odnos prema bolesnicima. Taj dojam također se vrjednovao uz
uspjeh postignut na pripravnom tečaju. Tek nakon položena priprav-
ničkog ispita polaznice su mogle nastaviti školovanje.
Povijest sestrinstva II Hrvatskoj 39

Za bolni čarski smjer upisivane su redovnice uglavnom iz reda Sv.
Vinka Paulskog i Sv. Križa, a nastava je trajala godinu dana.
Od 9. veljače 1923., rješenjem Ministarstva zdravlja Škola je dobila
službeni naziv Državna škola za sestre pomoćnice u Zagrebu. Godine
1927. osnovana je Škola narodnog zdravlja, te je 26.12.1929 . Škola za se-
stre pomoćnice pripojena Školi narodnog zdravlja.
Na osnovi zakona iz 1930. od školske godine 1930/31 škola traje tri
godine (uključen je i pripravni tečaj) i izjednačena je sa srednjim škola-
ma. Istodobno je priznata srednja škola svim medicinskim sestrama koje
su završile školu, bez obzira po kojem programu. Za upis u školu mogle
su se natjecati samo učenice s prije toga završena 4 razreda građanske
škole. Nastava je i dalje bila teorijska i praktična (prvo je izvođena u
školskim kabinetima, a potom na odjelima). Voditelji praktične nastave
pomno su birani (voditelji odjela) i dobivali su naknadu za to. Sestre na-
stavnice su uz završenu sestrinsku školu morale imati položen ispit zre-
losti srednje ili učiteljske škole, ispit iz pedagogije i šestomjesečno rad-
no iskustvo.
Od osnutka škole postojale su korepeticije - provjere znanja i ocje-
njivanje, a to su vodile medicinske sestre.
:1.4. PRVE MEDICINSKE SESTRE

Danica Zelenjak bila je prva medicinska sestra direktorica škole od
1934. godine. Školu je završila 1926., nakon čega je radila u Higijen-
skom zavodu, pa je nekoliko godina bila na usavršavanju u inozemstvu
te na poslijediplomskom studiju u Torontu. Po povratku nekoliko je go-
dina bila predavač na Školi, a potom direktorica Škole do 1941.
Mihaela Terzić diplomirala je 1928. Zaposlila se u Zarazno] bolnici,
gdje je preuzela voditeljstvo praktične nastave za učenice i na Školi je
honorarno predavala njegu bolesnika. U Zarazno; bolnici je uvela suvre-
meni pristup njezi bolesnika. Svoje bogato iskustvo prenosila je na
učenice, pisala je i prva skripta. Nakon odlaska iz Škole radila je u Savje-
tu za narodno zdravlje i Školi narodnog zdravlja. Dobila je nagradu "Flo-
rence Nightingale" 1977. g.
Godine 1926. po selima se organiziraju zdravstvene stanice. Prva je
osnovana u Mraclinu. Među sadržajima djelovanja zdravstvenih stanica
su i higijensko domaćinski tečajevi, a prvi voditelj je bila sestra Štefanija
Papailiopulos (zvana Ani). Tečajevi su organizirani za udate žene koje
su educirane o higijeni stanovanja, načinima kuhanja i pripremanja na-
mirnica za zdravu prehranu, te o njezi dojenčadi i male djece.
Lujza Wagner diplomirala je u četvrtoj generaciji sestara pomoćnica
1926. u Zagrebu, a potom je nastavila školovanje - dvogodišnji studij na
40 UVODU WRAvsrvtsu NJEGU

Sveučilištu Yale te u Torontu kao stipendistica Rockefellerove fondaci-
je. U Torontu je diplomirala 1928., a po povratku se zaposlila u dje čjem
ambulatoriju u Zagrebu. Izradila je prijedlog i plan rada Središta sestara,
sa svrhom da se objedine patronažne službe sestara. Godine 1930. osno-
vala je Središte sestara i 10 godina ga je vodila. Bila je urednica časop isa
Sestrinska riječ, koji je distribuiran i svijetom. Organizirala je edukaciju
sestara i izvan naše zemlje. Jedno vrijeme je bila potpredsjednica Saveza
društva sestara Jugoslavije. Bila je predsjednica Sekcije sestara Sav-
sko-dravske banovine sa sjedištem u Zagrebu. Sekciju je promaknula do
razine uzornosti po dosljednom programu stručnog usavršavanja , rje-
šavanja statusnih pitanja, brizi za opću kulturu i uzajamno druženje se-
stara. Ratne godine je provela u Splitu i na Braču, gdje je bila jedina
zdravstvena djelatnica i gdje je pomagala mještanima. Posljednje mjese-
ce života provela je kao djelatnica Međunarodnog Crvenog križa u Za-
grebu . Umrla je 17.02 .1945. od pjegavog tifusa .
;J.J. SESTRINS1YO NAKON 1945. GODINE

S početkom rata smijenjena je direktorica Škole Danica Zelenjak. te
neke nastavnice. Škola je iseljena iz svojih prostorija, što je dovelo do
gubitka kvalitete nastave te osipanja broja učenica. Zbog toga je na kraju
rata , 1945. g., Škola imala samo 24 učenice u prvom i drugom razredu. u
trećem nije bilo učenica. Od 1941. do 1945. u prostorijama Škole boravi-
li su njemački vojnici.
Od 1945. Škola mijenja naziv u Škola za medicinske sestre, 1945.
upisana je 51 polaznica jet je bio potreban veći broj sestara budući da re-
dovnice više nisu mogle raditi u državnim službama. pa tako ni njegova-
ti bolesne u bolnicama.
Godine 1947. otvorene su škole za medicinske sestre u Rijeci, Osije-
ku, Splitu. Šibeniku, a 1948 u Vrapču. Cilj je bio omasoviti školovanje
sestara. Uvjet za upis bila je mala matura i najmanje 17 godina života.
Školovanje je trajalo 3 godine.
Od 1949. školovanje medicinskih sestara traje 4 godine . a od 1950.
tri godine uz uvjet da polaznice imaju prethodno završena 6 razreda
gimnazije. Došlo je do promjena u nastavnom planu - uvedeni su novi
predmeti [op ćeobrazovni - povijest. zemljopis. latinski... ), a i nastavne
se baze šire na Rebro. Završni ispit polagao se pred osmeročlanom komi-
sijom u kojoj je bio i predstavnik ministarstva.
Zaslugom prof. A. Štampara škola je 1953. pripojena Medic inskom
fakultetu te je osnovana Viša škola za medicinske sestre. Polaznice škole
morale su imati završenu srednju školu s položenom maturom, biti
Povijest sestrinstva u Hrvatskoj 41

zdrave i u dobi od 18 do 25 godina. Nastava je trajala 6 semestara, odno-
sno 3 godine.
Nastavni plan Više škole za medicinske sestre sastojao se od teoret-
skog i praktičnog dijela. Teoretski dio obuhvaćao je kolegije iz područja
medicine, prirodnih i društvenih znanosti, pedagogiju, psihologiju, nje-
gu zdravog i bolesnog čovjeka u svim fazama njegova života, te engleski
i hrvatski jezik. Predavači su bili liječnici, pro fesori i medicinske sestre.
Vježbe su se održavale na klini čkim odjelima i u socijalno-zdravstvenim
ustanovama, pod nadzorom liječnika i medicinskih sestara instrukto-
rica .
Tijekom školovanja bilo je obvezno stanovanje u internatu. Polazni-
ce su polagale semestralne ispite. Na kraju prvoga semestra ispit se mo-
gao polagati dva puta, a ako nakon drugog puta studentica ne položi
ispit, ne može nastaviti studij. Ako ispit iz drugog semestra ne položi iz
drugog pokušaja mora ponovno upisati prvi semestar iduće školske go-
dine, ali u tom slučaju sama snosi troškove školovanja. U trećem i osta-
lim semestrima ispit se može polagati tri puta, a ako se ne položi ni treći
put, gubi se pravo na daljnje školovanje. Uz ispite sernestralno su se po-
lagali i kolokvij i. Na kraju školovanja polagao se završni ispit i dobivala
se diploma.
U suradnji s Višom školom Andrija Štampar je razvio širok program
trosemstralnog postdiplomskog obrazovanja za medicinske sestre u
Školi narodnog zdravlja. Postdiplomsko školovanje kvalificiralo je se-
stre za glavne sestre ustanova, odjelna sestre velikih odjela, nastavnice,
instruktore u sestrinskim školama. Završeni tečaj davao je sestri rang
završenog fakulteta. Tečaj je sadržavao teoretski i praktični dio nastave i
vježbe .
Godine 1959. u Hrvatskoj je bilo pet viših škola (Zagreb, Osijek,
Pula , Rijeka i Split).
Donošenjem Zakona o srednjim školama 1959. prestaje vrijediti Za-
kon o višim školama za tehničare zdravstvene struke. Postojeće Više
škole postaju srednje škole koje traju 4 godine. U Hrvatskoj se provodilo
obrazovanje medicinskih sestara pedijatrijskog i primaljskog smjera, te
za skrb odraslih.
Viša škola za medicinske sestre i zdravstvene tehničare u Zagrebu
osnovana je 13. rujna 1966. godine, kad je donesena i odluka o upisu re-
dovitih i izvanrednih studenata u školsku godinu 1966./67. Nastava tra-
je dvije godine, odnosno četiri semestra i odvija se na odsjecima za me-
dicinske sestre dispanzersko patronažnog i smjera bolničke njege. Na-
stava je počela u veljači 1966. godine. Voditelji studijskih smjerova bili
su za studijski smjer medicinska sestra bolničkog usmjerenja prof. dr .
Svebor Čede k, te za studijski smjer medicinska sestra dispanzersko-pa-
tronažnog usmjerenja prim. dr . Danko Bartolović. Godine 1968. na Školi

se zapošljavaju medicinske sestre nastavnice-instruktorice: Dragica Čop
vms, Zorka Mojsović, vms, te kasnije Lela Košutić, vms i Ana Šolda,
vms.
Škola je počela s ra dom u izna jml jenom prostoru Centra za zaštitu
majke i djec e u Zagrebu, Klaićeva 16, a 19 70. godine presel jena je u stan
u Gajevoj ulici koji je kupljen ušteđevinom škole. No nastava se i dalje
održavala u iznajmljenim učionicama i dvoranama drugih ustanova i
organizacija (Bolnica na Svetom duhu, Bolnica Sestara mi losrdnica, Za-
razn a bolnica, Farmaceutski fakultet, Institut za zaštitu majke djet eta).
Godine 1978. od Zavoda za ispitivanje i kontrolu lijekova Hrvatske
kupljena je zgrada u Mlinarskoj 38 koja je ad aptirana za potrebe Škole.
Studij za medicinske sestre obaju smjerova trajao je dvije god ine
(četiri semestra) i nastava se odvijala kao redovn i studij, te kao studi j uz
rad. Studij uz rad student je mogao upisati na osnovi odluke ustanove u
kojoj je radio.
Godine 1968. Katedra za oftalmologiju Medicinskog fakulteta Sve-
učilišta u Zagrebu uputila je zamolbu za otvaranje po sebnog studijskog
sm jera koji bi školovao medi cinske sestre za rad u oftalmologiji s poseb-
nim zadatcima u rehabilitaciji osoba monookularnog i binokularnog
vida. Tako školovana medicin ska sestra st ekla bi naziv ortoptiskinje.
Nastava je započela školske god ine 1968./69., a 1971./72. upisane su stu-
dentice u dva programa - ortoptički te funkcionalno ispitivanje vi da. U
ovaj studijski smjer upisano je četiri generacije studenata, te je nakon
toga studij ugaš en. Na zahtjev oftalmološke klinike na četvrtoj generaciji
su se obrazovale medicinske sestr e za rad na očnim odjelima - smjer of- .
talmološke sestre, a nastava je organizirana kao izvanredan studij.
Godine 19 79 . Sekcija zbora liječnika ginekologa i opsteti čara, te
Udruženje medicinskih sestar a primalja uputili su zahtjev za otvaranje
studija na Višoj školi za medicinske sestre - primal]e.
Zbog potrebe obrazovanja velikog bro ja .medicinskih sestara Viša
me dicinska škola proširila je svoju djelatnost i izvan Zagreba, te su
1980. god ine studenti upisani na dislocirane studije u Splitu i Osijeku.
Na zah tjev «Društva medicinskih sestara Hrvatske», odlukom Sekre-
tarijata za pros vjetu od 1979. prestaje mogućnost redovitog studija za
medicin ske sestre bolničkog i dispanzersko-patronažnog smjera te je
zadržan sam o izvanredni oblik studija. Na . taj način prestala je mo-
gućnost studiranja kao nastavak srednjoškolskog obrazovanja, a mo-
gućnost školovanja daje se samo osob ama koje na studij upućuje poslo-
davac s posebnim u govorom i odobrenjem za školovanj e. U razdoblju od
1979. do 1987. na Višu medicinsku školu upisu ju se isključivo studenti
uz rad.
Godine 1984. Viša škola za medicinske sestre i zdr avstvene tehniča
re udružila se s Med ici nsk im fakultetom u jedinstvenu znanstveno-na-
Povijest sestrinstva u Hrvatskoj 43

stavnu ustanovu. Na stu dijskim odsjecima medicinskih sestara školova-
le su se više medicinske sestro bolničkog smjera, dispanzersko-patro-
nažnog smjera, ginekološko opstetričkog smjera, oftalmološkoga smjera
te dij etetičarskoga smjera.
Posljedica praćenja i evaluacije nas tave, u skladu s potrebama zdrav-
stva, bila je uvođenje, 1986. g., jedinstvenog programa izobrazbe medi-
cinskih sestara . U novome nastavnom planu istakn uto značenje pridaje
se kolegiju i nastavi iz Zdravstve ne njege.
Uz veliko zalaganje vij eća studijskog smjera te potporom Društva
medicinskih sestara Hrvatske Škola je ponovno dobila odobrenje za
up is medicinskih sestara na redovni studij.
Ponovno organiziranje nastave kroz redovni studij prema novome
nastavnom planu pružilo je mogućnost za osnivanje Kabineta za zdrav-
stvenu njegu kao posebne znanstveno-nastavne jedinice na Višoj školi
za medicinske sestre.
Godine 199 7. Viša medicinska škola medicinskog fakulteta postaje
samostalna visokoškolska ustanova Visoka zdravstvena škola.
Od 1999. godine obrazovanje med icinskih sestara na Stud iju sestrin-
stva Visoke zdravstvene škole provodi se po trogodišnjem nastavnom
planu i programu .
LITERATURA
1. Bunijevac, H. (ur). 75 godina škole za medicinske sestre Mlinarska. Za-
greb: Škola za medicinske ses tre Mlinarska, 1996.
2. Bunijevac, H., Duga čki v., Fatovi ć -Feren či ć , S. Sto dva deset godina Škole
za primalje II Zagrebu. Zagreb : Gandalf, 1997.
3. Demarin, K. Povijest medicin e i sestrinstva . Zagreb : Školska knjiga, 1984.
4. Košutić, L. Nast an ak i razvoj Visoke zdravstvene škole u Zagrebu. 1999 .
44 UVOD U ZDRAVS1VENU NJEGU

~.
poglaIlje
PrIJam, premještanje I otpust

pacijenta
4. 1. Prij .im l'ar:ijnnLI II bo ln ic u · .45
4 .2 . I' rr:Jllj r:slilllj" pill: ii"I1I '" · .46
4. :1. O t p ust pacij en ta . · . 47
4. I. PRIJAM PACIJENTA UBOLNICU

Promjene zdravstvenog stanja koje zahtijevaju hosp italizaciju mogu
se pojaviti u svakoga čovjeka . Katkada se to dogodi iznenada pa je potre-
ban hitan prijam ili pak prijam u bolnicu uslijedi nakon duljega trajanja
bolesti, kao i zbog potrebe za dijagnostičkim postupcima. Neovisno o
tome što je razlog prijama u boln icu , on pobuđuje nelagodu te veću ili
manju razinu straha i zabrinutosti u pacij enta.
Posljedica prijama u bolnicu u pacijenta može biti pojava niza reak -
cija - separacijske anksioznosti, usamljenosti, nesigurnosti. osjećaja
narušene privatnosti, gubitka identiteta.
Neovisno o tome je li prijam planiran ili hitan. pri učinkovitu prija-
mu potrebno je učiniti sljedeće :
• potvrditi identitet pacijenta,
• procijeniti pacijentovo stanje.
• osigurati ugodnu okolinu, što manj e prijete ću ,
• upoznati ga s pacijentima u sobi , s rasporednom prostorija na od-
jelu i
• osigurati potrebna pomagala.
Budući da prijam paci jenta u bolnicu ostavlja jak dojam na pacijen-
ta, važno je da protekne što bolje kako bi se smanjila anksioznost i posti-
gli što učinkovitiji rezultati liječenja.
Po dolasku u bolnicu pacijent dolazi u prijamnu ambulantu, gdje se
upisuje u bolnicu te potom dobi va upisni list na kojemu su navedeni
njegovi identifikacijski podatci, podatci o zdravstvenom osiguranju, o
osobama kojima se mogu javiti obavijesti o promjenama stanja pacijen-
ta. Upis pacijenta u bolnicu obično provodi službenik. Nakon upisa u
bolnicu pacijent dolazi na odjel samostalno ili uz pomoć zdravstvenog
osoblja, ovisno o stanju pacijenta.
Pacijent dolazi na odjel, gdje će ga dočekati medicinska sestra , upoz-
nat će ga s osobljem, rasporedom prostorija na odjelu (pacijentova soba ,
kupaona, toalet . ambulanta, liječnička ordinacija, dnevni boravak) , so-
bom te drugim pacijentima u sobi. U sobi je potrebno pacijentu pokazati
njegovu postelju, ormarić , signalno zvono (kako bi mogao pozvati se-
stru). Pacijenta je također potrebno upoznati s dnevnim aktivnostima na
odjelu - vrijeme vizite , vrijeme obroka, planiranim pretragama. Ako po-
stoje pisani materijali - npr. knjižica s dnevnim režimom u bolnici. nju
je potrebno dati pacijentu.
Nakon što smo upoznali pacijenta i njegovu pratnju s osobljem te ra-
sporedom prostorija na odjelu potrebno je pacijentu omogućiti da se od-
jene u bolničku odjeću (ako ne može sam, pri tome će mu pomoći se-
stra) . Pritom je važno pacijentu osigurati privatnost.
Pacijentu je potrebno savjetovati da pošalje kući sve vrijednosti (na-
kit, novac), te lijekove koje je donio sa sobom u bolnicu, a ako to nije mo-
guće , treba sve popisati i pohraniti u bolnički sef. Stvari je na jbolje popi-
sati u dva primjerka. u nazočnosti pacijenta koji će supotpisati pop is (je-
dan primjerak ostaje kod pacijenta). Ako pacijent ne može pribivati po-
pisivaniu, tada treba biti nazočan još jedan član zdravstvenoga tima .
Ako je potrebno, i pacijentovu odjeću treba pohraniti u bolničku gar-
derobu.
Pri prijamu pacijenta u bolnicu sestra započinje s prikupljanjem po-
dataka o pacijentu za formiranje sestrinske anamneze te izradu planova
zdravstvene njege. Potrebno je izmjeriti vitalne znakove (tjelesnu tem-
peraturu, bilo, procijeniti disanje te izmjeriti krvni tlak), provesti fizi-
kalni pregled paci jenta (navesti ako su prisutna oštećenja kože - modri-
ce. dekubitus.. .), saznati pacijentovu dijetu, alergije.
Medicinska sestra treba provjeriti dokumentaciju koju je pacijent
donio sa sobom iz prijamne ambulante kako bi vidjela je li pacijentu već
propisana terapija ili dijagnostički postupak.
4.2. PREMJEŠTANJE PACIJENTA

Često se pacijenti premještaju s jednog odjela na drugi ili iz ustanove
u ustanovu. Medicinska sestra treba prov jeriti jesu li pacijent i članovi

obitelji upoznati s premještajem i s razlozim a prem ještan ja, te postupak
dogovoriti s osobljem ustanove ili odjela na koji se pacijent premješta.
Osoblje je potrebno obavijestiti o pacijentovu stanju, lijekovima i po-
stup cima zbrinjavanja pacijent a. Sestrinsku i pacijentovu medicinsku
dokumentaciju potrebno je provjeriti i ponijeti s pa cijentom.
Po dolasku na no vi odjel ili u drugu ustanovu potrebno je pacij enta
upoznati s osobljem na odjelu i pomoći mu pri smještaju u sobu. Sve pa-
cijento ve stvar i potrebno je ponijeti s njime - osobne stvari, lijekove.
Potrebno je dokumentirati okolnosti prem ještanja pa cijenta, te paci -
jentovo stanje pri premještanju.
1..'. OTPUST PACIJENTA

Otpust nastupa pri odlasku pacijent a iz bolnice. Planiranje otpusta
pa cijent a počinje ubrzo nakon pacijentova prijama u bolnicu.
Cilj planiranja otpusta je pravodobna edukacija pacijenta i članova u že
pacijentove obitelji o boles ti , lijekovima koje treba uzimati, dijeti , utje-
caju bolesti na način života , upoznati obitelj s potrebnim pro mjenama u
ponašan ju pa cijen ta, te možebitnim promjenama koje su potrebne u
okolini - kućnoj te u radnoj okolini.
Plan iranj e otpusta uključuje i dogovor o načinu pacijentova odlaska
iz ustano ve te obavještavanje zdravst veno g osoblja (obiteljskog lij ečnika
i patronažne sestre) o pacijentovu dolasku kući ili njegovu dolasku u
drugu ustanovu (dom umirovljenika i sl .],
Pri otp ustu pacijent dob iva otpu snicu, otpusno pismo u kojem je na -
veden o koje lijekove pacijent treba uz ima ti, preporuke kojih se treba
pridrž avati , te kontrolni pregledi ili potreba o ponovnoj hospitalizaciji
zbog na stavka liječenja . Pacijent također dob iva i sestrinsko otpusno pi-
smo koje sadrži preporuke za nastavak sestrinske skrbi - potrebnoj nje-
zi, dijeti. Pri otpustu pacijent treba dob iti i usmene upute, potrebno ga je
opskrbiti pomagalima ili lijekovima za prvih nekoliko dana do njegova
javljanja obiteljskom lij ečniku.
Medicinska sestra treba pro vjeriti je li pacijent spreman za otpust,
dogovori ti tko će ga odvesti kući , utvrd iti postoji li potreba osiguranja
prij evoza do kuće te provjeriti tko će dočekati pacijenta kod kuće ako je
potrebno.
Ako je pa cijent pohranio stvari u bolni čkoj garderobi ili sefu, potreb-
no ih je podići i dostaviti pacijentu prije njegova odlaska. Ako je potreb-
no , valja otpratiti pacij enta do automobila ili vozila sanitetskog prijevo-
za kojim će se odvesti kući.
Pacijent može napustiti bolnicu i lij ečenje na vlastiti zahtjev, pri tom
je važno da pacijent potpiše poseban formul ar u kojemu navodi da
Prijam pacijent a II bolnicu 47

napušta bolnicu na vlastiti zahtjev . te da sam snosi odgovornost za po-
.sljedice koje mogu nastati.
LITERATURA
1. Rosdhall, C.B. Textbook of basic nursing. Philadelphia, J.B. Lipp incott
Company, 1995.
2. Wieck, L., King, E.M., Dyer. M. Illustrated manual of nursing techniques.
Philadelphia: W.B. Saun ders Company, 1986.
3. Lewis, A.W., Timby, B.K. Fundame nt al skills and conce pts in patient care.
Boston: Houghton Mifflin Company, 1988.

5. poglavlje
Osnovne ljudske potrebe

Ci. 1. Pomor; par .ijnnt u pri disanju . . . . . . . . . . 51
'i.2. PIJlI10(; pacijentu pri uzimanju hrane i tekućine. . 5Z
5 .:1. Pomor: pacijentu pri eliminaciji . . . . . . 52
5.4. Pomo ć pacijentu pri kretanju . . . . . . . . . . . . 5:1
5.5. 1'01110(; pacijentu pri odmoru i spavanju . . . . . . 53
5.11 . Pomor: pacijentu pri orlijevaniu , . . . . . . . . . 54
5.7. Pomoć pacijentu pri održavanju normalne tjelesne temperature . 54
5.8 . Pomor; pacijent u pri održavanju osobne higijene . . . . . . . . . 54
5.n. Pomoc pac.ijeutu pri izbjegavanju opasnosti - očuvanju sigurnosti . 55
'i.n.l. Prevencija nezgodn . . . . . . . . . . . . . . . 56
5.10 . Pomoć pacijentu pri komunikaciji s drugima . . . 57
5.11. Pomor: pacijentu u prakticira nju vlastite religije . . Cili
'i .IZ. Pomoć pacijentu pri radu . .. .58
5 .1:1. Pomoć pm .ijnntu pri rckrnativnim aktivnostima. .59
5. 14. Pomo ć pnr.ijnnlu pri ućeniu . . . . . . . . . . . . . 59
Zdravstvena njega temelji se na definiciji zdravstvene njege. Unas

se najčešće spominje definicija zdravstvene njege Virginije Henderson:
Jedinstvena je uloga medicinske sestre pomagati pojedincu , bole-
sname ili zdra vome, u obavljanju onih aktivno sti koje pridonose
zdravlju, oporavku {ilimirnoj smrti) , a koje bi pojedinac obavljao sa-
mostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. To treba
činiti tako, da m u se pomogne postati neovisnim što je moguće prije.
Upravo ova definici ja zdravstvene njege određuje područje rada me-

dicinske sestre - p odručje u kojemu je ona stručnjak i samos talna. Iako
je medicinska sestra samostalna djelatnica u području zdravstvene nje-
ge, ona je članica zdravstvenog tima koji zbrinj ava pacijenta i mora dje-
lovati kao članica tima - usklađeno, sa zaje dničkim ciljem što bržeg po-
stizanja samostalnosti pacijenta, oporavka ili mirne smrti.
Pojedinac za kojega se medicinska sestra brine bolesna je ili zdrava
osoba. Zadaća je medicinske sestre prosuditi pacijentove potrebe pri za-
"9
dovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, te pružanje vrste (fizička, edu-
kacija, emocionalna potpora) i količine pomoći koja je potrebna pacijen-
tu . Svaka osoba ima fiziološke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe.
No važnost pojedine potrebe razlikuje se tijekom života, kao i u zdravlju
i bolesti. Katkad je najvažnija jedna potreba, dok je idućeg dana ili pak
za nekoliko trenutaka to neka druga potreba.
Virginia Henderson temelji zdravstvenu njegu na osnovnim ljud -
skim potrebama. Svi ljudi imaju osnovne ljudske potrebe, no bitno je
shvatiti da se oni razliku ju upravo po načinu na koji te potrebe zadovol-
javaju. To zdravstvenu njegu i ulogu medicinske sestre čini vrlo zahtjev-
nom i raznolikom. Medicinska sestra stoga treba dobro prikupiti podat-
ke od pacijenta, sačiniti cjelovitu sestrinsku anamnezu, stvoriti speci-
fičan odnos s pacijentom koji će joj omogućiti da što učinkovitije sudje-
luje pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba .
Promatramo li osnovnu zdravs tvenu njegu s aspekta zadovoljavanja
osnovnih ljudskih potreba, ona postaje univerzalna. Jednaka je stoga što
svi ljudi imaju osnovne potrebe, a istodobno je beskonačno raznolika jer
svatko tumači i zadovoljava svoje potrebe na jedinstven način. Osnovna
zdravstvena njega sastavljena je od istih dijelova, no oni moraju biti pri-
lagođeni i zadovoljeni na različite načine sukladno pacijentovim zahtje-
vima.
Govoreći o osnovnim ljudskim potrebama. V. Henderson govori o po-
moći pacijentu:
- pri disanju
- pri konzumiranju hrane i tekućine
- pri eliminaciji
- pri održavanju poželjnog položaja tijela
- pri odmoru i spava nju
- u izboru odgovarajuće odjeće, odijevanju i svlačenju
- pri održavanju normalne tjelesne temperature
- pri održavanju osobne higijene i dotjerivanju
- pri izbjegavanju opasnosti
- u komunikaciji
- u prakticiranju vlastite religije
- u radu ili produktivnim aktivnostima
- pri rekreat ivnim aktivnostima
- pri učenju
Pri zbrinjavanju pacijenta potrebno je uzeti u obzir pacijentovu dob,
kulturno okruženje. tjelesno i psihičko stanje , kognitivne sposobnosti,
prisutnost patoloških poremećaja .. . Za svaki problem vezan uz zado-

---------------.
Tablica 1. Osnovna načela zdravstvene njege (prema V. Henderson)
Patološka stanja koja mod ificiraju I Stalno prisutna stanja koja utječu na
potrebe Ipot rebe
po remećaj u pro metu tekućinei -odrasl
Dob - novorođenčad, dojenčad, djeca,
elekt rolita. uključuj ući
povraćanje i proljev
gladovanje. teško
Itemperament-
i. stari
emocionalno stanje ili
akutna potreba za kisikom raspoloženje (normalno, euforija,
šok. uključujući «kolaps- i krvarenje hiperaktivnost. strah. uzbuđenost,
tjeskoba. dep resija i hipoaktivnost)
poremećaj svijest i - koma. delirij
društveni i kulturni status: član ob itelji,
izloženost hladnoći ili vrućini koja prijatelji, ugled, osam ljenost.
uzrokuje poremećaj tjelesne neprilagođeno st. bez sredstava za život
temperature
tjelesne i kognitivne sposobnosti:
akutna febrilna stanja svih uzroka
- uhranjenost
lo kalne ozljede. rane i infekcije. - intelektua lno stanje
zarazna stanja - normalna ili oslabljena funkcija osjetila
- motorika
stanje prije operacija
stanje poslije operacija
nepokret nost zbog bo lesti i propisanoga
tretmana
trajna i nepodnošljiva bol
voljavanje osnovnih ljudskih potreba potrebno je izraditi plan zdrav-

stvene njege.
Na planiranje zdravstvene njege utječu brojna patološka stanja, ali i
stan ja i obilježja koja su u pacijenta stalno prisutna.
l ,I, POMOĆ PACIJENTU PRI DISANJU
Uloga medicinske sestre pri zadovoljavanju potrebe za disanjem od-

nosi se na savjesno promatranje i točnu procjenu disanja, smještanje pa-
cijenta u prikladan položaj i pritom uporabu potrebna pomagala (na-
slonjači , jastuci) . Potrebno je prikazati pacijentu i educirati ga o pravil-
nim s tojećim, sjedećim i ležećim po lo žajima.koji omogućavaju najbolje
širenje prsnog koša i slobodnu uporabu mišića za disanj e.
Potrebno je osigurati optimalne mikroklimatske uvjete koji će paci-
jentu olakšati disanje.
Medicinska sestra mora prepoznati znakove smanjene prohodnosti
dišnih putova i, prema potreb i, primijeniti air way , aspirirati sekret ili
smjestiti pacijenta u drenažni položaj, te primijeniti kisik. Ako je po-
trebno, sestra će započeti s umjetnim disanjem , ona treba znati rukovati
Osnovne ljudske potrebe 51

s respiratorom, te objasniti pacijentu i njegovoj obitelji kako respirator
radi.
Nužno je i podučiti pacijentovu obitelj o pravilnim položajima,
vježbama disanja, primjeni kisika.
5.2 , POMOĆ PACIJENTU PRI UZIMANJU HRANE ITEKUĆINE

Pri zadovoljenju potrebe za unosom hrane i tekućine prvo je potreb-
no prosuditi pacijentov tek, kalorijski unos hrane, količinu i vrstu une-
sene tekućine. Medicinska sestra će savjetovati pacijenta o standardima
tjelesne težine i visine, prehrambenim potrebama. odabiru i pripremi
hrane. Pritom je važno u obzir uzeti i kulturno okruženje i socijalni sta-
tus pacijenta i obitelji.
Ovisno o stanju pacijenta, njegovoj dijagnozi meicinska sestra će, u
dogovoru s liječnikom i dijetetičarom , odrediti primjerenu dijetu za pa-
cijenta te nadzirati pridržavanje pravila dijete tijekom hospitalizacije.
Lijepo i ukusno servirana hrana, ugodni okolinski uvjeti pridonijet
će boljem prihvaćanju hrane.
Ako se pacijent ne može samostalno hraniti i piti, medicinska sestra
će mu pri tome pomoći. Ako se pacijent hrani preko nazogastrične son-
de. medicinska sestra će uvesti i održavati nazogastričnu sondu i tako
hraniti pacijenta. Ako je propisana parenetraina prehrana, medicinska
sestra će ju primijeniti kako je propisano, pratit će pacijentovo stanje te
na vrijeme uočavati moguće komplikacije i poduzeti prikladne inter-
vencije.
Ako pacijent ne može sam pripremati hranu, potrebno mu je pri ot-
pustu kući osigurati dostavu hrane u kuću .
5.3 , POMOĆ PACIJENTU PRI ELIMINACIJI

Medicinska sestra mora znati u pacijenta procijeniti putove elimina-
cije otpadnih tvari iz organizma kao i izgled i svojstva izlučina te ih
usporediti u odnosu na parametre urednoga.
Pritom je potrebno obratiti pažnju na socijalne tabue vezane uz eli-
minaciju otpadnih tvari zbog anatomske povezanosti spolnih i organa
mokraćnog sustava, stoga je nužno pri tom postupku osigurati privat-
nost i udobnost. Kako bi se pacijentu olakšalo obavljanje nužde, potreb-
no je osigurati fiziološki položaj i primjenjivati razna pomagala poput
sani kolica i noćnih posuda. Po obavljanju nužde potrebno je pacijentu
pomoći pri higijeni perinealne regije, smjestiti ga u udoban položaj. uk-
loniti noćnu posudu i provjetriti prostoriju.

Ako je u pacijenta prisutna inkontinencija stolice ili mokrenja, po-
trebno je provesti intervencije usmjerene k uspo stavi ponovne kontrole
nad eliminacijom.
Eliminacija je povezana i s pacijentovim psihičkim stan jem, stres
može povećati učestalost mokrenja, može se pojaviti proljev, a u stanji -
ma kroničnog stresa i opstipacija.
Medicinska sestra treba poznavati i načine uzimanja uzoraka izluči
na za laboratorijskodijagnostičke postupke.
'1.4. POMOĆ PACIJENTU PRI KRETANJU

Kretan jem se održava normalna funkcija sustava za kretanje i osigu-
rava pozitivan utjecaj na brojne tjelesne funkci je. Pokretnost obuhvaća
kretanje u prostoru, stajanje, promjenu položaja, premještanje, sjedenje.
Smanjena pokretnost u rasponu od blagog ograničenja do potpune ne-
pokretnosti stanje je koje pra ti brojne bolesti, stanja, medicinske po-
stupke.
Nepravilan položaj može uzrokovati pritisak na vitalne organe, što
utj eče na stanje pacijenta, isto tako i dugotra jan boravak u istome
položaju pridonosi pojavi brojnih komplika cija dugotrajnog ležanja, po-
put dekubitusa , kontraktura , respiratornih komplikacija. Stoga je i ulo-
ga medicinske sestre usmjerena prema osiguran ju pravilnog položaja
pri hodanju, stajanju, sjedenju i spavanju, te sprječavanju komplikacija
dugotrajnog ležanja. Nužno je spomenuti i važnost zaštite medicinske
sestre pri promjeni položaja pacijenta koji je sman jeno pokretan .
U skrb za pacijenta važno je uključiti fizioterapeuta i zajedno s njim
izraditi plan rehabilitacije.
3.5 . POMOĆ PACIJENTU PRI ODMORU ISPAVANJU
Odmor i spavanje ovise o mišićnoj relaksaciji, bol i nezadovoljstvo,

stres, napetost utječu na spavanje i odmor. Osjećaj da je dan prošao dobro
povećava izglede za prirodan san. Usnivanju će pridonijeti i uklanjanje
neugodnih podražaja poput buke, svjetla, neugodnih mirisa, gladi i žeđi.
Prije spavan ja treba izbjegavati sva iznenađenja, ugodna i neugodna.
Prije pristupanja primjeni lijekova za spavanje potrebno je pomoći
pacijentu da se opust i. Masaža, ugodni ritmični i ljuljajući pokreti djelu-
ju uspavljujuće, glazba, čitanje mogu pridonijeti uspavljivanju ,
Primjena uobičajenih rituala poput umivanja, pranje ruku i zubi ,
češljanja, posp remanja postelje mogu pridonijeti pripremi pacijenta za
spavanje .
Osnovne ljuds ke potrebe 53

s.u. POMOĆ PACIJENTU PRI ODIJEVANJU
Odijevanju prikladne odjeće tijekom hospitalizacije nerijetko se pri-
daje vrlo malo značenje. Većina pacijenata, iako su pokretni, tijekom ci-
jele su hospitalizacije u pidžamama, odnosno u «noćnoj odjeći». Odjeća
treba biti u skladu sa pacijentovim izborom, navikama i običajima, treba
zagovarati upotrebu "dnevne i noćne odjeće" ako to stanje pacijenta
dopušta. Razdoblje bez odjeće potrebno je svesti na najmanju moguću
mjeru. .
Medicinska sestra će pomoći pacijentu pri odabiru prikladne odjeće
te odijevanju. Za odijevanje je potrebno osigurati dovoljno vremena kao
i prikladna pomagala koja će pridonijeti povećanju pacijentove samo-
stalnosti.
:1 .7, POMOĆ PACIJENTU PRI ODRžAVANJU NORMALNE

TJELESNE TEMPERATURE
Zdrava osoba može napustiti neugodno hladnu ili toplu prostoriju,
bolesne osobe to ne mogu uvijek; stoga je važno održavanje povoljnih
okolinskih mikroklimatskih uvjeta u bolesničkoj sobi kao i odabir odgo-
varajuće odjeće.
Ako je došlo do porasta ili sniženja tjelesne temperature, medicinska
sestra će poduzeti potrebne intervencije kako bi se tjelesna temperatura
vratila u okvire normalnih vrijednosti. Ovisno o stanju, bit će potrebno
primijeniti kupke ili obloge za povišenje ili sniženje tjelesne temperatu-
re . savjetovati pacijentu da smanji ili poveća tjelesnu aktivnost. prilago-
di prehranu, odjeću i pokrivače. .
Uloga medicinske sestre pri održavanju normalne tjelesne tempera-
ture odnosi se i na zaštitu pacijenta (kože i očiju) od sunca te na zaštitu
pacijentovih udova od hladnoće.
5.8 . POMOĆ PACIJENTU PRI ODRžAVANJU OSOBNE HIGIJENE

Održavanje osobne higijene iznimno je važno i stvara brojne pozitiv-
ne učinke i fiziološke (održavanje zdravlja, poboljšavanje cirkulacije.. .) i
psihološke (relaksaciia, osjećaj ugode. poboljšanje self-imagea). Pri tom
nije važan način održavanja osobne higijene (kupanje, tuširanje) , koliko
je važno da se održava redovito, pravilno, onako kako odgovara pacijentu.
Važno je kupati se dovoljno često da se osigura čist i uredan izgled,
uklone neugodni mirisi, da se koža zaštiti od maceracija i iritacija. Kosu
treba po češljati najmanje jedanput na dan, prati dovoljno često da se uk-
lone neugodni mir isi, te da i kosa i vlasište budu čisti i uredni. Higijenu

usne šupljine potrebno je održavati pranjem četkicom za zube najmanje
jedanput na dan . Ako se pacijent ne može sam brijati , valja mu pomoći.
Potrebno je prosuditi stupanj pacijentove samostalnosti i pružili mu
pomoć u skladu s njegovim potrebama . odnosno mogućnostima. Potreb-
no je poticati te neprestano povećavati stupanj pacijentove samostalnosti.
Kupanje u postelji je specifično. Tada sestra svu pažnju usmjerava na
pacijenta - te se pruža mogućnost promatranja, slušanja, savjetovanja.
stvaranja specifičnog odnosa sestra - pacijent. pružanja potpore pacijentu.
Potrebno je pacijentu osigurati dostupna sredstva. opremu i pomoć
pri održavanju higijene kože, kose. noktiju , nosa, usta i zuba, te osigura-
ti pomagala u kupaonici (kadi i tu šu],
s.n. POMOĆ PACIJENTU PRI IZBJEGAVANJU OPASNOSTI-

OČUVANJU SIGURNOSTI
Svi ljudi imaju potrebu da se osjećaju sigurnima. Većina njih može
zaštititi sebe samom promjenom okoline za koju misli da je ugrožava-
juća ili slično. No, bolest nas često čini ovisnima o drugima, uz to
smještaj u zdravstvenu ustanovu može dodatno povećati osjećaj nesi-
gurnosti. Stoga je iznimno važno stvoriti pacijentu sigurnu okolinu i
pomoći mu da stekne osjećaj sigurnosti.
Udobnost pacijenta nužna je kako bi se on osjećao sigurnim. Potreb-
no je da soba bude udobno namještena, svjetla, optimalne temperature i
vlažnosti. Krevet, madraci , jastuci trebali bi biti udobni.
Važno je provjeriti pacijentov identitet prije dijagnostičkih postupa-
ka, primjene lijekova, uzimanja uzoraka za dijagnostičke analize (paci-
jent može reagirati i na tuđe ime, najbolje je upitati ga kako se zove).
Iznimno je važna zaštita pacijenta od mehaničkih ozljeda (padova),
fizikalnih ozljeda (opeklina, otrovanja i sl.), no ozljede se nikad ne mogu
u potpunosti spriječiti.
Potrebno je spriječiti nezgode koliko je moguće. Postavljanje zvona
nadohvat ruke bolesnika u sobi, ali i u nužniku i kupaonici da može po-
zvati sestru, vrlo je važno . Česta je uporaba i zaštitnih ograda i vezica.
Vezice treba prim jenjivati samo kad je nužno i pri tome primijeniti teh-
niku koja će bolesnika najmanje ugroziti , omogućiti mu promjenu po-
ložaja. Vezice treba primjenjivati što kraće .
s.n.i. Prevencija nezuoda

Prevencija pada
Padovi obuhvaćaju 3/4 nezgoda u bolnicama, veći rizik je prisutan u ne-
uroloških pacijenata (tumor mozga), dezorijentiranih, pacijenata koji su

smanjeno pokretni, kardioloških pacijenata (vrtoglavice pri ustajanju),
pacijenata sa senzornim oštećenjima (vid), anemičnih , slabih i iscrplje-
ni h pacijenata.
• ako je pacijentu krevet previsoko postavljen , treba mu pomoći ili
pokraj kreveta staviti stubu kako bi lakše sišao,
• primjena zaštitnih stranica na krevetima ,
• u kupaonicama postaviti držače, u kade staviti gumene tepihe koji
se ne skližu da se spriječi pad,
• osigurati pacijentu kolica ako je teže pokretan, savjetovati upotre-
bu dizala , umjesto stuba ,
• savjetovati pacijentu da ne nosi prevelike papuče, te one u kojima
mu se skliže,
• izbjegavati odlaganje predmeta na pod u sobama i hodnicima koji
bi pacijentu mogli smeta ti,
• odmah obrisati prolivenu tekućinu s podova ,
• izbjegavati stavljanje neprikladnih otirača ili krpa pred sobama ili
kupaonicama.
Prevencija ozljeda električnom strujom
• upo trebljavati električne predmete samo kako je prop isano ,

• redovito održavati sve električne uređaje i instalacije na odjelu,
• ne upotrebljavati uređaje ako su neispravni.
Prevencija otrovanja
• sve otrovne supstancije obvezno ispravno označiti ,
• odmah nakon upotrebe pospremiti preostali dio sup stancije , pra-
vilno postupiti s uporabljenim priborom,
• sve otrovne supstancije čuvati na sigurnom i nedostupnom mje-
stu.
Prevencija opeklina i ozeblina

• sve vruć e napitke staviti u najprikladniji položaj nadohvat paci-
jentovih ruku, kako bi ih mogao dohvatiti a da se ne proliju,
• prije hranjenja i davanja tekućine provjeriti temperaturu hrane i
tekućine,
• prije kupanja provjeriti temperaturu vode , nikad ne valja dodavati
vruću ili hladnu vodu izravno u vodu za kupanj e. nego prvo prov-
jeriti temperaturu vode,
• ne stavljati vruće ili hladne obloge izravno na paci jentovu kožu.

Prevencija utapljanja i gušenja
• pri hranjenju davati pacijentu male zalogaje i ostaviti mu dovoljno
vremena između dvaju zalogaja, pažljivo mu davati tekućinu . pa-
cijenta postaviti u povišen položaj,
• ako pacijent ima protezu, posta viti ju prije hranjenja; ako pacijent
ima nepotpuno zubalo, primijeniti kašastu ili tekuću hranu,
• ne ostavljati paci jenta samoga pri hranjenju,
• ne ostavljati pacijenta samoga pri kupanju u kadi ako postoji rizik
utapljanja,
• biti pažlji v pri kupanju djeteta .
Ako se dogodi nezgoda, potrebno je prosuditi pacijentovo stanje, za-
tražiti pomoć drugog osoblja , te odmah obavijestiti ovlaštenu osobu
(glavnu sestru, liječnika) . Bolesnika ne valja micati dok nismo posve si-
gurni da mu to neće pogoršati stanje. potrebno ga je smjestiti udobno,
objasniti mu što se dogodilo, umiriti ga. Bolesnik može biti prestrašen ili
ljut , može biti žalostan, što nam stvara dodatne brige. Nije potrebno um-
jesto bolesnika objašnjavati stanje i što se dogodilo kako bi opravdali
sebe. Nužno je sve zabilježiti u sestrinsku dokumentaciju.
Veliku pozornost potrebno je posvetiti zaštiti posebnih skupina
bolesnika - deliri čnih , psihoti čnih, sulcidalnih, homicidalnih bolesni-
ka. Jedna od zadaća medicinske sestre je i pridonošenje sprječavanju
nesreća gdje god ona radila (zdravstvena ustanova, škola . industrija ...).
Govoreći o sigurnosti pacijenta i stvaranju sigurne okoline, ne smije-
mo zaboravili sprečavanje širenja infekcija primjenom metoda dezin-
fekcije, sterilizacije', pranjem ruke, primjenom zaštitne odjeće. pribora
za jednokratnu upotrebu. Medicinska sestra mora poznavati sve ove
metode. primjenjivati ih. a također i educirati pacijenta kako da on sam
spriječi pojavu i širenje infekcija (pranje ruku ...).
i . 10. POMOĆ PACIJENTU PRI KOMUNIKACIJI S DRUGIMA

Svi teže pronalaženju odgovarajućegnačina izražavanja misli , emo-
cija i želja. Pacijent sam često ne može najbolje komunicirati, stoga je i
sestra često njegova zagovornica i glasnogovornica pred drugim čla
novima tima. Sestra neprestano boravi uz pacijenta i često je ona bitna u
uspostavi komunikacije pacijent -liječnik.
Prikupljajući podatke od pacijenta, ona utvrđuje njegove potrebe i
pridonosi njihovu rješavanju. Stoga je iznimno važno stvaranje odnosa
povjerenja između sestre i pacijenta kako bi mu ona pomogla da zado-
volji i fiziološke i psihološke potrebe.

Uloga je sestre i pomoć pacijentu da shvati sebe, da promijeni uvjete
koji su pridonijeli pojavi bolesti te da prihvati ono što ne može promije-
niti. Kako bi pridonijela zadovoljavanju potrebe za komunikacijom,
medicinska sestra može potaknuti i organizirati posjete pacijentu (dola-
zak članova obitelji, prijatelja, svećenika) .
5 .11. POMOĆ PACIJENTU UPRAKTICIRANJU VLA8nTE RELIGIJE
Vjerske i duhovne potrebe nisu isto, duhovne potrebe postoje neovi-

sno o pripadnosti religiji i njezinom prakticiranju. Većina ljudi duhov-
nost doživljava kao širi pojam čiji je jedan aspekt religioznost. I duhov-
nost i religioznost nam postavljaju okvire unutar kojih se suočavamo s
brojnim događajima u našem životu.
Duhovne potrebe uključuju i potrebe za smislom i ciljem, ljubavlju i
povezanošću , te potrebu za opraštanjem (Bushy, Shank 2003). Teško
oboljeli i umirući bolesnici često preispituju smisao života, prestaje
oslanjanje na svjetovna postignuća i pažnja se usmjerava na nepoznatu
budućnost. Bolesnici koji su pronašli povezanost s Bogom,razmišljaju o
budućnosti s nadom i osjećajem spokojstva.
Intervencije medicinske sestre obuhvaćaju jednako pomaganje i
vjernicima i nevjernicima, pripadnicima raznih religija, grešnicima i
pravednicima. Potrebno je poštivati bolesnikove duhovne potrebe i
udovoljiti njegovim religioznim željama - čitanje religioznih tekstova,
molitva, poticanje bolesnika da piše o svome životu ,
Katkad je bolesnika potrebno odvesti do mjesta održavanja religioz-
nog obreda, pozvati vjerskog službenika da bolesnika posjeti, osigurati
privatnost i omogućiti bolesniku da primi sakramente. Potrebno je. ako
je moguće , poštovati religijske propise pri odabiru hrane, odijevanju,
poštovati dane posta i sl. Poznavanje osnovnih načela religije pridonosi
razumijevanju religijskih potreba u bolesnika.
5.12. POMOĆ PACIJENTU PRI RADU

Očekuje se da odrastao čovjek radi i privređuje, stoga se bolest često
doživljava manje strašnom ako osoba može nastaviti raditi bilo posao
kojim se prije bavila. ili pak neki drugi posao .
Potrebno je osigurati bavljenje aktivnostima u skladu s intelektual-
nim i fizičkim sposobnostima pojedinca iako je vezan uz postelju, uz
rekreativne aktivnosti u dnevni plan aktivnosti potrebno je uključiti i
bavljenje svrsishodnim radom.

Bavljenje svrsishodnim aktivnostima pacijentu daje osjećaj vrijed-
nosti i korisnosti. Cilj rehabilitacije je ponovno osposobljavanje pacijen-
ta za produktivan život i osamostaljivanje.
U rad s pacijentom potrebno je uključiti i fizioterapeuta, radnoga te-
rapeuta te rehabilitatora.
;' . l3 . POMOĆ PACIJENTU PRI REKREAnVNIM AKTIVNOsnMA

Pri planiranju zdravstvene njege za pacijenta potrebno je predvidjeti
i vrijeme za rekreativne aktivnosti u skladu s njegovim interesom. Izbor
aktivnosti ovisi o dobi, spolu, inteligenciji, iskustvu, navikama, mo-
gućnostima. Važno je poticati bavljenje aktivnostima i hobijima kojima
se pacijent bavio i prije bolesti, poput čitanja, vezenja, društvenih igara,
šetnji, gledanja televiz ije. Pri izboru aktivnosti važni su kreativnost i
maštovitost.
U planiranje rekreativnih aktivnosti te provođenje planiranog važno
je uključiti radnog terapeuta, volontera i rehabi1itatora.
5.14. POMOĆ PACIJENTU PRI UCENJU

Edukacija je vrlo važna za prevenciju, liječenje i sprječavanje kom-
plikacija bolesti. Pacijent treba sudjelovati u izradi programa edukacije,
prihvatiti program i potom primijeniti naučeno. Pri edukaciji do izra-
žaja dolazi umješnost medicinske sestre koja te nastojati učenje učiniti
zabavnim, spontanim i kreativnim. Pri provedbi programa edukacije
važno je služiti se ne samo usmenim nego i pisanim objašnjenjima i
uputama te osigurati primjerak edukativnog materijala za svakog paci-
jenta . Nakon završetka edukacije potrebno je razgovorom provjeriti
uspješnost edukacije, ali i omogućiti pacijentu da prikaže naučeno.
***
Na potrebe i odabir intervencija utječu dob, spol, osobine ličnosti,
društveni i kulturni status, tjelesne i intelektualne sposobnosti, pato-
loška stanja (šok, dehidracija i sl.). Plan zdravstvene njege pridonosi
ujednačenosti i prilagođenosti njege pacijentovim potrebama, po potre-
bi se plan mijenja u skladu s promjenama pacijentova stanja i potreba.
Kadšto se plan mijenja toliko brzo (hitna stanja) da se promjene ne sti-
gnu odmah unositi, niti se stigne izrađivati plan.
Osnovn e ljudske potrebe 59

LITERATURA
1. Henderson, V. Osnovna načela zdravstvene njege. Zagreb: HUSE i HUMS,
1994.
2. Lewis, L.W., Timby, B.K. (1988). Fundamental skills and concepts in pa-
tient care. Philadelphia: J.B. Lippincott Company.
3. Davidhizar, R" Bechtel, GA, Cosey EJ. The sp iritual need s of hospitalized
patients. AJN 2000: 100 (7); 24C-24D.
4. Bushy, A., Shank, S.L. Endo oflife issues and pain management: essential
concepts. Http ://www.nurse.com/online courses/9019.htm12003 .

6. poglavlje
Opći POSlupcl sprječavanja infekcija

(l. 1. Ik/.inld.,ijd . 62
s.t.r. I )nzinfi<:ij"ns i .63
ll.~. Sturi lizacija .. .67
6.2.1. Stt,rilizo.lcijski postupci. , 68
G.2.2. !{az\Tsla\alJj" IlJall'rijiila Zd skrilizaciju . · 70
G.L,3. P"kiralJj" rnalurijalu Zd sh-rilizur.iju · 71
ll.L.4. l'reporuke vez-uu- uz .s te r iliziH: iju · 71
(i .3. Kontrola sll'rilizacijl' . . . . . .72
6.3.1. I'ogrjeske pri steril iz.u.i]! · 73
(i.:3.2. Kontrul.: sturiluosti .. . · 73
(i.:\.:1. Dokumeullran!« ,!l 'riliz,l('i j,kog prou:sa. , 74
lJ.4. Organizacija raila j"i1inie,' za u:ulralnu sterilizaciju. · 74
(i. 5. Upur.ih.: zdslil'lll' o(lj"", . · 7-l
(Ui. Pruni« ruku . · 76
(Li . Sl11j"sl.lI pac ij"ula u izolu..iiu . .77
Od davnina se primjenj uju razni postupci sprječavanja širenja infek-

cija. ti postupci su se tijekom vremena mijenjali i unapređivali . Mijenja-
li su se sterilizacijski i dezinfekcijski postupci, isticala se obveza pranje
ruku, pacijenti sa zaraznim bolestima odvajali su se od ostalih. Preven-
cija širenja infekcija oduvijek je bilo važno područje rada medicinske se-
stre, pa tako i danas , kada se suočavamo s brojnim intrahospitalni m in-
fekcijama i razn im visokorezistentnim mikroorganizmima.
Op ći postupci sprječavanja nastanka infekcija obuhvaćaju postupke
dezinfekcije i sterilizacije , primjenu zaštitne odjeće, pranje ruku i pro-
tektivnu izolaciju.
Osnovni pojmovi
kemijsko dezinfekcijsko sredstvo koje se primjenjuje na
At'ITISEPTIK -
živome tkivu.
61
ANTISEPSA- skup postupaka koji se provode na živome tkivu i predmeti-
ma kojima je svrha da se spriječi razvoj infekcije.
ASEPSA - stanje bez prisutnosti mikroorganizama, odnosno postupci ko-
jima se onemogućuje unošenje mikroorg anizama u makroorganizam.
ASEPTIČNA TEHNIKA - način rada kojim se uklanja ili isključuje mo-
gućnost infekcije primjenom sterilnog pribora, dezinfekcijom okoline ,
čišćenjem kože anti septicima.
BIOLOŠKIINDIKATOR - indikator za dokazivanje usp ješnos ti sterilizacije s
pomoću bakterijskih spora.
DEZINFEKCIJA -uklanjanje ili uništavanje vegetativnih mikroorganizama,
ali ne i obavezno bakterijskih spora. Nije nužno uništiti sve prisutne
mikroorganizme, nego se oni mogu reducirati na razinu koja ne štet i
ljudskom zdravlju ni kvaliteti namirnica.
DEZINFICIJENS - kemijska supstanca koja oštećuje ili uni štava vegetati vne
oblike mikroorga nizama, ali ne mora uništavati i bakterijske spore.
KONTAMINACIJA - onečišćenjetijela , neži vih predmeta i okoliša patoge-
nim mikroorganizmima, otrovima ili kemijskim supstancama.
KONTROLA STERILIZACIJE - kontrola uvjeta u kojima se zbiva proces sterili-
zacije. Izvodi se fizikalnim, kemijskim i biološkim postupcima.
KONTROLASTERILNOSTI - postupak kojim se potvrđuje odsutnost ili doka-
zu je prisutnos t mikrobnog onečišćenja na predmetima i mate rijalu koji
je prošao sterilizacijski proces.
PASTERIZACIJA -postupak kojim se neka živežna namirnica izlaže djelo-
van ju umjerene temperature (62-85 °C), pri čemu se uništavaju patogeni
mikroorganizmi, a ne umanjuje vrijednost namirnice.
STERILIZACIJA - postupak kojim se uništavaju sve vrste i svi oblici mikro-
organiz ama .
e.i. DEZINFEKCIJA
Dezinfekcija je uklan janje ili uništavanje vegetativnih mikroorgani-
zama, ali ne obvezatno i bakterijskih spora. Dezinfekcija je mnogo širi
pojam od antisepse. Dok kod antisepse smanjujemo broj mikroorganiza-
ma na živome tkivu , dezinfekcijom uništavamo mikroorganizme i na
než ivim predmetima koji dolaze u dodir sa živim tkivom , u prostorima i
na površ inama.
Dezinfekcija se provodi fizikalnim, mehaničkim i kemijskim po-
stup cima.

Tablica 06-1. Prikaz dezinfekcijskih postupaka
Mehanički Fizikalni Kemijski
č i š ćenj e temperat ura dezinficijensi
brisanje UV-zračenje
pranje
- ~=. -
fi ltr iranje
provjet ravanje
--
"-
Pranje i čišćenje je najstarija metoda, vrlo djelotvorna, kojom se
uklanja velik broj prisutnih mikroorganizama i bakterijskih spora. Pri-
kladn a je i za živa tkiva. Pri pravilnom pranju poda vodom i četkom
može se broj klica smanjiti za 25-50%. Provjetravanjem se može ukloni-
ti i do 60% bakterija iz prostorije, a ono mora trajati nekoliko minuta.
Postupkom propuštanja tekućih medija ili zraka kroz slabo propu-
sne filtre (filtriranjem) smanjuje se broj mikroorganizama u tekući
ni/zraku. Mogu se odvojiti samo veći mikroorganizmi, ali ne i virusi.
Primjena temperature od 60 "C osigurava dezinfekciju budući da ve-
lik broj vegetativnih mikroorganizama ugiba na temperaturi od 60 CC.
Primjenjivati se mogu uređaji koji se koriste vrućom vodom , parom,
vrućim zrakom. Toplina je metod a izbora u svim situacijama osim u pri-
sutno sti živoga tkiva. Jednostavna je, jeftina i pouzdana, no nije dovol-
jno cijenjena.
Ultraljubičasto zračenje se primjenjuje za dezinfekciju prostora, npr.
sterilne jedinice. UV-svjetiljke postavljaju se u sterilne jedinice, opera-
cijske dvorane , no one ne smiju biti upaljene za vrijeme boravka osoba u
prostoriji jer štetno djeluju na vid. UV-svjetiljke djelu ju unut ar područja
od dva metra .
Dezinfekcija toplinom metoda je izbora osim pri dezinfekciji živoga
tkiva. Drugo mjesto zauzima čiš ćenje kojim se uklanja velik broj mikro-
organizama uključujući i spore; prikladno je za živa tkiva i nežive pred-
mete. I na kraju - kemijska sredstva.
(), 1. 1, Dezln'lcQensl
Dezinficijensi su kemijska sreds tva koja svojim djelovanjem uništa-
vaju vegetativne oblike mikroorganizama, ali ne obvezno i njihove spo-
re. Oni smanjuju broj mikroorganizama na razinu koja ne šteti zdravlju.
Razlikujemo anorganska i organska dezinfekcijska sredstva.
U anorgan ska sredstva ubr ajamo jake kiseline . lu žine, oksidanse,
dok su organska sredstva slabe kiseline, fenol, lizol, formaldehid , alko-
holi, akridi nske boje.
Opći postu pci sprječavanja infekcija B3

Dezinficijens i se razvrstavaju u pojedine skupine ovisn o o aktivnoj
supstanciji koja je bitn a za uništavanje mikroorgan izama, te tako razli-
kujemo aldehide, klorne pripravke, tenzide, alkohole. ..
Tablica 06-3. Vrste dezinficijensa

. .- o
Dezinficijens Djelovanje
Aldehidi visokovrijedn i, djeluju i na bakterijske spore
i čiste površine i predmeti, termolabilan pribor, iritativni
formaldeh id
glutaraldehid su i ne preporučuju se za primjenu na koži i sluznicama
drugi aldehidi
Klorni preparati djeluju na većinu G+ i G- bakterija, na neke spore i
~
~ klorno vapno viruse, dobri za široku primjenu , djeluj u u prisutnosti
organ skih tvari
i hipoklorit i, kloramini
čišćenje rana i ulkusa, primjenjuju se i za dezinfekc iju
! cijanurati,
prostora, posuđa, vode, za obradu otpadnih voda i
l elementarn i klor,
~ kaporit fekalija
Tenzidi kvartam i amonijevi spojevi i jodofori, djeluju na većin i

kationi (KAS, jodofori) G+ i neke G- bakter ije
anion i (sapuni) koža i sluznice, obrada onečišćenih rana, površine
Alkoholi 70% izo-propilni i 80% etilni alkohol , brzo hlape i stoga

krat ko djeluj u, ne djeluju na spore ,
etilni alkohol
čisti predmeti i koža, kao antiseptici
izopropilni alkohol
Lužine nisu prikladni za dezinfekciju kože i sluznica, koriste se
za dezinfekc iju sanitarnih prostora oo .
Oksidansi ima mikrob icidno, virucidno i sporocidno djelovanje
vodikov peroksid H202 kao 3% i 6% otopina za dezinfe kciju rana, čišćenje
septičkih džepova i zubn ih korijena ustomatologiji,
dezodoransi
peroctena kiselina odstranjenje cerumena, u manjoj koncentraciji,
ozon
Fenolski dezinficijensi djeluje baktericidno i bakte ristatsko ne djeluje na spore,
fenol i djelomi č no na glj ivice i pl ijesni, na viruse uglavnom ne,
l!, krezoli gube bakte ricidnost u prisutnost i organskih tvari i u

alkalnim uvjet ima, ug lavnom djeluju na G+ bakter ije,
dezinfe kcija instrumenata no ne za površine koje mogu
doći u dodir s hranom, kožom i sluznicama j er se lako
! apsorbiraju, ne upotrebljavati na dječjim odjelima
! Bigvanidi G+ i G· bakterije
dezinfekcija ruku, kože i sluznica
lJ soli klorheksidina
! soli dibrompropamidina
i Ostali ant imikrobno djeluju na kožu i sluznicu, djelu ju

selektivno i
i bakter iostatske boje
~ kiseline
,1 --- -- -. .. ~ , .
~

Dezinficij ensi se dijele prema stupnju mikrobicidne djelotvornosti
(Spaulding). Stupanj djelotvornosti ujedno određuje i njegovu namjenu.
Postoje tri stupnja djelotvorno sti : visoki , srednji i niski stupanj.
Dezinficij ensi koji imaju visok stupanj djelotvornosti nazivaju se i
sporocidima. Primjerice , 2%-tna otopina glutardehida za 6-10 sati pri
sobnoj temperaturi uništava spore pod uvjetom da nema organskog ma-
terijala , 6%-tni hidrogen peroksid, klordioksid.
Srednji stupanj zahtijeva baktericidni učinak prema Micobacteriutn
tuberculosis. Za srednji stupanj djelotvornosti nije nužno baktericidno
djelovanje na nelipidne male viruse, jer je bitno usmjeriti dezinfekciju
na uništavanje velikih lipidnih virusa poput virus a hepatitisa, adenovi-
ru sa, te virusa humane imunodeficijencije.
Za srednji i niski stupanj djelotvornosti nužno je da djeluju na S. au-
reus, enterokoke, Pseudomonas aeruginosa, E. coli, salmonele i ostal e
enterobakterije koje su primarne u etiologiji bolničkih infekcija.
Dezinficijens niskoga stupnja djelotvornosti uništava najveći broj
bakterija u vegetativnom obliku, te virusa i gljivica , ali ne djeluje na bak-
terijske endospore, mikobakterije i malene lipidne viruse.
Za djelovanje dezinficijensa bitno je da on dođe do bakterijske stani-
ce u dovoljnoj količini da može djelovati.
Dezinficij ens može biti biostati čan (oštećenja su reverzibilna) ili bio-
cidan (ireverzibilna oštećenja bakterijske stanice).
Djelovanje dezinficijensa ovisi o broju i vrsti mikroorganizama, pH
medija, temperaturi, vremenu izlaganja, koncentraciji i količini dezinfici-
jensa, rezistenciji mikroorganizma na određeni dezinficijens, prisutnosti
organskih materi jala. Svi su dezinficijensi aktivniji pri višoj temperaturi,
svi osim alkohola aktivniji su u većim količinama. Dezinfekcija će biti
uspješnija ako duže traje, ali uglavnom ne dulje od 24 sata (ovisno o pre-
poruci proizvođača), jer tada dolazi do kontaminacije dezinficijensa.
Svi kemi jski dezinficijensi mogu biti inhibirani u određenim materi-
jalima . Sapuni inhibiraju bigvanide i karterne amonijeve spojeve . Jedan
dezinficijens može inhibirati drugi - ne bi se zajedno smjela upotreblja-
vati dva dezinficijensa. Jedina iznimka je alkohol- on se može uspješno
primjenjivati sa svim drugim dezinficijensima.
Organske tvari (gnoj, krv, slina, mokraća, fekalije) redu ciraju ili
sprječavaju dezinfekciju. Prije upotrebe dezin ficijensa potrebno je or-
gansku tvar ukloniti - očistiti površ inu, a potom primijeniti dezinfici-
jens . Tada će se olakša ti pristup dezinficijensa bakterijama i spriječiti
inaktivacija.
Mnogi se dezinficijensi više ili manje inaktiviraju tvrdom vodom
(kvatreni amonijevi spojevi i amfoliti). Pluto deaktivira amfolite, fenole i
klorheksidin. Drvo, pamuk, papir (celulozni proizvodi) inaktivira amo-
nijeve kvartarne spojeve , bigvanida i u manjoj mjeri fenole . Guma inak-
Opći postupci sprječavanja infekcija 65

tivira fenole i bigvanide . Najlon, poliuretan, polipropilen, polivinilklo-
rid i polivinilacetat inaktiviraju neke dezinficijense.
Razni mikroorganizmi različito su otporni na dezinficijense. Vrlo
osjetljive su mikoplazme, viru si s ovojnicom, a vrlo otporne acidorezi-
stentne bakterije i spore.
Djelotvornost dezinfekcijskih sredstava određuje se na tri načina -
ispitivanja koja provodi proizvođač, ispitivanja koja se provode u zdrav-
stvenim ustanovama i ispitivanja u tijeku uporabe koja su .usmjerena
ispitivanju kontaminacije 'dezinfekcijskih otopina koje su pripremljene
za uporabu. Pri odabiru dezinficijensa najvažniji su testovi provedeni u
istim uvjetima u kojima će se dezinficijens primjenjivati.
Pri odabiru dezinficijensa potrebno je odabrati onaj sa što višim
stupnjem djelotvornosti. Potrebno je uzeti II obzir i što želimo dezinfici-
rati. Visokovrijedni su Aldesol (glutardehid) , Gigasept FF10 (sukcinil-
dehid), vodikov peroksid, formaldehid , srednje vrijedni - kIorni spojevi.
Pri primjeni dezinficijensa potrebno je točno znati koji dezinficijens
upotrebljavamo za koju namjenu, koja koncentracija dezinficijensa je
potrebna da bi se postigla njegova učinkovitost, koliko dugo je potrebno
izložiti predmete i površine dezinfekciji da se unište određeni mikroor-
ganizmi, a površinu i predmete koje dezinficiramo potrebno je prije toga
očistiti i u cijelosti izložiti djelovanju dezinficijensa.
Najpovoljnije je ako dezinficijense dobijemo u radnoj koncentraciji i
u posudama za jednokratnu uporabu. Pri pripravi je potrebno paziti da
je pripremljena odgovarajuća koncentracija dezinficijensa te da ga ne
kontaminiramo. Potrebno je upotrebljavati posude koje se mogu sva-
kodnevno prati, dezinficirati i posušiti ili sterilizirati.
Svojstva koje bi trebalo imati idealno dezinfekcijska sredstvo
• u malim koncentracijama djeluje baktericidno
• ima širok spektar djelovanja (bakterije, gljivice, virusi)
• djeluje u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj)
• neotrovno je (nije štetno ako se proguta)
• ne nadražuje kožu i ne izaziva alergijske reakcije
• ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskoj okolini
• ne djeluje karcinogeno niti teratogeno
• ima ugodan miris ili je bez mirisa
• ne oštećuje kovine, plastiku, tkanine niti mijenja njihove boje
• djeluje na različitim temperaturama
• ekonomičnost.
~ A!'itlsĐPti~i
Antiseptici su kemijska sredstva koja se bez štetnih posljedica mogu
primijeniti na živom tkivu. Uloga im je da suzbiju iIi spriječe razvoj in-

fekcije tako da unište ili oštete funkciju bakterijske stanice. Razni kemij-
ski spojevi imaju antiseptičko djelovanje, tu spadaju i klorni preparati,
kvartami amonijevi spojevi, jodofori, bakteriostatske boje, derivati feno -
la, spojevi heksaklorofena i klorheksidina, anorganski i organski perok-
sidi i alkohol. Dio nabrojenih antiseptika može se upotrijebiti samo za
kožu i sluznice, a dio njih ima štetno djelovanje na dublje slojeve tkiva
pa se rabe za liječenje inficiranih rana. Osim korisnih djelovanja mnogi
antiseptici imaju i štetno djelovanje.
6.2. STERILIZACIJA
Sterilizacija je postupak kojim se uništavaju sve vrste i svi oblici
mikroorganizama. Da bi neki predmet uistinu bio sterilan. on to svojstvo
mora zadržati do uporabe i biti propisno zaštićen od kontaminacije. Ste-
rilnost je apsolutni pojam - predmet ili je ili nije sterilan (ne može biti
95% sterilan). Sterilizacija je osnovni preduvjet aseptičnog rada.
Najstariji poznati način uništavanja mikroorganizama je primjena
topline. Vatra i vruća voda spominju se u Mojsijevim zakonima kao
agensi kojima se štiti od bolesti. I danas se u praksi najčešće kao sterili-
zacijski medij upotrebljava toplina. Upotrebljava se kao suha toplina i u
obliku vodene pare pod tlakom. Iako se toplina još u davna vremena
upotrebljavala u borbi protiv bolesti, povijest sterilizacije kao znanstve-
ne discipline počinje tek razvojem spoznaja o uzrocima i patogenezi in-
fekcija sredinom 19 , stoljeća. Godine 1832. William Henry uveo je steri-
lizator s kipućom vodom pod tlakom, a 1865. je Schimmel Busch uveo
za kirurške potrebe sterilizator koji je radio na vruću vodenu paru bez
tlaka. prvi je parni sterilizator godine 1886. g. počeo primjenjivati Ber-
gman. Iste godine u Francuskoj uvode suhu sterilizaciju za kirurške in-
strumente. Od toga vremena do danas usavršene su parna sterilizacija i
sterilizacija suhim vrućim zrakom. a otkriveni su novi fizikalni i fizikal-
no kemijski postupci kojima se steriliziraju razne vrste materijala.
Uspjeh sterilizacije ovisi o čistoći predmeta. načinu postupka. vrsti
materijala, pravilnoj ambalaži u kojoj steriliziramo i načinu pohrane ste-
rilnog materijala.
fi. 2.1 . SlerlllzaclJskl postupci

Sterilizacijski postupci se s obzirom na medije kojima se koriste dije-
le u dvije skupine - fizikalne i fizikalno kemijske.
žARENJE je postupak koji se može primjenjivati samo na metalne pred-
mete, najčešće pri radu u laboratorijima (bakteriološke petlje. sitni in-

Tablica 06·4. Prikaz sterilizacijskih postupaka
- --
-
Fizikalni postupci Ffizikalno kemijski postupci
žarenje etilen-oksid
~~anje _. fo rmaldehid
i sterilizacija suhim v ru ćim zrakom plazma vodikovog peroksida
sterilizacija parom pod tl akom
ionizantn o zračenj e
. -~
~ ,- -
strumenti) u nedostatku drug ih mogućnosti. Žarenje nije pou zdana me-

toda jer se hlađenjem na zraku predmeti mogu kontaminirati iz okoline.
FILTRIRANJE je postupak koji se primjenjuje za različite otopine koje se ne
mogu izlagati visokim temperaturama . Otop ine prolaze kroz različite
filtre koji imaju manji promjer pora od veličine mikroorganizma i na taj
način se mikr oorganizmi mehanički zaus tavljaju. Filtriranje se provodi
u aseptičnim uvjetima kroz odgovarajuće sterilne filtre. Po završetku fil-
triranja proizvod mora biti sterilan, a sasta v otopi ne nepromijen jen.
STERILIZACIJA SUHIM VRUĆIM ZRAKOM najčešća je metoda u ambulanta-
ma primarne zdravstvene zaštite. Steriliziraju se svi predmeti koji dobro
podnose temp eraturu do 20 0 °C i koji su vo diči topline (stakleni, metal-
ni, masne tvari , u lja, puderi) . Svi predmeti moraju biti čisti. Vlaga
umanjuje vrijednost suhe sterilizacije jer se stvara vodena para koja pro -
du žuje vrijeme zagrijavanja.
Pravilno slaganje materijala vrlo je važno - potrebno je omogućiti
strujanje zraka oko predmeta u komori, sterilizator se ne smi je prenat-
rpati, vrata se moraju lagano zatvoriti. Nakon sterilizacijskog postupka
predmeti ostaju usterilizatoru 1 sat radi hlađenja.
Tablica 06-5. Propisano trajanje sterilizacije (farmakopeja)
~ Temperatu ra 180 ·C Vrijeme ster ilizacije 30 min

170 ·C 60 min
140 ac 180 min
- -
STERILIZACIJA VRUĆOM PAROM POD TI.AKOM provodi se u aut oklavu, naj-

pogodnija je. najuspješnija i najjeftinija . Ne mogu se steri1izirati pred-
meti koji su osjetljivi na toplin u i vlagu. Za vrijeme sterilizacije potrebno
je kontrolirati temperaturu, tlak i vrijeme trajanja. Standardi za steriliza-
ciju ovise o uređaju u kojemu se provodi sterilizacija.
Tablica 06-6. Standardi za sterilizaciju
Temperatura Tlak vodene pare Vrijeme

121°C 1,2 bara 20 min
134 °C 2.5 bara 5 min
Steriliziraju se gumeni predmeti , neke vrste plastike i otopine

(121 "C), tekstil i metalni predmeti (134 "C].
IONIZATNO ZRAČENJE je jedina prava "hladn a sterilizacija", ne provodi se
u zdravstvenim ustanovama nego se njome koriste proizvođači proizvo-
da koji na tržište dolaze sterilni. Iskorištava se elektronsko zračenje
beta-čestica iz linearnih akceleratora ili gama-zračenje.Ova vrsta sterili-
zacije (radioaktivni izvori) neprikladna je za bolnice zbog skupoće i
veličine potrebnog postrojenja.
STERILIZACIJA {o.'TILEN-OKSlDOM provodi se u posebno izrađenim steri-

lizatorima koji su po svojoj konstrukciji vrlo slični sterilizatorima na
vodenu paru. Postupak se može provoditi u vakuumu, pri normalnom ili
povišenom tlaku . Pri postupku pod tlakom najprije se vakuum pumpom
iz sterilizacijske komore, napunjene materijalom koji treba sterilizirati,
evakuira zrak. Nakon što se odaberu parametri sterilizacije, u herme-
tički zatvoren prostor ubacuje se etilen oksid. Po isteku vremena sterili-
zacije aktivira se mehanizam za oslobađanje plina iz komor e. Zatim se
pri otvorenom sterilizatoru stavlja u pogon mahalica i usisač plina da
ukloni zaostali etilen-oksid.
Etilen oksid je bezbojan, lako hlapljiv plin. zapaljiv, toksičan, u
smjesi sa zrakom eksplozivan. Ovaj plin mijenja strukturu molekula
(enzima) nužnih za metaboličke procese stanica mikroorganizama, što
dovodi do njihova uginuća.
Sterilizacija se obavlja na temperaturi od 55 do 60 °C uz relativnu
vlažnost 59-60%. koncentraciju plina 200 do 1000 mg/l prostora i tra-
janje 2-4 sata.
Rezidue plina mogu se još 7-14 dana naći na površini predmeta, sto-
ga se ne smiju odmah upotrebljavati, nego se moraju odzračiti u poseb-
nim komorama uz povišenu temperaturu najmanje 48 sati.
Potrebno je pratiti temperaturu, vlažnost, 'koncentraciju plina, vrije-
me.
STERJUZACIJA PARAMA FORMALDEHlDA. Sterilizacija se provodi u sterili-
zatoru poput onoga za etilen-oksid. Odvija se na temperaturi 60-70 °C u
negativnom tlaku i traje 1-3 sata ovisno o koncentraciji plina (40-80
mg/l). Svi predmeti koji se steriliziraju moraju biti čisti i suhi, nakon ste-
rilizacije potrebno je odzračiti predmete.
Opći pos tupci sprječavanja infekcija B9

PLAZMA-STE RILIZACIJA jedna je od najnovijih metoda sterilizacije koja se
primjenjuje u praksi. Sistem se koristi vodikovim peroksidom koji se
visokoferkventnom električnom energijom pretvara u plazmu.
Postupak se odvija u vakuumu. Nakon evakuiranja zraka u komoru
se injecira 1,8 ml otopine 58%-tnog vodikova peroks ida. Stvorena plaz-
ma veže se uza stanice mikroorganizama i uzrokuje ireverzibilne prom-
jene. Da bi se poboljšala pene tracija sterilizacijskog medija u duge uske
lumene instrumenata, upotrebljavaju se male ampule koncentriranog
50%-tnog vodikovog peroksida, koji se konek torom uvede u lumen in-
strumenta. Ovaj postupak pri temperaturi od 37 do 44 °C traje 55 minu-
ta, a mogu se sterilizirati predmeti pristupačnih površina, ali se ne smiju
sterilizirati materijali koji imajn sposobnost upijanja, poput pamuka,
gaze ili papira te u sebi sadrže celulozu.
Za pakiranje se rabi posebna folija ili omot koji nema sposobnost ap-
sorpcije.
Sterilizirani se materijal može upotrebljavati odmah nakon steriliza-
cije.
().2.2. Razvrstavanje materijala za sterillzacqu

Od iznimne je važnosti pravilno razvrstavanje materijala, koji je po-
trebno sterilizirati sukladno njegovim svojstvima kao i sterilizacijskim
metodama koje primjenjujemo.
Pri razvrstavanju materijala najprije je potrebno razvrstati materijal
na onaj koji je otporan na visoke temperature i onaj koje toplina ošte-
ćuje . Termootporni materijali mogu biti osjetljivi na vlagu, što zahtijeva
zabranu njihova podvrgavanja pari. Veći je problem odabira metode ste-
rilizacije za termolabilne materijale. Kemijske supstancije koje se rabe u
postupcima sterilizacije, mogu stupiti u interakciju s eksponiranim ma-
terijalom. Pritom treba slijediti upute proizvođača, koji su duž ni prep o-
ručiti o dređenu metodu sterilizacije.
Tablica 6.7. Razvrstavanje materijala za sterilizaciju
Suha Autoklav lonizatno Etilenoksid Plazma

sterilizacija zračenje formaldehid sterilizacija
staklo. metal. tekstil. guma. materijal svi termolabilni
lab. mat erijal, inst rume nti, osjetljiv na termolabilni materijali koji
visoku kruti mat erijali nemaju
mast i, ulja, staklo, te mpe raturu, sposobnost
prašci, kame n otop ine. gu ma, neke a psorpcije
drvo, pap ir vrste plastike
- . o. o
I

".:! .~) Pakiranje materijala za sterilizaciju
Sterilan materijal treba biti pakiran u male setove ili kazete O prepo -
ručuju se setovi za up orabu pri jednom zahvatu. Na kraju radnoga dana
potrebno je jednom otvaranu kazetu ponovno sterilizirati. Na svakom
materijalu koji je prošao sterilizaciju potrebno je napisati datum sterili-
zacije (kazeta , paketi). Sterilizirani materij al treba pohraniti na suho
mjesto , zaštićeno od vlage i prašine.
Svi materijali moraju biti propisno zapakirani kako bi sačuvali steril-
nost. Materijal mora biti tako zapakiran da je omogućen nesmetan pro -
laz sterilizacijskog med ija za vrijeme sterilizacije i njegovo uklan janje
nakon završetka procesa te da osigurava zaštitu od ulaska mikroorgani-
zama do uporabe. Materijal za pakiranje ne smije biti podložan ošte-
ćivanju , sadržavati toksične i štetne supstancije, pri lagodljlv za upora-
bu . pri parnoj sterilizaciji preporučuje se veličina paketa 30 X 30 X 60 cm
ili najviše 6 kg suhog rublja jer bi veća količina zahtijevala drugačije uv-
jete sterilizacije. Predmeti se pakiraju u platno ili poseban pap ir. Tro-
struki sloj platna može zadržati ste rilnost duž e od mjesec dana.
Papir za sterilizaciju treba biti nep ropustan za prolaz mikroorganiza-
ma , a mora omogućivati pro laz sterilizacijskog medija. Treba biti vodo-
otporan, čvrst i trajan. Mogu se upotrijebiti i vrećice i "rukavi" za paki -
ranje materijala za sterilizaciju u au toklavu ili za plinsku sterilizaciju.
Sterilni materija l čuva se u suhoj prostoriji na policama ili u ormari-
ma.
fi.:!.-l . Preporuke ,ezane uz sterilizaciju

• svi predmeti moraju biti temeljito očiš ćeni prije sterilizacije, tre-
baju se pripremati u čistom i kontroliranom okolišu,
• svi predmeti koje treba sterilizira ti moraju biti tako raspoređeni da
sve površ ine budu izravno izložene sterilizacijskom mediju,
• svi predmeti koji se steriliziraju moraju biti zapakirani u mate rijal
koji omogućuje penetraciju sterilizacijskog medija, a nakon ste-
rilizacije onemogućuje onečišćenje iz okoline,
• na pakete treba staviti kemijske indikatore koji ukazuju da je
predmet prošao postupak sterilizacije,
• pouzdanost sterilizacije mora se nad~irati u pravilnim vremen-
skim razmacima biološkim kontrolama,
• potrebno je izabrati pravilan sterilizacijski postupak za svaki
predmet,
• na svakom steriliziranom predmetu potrebno je naznačiti datum i
način sterilizacijskog postupka te datum isteka sterilnosti, pred-
mete je potrebno ispravno uskladištiti,
Opći postup ci sprječavanja infekcija 71

• sterilizatori se trebaju redovito i ispravno održavati,
• obvezno je pridržavati se propisanih standarda vezanih uz steri-
lizaciju (pakiranje materijala, provođenje i kontrola steriliza-
cijskog postupka...).
fLl, KONTROLA STERILIZACIJE

Kontrola sterilizacije provodi se fizikalnim, kemijskim i biološkim
postupcima. Fizikalni postupci uključuju kontrolu tempe rature . tlaka,
zasićenja vodene pare, koncentracije plina i trajanja sterilizacije.
U svrhu kontrole rada vakuumske pumpe autoklava primjenjuje se
Bowie & Dick test. Test pokazuje je li zrak u potpunosti izvučen iz au-
toklava tako da ind ikator promijeni boju. Ako je ostalo zraka u autokla-
vu, para neće moći potpuno djelovati, neće biti postignuti uvjeti potreb-
ni za sterilizaciju te indikator neće jednoliko promijeniti boju.
Izvodi se u praznoj komori autoklava, svakodnevno prije početka
rada sterilizatora i traje tri i pol minute na temperaturi od 134 °C. Test
paket sastoji se od ručnika (100%-tni pamuk ili lan) složena na dimenzi-
ju 22 X 30 cm visine od 25 do 27 cm. U sredinu izmedu ručnika treba
umetnuti Bowie-Dickov ispitni list te paket zamotati jednostrukim
omotom. Postoje gotovi jednokratni test-paketi koji znatno pojedno-
stavljuju postupak. Paket se stavlja na donju policu praznog sterilizatora
iznad ispusta komore. Bowie-Dickov test nije test kontrol e sterilizacije,
već test kontrole sterilizatora.
Kemijski indikatori promjenom boje reagiraju na temperaturu. Prim-
jenjuju se izvana na paket i omogućuju razlikovanj e paketa koji su prošli
sterilizacijski postupak od onih koji nisu prošli. Potrebno je primijeniti
odgovarajući indikator za pojedinu vrstu sterilizacijskog postupka (npr.
traka po Mikulicu promijeni boju na 120°C- prikladna za kontrolu steri-
lizacije u autoklavu).
Svaki pojedini set potrebno je kontrolirati uporabom kemi jskog indi-
katora ili integratora. Koriste se multi-parametarski indikatori koji kon-
troliraju dva i više parametara sterilizacijskog procesa, te integratori -
kontroliraju sve kritične parametre sterilizacijskog postupka (pruža ju
maksimalnu sigurnost). To su posebne trake koje reagiraju promjenom
boje ili migriranjem supstancije duž linije ako su zadovoljeni uvjeti ste-
rilizacije.
Najpouzdanija je biološka kontrola sterilizacije. Spore Bacillus sub ti-
lis upotrebljavaju se za kontrolu suhe sterilizacije, a spore Bacillus stea-
rotermofilus za kontrolu sterilizacije u autoklavu. Potrebno je kontroli-
rati svaki sterilizacijski ciklus. Obvezatno dvaput mjesečno i nakon sva-
kog popravka .
Bacillus subtilis se upotrebljava i za kontrolu sterilizacije etilen-oksi-
dom, a Bacillus stearotermofilus za kontrolu sterilizacije parama for-
maldehidu, za sterilizaciju ionizatnim zračenjem upotrebljavaju se spo-
re Bacillus pumilus.
G.:l.1 . Pogrlelke pri sterilizaciji

Moguće pogrješke nastaju zbog nepoznavanja teorije sterilizacije,
prenatrpanosti sterilizatora, nepravilne pripreme setova, neodržavanja
uređaja, prekratkog trajanja sterilizacije. Može se dogoditi da, unatoč
postignutim zadovoljavajućim uvjetima sterilizacije, materijal ostane
nesterilan. To se najčešće događa zbog loše izabranog materijala za paki-
ranje sterilizacije koji ne propušta prodiranje sterilizacijskog medija,
prevelikih paketa, pogrešnog izbora sterilizacijskog postupka.
Sterilizator ima kritične točke na kojim je moguće očekivati da se ne
postignu uvjeti sterilizacije (npr. kod suhog sterilizatora dolje uz vrata
jer se vrući zrak zadržava gore), s tim mjestima moraju biti upoznate
osobe koje rade sa sterilizatorom kako se tamo ne bi stavljali predmeti za
sterilizaciju. a ta mjesta se mogu iskoristiti za provjeru uspješnosti steri-
lizacije.
(>.3.2. Kontrola sterilnosti

Kontrola sterilnosti je postupak kojim se potvrđuje odsutnost ili do-
kazuje prisutnost mikrobnog onečišćenja ispitivanog materijala. Provo-
di se samo kad postoji opravdana indikacija. Postupak ispitivanja odvija
se u strogo asepti čnim uvjetima bez izravna djelovanja UV-svjetla ili ae-
rosola. Uzimaju se uzorci" materijala i očitavaju nakon 10 dana s jedne i
14 dana s druge podloge. Materijal je sterilan ako su oba uzorka sterilna,
odnosno ako se nije pojavio rast mikroorganizama ni na jednoj podlozi.
IU .J . Dokumemiranle sterlllzacllskog procesa

Dokumentiranje sterilizacijskog procesa je iznimno važno. Ono o-
mogućuje pravodobno otkrivanje možebitnih pogrješaka (vezano uz ste-
rilizacijske postupke ili izvan jedinice za stesilizaciju].
Potrebno je voditi dokumentaciju o svakom provedenom sterilizaci]-
skom ciklusu - datum, vrijeme, što je sterilizirano, uvjeti sterilizacije
(ispis trake ako postoji), posebnosti koje su se moguće dogodile.
Na svakom paketu potrebno je navesti sadržaj paketa, datum sterili-
zacije i rok trajanja .
Sve popravke potrebno je posebno dokumentirati, kao i postupke
održavanja sterilizatora (servisi).
Opći postup ci sprječavanja infekcija 73

6.4. ORGANIZACIJA RADA JEDINICE ZA CENTRALNU
STERILIZACIJU
Djelatnost jedinice za centralnu sterilizacije može se definirati kao
organizirana i kontrolirana provedba sterilizacijskih postupaka za po-
trebe zdravstvene ustanove koja se s jednoga mjesta opskrbljuje svim
potrebnim sterilnim materijalom.
Osnovne zadaće centralne sterilizacije su doprema materijala i in-
strumenata, dezinfekcija , provjera njihove ispravnosti, pakiranje, steri-
lizacija, pohrana i raspodjela.
Centralna sterilizacija mora biti organizirana u tri potpuno odvojena
dijela, ovisno o stupnju čistoće materijala koji se obrađuje.
U nečistoj zoni obrađuje se kontaminirani materijal koji dolazi tran-
sportnom kolicima ili liftom za nečisto. Medicinski instrumenti se peru i
dezinficiraju automatskim strojevima pri povišenoj temperaturi iznad
B5°C, a ako se određeni materijali ne mogu podvrgnuti ovom postupku,
moraju se prati i dezinficirati ručno. Transportna kolica kojima je do-
premljen materijal za obradu, moraju se u nečistoj zoni oprati i dezinfici-
rati prije nego što se upotrijebe za raspodjelu sterilnog materijala. Osoblje
koje radi u nečistoj zoni, mora nositi zaštitnu odjeću. Sve površine, zido-
vi, podovi i slivnici moraju se redovito i pažljivo čistiti i održavati.
Najveći dio prostora centralne sterilizacije zauzima dio za provjeru i
pakiranje instrumenata. Instrumenti dolaze iz nečiste zone prolazeći
kroz uređaje za pranje i dezinfekciju. Oni su suhi, čisti dezinficirani, te
se u čistoj se zoni kontroliraju i pakiraju. Zapakirani se materijal u čistoj
zoni slaže na kolica koja se ulažu u sterilizatore. Osoblje u čistoj zoni
nosi kiruršku odjeću i čistu obuću koja se ne smije iznositi iz čiste zone.
Sterilna zona je zapravo skladište sterilnog materijala. Da bi materi-
jal došao u sterilnu zonu, mora proći kroz sterilizatore, a zatim se poh-
ranjuju na police ili ormare. Distribucija sterilnog materijala do po-
trošača odvija se putem zatvorenih transportnih kolica (kontejnera) ili
liftom čija je namjena prijevoz samo takvog materijala .
Organizacija centralnog tipa sterilizacije je u usporedbi s dislocira-
nim ili centralnim tipom sa substerilizacijama najpovoljnija zbog eko-
nomičnosti, mogućnosti bolje kontrole sterilizacije i opreme, pouzdani-
je kvalitete sterilnog materijala, a osoblje koje radi je stručno educirano i
uvježbano.
6.5. UPORABA ZAšTITNE ODJEĆE

Zaštitna odjeća služi za prevenciju prijenosa mikroorganizama sa se-
stre na pacijenta, i obrnuto - od pacijenta na sestru . U svrhu zaštite se
74 UVOD U ZD RAVSTVF.NU NJEGU

koristimo: kapom , maskom , naocalama, ogrtačem, rukavicama i kalja-
čama. Ovisno o vrsti mikroorgan izma upotrebljava se određeni komad
zaštit ne odjeće ili sve.
~ laštitniogrtač
Uporaba zaštitnog ogrtača najdjelotvorniji je način zaštite odjeće

zdravstvenog osoblja i posjeta, ali i prijenosa mikroorganizama s odjeće
zdravstvenih radnika i posjeta na pacijenta. Sterilni ogrtači upotreblja-
vaju se u operacijskim salama, protektivnim izolacijam a i katkad u rodi-
lištima. Ogrtač je sprijeda zatvoren i štiti osobu s prednje strane, koja je
najizloženija i u stalnom kontak tu s pacijentom , rukavi završavaju ela-
stičnim nastav cima koji sprječavaju širenje onečišćenj a prema podlakti-
cama, a veže se vezicama na leđima . koje su smještene od vrata prema
leđima. Ogrtači se mogu upo trebljavati za jednokratnu uporabu ili se
mogu prati i sterilizir ati nakon svake upo rabe.
~ laštUna maska
Maska služi za sprječavanje prijenosa mikroorganizama koji se pre-
nose zrakom i kapljicama slin e sa sestre na pacijenta i obratno . Potrebno
ju je staviti prije ulaska u bolesničku sobu i skida se po izlasku i baca.
Masku je potrebno staviti tako da pokriva usta i obje nosnice. Danas se
uglavnom rabe maske za jedno kratnu uporabu. U mnogobrojnim situa -
cijama upotrebljavaju se maske s vizirom koje osiguravaju i zaštitu sluz-
nice oka.
~ laštUna kapa I kaljače

Zaštitna kapa i kaljače obvezno se upotrebljavaju za vrijeme ki-
rurških zahvata, porođaja i prigodom protektivnih izolacija. Njihova je
svrha spriječiti prijenos mikroorganizama s osoblja na pacijenta.
~ Rukavice
Rukavice se upotrebljavaju pri gotovo svakom dužem kontaktu s pa-
cijentom, njegovom posteljinom, priborom i sl. U takvim okolnostima
nije potrebno koristiti se sterilnim rukavicama. Svrha uporabe ruka vica
je prevencija prijenosa mikroorganizma s pacijenta na sestru te potom
na drugo osoblje i pacijente. Sterilne ruka vice stavljaju se pri medicin-
sko tehničkim i nekim dijagnostičkim zahvatima koji zahtijevaju asep-
tičan rad (npr. pleuralna punkcija, vađenj e krvi za hernokulture, postav-
ljanje i.v. kanile) . Rukavice se upotrebljavaju samo jednom i za jednoga
pacijenta te ih je potrebno mijenjati pri svakom novom kontaktu, pri
uporabi sterilnih ruk avica ne smije se zaboraviti da one prestaju biti ste-
rilne ako se dodirne bilo što neste rilno .
Opći postupc i sprječavanja infekcija 75

Pri uporabi rukavica ne smije se zaboraviti pran je ruku . Ruke je po-
trebno prati prije i poslije nošenja rukavica budući da se mikroorganiz-
mi prže razmnožavaju u toploj i vlažnoj rukavici i kada nema izvanjske
kontaminacije.
Ohlaćenje i skidanje sterilnih rukavica'
Oblačenje ruka vica
• oprati ruke , osušiti ih i posipati puderom ako je potrebno,
• izabrati paket rukavica prikladne veličine,
• staviti upakirane rukavice na radnu površinu koja je u razini
struka ili nešto iznad njega,
• otvoriti paket u kojem su rukavice pazeći da se ne kontaminiraju,
• identificirati lijevu i desnu rukavicu, provjeriti jesu li manšete na
rukav icama zavinute, prvo oblačiti dominantnu ruku,
• slu žeći se palcem i dvama prstima nedominantne ruke , primiti
rukavicu za njezin rub dodirujući samo presavinuti rub manšete
(unutarnji dio ruka vice),
• pažljivo obući ruka vicu na dominantnu ruku, dodirujući samo
presavinuti rub manšete povući i rastegnuti rukavicu pri obla-
čenju pazeći da vanjska površina rukavice ne dodirne kožu na
rukama, uniformu ili neko drugo nesterilno područje ,
• dodirujući samo rub rukavice, preokrenite nazad man šetu,
• uvucite ruku koja je u rukavici, ispod preokrenute manšete druge
rukavice i obucite nedominantnu ruku p azeći da se ne kontami-
nira obučena rukavica
• dodirujući samo sterilne površine rukavica , povucite ih i rastežite
tako da prianjaju uza sve prste i dijelove ruku ,
• ruke obučene u sterilne rukavice držite uvijek iznad razine struka.
Skidanje rukavica
• pri skidanju rukavica pazite da ne kontaminirate ruke,
• povucite rukavicu jedne ruke tako da ju izokrenete te da unutarnja
strana koja je prianjala uz dlanove , bude izvana, potom skinite i
drugu rukavicu pazeći da ne kontaminirate ruke ,
• baciti rukavice u smeće,
• temeljito oprati ruke nakon nošenja rukavica .
6.6 . PRANJE RUKU

Pranje ruku jedan je od osnovnih postupaka medicinske i kirurške
asepse. Loše opranim rukama može se prenijeti više mikroorganizama

nego bilo kojim drugim predmetom. Ruke je potrebno prati odmah po
dolasku na odjel, prije i poslije kontakta s pacijentom. prije i poslije in-
vazivnih zahvata i drugih kontaminirajućih postupaka. prema potrebi
tijekom nekog zahvata, prije i poslije nošenja ruka vica, prije odlaska s
odjela ...
Cilj pranja ruku je ukloniti nečistoću i tranzitne mikroorganizm e te
smanjiti ukupan broj mikroorganizama na rukama.
Postupak
1 . koristiti se umivaonikom s toplom vodom, sapunom Idezinfi ci jen-
som
2. skinuti nakit i ručni sat, zavinuti rukave
3. nokte na rukama održavati kratkima i urednima
4 . stati ispred umivaonika i izbjegavati dodir umivaonika uniformom
ili rukama
5. otvoriti slavinu
6. regulirati protok i temperaturu vode koja se upotrebljava pri pranju
ruku
7. pri pranju ruku držati prste i dlanove ispod razine lakta ,
8 . name čiti ruke prije uzimanja sapuna/dezinficijensa
9. prati ruke od lD-15 sekundi do 5 minuta
10 . dobro oprati sve dijelove ruku - dlan, nadlanicu, prste, područje
između prs tiju, područje ispod noktiju
11 . ispreplesti ispružene prste i palce obiju ruku i micati ih naprijed-
natrag
12 . svaki prst i palac oprati posebno
13. vrhovima prstiju jedne ruke trljati dlan druge ruke
14 . trljati kružnim pokretima, za pranje svakog pojedinog dijela pre-
poručuje se 10 ponavljanja
15 . ako je potrebno. dodatno oprati podlaktice te područje ispod noktiju
16 . isprati ruke pod tekućom vodom tako da voda curi prema vrhovim a
prstiju
17 . ako je potrebno, ponoviti postupak
18. dobro osušiti ruke papirnatim ručnikom ili sušilicom
19 . papirnatim ručnikom zatvoritislavinu
20. baciti ručnik u smeće
lL7 . SMJEšTAJ PACIJENTA UIZOLACIJU

Pacijenti se mogu smjestiti u izolaciju zbog rizika širenja zaraza (in-
fekcioznosti) ili radi prevencije nastanka zaraze.

Pacijent se može smjestiti u zasebnu sobu ili ostati u svojoj sobi ako
je odgovarajuća . Pri protektivnoj izolaciji pacijent nije u kontaktu sa
zaraženim ili potencijalno zaraženim pacijentom i time se smanjuje ri-
zik nastanka infekcije u toga pacijenta. što je i svrha te izolacije. Tako se,
kad je pacijent infekciozan, sprječava mogućnost širenja infekcije na
zdrave pacijente i na osoblje.
Pacijentu i obitelji potrebno je objasniti razloge smještaja u sobu za
izolaciju. Na taj način osigurava se suradnja s pacijentom i obitelji.
Preporučuje se da se pacijent smjesti u sobu sa sanitarnim čvorom
(kupaonica, nu žnik), čime se smanjuje rizik nastanka enteralnih infek-
cija . Na sobna vrata potrebno je staviti oznaku da je to izolacija, vra ta
moraju biti stalno zatvorena da se spriječi širenje infekcije i olakša čitan
je natpisa na vratima. Pri protektivno] izolaciji poželjno je osigurati ta-
kav protok zraka da prigodom otvaranja vrata zrak ne ulazi u prostoriju
nego da izlazi van (klima s pozitivnim tlakom u sobi), odnosno da zrak
ne izlazi van (klima sa negativnim tlakom) pri izolaciji infektivnog paci-
jenta. Soba se mora čistiti svaki dan, i to protektivna izolacija prije
čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu, a izolacija infektivnog paci-
jenta nakon čišćenja ostalih soba i prostorija na odjelu. Potrebno je imati
poseban pribor za čišćenje sobe koji se ne upotrebljava za čišćenje dru-
gih prostorija na odjelu. .
Soba za izolaciju ne treba imati nikakvu posebnu opremu, no nju je
poželjno opremiti s tlakomjerom, toplomjerom i ostalim potrebnim pri-
borom kojim će se koristiti samo taj pacijent. Sav pribor koji se unosi u
sobu potrebno je dezinficirati.
Prije svakoga rada s pacijentom potrebno je oprati ruke te staviti
zaštitnu odjeću. Oprati ruke i staviti zaštitnu odjeću moraju sve osobe
(zdravstveno osoblje, posjete) koje ulaze u sobu. Nakon izlaska se zaštite
na odjeća za jednokratnu upotrebu baca, onu koja se može prali, prikup-
lja se u posebne vreće, pere se i sterilizira. Obvezno je oprati ruke.
LITERATURA
1. Bojčić-Turčić, V. Osnove sterilizacije i dez infekcije u stomatologiji. Medi-

cinska naklada: Zagreb , 1993.
2. Castaldi, P.A. Fundamentals of nursing, St Louis Mosby-Year Book Inc .
1997.
3. Fučkar, G. Uvod II sestrinske dijagnoze .HUSE: Zagreb . 1996.
4. Grupa autora: Handbook of nursing procedures. Springhouse: Spinghou-

se Corporation, 2001.
5. Lewis, L.W. Timby, B.K. Fundamental skills and conc epts in patient care .
Philadelphia : J.B. Lippincott company, 1988.

6. Rosdahl, C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila-
delphia, 1996.
7. Ross, E.S. Using biological monitoring to reduce infection, risk and costs.
Surgical services manag ement 199B : 7 (4): 37-4l.
B. Young, M. Controlling and improving the sterilization process using bio-
logical and chemical indi cators. Infection control today 1998: September.
9. Wieck, L., King, E.M., Dyer, M. Ilustrated manual of nursing tehniques.
Philadelphia: J.B. Lippincott Company,19B6.
10. www.thehospitalnetwork.comlcssdlindex.php Kirshnamurthi, N. Sterili-
zation monitoring - an overview. 200l.
ll. 3M Program potpune kontrole sterilizacije. 3M. 2001.
Opći po stupci sprječavanja infekcija 79

7. poglavlje
Vitalni znakovi
7.1. Tjelesna temperatur a . . 81
7.1.1. Fiziologija. . . . . . . . . .. . .. .. .. . 82
7.1.2. Normalna koleban ja tjelesne temperature . .83
7.1.3. · Metode mjerenja tjelesne tem perature . . .84
7.1.4 . Povišena tjelesna temperatura - vru ćica . .87
7.1.5. Hipotermija . . 91
7.2 . Disanj e . .93
7.2.1. Patološk i oblici disanja. .94
7.2.2. Dispne ja . .95
7.3. Bilo . . 99
7.3.1. Api kalno bilo . .103
7.4. Arteri jski krvn i tlak . .103
7.4.1. Metode mjeren ja ar ter iiskoga krvnoga tlaka . .108
Vrijednosti tjelesne temperature, bila, disanja i krvnog tlaka vrlo su

važni podatci koje prikuplja medicinska sestra. Nazivamo ih vitalnim
znakovima jer nam oni pokazuju rad vitalnih organa i upućuju na
moguću prisutnost bolesti.
Vitalne znakove uobičajeno mjerimo dva puta na dan, ujutro i posli -
jepodne, na svim odjelima, a u jedinicama intenzivne i poluintenzivne
skrbi češće, svakih 15 minuta do svaka 4 sata . Promijenjene vrijednosti
jednoga vitalnoga znaka često uzrokuju promjene vrijednosti drugih vi-
talnih znakova. Nakon mjerenja sve je vrijednosti potrebno zapisati u
tzv. temperaturnu listu, odnosno u pacijentovu dokumentaciju.
7.2. TJELESNA TEMPERATURA

Osnovni pojmovi
EVAPORACIJA. Isparavanje vode s površine tijela, tako se gubi toplina.
81
HIPOTERMIJA. Stanje koje karakterizira sniženje tjelesne temperature
ispod 35 °C mjerene oralno.
KONDUKCIJA. Gubljenje topline izravnim vođenjem topline s površine
tijela na druge predmete u okolini (krevet), na taj način gubi se samo oko
3% topline jer se predmeti u okolini brzo ugriju .
KONVEKCIJA. Odavanje topline u okolinu strujanjem zraka - toplina se
prvo odaje u zrak , a potom se strujanjem zraka odvodi dalje:
RADIJACIJA. Gubljenje topline u okolinu zračenjem.
TJELESNA TEMPERATURA. Pokazatelj stanja topline organizma.
VRUĆICA (PIREKSIJA). Nespecifična reakcija organizma na štetn e agense.

Tjelesna temperatura je pokazatelj stanja topline organizma, naj-
češće se izražava u stupnjevima Celzijusa. Visina temperature tijela mi-
jenja se tijekom dana, ali ne za više od 0,5 "C, izuzev u febrilnim stanji-
ma. Tjelesna temperatura je rezultat stvaranja i odavanja topline u okoli-
nu.
Raspon normalne tjelesne temperature kreće se od 36 ,0-37,2 °C mje-
reno aksilarno. Mjereno rektalno temperatura je približno 0,5 °C viša
(36,5-37,8 0C), normalne vrijednosti temperature mjerene oralno iznose
36,5-37,5 "C. Temperatura može normalno biti povišena u ljetnim mje-
secima pr i visokim vanjskim temperaturama i povećanoj tjelesnoj aktiv-
nosti (aksilarno do 37,7 "C).
Promjene tjelesne temperature tijekom dana ovise o brojnim činitel
jima - dobu dana, dobi, tjelesnom naporu, emocionalnom stanju, men-
strualnom ciklusu, trudnoći, uvjetima u okolini.
7.1.1. FIziologila
Toplina se stalno stvara u organizmu kao produkt metabolizma sta-
nica . Najviše topline se stvara u mišićima i jetri, višak topline odaje se iz
organ izma , uglavnom putem kože, procesima radijacije, konvekcije,
kondukcije i evaporacije.
Radijacija je gubljenje topline u okolinu zračenjem. Neodjevena oso-
ba u prostoriji normalne temperature na taj način gubi oko 60% ukupno
izdane topline.
Kondukcija je gubljenje topline izravnim vođenjem topline s površi-
ne tijela na druge predmete u okolini (krevet), na taj način gubi se samo
oko 3% topline jer se predmeti u okolini brzo ugriju.
Konvekcija je odavanje topline u okolinu strujanjem zraka - toplina
se prvo odaje u zrak, a potom se strujanjem zraka odvodi dalje (12%).
82 UVODU ZDRAVSTVENUNJEGU
Evaporacijom, isparavanjem, vode s površine tijela također se gubi
toplina. To je osobito važan način izdavanja topline pri visokoj tempera-
turi okoline. kad organizam radijacijom i konvekcijom ne gubi nego pri-
ma toplinu (kad je temperatura okoline viša od temperature tijela , tada
tijelo počinje primati toplinu iz okoline umjesto da je odaje u okolinu) .
Centar za regulaciju tjelesne temperature nalazi se u hipotalamusu i
djeluje poput termos tata. Kad je temperatura niža, hipotalamus pokreće
mehanizme povećanog stvaranja i smanjenog odavanja topline. Pri po-
rastu temperature dešava se obratno - smanjuje se stvaranje topline i
povećava odavanje topline u okolinu.
<} Reakcija na hladno

a smanjeno odavanje topline
a traženje toplije okoline
• odijevanje toplije odjeće
• promjena položaja
• vazokonstrikcija
• piloerekcija, prestanak znojenja.
a povećano stvaranje topline
a povećana mišićne aktivnost (voljna i drhtanje)
• povećana sekrecija tiroksina, adrenalina. noradrenalina i pro-
gesterona ubrzava metabolizam
<} Reakcija na toplo

a povećano odavanje topline
a traženje hladnije okoline
• odijevanje laganije odjeće
• uporaba ventilatora
• vazodilatacija, znojenje.
a smanjeno stvaranje topline
• smanjena mi š i ćna aktivnost
• smanjen miši ćni tonus
• snižen metabolizam.
Kad je produkcija topline jednaka količini energije koju izdajemo u
okolinu, kažemo da se čovjek nalazi u toplinskoj ravnoteži. Pri posto-
janju patoloških stanja u organizmu i poremećaja u izdavanju i pri-
manju topline iz okoline, može se pojaviti vrućica ili pothlađenost.
Vitalni znakovi 83
7. l. z. Normalna kolebanja Uelesne temperature
Vrijednosti tjelesne temperature normalno se mijenjaju tijekom
dana i ovise o brojnim čimbenicima. Tjelesna temperatura pada tijekom
noći od 2 do 6 sati , a raste tijekom dana do 22 sata, razlike obično iznose
do 0,5 °C. Djeca imaju veće vrijednosti tjelesne temperature zbog bržeg
metabolizma i veće tjelesne aktivnosti. Starije osobe imaju manje vrijed-
nosti tjelesne temperature jer je njihov metabolizam sporiji i smanjena
je mišićna aktivnost. Tijekom intenzivnog napora temperatura se može
povisiti do 40 °C, no odmah nakon napora ona pada. Tijekom porođaja
temperatura može normalno porasti do 38 °C. Temperatura je viša U
drugoj fazi menstiualnog ciklusa za 0,3-0,5 °C i vraća se na prijašnju vri-
jednost dva do tri dana prije menstruacije. Tijekom prva 3-4 mjeseca
trudnoće temperatura može biti lagano povišena. Na vrijednost tjelesne
temperature utječu i emocije. Strah i ljutnja povisuju, a apatija i depresi-
ja snižavaju temperaturu. .
7 .1.:1. Metode mjerenja Uelesne temperature

Tjelesnu temperaturu mjerimo iz više razloga - radi procjene paci-
jentova stanja pri prijamu, utvrđivanja osnovnih vrijednosti za daljnju
usporedbu, uočavanja promjena, trajnog praćenja pacijentovog stanja.
Tjelesnu temperaturu možemo mjeriti aksilarno, rektalno, oralno i
na membrani timpani. Temperatura se mjeri toplomjerom na živu te
elektronskim ili kemijskim toplomjerom.
<} Toplomjer
u nas se najčešće upotrebljava toplomjer na živu. Živa se širi pod ut-
jecajem topline i tijekom mjerenja temperature izlazi iz rezervoara i
penje se kroz cjevčicu . Uz cjevčicu se nalazi ljestvica na kojoj su
označeni Celzijevi stupnjevi od 34 do 42. Ako postoji hipotermija, rabi
se toplomjer s ljestvicom od 21°C. Stakleni živin toplomjer upotrebljava
se za oralno, rektalno i aksilarno mjerenje temperature. Oralni toplom-
jer ima usko izduženo spremište za živu koje osigurava veliku dodirnu
površinu kada se stavi pod jezik. Upotrebljava se i za aksilarno mjerenje
temperature, ali ne i za rektalno jer se lako razbije i može ozlijediti sluz-
nicu. Rektalni toplomjer ima spremište kruškolika oblika. Višenamjen-
ski toplomjer ima kratak zadebljali vrh. Glavni je nedostatak takvih to-
plomjera što se lako razbiju. Živa koja se pritom oslobodi nije toksična.
Sve se više primjenjuju elektronski toplomjeri. Mogu se primijeniti
za aksilarno, oralno, rektalno mjerenje tjelesne temperature, te za mje-
renje na membrani timpani. Uporaba elektronskog toplomjera je jedno-
stavna, vrijednosti temperature dobiju se brzo (za nekoliko sekundi ili

minuta) i precizne su. Toplomjere je potrebno redovito dezinficirati i
provjeravati ispravnost baterija. Za mjerenje temperature na membrani
timpani upotrebljava se poseban toplomjer čiji se nastavak uvede u
vanjski zvukovod i za nekoliko sekunda očita se vrijednost tjelesne tem-
perature.
"Kemijski" toplomjeri su plastične trake koje u dodiru s kožom mi-
jenjaju boju ovisno o visini temperature. Vrijednosti koje se dobiju nisu
precizne, no njihova je uporaba jednostavna i nisu štetni.
Prije primjene metoda mjerenja tjelesne temperature potrebno je pa-
cijentu objasniti postupak, pripremiti pribor (odgovarajući toplomjer) i
oprati ruke .
~ Aksllarno mjerenje temperature
Aksilarno se tjelesna temperatura mjeri između dvaju nabora kože.
To je za bolesnika najsigurniji način mjerenja, aksila je uglavnom do-
stupna, manja je mogućnost infekcije nego pri drugim načinima mjeren-
ja tjelesne temperature. Na taj na čin moguće je temperaturu mjeriti i ma-
loj djeci. Nedostatak je taj što je aksila udaljena od velikih krvnih žila pa
se promjene tjelesne temperature sporo odražavaju. Također i vrijedno-
sti dobivene ovom metodom liječenja mogu biti manje od stvarne tjele-
sne temperature. Temperatura se mjeri oko 9 minuta odraslim ljudima,
a 4-8 minuta se mjeri djeci.
Ako je aksila u djeteta nedostupna (dojenče), temperatura se može
mjeriti između dvaju nabora kože na abdomenu.
Postupak aksilarnog mjerenja tjelesne temperature
1. osigurati privatnost, smjestiti pacijenta u udoban položaj,
2. pripremiti toplomjer (dezinficirati ga, istresti toplomjer) , obrisati
aksilu,
3. staviti toplomjer u aksilu tako da spremište žive sa svih strana bude
pokriveno, uputiti pacijenta da rukom pridržava toplomjer i da ruku
usmjeri prema suprotnome ramenu, temperaturu uvijek mjeriti u
istoj aksili,
4. mjeriti temperaturu 5-10 minuta, izvaditi toplomjer i očitati vri-
jednost ,
5. dezinficirati i pospremiti toplomjer, oprati ruke ,
6 . vrijednosti up isati u dokumentaciju. .
~ Oralno mjerenje temperature

Oralna sluznica najbrže odražava promjene tjelesne temperature
zbog blizine sublingvalne arterije. Važno je pravilno staviti toplomjer
(ne bilo gdje u usnu šupljinu) ispod jezika lijevo ili desno uz frenulum
jezika. To područje se naziva tzv. toplinskim džepovima. Potrebno je da
Vitalni znako vi 85
prođe barem 6 minuta nakon konzumiranja vruće hrane i 15 minuta od
konzumiranja hladnog jela, te 45 minuta od kupanja i tjelesnih aktivno-
sti , što katkad može biti nedostatak.
Potrebno je temperaturu mjeriti oko 8 minuta u muškaraca i oko 9
minuta u žena, pri temperaturi prostorije od 18-24 °C. Za 27% ispitani-
ka dovoljno je 3-5 minuta; 8 minuta je dovoljno za 90% ispitanika (Gra-
ves i Makarian, 1980., Baker i sur. 1980, prema Fučkar). Neki autori na-
vode da je razlika u temperaturi nakon 3 i 8 minuta statistički, ali ne i
klinički značajna. Oralno se-temperatura ne mjeri smetenim pacijentima,
pri epilepti čnorn napadaju, besvjesnim pacijentima. Takoder potonje nije
dop ušteno ni u bolesnika s nazogastričnom sandom, bolestima i ozljeda-
ma usne šupljine i gornjih dišnih putova, tijekom primjene kisika orona-
zalnom maskom, nakon kirurških zahvata u usnoj i nosnoj šupljini.
Postupak oralnog mjerenja tjelesne temperature
1. smjestiti pacijenta u udoban i prikladan položaj,
2. provjeriti je li pacijent u posljednjih 15 minuta pio , jeo ili pu šio, ili
se u po sljednjih 45 minuta kupao i bavio tjelesnom aktivnošću
3. provjeriti stanje usne šupljine
4. staviti toplomjer u usnu šupljinu u područje toplinskih džepova,
5. uputiti pacijenta da toplomjer drži usnama,
6. mjeriti 8-9 minuta,
7. izvaditi toplomjer, očitati vrijednosti,
8 . dezinficirati i pohraniti toplomjer,
9. oprati ruke,
10. vrijednosti upisati u dokumentaciju.
~ Rektalno mJerenje temperature

Rektalno mjerenje se najčešće primjenjuje u male djece . Smatralo se
da je ta metoda na jpouzdanija, no novije spoznaje pokazuju suprotno.
Sluznica crijeva sporo odražava promjene tjelesne temperature, a usto
toplomjer dolazi u dodir sa stolicom, što smanjuje točnost mjerenja tem-
perature. Toplomjer se uvodi najmanje 4 cm u rektum u odraslih ljudi i
2-3 cm u djece, što povećava rizik nastanka oštećenja sluznice crijeva ,
povećava se mogućnost širenja infekcija, a i provocira se defekacija, što je
za pacijenta vrlo neugodno. Sama metoda rektalnog mjerenja neugodna je
za pacijenta (otkrivanje analne regije nepoznatim osobama). To je naj-
manje poželjan način mjerenja temperature. Mjerenje traje oko 5 minuta.
Postupak rektalnog mjerenja temperature
1. osigurati privatnost,
2. smjestiti pacijenta u Simsov položaj, otkriti analnu regiju,
3. pripremiti toplomjer, primijeniti lubrikant,

4. upozori ti pacijenta da duboko diše, lagano razmaknuti gluteuse i
uvesti topl omjer 4-5 cm u odraslih ljudi i 2-3 cm u djece.
5. mjeriti temperaturu 5 mi nu ta. pažljivo izvaditi toplomjer . obrisati
ga od fekaln ih masa i očitati vrijednost,
6. smjestiti pacijenta u udoban položaj,
7. dez inficirati i pospremiti toplomjer. oprati ruke,
8. vrijedno sti upisati u dokumentaciju.
{> Mlerenle na membrani Umpani

Mjerenje na membrani timpani u nas je razmjerno nova metoda mje-
renja. Mjerenje se obavlja posebnim elektronskim toplomjerima s po -
sebnim nastavkom za mjerenj e na mernbrani timpan i. Temperatura
mjerena na membrani timpani odraz je temperature arterijske krvi koja
cirkulira mozgom. Provođena su istraživanja o točnosti mjerenja tempe-
rature na membran i timpani, koja pokazuju da su vrijednosti dobivene
mjerenj em infracrvenim toplomjerom odraz temperature moždan e kor e
(Terndrup, Crofton , Mortelliti, Kelley, Rajk 1997.). Temperatura se mje-
ri različito dugo (obično je potrebno nekoliko sek undi do 30 sekundi)
ovisno o uređaju kojim se mjeri i o visi ni temperature - na uređaju se
nakon n ekoliko sekunda očita vrijednost.
Postupak mjerenja temperature na membrani timpani
1 . smjestit i pa cijenta u odgovarajući položaj tako da ubo bude do-
stu pno.
2. staviti zaš titnu kapicu na toplomjer.
3. lagano staviti toplomjer u u šni kanal i pritisnuti gumb za mjerenje
tjelesne temperature.
4. po zavr šetku mjerenja izva di ti toplomjer, o čitati vrijednosti,
5. baciti zaštitnu kapicu i pospremiti toplomjer. oprati ruke,
6. vrijednosti up isati u dokumentaciju .
Postupak s toplomjerom nakon mjerenja temperature
Katkad pa cijent dobije toplomjer kojim se služi tijekom cijeloga bo-
ravka u bo lnici . Osobito je važno da pacijent ima svoj toplomjer ako se
temperatur a mjeri ora lno ili rektalno . Budući da u većini zdravstvenib
ustan ova postoje toplomjeri za zajedničku uporabu, njih je važno dobro
očistiti i dez infi cirati kako ne bi postali činit eljem u prijenosu intraho-
sp italnih infekcija.
1. kružnim pokretima od č i š ć ega ka prljavijem dijelu toplomjera uklo-
niti gazom ili stani čevinom neči stoću ,
2. oprati toplomjer deterdžentom mlakom ili bladnom vodom (vruća
voda može prouzročiti pucanj e toplomjera ), isprati toplomjer te-
kućom vodom ,
Vitalni znakovi 87
3. osušiti topl omjer,
4. odložiti toplo mjer u dezinfici jens i ostaviti neko vrijeme
5. isprati dezinficijens s toplomjera, obrisati ga i odložiti na suho mje-
sto.
7.1.4. Povllena Uelesna temperatura - vrućica

Vrućica (pireksija) je nespecifi čna reakcija organizma na štetne
agense . Ovisno o stupnju povišenj a tjelesne temperature koristimo se
poznatim naz ivima - subfebrilna, febrilna, visokofebrilna tjelesna tem-
peratura.
36 ,0-37 ,0 °C (37,2) - afebriln a
37 ,1-38,0 °C - subfebrilna
38 ,1-39,0 °C - febrilna
više od 39, 0 °C - visokofebrilna
Uzroci povišenja tjelesne temperature mogu biti različiti: izloženost
suncu i vrućini , infekcije, propadanje tkiva u organizmu , bolesti CNS-a
(koma, povišen intrakrani jalni tlak, tumori mozga, cerebrovaskularni
inzult) endokrini poremećaj, anemija, feokromocitom, primjena lijeko-
va (sedativi, vazodilatatori), pirogene tvari unijete u organizam prilikom
transfuzije krvn ih der ivata , intravenskih injekcija, endogene pirogene
tvari. Tjelesna temperatura rijetko prelazi 41 °C kao posljedica infekcije.
Temperatura iznad 41 °C obično je posljedica dru gih meh anizama kao
što su hipertermija izazvana djelovan jem visoke temperatur e okoline ili
ozljeda hipotalamičkog termo stata.
Te tvari mogu pov isiti razinu "ugođenosti" hipotalami čkog termo -
stata - tjelesna temperatura dosegne višu razinu od normalne i aktivira-
ju se svi mehanizmi za povišenje tjelesne temp erature. Dolazi do štednje
topline i povećanog stvaranja topline u organiz mu . Kada se naglo povisi
razina pod ešenosti temperature u organizmu, potrebno je nekoliko sati
dok tjelesna temperatura dosegne tu novu razinu podešenosti. Tada će
se pojaviti zimica. Pacijent navod i da mu je vrlo hladno iako temperatu-
ra ve ć može biti povišena. Koža mu je hladna zbog vazokons trikcije i
prisutna je tresavica (pacijent drhti). Zimica tra je sve dok se tjelesna
temperatura ne povisi na razinu na koju je podešen hipotalamički ter-
mostat. Kada tjelesna temperatura dosegne tu vrijednost, zimica presta-
je, a bolesnik ne osjeća ni da mu je hladno niti da mu je toplo.
Vrućica nastaje u tri faz e:
1. faza (hladn a faza) - hipotalamički termostat je podešen na povišenu
temp eraturu, što uzrokuje povećanje stvaranja topline (ubrzani metabo-
lizam, drh tanje) i smanjenje odavanja topline u okolinu [vazokonstrikci-

ja), to pak dovodi do porasta temperature. Osoba na vodi da joj je hl adno ,
prisutna je piloerekcija.
2. faza - temperatura organizma je porasla do razine temperature hipa-
talami čkog termostata. Osoba navodi da joj je vruće, crvena je u licu,
koža je na dodir topla.
3. faza - započinje kada se temperatura hipotalaml čkog termostata vraća
na uredne vrijednosti i dolazi do povećanog gubitka topline u okolinu
(zno jenje, periferna vazodilatacija).
Febrilni se pacijent osjeća slabim , iscrpljenim . Nema teka i pojačano
žeđa, deh idriran je - malo mokri, mo že biti prisutna albuminurija. Koža
je crvena i topla na dodir , pacijent je obično nemiran i razdražljiv, a
može biti i pospan. Oči su sjajne i katkada su osjetljive na svjetlost. Pri-
sutna je tahikardija i tahipneja, zno jenje je obično povećano . Može biti
prisutna glavobolja, poremećaj svijesti : dezorijentacija i konfuzija kod
visokofebrilnih tem pera tura. U djece se mogu pojaviti konvu lzije. Paci-
jent je u životnoj opasnosti ako tjelesna temperatura poraste iznad 41 cc,
a povišenje tjelesne temperature iznad 43 °C obično završav a njegovom
smrću. .
Snižavamo povišenu tjelesnu temperaturu iznad 38 "C, a cilj je njezi-
no sniženje za 1 "C, Pri lome su intervencije medicinske sestre usmjere-
nena:
1. smanjenje proizvodnje topline
2. povećano odavanje topline u okolinu
3. promatranje pacijentova stanja
4 . održanje optimalne udobnosti bolesnika
Sestrinske intervenciie:
D smanjiti proizvodnju tjelesne top line - smanjiti tjelesnu aktivnost,
D povećati gubitak topline - oblačenjepa cijenta samo u laganu odjeću,
• regulacija mikroklimatskih uvjeta u okolini (radi jacija)
• dovođenje hl adnog zraka - ventilatori (konvekcija)
• tuširanje pacijenta u mlakoj vod i,
• sta vljanje obloga od mlake vode napose na dlanove i stopala
(kondukcija)
• kupanje pacijenta u kupkama za snižavan je tjelesne tempe rat ure,
polijevanje ml akom vodom (evaporacija)
• uporaba deka za snižavanje tjelesne temperature (kondukcija)
D primjena antipiretskih lijekova - kako je propisano , obično pri pora-
stu tjelesne temperature iznad 38 ,5 "C (Aspirin, Panadon, kortikoste-
roidi),
Vitalni znakovi 89
o kontrola vitalnih fun kcija - tjelesne temperature pri postupcima
snižavanja tjelesne temperature svakih 30 minuta do 1 sat, kontrola
krvnog tlaka, bila i disanj a,
O promatranje stanja svijesti
O promatranje stanja pa cijentove hidracije - kontrola unosa/iznosa
teku ćine , promatranje stanja kože i sluznica, održavanje higijene
sluznice us ne šuplj ine, poticanje pacijenta da popije 2500-3000 ml
tekućine prema želji tijekom dana (juhe zbog sadržaja soli),
O osigurati pacijentu visokokalorijsku i visokoproteinsku dijetu,
D tijekom zimice i tresavice - pacijenta ugrijati (pokriti toplim dekama
da se spriječi gubitak topline) , po prestanku zimi ce skloniti deke da
se spriječi znojenje i gubitak tekućine i elektrolita,
O održavanje udobnosti pacijenta - mijenjanje položaja, masa ža, mije-
njanje rublja i učestalo kupanje pri pojačanom znojenju.
~ Temperaturne kriwlle
Izmjerene vrijednosti tjelesne temperature uno se se u pac ijentovu
temperaturnu listu i povezivanjem pojedinih vrijednosti linijama dobi-
vamo određene krivulje vrijednosti tjelesne temperatur e. Specifične
temperaturne krivulje su :
• febris continua - danima povišena tjelesna temperatura, varijacije
su unutar 1 °C, obično prati infektivne bolesti (tifus. gram-negativ-
ne pneumonije)
• febris remittens - dnevne oscilacije u temperaturi veće su od 1 °C,
ali najniža temperatura ne spušta se ispod 37 °C (salmoneloza)
• febris intermittens - dn evne oscilacije tjelesne temperaturi veće
su od 1 °C, najniža temperatura se spušta ispod 37 °C (milijarna
TBC, intermitentna bakterijemija, bakterijski endokarditis),
• febris recurens - pojava povi šene temperature nakon nekoliko
dana bez temperature (izmjenjivanje razdoblja bez temperature i
razdoblja s povišenom tjelesnom temperaturom),
• febris ephemeris - jednodnevna ili dvodnevna visoka temperatura
zbog blagog prolaznog infekta, manjeg zahvata i sl.
• febris undulans - izmjenjivanje postupnih uspona i padova tem-
perature do subfebrilnih ili afebrilnih vrijednosti (krivulja ima va-
lovit oblik) .
~ Pozitivni utlnei povilene temperature

- oslobađaju se endogene pirogene tvari koje potiču oslobađanje (ak-
tivaciju) limfocita T i B i stvaranje interferona
- pospješuje se fagocitoza

- pospanost pospješuje da čovjek većinu energije (koja se inače troši
na aktivnosti) troši na borbu protiv infekcije.
•0<} Negativni učinci povišene tjelesne temperature

- nemir i nelagoda,
- povišena potrošna kisika - za svaki povišeni celzijev stupanj tjelesne
temperature raste potrošnja kisika za 13%. što je posljedica ubrzanog
metabolizrna,
- povećane kalorijske potrebe, metaboličke promjene dovode do kata-
bolizma proteina i negativnog du ši čnog balansa,
- dehidracija - znojenje i povećan gubitak tekućine disanjem može
prouzročiti dehidraci]u,
- neurološki učinci - temperatura iznad 40 °C može uzrokovati delirij,
konvulzije
- zbog porasta tjelesne temperature nastaju promjene u frekvenciji
bila, disanja i krvnog tlaka,
• tahikardija nastaje jer povišenjem tjelesne temperature porastu i
potrebe za kisikom pa srce ubrzano radi kako bi opskrbilo tkiva
kisikom. U odraslih ljudi za svaki celzijev stupanj porasta tjelesne
temperature bilo se ubrza za oko 20 otkucaja u minuti,
• tahipneja također nastaje kao posljedica povećanih potreba or-
ganizma za kisikom, za svaki celzijev stupanj porasta tjelesne
temperature frekvencija disanja poraste za 7 udisaja u minuti,
• krvni tlak može porasti kao posljedica vazokonstrikcije u razdob-
lju porasta tjelesne temperature, te se može sniziti pri oštećenju
srčane funkcije , ili pri razvoju septičkog šoka.
7.1.5. HlpotermlJa
Hipotermija je stanje koje obilježava sniženje tjelesne temperature
ispod 35 °C mjerene oralno. Uzroci hipotermije mogu biti razni - iz-
loženost hladnoći, vjetru, snijegu, kiši . neadekvatna odjeća, pothranje-
nost ili pretilost, konzumiranje alkohola, dehidracija, mirovanje, ne-
primjerena prehrana. Hipotermiji može pridonijeti i uzimanje lijekova
(sedativi, opioidi, anksiolitici). Hipotermiji su , kao i vrućici, sklonija no-
vorođenčad i stariji ljudi zbog fizioloških značajki (smanjeno potko žno
masno tkivo , snižen metabolizam.. .). Hipotermija se može pojaviti i na-
kon kirurškog zahvata zbog dugotrajnog boravaka u operacijskoj sali ,
snižavanja tjelesne temperature zbog prirode kirurškog zahvata, primje-
ne veće količine hladnih infuzija.
Hipotermija uzrokuje fiziološke promjene na svim organima. Drh-
tanje se suprimira sa sniženjem temperature ispod 32 ,2 °C. Ispod te tern-
Vitaln i znakovi 91
peratura zakazuju mehanizmi samougrijavanja i zadržavan ja topline u
organizmu. Smanjenjem tjelesne temperature ispod 30 "C semikomatoz-
no stanje prelazi u komu, a pri temperaturi od 26 "C dolazi do sloma ter-
moregulacijskog sustava i osoba poprima temperaturu okoline.
Hipotermija može biti blaga (tjelesna temperatura 32-35 0C), umjere-
na (tjelesna temperatura 29-32 "C] i teška (sniženje tjelesne temperature
ispod 29 0c) (Decker, Li 2004.).
Prigodom hipotermije koža je hladna, može biti prisutna cijanoz a,
. drhtanje, pacijent može biti konfuzan i nemiran (blaga hipotermija),
bradikardan i bradipnoičan, letargi čan, može se pojaviti delirij (umjere-
na hipotermija). U hipotermiji dolazi do snižavanja krvnog tlaka , što
povećava rizik nastanka šoka. Toplina se najvi še gubi na području
glave, nogu i ruku. Hipotermija može dovesti do opasnih aritmija (poči
nju se pojavljivati sa sniženjem tjelesne temperature ispod 30 "C) i može
završ iti smrtno, može prouzročiti hipoksiju i acidozu. S daljnjim sni-
ženjem temperature povećava se rizik pojave ventrikularne fibrilacije .
Kod hipotermije intervencije su usmjerene na :
D uklanjanje činitelja koji su doveli do sniženja tjelesne temperature -
skidanje mokre (hladne) odjeće , zagrijavanje prostorije, utopljavanje
bolesnika - provodi se tijekom nekoliko sati ,
D praćenje vitalnih funkcija, centralnoga venskoga tlaka , diureze, pli-
nova u krvi , elektrolita u krvi , eKS , potreban je i monitoring EKG-a
24 sata (fibrilacija ventrikula),
D ugrijavanje pacijenta - "unutarnje ugrijavanje", lava že unutarnjih
organa toplom fiziološkom otopinom, ugrijavanje toplim kupkama,
pokrivačima, električnom dekom, oblozima od tople vode, ili spon-
tano ugrija vanje pacijenta - ovisi o stanju pacijenta,
O ugrijavanje "Hiblerovim toplinskim omotačem" - potrebne su 4
deke , plahta, vruća voda , aluminijska folija. Deke se slože jedna pre-
ko druge tako da je dužina deke nešto veća od bolesnikove visine.
Plahta se natopi u vodu temperature 80 "C i stav i preko odjeće na
prsni koš i abdomen, te se omota aluminijska folija. Ruke se ostave
slobodne. Na plahtu se stave deke. Hiblerov omotač omogućava
ugrijavanje tijela za 2,5 "C za jedan sat,
D primjena kisika (ugrijanog) preko oronazalne maske ili priključi
vanje pacijenta na umjetni ventilator,
a primjena infuzija i krvnih derivata - ugrijanih, da se korigira hipo -
tenzija i diureza, primjena bikarbonata za regulaciju acidobazne rav-
noteže,
a postavljanje urinarnog katetera za monitoriranje balansa tekućina, .
D primjena antibiotika (preventivno jer visok postotak pothlađenih
pacijenta ima ozbiljne infekcije) .
92 UVOD U ZDRAVSTV ENU NJEGU

7.2. DISANJE
Osnovni pojmovi
APNEJA - prestanak disa nja
BRADIPNEJA - usporeno disanje
EUPNEJA - tiho normalno disanj e, u odrasle osobe frekvencija je
i2-20/min
DISANJE - kontrolira centar za disanje smješten u produženoj mož dini , a
sastoji se od dvaju akata - udaha i izd aha. Pri disanju dolazi do izmjene
ugljičnog dioksid a i kisika.
DISPNEJA - otežano dis anje , pacijent je svjest an poteškoća pr i disanju
HIPERPNEJA - povećan min utni volumen zbog povećanja frekvencije i/ili
dubine dis anja
HIPOPNEJA - smanjeni minutni volumen zbog smanjenja frekven cije i /ili
dubine dis anja
ORTOPNEJA - dispneja prisutna u ležećem položaju, a smanjuje se ili ne-
staje uspravlja njem tijela
TAHIPNEJA- ubrzano disanje
Disanje kontrolira centar za dis anje smješten uprodu ženo] moždini ,
a sastoji se od dvaju akata - udaha i izdaha. Pri disan ju dolazi do izmje-
ne ugljičnog dioksida i kisika. Prva razina disanja događa se u di šnome
sustavu - plućno disanje, a druga u stanicama - sta n ično disanje.
Konačna svrha disanja je izmjena plinova u stanicama - sta nica mora
stalno dobivati kisik i izlu čivati ugljični dioksid.
Disanje se odv ija automatski, kratko vrijeme moguće je zaus taviti di-
san je, no nak on nekog vremen a automatski ćemo nasta viti di sati. Frek-
ven cija disanja je normalno u odrasle osobe 12-20 udisaja u minuti, u
žena je brž e ne go u muškaraca. U djece je disan je brže nego u odraslih
ljudi. Uzbuđenje, tjelesna akti vnost, bol, povišena tjelesna temperatu ra
mogu ubrzati disanje. Ubrzano disanje pokazuje da organizam ul aže do-
datne napore kako bi održao normalne vrijednosti plinova u krvi, usto
dis anje može b iti i produbljeno .
Procjena disanja obuhvaća prosuđivanje frekvencije. ritma, dubine i
zvukova koji se čuju , napora, boli. Ovi podatci daju uvid umetaboličko
stanj e pacijenta, neurološko, stanje respiratornog sustava.
7.2.1. P8tololld oblici disanJa

• hiperpnea,
• ortopneja,
Vitalni znakovi 93
Tablica 07·1. Normalne i patološke značajke disanja
- .._.-
Parametar Normalno Patološko

-
frekvencij a l2-20/min u odrasle osobe bradipneja, tahipneja, apneja
rita m uj edna čeno izrazito nepravilan

1--- ._--_.
dub ina ujed na čeno površno, produbljeno
..
_ ~
-~.-_ .
i
,, zvukovi tiho svira, strido r, hrop ti

bol bezbolno bol tijekom udaha
napor \ bez napora, za disanje je subjektivno t eško, aktivan inspirij
, potrebno 2-4% ukupne i ekspirij, za disanje potrebno do
energetske potrošnje 30% ukupne energetske
potrošnje
dispneja f iziološka (pri naporu) neprimjerena naporu
.. .- --".• ~-
• astmatično disanje - ekspiri] je osobito otežan i produžen,

• Kussmaulovo disanje - izrazito teško , duboko disan je, pacijent se
kor isti pomoćnom dišnom muskulaturom (pojavljuje se u metabo-
ličkoj acid ozi u dijabetičkoj i uremičkoj komi),
• Cheyn e-Stokesovo disanje - karakteristično disanje koje je u po-
četku oslabl jeno , postupno postaje sve dublje i dublje te dolazi do
razmjerno dugotrajnog prestanka disanja (apneje koja traje 15-40
sekundi), te se sve ponavlja. Može se pojaviti pri povišeno m in-
trakran ijalnorn tlaku, dekompenz aciji srca, meningitisu, zat ajen ju
bubrega, predoz iranju opijatnim sreds tvima
• Biotovo disanje - ne prav ilno disanje i po ritmu i po frekvenciji i
po dubini , najčešće su prisutne ap neje koje se smjenjuju s nekoli-
ko plitkih i nepravilnih ud isanja (oštećenje centra za disanje).
-<} Procjena dlsanla
Procjenu disan ja obično radi mo nakon mjerenja bila.
Procjen juje se odizan je i spuštanje prsnog koša ili se pro cjenuj e tako
da se stavi dlan na pacijen tov prsni koš.
Procjenjuje se tijekom 30 sekundi ili jedne minu te. Pri tome se
uočava ritam, frekvencija, dubina te jesu li prisutn i zvukovi (stridor,
zviždanje, hro pci).
Dobiveni podatci upisuju se u pacijentovu dokumentaciju.
Postup ak
1. pričekati
da prođe 5-10 minuta od akti vno sti ,
2. smjesti paci jenta u udoban položaj (može biti povišen za 45-60°),
3. osigurati privatnost, oprati ruke,

4. staviti dlan na toraks ili promatrati odizanje i spuštanje toraksa,
mjeriti 30 sekundi do 2 minute,
5. uočavati dubinu i ritam,
6. oprati ruke,
7.2.2 . DlspneJa
Dispneja je subjektivan osjećaj nedostatka zraka. To je neugodan ili
mučan osjećaj napornog ili otežanog disanja. Dispneja nastaje složen im
slijedom zbivanja, uključujući i aktivaciju osjetnih receptora, prijenos
osjetnih signala u CNS i obradu tih signala u višim moždanim centrima.
Tijekom dispn eja pacijent je svjestan problema pri disanju i pove-
ćana napora koji mora uložiti, a tegobe opisuje riječima: nedostaje mi
zraka , ne mogu doći do zraka.
Dispneja se očituje kao fiziološka pojava pr i neadekvatnom sastavu,
tlaku i vlazi udisanog zraka ili kada fizičko opterećenje inače zdrava or-
ganizma nadmaši njegove ventilacijske i cirkulacijske mogućnosti, ali i
u snažnim emocijama.
U starijih ljudi normalno slabljenje respiratornih fun kcija može biti
uzrok skraćenja daha tijekom fizičkih aktivnosti.
Naj češće je simptom organskih bolesti i funkcionalnih poremećaja
respiratornog, cirkulacijskog, krvnog, endokrinog, živčanog i urinarnog
sustava, metabolizma i psihe. Uspješno lij ečenje ovisi o mogućnostima
uklanjanja (smanjenja) uzroka.
S obzirom na uzrok dispneja može biti:
• ventilacijska - zbog bolesti dišnih putova
• kardijalna - zbog dekompenzacije lijevog srca
• hematogena - u anemijama
• me taboli čke - acidoza
• neurogena
• psihogena.
Prigodom napetosti i anksioznosti također se pojavljuje osjećaj nedo-
statka zraka. Dispneja samo u mirovan ju koja nestaje ili se ne povećava
pri naporu, najvjero jatnije je psihogena, .
Promjene frekvencije, ritma i dubine disanja nisu sinonimi za zadu-
hu (dispneju) nego njezini vanjski znakovi.
Dispneja se pojavljuje tek kada nesvjesni regulacijski mehanizam
zahtj eva i zadovolj enja potreba za zrakom dopre do svijesti.
S obzirom na poteškoće pri udahu i izdahu, razlikuju se:
• ekspiratorn a disp neja - pacijent može udahnuti, ali teško izdiše,
posljedica je kroni čnih opstruktivnih bolesti pluća,
Vita lni znakovi 95

• inspiratorna dispneja - pacijent teško udiše, posljedica je srčane
dekompenzacije,
• mješovita - obje su faze disanja otežane. J
U dispneji se upotrebljava plućna muskulatura, abdominalna, te
muskulatura vrata, šire se nosnice.
Težina dispneje procjenjuje se na osnovi.napora pri kojem se pojav-
ljuje i položaja koji pacijent spontano zauzima. Blaga dispneja nastaje
pri većem naporu, ali se ne. može smatrati fiziološkom. Težak oblik di-
spneje prisutan je u potpunom mirovanju.
Stupnjevi dispneje
PRVI STUPANJ - pacijent hoda uz zdravu osobu iste dobi, konstitucije i
kondicije po ravnom, ali ne i uzbrdo,
DRUGI STUPANJ - pacijent hoda po ravnom, ali ne usporedo sa zdravom
osobom,
TREĆ' STUPANJ - pacijent postaje dispnoičan nakon 100 metara ili 5 mi-
nuta hoda po ravnom,
ČETVRTI STUPANJ - pacijent postaje dispnoičan pri oblačenju i govoru,
PETI STUPANJ - pacijent je dispnoičan u mirovanju.
Dodatna obavijest o težini dispneje koja se pojavljuje u mirovanju
jest položaj koji pacijent spontano zauzima. Dispneja je teža ako mu je
potreban uspravniji položaj. U izrazito teškoj dispneji karakterističnoj
za kronične plućne bolesti s dekompenzacijom srca , pacijent može disa-
ti samo stojeći, trupa nagnuta prema naprijed i podbočen rukama.
-} Dispneja U plućnim i srčanim bolestima

Dispneja je simptom koji se učestalo pojavljuje u mnogim plućnim i
srčanim bolestima, pogotovo pri opstrukciji plućnih putova. Desna
srčana klijetka bit će opterećena u plućnim bolestima budući da pumpa
krv kroz pluća. Iznenadna dispneja u zdrava čovjeka može govoriti u
prilog pneumotoraksa. Iznenadan osjećaj nedostatka zraka u operiranih
pacijenata može upućivati na plućnu emboliju.
Nedostatak zraka i škripanje pri izdisaju uočljivo je u kroničnim op-
struktivnim plućnim bolestima (astma, bronhitis, emfizem).
Čujno disanje može biti posljedica suženih dišnih putova ili lokalizi-
rane opstrukcije većega bronha tumorom ili stranim tijelom.
Kod KOPB nastaje poremećaj disanja u snu (REMfazi sna), a to uzro-
kuje apneju i hipopneju te može prouzročiti pojavu plućnog srca, infar-
kta, disaritmije (Parkosewich, 1986).

Akutna plućna bolest praćena je dispnejom težega stupnja u odnosu
na dispneju u kroničnim bolestima. U kardijalnoj diapneji sjedeći položaj
olakšava pacijentu disanje. a u respiratornoj dispneji pacijent i u horizon-
talnom položaju podnosi dispneju, no instinktivno zauzima sličan po-
ložaj pa isključivo po položaju ne možemo odrediti uzrok dispneje.
Tablica 07-1. Akutna i kronična dispneja kod plućnih bolesti
Akutna dispneja I<r?nična dispneja
infekcij.a respiratornog trakta dekompenzacija pluća
opstrukcija stranim tijelom KOPB

anafilaktička reakcija plućni edem
ozljeda pluća slaba respiratorna m~skula~ura
pneumotoraks . ... -.-

hidrotoraks
plućna embolija
{> D1spneja I dekompenzacIja srca

Pri ljevostranoj dekompenzaciji srca lijevi ventriki ne obavlja zado-
voljavajuće svoju funkciju - ne ispumpava krv koja dolazi iz pluća pa ra-
.ste tlak u plućnoj cirkulaciji i krv se vraća u plućno tkivo. Nastaje di-
spneia, kašalj. tahikardija, anksioznost, nemir, umor.
Dispneja je rezultat akumulacije tekućine u alveolama koja onemo-
gućuje izmjenu plinova. Može se pojaviti u miru ili prati manji ili veći
napor. Prigodom dekompenzacije srca mo že biti prisutna ortopneja.
Ortopneja se pojavljuje u pacijenata koji su dugo sjedili spuštenih nogu
pa legnu u krevet. Nakon nekoliko sati se tekućina koja se akumulirala u
nogama počne resorbirati u krvotok, a oštećeni lijevi ventrikul ne može
adekvatno raditi s tim povećanim volumenom. Tada pritisak u plu ćno]
cirkulaciji raste i povećava se nakupljanje tekućine u alveolama.
Nemir i anksioznost prate dekompenzaciju . a nastaju zbog oštećene
oksigenacije tkiva, stresa vezanog uz respiratome poteškoće i zbog spoz-
naje da srce ne radi kako treba. Kako raste anksioznost.povećava se di -
spneja, a to dalje povećava anksioznost i stvara se začarani krug.
Pri desnostranoj dekompenzaciji desni ventrikl ne izbacuje krv u
pluća. zadržava se krv na periferiji i stvara se edern, i to od nogu prema
gore (pritiskom na edeme ostaje udubljenje u obliku pritiska prsta, plah-
te i sl .). Stvara se ascites i dispneja se može pojaviti zbog pritiska ascite-
sa na plućna krila.
Vitalni znakovi 97
~ Orlopneja
Ortopneja je dispneja prisutna u ležećem položaju koja se smanjuje
ili nestaje uspravljanjem tijela, odnosno nemogućnost disanja osim u
sjedećem položaju, a karakteristična je za kardio-pulmonalne kongesti-
je. U ortopneji, pri ustajanju, abdominalni se organi, pod utjecajem sile
teže, spuštaju prema dolje i daju plućima više mjesta za ekspanziju i
omogućavaju uzimanje više zraka.
~ Procjena dlspneJe
Potrebno je procijeniti:
• okolnosti - okolnosti u kojima se pojavljuje, koliko je uzroka pri-
sutno (plućna kongestija, pneumonija, opstrukcija), opis nedo-
statka zraka, gušenje, nedostatak zraka,
• napor - pojavljuje li se u mirovanju, pri aktivnosti, šetnji, trčanju,
• kašalj - je li dispneja praćena kašljem, iska šljavanjem,
• drugi simptomi - potrebno je utvrditi jesu li prisutni drugi simpto-
mi, stezanje ili bol u prsima, kašalj, cijanoza, znojenje, anksioz-
nost, umor, vrtoglavica,
• početak - nastaje li naglo ili postupno, doba dana ili noći,
• položaj koji pacijent zauzima,
• učestalost pojavljivanja.
~ Suočavanje sdlspnejom
Pacijenti se različito suočavaju s dispnejom i pokušavaju je prihvati-
ti kao dio svoga života. Istraživanja su pokazala da im veći problem
predstavlja učestalost dispneje nego njezin intenzitet (astmatičari navo-
de dispneju najnižeg, a pacijenti s kardiovaskularnim bolestima naj-
višeg intenziteta) .
Dispneju prate emocije panika, frustriranost, zabrinutost, anksioz-
nost, ljutnja, strah od smrti.
Razlikuju se 32 različite metode suočavanja s dispnejom, a neki pa-
cijenti primjenjuju i do 23 metode.
Strategije suočavanja s dispnejom mogu se razvrstati na:
• fokusiranje na .problem - promjene pozicije, kretanje, mirovanje,
naslanjanje na naslonja č
• strategije disanja - dijafragmalno, napučenih usana,
• udaljavanje od faktora koji potiču dispneu, samoprilagođavanje,
primjena lijekova,
• metode vezane uz emocije - samoizolacija, smanjenje napetosti
(tehnike relaksacije),
• miješane metode - potporne skupine.
9a UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Uz razvijanje strategija suočavanja s dispnejom potrebne su i prila-
godbe obuče (natikače) i odjeće (lagana. široka) , smanjenje tjelesne
težine. Potrebno je napraviti dnevni plan aktivnosti i odmora. prenijeti
dio obveza na druge članove obitelji.
Potrebna je prilagodba socijalne i fizičke okoline da se uklone streso-
ri koji mogu potaknuli napadaj dispneje. promjene u okolini. izbjega-
vanje napora i poslova mogu u pacijenta izazvati osjećaj izoliranosti.
Tolerancija dispneje može se povećavati vježbama disanja. vježba-
ma dišne muskulature, kontrolom nad anksioznošću, pronalaženjem
vlastitih strategija suočavanja s disp nejorn, a time se ujedno smanjuje i
respiratorni kolaps tijekom dispneje.
Najčešće sestrinske dijagnoze vezane uz dispneju:
• neučinkovito disanje
• anksioznost
• oštećena izmjena plinova
• smanjen unos hrane U/S smanjenim tekom i dispnejom
• smanjeno podnošenje napora uJs dispneiom i umorom
• smanjena prohodnost di šnih putova u/s traheobronhalnom op-
strukcijom ili povećanom sekrecijom
Sestrinske intervencije:
• mjerenje vitalnih funkcija svaka 4 sata (disanje)
• procjena dispneje
• kontrola plinova u krvi
• smjestiti pacijenta u prikladan položaj
• napraviti plan dnevnih aktivnosti
• primjena kisika prema odredbi liječnika
• aspiracija di šnih putova ako je potrebno
• edukacija pacijenata o: metodama disanja (napućenih usana, ab-
dominalno disanje). tehnikama relaksacije. uzimanju propisanih
lijekova, planiranju aktivnosti i odmor.
7.3. BILO (PULS)

Osnovni pojmovi
APlKALNI PULS je vrijednost bila izmjerena na vršku srca (u petom inter-
kostalnom prostoru u srednjoj klavikularnoj liniji) uporabom stetosko-
pa .
BRADIKARDIJA je usporeno hilo u odraslih ljudi ispod 60 otkucaja u mi-
nuti.
Vitalni znakovi 99
BIGEMINI]A stanje kada prije vremena nastane svaka druga srčana kon-
trakcija. Dva otkucaja brzo jedan za drugim, zatim duži dijastolički in-
terval pa opet dva brza otkucaja. /
DEFICITPULSA je razlika u frekvenciji apikalnog i perifernog pulsa.
EKSTRASISTOLA je preuranjena kontrakcija srca izazvana impulsom iz-
van SA čvora .
BILO (PULS) je periodično otkucavanje koje se osjeti kao odizanje i spu-
štanje arterije. .
Pf\LPITACIJA je neugodan osjećaj rada, odnosno lupanja vlastitoga srca.
Može biti bezazlena posljedica tjelesnog napora i uzbuđenja , ali i bolesti
srca.
TLAK PULSA je razlika između sistoličkog i dijastoli čkog tlaka .
Bilo (puls) je periodično otkucavanje koje se osjeti kao odizanje i
spuštanje.arterije, a uzrokovano je promjenama krvnoga tlaka pod utje-
cajem kontrakcija i relaksacija lijeve klijetke. Bilo mjerimo palpacijom
površinskih arterija ispod kojih se nalazi čvrsta podloga. Najčešće se
mjeri na arteriji radijalis, a može se palpirati i na a. temporalis, a. carotis,
a. brahialis, a. femoralis, a. poplitea, a. dorsalis pedis (nepalpabilna je u
10% ljudi) , a. tibialis posterior.
Bilo mjerimo u svrhu procjene pacijentova stanja pri prijamu u bol-
nicu, radi utvrđivanja osnovnih vrijednosti za daljnju usporedbu, u
svrhu utvrđivanja promjena pacijentova stanja što je moguće prije. Bilo
se na bolničkim odjelima mjeri redovito dvaput na dan (ujutro i poslije-
podne), po potrebi i češće . U jedinicama intenzivne skrbi može se vršiti
stalni monitoring rada srca - bila i krvnoga tlaka ili se kontrolira pal pa-
cijom svakih 15 minuta do 2 sata.
Fizologija
Akcija srca počinje autonomnim stvaranjem podražaja u stanicama
sinusatrijskog (SA) čvora . Podražaj se širi provodnom na radnu musku-
laturu srca, pa najprije dolazi do kontrakcije pretklijetki i punjenja kli-
jetki, a zatim do kontrakcije klijetki i krv se potiskuje u aortu i plućnu ar-
teriju koje izlaze iz klijetki.
Svaka sistola lijeve klijetke potakne seri ju valovitih pokreta u svim
arterijama. Pulsni val se širi kroz cijeli arterijski sustav i stoga se puls
može osjetiti na svim arterijama koje su dostupne palpaciji.
{oo Palpaclja bila
Tijekom palpacije bila bilježi se:
• frekvencija - broj srčanih otkucaja u minuti

• ritam - odnosi se na vremenske razmake između pojedinih pulza-
cija
• punjenost - odražava snagu srčanih kontrakcija
• veličina amplituda - odražava tlak pulsa
• elasticitet krvne žile.
Frekvencija bila tijekom miro vanja iznosi u odraslih ljudi 60-80 otkuca-
ja u minuti. U žena je frekvencija bila nešto veća nego u muškaraca.
Također je frekvencija bila veća u novorođenčadi i djece, pa i u starijih
ljudi. I aktivnost utječe na frekvenciju bila - tijekom i neposredno nakon
tjelesnih aktivnosti bilo je ubrzano. Bilo je ubrzano i pri uzbuđenju, u
strahu i ljutnji, pri povišene] tjelesnoj temperaturi, hipertireozi.
Ritam se odnosi na vremenske razmake između pojedinih pulzacija.
Normalan ritam je pravilan. Kada su razmaci između pojedinih otkucaja
nejednaki, kažemo da je bilo aritmično .
Punjenost se obično opisuje na ljestvici :
• tvrd, jako punjen, napet,
• normalno punjen,
• slab , nitast, mekan,
• ne pal pira se.
Veličina amplitude bila određena je njegovim tlakom - razlikom između
sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Kada sestra procijeni da su punjenost i
veličina amplitude patološke, svoju prosudbu mora provjeriti mjeren-
jem tlaka . Naime, slabo punjen puls može biti odraz niskoga tlaka, a ve-
lika amplituda divergentnoga tlaka.
Patološke vrijednosti
Poremećaji frekvencije su tahikardija i bradikardija.
Tahikardija je ubrzano bilo , u odraslih ljudi iznad 100 otkucaja u mi -
nuti. Tahikardija prati stanja povišene tjelesne temperature. Povišenje
tjelesne temperature za l°C dovodi do ubrzanja bila za oko 20 otkucaja u
minuti (febrilna tahikardija). Kao kompenzatorna pojava tahikardija
prati anemiju, krvarenje, respiratornu insuficijenciju. Može biti uvjeto -
vana povećanim energetskim zahtjevima kod hipertireoze i neuroze.
Može biti pos ljedica slabosti srčanog mišića Ili posljedica djelovanja ne-
kih lijekova, kofeina, teina, alkohola.
Bradikardija je usporen puls u odraslih ljudi ispod 60 otkucaja u mi-
nuti. Bradikardija može biti normalna pojava tijekom spavanja ili u
športaša. Relativna bradikardija označava veću frekvenciju otkucaja od
normalne, ali ispod vrijednosti koje se očekuju s obzirom na povišenu
vrijednost temperature. Bradikardija prati neke virusne bolesti (gripu),
povišenje intrakranijainog tlaka, prezasićenje digitalisom, bolesti srca .
Vitaln i znakovi 101

Poremećaj ritma naziva se aritmija. Poseban oblik "pravilne" nepra-
vilnosti je bigeminija (trigeminija i sl.). Preuranjene kontrakcije pojav-
ljuju se u pravilnim razmacima (svaka druga u bigeminiji, svaka tre ća u
trigeminiji) , a pri palpaciji bila to se očituje slabije punjenim otkucajem
ili izostankom otkucaja, odnosno kao duži vremenski razmak između
pojedinih pulsacija (duža stanka između dvaju otkucaja). Preporučuje
se mjerenje bila do dvije minute i usporedbaapikalne i periferne vrijed-
nosti (obično je prisutan deficit bila - razlika u frekvenciji apikalnog i
perifernog bila).
Ekstrasistola je preuranjena kontrakcija pobuđena impulsom izvan
SA čvora. Budući da je ekstrasistola uslijedila prerano, vrijeme punjenja
klijetke je skraćeno, udarni volumen je smanjen, a sve to očituje se izo-
stankom bila na periferiji. Obilježje je prezasićenja digitalisom, hipoksi-
je, poremećaja kalija.
Jako punjeno, tvrdo i napeto bilo znak je hipertenzije. Slabo punje-
no, nitasto i mekano bilo znak je slabosti srčanoga mišića, hipotenzije.
Velika amplituda bila (pulsus altus) obilježena je velikim odizanjem
palpirane arterije [febrilna stanja, hipertireoza), a mala amplituda (pul-
sus parvus) obilježena je malim odizanjem.
Elasticitet krvne žile važno je procjenjivati u starijih osoba. Debela i
tvrda arterija znak je ateroskleroze.
Metode mjerenja
Bilo se može mjeriti palpatorno na periferiji, auskultacijski apikalno,
ultrazvučno, elektronski.
Prije mjerenja potrebno je odabrati arteriju na kojoj će se bilo mjeriti,
smjestiti pacijenta u udoban položaj. Najčešće se mjeri na arteriji radija-
lis jagodicama drugog, trećeg i četvrtog prsta (ne palca jer ima vlastite
pulsacije) tijekom 30 sekundi do 2 minute. Dvije minute je potrebno
mjeriti pri aritmijama i pri prvoj procjeni pacijentova stanja. Dobivenu
vrijednost je potrebno upisati u pacijentovu dokumentaciju.
Postupak mjerenja bila palpacijom
1. objasniti postupak pacijentu,
2. oprati ruke,
3. ispružiti pacijentovu ruku udobno, s ispruženim dlanom okrenu-
tim prema dolje
4. mjeriti jagodicama 2,3 i 4 prsta laganim pritiskom na radijalnu ar-
teriju 30 sekundi do 2 minute (aritmije),
5. uočiti frekvenciju, ritam, amp litudu pulsa,
6. oprati ruke,
102 UVOD U ZDRAVSTVE NU NJEGU

z.a.t . Aplkalno bilo
Apikalno bilo je vrijednost bila izmjeren a na vrš ku srca (u petom in-
terkostalnom pros toru u srednjoj klavikularnoj liniji) uporabom steto-
skopa. Obično se mjeri pri p oremećaj ima ritma i frekvencije bila, kad je
bilo na periferiji slabij e palpabilno.
Katka da se može odrediti istodobno mjeren je apikalnog i perifernog
bila. Dvije sestre mjere bilo - jedna na periferiji , a jedna apikalno tije-
kom istoga vrem ena . Po mjerenju bila izračunava se n jegov deficit (razli-
ka apikalnog i perifernog bila).
Postupak mjerenja apikalno ga bila
1. dezinficirati stetoskop,
2. smjestiti pa cijenta u sjedeći ili ležeći p oloža j, otkriti toraks,
3. ugri jati membranu stetoskopa na dlanu ruke tijekom 5- 10 sekun-
da,
4. mjeriti bil o u petom intrakostalnom položaj u, 30 sekundi do 2 mi-
nute i uočavati njegov ritam i frekvenciju,
5. dezinficirati stetoskop,
6. vrijednostiupisati u dokumentaciju.
7.4 . ARTERIJSKI mNI TlAK

Osnovni pojmovi
ARTERI]SKA HIPERTENZIJA obil ježena je opeto vano registriranim visokim
vrijednostima krvnoga tlaka u raznim okolnostima najmanje tijekom
jednoga tjedna.
ARTERIJSKA HIPOTENZIlA je stanje obil ježeno niskim vrijednostima krv-
n oga tlaka ispod 100/60 mmHg.
DIJASTOUĆKI KRVNI TLAK najmanja je sila koja djeluje na stjenku ar terije
za vrijeme dijastole (relaksacije lijeve klijetke).
HIPERTENZIVNA KRIZAnagli je i veliki porast arterijskoga krvnog tlaka pri
kojem je pacijentu ugrožen život.
KRVNI TLAK je sila kojom krv djeluje na jedinicu površine krvne žile.
SISTOUĆKI TLAKje najveća sila koja djeluje na stijenku arterije za vrijeme
sistole lijeve klijetke (izbacivanja krvi iz klijetke u aortu) .
SREDNJI TLAK je zbroj dijastoli čkog i jedne trećine pulsnoga tlaka.
TLAKBILA je razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka .
Krvni tlak je sila kojom krv djeluje na jedinicu površine krvne žile .
Vrijed nos t krvn oga tlaka izražava se u milimetrima žive tek ponegdje u
Vitalni znakovi 103

kilopaskalima. Tlak je moguće mjeriti u raznim dijelovima cirkulacije
(periferni i centralni , arterijski i venski) . U praksi se najčešće mjeri arte-
rijski tlak u lakatnoj jami (a. brahialis), a rjeđe u koljenoj jami (a. popli-
tea) ili na zapešću (a. radialis) primjenom tlakomjera na živu ili pero .
Vrijednost krvnoga tlaka obično upisujemo uz oznaku RK RRje kra-
tica imena Riva Rocci, izumitelja preteče suvremenog tlakomjera, u ko-
jem je 1896. prvi pu ta primijenjena pneumatska rukavica.
Razlikujemo dijastolički i sistolički tlak. Dijastolički krvni tlak je
najmanja sila koja djeluje na.stijenku arterije za vrijeme dijastale (relak-
sacije lijeve klijetke). Sistolički tlak je najveća sila koja djeluje na stjen-
ku arterije za vrijeme sistole lijeve klijetke (izbacivanja krvi iz klijetke u
aortu) . Razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka naziva se pulsni
tlak ili tlak bila. U pacijenta s tlakom 120/80 mmHg tlak pulsa bio bi 40
mmHg. Pulsni tlak je povišen u bolesnika s divergentnim tlakom, a
snižen u onih s konvergentnim tlakom .
Normalan krvni tlak je kongruentan. To znači da dijastolički tlak iz-
nosi nešto više od polovine sistoličkog (10-20 mmHg) npr. 140/90
mmHg. Odstupanja od kongruentnog tlaka nazivamo divergentnim i
konvergentnim tlakom. Divergentan tlak je obilježen visokim sisto -
ličkim, a niskim dijastoličkim tlakom (npr. 180/50 mmHg). Konvergen-
tan krvni tlak je obilježen normalnim ili blago povišenim sistoličkim, a
značajno povišenim dijastoličkim (npr. 140/110 mmHg).
Srednji tlak je zbroj dijastoličkog i jedne trećine tlaka bila. Ako bole-
snik ima tlak 140/95 mmHg, njegov je srednji tlak 110 mmHg .
Krvni tlak mjerimo u svrhu procjene pacijentova stanja pri prijamu u
bolnicu, radi utvrđivanja osnovnih vrijednosti za daljnju usporedbu, te
u svrhu praćenja pacijentova stanja i utvrđivanja promjena što je mo-
guće prije.
Pri procjeni pacijentova stanja potrebno je izmjeriti krvni tlak na
obje ruke , normalno mogu biti prisutne razlike 5-10 mmHg, a nakon
toga mjeri se na ruci, gdje je izmjerena viša vrijednost. Krvni tlak se mje-
ri rutinski 1-2 puta na dan , a ako su vrijednosti povišene ili snižene, i
češće. U jedinicama intenzivne skrbi mjerenje krvnog tlaka se provodi
svakih 15 minuta do 2 sata ovisno o stanju pacijenta.
Fiziologija krvnoga tlaka

Osnovni činitelji održanja arterijskog tlaka u velikom krvotoku su
minutni volumen lijeve klijetke srca , sveukupni volumen krvi u arterij-
skoj cirkulaciji, otpor u arteriolama, viskozitet krvi i elasticitet krvnih
žila.
Minutni volumen je umnožak udarnog volumena i broja otkucaja u
jednoj minuti. Volumen krvi što ga klijetka srca kontrakcijom izbaci u
cirkulaciju naziva se udarnim i iznosi približno 70 ml. Pri frekvenciji od
104 UVOD u ZDRAV STVENU NJEGU

70 otkucaja u minuti minutni volumen lijeve klijetke iznosi 4900 ml.
Oslabljene kontrakcije miokarda. zbog dekompenzacije ili poremećaja
srčanog ritma, rezultiraju nižim tlakom i smanjenim minutnim volume-
nom.
Ukupni volumen krvi u organizmu odrasla čovjeka iznosi oko 5000
ml. Raspodijeljen je tako da se u arterijskom dijelu velikog krvotoka na-
lazi petina ukupnog volumena krvi. Povećanje volumena zbog prekom-
jernog zadržavanja vode i soli zbog bolesti bubrega i/ili nekontrolirane
primjene intravenskih otopina, prouzročit će povišenje krvnoga tlaka.
Gubitak krvi i/ili tekućine zbog opeklina, proljeva ili povra ćanje uz ne -
dovoljan unos tekućine dovest će do sniženja krvnoga tlaka.
Otpor protoku arterijske krvi najvećim je dijelom uvjetovan tonusom
arteriola. Arteriole su građene od glatkoga mišićnoga tkiva, veziva i en-
dotelnih stanica. Mišićne stanice u pretkapilarnom dijelu oblikuju sfin-
kter, koji je glavni regulator otpora na periferiji. Povećan otpor rezultira
višim tlakom, a smanjen nižim tlakom.
Elasticitet krvnih žila bitan je čimbenik u regulaciji krvnog tlaka.
Ako su krvne žile neelastične (npr. u arteriosklerozi) sistolički tlak je
povišen zbog smanjene mogućnosti širenja krvnih žila , a dijastolički
tlak je snižen zbog smanjene mogućnosti sužavanja arterija. Tada je
povišen i pulsni tlak.
Viskozitet krvi ovisi o broju eritrocita i količini proteina plazme.
Povećan broj eritrocita (policitemija) utječe na protok krvi i može dove-
sti do znatnog porasta krvnog tlaka.
Regulacija krvnoga tlaka

Krvni tlak reguliraju živčani i humoralni sustav.
U ž iv č ano] regulaciji (brza regulacija) sudjeluju presoreceptori smje-
šteni u aorti i sinusu karotikusu, središte za krvni tlak u međurnozgu i
autonomni živčani sustav na periferiji. Posljedica njihova djelovanja pri
povišenju krvnoga tlaka jest vazodilatacija i smanjenje snage i frekven-
cije miokarda, a pri sniženju krvnoga'tlaka dolazi do vazokonstrikcije i
povećanja snage kontrakcija. Živčana regulacija tlaka važna je pri prom-
jeni položaja tijela, tjelesnom naporu i uzbuđenju.
U humorainoj regulaciji krvnoga tlaka veliko je značenje bubrega i
reninangiotenzin-aldosteronskog sustava. Renin bubrega pretvara an-
giotenzin jetre u angiotenzin 1 , koji djelovanjem angiotenzin-konverta-
ze u plućima prelazi u angiotenzin 2. Angiotenzin 2 djeluje na mišićne
tkivo arteriola i potiče izlučivanje aldosterona iz kore nadbubrežne žli-
jezde. Aldosteron u bubrežnim kanalićima zadržava natrijev klorid i
vodu pa se tako povećava cirkulirajući volumen krvi. U regulaciji krvno-
ga tlaka sudjeluje i antidiuretski hormon.
Vitalni zna kovi 105

Uredan krvni tlak
Uredna vrijednost krvnoga tlaka izmjere nog na gornjim ekstrerni teti-
ma ovisi o životnoj dobi. U odraslih ljudi smatra se da su ure dne vrijedno-
sti sistoličkog tlaka od 10D-150 mmHg, uredne vrijednostidijastoličkog
tlaka 6D-95 mm Hg, a uredne vrijed nosti pulsnoga tlaka 4D-55 mmHg.
Priklad na je form ula za izračunavanje prosječnog urednoga krvnoga
tlaka:
• sistolički tlak: 11 1 + 1~3 dobi
• dij astolički tlak: 68 + 1/5 dobi
~ Kolebanja krvnoga Ilaka
Za vrijeme intenzivnih aktivnosti sistolički tlak može porasti i za
60- 70 mmHg, krvni tlak ras te i pri uzbuđenju , ljutn ji, strahu, boli jer do-
lazi do vazokonstrikcije zbog djelovanja simpatikusa. Krvni tlak je naj-
niži ujutro, raste tijekom da na i najviši je kasno poslijepodne i navečer.
Vrijednosti krvnoga tlaka rastu i s povećanjem tjelesne težine. Žene ima-
ju nešto niži krvni tlak u odnosu na muškarce. Uredne vrijednosti
krvnog tlaka niže su u djece i ras tu s dobi.
~ Arlerljska hiperIenzija
Arterijska hipertenzija je obilježena opetovano zabilježeni m viso-
kim vrijednosti ma krvnoga tlaka u raznim okolnostima najman je tije-
kom jednoga tjed na. Izn imka je krajnje visok tlak, koji zahtijeva hitnu
intervenciju. Dokazano je da neke osobe imaju viši tlak od uobičaj enog
ako im se mjeri u zdravstvenoj ustanovi - to se naziva "hipertenzije bije-
log ogrtača" .
Samo povremeno nađena hipertenzija naziva se labilnom ili oscila-
tornom.
Hiperte nzija je pris utna ako je vrijednost tlaka iznad 15 0/100 mm Hg.
Težina hipertenzije procjenjuje se na osnovi vrijednosti krvnoga tlaka.
nalaza očne pozadine, EKG-a, ultrazvuka srca i funkcije bubrega (pretra-
ge urina i krvi - kreatinin).
Tablica 07-2. Odnos vrijednosti krvnoga tlaka i oblika hipertenzije

- ._. - -- -
Vrijedno st krvnoga t laka Oblik hipertenzije
,1 140/90 - 160/9 5 g ran i čna
II 160/95 - 180/105 blaga

i 180/105 - 190/130 srednje teška
190/ 130 i više teška
190/130 i više maligna -_.-
- - .-

Arterijska hipertenzija može biti primarna (esencijalna), čija je etio-
logija nepoznata i sekundarna, koja je posljedica drugih bolesti. Sekun-
dama hipertenzija može biti kardiogena (ateroskleroza), bubrežna (kro-
nična renaIna insuficijencija. uremija), endokrina (hipertireoza, feokro-
mocltom, Cushingov sindrom) , neurogena (povišen intrakranijalni
tlak) , jatragena (primjena oralnih kontraceptiva, simpatikomimetika).
~ Hlpertenzlvna kriza
Nagli i veliki porast arterijskog krvnog tlaka pri kojem je ugrožen bo-
lesnikov život naziva se hipertenzivna kriza. Budući da ljudi različito
podnose povišene vrijednosti krvnog tlaka , teško je precizno navesti kri-
tičnu vrijednost. Početkom hipertenzivne krize smatra se vrijednost di-
jastoličkog krvnog tlaka 12D-140 mmHg. U pacijenta su prisutni znako-
vi i simptomi poremećaja u radu CNS-a. kardiovaskularnog sustava i
bubrega. Znakovi hipertenzivne encefalopatije su jaka glavobolja. pore-
mećaj svijesti sve do njezina gubitka, fokalni neurološki ispadi. Može se
pojaviti kongestija i edem pluća (ortopneja, kašalj , cijanoza, hroptanje,
krepltacije, iskašljavanje pjenušavog isukrvavog iskašljaja) i koronarna
insuficijencija (stenokardija).
Bolesnika se smješta u Koronarnu jedinicu, gdje mu je propisano mi-
rovanje, potrebno je pratiti bolesnikove vitalne znakove, opće stanje,
stanje svijesti svakih 15 minuta te se primjenjuje intravenska antihiper-
tenzivna terapija. Potrebno je uočavati znakove i simptome koji mogu
uputiti na pogoršanje stanja bolesnika.
~ Arterljska bipoIenzija
Arterijska hipotenzija je stanje obilježeno malim vrijednostima
krvnoga tlaka - ispod 100/60 mmHg. Razlikujemo primarnu i sekundar-
nu hipotenziju. Sekundarna hipotenzija može biti kardijalna (insufici-
jencija miokarda, infarkt miokarda, tamponada srca), vaskularna (šok,
periferna vazodilatacija), hipovolemijska (krvarenje, dehidracije), en -
dokrina (insuficijencija nadbubrežne žlijezde), jatrogena (prim jena an -
tihipertenziva idiuretika).
Simptomi blaže i kronične arterijske hipotenzije su umor, malaksa-
lost , slabost, vrtoglavica pri uspravljanju tijela i povremene sinkope.
Kod teže i akutne hipotenzije pojavljuje se smetenost do gubitka svijesti,
nemoć. blijeda i vlažna koža , cijanoza, midrijaza. Vrijednost sisto-
ličkoga krvnoga tlaka ispod 70 mmHg ugrožava život bolesnika jer ne
održava filtracijski tlak bubrega i dolazi do oligurije, anurije, uremije
ako se tlak ne normalizira.
Snižavanje krvnoga tlaka u uspravnom položaju naziva se ortostat-
ska hipotenzija.Prati ju vrtoglavica, sinkopa, moguć pad i ozljede paci-
jenta. Ortostatska hipotenzija često se pojavljuje u pacijenata koji su

dugo mirovali u postelji i u starijih pacijenata koji uzimaju antihiperten-
zivnu terapiju. U svrhu prevencije preporučuje se postupno ustajanje iz
postelje , a pri pr imjeni an tihipertenzivne terapije potrebno je izm jeriti
tlak pacijentu i u uspravnom položaju radi pravodobnog uočavanja po-
jave hipotenzije i ispravn oga propisivanja doze lijeka.
;- .-u . Metode mjerenja arterIJskoga knnola Uaka

Krvni tlak može se mjeriti:
• izravno, elektronski, uvođenjem kanile sa senzorom u arteriju i
o čitavanjem tlakova na monitoru ili registraci jskoj trac i.
• neizravno, elektronski programiranim automatskim punjenjem i
pražnjenjem balona te o čitavanjem tlakova na monitoru ili regi-
stra cijskoj traci (tako se očitava 24-satni holter tlaka),
• neizravno , auskultacijski, manualnim punjenjem i pražnjenjem
balona orukvice uz ausk ultaciju pojave, kakvoće i prestanka tono -
va pulsa,
• nei zravno, elektronski - tlakomj er pop ut tlakomjera na živu ili
pero , no ne auskultira se nego se vrijednost tlaka očita na ekranu,
mjerenje kratko traje, pogodno je za samomjerenje tlaka,
• palpacijom - palpiraju se pulzacije arterije dok se ispušta zrak iz
balona. Prvi otkucaj koji se čuje označava vrijednost sistoličkoga
tlaka, a trenutak pres tanka palpacije pulzacija smatra sa vrijed-
nošću dijastoličkoga tlaka .
• ultrazvukom.
Naj češ će se primjenjuj e ind irektna auskultacijska metoda mjerenja
krvnoga tlaka.
~ Indirektno auskullaclJsko mJerenje krvnoga daka

Za ind irektno auskultacijsko mjerenje krvn oga tlaka potrebno je pri-
premiti tlakomjer na pero ili živu i stetoskop.
Dijelovi tlakomjera na živu su: platnena nerastezijiva orukv ica (na-
rukvica, man šeta) s pneumatskim balonom, pumpic a s ventilom za pun-
jenje balona , manometar sa spr emnikom na živu , gumene cijevi koje
spajaju balon s pum picom i manometrom. Prije mjerenja tlaka potrebno
je odabrati orukvicu s prikladnom širinom i dužinom balona. Optimal-
na širina orukvice izno si 40-50% opsega ekstremiteta na kojem se mjeri
tlak , a dužina dvaput toliko. Ako je opseg ru ke 30 cm, širina balona tre-
ba iznositi 12-15 cm, a du žina 24- 30 cm. Uporaba preuskog balona re-
zultira lažno većim vrijednosti'm a krvnog tlaka. a uporaba preširokog
balona lažno man jim vrijednostima krvnog tlaka .
108 lNO D u ZDRAVSWENlJ NJEGU

Dijelovi stetoskopa su slušni nastavak s olivama, pro vodni dio i lije-
vak ili membranski dio .
Indirektno auskultaci jsko mjerenje krvnoga tlaka tem elji se na spo-
sob nosti kardiovaskularnog sustava da svlada otpor nastao zbog kom-
pr esije određene art erije balonom i ponovno uspostavi optok krvi don-
jim di jelom eks tremiteta.
Za vri jeme m jere nja krvnoga tlaka pacijent treb a ruku držati na po-
dlo zi u razini srca. Ako je ruka ispod razine srca, tlak je u njoj pov išen , a
ako je izn ad tlak je snižen. Za svaki centimetar odstupanja tlak ras te ili
pada 0,8 mmHg. Položaj ruke iznimno je važan pri mjere nju tlak a u
uspravnom položaju . Polo žaj tlakomjera u odnosu n a srce ne utječe na
izmjerenu vrijednost tlaka, no koso položen manometar rezultira lažno
višim tlakom .
Orukvica tlakomjera ovije se oko nadlaktice i učvrsti, labavo ovijena
orukvica rezultira lažno većim vrijednostima tlaka. Fonendoskop se sta-
vi na brahijalnu ar terija , a pritiscim a na pumpicu balo n se puni zrakom.
Budući da je orukvica ne rastezljiva, napunjeni balo n vrši pritisak na
brahijalnu arteriju. Kad je pritisak koji balon vrši na arteriju veći od si-
stoličkoga krvnoga tlaka, zaustavljena je cirkulacija u do njem dijelu
ruke, što se očituj e izost ank om bila na radijalnoj i brahijalno] arteriji
(tada brahijalno m art erijom ne protječe krv). Postupnim smanjenje m
tlaka u man šeti, ispuštanjem zraka iz balona, mala količina krvi počinje
cirkul ira ti arterijom i pojavljuju se šumovi (pulzaci je) poput kucanja
koji su istodobni s kucanjem srca. Ti šumovi se nazivaju Korotkovljevi
šumovi ili tonovi.
Razina tlaka u trenutku palpacije ili aus kult acije prvoga tona bila od-
govara vri jed nosti sisloličkoga tlaka. Daljnjim se ispuštanj em zrak a iz
balona tonovi bila mijenjaju. Korotkoff ih je prepoznao i up isao pet faza:
- prva: tonovi bila su jasni i glas ni, njihova poja va bil ježi se kao vrijed-
nos t sistoličkog tlaka , a tra ju tijekom spuštanja žive za približno 10
mmHg ,
- druga: tonovi postaju tiši i šumni, a traju tijekom spuštanja žive za
sljedećih 25 m mHg,
- treća: tono vi ponovno postaju jasniji i glasn iji, a traju tijekom dalj-
njega spuštanja stupca žive za 15 mmf-lg,
- četvrta: tono vi naglo postaju prigu šeni, a njiho va pojava tumači se
kao vri jednost dij astoličkoga tlak a ako izostane peta faza,
- peta: potpuni nesta nak tonova bila, tumači se kao vrije dn ost dijasto-
ličkog tlaka.
Prije mjerenja tlak a potrebno je provjeriti je li pa cijentu ikada mjeren

krvni tlak, a ako n ije, valj a mu objasniti postupak. Reći pacijentu da
ćemo mu oviti ma nšetu oko nadlaktice te da će tijekom punjenja man-
šete osjeti ti pritisak , ali da će nelagoda biti kratkotrajna .
Vitalni znakovi 119

Postupak mjerenja krvnoga tlaka
1. pripremiti pacij enta - objas niti mu postupak, potrebno je da prođe
barem 30 minuta od aktivnosti, pušenja ili pijenja kave,
2. pripremiti pribo r (tlakomjer i stetoskop), provjeriti ispravnost i de-
zinficirati olive i membranu tlakomjera, odabrati tlakomjer odgova-
rajuće širine i dužine manšete,
3. odabrati mjesto mjerenja krvnoga tlaka i smjestiti pacijenta u odgo-
varajući položaj,
4. osloboditi odjeće ekstrerrritet na kojem će biti mjere n krvni tlak (do-
datni prit isak odjeće utječe na izmj erenu vrij ednost tlaka) , osloniti
ruku na podlogu u razin i srca, opustiti šaku i dlan okrenuti prema
gore,
5. pa lpirati brahijalnu arterij u, ovit i manš etu 2,5 cm izn ad l akta dovo l-
jno čvrsto da se može uložiti distalna falanga prsta između oru kvice
i nadlaktice,
6. pipati bilo i upuhivati zrak u manšetu, po prestanku pulzacije
upamtiti vrijed nos t i ispustiti zrak iz manšete ,
7. staviti stetoskop na arte ri ju brahialis i ponovno napuhati balon za
30 mmHg više od razine prestanka bila, lagano ispuštati zrak iz
manšete 2- 3 mmHg u sekundi do razine 20-30 rrimlIg ispod zadnjeg
otkucaja , a zatim brzo sve dok se stupac žive ne spusti do nule na
manometru,
8. pri ispuštanju zraka iz balona uočiti vrijednost prvog otkucaja - to
smatra mo vrijednošću sistoličkoga tlak a i posljednjeg (ili ako su
zvukovi bila prisutni do spuštanja stupca žive do nule do promjene
tona bila) , kojega smatramo vrijednošću dijastoličkoga tlaka,
9. ako je potrebno , ponoviti mjerenje,
10. skinuti manšetu i uredno pospremiti tlakomjer, dezinficirati fonen-
dosk op, oprati ruke,
11. vrijednosti krvnoga tlaka upisati u dokumentaciju.
LITERATURA
1. Fundamen tal nursing skills. Bethlehem Pike: Springhouse Corporation

1994.
2. Antonin , B. Propedeutika int erne medicine. Zagreb: JUMENA, 1982.
3 . Brunn er, S.L. Suddarth, D.S. Medical-surgi cal nursing. Philad elphia: ]B
Lippincott Compan y, 1988.
4. Capernito, L.J. Nursin g diagnosis. Philadelph ia: JB Lippincott Company,
1989.
5. Cole. L. F. Temporal variation in the effects of iced water on oral tempera-
ture. Research in nursing & health 1993 :16 (2):107- 11 1. .
6. Constanzo , L.S. Physiology. Philadelph ia: Williams & Wilkins , 1995.
110 UVOD UZORAVSTVF.NU NJEGU

7. Decker, W., Li, J. Hyp othermia, Emed icine.com, Inc. 2004.
8. Fučkar, G. Zdravstvena njega internističkih i infektolo ških bolesnika - na-
stavni teksto vi. Zagreb: Viša medicinska škola Medicinskog fakulteta u
Zagrebu , 1993.
9. Guyton , A.C. Medicinska fiziologija. 11. izd . Medicinska knjiga Beo-
grad-Zagreb, 1990.
10. Heindrich, T., Giuffre, M. Postop erative temperature measur ement. Nur-
sin g researc h 1990; 39 (3):153-155.
11. Lammon, C.B., Foot, A.W., Leli, p.G., Ingle, J., Adams, M.H. Clinical nur-
sing skills. Phil adelphi a: W.B. Saun ders Company, 1995.
12. Laskowski-Iones , L. Responding to winter emergenci es. Nursing 2000;
1:34- 39.
13. Lewis, L.W., Timby, B.K.Fund amental skills and concepts in patient care.
Phil adelphia: JB Lippincott Company.
14. Luckmann, J. Manual of nursing care. Phil adelph ia: Saunders, 1997.
15. Radolo vić , B. Terapija hipertenzivn e krize. 1998. http://www.dom zdra v-
lja-porec.hr/med icinski_tekstovi/O11028/terapije_hipertenzivne .htm
16. Rosdahl , C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila-
delphia, 1996 .
17. 'Ierndrup, TE, Crofton, DJ., MorteI1itiAJ., KeBey, R., Rajk, J. Estimation of
con tact tymp anic membrane tempe rature with a non contact infrare d
thermometer. Ann als of emergenc y med icine 1997 ; 30(2):171-5.
18. Watson, J.E.• Royle, J.A. Watson's medical-surgical nursing and related
physiology. Lond on: Bailliere Tindal, 1987.

8. poglavlje
Tjelesne Iziučine
11.1 . Mokra(:a . . . . . . . .11 3
8.1.1. Pregled rnokra ćo . . . . . . . .115
Il.l .Z. Ći u i t e l j i koji utječu na eliminaciju mokraće . .118
Il.l .:1. Kateterizacija mokraćnog mjehura . .119
8.1.4. Uporaba noćne posude . .1Z3
1\.2. Stolica . .124
8 .2.1. Ćin ltelji koj i utječu na stolicu . .125
Il.Z.Z. Najčešći problemi ve zani \IZ stolicu . .126
8.2 .3 . Uzimanje uzorka stolice na analizu .132
8.:3. Povraćanje . .132
8.4 . lskašljaj .134
8.5 . Slina. .136
8.6 . Znoj . . . . .137
Izlučine SU produkti koji nastaju radom pojedinih organa i izlu čuju

se iz organizma kao štetni i nepotrebni. Vrlo često su izlu člne važan di-
jagnostički materijal.
Govoreći o izlučinama, govorimo o mokraći (urinu), izmetinama (fe-
cesu], povraćenom sadržaj [vornitusu], iskašljaju (sputumu) .
IL l. MOKRAĆA
Mokraća (urin) je izluči na koja se stvara.u bubrezima (funkcional-
nim jedinicama bubrega - nefronima) i izlučuje se mokraćnim putovi-
ma iz organizma. Mokraćom se iz organizma izlu čuju štetne i nepotreb-
ne tvari. U organizmu se dnevno stvara oko 150 l primarne mokraće, od-
nosno samo oko 1.500 ml mokraće . Na sekreciju mokraće utječu hormo-
ni hipofize (antidiuretski hormon) i nadbubrežne žlijezde [mineralokor-
tikoid-aldosteron], krvni tlak, sastav krvi, tj. temperatura, temperatura
okoline, količina vode u organizmu, zno jenje , fizički napor.
113
Mokraća je bistra tekućina specifične težine 1002-1 035, karakteri-
stična mirisa na amonijak i slanog okusa. Sastoji se od anorganskih i or-
ganskih supstancija. Sadr ži najviše vode (95%) i mnogo anorganskih
soli (Na, K, P, Ca, amonijak), mokraćne boje (urobilinogen, urobili n),
ureju. Normalni pH je 4,5-8,0 (6,0). Aminokiseline i glukoza se obično
reapsorbiraju iz primarne mokraće, glukoza se može naći u mokraći pri
povećanim vrijednostima glukoze u krvi.
Potreba za mokrenjem se pojavljuje kada se u mjehuru nakupi 100
do 150 ml mokraće (prvi impu lsi), obično srednje jak podražaj oko 200
do 300 ml, a osjećaj neodgodivog mokrenja pri nakupl janju 400 ml mok-
rać e .
Osnovni pojmovi
ANDRIJA - nemogućnost bubre ga da stvara mokraću, diureza do 50 m1/24
sata.
m SURIJA - mokrenje praćeno bolovima i smetnjama.
mUREZA - količina mokraće izlučena u tijeku 24 sata, normalno
1200-1500 ml (1800 ml). Normalno se u jednome satu stvara oko trnl
mokraće po kilogramu tjelesne težine, stoga je normalna satn a diureza
oko 40-80 ml u odraslih ljudi , odnosno 24-satna diureza oko 1.500 ml.
ENURESIS - nekontrolirano mokrenje noću tijekom spavanja .
GLIKOZURIJA - prisutnost glukoze u mokraći.
HEMATURIJA -prisutnost povećana broja eritrocita u mokraći (razlikuje

se makro-hematuriia i mikrohematurija).
INKONTINENCIJA MOKRENJA - nehotično ili nekontrolirano mokrenje u
dobi kada bi ono trebalo biti pod voljnom kontrolom.
KEGELOVE VJEŽBE - vježbe za j ačanj e perinea lnih mišića, razlikujemo
spore i brze. Primjenom Kegelovih vježbi tijekom 6 mjeseci moguće je
steći potpunu kontrolu nad mokrenjem pri stresnoj inkontinenciji.
KREDOV ZAHVAT - lagani pritisak na donji dio abdomena u području ure-

tre radi pospješenja mokrenja.
MIKCIJA- čin pr ažnjenja mokraćnog mjehura.
NIKTURIJA - povećano mokrenje tijekom noći (prisutna je u dijabetesu ,
bolestima srca).
OLIGURIJA - smanjeno izlučivanje mokraće, oko 100 do 500 ml u tijeku
24 sata.
OSMOLALNOST - količina elektrolita i drugih molekula (čvrstih tvari)
otopljenih u mokraći, preciznija pretraga od specifične težine.

PIURIJA - pri sutnost bakterija (gnoja) u mokraći.
POLIURIJA - povećano izlučivanje mokraće .
POLAKISURIJA - učestalo mokrenje u malim količinama.
PROTEINURIJA - prisutnost proteina u mokraći.
RETENCIJAMOKRAĆE - zadržavan je mokraće u mokraćnom mjehuru zbog
nemogućnosti otjeca nja iz njega.
REZIDUALNI URIN - količina mokraće koja ostaje u mokraćnom mjehuru
neposredno nakon mokrenja.
SPECIFIČNA TEŽINA - test koncentracije mokraće pokazuje spo sobnost
bubrega da koncentrira mokraću , mjeri se težina mokraće u odnosu na
težinu vode.
8.1.1. Pregled mokraće

Mokra ća se mo že pregled ati biokemijski, fizika ln o i bak terijski. za
pretragu je potrebno pravilno uzeti uzorak mokraće.
oo} Uzimanje uzorka mokraće

Uzorak mokraće uz ima se za različite pretrage. Najčešće se uzima
prva jutarnja mokraća (kemijska ili mikrobiološka analiza) ili nekoliko
uzastopnih uzo raka mokraće [citološka analiza) . Pacijent može sam dati
uz orak mokraće tako da se pomokri u odgovarajuću p osudu ili će mok-
raću uz eti sestra nakon mokrenja u noćnu posudu ili pre ko urinarnog
katetera ako je postavljen . U uzorku mokraće ne sm ije biti prisutan pa-
pir, izmetine ili slično, uzorak je po trebno ispravno obilježiti (navesti
ime i prezime pacijenta, odjel) i transportirati do lab oratorija. Ako pa ci-
jentica ima menstruaciju, ne uzima se uzorak mokraće ili, ako je nužno,
na uputnici će se naznačiti da je prisutno menstrualna krvarenje.
Pacijentu je potrebn o objasniti kako će dati uzorak mokraće za bio-
kemi jsku pretragu - uzima se srednji mla z mokraće. Prvi mlaz mokraće
ispuš ta se u nu žnik, srednji mlaz mokraće u zima se u kemijski čistu po-
su du, a nak on toga se pacijentdo kraja pomokri u n užnik.
Ako pacijent ima postavljen urinarni kateter, potrebno ga je 15-30
minuta prije uzimanja uzorka "zaklamati" i na taj način spriječiti otje-
canje mokraće u urinarnu vrećicu. Tako se osigurava dovoljna količina
mokraće za pretragu. Ako postoji poseban priključak, preko njega se ste-
rilnom iglom i štrcaljkom uzima uzorak, a ako priključka nema, potreb-
no je dezinficirati kat eter (treba paziti da se ne probuši balon za zrak) i
također se preko manje sterilne igle i štrcaljke uzima uzorak mokraće.
Nikako se ne smije uzimati uzorak mokraće iz vrećice!!
Tjelesne izlu č ine 115

~ PrikUpljanje 24-satne mokraće
Za neke pretrage potrebno je prikupiti 24-satnu mokraću (npr . prote-
ini u mokraći), a prikupljamo ju i pri praćenju unosa i iznosa tekućine,
mjer enja diureze.
Pacijentu je važno objasniti da u posudu određenu za skupljanje
mokraće mora mokriti svaki puta tijekom 24 sata . Skupljanje mokraće
obično počinje ujutro prvoga dana i traje do idućeg jutra, kada se pri-
kupljena mokraća transportira do laboratorija. Prvu jutarnju mokraću
prvoga dana pacijent ne skuplja nego se ona baca u nužnik jer je to mok-
raća od prethodnog dana (skupljanje mokraće započinjemo praznoga
mjehura) i nakon toga svakoga sljedećega puta pacijent mokri u oz-
načenu posudu. Zadnji put mokri drugoga dana prvu jutarnju mokraću
jer je ta mokraća još od prethodnoga dana.
Uredni nalazi mokraće

Tablica 07-3. Uredni nalazi mokraće
-- .
Svojstvo Ureda n nalaz

Boja boje slame do ta mnije žut e boje
I
S pe ci fi č na težina 1:002- 1.035
i
i
Osmoiainost 500-800 mOsmlkg
Ph 4,5-8,0
Glukoza neg.
Ketoni neg.
Prot eini neg.
Bilirubin neg.
Eritro cit i 0-3,5
Leukocit i 0-5
Bakterije nema ih
Cilindri Q-4 hijalina cilin dra
Kristali nema ih
~ _. . -
Specifična težina mokraće može se mjeriti na bolničkom odjelu ili se do-

biva nal az iz laboratorija. Mjeri se urometrom. Urome tar je staklena ci-
lindrična sprava koja u svojemu donjem, širem dijelu ima olovne kugli-
ce, a gornji, uži dio o zn ače n je brojevima od 1.000-1. 060.
Postu pak se izvodi tako da se pacijentova mokraća ulije u graduira-
nu menzuru koja se stavi na ravnu podlogu i u mokraću se uroni urome-
tar . Pričeka se da se urometar smiri i očita se vri jednost u razini očiju.
116 UVOD U ZDRAVST VENU NJEGU

Pregled mokraće test-trakama često se obavlja u ambulantama, u paci-
jentovoj kući (dijabetičari) i sl. Pacijent se pomokri u posudu i u nju se
uroni test-traka na 1 sekundu tako da su zahvaćena sva testna polja. Po
uranjanju traku treba povući uz rub posude kako bi se odvojio višak
mokraće i nakon 30-60 sekundi očitava se nalaz i uspoređuj e se s indi-
katorom na kutiji za reagens trake.
Uzroci patoloških promjena mokraće

U mokraći se mogu zamij etiti brojne patološke prirn jese, a i pacijent
pri mokrenju može navoditi različite simptome. Stoga je važno da medi-
cinska sestra prepozna patološke primjese u mokraći i smetnje pri mok-
renju te da zna kada se oni mogu pojaviti, jesu li znak osnovne bolesti ili
nekoga novog poremećaja . O primj esama u mokraći i sme tnjama pri
mokrenju potrebno je obavijes titi i liječnika.
HEMATIJRIJA može biti uzrokovana ozljedom mokraćnog mjehura ili ure-
tera, ozljedom bubrega, kontuzijom bub rega. Krvarenja mogu biti jatroge-
no uzrokovana nakon resekcija uretera i sl. Hematurija može pratiti i uri-
namu infekci ju, tum ore mokraćnog mjehura, bubrega, glomerulonefritis,
intersticijski nefritis, može biti prisutna benigna obiteljska hematurija.
PROTEINURIJA se može pojaviti kao pos ljedica ozbiljnog oštećenja renal-

nog parenhima, oštećenja glomerularne permeabilnosti. Prolazna prote-
inurija može se pojaviti prigodom du žeg povišenja tjelesne temperature,
trudnoće i pri napornoj tjelovježbi.
DIZURIĆNE SMETNJE uključuju iznenadnu potrebu za mokrenjem, učesta

lo mokren je (svaka 2 sata danju) , nikturiju (više od 1-2 puta noću), a po-
javljuju se pri infekcijama urinarnog trakta, tijekom radioterapije, prim-
jene kemot erapeutika, interstici jskog ili eozinofilnog cistitisa, upalnih
oštećenja mokraćnog mjehura, ure tritisa, pijelonefrltisa, malignih bole-
sti mokraćnog mjehura, slabosti mišića detruzora, konzumiranja nekih
prehrambenih namirnica (kava, alkohol, čokolada, začinjena i masna
hrana, umjetna sladila, gazirana p ića) .
POLIURIJA se može pojaviti kao posljed ica dijabetesa melitusa, dijabetesa

ins ipidusa, intoksikacije vodom . u fazi oporavka tubularne ne kroze, u
fazi oporavka od akutne opstrukcije urinarnog trakta, tijekom primjene
diuretika, u ranoj fazi akutne ili kronične renaine insuficijencije.
AKUTNARENALNA RETENCIJA je nemogućnost mokrenja unatoč normal-

nom stvaranju mokraće , a može biti posljedica ops trukcije mokraćnog
mjehura, oštećenja mišića detruzora.
Tjelesne Izlu čiue 117

B. 1.2 . CIniteiii koli utječu na eliminaciju mokraće
Na eliminaciju mokraće utječu brojni čimbenici. Sestra ih mora poz-
navati kako bi mogla planirati adekvatne intervencije.
Količina mokraće koja se izlučuje lijekom 24 sata ovisi o unosu
tekućine - ako se unosi velika količina tekućine, i diureza će biti veća.
Ako se veća količina tekućine izlučuje preko sluznice dišnog sustava,
kože ili putem stolice. diureza će biti manja.
Učestalost mokrenja ovisi o unosu tekućine. Budući da je unos
tekućine noću manji, stvara se manje mokraće i mokrenje je rjeđe.
Većina zdravih osoba ne mokri tijekom noći.
Neki ljudi sporije, a neki brže reagiraju na podražaj na mokrenje. Ko-
liko će vremena proći od pojave podražaja do mokrenja, nije važno sve
dok je količina mokraće primjerena i mokrenje normalno.
Povećan intraabdominalni tlak (npr. pri kihanju. kašljanju, dizanju
tereta) može pojačati osjećaj potrebe za mokrenjem, a može izazvati i ne-
kontrolirano otjecanje male količine mokraće (stresnu inkontinenciju).
Katkad je teško opustiti se i započeti mokrenje (npr. kada treba dava-
ti uzorak mokraće, u neugodnim situacijama, pri mokrenju u noćnu po-
sudu).
Žene lakše mokre u sjedećem ili polusjedećempoložaju, u nepokret-
ne pacijentice podizanje uzglavlja i fleksija koljena olakšati će mokre-
nje. Muškarci najlakše mokre u stojećem položaju.
Kako pospješiti eliminaciju mokraće?
U pružanju pomoći pacijentu pri eliminaciji mokraće obvezno je osi-

gurati privatnost, relaksacija je vrlo važna pri mokrenju i često se paci-
jenti ne mogu opustiti ako su u prostoriji prisutne druge osobe.
Pacijenta treba smjestiti u prikladan položaj (žene u polusjede ći ili
sjedeći položaj pri mokrenju u noćnu posudu ako je moguće, osigurati
sani kolica), muškom pacijentu pomoći da se pomokri u stojećem
položaju ako to njegovo stanje dopušta.
Noćnu posudu ugrijati prije nego što se da pacijentu, jer će hladna
noćna posuda u pacijenta izazvati osjećaj nelagode i otežati njegovo
opuštanje.
Neki činitelji iz okoline kao što su zvuk šuma vode, Kredov zahvat,
mogu pospješiti mokrenje.
Topla kupka ili primjena toplih obloga u područje donjeg dijela ab-
domena može pacijentu pospješiti relaksaciju i mokrenje.

ll. I.:; Kateterizacija mokraćnoga mjehura
Kateteriza cija mokraćnoga mjehura postupak je pri kojemu se kate-
ter uvodi u mokraćni mjehur kroz uretru radi isp ražnjavan ja mokraće.
Indikacije za kateterizaciju mokraćnog mjehura su :
• sva stanja u kojima pacijent ne može spo ntano mokriti. a mok -
raćni mjehur treba isp razni ti .
• retencija mokraće,
• prije kiru rškog zahvata.
• prije porođaj a,
• u dijagnostičke i terapij ske svrhe,
• omogućavanje drenaže mokraće kod ede ma vanjskog ušća uretre
nakon porođaja , kirurškog zahvata. lokalne traume,
• opstrukcija ur inarnog trakta (tumor, povećana prostata)
• za mjerenje diureze - posebice pri mjerenju satne diureze,
• inkontinencija - kada drugi postupci nisu djelo tvorni.
Prema u čestalosti izvođenja kateterizacija može bit i jednokratna .
povremena te trajna.
Uloga medicinske sestre pri kateterizaciji mokraćnog mjehura us-
mjerena je ka pripremi paci jenta, kojeg je potrebno upoznati sa zahva-
tom , razlozima za kateterizaciju . Kateterizac iju u pacijenti ca obično
obavlja medicinska sestra, dok kateterizaciju u mu škaraca obavlja li-
ječnik.
Zahvat treb a obaviti brz o i stručno kako bi se izbjegla nelagoda i tra-
um a. Potrebno je pratiti pacijentovu reakciju na zahvat i zabil ježiti učin
kovitost.
Pacijenta treba upozoriti da pri uvođenju katetera može osjeti ti
osjećaj pritiska i nagon na mokrenje. Važno ga je u pozoriti da izbjegava
povlačenje katetera , te da urinarna vrećica treba biti ispod razine mok-
raćnog mjehura.
<} Uvodenje urinarnog katetera

Potreban pribor:
• sterilan kateter (jednocjevan, dvocijevan ili troci jevan )
• sterilne rukavice
• sterilne loptice od vate ili sterilne gaze
• sterilna pinceta ili hvataljka
• dezinficijens
• trlja čica , ručnik
• 2%-tni lidokain gel ili Xilocain gel
• sterilna štrcal jka s fiziološkom otop inom
Tjelesne izlučine 119

• vrećica za mokraću
• pravilno označena urinska čaša ili sterilna epruveta ako je potreb-
no uzeti uzorak urina, uputnica
• posuda za nečisto.
Postupak uvođenja urinarnog katetera
• objasniti postupak paci jentu,
• osigurati privatnost,
• pitati pacijenta kad je'posljednji pu ta rnokrio, te ima li podražaj na
mokrenje,
• pacijenta smjestiti u ležeći položaj s raširenim nogama svinutim u
koljenu kako bi se osigurao pogled na meatus,
• ako je potrebno. oprati vodom i dezinficijensom perinealnu regiju,
potom oprati ruke,
• staviti zaštitno platno između pacije ntovih nogu ,
• staviti sterilne rukavice,
• na vrh katet era staviti lub rikant, na kateter priključiti vrećicu,
• prije uvođenja katetera provjeriti ispravnost balona, aspirirati fi-
ziolo šku otopinu iz balona,
• nedominantnom rukom razdvojiti velike i male usne što je šire
moguće i držati ih razdvojenima tijekom cijelog postupka,
• dom inantnom rukom sterilnom hvataljkom sa sterilnom gazom!
vatom navlaženom dezinficijensom, pokretima od simfize prema
anusu dezinficirati vanjs ko ušće mokraćne cijevi , pritom paziti da
se ne onečiste ruke,
• dominantnom rukom uzeti kateter, pacijenta uputiti da diše dubo-
ko i polagano , i polagano uvesti ur inarni kateter,
• ako se osjeti otpor ili nelagoda, prekinuti postupak,
• nakon uvođenja katetera 5-8 cm, pojavit će se mokraća,
• napuniti balon fiziološkom otopinom ili aquom, lagano povući
kateter prema sebi,
• smjestiti vrećicu ispod raz ine mokraćnog mjehura kako bi se spri-
ječio povrat mokraće i smanjio rizik infekcije, te poboljšala dre-
naža mokraćnog mjehura,
• učvrstiti kateter za pacijentovu natkoljenicu kako bi se spriječilo
povlačenje kate tera , kateter staviti preko natkoljenice (ne ispod),
• ako je potrebno, uzeti uzorak mokraće,
• pospremiti pribor, oprati ruke ,
• postupak dokumentirati u pacijentovu dokumentaciju.
Vrećicu je potrebno prazniti barem svakih 8 sati.

Ako se pacijent otpušta kući, potrebno je podučiti njega i članove
obitelji o održavanju urinarnog katetera, njezi kože i perinealne regije.
znakovima i simptomima infekcije urinarnog trakta ili opstrukcije uri-
narnog katetera, o važnosti unosa tekućine.
Komplikacije
Nakupljanje sedimenta građenog od sluzi i minerala može se pojaviti
bilo gdje u kateterskom sustavu osobito u dehidriranog i nepokretnog
pacijenta. Kako bi se to spriječilo . potrebno je osigurati optimalan unos
tekućine . U pravilnim vremenskim razmacima potrebno je promijeniti
urinarni kateter , te ako nastane opstrukcija ili kontaminacija katetera .
Ako se smanji izlučivanje mokraće, potrebno je odmah reagirati.
Infekcija mokraćnog mjehura može biti uzrokovana endogenim ili
egzogenim bakterijama unesenim u uretru, To se može dogoditi tijekom
uvađanja urinarnog katetera ili migracijom bakterija duž katetera. Zna-
kovi koji upućuju na infekciju mokraćnog mjehura su : zamućena mok-
raća . hematurija, povišena tjelesna temperatura, malaksalost, osjetlji-
vost iznad mokraćnog mjehura i bol u lumbalnoj regiji.
Neprikladno uvođenje može prouzročiti ozljedu ureteralne sluznice
i sluznice mokraćnog mjehura.
Atonija mokraćnog mjehura ili spazam mogu nastati kao posljedica
brze dekompresije proširenog mjehura.
Dokumentiranje
Potrebno je navesti datum, vrijeme, veličinu katetera, navesti količi
nu i osobine mokraće koja je ispražnjena, pacijentove izjave, komentare,
uzimanje uzoraka mokraće za pretrage . Bilježiti unos i iznos tekućine.
Vitalno ugroženim pacijentima potrebno je svakih sat vremena bil-
ježiti izlučenu količinu mokraće (satna diureza).
<} Odmvanje higijene urinarnog katetera
Kako bi spriječili infekcije mokraćnog mjehura i druge komplikacije,
nužno je održavati mjesto uvođenja urinarnog katetera čistim. Njega se
obično provodi jedanput ili dvaput na dan. kada se provodi i perinealna
higijena.
Potrebno je provjeriti izgled katetera (na kateteru može biti nakup-
ljen sasu šen sekret i izmetina), te oprati toplom vodom i sapunom
vanjsko ušće uretre i kateter. Nakon pranja potrebno je ručnikom osušiti
perinealno područje i kateter. Pri rukovanju kateterom treba biti opre-
zan i izbjegavati nepotrebno rukovanje kateterom, jer to povećava rizik
pojave infekcije.
Potrebno je uočavati lokalne znakove irita cije ili ozljede, nakupljan-
ja sekreta na kateteru. Pacijenta treba pitati osjeća li bilo kakve simpto -
me vezane uz postavljeni kateter.
Tjelesne izlu čine 121

{- Vađenje urinarnog katetera
Kateter je potrebno izvaditi kada dekompresija mokraćnog mjehura
više nije potrebna, kada paci jent može spontano mokriti ili kad nas tane
opstrukcija urinarnog katetera. Ovisno o du žini primjene uri narnog ka-
tetera, možda će biti potrebno "treniran je" mokraćnog mjehura (zakla-
mati kateter tijekom 2 sata, otklamati ga na 5 minuta. ponoviti postupak)
- punjenje te potom pražnjenje mokraćnog mjehura pospješuje usposta-
vu tonusa mokraćnog mjehura.
Pribor :
• nepropusno platno
• štrcaljka
• rukavice
• posuda za nečisto
• lavor s toplom vodom, trlja čica
• ručnik
• noćna posuda
Postupak vađenja urinarnog katetera
• oprati ruke. pripremiti potreban pribor uz pacijentovu postelju.
• objasniti pacijentu postupak. reći mu da po vađenju urinarnog ka-
tetera može osjetiti blagu nelagodu,
• navući rukavice, isprazniti balon s pomoću štrcaljke.
• lagano povući kateter iz uretre,
• oprati vanjsko spolovilo i obrisati ga,
• zabilježiti u pacijentovu dokumentaciju količinu mokraće koja se
nalazi u njegovoj urinarnoj vreći ci.
• provjeriti cjelovitost urinarnog katetera,
• prikladno ukloniti kateter i vrećicu (baca se u posudu za biološki
otpad),
• pratiti pacijentovo stanje: da li mokri , koja je količina izlučene
mokraće . ako pacijent ne mokri 8 sati , u dogovoru s liječnikom
odlučiti o ponovnom uvođenju urinarnog katetera,
• osigurati pacijentu noćnu posudu.
• dokumentirati - vrijeme vađenja urinarnog katetera, simptome
koje pacijent navodi, koliko mokri. je li tren iran mokraćni mjehur
i koliko dugo.
Po vađenju katetera pacijenta treba upozoriti da unosi 2.000-2.5 00
ml tekućine ako nije kontraindicirano. Potrebno je bilježiti unos i iznos
tekućine.

Nakon vađenj a katetera mjehur bi trebao biti prazan, no unatoč
tome, pacijent može osjećati neodgodivu potr ebu za mokren jem. Paci-
jenta treba upozoriti da to nije neuobičaj eno, te mu osigurati noćnu po-
sudu kako bi se smanjila anksioznost.
Kadšto se urinarni kateter neplanirano vadi. Agresivan ili dezorijen-
tiran pacijent katkada sam izvadi urinarni kateter bez ispuštanja balona .
To dovodi do velikih oštećenja sluznice uretre osobito u muškaraca
(zbog dužine uretre). U pacijenta se može pojaviti bol i krvarenj e - po-
trebno je procijeniti količinu krvarenja . te funkciju mokraćnog mjehura.
Ovisno o stanju pacijenta. potrebno je ponovno uvesti urinarni kate ter.
:: I I Uporaba noćne posude

Uporaba noćne posude omogućuje pacijentima eliminaciju u poste-
lji i to čnu procjenu eliminacije izmetina i mokraće .
Noćnu posudu upotrebljavaju muški i ženski pacijen ti. a urinal
muški pacijenti za mokrenje.
Pacijentu je potrebno ponuditi noćnu posudu prije obroka. posjeta,
jutarnje i večernje njege, prije terapijskih postupaka, te dijagnostičkih
postupaka. Pri uporabi noćne posude pacijentu je potrebno osigurati
pri vatnost.
Pribor:
• noćna posuda , urinal ,
• toaletn i papir,
• vlažne marami ce, trljačice ,
• sapun,
• ručnik.
• zaštitni predložak - posteljna podloga.
Ako se rabi metalna noćna posuda . nju je potrebno ugrijati pod mla-
zom tople vode kako bi se izbjegla neugoda u pacijenta te kontrakcija
muskulature, što ć e otežati/onemogućiti elimin aciju .
Ako je potrebno. na rubove noćne posud e može se staviti puder kako
bi se smanj ilo trenje pri stavljanju i vađenju noćne posude.
Postupak:
• staviti rukavice.
• ako je moguće , povisiti uzglavlje kreveta,
• odložiti no ćnu posudu .
• odignuti pokrivač i uputiti pacijenta da, ako može. savine noge u
koljenima i upirući se o pete. podigne stražnjicu,

• jednom rukom treba pridržati donji dio leđa, a drugom staviti
noćnu posudu,
• ako pacijent ne može odignuti stražnjicu, treba spustiti krevet u
vodoravan položaj , pomoći pacijentu da se okrene na bok, stra-
žnjicom prema nama. Staviti noćnu posudu nasuprot stražnjice i
pomoći pacijentu da se vrati na noćnu posudu. Kad je pacijent
udobno smješten, podići uzglavlje kreveta,
• podizanjem uzglavlja kreveta osigurava se prirodan položaj
(sjedeći) za eliminaciju mokraće i izmetina,
• ako je moguće , pacijenta ostavite samoga , po potrebi mogu se po-
staviti zaštitne stranice, te ostavite zvono nadohvat pacijentove
ruke,
• ako je pac ijent slab ili dezorijentiran, potrebno je ostati uz njega,
• dodati pacijentu toaletni papir,
• prije uklanjanja noćne posude polagano spustiti uzglavlje,
• reći pacijentu da odigne stražnjicu od kreveta , pridržati donji dio
leđa , te lagano ukloniti noćnu posudu pazeći da ne prolijete
sadržaj, te da se izbjegne trenje kože o noćnu posudu,
• ako pacijent ne može podići stražnjicu, treba se lagano okrenuti
na bok suprotno od nas , pri tome će medicinska sestra/tehničar
jednom rukom pomagati pacijentu, a drugom pridržavati noćnu
posudu kako ne bi došlo do prolijevanja eliminiranog sekreta,
• ako je potrebno, pomoći pacijentu da uredi analnu i perinealnu re-
giju.
Stavljanje urinala
O odignuti posteljinu, dodati pacijentu urinal u ruku da ga sam namje-
sti ako .mo že,
O ako pacijent ne može sam -lagano mu raširiti noge i staviti urinal,
O pričekati da se pacijent pomokri i potom ukloniti urinal.
8.2. STOLICA
Stolica u fiziološkom smislu označava izbacivanje ljudskih izmetina
iz tijela. Izmetine (feces, fekalije) su izlučina koja se stvara radom pro-
bavnih organa, a iz tijela se izbacuju kroz debelo crijevo. Sastoje se od
neprobavljene hrane, bakterija, žučnih boja, deskvamata crijeva , sluzi i
vode. Konačno formirani feces normalno je smeđe boje zbog primjesa
sterkobilina, neugodna je mirisa i količine 100-400 grama dnevno. Nor-
malna stolica ima svoje značajke : učestalost (1-2 dnevno), količinu,
konzistenciju (formirana ili kašasta, vodenasta...), boju, miris. U izmeti-
nama se nalazi mnoštvo bakterija, a neke od njih imaju i fiziološka

značenje jer proizvode tvari važne organizmu (vitamini K, Bu, tiamin,
riboflavin) .
Patološke primjese u stolici su krv, sluz , gnoj, neprobavljeni ostaci
hrane i paraziti. Svijetlocrvena krv potječe iz anusa i rektuma kod fisura
ili hemoroida, tamnocrvena iz debeloga crijeva, a pri krvarenju iz gor-
njih dijelova probavnoga sustava stolica je crne boje poput taloga crne
kave. Sluz obično potječe iz debelog ili tankog crijeva, gnoj može biti
prisutan u stolici bolesnika s ulceroznim kolitisom ili s karcinomom.
Osnovni pojmovi
AHOUČNA STOUCA - bijela stolica , zbog manjka žučnih boja (sterkobili-
na)
DEFEKAClJA - akt pražnjenja debelog crijeva.
FLATULENCIJA - nakupljanje viška zraka u crijevima.
FEKALNA IMPAKCIJA - začepljenje završnog dijela crijeva tvrdom i suhom

stolicom.
KUZMA - primjena tekućine u debelo crijevo.
LAKSATIV - sredstvo koje potpomaže pražnjenju crijeva (eliminaciji sto-
lice).
MELENA - pojavljuje se kao posljedica krvarenja u gornjemu dijelu pro-
bavnog sustava, izmetina je tamne boje poput katrana, specifična miri-
sa,
PROLJEV (DIJAREJA) - pojava čestih stolica mekanog ili tekućega sastava .
PERISTALTIKA - ritmične mišićne kontrakcije koje pomiču sadržaj pro-

bavnim traktom, može se čuti auskultacijom stetoskopom.
OPSTIPACIJA - rijetke i neredovite stolice . Stolica je tvrda, suha i količin
ski mala.
8.2. 1 . ČlnhelJl koJI uUeCu na stolicu

Količina izmetina povezana je s unosom hrane u organizam. Prehra-
na bogata celulozom daje obimniju stolicu i ubrzava peristaltiku. Unos
pojedinih namirnica utječe na značajke stolice . Neke namirnice utječu
na promjenu boje izmetina, neke potiču povećano stvaranje plinova.
Unos tekućine također utječe na stolicu, normalan ili povećan unos
tekućine osigurava vlažnost stolice, dok manjkav unos tekućine uzroku-
je suhoću stolice.

Podražaj na defekaciju u većine osoba povezan je s gastrokoličkim
refleksom koji se povećava nakon unosa hrane i tekućine, najintenzivni-
ji je nakon prvoga dnevnog obroka (doručka).
Neki lijekovi mogu utjecati na -redovitost i značajke stolice.
Defekacija je pod voljnom kontrolom, ona se može odgoditi unatoč
podražaju na defekaciju,
U nekih ljudi nervoza također utječe na eliminaciju - mogu se poja-
viti grčevi i ubrzana peristaltika. Tjelesna aktivnost, vježbanje pospje-
šu ju redovitost stolice.
s.z.z. Najčešći problemi vezani uz stalicu

Najčešći problemi vezani uz eliminaciju stolice su :
• opstipacija
• fekalna impakcija
• proljev
• inkontinencija stolice
Opstipacija
Opstipacija je rijetko i neredovito pražnjenje stolice. Stolica je tvrda,
suha i količinski mala. Opstipirani pacijenti se katkada žale na glavobo-
lju , nelagodu u donjem dijelu abdomena, anoreksiju itd. Ti simptomi
obično nestaju neposredno nakon eliminacije stolice. Jedan od naj-
važnijih zadataka sestre koja skrbi za opstipiranog pacijenta jest prepoz-
navanje uzroka opstipaci]e. Prepoznavanjem uzroka opstipacije te pro-
vođenjem preventivnih mjera može se izbjeći ponovna pojava opstipa-
cije.
Različiti faktori mogu pridonijeti pojavi opstipacije:
D neke bolesti i stanja koja dovode do smanjene pokretljivosti i nepok-
retljivosti, mogu pospješiti pojavu opstipacije,
D smanjen matilitet crijeva zbog smanjenog mišićnog tonusa i smanje-
na neuromuskularna aktivnost,
D sedentarni način života također pridonosi nastanku opstipacije,
D unos namirnica siromašnih vlaknima često dovodi do sporijeg na-
kupljanja izmetina u crijevima, što se one duže zadržavaju u crijevi-
ma, resorbira se više vode i ona postaje tvrda i suha,
D nedovoljan unos tekućine, te povećan gubitak tekućine iz organizma
znojenjem, povraćanjem ili slično može smanjiti sadržaj vode u iz-
metini te ona može biti suha i tvrda,
D neki lijekovi, npr. morfij ili kodein, usporavaju peristaltiku, antacidi
na bazi aluminija mijenjaju konzistenciju izmetine,

o zloupotreba Jaksativa i učestala primjena klizma mogu smanjiti nor-
malnu stimulaciju na defekaciju u crijevima,
O stanja koja ometaju normalan prolaz izmetina kroz crijevo mogu do-
vesti do opstipacije,
O zanemarivanje podražaja na defekaciju često uzr okuje opstipaciju,
O dugotrajan stres može promi jeniti prehrambene navike i utjecati na
redovitost i značajke stolice.
Intervencije medicinske sestre II pacijenta sopstipacijom:
O ukloniti izmetine nakupljene u rektumu,
O primjena laksa tiva kako je propisano, supozitorija ili klizme,
O osigurati privatnost pri defekaciji,
O savjetovati pacijentu da izbjegava intenzi vna naprezanja pri defeka-
ciji kako bi se izbjegla oštećenja sluz nice crijeva, krvarenje i bol,
O pomo ći osobi da uspo stavi rutinu pražnjen ja crijeva - svaki dan u
isto vrijeme, nakon obroka, bez ometanja, pratiti učestalost i zna-
čajke stoli ce,
O objasn iti pacijentu faktore koji pridonose nastanku opstipacije i do-
govoriti načine kako se mogu uklo niti,
O savjetovati pacijentu da izbjegava upo rabu laksativa ili da smanji
učestalost uzi manja, objasniti mu da može imati stolicu i bez primje-
ne laksativa,
O pomoći pacijentu pri sasta vljanju jelovnika (uvesti namirnice bogate
vlaknima), savjetovati optimalan uno s tekućine (oko 2500 ml ako
nije kontraindicirana),
O objasniti pacijentu da masa ža abdomena može biti vrlo učinkovita,
O savjetovati pacijentu bavljenje nekim tjelesnim aktivnostima koje će
pospješiti peristaltiku, šetnja može biti vrlo u činkovita .
KJizma
Klizma ili klisLir je primjena tekućine u debelo crijevo.
Klizma se izvodi u različite svrhe:
• u svrhu čišćenja i ispražnjavanja crijeva - mehanička klizma
(primjenjuje se pri opstipaciji te prije svih ostalih klizma),
• u svrhu davan ja lijekova - ljekovita klizma,
• u svrhu postavljanja dijagnoze - dijagnosti čka klizma,
• u svrhu davan ja hrane - hranidbena klizm a.
Mehanička klizma može biti:
• obična ,
• visoka,
• mala - mikroklizma.
Tjelesne Izlu č ine 111

Tijekom obične klizme primjenjuje se 750-1000 ml tekućine. U vodu
se može staviti glicerol; parafinsko ulje ; kuhinjska sol ili Sapo-kalinus.
Može se davati fiziološka otopina ili čaj od kamilice (daju se djeci ili pa-
cijentima s promj enama na sluznici crijeva). Pri davanju obične klizme
pacijent leži na lijevome boku, a rektalna se sonda uvodi oko 10 cm.
Visoka klizme se daje kad je potrebno da tekućina dospije u više dije-
love crijeva i da se postigne bolje čišćenje . Za visoku klizmu primjenju-
jemo oko 1000-1500 ml tekućine, a rektalni se nastavak uvodi oko 20
cm u crijeva . Pri davanju visoke klizme pacijent se nalazi u koljeno-la-
katnom položaju.
Mikroklizma se daje djeci ili odraslim ljudima koji ne podnose veće
količine tekućine. primjenjuje se 100-200 ml tekućine preko štrcaljke ili
rektalne sonde.
Ljekovita klizma se daje pacijentima koji ne mogu dobiti lijek na usta, u
hitnim stanjima (npr. febrilne konvulzije) ili s bolestima crijeva (ulce-
rozni kolitis, M. Chron) . Lijek može biti tvornički pakiran u obliku mik-
roklizme ili se primjenjuje preko irigato ra i rektalne sonde.
Dijagnostička klizma se daje u svrhu primjene kontrasta pri rendgeno-
grafskom slikanju crijeva (irigografiji). Obično se daje visoka klizma -
1.000-1.500 ml barijeve kaše.
Hranjiva klizma se uglavnom više ne primjenjuje.
Zahvat treba obaviti brzo i stručno kako bi se izbjegla nelagoda i oz-
ljeda . Potrebno je pratiti pacijentovu reakciju na zahvat i zabilježiti
učinkovito st. Pacijenta je potrebno smjestiti na lijevi bok pri primjeni
tekućine. Ako paci jent ne može zadržati tekućinu, klizma se daje na
noćnoj posudi ili je potrebno da noćna posuda bude uz pacijenta. Stoli-
ca se obično pojavljuje 5-15 minuta nakon primjene klizme. Otopine sa
sapunom stimuliraju peristaltiku jer kemijski iritiraju sluznicu crijeva .
Primjena klizme obično iscrpi pacijenta pa mu je nakon klizme po-
trebno osigurati odmor. Ako će pacijent i kod kuće dobivati klizme po-
trebno ga je educirati ili educirati članove obite lji.
Potreban pribor:
• irigator,
• rektalna sonda,
• posteljna podloga za zaštitu posteljine,
• noćna posuda,
• otopina 750-1000 ml, temperatura otopine 40-43 °C, sapokalinus,
parafinsko ulje, glicerol ili fiziološka otopina,
• lubrikant rektalne sonde (vazelin), špatula
• termometar za određivanje temperature vode,

• bubrežasta zdjelica,
• rukavice.
Postupak
• pripremiti pacijenta - objasniti mu postupak,
• pripremiti prostoriju - osigurati pacijentu privatnost (staviti para-
van, zamoliti druge pacijente da izađu iz prostorije. izvoditi zah-
vat u posebnoj prostoriji ako je dostupna).
• pripremiti potreban pribor, pripremiti noćnu posudu ili osigurati
slobodan toalet, pacijenta smjestiti u odgovarajući položaj. zaštiti-
ti pacijentovu postelju,
• pripremiti otopinu za klizmu, provjeriti temperaturu otopine ter-
mometrom, irigator postaviti u povišeni položaj (30-50 cm iznad
glutealne regije) i prije primjene otopine ispustiti zrak iz sistema i
rektalne sonde,
• namazati rektalni kateter II dužini oko 5-7cm,
• otkriti pacijentovu glutealnu regiju. lagano razmaknuti gluteuse i
pacijenta uputiti da duboko diše te pri tome lagano uvesti rektalni
kateter oko 7-10 cm u smjeru prema pupku,
• ako se pojavi otpor, pustiti malu količinu tekućine te nakon toga
lagano uvesti sondu. Ako je i dalje prisutan otpor, prekinuti prim-
jenu. izvući sondu i obavijestiti liječnika,
• polagano primijeniti tekućinu tijekom 5-10 minuta,
• ako se pojave grčevi. nakratko zaustaviti primjenu otopine i zamo-
liti pacijenta da duboko diše. nakon smirenja simptoma nastaviti
primjenu otopine.
• po isteku otopine lagano izvući rektalnu sondu, reći pacijentu da
zadrži otopinu 10-15 minuta,
• smjestiti pacijenta u udoban položaj, a ako je pacijent pokretan.
može šetati,
• pri podražaju na defekaciju nepokretnom pacijentu staviti noćnu
posudu i pomoći mu da se nakon defekacije uredi.
• zabilježiti na temperatumu listu da je primijenjena klizma i upisa-
ti učinkovitost. upisati ako su uočene bilo kakve primjese u stoli-
ci.
• irigator oprati i dezinficirati. a ostali pribor baciti.
Fekalna impakcija
Nakupljanje tvrde fekalne mase uza stjenku rektuma ili debelog cri-
jeva tako da pacijent ne može eliminirati. naziva se fekalna impakcija.
Pojavljuje se nakon čestih nekompletnih eliminacija stolica. Budući da

se feces duže zadržava u crijevu, dolazi do da ljnje apsorpcije vode kroz
stjenku crijeva, stolica postaje velika , vrlo suha i tvrda i teško se kreće
crijevom.
Fekalna impakcija se često pojavljuj e u starijih ljudi s bolestima
CNS-a i poremećajima motaliteta crijeva. Impakciju uzrokuju dehidra-
cija, manjak vlakana u prehrani, primjena narkotika, miro vanje . Paci-
jent se žali na grčeve , umor, glavobolju, gubitak teka , pritisak i nelagodu
u donjem dijelu crijeva. Prigodom impakcije može se pojaviti inkonti-
nencija stolice i paradoksalni'prolj evi - tekući dio stolice prođe oko na-
kupljena feeesa i to se može očitovati inkontinencijom ili proljevom.
Fekalna imp akcija rješava se primj enom uljne klizme radi ovlaživan-
ja stolicu, a potom se može primijeniti klizma za čišćenj e. Ako pacijent
nakon klizme nema stolicu, potrebno je manualno ukloniti ili usitniti fe-
ces u crijevu. Ovisno o pravilima ustanove, to radi liječnik ili rijetko me-
dicinska sestra.
Potrebno je pacijentu objasniti postupak, smjestiti ga na lijevi bok i
uputiti ga da duboko diše . Ovlažiti rukavicu i pažljivo uvesti dva prsta u
pacijentovo završno crijevo sve dok se ne osjeti feces . Tada je potrebno
nježno rotirati prste oko feeesa , obično kada se izmetina usitni na neko -
liko dijelova, pacij ent može imati stolicu. Da mu se olakša izbacivanje,
može dobiti klizmu. Katkad je potrebno ručno izvaditi dijelove stolice, i
to što je nježnije moguće.
Postupak treba odmah zau staviti ako se pacij ent žali na bol, slabost,
mučninu ili ako se pojavi krvarenje. Digitalno čišćenje kontraindicirano
je u većine srčanih bolesnika, nakon ginekoloških, rektalnih operacija,
kolostoma. Ne smije se poduzeti u pacijenta koji su skloni krvarenju iz
vagine ili rektuma te u trudnica. Postupak je složen i može potaknuti niz
komplikacija - stoga , ako ga izvodi , sestra mora imati potrebno znanje i
iskustvo i imati nadzor liječnika.
Pacijentu je potrebno pomoći da ponovno uspostavi normalno pra-
žnjenje crijeva - povećanjem tjelesne akti vnosti , dijetom bogatom vlak-
nima, stimulacijom peristaltike.
Proljev
Pojavu učestalih stolica mekanog ili tekućeg sasta va nazivamo pro-
ljev ili dijareja. Proljev obično nastaje iznenada i ne traje dugo , a često je
praćen pojavom abdominalnih grčeva. Dijareja može biti posljedica
alergijske reakcije na unos nekih namirnica, pri otrovanjima hranom,
infekcijama gastrointestinalnog trakta, može se pojaviti i zbog stresa.
Neprimjerena pr ehrana, kao što je unos velikih količina voća, kave , ili
alkohola, može izazvati kratkotrajne epizode dijareje . Namjerna ili slu-
čajna zloupotreba laksativa čes to je uzrok dijareje . Dijareja prati mnoge
bolesti gastrointestinalnog trakta.
130 . UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Intervencije medicinske sestre kod pacijenta s dijarejom:
O pratiti količinu , boju i učestalost proljevastih stoli ca,
O dogovoriti s pacijentom da nas obavijesti o svakoj proljevastoj epi-
zodi ,
O pratiti pacijentovo stanje i uočavati znakove povećana gubitka te-
kućine i dehidracije, pratiti unos/iznos tekućine, stan je sluznica:
turgo r kože, pojavu slabosti, stanje svijesti , mjeri ti specifičnu težinu
mokraće, pratiti laboratorijske na laze,
O pratiti stanje kože perinealne regije, oprati kožu nakon svake defeka-
cije, primijeniti zaštitnu kremu ili puder,
O primijen iti infuziju ako je propisana,
O ponuditi pacijentu da pije tekućinu ako nije kontraindicirana,
O primijeniti antibiotik ako je iz kop rokulture izoliran uzročnik,
O primijeniti antidijaroike i procijenili njihovu učinkovitost,
O pružiti potporu paci jentu jer dijareja može biti vrlo neugodna.
Inkontinencija stolice
Inkontin encija stolice je nekontrolirano izbacivanj e izmetina, nemo -
gućnost zadr žavan ja stolice.
Inkontinencija stolice može biti posljedica bolesti i ozljeda (nakon
CVI-a, ozljeda kralježnice, oštećenja sfink tera], mož e se pojaviti pri fe-
kaln oj impakciji (začepljenju završnoga di jela crijeva tvrdom i suhom
stolicom). Inkontinencija stolice se katkad može pojaviti u nekih ljudi
ako moraju duže vrijeme čekati da se oslobodi toalet. Tako đer i učestala
i nekontrolirana primjena jakih laksa tiva može dovesti do inkontinenci -
je stolice (može se pobuditi pojačana peristaltika crijeva).
Inkontinencija stolice može biti privremena (npr. kod dijareje) .
Intervencije medicinske sestre su us mjerene prema ponovnom us -
postavljanju kontrole nad eliminacijom stolice (u nekih pacijenta fun -
kcija analnih sfinktera može se pobolj šati) ili prema ubl ažavanju pos lje-
dica :
O osigurati adekvatnu dijetu - (namirnice bogate celulozorn), redovite
obroke, jer je oblikovan u stolicu lakše -kontrolirati nego, ako je
tekuća, uočiti koje namirnice posebno irit iraju i nakon kojih se po-
javljuje inkontinencija stolice, savjetovati paci jentu da izbjegava
hranu koja nadima,
O pratiti vri jeme pojave inkontinen cije stolice , te prije pojave staviti
noćnu posudu ili pomoći pacij entu da ode do toaleta, stolica se
obično pojavljuje nakon doručka ili nekog drugog obroka, ili nakon
kon zumiranja neke namirn ice koja djeluje kao prirodni laksativ,
Tjelesna izlučine 131

D ako se stolica pojavljuje u neredovitim intervalima, posjesti paci jen-
ta na noćnu posudu svaka 2-3 sata, ne ostavljati ga da d ugo bude na
noćnoj po sudi,
O ur editi perineal nu regi ju n akon svake epizode inkontinen cije,
D pružiti pacijentu potporu i savjetovati mu da nosi pelene ili zaštitne
predloške,
D educirati članove obitelji o pacijentovu problemu i objas niti im kako
da pacijentu pomognu.
8 .2.3. Uzimanje uzorka slolice za analizu

Za labo ratorijski pre gled stolica se uzima u plastične kutijice koje na
svom poklopcu imaju žličicu za uzimanje u zorka. Dovoljno je uze ti
malu količinu stolice (koliko stane na žličicu). Uzorak stoli ce koji se uzi-
ma za analizu ne bi sm io biti u dodiru s mokraćom. Kutijicu s uzo rkom
potrebno je dobro zatvoriti, propisno označiti i transportira ti do labora-
tori ja.
Stolica se uzima za labora torijsku analizu, Shilingov test (govori o
apsorpciji vitamina B1Z) ' mikrobiološku analizu (koprokultura), za do-
kazivanje okultnog krvarenja.
a.a. POVRAĆANJE
Po vraćanje je snažno refleksno izbacivanje sadržaja želuca, duode-
numa ili jejunuma kroz usnu šupljinu i obično ga prati nekoliko navede -
nih simptoma: tahik ardija prij e povraćanja , bradikardija za vrijeme po-
vraćanja, pad krvnoga tlaka, slabost ili vrtoglavi ca , bl jedilo, povećanje
intenziteta i dubine disanja.
Povraćanju često prethodi mučnina. Povraćanje nastaje podražajem
centra za povraćanje koji se nalazi u produženoj moždini. Počinje anti-
peristaltikom crijeva pa želuca, nakon toga se pilori čni dio želuca pri-
bližava kardiji i želučani se sadržaj izbacuje u jednjak te u usnu šupljinu
i izva n organi zma.
Uzroci povraćanja mogu biti razni: bolesti mozga (porast intrakrani-
jalnog tlaka) , bolesti probavnih organ a (infekcije - viru sne, bakterijske),
vidni i nju šni izaz ovi, podra žaj centra za ravnotežu u unutrašnjem uhu ,
podražaj živ čanih završetaka korijena jezika i ždrijela, primjena kemo-
terapeutika, radioterap ija, akutni infarkt miokarda, dekompenzacija
srca, endokrini poremećaji, npr. dijabetička ketoacidoza, psihogena po -
vraćanja .. .
Intervencije medicinske sestre nsmjerene su na:

O procjenu mučnine i povraćanja

• trajanje mučnine i povraćanja,
• učestalost,
• povezanost povraćanja s primjenom nekih lijekova, položajem bo-
lesnika, aktivnošću , obrokom i vrstom hrane, s prisutnošću boli,
• procjenu mjera koje pridonose ublažavanju mučnine i povra-
ć anj a,
• zapisati količinu, boju , miris (normalno je pri sutan kiselkast mi-
ris), reak ciju (normalno kisela reakcija) , probavljenost sadržaja,
eventualne primjese u povraćenu sadržaju, ako je potrebno posla-
ti uzorak sadržaja na laboratorijsku analizu. Ako je izgled sadržaja
ne specifičan , sačuvati uzorak i konzultirati se o tome s drugima
osobama,
• po potrebi primijeniti anti emetik.
O provedbu mjera zaštite pacijenta i poboljšanja udobnosti
• poduzeti sve mjere kako bi se spriječila aspiracija želučanog
sadržaja,
• pacijenta koji nije pri svijesti potrebno je okrenuti na bok ili na
trbuh jer se na taj način potpomaže drenaža sad ržaja iz usne šup-
ljine; ako je potrebno, treba aspirirati sadržaj iz usne šupljine,
• pokretnog pacijenta najčeš će smještavamo u sjedeći položaj s gla-
vom nagnutom prema naprijed,
• osigurati njegu usne šupljine nakon svake epizode povraćanja
(želučana kiselina može oštetiti zubnu caklinu), povraćanje stvara
neugodan okus u ustima,
• ukloniti sve iz okoline što može potaknuti pojavu ponovnog po-
vraćanja, ukloniti povraćani sadržaj (pogled na povraćeni sadržaj
i miris mogu ponovno izazvati povraćanje),
• p rimjena hladnih obloga na čelo , vrat i zapešće (često se pri po-
vraćanju pacijent i preznoji, pa hladni oblozi izazivaju osjećaj
ugode kod pacijenta),
• pacijenta opskrbiti čistom posudom istaničevinom,
a ukloniti ili smanjiti štetne utjecaje koji mogu potaknuti pojavu po-
vraćanja
• smanjiti ili ukloniti bol (ne primjenjivatfbolne postupke i pretrage

prije obroka, primijeniti analgetik prije obroka ako je potrebno i
propisano)
• umor može pospješiti pojavu povraćanja te je potrebno upozoriti
pacijenta da se prije obroka odmori,
• ukloniti miris pripremanja hrane ako je moguće , pripremati hranu
koja ne zahtijeva dugotrajnu pripremu,

• osigurati optimalne okolinske uvjete (svjetlost u sobi, zvukovi,
ventilacija) i ukloniti sve što može potaknuti daljnje epizode po-
vraćanja ,
D smanjiti stimulaciju centra za povraćanje
• sm anjiti neugodne mirise i prizore iz okoline
• provesti dobru higij enu usne šupljine nakon povraćanja
• savjetovati osobi da pri poja vi osjećaja da će povraćati počne du-
boko disati - to mo že smanjiti učestalost epizoda povraćanja
• upozoriti pacijenta da ne leži neposredno nakon obroka , neka sjedi
• savjetovati pacijentu da uzima male obroke i da ih uzima polagano
• ako je moguće, izbjegavati miris pripremanja hrane, servirati hlad-
ne namirnice (manji je miris) ,
• savjetovati pacijentu da nosi širu odjeću
D osigurati primjerenu prehranu, hranu bogatu bjelančevinama
• uzimati češće male obroke,
• poslužiti hranu koju pacij ent voli i u vrijeme koje mu odgovara,
• dogovoriti s posjetiteljima da donesu hranu koju pacijent najviše
voli ,
• savjetovati pacijentu da uzima suhu hranu (krekere, dvopek) , sla-
nije začinjenu hranu ako je dopušteno, da izbjegava slatku i začin
jenu hranu, da pije bistre sokove, da uzima sve namirnice koje mu
ne smetaju, te da uzima mliječne proizvode prije spavanja.
Medicinska sestra mora poznavati i razlikovati specifične primjese u
povraćanom sadržaju koje nazivamo hematemeza i mizerere.
Hematemeza je povraćanje svježe krvi ili sadržaja nalik talogu crne
kave , posljedica je krvarenja u jednjaku, želucu, dvanaesniku, mi zere re
označava povraćanje fekalnih masa.
8.4. ISKAŠWAJ
Plućni sustav odrasle osobe izlučuje oko 100 ml sluzi dnevno. Višak
sluzi iskašljava se kao iskašljaj (sputum).
Pri promatranju sputuma potrebno je pratiti:
• boju (poput hrđe, žuto-zeleni, ružičasti, ciglasto-crveni, bijeli, ze-
leni, smeđi, crveni),
• konzistenciju (pjenušav, sluzast, gust, gnojan, vodenast, žilav),
• količinu ,
• miris.
Pregled sputuma je iznimno važan u plućnih bolesnika. Najčešća la-
boratorijska analiza sputuma je kultura i antibiogram ako su prisutni
134 UVOD U ZDRAVSTVEl\'U NJEGU

bakterijski uzročnici. Citološka analiza najčešće se provodi prigodom
sumnje na maligne procese. U mikrobiološkoj analizi čes to se spominje
specifična i nesp ecifična analiza. Specifična podrazumijeva otkrivanje
prisutnosti mikobakterija tuberkuloze, a nespecifična svih ostalih bak-
terija.
Zadatci sestre II svezi s uzimanjem i transportom uzorka iskašlj .lj.l
- osiguranje kva litetnog uzorka iz dubljih dijelova plu ća, na an alizu se
mora poslati iskašlja], a ne ispljuvak ili slina;
- za mikrobiološku analizu spriječiti kontaminaciju uzorka mikroor-
ganizmima iz okoline i spriječiti uništavanje flore u samom uzorku;
- pri citolo ško] analizi dostaviti uzorak u laborato rij što brže nakon
uzimanja uzorka da bi stanice ostale prepoznate, kao i kod mikrobio-
loške analize da ne dođe do ug ibanja mikroorganizama;
- iskašlja] treba smatrati zaraznim materijalom i treba biti oprezan da
ne dođe do kontaminacije okoli ne i drugih osob a (osoblja, bolesnika);
na posudicu tre ba naznačili irno i prezime pacijenta to napisati uzo-
rak koji se šalje i uz pravilno ispu njenu uputnicu treba ga poslati u
odgovarajući laboratorij.
Za mikrobiološku analizu uzorak se može uz eti u bilo koje doba ako

ga je moguće prikladno pohraniti i transportirati do laboratorija. Za mik-
robiološku analizu preporučuje se uzeti uzorak ujutro, kada se, zbog na-
kupljanja sekreta tijekom noći, u njemu nalazi najviše mikroorganiza-
ma . Za citolo šku an alizu iskašlia]a potrebno je uzeti uzorak nakon toale-
te bronha ako pacijent iskašljava gnojni sadržaj. Pri citološko] analizi
gnojnog sputuma pr epoznati će se stanični elementi koji čine gnoj , dok
će detekcija malignih stanica biti otežana.
Prije da vanja uzorka za analizu pacijent treba isp rati usta običnom
vodom kako bi uklonio eventualne ostatke hrane. Ne preporučuje se
upotreba an liseptika jer mo že uništiti mikroorganizme u iskašljaju, Pa-
cijentu treba dati posudicu u koju će iskašljati. Posudica mora imati do-
voljno široki otvor. Za citološku analizu mora biti mehanički i kemijski
čista. a za mikrobiološku analizu treba biti sterilna.
Pacijentu treba objasniti da iskašljaj treba biti iz što dubljih dijelo va
di šnih putova i sa vjetovati mu da najprije kašljuca, a potom iskašlje i
zatvori posudicu.
Medicinska sestra treba biti uz pacijenta i pomoći mu ako je slab i
iscrpljen ili zbog kognitivnih oštećenja ne može samostalno uz eti uzo-
rak sputuma za analizu. Tada će medicinska sestra stajati iza pacijenta
radi vlastit e zaštite.
Uzorak uzet za citološku analizu treba odmah dostaviti u laboratorij
kako eventualne stanice u uzorku ne bi propale. a ako je uzorak uzet za
Tjelesne lzlu čine 135

mikrobiološku analizu, moguće ga je do transporta u mikrobiološki la-
boratorij pohraniti u hladnjak na 4 "C.
Tablica 08·1. Obilježja sputuma u pojedinim plućnim bolestima

----
Obilježje Nalaz Bolest
"~ Količina obilan bronhiektazije, apsces pluća , prodor emp ijema

pleure
rt Konzistencija gust, žilav bronhalna astma
Sastav gnojan bronhiektazije , apsces pluća , prodor empijema
pleure
sluzavo-gnojan kronični bronhitis
sukrvav bakterijske pneumonije, tumori, embolije,
krvav bronhiektazije, tuberkuloza, tumori,
Zadah neugodan, jak apsces, prodor empijema pleure _.-
Č es ta primjesa u iskašljaju je krv. Razlikujemo hemoptizu, koja je

posljedica krvarenja iz plućnoga trakta koje se očituje prisutnošću krvi u
tragovima (crvene niti) . Nastaje kao posljedica tuberkuloze, bronhiekta-
zija, plućnih apscesa i tumora, pneumonije, dekompenzacije srca.
Hemoptoa je krvarenje iz plućnog trakta koje se vidi kao obilnija pri-
sutnost krvi usputumu, sputum je crvene boje.
8.5. SLINA
Slina ili saliva je probavni sok koji izlu čuju žlijezde slinovnice
smještene u usnoj šupljini. Dnevno se izlučuje 1000-1500 ml sline, no
količina se može povisiti i do 3000 ml. Slina je hipotonična otopina čiji
su anorganski sastojci voda (97-99,5%) i elektroliti (Na, K, Cl, bikarbo-
natni ioni). Iznimno su važni organski sastojci sline - mucin, ptijalin, te
u manjim količinama maltaza i lipaza. U slini se nalaze i IgA antitijela.
Ako je u njezinu sastavu više vode , slina je rjeđa , a ako se nalazi više
mucina, slina je gušća i ljepljiva.
Pod djelovanjem sline u usnoj šupljini započinje probava. Slina
vlaži unesenu hranu te tako štiti sluznicu usne šupljine ijednjaka
sprječavajući mehaničke ozljede.
Stvaranje sline se povećava pri promatranju hrane, pod utjecajem
mirisa hrane te s unosom hrane u usta. Stvaranje sline povećano je i pri
mučnini.
Slina se stvara u manjim količinama tijekom spavanja, kad je osoba
prestrašena, pri uzimanju antikolinergika te prigodom dehidracije. .

Važno je da medi cinska sestra procijeni količinu izlu čena sline.
V ljudi sa smanjenim izlučivanjem sline potrebno je posebnu pozor-
nost posvetiti održavanju higijene sluznice usne šupljine. Pacijentu je
potrebno savjetovati da uzima mekanu hranu (izbjegava krute i tvrde
namirnice), te da tijekom hranjenja uzima male gutljaje tekućine kako bi .
se hrana vlažila i na taj način spriječile ozljede sluznice usne šupljine i
jednjaka.
8.6. ZNOJ
Znoj je prozirna slankasta tekućina koju izlučuju žlijezde znojnice.
Razlikujemo apokrine i ekrine žlijezde znojnice. Ekrinih žlijezda znoj-
nica u ljudskom tijelu ima između 2 i 5 milijuna, a najviše ih je na stop a-
lima i na dlanovima . Apokrinih, tzv. "mirisnih žlijezda " ima manje. a
smještene su na nekim područjima kože, kao što je vanjsk i zvuko vod,
pod pazuhom. oko anusa i spolovila.
Znoj se sastoj i od vode (99%) i elektrolita (NaCl, K), te raznih štetnih
i nepotrebnih produkata ekskrccije. Specifična težina znoja je 1004, ki-
sele je reakcije . Normalno se tijekom dan a izluči oko 600 ml znoja , no
količina izlu čenog znoja može varirati tijekom jednog sata u rasponu od
O do 1000 ml.
Znojenje je važan čimbenik pri regulaciji tjelesne temperature. Pri
porastu tjelesne temperature može se gubiti i 3000-4000 ml znoja . Obil-
no znojenje nastupa pri porastu tjelesne temperature iznad 38 ,3 °C ili
pri porastu temperature okoline iznad 32 .2 °C.
Hiperhidroza (pojačano znojenje) može se pojaviti pri pojačanom
fizičkom naporu, u pretilih osoba, u trudno ći , klimakteri]u, pri visokim
okolinskim temperaturama. Pojačano znojenje može pratiti i mnoge bo-
lesti, poput hipertireoza , upale pluća, tuberkuloze, malarije te drugih
bolesti praćenih povišenom tjelesnom temperaturom. Može se pojaviti
u stanjima u kojima postoji pojačana produkcija i koncentracija kateho-
larnina-adrenalina i noradrenalina (hipoglike mija , šok). Nastaje i prigo-
dom emocionalnih i psihičkih stresova.
Pojačano znojenje može biti i reakcija na uzimanje nekih kemijskih
supstanci. To mogu biti lijekovi (aspirin, penicilin, kortikosteroidi), al-
kohol, nikotin i kofein . '. .
Pri pojačanom izlučivanju znoja uloga je medicinske sestre procije-
niti količinu izlučene tekućine , pomoći pacijentu pri promjeni rublj a i
održavanju osobne higijene .
Smanjeno izlučivanje znoja (hipohidroza) može se pojaviti u bolesti-
ma endokrinog sustava (Addisonova bolest, hipotireoza), pri oštećenju
središnjeg ili perifernoga živčanoga sustava, pri zatajenju bubrežne ili
Tjelesne izlu č ine 137

srčane funkcije. Može biti i simptom nekih kožnih bolesti, npr. psorija-
ze, pemfigusa ili sklerodermije. Smanjeno izlučivanje znoja nuspojava
je uzimanja nekih lijekova - npr. antipsihotika. Hipohidroza može prati-
ti i dehidraciju, a u starijoj životnoj dobi je normalna fiziološka pojava.
Anhidroza je stanje kada se znoj ne izlučuje, nastaje u sklopu na-
sljednog poremećaja u razvoju tkiva kože (ektodermodisplazija - koža
ne sadrži ekrine žlijezde znojnice) .
Kako je pojačano znojenje važan čimbenik u održavanju normalne
tjelesne temperature, bitno je da medicinska sestra u febrilnog pacijenta
uoči hipohidrozu ili anhidrozu kako bi primij enila odgovarajuće inter-
vencije usmjerene prema sniženju povišene tjelesne temperature. U pa-
cijenta posebnu pozornost valja posvetiti održavanju osobne higijene i
njezi kože.
LITERATURA
1. Appling, S.E. et al. Handbook of nursing procedures. Springhouse: Sprin-
ghouse Corporation, 2001.
2. Bolander, V.R. Basic nursing a psychophysiologic approach. Philadel-
phia: W.B. Saunders Company, 1994.
3. Lewis, L.W. Timby, RK. FUndamental skills and concepts in patient care.
Philadelphia: J.B. Lipp incott Company, 1988.
4. Capernito, L.J.Nursing diagnosis. Philadelphia: J.B. Lippincott Company,
1989.
5. Fundamental nursing skills. Bethlehem Pike: Springhouse Corporation
1994.
6. Lammon, C.R, Foot, A.W., Lell, P.G.. Ingle, J., Adams, M.H. ClinicaI nur-
sing skills. Philadelphia: W.B. Saunders Company, 1995.
7. Luckmann, J. Saunders manual of nursing care. Philadelphia. W.n. Saun-
ders Company, 1997 .
8. McConnell, E.A. How to remove an indwelling urinary catheter. AJN
1995; 95(1): 22.
9. Metheny, NM: Fluid and electrolyte balance-nurs ing considerations. Phi-
ladelphia, ].B.Lippincott Company, 1987 .
10. Rosdhall, C.B. Textbook of basic nursing. Philadelphia, J.B. Lippincott
Company, 1995.
11. Wieck, L., King, E.M., Dyer, M. Ilustrated manual of nursing tehniques.
Philadelphia: J.B. Lippincott Company, 1986.
12. Zgrablić , M . Anatomija i fiziologi ja. Zagreb : Medicinska knjiga , 1990.
13. Manual of bedside monitoring. Springhouse: Springhouse Corporation;
1994.
138 UVOD U ZDRAVS TVENU NJEGU

9. poglavlje
Primjena lijekova
9.1. Oblici lijekova . . . . . . . . . .140
9 .2. Doza lijeka . . . . . . . . . . . .141
9 .2.1. Izračunavanje doze lijeka. .14 2
9.3. Pohrana lijeku. . . . . . . . .143
~J.3 .1. Sigurna primjena lijeka. .143
.9 .4 . Putovi primjene lijeku. . . . .145
9.4 .1. Enteralnu primjena. . . .145
9.4.2 . Rektalne primjena lijeka .148
9.4.:1. Vaginalna primjena lijeka . .148
9.4 .4 . Parenteralna primjena lijeka. .149
9.4.5 . Primjena lijekova injek cijama .149
9.4 .6 . Venepunkcija - uzimanje uzorka krvi za dijagnostičke
postupke. . . . . . . . . . . . .162
9.4 .7. Primjena lijekova intravenski . . . . . . . . . . . . . . . .166
Lijek je svaka tvar koja se unosi u organizam ili se primjenjuje na nje-

govoj površini u svrhu sprječavanja ili liječenja bolesti ili simptoma bo-
lesti. Lijekovi se, kao pomoćno sredstvo pri dijagnosticiranju, primje-
njuju u prevenciji bolesti, u liječenju , pri obnovi ili održavanju tjelesnih
funkcija.
Primjena lijekova često pobuđuje zabrinutost u pacijenta. Zabrinu-
tost je vezana uz postupak primjene lijeka (bolnost injekcija, strah da će
kapsula zapeti u grlu, da su tablete prevelike), posljedice djelovanja lije-
kova (nuspojave), uspješnost liječenja. Uza sve to pacijenti mogu biti i
umorni od samog uzimanja lijekova.
Pacijent ima pravo i treba znati koji lijek mu je propisan, zašto i koje
nuspojave se mogu pojaviti. većina pacijenata to i želi znati. Pacijent
može odbiti uz imanje nekih lijekova .
139
n.i . OBLICI LIJEKOVA
Razlikujemo tekuće, polukrute, krute i plinovite lijekove.
Tekući oblici lijekova

O otopine - dobivaju se otapanjem krutih ili plinovitih tvari u prik-
ladnom otapalu, mogu se primijeniti oralno, parenteralno ili loka l-
no, najčešće se upotrebljavaju na pedijatriji, psihijatriji ili gerijatri-
ji, •
O mješavina (mixtura) dobiva se miješanjem nekoliko lijekova ili ljeko-
vitih tvari. Kako su mnogi lijekovi u otopinama i mješavinama neu-
godna okusa , dodaju im se sredstva za popravak okusa,
O kapljice (guttae) - jesu otopine jačeg djelovanja, kapaju se posebnom
kapaljkom ili iz bočice za kapanje. Mogu biti za unutrašnju ili
vanjsku primjenu - kapi za nos , uho i sl.
O tinkture (tincturae) su tekući obojeni lijekovi koje dobivamo iz bil-
jnih i životinjskih droga. Obično se pripravljaju s alkoholom.
O klizma - vodena otopina lijeka koja se primjenjuje u završno crijevo .
O in jekcija je tekući oblik ili suspenzija lijeka za primjenu mimo pro-
bavnog trakta. Primjenjuje se iglom i štrcaljkom. Lijekovi koje prim-
jenjujemo u obliku injekcija, najčešće su pakirani u obliku ampula
ili lagena:
• ampula - hermetički zatvorena staklena posudica s lijekom.
Otvara se otkidanjem gornjega uskoga dijela nakon zarezivanja
grlića.
• lagene - bočice s gumenim čepom, otvaraju se otkidanjem pla-
stičnog ili metalnog zaštitnog poklopca. Lijek može biti priprav-
ljen za primjenu ili ga je potrebno razrijediti s odgovarajućom oto-
pinom.
O oblozi (fomenta) su tekući lijekovi koje tijekom određenog vremena
stavljamo na bolesnu kožu odnosno sluznicu.
O losion - vodena ili alkoholna otopina lijeka za vanjsku upotrebu,
primjenjuje se na kožu ili sluznice.
O emulzija - mješavina dviju supstancija koje se normalno ne mogu iz-
miješati ako im se ne doda neka tvar koja ih emulzira.
Polukru ti i mekani oblici lijekova

O ljekovite masti (unguenta) - pripremaju se miješanjem ljekovitog
sredstva i masne podloge, primjenjuju se samo izvana.
O paste (pastae) - nastaju miješanjem masti veće količine (>5%) ne-
topljivih prašaka.

[J kreme (erernores) su slične mastima, no sadrže vodu i neku mast ili
ulje kao emulziv. Bolje prodiru u kožu i lakš e se apso rbiraju .
[J gel- prozirni koloidni pripravak sličan hladetini, primjenjuje se na
kožu i sluznice (2%-tni Lidocain gel).
Kruti oblici
U krute oblike ubraj amo praške, kapsule, tablete, pudere, vaginalete,
čepiće . .. .
[J prašci (pulveres) - dobivaju se usitnjavanjem droga i kem ijskih lije-
kova, služe za unutarnju i van jsku primjenu.
[J kapsula - lijek se nalazi utopivoj ovojnici, izgleda poput valjka . U
kapsule se stavlj aju lijekovi neugodna okusa ili mirisa, lijekovi koji
oštećuju zube i lijekovi čija se resorpcija želi postići u tankom crije-
vu. Kapsula se ne smije otvarati ni gristi, već je pacijent treba progu-
tati čitavu.
[J lingvaleta - tabl eta koja se stavlja pod jezik, gdje se otopi i resorbira.
[J tableta - čvrsta okrugla pločica ravne ili blago ispupčene površine.
[J dražeja - tableta obložena čokoladom, šećerom, želatinom ili slično-
me masom, čvrsta okrugla pločica ispup čena površine.
[J orbileta - tableta koja se otapa u ustima sisanjem, najčešće se prim-
jen juju za bolesti usne šupljine i ždrijela.
[J vaginalete (vaginalettae) - pločice za stavljanje u rodnicu, u kojoj se
otapaju pod utjecajem vaginaInog sekreta.
[J čepići (suppositoria) - čvrsti ljekoviti pripravci koji se primjenjuju u
različite tjelesne otvore , gdje se pod utjecajem topline rastope. Naj-
češće se primjenjuju u crijevo.
Plinoviti oblici lijekova

[J inhalacije - udisajem se unose u pluća plinoviti i hlapljivi lijekovi,
tamo se resorbiraju i djeluju trenutačno (npr. Ventolin].
9.2 . DOZA LIJEKA

Doza lijeka je količina lijeka primijenjena u svrhu liječenja. Mini-
malna doza lijeka je najmanja količina lijeka kojom se postiže terapijski
učinak. Terapijska doza je količina lijeka potrebna da se postigne željeni
učinak u određenog pacijenta ili u većine pacijenata. Maksimalna doza
je najveća količina lijeka koja se može primijeniti, a da pritom nije štet-
na.
Toksična doza je količina lijeka po čijoj se primjeni pojavljuju zna -
kovi predoziranja - otrovanje.
Primjen a lijekova 141

Letalna doza je količina primijenjenog lijeka koja će prouzročiti smrt.
Pri propisivanju doze lijeka potrebno je uzeti u obzir:
• dob - djeca su osjetljivija na lijekove nego odrasli ljudi i mogu
podnijeti manje doze lijekova, a i manja im je površina tijela. U
starijih ljudi može se pojaviti suprotan učinak lijekova.
• konstitucija - neki su lijekovi topljiviji u mastima, a neki u vodi,
žene imaju više masnoga tkiva, a muškarci više vode te je stoga i
učinak lijekova druga čiji.
• tjelesna težina - doza lijeka se često propisuje na osnovi pacijente-
ve težine, osobito kad je potrebna određena koncentracija lijeka u
krvi,
• pacijentovo stanje - priroda bolesti i njezina težina mogu utjecati
na dozu lijeka koja se primjenjuje, bolesti jetre i bubrega utječu na
propisivanje doze lijeka,
• način primjene - brzina ulaska lijeka u optok krvi također utječe
na dozu i učestalost primjene lijeka,
• distribucija lijeka - doza lijeka ovisi i o distribuciji lijeka optokom
krvi , ulazi li u središnji živčani sustav,
• vrijeme primjene lijeka - kortikosteroidi se primjenjuju ujutro,
diuretike je nabolje primijeniti ujutro da ne ometaju san,
• eliminacija lijeka -lijekovi se na različite načine eliminiraju iz or-
ganizma (putem stolice, mokraće, jetre , disanjem, znojem), ako je
proces eliminacije spor, neki lijek može imati odgođeno ili pro-
duljeno djelovanje. Ako se lijek ne može eliminirati iz organizma
zbog bolesti jetre ili bubrega, može doći do nakupljanja toksičnih
koncentracija lijeka u optoku krvi.
~ Primjena lIJeka na osnovi usmene odredbe

Lijek se na osnovi usmene odredbe smije primijeniti samo u hitnim
stanjima, pritom je potrebno navesti da je primijenjen na osnovi usmene
odredbe te tko je propisao lijek. Liječnik treba što prije upisati lijek na te-
rapijsku listu ili se potpisati uz primijenjen lijek .
Primjena lijeka na osnovi usmene odredbe u drugim okolnostima
ovisi o pravilima ustanove, no to valja izbjegavati.
" . ~ .I . Izračunavanje doze lijeka

Doze mnogih lijekova koji se primjenjuju izražene su umetričkom
sustavu (mg, ml), no neke su doze označene i u jedinicama, npr. hepa-
rin, inzulin.
Pri primjeni lijeka potrebno je izračunati potrebnu dozu lijeka.

Primjer I.
Pacijentu je propisano 30 mg Pronisona. 1 tableta sadrži 20 mg Pro-
nisona.
Formula:
potrebna
"'--- - -..-doza
.- = k oli1 čima l"Ijeka k OJU
" Je potre bno prImljem
. .. 't l'
doza lijeka
30 = 1,5
20
potrebno primijeniti 1,5 tableta Pronisona.
Primjer 2.
Pacijent treba dobiti 1 7 mg Doxorubicina. Doxorubicin je pakiran u
lageni od 50 mg. Koliko ćete razrijediti lagenu te koliko ćete lijeka primi-
jeniti?
* na jjed nosta vnij e je razrijediti lagen u tako da u 1 m l bude 1 mg lijeka ili da omjer bude
1:10 (lml=10mg).
Formula:
-originalna
""'--- -doza x propisana
---''-''--- -doza
-- = žel'Jena kol'č '
l ma u m
L
otapalo originalne. doze
50mgx 17 = ? ml
50mL
trng/ml x 17 = 17 ml
Lagenu ćete razrijediti sa 50 ml i tada će omjer lijeka biti 1 mg u 1 ml
te ćete navući 17 ml lijeka .
'1.1 POHRANA LIJEKOVA

Lijekovi se obično pohranjuju na odjelu u ambulanti i uglavnom su
zaključani u ormariću ili na kolicima. Na nekim se odjelima odvojeno
čuvaju lijekovi za parenterainu i oralnu primjenu. te antibiotici i narko-
tici. Preporučuje se odvojeno čuvati ljekovite od neljekovitih pripravaka
jer se na taj način izbjegava zabuna i moguće pogreške. Lijekove je po-
trebno čuvati na su hom mjestu zaštićene od sunca. Neki lijekovi se
čuvaju na hladnom u hladnjaku (inzulin, neki citostatici, neki lijekovi
za rektalnu primjenu). Na ambalaži ili u uputi je navedeno kako se poh-
ranjuje lijek. Ako je potrebno lijek čuvati na hladnom, to znači da ga tre-
ba pohraniti na 1- 15 °C. a ako je navedeno da je lijek potrebno čuvati na
sobnoj temperaturi, to znači na 15-25 °C.
Lijekove bi trebalo -uvati u originalnoj ambalaži budući da je ona
načinjena tako da najbolje čuva stabilnost lijeka. Usto , na bočici je na ve-
Primjena lijekova lU
deno ime lijeka , rok valjanosti. Lijekovi se ne smiju premještati u druge
posudice.
Primjena narkotika se posebno evidentira i u knjigu primjene narko-
tika. Prati se broj primijenjenih narkotika i broj preostalih narkotika.
9.3 .1. Sigurna primjena lijeka

Sigurna primjena lijeka uključuje pet pravila i tri provjere.
Pri primjeni lijekova potrebno je poštivati pet pravila:
1. Pravi pacijent
2. Prava doza
3. Pravi lijek
4. Pravo vrijeme
5. Pravi put
Pravi pacijent - prije primjene lijeka potrebno je provjeriti pacijentovo
ime. Pacijenta treba pitati kako se zove - ne valja ga odmah osloviti jer se
mogu dogoditi zabune, primjerice da pacijent s poremećajem svijesti
odgovori samo sa "da" ili "ne". Potrebno je ostati uz pacijenta dok on uzi-
ma lijek, ne ostavljati lijek na noćnom ormariću ili negdje drugdje uz po-
stelju jer možemo lijek zabunom staviti na pogrešan stolić, a i drugi pa-
cijent može zabunom popiti te lijekove.
Pravi lijek i prava doza. Pri pripremi i primjeni lijekova potrebno je
provjeriti naziv i dozu lijeka koja je navedena na terapijskoj listi, provje-
riti generičko i tvorničko (zaštićeno) ime lijeka ako je potrebno,
Pravo vrijeme. Potrebno je provjeriti vrijeme primjene lijeka - neki lije-
kovi se primjenjuju jedanput, neki dva , neki tri i više puta. Neke lijekove
je potrebno primijeniti u točno određeno vrijeme - tada će na listi uz li-
jek biti navedeno i vrijeme primjene lijeka. Ako se lijekovi primjenjuju
po već određenom protokolu koji je svima poznat, tada se ne navodi vri-
jeme primjene lijeka.
Pravi put. Način primjene - potrebno je provjeriti način primjene lijeka
propisan na terapijskoj listi, jer neki lijekovi primijenjeni na pogrešan
način, mogu biti smrtonosni, te može li se taj lijek primijeniti na taj
način.
Tri provjere uključuju:

D provjeru naziva i doze lijeka pri uzimanju lijeka iz ormari ća ,
D provjeru naziva i doze lijeka pri pripremi lijeka,
D usporedbu naziva i doze lijeka s propisanim pri vraćanju lijeka u or-
marić.
144 UVOD U ZDRAV STVENU NJEGU

Ako se dogodi da se lijek zaboravi primijenit i, potrebno je odmah
obavijestiti liječnika o tome. To se nikako ne smije zanemariti ili pak
idući puta primijen iti dvostruka doza lijeka bez prethodne konzultacije
s liječnikom. Ako lijek nije primijenjen u određeno vrijeme kako je pro-
pisano, također je potrebno obavijestiti liječnika.
Pri primjeni lijeka mogu se pojaviti pogreške - da je lijek primijenjen
pogrešnom pacijentu, da pacijent nije dobio lijek, da je primijenjena po-
grešna doza, pogrešan lijek, u pogrešno vrijeme, na pogrešan način. Ako
se pojavi bilo koja pogreška, potrebno je obavijestiti liječnika jer je paci-
jent doveden u opasnost.
Po primjeni lijeka potrebno je na terapijsku listu zabilježiti da je lijek
primijenjen. vrijeme primjene te potpis medicinske sestre. Ako pacijent
odbija uzeti lijek, to je potrebno navesti uz taj lijek. Neposredno prije
primjene lijeka potrebno je provjeriti da pacijent nije alergi čan na neke
lijekove, te po primjeni lijeka pratiti pacijentovo stanje kako bi se uočila
neka možebitna nuspojava. Ako je pacijent alergičan na neki lijek ili
skupine lijekova, to je potrebno posebno naznačiti na terapijskoj listi.
fl.4. PUTOVI PRIMJENE UJEKA
9.4.1. Enteralna primjena

Enteralno se lijekovi primjenjuju putem probavnog trakta D to uk-
ljučuje oralno uzimanje lijeka, sublingvalno , bukalnu primjenu , primje-
nu nazogastričnom sondom ili rektalnu primjenu lijeka.
Peroralna primjena - primjena lijekova na usta

Na taj način primjenjuje se najviše lijekova. Tekući lijekovi mogu se
pomiješati s vodom, mlijekom ili sokom ovisno o pacijentovom lijeku i
dijeti. Pri uzimanju sirupa ili kapi potrebno je dobro promiješati lijek i s
dovoljno tekućine kako lijek ne bi ostao u posudi. Lijekove u krutom
obliku pacijent proguta , oni katkad mogu biti neugodna okusa ili mirisa.
Ako pacijent ima mučninu i povraća, tada se lijek ne primjenjuje pero-
ralno nego na neki drugi način. Ako pacijent nije pri svijesti, potreban je
oprez pri primjeni lijeka kako ne bi došlo do gušen ja.
Sublingvalna primjena
Pri sublingvalnoj prim jeni lijek se stavlja ispod jezika. gdje se otapa i
resorbira. Pacijenta je potrebno upozoriti da ne guta lijek nego da ga drži
pod jezikom. Potrebno je pacijentu reći da ništa ne pije i ne jede dok se
lijek ne rastopi.
Primjena lijekova 145

Hukalna primjen a
Lijek se primjenjuje između sluznice usne šupljine i desni.
, '> Podjela peroralne terapije

Pro cjen a
Potrebno je procijeniti postoje li kontraindikacije za peroraIn u prim-
jenu lijeka - poremećaj svijesti, otežano gutanje, mučnina, povra ćanje.
Provjeriti što pacijent zna i što želi znati o lijeku koji će dobiti, njego-
vim učincima, te koje je lijekove (propisane i nepropisane) dosad uzi-
mao.
Pr iprema pa cij ent a
Prije primjene lijeka treba provjeriti je li pacijent alergičan na neke
lijekove, objasniti mu zašto dobiva određeni lijek i koji se u činci očeku
ju. Također pacijentu treba objasniti možebitne neželjene učinke.
Potrebno je pripremiti napitak s kojim će pacijent popiti lijek - vodu,
čaj, mlijeko, sok i sl.
Prip rema lijeka

Lijek mora pripremiti medicinska sestra koja će ga i primijeniti. Pri-
prema, primjena i dokumentiranje cjelovit je postupak koji mora obav-
ljati jedna osoba.
Svaki lijek koji se primjenjuje (i placebo) mora biti propisan, a prim-
jenjuje ga ovlaštena osoba. Lijek propisuje liječnik - potrebno je navesti
ime i prezime pacijenta, datum i vrijeme kad je lijek propisan, ime lije-
ka, dozu, način primjene lijeka, učestalost primjene lijeka i potpis
liječnika. Prije primjene treba provjeriti obuhvaća li nalog ime lijeka,
dozu , način i vrijeme (učestalost) primjene lijeka. Ako se medicinska se-
strasusreće s nekim novim lijekom, trebala bi proučiti literaturu vezanu
uz taj lijek.
Potrebno je pripremiti propisani lijek, pri primjeni poštivati pet pra-
vila i tri provjere.
Lijekove je potrebno primijeniti unutar 30 minuta od propisanog
(ako je potrebno, lijek primijeniti u 7,00, što znači da se može primijeniti
od 6.30-7.30).
Priprema tableta, kapsula
- oprati ruke
pripremati lijek samo za jednoga pacijenta
- provjeriti naziv, dozu i ime lijeka; ako je potrebno, dva puta iz-
računati dozu lijeka, rok valjanosti lijeka
žličicom izvaditi lijek iz bočice (ili staviti određen broj tableta u pok-
lopac bočice) i staviti u pacijentovu posudicu, lijek ne dirati rukama

- ako se primjenjuje tekući lijek (sirup) - skinuti poklopac bočice i
odložiti ga sa strane . natočiti propisanu količinu lijeka u graduiranu
posudicu u razini očiju, obris ati grlić bočice i zatvoriti ju, pospremiti
bočicu
- provjeriti pr ipremljene lijekove - uspored iti s propisanima
- ostal e lijekove pospremiti i zaključati
- staviti lijek na pladanj i odnijeti pacijentu
- provjeriti pacijentovo ime
- objasn iti pacijentu koje lijekove uzima , koji učinak se očekuje i koje
nuspojave se mogu pojaviti, omogućiti pacijentu da postavi pitanja
- smjes titi pacijenta u sjedeći polo žaj, dati mu napitak da popije lijek
ako pacij ent ne može samostalno uzeti lijek, polo žiti mu lijek na je-
zik i dodati čašu da popije
- ostati uz pacijenta dok ne popi je lijek
- ako lijek dajemo s hranom, ne drob eći lijek pomiješati ga s hra nom ,
- ako je lijek 1ingvaleta - reći pacijentu da lijek stavi pod jezik i da ne
guta nego da pusti da se otopi. ništa -ne smije uzimati na usta dok se
lijek ne otop i; ako je potrebno, staviti pacijentu lijek ispravno (pret-
hodno stavit i rukavice)
- ako je potrebno . primijeniti lijek bukalno : objasniti paci jentu kako
će uzeti lijek , da ga ne žvače i da ništa ne uzima na usta dok se lijek
ne otopi ; ako je potrebno. staviti pacijentu lijek ispravno (preth odno
staviti rukavice)
ako neki lijek padne na pod, potrebno je lijek baciti i donijeti novi
pomoći pacijentu da se nakon uzimanja lijeka udobno sm jesti
- oprati ruke
- dez inficirati radnu površinu. zabilježiti da je lijek primijenjen (lijek.
doz u, vrijeme prim jene, način i potpis osobe koja je primijenila lijek)
- ako paci jent odbija uzeti lijek , na listu, uz lijek, na vesti da odb ija
- obići pacijenta nako n 30 minuta.
-<? Primjena lijeka preko nazogastrične sonde

Ako pacijent irna uvedenu nazogastri čnu sondu za hranjenje, tada se
lijek za oralnu primjenu može primijeniti putem sonde (ne ako je son da
za drena žu, crpljenje ž elu č anog sadržaja). Lijek treba biti u tekućem
obliku ili ga je potrebno zdrobiti prije primjene i pomiješati s teku -
ćinom . Kapsule se ne mogu pri mijeniti, jer želučani sok mož e učiniti ta-
kav lijek neu činkovitim, a može doći i do iritacije želučane sluznice.
- pripremiti terapijsku listu, pro vjeriti koji je lijek propisan; ako je pro-
pis ano više lijekova, provjeriti jesu li kompatibilni (mogu li se zajed-
no promiješati),
- oprati ruke, pripremiti lijek - razmutiti ga u oko 30 ml vode.

- pripremiti potreban pribor, staviti rukavice,
- objasniti pacijentu postupak
- smjestiti pacijenta u povišeni položaj (uzglavlje povišeno za 30° jer
se na taj način smanjuje rizik aspiracije) ili Fowlerov položaj
- provjeriti položaj nazogastricne sonde i, ako je potrebno, aspirirati
želučani sadržaj
- nakon aspiracije zaklamati sondu, promijeniti špricu, staviti špricu s
lijekom (provjeriti je li lijek dobro otopljen)
- otkla mati sondu i primijehiti lijek metodom slobodnoga pada ili po-
lagano
- nakon istjecanja lijeka isprati sondu sa 15-30 ml vode ili propisane
tekućine (do 50 ml tekućine), zabilježiti koliko je tekućine pacijent
dobio,
- zaklamati sondu, skinuti špricu i vratiti čep na sondu, ili nastaviti
hranjenje, otklamati sondu,
- pacijent treba ostati u povišenu položaju barem 30 minuta, smjestiti
pacijenta udobno,
- . baciti iskorišten pribor, oprati ruke,
- zabilježiti da je lijek primijenjen, označiti da je primijenjen putem
sonde
9.4.2 . Rek1alna primjena lijeka

Rektalno se primjenjuje tekućina (klizma) ili čepić. Primjenjuje se
nakon kirurških zahvata u usnoj šupljini, pri povraćanju, kada su lijeko-
vi neugodna okusa, kada bi probavni enzimi mogli uništiti lijek, u ne-
kontaktnih pacijenata i male djece. Glavni nedostatak je moguće izbaci-
vanje lijeka peristaltikom pa se tako ne može znati točna količina primi-
jenjenog lijeka. lijek se sporo apsorbira. Ako je potrebno primijeniti pola
čepića, treba ga prerezati uzdužna, tako on ostaje optimalnog oblika i
može se primijeniti točna doza lijeka.
Primjena supozitorija
- pripremiti terapijsku listu, provjeriti koji je lijek propisan,
- oprati ruke, pripremiti lijek (supozitoriji se obično čuvaju u hladnja-
ku), obući rukavice,
- objasniti pacijentu kako ćemo mu primijeniti lijek i zašto (tako će se
pacijent relaksirati i bit će lakše primijeniti lijek),
- osigurati privatnost,
- reći pacijentu da legne na lijevi bok, otkriti samo glutealnu regiju,
- skinuti zaštitu sa čepića; ako je potrebno, ovlažiti čepić,
- savjetovati pacijentu da duboko diše, razdvojiti gluteuse i uvesti su-
pozitorij oko 4 cm urektum
l_a UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

- reći pacijentu da zadrži čepić barem 5-10 minuta, optimalno 30-45
minuta (potrebno je oko 20 minuta da se čepić rastopi),
- baciti rukavice i oprati ruke,
- provjeriti učinkovitost primijenjenog lijeka nakon 30 minuta,
- zabilježiti da je lijek primijenjen .
9.4 .:l. Vaginalna primjena lijeka

Primjenjuju se vaginalete i vaginalne kreme u radnicu.
Primjena vaginaleta i vaginainih krema
- pripremiti terapi jsku listu, provjeriti koji je lijek prop isan,
oprati ruke , pripremiti lijek, staviti rukavice,
osigurati privatnost,
procijeniti može li paci jentica sama primijeniti lijek,
objasniti pacijenti ci kako ćemo joj primijeniti lijek i zašto (na taj će
se način paci jentica relaks irati i bit će lakše primijeniti lijek),
smjestiti pacijenticu u gineko loški položaj ili Simsov položaj.
savjetovati pacijentici da duboko diše, uvesti vagina letu 5-7,5 cm u
vaginu
savjetovati pacije ntici da zadrži vagina letu barem 20 minuta,
ako se primjenjuje krema , ovlažiti aplikator prije uvođenja u vaginu,
uvesti aplikator 5-7 ,5 cm , primijeniti kremu i lagano izvući aplik a-
tor,
baciti ruka vice. oprati ruke,
zabilje žiti da je lijek primijenjen.
9.4 .4 Parenteraina primjena lijeka

Parenterainim načinom primjene lijekova zaobilazi se probavni su -
stav. Uključuje primjenu lijeka u oko, uho , nos , putem respiratornog
trakta ili kože, vaginainu primjenu lijeka i primjenu in jekcija.
Ovaj naziv se najčešće rabi za primjenu lijeka putem injekci ja.
\1.4.5. Primjena IlIekola Injekcijama

Injekcija je način primjene lijeka iglom i štrcaljkom. Injekci je naziva-
mo i paren terainim načinom primjene lijekova jer se na taj način zaobi-
lazi prob avn i sustav.
Ovisno o mjestu primjene lijeka. razlikujemo submukozne, intraku -
tan e, supkutane , intramuskularne i intravenske injekcije.
Primje na lijekova 141

koža potkožno mišić
tkivo
Slika 9-1. Razlike u ubodiunue kulu ovisnu () mjestu primjene lijeka
Injekcije prim jenjujemo kad je pacijent bez svijesti ili ne može pro-
gutati lijek, u bolestima probavnog sustava ili kada želimo brz i potpun
učinak lijeka.
Razlozi primjene injekcija:

1. pacijent ne može popiti lijek, ima mučninu ili p ovraća,
2. parenteralnom primjenom lijeka postiže se najveća učinkovitost
3. lijek počinje najbrže djelovati nakon parenteralne primjene,
4. moguća je primjena točne i precizne doze lijeka (ne ovisi o resor-
pciji iz gastrointestinalnoga trakta),
5. nemogućnost resorpcije lijeka preko sluznice gastrointestinalnoga
trakta.
Lijek primijenjen injekcijom resorbira se znatno brže nego iz gastro-
intestinalnog trakta trakta , najbrže djeluje lijek primijenjen intravensko
(izuzev intrakardijalne primjene lijeka).
Primjenu injekcije prati bol u trenutku primjene budući da su recep-
tori za bol smješteni u koži. Stoga iglu treba brzim potezom uvesti u Iki-

vo i isto ju tako izvaditi nakon primjene. Lagana masaža mjesta primjene
lijeka nakon vađenja igle potpomaže resorpciju lijeka i ublažava bol.
Pri primjeni injekcija potrebno je pripremiti pribor, lijek, pacijenta i
sebe (oprati ruke, obnovili znanje o lijeku ako je potrebno).
Priprema pribora
Potreban je sljedeći pribor: lijek (ampule, lagene i sl .), štrcaljka. igla ,
pribor za dezinfekciju kože (vata/gaza, alkohol), posuda za odlaganje
upotrijebljenog materijala.
Štrcaljke za jednokratnu upotrebu načinjene su od plastike i graduirane
su mililitrima ili ccm. Na tržištu su dostupne u različitim veličinama od
1 ml, 2 ml, 5 ml, 10 ml, 20 ml , 50 ml. Šprice od 1 ml rabe se za primjenu
inzulina ili za tuberkulinske probe. Na tržištu se nalaze i šprice nami-
jenjene za primjenu inzulina koje su graduirane u jedinicama inzulina.
Igle su također namijenjene za jednokratnu primjenu i razlikuju se s ob-
zirom na promjer i dužinu igle. Promjer igle varira od 14 do 28 G. Što je
broj G veći, to je promjer igle manji. Za primjenu tuberkulina rabe se igle
od 25G dužine 1,1-1,65 cm. Intramuskularne injekcije primjenjuju se s
pomoću šire i duže igle (3,3-4,4 cm). Igle su pakirane u različitim boja-
ma ovisno o veličini, što olakšava prepoznavanje veličine igle.
Priprema pacijenta. Pacijenta je potrebno obavijestiti koji će lijek dobi-
ti, koji se učinci očekuju i objasniti možebitne neželjene učinke. Potreb-
no je saznati je li pacijent alergičan na neke lijekove .
Priprema lijeka
a Poštovati pet pravila i tri provjere pri pripremi i primjeni lijeka
a pripremiti površinu za primjenu lijeka (čista površina, dezinficirati
prije pripreme lijeka , po potrebi staviti kom presu ili staničevinu na
radnu površinu),
a lijek pripremati u miru u dobro osvijetljenoj prostoriji
a neposredno prije pripreme lijeka oprati ruke
a pripremiti nalog za primjenu terapije (terapijsku listu) - imati nalog
nadohvat ruke
a uzeti lijek i provjeriti naziv. dozu, način primjene, rok trajanja lijeka
(ako je lijek promijenio boju ili izgled , ne primijeniti ga)
O pripremiti štrcaljku odgovarajuće zapremine i igle
O protresti ampulu ili lagenu ako je potrebno
O navući lijek
O AKO JE LIJEK PAKIRAN U AMPULI
• dezinficirati vra t ampule, ako postoji oznaka na njoj crta ili toč
kica radi lakšeg otvaranja, na tome mjestu otvoriti arnpulu,

• ili dezinficiranom pilicom zarezati. te otkinuti gornji dio ampule
(pri otkidanju grlića, radi zaštite, može se staviti sterilni tupfer) ,
• ako je otop ina u gornjem dijelu ampule, lagano kvrcati po tom di-
jelu ili istresti ampulu kako bi lijek došao u donji dio ampule.
• provjeriti da nisu dijelovi stakla u ampuli, a ako jesu , baciti ampu-
lu i uzeti novu ,
• primiti ampulu nedominantnom rukom, staviti iglu sa štrcaljkom
u ampulu, pritom paziti na sterilnost,
• navući lijek iz ampule tako da je igla uronjena u otopinu i po-
vlačimo klip prema van, po potrebi nagnuti ampulu, navući malo
više lijeka,
• istisnuti zrak iz štrcaljke pazeći da ostane potrebna količina lijeka
u štrcaljki, provjeriti količinu lijeka koja je u štrcaljki. višak isti-
snuti u tupfer,
• promijeniti iglu prije primjene
cl AKO JE LIJEK PAKIRAN ULAGENI
• skinuti zaštitni poklopac. dezinficirati čep bočice s lijekom,
• pripremiti iglu i štrcaljku, u štrcaljku navući onoliko zraka koliko
ćemo lijeka navlač iti iz bočice .
• kroz gumeni čep uvesti iglu u bočicu, lagano uštrcati zrak u
bočicu te nakon toga laganim potezanjem klipa navući određenu
količinu lijeka - tako se lakše navlači lijek (može se navlačiti i tako
da se ne uštrcava zrak, ali tada je otpor iz bočice veći te je zbog
toga otežano navlačenje lijeka).
• ubod započeti pod kutom od 45 -60°, a prije potpuna probijanja
gume ispraviti iglu na 90° u odnosu na čep - tako se smanjuje
mogućnost otkidanje dijelova gumenog čepa
• nedominantnom rukom pridržavati lagenu, a drugom lagano na-
vlačiti lijek, pri navlačenju lijeka igla treba biti ispod razine lijeka ,
• provjeriti jesu li u štrcalj ki prisutni komadići gume (ostaci od
čepa), te je li navučena propisana količina lijeka,
• ištrcati višak zraka iz štrcaljke, promijeniti iglu
• ako je lijek u prahu, razrijediti ga odgovarajućom otopinom (0,9%
NaCl, Aqua pro injectione) u odgovarajućem omjeru,
• ako je potrebno. dodatno razrijediti lijek prije primjene
• promije niti iglu - skinuti onu kojom je otopina navlačena te staviti
novu iglu
• smjestiti osobu u prikladan položaj za primjenu lijeka
• dezinficirati mjesto primjene lijeka
• ištrcati zrak iz štrcaljke

• primijeniti lijek na odgovarajući način
• izvući iglu
• na mjesto primjene lijeka staviti smotuljak vate ili gaze
• baciti iskorišteni pribor, dezinficirati mjesto primjene lijeka,
• oprati ruke
• zabilježiti da je lijek primijenjen
• nikad ne primjenjivati lijek koji niste sami pripremili, ne prim-
jenjivati lijek koji je netko drugi pripremao
Submukozne injekcije
To su injekcije koje se primjenjuju ispod sluznice, najčešće ispod
sluznice desni ili ispod sluznice usne šupljine. Najčešće se primjenjuju
u stomatologiji. Daju se male količine lijeka, do 1 ml.
Intrakutane injekcije
Intrakutana ili lntradermalna injekcija je davanje lijeka štrcaljkom i
tankom iglom u samu kožu. Rabi se uglavnom u dijagnostičke svrhe -
ispitivanje preosjetljivosti (alergijske probe) , budući da je resorpcija lije-
ka spora. Najčešće se primjenjuje na unutarnjoj strani podlaktice jer je to
pogodno mjesto za očitavanje nalaza, lako je dostupno i mali je rožnati
sloj, može se primjenjivati i u gornji dio prsnog koša i leđa.
Obično se primjenjuje do 0,5 ml lijeka.
Postupak
• pripremiti pribor za primjenu lijeka
• oprati ruke
• objasniti postupak .
...... epidermis
~~~~~~~ l · · · dermls
...... potkožno tkivo
Slika 9-2'!'EiJ1!tE!Il:ć!.1ije_~i!. U k'.l.ž~ Slika 9-3. Mjesta primjene intraku-

~~!!~.h injekcija ._
Primj ena Iijekova 153

• odabrati mjesto primjene lijeka (najčešće se primjenjuje na unu-
tarnjoj strani podlaktice jer je to pogodno mjesto za očitavanje na -
laza, lako je dostupno i mali je rožnati sloj)
• dez inficirati mjesto primjene lijeka alkoholom
• nedominantnom rukom razvući kožu tako da bude napeta
• uvesti iglu pod kutom od 10 do 15 0 tako da je kosina igle okrenuta
prema gore, igla se uvodi oko 3 mm (toliko da se više ne vidi kosi
vrh igle),
• primijeniti lijek, pri primjeni može se pojaviti lagani otpor, no to
je normalno (pri primjeni lijeka na koži će se vidjeti mala papula -
uzdignuće kože promjera nekoliko mm)
• izvući iglu , ne masirati, označiti olovkom mjesto primjene lijeka
• upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu
od štrcaljke.
Supkutana injekcija
Supkutana injekcija je primjena lijeka pod kožu u potko žno rahlo
tkivo . Ovaj nač in primjene lijeka pogodan je za samoinjiciranje (npr. in-
zulin). Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji pobuđuju bol i iritiraju
potkožno tkivo. Na taj način najčešće se primjenjuje inzulin, heparin,
neki lijekovi protiv bolova, cjepiva. Ne prim jenjuje se kod edema,
oštećenja kože, opeklina, kožnih bolesti. Također u perifernom cirkula-
tornom kolapsu i šoku lijekovi se ne primjenjuju potkožno jer je perifer-
ni optok krvi oslabljen. Daje se 1-2 ml otopine. .
..•... epidermis
~~~§~~~~l" " " dennis
!V"M~~~~~\ f .•. ••. potkožno tkivo __
Slika 9-4. Primjena lijeka pod Slika 9-5. Mjesta primjene supkuta-
kožu nih injekcija
Primjenjuje se u gornji dio nadlaktice, gornju stjenku abdomena i

leđa,te u natkoljenice. Lijek počinje djelovati oko 30 minuta nakon

primjene. Primjenjuje se kada pacijent ne želi ili ne može gutati, ako je
pot rebno da se lijek sporije res orbira i djeluje, pri povraćanju.
Postupak
• provjerit i je li paci jen t alergi č ari na propisani lijek
• provjeriti način primjene lijeka
• oprati ruke
• pripremiti lijek za primjenu
• objasniti postupak pacij entu, osigurati pri vatnost
• odabrati mjesto primjene lijeka (najčešće se primjenjuje na
vanjskoj strani nadlaktice, u potkožno tkivo trbuha, le đa ili nat-
koljeni ca), ne primjenjivati ako su prisutne modrice, edem , ogre-
botine, osjetljivost područja, promijenjena boja kože, mijenjati
mjesto primjene lijeka ako se lijek često primjenjuje
• sm jestiti pacijenta u udoban položaj
• dezinficirati mjesto pr imjene lijeka alkoholom, pričekati da se
koža osuši, više ne dirati prsti ma
• skinuti poklopacs igle
• nedo minantnom rukom nježno nab rati kožu tako da potkožno tki-
vo bude dostupno
• uvesti iglu pod kutom od 30 do 90 ° (u većiIie ljudi ima dovoljno
potkožnog masnog tkiva da se lijek može primijeniti i pod kutom
od 90°)
• polagano primijeniti lijek,
• izvući iglu , lagano protrljati mjesto primjene lijeka vaticom sa al-
koholom jer se tako pospješuje apsorpcija lijeka . ne masirati na-
kon primjene heparina
• smjestiti pacijenta u.udoban položaj
• upotrijebl jeni pribor odlo žiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu
od štrcaljke
• oprati ruke
• obići paci jenta nakon 30 minuta.
Primjena heparina supkutano
. • uz heparin navući i malo zraka
• preporučuje se iskoristiti potkožno tkivo abdomena - ud aljeno je
od velikih mišića i manj a je mogućnost nastanka hematoma
• ne aspirirati nakon uboda
• po završeno j primjeni heparina uštrcati malo zraka (e.tml) -
zračni če p onemogućava vraćanje hep arina u kožu

...... epidermis
...... dermis
o potkožno tkivo
_.. .'" "' ~I~~I . _..mišić

Slika 9-6. Primjena lijeka II mišić
• ne mas irali
• može se primijeniti oblog od leda tijekom 15-30 minuta
{- Inlramuskularna injekcIJa
Intramuskularna injekcija je primjena lijeka u mišić štrcaljkom i
iglom . Tako primijenjen lijek brže se apsorbira nego pri supkutanoj
primjeni, a može se dali veća količina lijeka (5 ml). Prednosti su te prim-
jene da pacijent ne mora biti pri svijesti, bolesti i poremećaji probavnog
sustava ne utječu na resorpciju lijeka, uz očuvan optok krvi apsorpcija je
pouzdana i potpuna. Nedostatci su mogućnost infekcija zbog oštećenja
kože tijekom penetracije, potom mogućnost oštećenja živaca i krvnih
žila , bol traje neko vrijeme nakon primjene injekcije.
Mjesto primjene
Intramuskularna injekcija može se prim ijeniti u razne mišiće, no
najčešće tome posluži sjedni mišić (m. gluteus maximus, m. gluteus me-
dius), četveroglavi mišić natkoljenice (m. quadriceps femoris) i rameni
mišić (m. deltoideus) , Mjesto uboda se pažljivo odabire tako da se izbje-
gnu krvne žile i živci, potrebno je paziti da se ne zagrebe kost. Nerazvije-
ne i atrofirane mišiće treba izbjegavati.
156 UVOD U ZDRAV STV ENU NJEGU

Stražnja strana gluteusa - u odraslih ljudi intramuskularne se injekcije
najčešće primjenjuju u glutealni mišić jer on može resorbirati razmjerno
veliku količinu lijeka. Ne primjenjuje se u djece mlađe od 3 godine. Ako
se mjesto ispravno ne odabere, može se ozlijediti n. ischiadicus.
Mjesto uboda određuje se tako da pacijent leži na abdomenu opu-
šteno, glutealno područje odredi se zamišljenim linijama - gornja vodo-
spina iliaca
superiores
anterior
~!ikčl:!J.-~7. Primjena intramuskularnih injekcija u glutealni mišić
ravna linija proteže se između dva ju grebena crijevne kosti (crista iliaca
- odredi se palpatorno), a donja rubom između sjednih i bedrenih
mišića, vanjska okomita linija slijedi bočnu liniju tijela, a unutarnja glu -
tealnu pukotinu. Potom se opisani kvadrat podijeli na četiri di jela i in-
jekcija se primjenjuje u vanjski gornji kvadrat, 5-7 cm ispod grebena cri-
jevne kosti.
Osim na ovaj način, mjesto primjene se može odrediti i kada pacijent
leži bočno i povuče se zamišljena linija između gornjega stražnjega šilj-
ka crijevne kosti (spina iliaca superior posterior) i velikog obrtača bedre-
ne kosti (trochanter femoris) . Tada se injekcija daje postranično iznad Ii-
nije budući da n. ischiadicus prolazi ispod n je.
Bočna strana gluteusa - ima nekoliko prednosti u odnosu na stražnju
stanu - u blizini nema velikih krvnih žila i živaca, manje je masnoga tki-
va. Preporučuje se za davanje injekcija djeci dok ne prohodaju jer su im
glutealni mišići još nerazvijeni. Za određivanje mjesta uboda pacijent
može ležati potrbuške ili bočno ili stajati. Dlanom i prstima određuje se
područje poput trokuta, omeđeno velikim obrtačem bedrene kosti, gre-

m. reclus
femoris
femur - m. vaslus patella
Irochanler major femaris
______ mjesta primj~~e i~jekcija

Slika 9-~.~~~~1~nain~~_~~!klll~~nih injek~ij~u mišiće potkoljenice
m. rectus femoris
m. vastus femoris
n. ischiadicus
a. femoralis i v. femoralis
SHk_a~~~9. Pr!~i~-,!a intramuskularnih injekcija u natkoljenicu djeteta
benom crijevne kosti i prednjim šiljkom crijevne kosti spina iliaca ante-
rior superior. Dlan se stavlja iznad velikog obrta ča, kažiprst usmjerava
prema šiljku, a srednji prst prema grebenu pri čemu se ta dva prsta mak-
simalno razdvoje. Ovisno o veličini pacijenta i sestrina dlana, položaj se
može malo izmijeniti. Mjesto uboda je u sredini trokuta 2-3 crn ispod
grebena crijevne kosti.
Natkoljenica - upotrebljavaju se m. reclus femoris i m. vostus lateralis.
Mjesta su dostupna kada pacijent leži na leđima ili sjedi. Moguća je
primjena manjih količina lijeka. Preporučuje se za davanje injekcija ma-
loj djeci dok su im glutealni mišići nerazvijeni. Prije davanja mišić se

mora podići - ne razvući. Mjesto prim jene injekcije je sprijeda lateraln o
srednja trećina natkoljenice. U odraslih se ljudi odabere vostus laieralis,
ne preporučuje se II pothran jenih i slabije razv ijen ih osoba jer je primje-
na neugodna i bolna. Mišić recl us fem oris pogod an je za samo injiciranje.
U djece se rabi m. rectus femori s.
Nadlaktica - injekcije se primjenjuju u m. deltoideus - lako je dostupan ,
ali se ne mogu primijen iti veće koli čine lijeka (do 1-2 ml) jer je mišić
razmjerno malen . Za vrijeme primjene pacijent je u sjedećem ili sto-
jećem polo žaju . Ne preporučuje se primjena iritiraju ćih lijekova , mo-
guća je ozljeda rad ijalnog živca. Lijek se primjen juje oko 5 cm ispod ra-
menog vrha (acromiona) II srednju trećinu del toidnog mišića . Ne prim-
jenjuje se II djece .
, - - 4 - - acromion
caput hurneri
mjesto primjene
injekcije
e-.J-- m. deltoldeus
/f;"f--4- ,I--- n. radialis
Slika 9-1O:..Primjena intramusk~larI1i!tinjel<~!j~~u ~~~!~i~I1!_n:t!_~i~ _

Postupak
• provjeriti je li pacij ent alergičan na prop isani lijek
• provj eriti način primjen e lijeka
• oprati ruke
• pripremiti lijek koji je potrebno primijeniti
• objasniti postupak pacijentu, osigurati privatnost
• odabrati mjesto primjene lijeka
• dezinficirati mjesto primjene lijeka , pričekati da se koža ne osuši ,
ne dirati više prstima
Primje na lijekova 159

• skinuti poklopac s igle i primiti štrcaljku u nedominantnu ruku
• nedominantnom rukom razvući kožu koristeći se palcem i kaži-
prstom
• brzim pokretom uvesti iglu pod kutom od 90 0
• povlačenjem klipa provjeriti pojavljuje li se krv u štrcaljki, ako se
pojavi krv , izvaditi iglu i ponoviti postupak
• primijeniti lijek polagano
• nedominantnom rukom; koristeći se tupferom, fiksirati kožu i
brzim pokretom izvaditi iglu, lagano protrljati, na ovaj se način pri
vađenju igle fiksira koža i vađenje igle je manje bolno
• smjestiti pacijenta u udoban položaj
• upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu
od štrcaljke
• oprati ruke
• obići pacijenta nakon 30 minuta
~ Z-tehnika
Lijek primijenjen intramuskularno, može kroz kanal od igle prodrije-
ti u potkožno tkivo, da bi se to spriječilo primjenjuje se Z-tehnika. To je
potrebno spriječiti kada primjenjujemo lijekove koji djeluju iritirajuće
ili oštećuju potkožno tkivo (npr. pripravci željeza).
Postupak
D nakon navlačenjalijeka promijeniti iglu (igla kojom je lijek navlačen
kontaminirana je tim istim lijekom), u debljih osoba potrebno je ra-
biti duže igle da se lijek ne primijeni u potkožno tkivo,
D razvući kožu na stranu za oko 2 cm:
• ako se primjenjuje u glutealni mišić nedominantnom rukom (dlan
položiti na mišić) , pritisnuti potkožno tkivo i odvući kožu i pot-
kožno tkivo na stranu, koža mora biti napeta,
:~:ožno _{.
tkivo
mišić -- lr
Slika 9-11. Z-tehnika primjene lijeka

• ako se daje u bedreni mišić, uhvatiti mišić i odmaknuti u stranu
• drugom rukom , pod kutom od 90° . ubosti mišić kao kod klasične
intramuskularne injekcije držeći i dalje potkožno tkivo razvučeno
u stranu,
• palcem i kažiprstom nedominantne ruke, držeći i dalje kožu raz-
vučenu, primiti štrcaljku tako da bude stabilna. aspirirati, polako
injicirati lijek. pričekati nekoliko sekundi i izvući iglu
• naglo izvući iglu i odmah pustiti kožu i potkožno tkivo koje je cije-
lo vrijeme bilo razvučeno u stranu - tako se zatvara kanal koji je
napravila igla i lijek iz potkožnoga tkiva ne može prodrijeti u pot-
kožno tkivo
• ne masirati mjesto uboda
~ Kako smanJUI nelagodu I bil

Neki postupci mogu umanjiti osjet boli, Medicinska sestra te postup-
ke mora poznavati i primjenjivati:
- izabrati iglu manjeg promjera koji zadovoljava s obzirom na način
primjene i vrstu lijeka [i.m. , i.v., s.c., i.c.]
ne davati iglom koja je kontaminirana lijekom. Neki lijekovi iritiraju
tkivo kroz koje igla prolazi. Najbolje je promijeniti iglu .
izabrati mjesto za primjenu lijeka koje nije zahvaćeno nikakvim pa-
tološkim promjenama, savjetovati se sa pacijentom.
napraviti plan rotacije mjesta uboda ako se planira dugotrajna prim-
jena lijeka ,
smanjiti osjetljivost prethodnim podraživanjem mjesta uboda -
hladni oblog, lupkanje,
pomoći pacijentu da se opusti i usmjeri pažnju na nešto drugo, npr.
disanje,
savjetovati da se ne gleda mjesto uboda jer osvještavanje prolaza igle
kroz tkivo može pojačati osjećaj neugode i boli .
ubosti bez oklijevanja
polagano injicirati lijek, osobito ako ga ima puno,
ako se primjenjuje više od 3-5 ml lijeka, navući lijek u dvije štrcaljke
i primijeniti na dva različita mjesta
brzo naglo izvući iglu
prilikom izvlačenja igle tupferom pritisnuti mjesto uboda kako bi se
izbjeglo navlačenje kože,
nježno masirati mjesto uboda nakon izvlačenja igle ako nije kontra-
indicirana
primijeniti Z-tehniku kod intramuskularnih injekcija.
Primjen a lijekova 161

UA.li. Venepunkcua - uzimanje uzorka knj za dIJagnosIIčke
postupke
Venepunkcija je punkcija vene radi uzimanja krvi za analizu, prim-
jene lijekova, dijagnostičkih postupaka.
Uzorak krvi u zima se za utvrđivanje vrijednosti pojedinih sastojaka
krvi na osnovi analize uzorka, za analizu plinova u krvi , otkrivanje stra-
nih supstancija i mikroorganizama. .
Ako je potrebno samo nekoliko kapi krvi , može se vaditi krv iz prsta
lancetom - npr. za krvnu sliku ili glukozu u krvi.
Učestala venepunkcija određene vene može dovesti do upale (flebi-
tisa) i tromboze.
Osobe kojima je često vađena krv mogu imati ski erotične vene ili
modrice, te može biti otežan postupak vađenja krvi.
Neka stanja, bolesti i lijekovi mogu rezultirati produženim krvaren-
jem nakon venepunkcije - trombocitapenija, poremećaji u zgrušavanju
krvi , hemofilija, primjena antikoagulantne terapije. Pri uzimanju uzora-
ka krvi u tih pacijenata potreban je povećan oprez kako bi se spriječilo i
ublažilo krvarenje nakon zahvata.
U stijenci vene nalaze se mišićna vlakna koja omogućuju sužavanje i
proširenje lumena veno. Vazokonstrikcija otežava uzimanje uzorka
krvi, a može biti posljedica tjeskobe, hladnoće, mehaničke ili kemijske
iritacije, dehidracije. Stoga medicinska sestra mora ublažiti utjecaj tih
činitelja. Tjeskoba se može smanjiti objašnjenjem postupka, stvaranjem
pov jerenja, obav ljanjem pos la bez žurbe, stvaranjem ozracčja u kojemu
će se pac ijent osjećati opušteno.
PROCJENA. Provjeriti što pacijent zna o venepunkciji, svrsi uzimanja

uzorka, mogućnostima komplikacija, vlastitom ponašanju prije, tijekom
i poslije zahvata.
Provjeriti opće stanje, stanje vena, saznati ima li pacijent probleme u
zgrušavanju krvi, uzima li antikoagulantnu terapiju.
Priprema pacijenta
- objasniti pacijentu postupak vađenja krvi i zašto je potrebno, obja-
sniti da će mu se uzeti mala količina krvi, te da organizam nepresta-
no proizvodi krvne stanice i da će se uzeta krv nadomjestiti tako da
uzimanje uzorka neće izazvati dodatne poteškoće,
- reći pacijentu da se krv uzima ujutro te neka, ako je potrebno, ostane
natašte,
- .pacijentu je potrebno reći da će pri vađenju krvi osjetiti bol na mje-
stu punkcije,
- krv se ne vadi na ruci na kojoj pacijent prima infuziju, kako uzorak
krvi ne bi bio razrijeđen,
162 UVOD U ZDRAVSTVF.NU NfEGU

- pacijenta treba smjestiti u udoban položaj (ležeći ili polusjedeći)
kako bi se smanjila anksioznost, neki pacijenti osjećaju slabost i ne-
lagodu pri samom pogledu na iglu ili krv te je na to potrebno obratiti
pažnju,
- prije vađenja krvi potrebno je provjeriti prisutnost bila kako bi se
mogao izvaditi uzorak krvi.
PRIPREMA KOŽE. Venepunkcija se mora izvoditi prema svim načelima
asepse budući se prodire kroz kožu i strano se tijelo uvodi u sterilni su-
stav optoka krvi.
Osoba koja vadi krv mora dobro oprati ruke prije i poslije vađenja
krvi , odnosno između dvaju zahvata.
Vidljivu nečistoću na pacijentovoj ruci potrebno je oprati vodom i
sapunom prije dezinfekcije. Neposredno prije vađenja krvi potrebno je
dezinficirati mjesto vađenja krvi.
ODABIR MJESTA ZA VENEPUNKCI]U . Odabir mjesta za venepunkciju razli-
kuje se u pojedinih pacijenata. Pri odabiru vena potrebno je uzeti u obzir
sljedeće: .
- površinske ven e se lakše lociraju i pristupačnije su za venepunkciju,
- vene ruku i šake imaju prednost pred venama nogu i stopala. pri ve-
nepunkciji vena nogu povećan je rizik nastanka flebitisa , tromba,
emboliie,
- odabir vena može biti ograničen pacijentovim stanjem - opekline,
ožiljci .
izbjegavati vene u pregibima koje mogu dovesti do ograničenja paci-
jentovih pokreta,
- izbjegavati tanke i sklerotično vene (tvrde na dodir) , te vene koje je
teško fiksirati. odabrati meke . dobro punjene vene.
- potrebno je savjetovati se s pacijentom - saznati što on želi. s kojim
venama ima pozitivna iskustva i sl.
Postupak
Objasniti pacijentu postupak i svrhu vađenja krvi.
• provjeriti odredbu o vađenju krvi,
• objasniti pacijentu da ćemo mu vaditi krv. provjeriti je li mu krv
već vađena,
• prosuditi stanje vena,
• zamijetiti prisutnost modrica ili hematoma od prethodnih po-
kušaja vađenja krvi ,
• odabrati venu.
• odabrati iglu odgovarajuće veličine,
• pripremiti potreban pribor,
• prilagoditi okolinu - uvjete u sobi, odgovarajuće svjetlo
Primjena lijeko va 163

Tablica 9-1. Mogući problemi tijekom venepunkcije
- -
I
, probl~m
J.~~I
Uzrok
tj eskoba, strah, česta uporaba
iste vene
Post upak
stvor it i odnos povjerenja,
obavijest it i pacijenta o
postupku,
primijen it i postupke koji
pridonose vazodilataciji,
ubod živca
. odmah i zvu ći iglu i odabrat i
I drugo mjesto
Izrazita tj eskoba prethodne tr aume, st rah od stvoriti odnos povjerenja,
igle osigurat i prikladan položaj,
podu zeti postupke koji
pridonose manje bol noj
venepunkcij i.
Og ran i čena česta uporaba iste vene, primijenit i postup ke koji
dostupnost vena fl ebit is, primjena cito stats ke prido nose vazodilataciji ,
kemoterapije, krhke vene, punktirati venu samo ako ste
primjena ant ikoagulant ne sigurn i
terap ije
Promašena vena nedovoljno fik sirana vena, povu ći iglu prema natrag, ali
pog rešan položaj, slaba je ne i zvu ći do kraja i poku šati
koncentraci ja ponovno,
ako se pacijent žali na bol,
pokušati na drugome mjestu.
Krvarenje kraj igle vrh igle ušao je u venu prije ne ob ra ća ti pozornost. uvesti
nego je potp uno pod kožom iglu dub lje u venu
jer je vena jako površna
Krv prestane teći pom icanje igle prema naprijed lagano povu ć i iglu prema
nat rag
I
kolaps vene zbog dod ira postu pati nježno, otpustit i i
zaliska ili stjenke vene ponovno zategnu ti povesku
:1 za vađenje krvi
slab optok krvi isto. masirat i iznad vrha igle
da se napun i krvlju
Hematom perfo racija stjenke vene ne gurat i iglu predubo ko
zategnuta poveska za va đenje ne zaboravit i prvo otp ust it i
krvi nakon vađenj a igle povesku pa onda izvadit i iglu
I neadekvatna kompresija prit isnut i mjesto vađenja krvi i
mjesta pun kcije nakon držati od ređeno vrijeme
vađenj a igle
._- -- - -~

Potreban pribor
• poveska za vađenje krvi
• anti septik za dezinfekciju kože-70%-tni alkohol, povidon-jodid,
• sterilne gaze
• igle
• štrcaljke, epruvete
• ako se upotrebljava vacutainer sustav "šeširić" i epruvete
• flaster -ljepljiva traka
• rukavic e.
Pribor složiti na čistu površinu - kolica ili pladanj koji će nam po-
služiti kao čista radna površina.
Postupak
• biti oprezan, uvijek nositi rukavice , oprati ruke prije vađenja krvi,
• zamoliti posjetitelje da izađu iz sobe za vrijeme vađenja krvi, jed-
na osoba može ostati , koja će pružati potporu pacijentu,
• staviti zaštitnu podlogu ispod ruke da se spriječi prljanje postelji-
ne,
• odabrati venu - za venepunkciju najčešće služe kubitalne vene,
vena cephalica i basilica mogu se iskoristiti i druge vene koje se
vide i mogu palpirati; ako je područje oko vene prljavo, oprati sa-
punom i vodom,
• smjestiti pacijenta udobno tako da vene budu dostupne,
. • odabrati venu - vizualizirali mjesto venepunkcije,
• oviti povesku za zaustavljanje krvi oko ruke 5-15 cm iznad mjesta
venepunkcije, ruka treba biti spuštena iznad razine srca,
• provjeriti bilo na radijalnoj arteriji - ako bilo nije prisutno, opu sti-
ti povesku i ponovno ju staviti, ali laganije oviti,
• opipati odabranu venu , uzastopno stezanj e i opuštanje šake može
pospješiti punjenje vena , a time i njihovu vizualizaciju , lagano
lupkati venu, staviti tople obloge tijekom 10-15 minuta, staviti
tlakomjer i napuniti balon do 40 mmHg tijekom 2 minute,
• dezinficirati mjesto vađenja krvi od centra prema periferiji
kružnim pokretima u promjeru oko 2,5-6 cm; ako je potrebno,
osušiti mjesto suhim sterilnim tupferoni, više ne palpirati venu,
• skinuti zaštitni poklopac s igle, držati iglu u dominantnoj ruci, ne-
dominantnom rukom zategnuti kožu mjesta venepunkcije i stabi-
lizirati venu, uvesti iglu kroz kožu u venu , tako da je vrh igle okre-
nut prema gore, pod kutom 15-45°,
• kad je igla uvedena, sman jiti kut i lagano uvesti iglu dublje u
venu ,

• izvaditi potrebnu količinu krvi,
• kada se izvadi potrebna količina krvi, opus titi povesku ,
• na mjesto venepunkcije stavili sterilnu lopticu od vate ili tup fer,
izvaditi iglu,
• reći pacijen tu da drži ruku ispruženom ako je krv vađena u lakat-
noj jami, te da pridrži vaticu 3 min ute,
• pravilno ukloniti iskorišteni pribor,
• pravilno označiti uzorak i dostaviti ga u laboratorij.
Dokumentirati da je va đena krv - iz koje vene , koja količina i za koje
pretrage. prisu tnost komplikacija ...
\I. v. Intravenska primiena Illekova

Intravenska primjena lijeka odnosi se na primjenu injekcija ili infu-
zija u venu. Intravenski se lijek može primijeniti u periferne vene ili
centralne vene.
...... epidermis
.... .. potkožno tkivo
...... vena
ijlllliii:~I ' ' ' ' mišić

~lika 9-12. Intravenska primjena lijeka _
U usporedbi s drugim metodama primjene lijeka, prednost je intra-

venske prim jene brzo djelovanje lijeka, te potpuna apsorpcija lijeka
(omogućeno je precizno određivanje doze lijeka). Pri intravenskoj prim-
jeni lijeka smanjuje se mogućnost oštećenja tkiva od posljedica lokalnog
djelovanja nekih lijekova. Izbjegava se bol i nelagoda koja prati učestalo
davanje supkutanih i intramuskularnih injekcija. U stan jima poput po-
remećaja svijesti, povraćanja to je jedan od mogućih načina primjene li-
jeka. Pri intravenskoj prim jeni lijeka može se održati ujednačena kon-
centracija lijeka u krvi, može se održati elektrolitski balans, održati paci-
jentova prehrana.

Intravenska infuzija metoda je izbora kada pacijent treba dobiti
tekućinu , elektrolite ili lijekove u vrlo kratkom vremenu ili tijekom
du žeg razdoblja.
Primjena intravenskih injekcija

Intravenski se lijek može primijeniti jedn okratnom punkcijom vene,
kroz trajno uveden venski kateter, intravenoznu kanilu, te pri primjeni
infuzije kroz gumeni dio infuzijskog seta. Način na koji će medi cinska
sestra primijeniti lijek ovisi o tome je li uspostavljen venski put, dob iva
li pacijent infuziju, koju infu zijsku otopinu dobiva te jesu li u nju doda -
ni lijekovi.
Intravenske injekcije daju se uglavnom polako, što znači približno 1
mililitar u minuti. Sporije se primjenjuju lijekovi koji mogu oštetiti
ven u. Pri sporijoj primjeni lijeka lijek se bolje pomiješa s krvlju , razrijedi
te se tako smanjuje rizik oštećenja stijenke vene . Brzinu davanja potreb-
no je prilagoditi pacijentovu stanju; u hitnim stanjima potrebno je pri-
mijen iti lijek što je brže moguće . Takvu brzu primjenu lijeka unutar ne-
koliko sekunda nazi vamo bolus. Tako primijenjen lijek brzo djeluje te je
stoga vrlo važno pratiti i uočavati promjene paci jentova stanja.
Postupak
D pr ovjeriti je li pacijent alergičan na prop isani lijek
D provjeriti način prim jene lijeka
D pripremili pribor za primjenu lijeka , pribor složiti na čistu površinu
- kolica ili pladanj koji će nam služiti kao čista rad na površina:
• poveska za vađenj e krvi
• sterilna vata i antiseptik za dezinfekciju kože
• sterilne igle, set za venepunkciju, štrcaljka s pripremljenim lije-
kom
• štrcaljka od 20 ml s otopinom 0 ,9% NaCI-a
• prib or za previjanje mjesta ubo da ako pacijent ima uvedenu i.v.
kanilu
• flaster
• posudu za nečisto
D oprati ruke
D pripremiti lijek za primjenu
D objasniti pacije ntu postupak, osigurati privatnost
D provjeriti dobiva li pacijent infuziju, ima li uveden intravenski kate-
ter ili L v. kanilu, ili je potr ebno punktirati venu,
Ako je potrebno punkiirati ven u:
• biti oprezan, uvijek nositi rukavice, oprati ruke prije venepunkcije,

• zamoliti posjetitelje da izađu iz sobe, jedna osoba može ostati koja
će pacijentu pružati potporu,
• staviti zaštitnu podlogu ispod ruke da se spriječi prljanje postelji-
ne ,
• odabrati venu - za primjenu intravenskih injekcija najčešće služe
vene ruku: kubitalne vene, vena cephalica i basilica, antekubital-
ne vene, metakarpalne vene, mogu poslužiti i druge vene koje se
vide i mogu palpirati,
• smjestiti pacijenta udobno tako da vene budu dostupne,
• odabrati venu - vizualizirati mjesto venepunkcije,
• oviti povesku za zaustavljanje krvi oko ruke 5-15 cm iznad mjesta
venepunkcije, ruka treba biti spuštena iznad razine srca,
• provjeriti bilo na radijalnoj arteriji - ako bilo nije prisutno, opusti-
ti povesku i ponovno ju staviti, ali laganije oviti,
• palpirati odabranu venu, uzastopno stezanje i opuštanje šake
može pospješiti punjenje vena, a time i njihovu vizualizaciju, la-
gano lupkati venu, staviti tople obloge tijekom 10-15 minuta, sta-
viti tlakomjer i napuniti balon do 40 mmHg tijekom 2 minute,
• dezinficirati mjesto vađenja krvi od centra prema periferiji
kružnim pokretima u promjeru oko 2,5-6 cm; ako je potrebno,
osušiti mjesto suhim sterilnim tupferom, više ne palpirati venu,
• skinuti zaštitni poklopac s igle, držati iglu u dominantnoj ruci, ne-
dominantnom rukom zategnuti kožu mjesta venepunkcije i stabi-
lizirati venu, uvesti iglu kroz kožu u venu, tako da je vrh igle okre-
nut prema gore, pod kutom 15-45°,
• kad je igla uvedena, aspirirati kako bi provjerili položaj igle u veni,
ako je prisutan povrat krvi, opustiti povesku i polagano primijeni-
ti lijek,
• provjeriti povrat krvi ; ako je prisutna krv . znači da je igla cijelo vri-
jeme bila u veni te da je pacij ent primio cijelu količinu lijeka,
uštrcati nekoliko mililitara fiziološke otopine
• na mjesto venepunkcije staviti sterilnu lopticu od vate ili tupfer,
izvaditi iglu ,
• reći pacijentu da drži ruku ispruženom ako je krv vađena u lakat-
noj jami i pridrži vati cu 3 minute,
• pravilno ukloniti upotrijebljeni pribor,
• dokumentirati da je lijek primijenjen
• obići pacijenta nakon 30 minuta
Ako je uspostavljen venski put uporabom intravenske kanile:
• dezinficirati ruke,

• ako pacijent dobiva in fuziju, provjeriti kompatibilnosllijeka s in-
fuzijskom otopinom
• ako je lijek kompatibilan, zaustaviti protok infuzije
• dezinfi cirati nastavak za primjenu lijeka na infuzijskom setu ili
gumeni dio seta i primijeniti lijek, ili putem nastavka na gornje m
dijelu i.v. kanil e
• nastaviti s primjenom infuzije,
• ako lijek nije kompatibilan s infuz ijskom otopinom, prije i nakon
pr imjene lijeka primijeniti nekoliko mililitara fiziološke otopine
• pravilno ukloniti upotrijebljen i pribor,
• dokumentirati da je lijek primijenjen
• obići pacijenta nako n 30 minuta
Primjena infuzija
Najčešći razlog primjen e infuzije je nadoknada tekućine , elektrolita i
nutritiva. Infuzije se primjenjuju u velikog broja paci jenata 1.1 stanjima
šoka, u pacijenata s opeklinama, operiranih pacijenata, u pacijenata koji
povraćaju ili imaju proljeve , u pacijenata koji ne smiju uzima ti tekućin u
na usta.
Iako se učestalo primjenjuju , infu zije su praćene i rizicima. Rizik po-
vezan s intravenskom primjenom lijeka uklju čuj e lokalne i sus tavne in-
fekcije, predoz iranje ili prebrz o djelovanje lijeka , preopterećenj e te-
kućinom, neravn otežu elektrolita, oštećenje krvnih žila, živaca ili me-
koga tkiva. Stoga je nuždan oprez i opažanje komplikacija prije, tijekom
i po intravenskoj primjeni infuzija i lijekova.
Primjena infuzija može biti povremena i trajna. Povremena (intermi-
tentna) infuzija je pr imjena malih koli čina lijeka (50-2 50 ml) tijekom 20
minuta do 2 sata. Trajna infuzija je primj ena većih količina otopina (više
od 250 ml) tijekom više sati, a može se ponavljati danima.
Pri pri mjeni infuzijske otopine zadatci su medicinske sestre pripre-
ma otopine, dodavanje lijekova kako je prop isano na terap ijskoj listi.
pra viln a primjena infuzije. Nadalje, intervencije medicinske sestre od-
nose se na promatranje i odr žavanje prohodnosti venskog puta, osigura-
vanje propisanog protoka infuzij e, pravodobno uočavanje komplikacija
te praćenje pacijentova stanja.
{- Otopine za Infuziju
Otopine za infuziju uglavnom su pakirane u staklenim bocama u
količinama od lOD, 200, 250 i 500 ml, u koje može biti dodatno 20-100
ml drugih otopina. Boce su zatvorene gumenim čepovima koji su u-
čvršćeni metalom kako bi se očuvala sterilnost otopine i omogućilo ok-
retanj e boce.

Otopine mogu biti pakirane i u plastičnim pakiranjima. Kako te-
kućina istj eče,tako pakiranje kolabira, na taj način sprječava se dodir
otopine s nesterilnim zrakom. Po pakiranju se ne smi je pisali olovkama i
flomasterima budući da plastika može apsorbirati neke vrste tinte. Sve
pot rebne obavijesti pišu se na naljepnice koje se nalijep e na pakovan je.
Osnovne vrste infuzijskih otopina su kristaloidne i koloidne. Krista-
loidna otopina je otopina topivih kristala u vodi (soli, šećera) . Koloidna
otopina je mješavina vode i molekula proteina, npr. albumini, plazma.
Kristaloidne otopine mogu biti izotonične , hipotonične i hiperto-
nične .
Izotonične otop ine sadrže istu kon centraciju kristal a kao i plazma
(0,9% NaCl, 5% glukoza). Hipotonične otopine sadrže manju koncentra-
ciju kristala nego plazma (0,45% NaCl). Hipertonične otopine sad rže
veću konce ntraciju kristala nego plazma (10% glukoza ).
Tablica 9·2. Najčešće primjenjivane infuzijske otopine

..
Otop ine Sast av
0,9% Na CI 154 mm ol Na+
154 mmol CI-
Ringer 147 mmol Na+
4 mm ol K-
2,3 mmol Ca2+
156 mmo l CI-
Glukosalina I 277 mm ol glukoze
154 mm ol Na+
154 mmo l CI·
Glukosalina II 185 mmol glukoze
51 mmol Na+
51 mmo l CI-
Gluko salina III 139 mmo l gluko ze
77 mmol Na+
I
77 mm ol CI-
5% Glukoza 277 mm ol qlukoze
10% Glukoza 555 mm ol glukoze
1,4% Nat rij-hid ro genkarbonat 167 mmol Na+
167 mmol HC03-
Kalorijska otopina LGX 40% Fruktoza, glu koza, ksilitol
Kalorilska otopina LGX 24% Fruktoza, glukoza. ksilitol
Salviamin LX6 6% otopina L aminokiselina (60 ClII)
~
Salviam in L8 b UH 8% ot o pina L aminoki selina bez
ugljikoh idrata (80 gli)

~ Igle lkalelerl
Za intravensku primjenu lijekova dostupan je niz igala ikatetera.
Odabir igle ili katetera za primjenu lijeka u venu ovisi o dužini primjene
lijeka/infuzijske otopine, vrsti lijeka, pacijentovu stanju. Za punkciju
malih vena najčešće se primjenjuje microflex-set za ven epunkciju s kri-
lima (primj enjuje se u pedijatriji, za vene na dorzumu šake u odraslih).
Sastoji se od igle za venepunkciju na koju se nastavlja PVC cjevčica, na
nju se može nastaviti štr caljka , ili set za infuziju. Služi za jednokratnu
primjenu lijeka, igla se lagano uvodi i stabilizira i budući da je od čelika,
smanjen je rizik pojave infekcija.
Pri dugotrajnoj primjeni infuzija rabe se intravenske kanile. Kanile
se proizvode u različitim promjerima i du žinama. Kanila prekriva iglu
koja služi kao mandren i omogućuje punkciju krvne žile i uvođenje ka-
nile. Nakon uvođenja igla se izvlači , a u krvnoj žili ostaje kanila. Kanila
je fleksibilnija i ugodnija u odnosu na mikro flex-set za venepunkciju.
Infuzije se mogu primjenjivati i preko centralnih venskih katetera.
Centralni venski kateter je sterilna cjevčica od polivinilklorida, poliure-
tana ili silikona koja se uvede kroz venu supklaviju ili, rjeđe, kroz venu
jungularis u venu kavu superior i u desni atrij. Centralni venski kateter
može se uvoditi i u venu femoralis.
Centralni venski kateter uvodi liječnik uz asistenciju medicinske se-
stre.
Za primjenu lijekova mogu se iskoristiti i tzv. port kateteri. Kateter se
postavlja u operacijskoj sali u aseptičnim uvjetima. Kateter se sastoji od
čeličnog ležišta, koje se implantira pod kožu, a njegov se položaj utvr-
đuje palpacijom, te silikonskog katetera koji je smješten u veni. Po pal-
paciji i utvrđivanju položaja ležište se punktira posebnom iglom (na sre-
dini ležišta nalazi se silikonska membrana koja se punktira) , te se može
vaditi krv ili primjenjivati intravenska terapija.
Port kateteri se najčešće primj enjuju u pacijenata u kojih je potrebna
učestala primjena intravenske terapije - npr. citostatske terapije.
~ Set za Infuziju
Set za infuziju sastoji se od perforatora za probod čepa na infuzijskoj
boci, zračnog bakterijskog filtra , komore za kapanje, PVC cijevi dužine
150 cm , regulatora brzine protjecanja, lateks nastavka za davanje dodat-
ne terapije, te priključka za i.v . kanilu ili set za venepunkciju sa zaštit-
nom kapicom.
Setovi se izrađuju tako da propuštaju određen broj kapi po mililitru
tekućine. Setovi II svakodnevnoj upotrebi propuštaju razmjerno velike
kapi bistrih vodenih otopina u 1 ml ima 10-20 kapi (makrodrip), druga
vrsta setova propušta razmjerno male kapi u 1 ml ima 60 kapi (mikro-
drip) .
Prim jena lijekova 171

Klasični infuzijski setovi imaju filtre u komoricam a koje su smje-
štene blizu boce. Obično se rabe filtri pro mjera od 5 do 0,22 mikrona.
Petmikronski filtar onemogućava protok velikih čestica dod anih u infu-
zijsku otopinu prilikom pri preme otopine - nerazrijeden lijek, dijelovi
gumenoga čepa , staklo iz ampule.
O,22-mikronski filtr i onemogućavaju protok većih i manjih čestica i
bakterija, ali ne i virusa.
Pri primjeni infuzije in fuzijskom pu mpom rabe se infuzijski setovi
koji su kompatibilni s infuzijskom pumpom.
Može se iskoristiti i dodatni produžni set za infuziju - on sc prik-
ljučuje na i.v. kanilu s jedne strane , te set za infuziju s druge strane i
omogućava pacij entu veću pokretljivost.
U svrhu lakše primjene lijekova ili istodobne prim jene dviju infu zij-
skih otopina može se upotrijebiti Y-nastavak.
~ Infuzijske pumpe
Za regula ciju i kontrolu protoka infuzija mogu se upotrijebiti raz-
ličiteinfuzij ske pumpe. Infuzijske pumpe je moguće programirati i tako
osigurali preciznu primjenu lijekova i infuzijskih otopi na. Voći na pum-
pi koristi se visokim tlakom i osigurava protok infu zije u rasponu od 1
do 999 mililitara tijekom jednoga sata, sa 98%-tnom sigurnošću . Budući
da se tlak kontrolira, istjecanje infuzije je osigurano neovisno o položaju
pacijenta. Infuzijske pumpe su osobito pogodne u pacijenata koji prima-
ju infu ziju tijekom 24 sata (citostatske terapije, totalna parenteraIna
prehrana).
Kontrolor protoka infuzije je uređaj koji prati protok infuzije i po-
maže pri regula ciji protoka no pritom se ne koristi tlakom .
Ako se primj en juju manje količine infuzije, te u ped ijatriji , mogu se
upo trijebiti pumpe za štrcaljke .
Infuzijske pumpe i kontrolori protoka imaju različite detektore i alar-
me koji upozoravaju na završetak istjecanja infuzi je, zrak u infuzijskom
sustavu, nestanak električne energije, praznu bateriju uređaja, okluziju
infuzijskog seta ili nemogućnost osiguravanja odgovarajućeg protoka in -
fuzije. Ovisno o problemu , može se pojaviti svjetlosni ili zvučni signal,
prekinuti protok infuzije ili omogućiti slobodn o istjecanje infuzije.
Priprema infuzijske otopine za primjenu

Potrebno je pripremiti : terapij sku listu, propisane infuzijske otopi-
ne, lijekove, sterilnu vatu i anti septik, sterilne igle i štrcaljke, posudice
za odlaganje upotrijebljenog materijala.
Postu pak
• oprati ruk e,

• pripremiti i pregledati infuzijske otopine, provjeriti rok valjanosti
i izgled otopine,
• s boce infuzijske otop ine skinuti štitnik sa čepa, dezinficirati alko-
holom
• otvoriti pakiranje odgovarajućeg infuzijskog seta ,
• zatvoriti infuzijski set regulatorom brzine protjecanja, skinuti
zaštitni čep s perforatora za probod čepa, očuvati sterilnost
• probosti čep, boce s inftizijom oštrim dijelom seta za infuziju,
• okrenuti bocu i objesiti ju na stalak
• stiskati komoricu dok se ne napuni do pola,
• ispustiti zrak iz cijevi infuzijskog seta: skinuti zaštitnu kapicu sa
seta za infuziju, otvoriti regulator brzine prot jecanja. pustiti da
malo otopine iscuri. vratiti zaštitnu kapicu.
• provjeriti ima li zraka u cijevi; ako su prisutne veće količine zraka,
potrebno je ponoviti prethodni postupak, manje količine zraka
(do 5 ml) ne mogu prouzročiti zračnu emboliju,
• dodati propisane lijekove, prethodno provjeriti jesu li lijek i otopi-
na kompatibilni: dezinficirati čep boce za infuziju i preko štrcal-
jke uštrcali lijek u otopinu, naznačiti na boci naziv i dozu lijeka
koji je dodan, vrijeme i datum pripreme,
• njihanjem boce omogućiti miješanje otopine i lijeka ,
• pripremiti pribor za uspostavljanje venskoga puta i primjenu infu-
zije, složiti na čistu podlogu (kolica, pladanj),
• prije odlaska pacijentu još jednom oprati ruke.
-} Primjena infuzijske otoPine

• obavijestiti pacijenta da će primati infuziju,
• savjetovati pacijentu obavljanje nužde i pomoći mu pri odlasku
do nužnika ako je potrebno.
• objesiti bocu s infuzijom na stalak uz pacijentov krevet,
• ako pacijent ima uveden venski put, provjeriti prohodnost puta s
pomoću štrcaljke s fiziološkom otopinom 0 ,9% NaCl, aspirirati
kako bi dobili povrat krvi, nakon dobivanja povrata krvi lagano
proštrcati kanilu/kateter s fiziološkom -otopinom
• ako pacijent nema postavljen ven ski put. postaviti I.v. kanilu ili
set za venepunkciju
• skinuti zaštitnu kapicu s infuzijskog seta i priključiti set na kani-
lu,
• regulirati protok infuzije,
• po isteku boce :

• ako je potrebno, nastaviti novu bocu infuzije - s boce skinuti
zaštitni čep, dezinficirati gum eni čep, zatvoriti regulator brzine
prot oka, izvući set za infuzi ju iz boce otop ine koja je istekla, sta-
viti na drugu bocu, objesiti bocu i regulirati brzinu protoka (ako
je potrebno, isp ustiti zrak iz seta za infuziju),
• ako je to posljed nja boca - zatvoriti regu lator brzine pro toka, od-
vojiti set za infuziju od i.v. kanile, kan ilu proštrcati sa 20 ml fi-
ziološke otopine 0,9% NaCI-a i stav iti zaštitni čep na kanilu
• upotrijebljeni pribor pfavilno ukloniti.
Brzina primjene infuzija
Liječnik obično propiše za koje je vrijem e potrebno primijeniti od-
ređenu infuzijsku otopinu. Na osnovi te odredbe medicinska sestra će
izračunati pro tok infuzije tijekom jednoga sata. Najsigurniji je način
kon trole protoka infuzije s pomoću infuzijskih pumpi. Medicinska će
sestra izračunati količinu infuzijske otopine koju je potreb no primijenit i
u jednome satu i vrijednost zadati u infuzijsku pumpu.
Izračunavanje protoka umililitrima
Da bi izračunali količinu otopine koju pacijent treba primiti tijekom
sata, potrebno je znati ukupnu količinu infuzije koju je potrebno primi-
jenit i, te vrijeme za koje je infuziju potrebno prim ijen iti. Tada se mo-
žemo poslužiti sljedećom formulom:
ukupna kolicina infuzije koju pacijent treba dobiti = ml
vrijeme za koje treba dobiti infuziju h
Primjer :
U pacijenta je potrebno primijeniti 1000 ml 0,9% NaCl-a tijekom 5
sati. Primijenivši navedenu formulu , medicinska sestra je izračunala da
je potreban pro tok od 200 ml tijekom sata. Ona će na infuzijskoj pumpi
zadati protok od 200 ml/h.
1 .000 ml = 200 mllh
5h
Ako ni je dostupna infuzijska pumpa, pro tok infuzije može se izra-
čunati i određivanjem broj a kapi otop ine koju pa cijent treba dob iti u
jednoj minuti. Broj kapi po mililitru ovisi o vrsti infuzijskog seta koji se
upotrebljava. Ako se primijeni klasični infu zijski set, 1 ml kristaloidnih
otopina ima 20 kapi , a 1 mililitar pripravka eritrocita ima 15 kap i.
Broj propisanih mililitara x broj kapi u mililitru = broj. kapI' u mmu
----:----'--''---''----:----c:-::------:--------:-- ..:.--...o.- - - - -
. t'l
broj sati koliko infizija treba teći x 60 minu la
Primjer:

U pacijenta je potrebno primijeniti 1000 ml 0 ,9% NaCI-a tijekom 5
sati. Primijenivši navedenu formulu, sestra je izračunala da je potreban
protok od 67 kapi u minuti. Sestra će potom preko regulatora brzine pro-
toka odrediti protok od 67 kapi u minuti.
1.000x20 20.000
66,6
5x60 min 300
Kontrola protoka infuzije

Kontrola protoka infuzije vrlo je važna budući da brojni čimbenici ,
poput spazma vene, promjene vrijednosti krvnog tlaka, kretanja paci-
jenta, reguliranja protoka od strane pacijenta, presavijanja infuzijskog
seta, znatno utječu na protok infuzijske otopine. Pri tom je veliko
značenje medicinske sestre . Ona treba osigurati pravilan i ujednačen ti-
jek infuzije kako bi se postigao očekivani terapijski učinak i spriječile
komplikacije. Medicinska sestra mora učestalo obilaziti pacijenta, kat-
kad i svakih 10-15 minuta. Učestalost obilazaka ovisi o stanju pacijenta,
suradnji s pacijentom te, naravno, i o vrsti otopine koja se primjenjuje te
lijekovima koji su dodani u infuzijsku otopinu.
Prespori protok infuzije može biti posljedica spazrna vene nakon po-
stavljanja i.v. kanile, malog promjera intravenske kanile, slabog protoka
otopine kroz kanilu, opstrukcije vene, povišenja krvnog tlaka, primjene
hladnih otopina, presavijanja seta za infuziju.
Ubrzani protok infuzije posljedica je pacijentova ili posjetiteljeva ru-
.kovanja regulatorom protoka infuzije, promjene pacijentova položaja ili
ekstremiteta na kojem je postavljena intravenska kanila. pri odvajanju
infuzijskog seta od kanile također se ubrzava protok infuzije budući da
tekućina slobodno istječe.
Na brzinu protoka utječe i količina otopine u boci. S istjecanjem oto-
pine iz boce dolazi do promjene tlaka u boci, tako da se s istjecanjem
otopine smanjuje tlak i usporava protok infuzije .
Protok ovisi i o položaju ekstremiteta (ruke, noge) na kojemu se nala-
zi intravenska kanila i primjenjuje infuzija u odnosu na visinu stalka s
infuzijom. Ako je boca postavljena na višu razinu, protok će biti brži,
jednako tako s podizanjem ekstremiteta ili snižavanjem boce s lnfuzi-
jom protok postaje sporiji. .
Prespari protok može prouzročiti neuspjeh rehidracije pacijenta,
metaboličke poremećaje. zakašnjeli učinak lijekova, te začepljenje kani-
le ili venskog katetera.
Prebrzi protok može dovesti do preopterećenja cirkulacije, metabo-
ličkog poremećaja, toksične koncentracije lijekova. Prebrzi protok ta-
kođer povećava rizik pojave tromboflebitisa budući da se infuzijska oto-
pina i lijek ne izmiješaju dobro s krvlju.

{> Komplikacije Intravenske terapije
Pri primjeni infuzija mogu se pojaviti brojne komplikacije stoga je
savjesno promatranje pacijentova općeg stanja i mjesta uboda nužno.
Komplikacije mogu biti vezane uz vrstu lijeka koji se primjenjuje te
se mogu pojaviti opasne alergijske reakcije na infuzijske otopine ili lije-
kove. Medicinska sestra će u pacijenta uočiti crvenilo, urtikariju, svr-
bež , kašalj, iritabilnost, dispneju, cijanozu. Odmah je potrebno prekinu-
ti primj enu lijeka ili otopine, te obavijestiti liječnika koji će propisati te-
rapiju. .
Zbog prebrze primjene velike količine infuzijskih otopina može doći
do preopterećenja cirkulacije. O pacijentovu stanju ovisi pojava i izra-
ženost simptoma preopterećenja. U pacijenta će sestra uočiti simptome i
znakove dekompenzacije srca i edema pluća - glavobolja, smetenost, ci-
[anoza , dispne]a, kašalj, oznojenost, povećanje tjelesne težine, ascites,
edeme, proširene vratne krvne žile .
Posljedica primjene različitih količina otopina glukoze jest i pojava
hipoglikemije te hiperglikernije,
Posljedica ulaska zraka u cirkulaciju može biti i nastanak zračne em-
bolije . U pacijenta dolazi do pada krvnog tlaka , sinkope, tahikardije, ci-
janoze, dispneje, boli u prsima. Odmah je potrebno obavijestiti liječni
ka.
Č e ste komplikacije venepunkcija te intravenske primjene lijekova
su flebitis (upala vene), tromboza (stvaranje krvnog ugruška u krvnoj
žili) i tromboflebitis. Mjesto upale je crveno, toplo, bolno i edematozno.
Č e šć e se događa pri primjeni plastičnih kanila u odnosu na metalne se-
tove za venepunkciju. Kada se vena upali, najbolje je odmah prekinuti
infuziju te staviti topli vlažni oblog radi ublažavanja boli. Pojavi ovih
komplikacija pridonosi kemijska iritacija tkiva lijekovima i otopinama
koje se primjenjuju, mehanička iritacija pri venepunkciji i postavljanju
kanile, lokalna alergijska reakcija na kanilu ili iglu, ljepilo kojim je
učvršćena igla.
Ekstravazacija je otjecanje intravenske tekućine u okolno tkivo una-
toč tome što je igla ili kanila u veni. Infiltracija je nakupljanje tekućine u
okolnom tkivu, a pritom je igla ili kanila izvan krvne žile. Mjesto uboda
je otečena, bolno, hladno, blijedo, a protok infuzije je usporen. Ćešće se
događa uz metalne igle, koje lako probiju stjenku vene, nego uz pla-
stične kanile. Infuzija se mora prekinuti, a venski put uspostaviti na
drugom mjestu. Neki lijekovi mogu prouzročiti ozbiljna oštećenja tkiva
(npr. citostatici), pa medicinska sestra mora biti upoznata s protokolom
pri ekstravazaciji ili infiltraciji (lokalna primjena koritkosteroida, topli
ili hladni oblozi) . Kako bi spriječili pojavu infiltracije i ekstravazacije,
potrebno je prije primjene lijeka provjeriti prohodnost venskog puta, te
uočiti povrat krvi.

Iako je u dana šnjoj praksi primj ena infuzija ru tinski postupak, on sa
sobom nosi bro jne kompli kacije, te može dovesti i do vitalne ugroženo-
sti pacijen ta. Stoga je i ul oga med icinske sestre u pacijenta koji prima in-
fuziju iznimno važna. Medicinska sestra je zadužena za pripremu,
primjenu te praćenje pacijentova stanja pri primjeni , ali i nakon intra-
venske primjene infuzijskih otopina i lijekova .
Uvođenje intravenske kanile
Intravenske kanile uvode se u periferne vene kad je potrebno osigu-
rati trajnu dostupnost vens kog puta radi uspostave i odr žavan ja hidraci-
je, parenteralne prehrane, primjene lijekova te u svrh u primjene tran-
sfu zije krvi i krvnih deri vata.
Odabir mjesta za venepunkciju ovisi o vrsti otop ine koja se primjen-
juje, učestalosti primjene lijekova, dužini primjene lijekova ili infu zija,
dostupnosti krvnih žila. Pri odabiru mjesta za postavljanje i.v. kanile u
obzir je potrebno uzeti i sta nje pacijenta, dob, tc prihvatiti pacijentove
želje. Ako je mogu će, kanilu treba postaviti na nedominantnu ruku. Ka-
nila se postavlja u v. cefaliku ili v. baziliku ili vene na dorzumu šake,
vene na nogama potrebno je izbjegavati zbog povećana rizika pojave
tromboflebitisa i infekcija. Antekubitalne vene mogu se iskori stiti ako
ostale vene nisu dostupne, te kad je potrebno postaviti i.v. kanilu veli-
kog promjera i primij eniti lijek koji može dovesti do oštećenja vena pa je
potrebn o veće miješanje lijeka s krvl ju.
Kontraindicirana je posta vljanje intravenske kanile usklerotične
vene , na edematozan ekstremitet, ekstremitet zahvaćen opeklinama , na
ruku na kojoj je AV-fistula. Intravenska kanila tako đer se ne postavlja
pacijentu nakon mastektomije na strani na kojoj je ona učinjena, kako bi
se izbjegli poremećaji cirkulacije.
Pri postavljanju intravenske kanile potrebno je odabrati vene na
nižem dijelu ruk e kako bi se, ako nastane njihovo oštećenje, mogle isko-
ristiti vene na višim dijelovima. Intravenska kanila mijenja se svakih
48-72 sata ili sukl adno pravilima ustanove.
Potreban pribor:
• sterilna vata i anliseptik za dezin fekciju kože
• poveska za vađenje krvi
• i.v. kanile različitih veličina
• štrcaljke s fiziološkom otopinom NaCI-a
• pribor za previjanje mjesta uboda
• lijekovi ili infu zija ako se primjenjuju
• flaster -ljepljiva traka
• zaštitna podloga za postelju
• posudica za odlagan je upo trijebljenog materijala
• ruka vice.
Prim jena lijekova 177

Pribor složiti na čistu površin u - kolica ili pladanj koji će nam služiti
kao čista radna površina.
Postu pak:
• objasniti pos tupak pacijentu (objašn jen je postupka smanjit će an-
ksioznost koja može dovesti do vazokonstr ikci je),
• dezinficirati ruke,
• sm jestiti pacijenta u ud oban položaj ,
• od abrati mjest o venepunkcije,
• stav iti zaš titnu podl ogu ispod ekstremiteta da se spriječi prljanje
posteljine,
• oviti po vesku za vađenje krvi lO-ak cm iznad mje sta venepunkci-
je, umjereno zategn uti povesku, provjeriti bilo. Ako bilo ni je pri-
su tno, skinuti povesku te ju ponovno staviti, no pritom slabije za-
tegnuti.
• lagano pa lpirati venu kažiprstom i sredn jim prstom ned ominan-
tne ruke, punjenost vene može se poboljšati spuštanj em ekstremi-
teta tijekom nekoliko sekundi, lupkanjem vene, otvaranjem i zat-
varanjem šake , stavljanjem toplih oblog a
• ako nije moguće pronaći prikladnu venu tijekom 3 mi nute, po-
trebno je skinuti povesku na nekoliko minuta, te potom ponoviti
po stupak
• izabrati m ekanu, dobro punjenu ven u
• obući rukavice
• dezinficirati mjesto punkcije antiseptikom , sukladno pravilima
ustanove, kružnim pokretim a u promjeru 5-10 cm,
• izvaditi kanilu, provjeriti eventualna oštećenja, kosi dio igle okre-
nuti prema gore
• nedominantnom rukom zategnuti kožu kako bi se stabilizirala
vena,
• re ći pacijentu da ćete sada uvesti kanilu
• jednim potezom uvesti iglu pod kutom od 15-25° kroz kožu u
venu, kada kanila uđe u ven u , na njezinu kra ju (u sprem ištu igle)
pojavit će se krv ,
• povući iglu nekoliko milimetara unatrag, a kanilu uvesti du blje u
venu,
• otpustiti povesku, pritisnuti venu izn ad kanile i izvući iglu do kra -
ja,
• odmah nastaviti infuziju; ako se infuzija ne nastavlja, uš trcati ne-
koliko mililitara fiziološke otopine kako bi se provjerila prohod-
nost kanile,

• ako se kanila neće odmah upotrijebiti, zatvoriti je čepom koji se
nalazi na samoj kanili
• učvrstiti kanilu i sterilno ju praviti sukladno pravilima ustanove,
• pravilno ukloniti iskorišten pribor,
• dokumentirati uvođenje kanile i primjenu lijekova u pacijentovu
dokumentaciju.
-o- Održa,anJe I.'. kanile

Održavanje intravenske kanile podrazumijeva redovito promatranje
i previjanje mjesta punkcije, le redovito mijenjanje intravenske kanile.
Ovi postupci važni su za sprječavanje komplikacija vezanih uz primje-
nu intravenskih kanila. Intravenska kanila previja se ovisno o pravilima
ustanove svakih 24-48 sati , te obvezno kad je sredstvo kojim je kanila
previjana (gaza, prijevoj, transparentni film) mokro i nečisto, te su pri-
sutne poteškoće vezane uz protok infuzije. Pri svakoj primjeni lijeka ili
infuzi je potrebno je procijeniti prohodnost kanile, te prisutnost boli,
osjećaja pečenja. Ako pacijent navodi bilo kakve simptome na mjesto
primjene i.v, kanile ili kanila nije prohodna potrebno ju je ukloniti, te
postaviti drugu na drugome mjestu.
-o- Komplikacije pri primJeni I.'. kanile

Komplikacije pri primjeni L v. kanile vezane su uz iglu ili kateter (in-
fekcija, flebltis, tromboza) ili pak uz otop inu (preopterećenje cirkulaci-
je, infiltracija , alergijska reakcija, infekcija).
Flebitis može nastati kao posljedica sporog protoka krvi kroz venu u
kojoj je postavljena i.v. kanila , trenja kanile o stjenku vene u koju je po-
stavljena, predugog smještaja kanile u veni, stvaranja ugruška na vrhu
kanile .
Medicinska sestra može uočiti osjetljivost i crvenilo na vrhu kanile i
duž vene, vena može biti na palpaciju tvrda, i koža u tom području je to-
pla.
Potrebno je odmah izvaditi kanilu , na mjesto uboda staviti vlažni to-
pli oblog. Kako bi se spriječila pojava flebitisa, potrebno je rabiti i.v. ka-
nile manjega promjera u odnosu na krvnu žilu, i. v. kanile stavljati u
veće, dobro punjene vene, dobro učvrstiti i.v..kanilu kako bi se smanjilo
njezino pomicanje u veni.
Infiltracija se pojavljuje kao posljedica perforacije vene ili izvlačenja
i.v. kanile iz vene pa infuzija otječe u okolno tkivo. Na mjestu primjene
i.v, kanile prisutna je oteklina, koža je blijeda i hladna na dodir. Pacijent
navodi nelagodu. pečenje i bol na mjestu primjene i.v. kanile , pri aspira -
ciji nema povrala krvi kroz i.v, kanilu. Potrebno je izvaditi kanilu i na
mjesto infiltracije staviti odgovarajući oblog - ovisno o lijeku ili vrsti in-

fuzije koja je primjen jivana. Infuziju je potrebno nastaviti na drugom ek-
stremitetu ili iznad mjesta pr imjene i.v, kanile koja je izvađena. Kako bi
se spriječila infiltracija i ekstravazacija lijeka, potrebno je učestalo pro-
matrati mjesto primjene i.v. kanile, te educirati pacijenta da nas upozori
ako osjeti bol ili primijeti oticanje ekstremiteta.
Spazam vene može se pojaviti zbog primjene lijekova koji djeluju iri-
tirajuće , pri primj eni hladnih otopina i krvi te pr i brzoj primjeni infuzi-
ja. Prisutna je bol duž vene, bljedilo kože iznad vene , a protok infuzije je
usporen . Potrebno je usporiti protok infuzijske otopine, te iznad vene
staviti topli oblog.
Posljedi ca ozljede endotela vene te nak upljanja trombocita može biti
stvaranje ugruška u veni, odnosno nastanak tromb oze. Vena je crvena,
bolna i edematozna, protok kroz venu je uspor en ili ni je moguć. Valja iz-
vaditi i.v, kanil u, ako je potreban vens ki put postavlja se na drugi ekstre-
mitet. Na mjesto tromboze potrebno je staviti topli oblog i pra titi stanje i
izgled vene .
Pojava hematoma posljedica je loše punkcije vene, istjecan ja krvi
zbog ispadanja i.v. kanile, te posljedica nedovol jnog pritiska na mjestu
punkcije po vađenju kanile. Očituje se osjetljivošću na mjestu venepun-
kci]e, modricom na mjestu primjene kanile. Potrebno je kanilu izvaditi,
na mjesto he matoma staviti topli oblog, provjeriti je li i dalje prisutno
krvarenje .
Komplikacija pri primj eni i.v. kanile može biti i oklu zija kanile,
oštećenje kanile, ispad anje kanile.
Svaku komplikaciju koja se pojavi potrebno je evidentirati u pacijen-
tovoj dokumentaciji.
-} Uklanjanje I.v. kanile

Intravenska kanila uklanja se po završetku terapije, pri promjeni
mjesta primjene i.v. kanile, pri sumnji na infekciju ili infiltraciju . Za taj
postupak potrebne su rukavice, sterilna gaza, flaster te pos uda za odla-
gan je upotrijebljenog materijala.
Postupak:
• Ako se pr imjenjuje infuzija, potrebno je zaus taviti njezin protok,
• polagano skinuti flaster koji se nalazi na mjestu primjene intra-
venske kanile,
• pripremiti steril nu gazu , stavi ti rukavice,
• jednom rukom lagano izvlačiti kanilu iz vene, a drugo m na mjesto
uboda staviti sterilnu gazu , provjeriti izgled kanile (ako postoji
oštećenje , obavijestiti liječnika) ,
• vršiti lagan i pritisak na mjestu vađenja l.v, kanile tijekom 1-2 mi-
nute ili do prestanka krvarenja ,

• očistiti mjesto vađenja i.v, kanile. te staviti sterilnu gazu i flaster ;
ako je krvarenje duže. staviti elastični zavoj ,
• uputiti pacijenta da miruje lO-ak minuta, te da ne skida gazu s
mje sta vađenja i.v, kanile jedan sat.
LITERATURA
1. Appl ing, S.E. et al. Handbook of nursing procedures. Springhouse: Sprln -
ghouse Corporation. 2001.
2. Fučkar, G. Zdra vstvena njega internisti čkih i infektoloških bolesnika - na-
stavni tekst ovi. Zagreb: Viša medicinska škola Medicinskog fakulteta u
Zagrebu . 1993.
3. Boland er, v.R. Basic nursing a psychophysiologic approach. Philadel -
phia : W.B. Saunders company, 1994.
4. Ellis . J.R., Nowlis , KA.• Bentz, P.M. Modul es for basi c nursing skill s. Bo-
ston Houghton Mifflin Company, 1988. .
5. Rosdahl , C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila -
delphia: 1996.
6. Lewis, L.W.• Timby, B.K. FUndamen tal skills and concepts in patient care .
J.B. Lippincott Company. Philadelphia: 1998.
7. FUndamental nursing skills. Bethlehem Pike: Springhouse Corporation
1994.
8. Lammon , C.B., Foot. A.W.• Leli, P.G.• Ingle. J., Adams , M.H. Clinical nur-
sing skills . Philadelphia: W.B. Saunders Company, 1995.
9. Živković, R. Farmakologija. Medicinska knjiga. Zagreb.tasu.
10. Pritchard, A.P., David, J.A. Manual of elinical nursing proced ures . Lon-
don: Harper and Raw, 1988.
11. Castaldi , P.A. Fundarnentals of nursing. St Louis Mosby-Year Book Inc.
1997.
12. Wieck. L., King. E.M., Dyer. M. Ilustrated manual of nursing techniques.
Philadelphia: W.B. Saunders Company, 1986.

10. poglavlje
Sesirinska skrb za održanje Inlegrllela

kože
10.1. Koža . .11\4
10.1.1. Procjena stanja kože . .184
10.1.2. Zbrinjavanje zdrave kože . .184
10.2. Specifičnosti pri održavanju osobne higijene .lll'!
10.3. Edukacija . .Hl)
Vrjednovanja razine zdravl ja često je povezano sa sposobnošću paci-

jenta da obavlja aktivnosti samozbrinjavanja i samostalno održava osob-
nu higijenu.
Važno je da se osobna higijena održava tako da pridonosi zdravlju .
Osobnu higijenu nije potrebno održavati na isti način u svih pacijenata.
Način održavanja osobne higijene razlikuje se od osobe do osobe u skla-
du s njezinim stavovima , navik ama i običajima i to treba poštovati. Sam
način izvođenja osobne higijene manje je važan od krajnjega cilja -
čistoće tijela, ali ne smije biti omalovažavan .
Pri izvođenju osobne higijene medicinska sestra mora biti fleksibil-
na i u dogovoru s pacijentom osigurati mu najprihvatljiviji način održa-
vanja osobne higijene.
Medicinska sestra treba ohrabrivati i poticati pacijen ta da stvara po-
zitivne higijenske navike . Ona će često biti u prilici educirati pacijenta,
ali i članove njegove obitelji o održavanju osobne higijene , moći će im
dati korisne savjete kako da unaprijede osobnu higijenu .
183
10 .1. KOžA
Koža je najveći pokrovni organ tijela. Uz kožu pokrovni organi su i
kosa i nokti i mukozne membrane. Unutar kože nalaze se određene žli-
jezde koje potpomažu održavanje funkcije kože. To su:
O lojne žlijezde - izlu čuju sebum (loj) - masti kožu i čini ju gipkom,
također vlaži kosu ,
O znojne žlijezde - izlučuju znoj ,
O ceruminozne žlijezde - ·izlučuj u cerumen.
Mukozne membrane povezane su s kožom i njihove stanice izlučuju
sluz koja održava membrane mekanim i vlažnima.
Koža ima brojne funkcije od kojih su neke:
• štiti tijelo,
• sudjeluje u održavanju stalne tjelesne temperature,
• sudjeluje u održavanju balansa tekućina i elektrolita,
• sadrži živčane završetke koji sadrže osjete za bol, temperaturu,
dodir i tlak,
• uz pomoć sunca sintetizira vitamin D koji se nakon toga apsorbira
iz kože u tijelo,
• osnova je za identifikaciju.
10 .1.1. Procjena stanla kože

Pri procjeni pacijentova stanja i prikupljanju podataka procjenjuje
se koža. Procjenjuju se:
1. koža i sluznice - je li koža intaktna, boja, elasticitet, turgor, na dodir
koža treba biti topla, suha, glatka, elastična; sluznice bi trebale biti
ružičaste , vlažne i glatke ,
2. kosa - je li krhka, ispucana, ispada (može upućivati na hormonalne
i nutritivne poremećaje); jesu li prisutni nametnici,
3. nokti - trebali bi biti tanki, glatki i ružičasti ,
4. zubi - odrasla osoba normalno ima 32 stalna zuba, boja zubi se razli -
kuje i ovisi o nasljeđu, uzimanju nekih lijekova i namirnica, također
i pušenje utječe na boju zubi, uz zube procjenjuje se i izgled desni,
koje trebaju prianjati uza zube
10 .1 .2. Zbrinjavanje zdrave kože

Jedan od osnovnih postupaka održavanja osobne higijene jest redo-
vito kupanje. Pranje kože pomaže u otklanjanju bakterija, masnoće i
prljavštine s površine kože. Ove supstancije odgovorne su i za stvaranje
1B4 UVOD u ZDRAVSTVENU NJEGU

neugodna mirisa le se njihovom eli minacijom s površine kože smanjuje
neugodan miris, ali se sprječava i nastanak infekcija .
Kupanje
Kupanje je iznimno važan postupak održavanja osobne higijene bilo
da se provodi u kad i ili tu širaniem. Pozitivni u činci kupanja su:
• kupka čisti kožu i daje osjećaj osvježenja,
• pokreti pri pranju kože tl toploj vodi kao i pri brisanju djeluju kao
masaža i relaksiraju,
• pospješuje se cirkulacija,
• pob oljšava se miš i ćni tonus i tjelesna kondicija,
• može se poboljšati tek ,
• poboljšava se self-im age (dojam o samome sebi ) i moral,
• mogu se provod iti ljekovite kupke dodavanjem lijekova u kupku
(npr. kod kožnih bolesti .. .).
Potreba za pomo ći pacije nt u pr i održavanju osobne h igijene trebala
bi biti zabilježena u planu zdravstvene njege, gdje će se zabilježiti vrsta
pomoći koja je potrebna, način na koji će biti pružena, pozitivni i even-
tualni negativni učinci kupanja, specifičnosti vezane uz održavanje
osobne higijene.
Sve postupke koje provodi medicinska sestra treba objas niti pacij en-
tu . Svaki postupak započinjemo i završ avamo pranjem ruku. Na po-
četku je potrebno pripremiti sav potreban pri bor, i to redo m kako će se
upotrijebiti, a pacijenta je potrebno smjestiti u odgovarajući i udobni
položaj. Pri održavanju osobne higijene ses tra treba poticati pacijentovu
samostalnost - dopustiti .mu da sudjeluje najviše što može ; a pružiti
pomoć pri onome što ne može . Katkada pacijent ne može otići do kupao-
nic e, ali se može uz krevet oku pat i uz minimalnu pomoć me di cinske se-
stre.
Kupanje u postelji ne treba zanemarivati i smatrati manje vrijednim
zadatkom. Ono osigurava mnogo vrem ena za stvaranje odnosa povje-
renja između medicinske sestre i paci jenta. Medicinska sestra tada pro-
vodi više vremena uz pacijent a nego inače , može procijeniti stanje kože
i sluznica na svim dijelovima tijela, prosuditi koliko može p acijent sam
sudjelovati, a u kojoj mu je mjeri pomoć potrebna. Tako đer tada se pruža
i prilika za educiranje pacijenta.
Perinealna higijena
Kadšto pacijent ne mož e sam održavati njegu perine aln e regije te mu
je po trebna pomoć sestre , a često je u pacijenta prisutan i stra h, osobito
ako su obavljeni ne ki zahvati u toj regiji. Higijena ove regije ne smij e se
Sestrinska skrb za odr žanje integriteta kože 185

izbjegavati zbog neugode bilo sestre ili pacijenta, jer neodržavanje higi-
jene može dovesti do nakupljanja bakterija - neugodna mirisa i infekcije
toga područja.
Brijanje
Brijanje se obično provodi nakon kupanja; ako se pa cijent ne može
sam obrijati, tada će to učiniti sestra ili će organ izirati da to učini brijač
ili član obitelji. Katkad su potrebne mod ifikacije vezane uz brijanje -
np r. ako pacijent boluj e od hematološke bolesti ili uzima antikoagulan-
tnu terapiju, tada se preporučuje brijanje električnim uređaj em kako bi
se izbjegle posjekotine i krvarenja.
Higijena usne šupljine

Redovit o održavanje higijene usne šupljine također je potrebno radi
očuvanja dobroga zdravlja i osjećanja. Nakon obroka na zubima ostaju
dijelovi hrane te se uz djelovanje mikroorgani zama i mliječne kiselin e i
tih ostataka povećava rizik nast anka karijesa. Da bi se to spriječilo, po-
trebno je redovito odr žavati higijenu usne šupljine. Masa bakterija koje
pokri vaju površinu zubi i izazivaju karijes i bolesti desni , nazivaju se
plak. Da bi se spriječio na stanak karijesa, preporučuje se izbjegavanje
uzimanja slatkiša, što češće pranje zubi (po mogućnosti nakon svakog
obroka ) ili barem isp iranje usta, te redovite kontrole kod stomatologa.
Ako pacijent nema razvijene navike redovitog održavanja higijen e zubi ,
važno mu je istaknuti važnost pranja zubi i poticati ga da provodi higije -
nu usne šupljine.
Redovita higijena ima svoje pozitivne učinke, a to su:
• pozitivan estetski učinak (mnogi su ponosni na lijepe i bijele
zube) , djeluje na self-im age,
• prevencija infekcija usne šupljine, pojave zubnoga kvara (karije-
sa),
• osigurava dobru probavu (razgradnja namirnica započinje u usti-
ma, a zub i su nužni za mljevenje i usitnjavanje brane) i uživanje u
okusu hrane (razlikovanje okusa brane je bolje nakon bigijene
usne šupljine).
Za održavanje higijene usne šupljine potrebna nam je četkica za
zube koja treba biti dovoljno velika (mala) da se mogu njome oprati svi
dijelovi usne šupljine. Uz redov ito pranje zubi preporučuje se i redovita
upotreba konca za zube nekoliko puta na dan. Zubnim koncem mogu se
očistiti i uski prostori između zubi koji su nedostupni prilikom pranja
četkicom za zube, a u njima se zadržavaju ostaci hrane i bakterije.
Ako pa cijent ne može sam obavljati higijenu usne šupljine, medicin-
ska mu sestra treba ponuditi pomoć i to nekoliko puta na dan (ujutro,

navečer te nakon svakog obroka). Ako se pri pranju zub i poja vljuje krva-
ren je ili bolnost des ni, to je potrebno pos ebno naznačiti i posv etiti veću
pažnju pri obavljan ju h igijene usne šu pljine. Neka stanja zahtijevaju do-
datnu njegu usne šu pljine, np r. kod naslaga u usnoj šu pljine te kada pa-
cijent diše na usta - lada će biti potrebno provoditi njegu svakih sat vre-
mena, a katkad i češ će. Njega usne šupljine obvezno se mora pro voditi i
u pacijenta s poremećajem svijesti ; ako on ima prot ezu , potrebno ju je iz-
vad iti.
Ako pacijent ima protezu, potrebno ju je oprati pod mlazom tople
vode. Neki pacijenti i dodatno ispiru tekućinama za ispiranje usne šup-
ljine zbog ugodn og okus a. Pacijent bi stalno trebao nositi protezu ako
nije kontraindicirana, jer ako ju duže ne nosi, teže se ponovno priviknu-
ti na nju ("žuljaju" i neudobne su). Ako pacijent preko noći skida prote-
zu, tada mu treba osigurati posudu u koju može odložiti protezu; ne pr e-
p oručuju se čaše, šalice i slično posuđe koje se rabi pri obro cima, jer
može izazvati o sjećaj gađenj a .
Njega nosne šupljine

Najbolji način održavanja higijene nosne šup ljine jest omogućiti pa-
cijentu da sam ispuše nos . Ako se sekret osušio oko nosnica, tada ga tre-
ba opr ati top lom vodom, a ako je koža suha, može se primijeniti krema
da se održi vlažnost kože.
NjegfD1 unfD1
Uši se obično peru tijekom kupanja paci jenta. Cerumen (ušnu smo-
lu) je potrebno uklo niti. Cerumen se ne smije čistiti nikakvim oštrim
predmetima da se ne ošteti zvuko vod ili bubnjić (čačkalice , ukosnice i
sl.).
Ako pacij ent ima slušni uređaj , potrebno ga je prije pranja uh a uklo-
niti, a poslij e vratiti. Nastavak slušnog uređaja, koji se stavlja u zvuko-
vod. potrebno je takoder očistiti.
Skrb za noJ/de nOi Jl'uJkamnu

Nokti su dijelovi kože, građeni su od keratina koji im da je čvrstoću .
Pri održavanju osobne higijene važno je obra titi pažnju i na njegu nokti-
ju.
Preporuke vezane uz skrb za nokte na rukama su :
• najbolj e je nokt e uređivati nakon kupan ja, kratkotrajno držanje
ruku u toploj vodi ornekšat će nokte te će ih biti lakše odrezati bez
riz ika nastanka ozljeda,
Sestrinska skrb za odr žanje integriteta kože 187

• nokte je najbolje dotjerivati tako da ih se odreže, pri tome treba pa-
ziti da se previše ne odrežu (da se ne ošteti koža oko noktiju , i da
ne urastu u kožu kada počnu rasti),
• ne čistoću ispod noktiju treba očistiti tupim predmetom da se ne-
ozlijedi koža ispod noktiju,
• nakon skrbi za ruke i nokte kožu ruku treba namazati kremom za
ruke.
Skrb za stopala
Preporuke vezane uz njegu stopala su sljedeće :
• njegu stopala treba započeti s dobrim pranjem stopala, nakon
pranja stopala treba dobro osušiti, a osobito područje između
prstiju,
• ako se stopala pojačano znoje, potrebno ih je češće prati i upotreb-
ljavati puder za stopala, redovito mijenjati čarape i mijenjati
obuću koja se nosi,
• nokte na nogama treba rezati ravno, a prije rezanja dobro je stopa-
la namočiti u vodi , a ako nije moguće, mogu se staviti mokri oblozi
na stopala,
• nakon rezanja noktiju, stopala treba izmasirati i namazati kre-
mom, treba poticati pacijenta da pomiče stopala u gležnju i da
miče prste kako bi se poboljšala cirkulacija,
• ako su prisutna otvrdnuća kože (kalus), nikako ih ne smijemo re-
zati, nego treba skidati sloj po sloj, prije skidanja slojeva može se
staviti oblog od parafinskog ulja ili primijeniti hidrantna krema,
• promjene na koži stopala treba primjereno tretirati uz nadzor
liječnika.
Skrb za kosu
Lijepa i zdrava kosa odraz je dobroga zdravlja, ali i redovite brige za
nju . Neprimjerena prehrana i neke bolesti utječu i na izgled kose. Poje-
dina stanja zahtijevaju povećanu skrb za kosu - povišena temperatura,
jer pojačano znojenje i izčivanje loja kojim se gubi toplina u okolinu
povećano umašćuju kosu. Posebna skrb je potrebna i kod alopecije koja
je posljedica primjene citostatske terapije.
Preporuke vezane uz njegu kose:
• kosu treba češljati nježno i polagano češljem da se izbjegne zapet-
ljavanje (zamršivanje) i povećano ispadanje kose , češljanjem se
masnoća raspodjeljuje niz cijelu vlat, a i pospješuje se cirkulacija
vlasišta,

• ako je kosa zapetljana, potrebno je rabiti češalj sa širokim zupcima
i polagano ra ščešljavati , katkada stavljanje alkohola na zapetljano
mjesto može pomoći pri ras češljavanlu ,
• pribor za češljanje potrebno je periodično oprati.
• pacijentu treba pomoći pri održavanju njege kose i uređivanju
iako to oni katkad odbijaju.
• ako je pacijent nepokretan, kosa se može razdijeliti na dva dijela i
svaki dio staviti s jedne strane glave (sprječava se da kosa smeta.
ali i njezino zapetljavanje],
• prije nego odlučite ošišati pacijenta prov:jerite slaže li se on s time,
a ako je pacijent nekontaktan, potrebno je tražiti dopuštenje obi-
telji,
• kosa je izložena istim nečistoćama kao i tijelo te je i nju potrebno
redovito prati. najčešće je dovoljno jedanput tjedno . kosa se može
oprati prilikom tuširanja ili kupanja u kadi. ili prilikom kupanja u
postelji.
10.2. SPECIFICNom PRIODRŽIVANJU OSOBNE HIGIJENE

Uz održavanje osobne higijene vezano je mnogo preporuka. Kao što
je već navedeno, način održavanja osobne higijene razlikuje se od osobe
do osobe. no postoji niz preporuka vezanih uz održavanje osobne higije-
ne u ljudi određene dobi, kod određenih bolesti i stanja . Rast i razvoj
prate mnoge fiziološke promjene koje se odražavaju i na stanje kože pa
je tako potrebno prilagoditi i način održavanja osobne higijene. Kad je
riječ o određenim bolestima kao što su kožne bolesti . neke metaboličke
bolesti . trombocitapenije, potrebna je prilagodba i promjena nekih navi-
ka vezanih uz održavanje osobne higijene kako bi se izbjegle komplika-
cije (infekcije, krvarenja i sl.). Kao primjer ovdje su prikazane speci-
fičnosti u održavanju osobne higijene u starih ljudi i u dijabetičkih bole-
snika. Specifi čnesti su prisutne i u brojnim drugim stanjima i bolestima.
<} SpecIfICnostI pri održavanju osobne hlgUene upacllenta sdIlaillIinom

melItusom .
Dijabetičar treba biti dobro upućen u specifičnosti održavanja osob-
ne higijene , jer se mogu pojaviti veliki problemi vezani uz zarašćivanje
kožnih ozljeda koje su posljedica neadekvatne njege (usporena cirkula-
cija produžuje zarašćivanje ozljeda kože i sluznica). Važno je pacijenta
educirati o njezi stopala:
• kožu stopala treba svakodnevno pregledati, pri tome mora se upo-
trebljavati zrcalo da se mogu vidjeti svi dijelovi stopala ili kožu
Sestrin ska skrb za održanje integriteta kože 189

može pregledati član obitelji, važno je pregledati i područje iz-
među prs tiju ,
• ako postoje otvrdnuća kože, to treba rješavati pediker, a nikako
sam pacijent, ne rabiti pri tom oštre predmete i neprovjerena koz-
metička sredstva ,
• ako se pojavi crvenil o ili upala, potrebno je obavijestiti liječnika,
• treba izbjegavati rezanje noktiju škarama, preporučuj e se opre zno
struganje da se izbjegnu ozljed e kože
• potrebno je izbjegavati topl e kupke za noge, stavl janje termofora
jer zbog oštećenja ž ivč anih završetaka osjet je oslabljen te može
doći do opeklina, a da pacijent to ne primijeti ,
• treba izbjegavati čarape koje čvrsto stisnu potkoljenicu, jer one
nep ovoljno djeluju na cirkulaciju,
• preporučuju se nekoliko pu ta dnevno staviti noge u vodoravan ili
uspravan položaj da se pobolj ša cirkulacija, pri sjedenju noge se
ne smiju prekri žiti u koljen u jer to usporava cirkulaci ju,
• treba izbjegavati ho danje bosih nogu,
• stopala treba održ avat i su hima i toplima, nositi čarape i cipele
koje dobro pristaju, nove cip ele treba postupno nositi da se izbje-
gne pojava žuljeva.
~ Specifičnosti pri održavanju osobne higijene ustarije osobe

Koža se mijenja u starosti - smanjuje se broj i aktivnost žlijezda Iojni-
ca i znojnica, te je smanjena sekrecija prirodnih masnoća i perspiracija.
Ona je tanja, manje elastična i ml ohava, naborana zbog smanjenja pot-
ko žnog masnog tkiva i suha, sklonija je nastanku ozljeda, smanjene
osjetljivo sti. Često je prisutan svrbež. Sve to zahtijeva modifikacije u
njezi kože .
U starih ljudi smanjeno je potko žno masno tkivo, smanjena je cirku-
lacija krvi kroz kožu (osobito na ekstremitetirna) i osjet za toplinu te
temperaturu vode treba provjeriti termometrom kako hi se izbjegla pot-
hlađenja ili opek line. Na koži se mogu uočiti staračke pjege i kronična
oštećenja. Proces starenja ubrzav a stalna izloženost van jskim faktorima
kao što su sunce, vjetar, hladnoća, vlaga. Nokti usporeno rastu , post aju
tupi i žućkaste boje.
Kosa se gubi s vlasišta, postaje tanja i sijeda zbog depigmentacije.
Smanjuje se dlakavost ispod pazuha i na dru gim mjest ima .
Savjeti za njegu i održavanje dobre funkcije kože:
Q redovitim pranjem i tu širanjem održavati čistoću kože , dok će ku-
panj e u kadi u mnogih zbog suhoće kože biti dostatno 1-2 puta tjed-
no ,
190 WOD u ZDRAVST VENU NJEGU

o obrati ti pažnju pri izboru sredstava za njegu kože i odabrati ona koja
manje is ušuju kožu i imaju isti pH kao i koža 3,5-5,5 ,
O nakon tu širanja i kupanja preporučuje se prim jena sreds tva koja
zadržavaju vlažnost kože i zaštićuju suhu kožu (mlijeka, losioni za
kožu ), najbolje ih je na n ositi na vlaž nu kožu,
O osobitu pažnju treba p osve titi njezi stop ala, koja obuhvaća nama-
kanje , pranje, isp iranje, bri sanje, osobito između prsti ju
O nokte je preporučljivo strugati, a ako se režu, koristiti se škar ama s
tupim vrhovima , ispod nokti ju stavi ti komadić vate za zaštitu jer
svaka ozljeda kože, osobito na stopali ma, može predstavlja ti opa-
snost za zdravlje,
O poduzeti sve mjere zaštit e od opeklina i od p adova.
Sapun treba rab iti kad a su prisutne prljavštine jer on dodatno isu-
šu je kožu, te ga je potrebno dobro isprati i kožu nakon toga dobro
osu šit i. Pri kupanju je potrebno nadzirati i pružiti p omoć osob i ako je
potrebno. Treba uklon iti sve predmete koji su suvišni i smetaju; treba
ukloniti predmete koji povećavaju riz ik pada (i povećano sapunanje
povećava riz ik pada ). Veću pažnju treba posvetiti njezi stopala. Ne srni-
jemo zab oravit i ni njegu usn e šupljine. Ako paci jent ima umjetno zuba-
lo, potrebn o je uvjeriti se odgovara li m u ono te ima li ozljeda u usnoj
šu pljini. Pri njez i usn e šup ljin e potrebno je preporučiti mekanu četkicu
da se izbjegnu ozljed e us ne šu pljine . Paci jenta treba poticati da sudjelu-
je u održavanju osobne higij en e u skladu sa svojim mogućnostima te da
.odr žava što veću samostalnost. Na taj način osigurava se osjećaj neovi-
snosti i po diže se moraL Ako član obitelji njeguje pacijenta, tada je po-
trebno educirati pacijen ta o njez i kože, te ga up ozoriti da, ako primijeti
bilo koje promjene na koži (boja, ran e i sl.), obavijesti lij ečn ika.
10. 3. EDUKACIJA
Edukacija treba biti sastavn i dio skrbi za pacijenta. Pri odr žavanju
integriteta kože i sluznica medicinska sestra će često moći pr imijetiti
nedostatke u održavan ju osob n e higij en e. Tada pacij enta ne sm ijemo
optuživati i ismijavati - njemu valja da ti savjete i educirati ga kako bi se
poboljšala razina osobne higijene. Potrebno je savjetov ati redovito pra-
nje i čišćenje zubi zubnim kon cem te redovite kontrole kod zub ara. Pri-
tom je važn o naglasit i preven ciju nastanaka karijesa.
Katkad bolest dovodi do promjena obrasca održavanj a osobne higije-
ne te je edukacija u tim okol nos tima nužna - npr. higijena stopala u dija-
be tičara . Katkad je potrebno savjetovati članove obitelji kako da olak-
šaju skrb za nemoćnog člana obitelji.
Sestrinska skrb za održ anje int egriteta kože 191

Moguće sestrinske dijagnoze
1. Visok rizik ozljede
2. Smanjena mogućnost brige o sebi
- totalna
- kupanje
- odijevanje i uređivanje
3. Neupućenost
LITERATURA
1. Lewis, L.W. Timby, B.K. Fundamental skills and concepts in patient care .
Philadelphia: J.B. Lippincott Company, 1988.
2. Capernito, L.J. Nursing diagnosis. Philadelphia: J.B. Lippin cott Compan y,
1989.
3. Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze . Zagreb: HUSE, 1996.
4. Rosdahl , C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila -
delphia, 1996.

11.
poglavlje
Sestrinska skrb za pacijenta

skognitivna perceptivnim teškoćama
11.1. Sestrinska skrb za pacijenta s oštećenjem sluha . . . . . . . . . .193
11.1.1. Otežana verbalna komunikacija u svezi s oštećenjem sluha .196
11.1.2. Socijalna izolacija u svezi s oštećenjem sluha. . . . . . .198
11.1.3. Visok rizik nastanka ozljeda u svezi s oštećenjem sluha .198
11.2. Sestrinska skrb za pacijenta s oštećenjem vida. . . . . . .. . .199
11.2 .1. Visok rizik nastanka ozljeda u svezi s oštećenjem vida . . 201
11.3. Sestrinska skrb za pacijenta s kognitivnim deficitom 202
11.3.1. Poremećaj misaonog procesa. . . . . . . . . . . . . .. . 204
Sve češće se susrećemo s pacijentima s oš tećenjem vida, sluh a,

otežanim razumijevanjem i pamćenjem. Skrb za takve pacijente zahtije-
va dodatn u pozornost i pažnju te pr ilagodbu brojnih intervenci ja kako
bi im se olakšalo svakodnev no samozbrinjavan je i boravak u bolnicama
ili drugim zdravstvenim ustanov ama.
Ako o štećenje postoji duže vrijeme, pacijentu će pomoć biti privre-
meno potrebna dok ne upozna i privikne se na novu okolinu . Problem je
znatno veći ako je sljepoća ili gluhoća novi problem u pacijenta . Tada je
pacijent prestrašen, frustri ran, depresivan jer se odjednom našao u tami
ili u mukloj tišini.
11.1. SESTRINSKA SKRB ZA PACIJENTA S ODEĆENJEM SLUHA

Stupanj oštećenja sluha razlikuje se od laganih oštećenja, do naglu-
hosti i gluhoće . Gluhoća (surdilas) je djelomičan ili potpun gubitak slu-
ha na jednom ili oba uha.
193
Najčešći uzro ci gluhoće u odrasloj dobi uzrokovani su procesima
otoskleroze, kroničnim up alama srednj eg uha, jakoj izloženosti buci i
slabljenjem slu šnog aparata u starijoj životnoj dobi, primjenom lijekova
(streptomicin, neomi cin).
U 50% djece gluhoća je vezana uz genetske bolesti, a ostalo su kon-
genitalni uzroci - infekcije majke u trud noći (citomegalovirus).
Važno je zna ti je li gubitak sluha uslijedio pr ije ili nako n razvoja go-
vora. U pacijenta mogu biti prisutna i oštećenja govora - nejasan govor i
sl., pri razgovoru je važno da se sugovornici razumiju, odnosno da shva-
te poruke.
Postoje različiti načini poboljšanja komunikacije s gluhim osobama,
kao što su čitanje govora s usana, učenje ručne abecede i uporaba
slušnih pom agala.
Čitanje s usana zahtijeva veliku vještinu i koncentraciju. Bol, stres ili
umor mogu umanjiti sposobnost osobe da čita s usana.
Gubitkom sluha osoba gubi uob ičajenu verbalnu komunikaciju s
okolinom te je ona kao i njezini bližnji prisiljena učiti nove oblike ko-
munikacije. Tim načinom nastoji komunicirati, izražavati svoje želje,
strahove, misli te zadovo ljavati svoje potrebe. Dolaskom u bolnicu po-
javljuju se nove poteškoće, jer je često takva komunikacija onemo-
gućena, budu ći da vrlo mali broj zdravs tvenih radnika poznaje taj način
komunikacije. Stoga je potrebno poznavati osnov ne savjete vezan e uz
komunikaciju s osobama oštećena sluha.
U pacijenta se često pojavljuju i emocionalne poteškoće :
• mogu pos tati sumnjičavi zbog toga što ne čuju dobro,
• frust rirani i ljuti postaju stoga što učestalo moraju moliti ljude da
ponove reč eno ,
• osjećaj nesigurnosti imaju zbog toga što ne čuju uzbunjujuće si-
gnale ili telefon,
• osjećaj srama jer su neprikladno komentirali neke događaje , govo-
rili o temi o kojoj se ne raspravlja, te stoga često dolazi do po-
vlačenja pacijenata i izoliranja.
Znakovi na osnovi kojih se može posumnjati na oštećenje sluha.'

- pacijent ne odgovara kada mu se obraća ,
pacijent daje neodgovarajuć e odgovore,
- pacijent traži da: se ponovi rečeno ,
- paci jent se uspravlja i namješta da bolje čuje ,
- gubitak pacijentova zanimanja, kratkotrajno usmjeravanje pozorn o-
sti ,
pacijent stalno govori kako ne bi netko drug i pričao, a on ne bi čuo.
194 UVOD u ZDRAVSTVENU NJEGU

Kako unaprijediti komunikaciju s pacijentom oštećena sluha
Što ne valja činiti:
- razgovarati s pacijentom nalazeći se u drugoj prostoriji,
- žvakati ž vaka ć u gumu ili jesti prilikom razgovora , prekriti usta pri
govoru,
- razgovarati povišenim tonom glasa . prenaglašavati riječi jer ti po-
stup ci otežavaju pacijentu čitanje sa usana,
- vika ti na pacijenta - to može pobuditi bol u uhu i ut jecati na gubi-
tak rezidualnog sluha, a ako je pacijen t gluh. iona ko Vas neće čuti.
Također vikanje potiče promj ene izraza lica i otežano je čitanje s usana,
- nepotrebno produljivati komunikaciju, jer je to za pacijenta napor-
no.
Što je potrebno činiti:
- pri komunikaciji s pacijentom usmjeriti na njega svu pažnju,
- poticati pacijenta na komunikaciju,
- privući pacijentovu pozornost podizanjem ruke ili dotic anj em,
- u raz govoru biti okrenut prema pacij entu kako bi mogao čitati s
usana,
- smanjili buku stišavanje m televizora ili rad ija. zatvaranjem vrata i
prozora.
- ako pacijent nosi naočale, dati mu ih provjerivši prije toga jesu li
č iste
- ako treba slušni uređaj, provjeriti nosi li ga te da li uređaj rad i. Po-
trebno je uzeti u obzir da i uz slušni uređaj pacijent može otežano čuti.
Slušna pomagala pojačavaju sve zvukove stoga dodatni zvukovi poput
gužvanja papira, škripanja mogu onemogućiti razumijevanje glasovnih
poruka.
- razgovara ti normalno ili malo sporije nego obično , upotrebljavati
stanke između riječi,
- upotrebljavati najjednostavnije riječi, reći pacijentu ono što je naj-
važnije,
- pri razgovoru ne zanemarivati neverbalni oblik komunikacije pa
rečeno popratiti odgovarajućim gestama,
- ako pacijent nije razumio, ponoviti rečeno koristeći se drugim
riječima,
- ako je potrebno, napisati rečeno na papir. osigurati olovku i dovol -
jno papira - kom unikacija pisanjem poruka često je dobr a alternativna
metoda komunikacije s osobama oštećena sluha.
- uzeti u obzi r da postojeća bolest može sman jiti sposobnost razumi-
jevanj a u pacijenta ,
Sestrin sku skrb za pacijen ta s kognttlvno perceptivnim te š ko ćama 115

- provjeriti u pacijenta je li razumio tražeći od njega da ponovi ili
napiše rečeno,
- pravilno naglašavati riječi, izbjegavati suvišno gestikuliranje pri
govoru , govoriti jasno, praviti pravilne razmake između riječi,
- govoriti nižim tonom glasa,
- biti strpljiv, smiren i taktičan,
- uključiti pacijenta u komunikaciju s drugim osobama.
<} SpecIIICnosti U starih ljudi
Gluhoću u starih ljudi nazivamo prezbiakuzija. Problemi se počinju
pojavljivati u dobi iznad 65 godina. te mnogo ljudi starije dobi pati od
nekog oblika oštećenja sluha.
U starijih ljudi nastaju promjene u vanjskom uhu, cerumen postaje
gušći i veći je rizik nastanka okluzije uha. U srednjem uhu može se poja-
viti atrofija ili skleroza membrane timpani. U unutarnjem uhu dolazi do
degenerativnih promjena na bazi pužnice, što se očituje nemogućnošću
slušanja visokih tonova.
Početni znakovi gubitka sluha mogu biti zujanje u ušima, otežano
slušanje u okolini okruženoj bukom, potreba za povisivanjem tona na
televiziji.
Zbog otežana komuniciranja osjećaju se izoliranim i povlače se iz so-
cijalnih interakcija. Teže je razaznavati slične glasove pri govoru .
<} Sestrinske dijagnoze
otežana verbalna komunikacija u svezi s oš tećenjem sluha
oštećena socijalna interakcija
visok rizik socijalne izolacije u svezi s poteškoćama pri komu-
nikaciji 2° oštećenje sluha
socijalna izolacija
visok rizik ozljede
ll . l. l . Otežana verbalna komunikacija usvezi soštećenlem sluha

Defmiraj uća obilježja
- navodi da ima poteškoće sa sluhom
navodi da bi trebao nositi slušno pomagalo
pri komunikaciji se koristi samo znakovima i gestama
nosi slušno pomagalo
ne reagira na zvuk/glas ...
neprikladno odgovara na pitanja
većinu vremena osoba ne obraća pažnju
uglavnom šuti
196 UVOD u ZDRAVSTVENU NJEGU

Ciljevi
- pacijent će se koristiti slu šnim pomagalom (ako je prikladno)
- pacijent će primiti poruke alternativnim metodama (pismene poru-
ke, jezik znakova ...)
pacijent će lakše komunicirati.
Intervencije
Procijeniti pacijentove mogućnosti da primi verbalnu poruku
D ako pacijent čuje uz slušno pomagalo, omogućiti mu posjedovanje
uređaja i provjeriti je li ispravan
• provjeriti baterije tako da se pojača volumen sve dok ne zazviždi,
ako ne zazviždi, potrebno je staviti nove baterije,
• provjeriti je li namješten ton na razinu koja osigurava pacijentu da
čuje (katkad ljudi znaju utišati ton kako bi se odmorili u tišin i),
• savjetovati pacijentu da nosi slušno pomagalo na viziti, pri dija-
gnostičkim postupcima i sl.
• pacijenta treba podučiti o načinu stavljanja slušnog uređaja:
• prije stavljanja uređaja potrebno je oprati ruke i provjeriti isprav-
nost baterije ,
• ako je u vanjskom zvukova du prisutan cerumen, potrebno ga je
očistiti,
• prije postavljanja uređaj je potrebno ugasiti,
• s pomoću palca i kažiprsta dominantne ruke nježno umetnuti
uređaj,
• uključiti uređaj i podesiti ga na optimalnu razinu za pacijenta,
oprati ruke.
D ako pacijent čuje na jedno uho , potrebno je razgovijetno razgovarati
s njom govoreći mu na uho , važnije je govoriti razgovijetno nego gla-
sno,
• pri smješta ju u sobu potrebno je pacijenta smjestiti tako da je okre-
nut vratima s uhom na koje bolje čuje ,
• prilaziti pacijentu sa strane s koje bolje čuj e
D ako pacijent čita s usana
• potrebno je gledati u pacijenta i govoriti polagano i razgovijetno,
• izbjegavati stajanje u sjeni , stajati tako da vam sunce pada na lice,
da pacijent može vidjeti vaše usne,
• izbjegavati distraktore koji mogu utjecati na pacijentovu koncen-
traciju - smanjiti konverzaciju kad je pacijent umoran ili koristiti
se pisanim porukama,
• važne poruke napisati pacijentu,
Sestrinska skrb za pacijenta s kognitivno perceplivnim teško ćama 117

D ako pacijent zna čitati i pisati, uvijek uz njega osigurati olovku i pa-
pir, i kad ide na dijagnostičke pretr age,
D ako razumije samo govor znakovima, osigurati prevodioca ako je
moguće ,
D ako je pacijent u skupini (npr . edukacija), smjestiti ga u prvi red bli-
zu edukatora.
Koristiti se čimbenicima koji unapređuju slušanje i razumijevanje
D govoriti razgovijetno i jasno, pri govoru biti okrenut pacijentu,
D smanjiti nepotrebne zvukove u okolini - neka samo jedna osoba go-
vori u jednom trenutku, budite svjesni i duge buke u okolini (otva-
ranje vrata, ugasite televizor)
D ponovite i preoblikujte rečeno ako Vas pacijent ne razumije u potpu-
nosti,
D koristite se dodirom i gestom da unaprijedite komunikaciju,
D poticati pacijenta da održava kontakte s drugim osobama (gluhim i
bez oštećenja sluha) kako bi smanjio osjećaj socijalne izolacije.
11.1 .2 . SocUalna izolacUa U svezi soštećenjem sluha

Povećan je rizik u starijih ljudi koji su skloniji nastanku socijalne
izol acije.
Pacijenti koji su gluhi skloniji su socijalnoj izolaciji jer im je otežana
komunikacija s ljudima koji normalno čuju. Intervencije su usmjerene
unapređenju komunikacije i poboljšanju socijalnih interakcija.
Definirajuća obilježja:
O pacijent izvještava o nemogućnosti uspostavljanja odnosa,
D gubitak motivacije, anksioznost,
D bezvoljnost,
O površna pri jateljstva,
O socijalna izolacija,
O gubitak samopouzdanja.
11. u. Visok rizik nastanka ozUeda U svezi soštećenjem sluha

Cilj: pacijent se neće ozlijediti
Intervencije medicinske sestre:
D osigurati sigurnu okolinu,
D osigurati specijalistički pregled ako već nije učinjen,
D pomoći pacijentu da odabere slušno pomagalo, poticati ga da se kori-
sti slušnim pomagalom,
198 WOD u ZDRAVSTVE NU NJEGU

o pri vožnji automobilom upozoriti pacijenta da ostavi prozor malo ot-
voren kako bi čuo zvukove izvana i da uti ša radio u autu, klimatski
uređaj kako bi mogao ču ti bu ku i zvu kove izvan a, staviti dodatna
zrcala u automobilu.
O koristiti so vizualnim pomagalima - svjetlo koje svijetli pri zvonjenju
telefona, svjetlo koje svijetli pri zvonjenju na vratima.
I i.z . SESTRINSKA SOB ZA PACIJENTA S OšTEĆENJEM VIDA

Često se susrećemo s ljudima oštećena vida - slijepima, slabovidni-
ma te s osobama koje imaju druga oštećenja vida.
Sljepoća je stan je kad je na boljem oku prisutan ostatak vida od 5% i
manj e, stanje suženog vidnog pol ja, te stanje u kojem osoba ne razlikuje
svjetlo od tame.
Slabovidnos t je sta nje kad je prisutno sma njenje oštrine vida i širine
vidnog polja . ostatak vida je 25%-tno i manje, vidn o polje je suženo.
Pri planiranju zdravstvene njege sestra mora biti vrlo pažljiva. Ako je
oštećenje vida u paci jenta prisutno duže vrijeme, tada je potrebna
povećana potpora prilikom dolaska u zdravstvenu ustanovu dok paci-
jent ne upozna okoli nu. Pacijent u poznatoj okolini (kuća) može normal-
no funkcionirati i bili potpuno samos talan u obavljanju aktivnosti sa-
mozbrinja vanja. U bolnici pak pacijentu može biti potrebna pomoć pri
zadovoljavan ju nekih ili svih osnovnih ljudskih potreba.
Ako se oštećenje vida sada prvi puta pojavljuje , po trebe za pomoći u
pacijenta će biti povećane , prisutan je strah, anksioznost, frus triranost
te je potrebna velik a psihološka po tpora i rehabilitacija.
O štećenje vida može biti posljedica bolesti oka ili posljedica neuro-
loških i sistemnih bolesti :
O stru kturn a ili funkcionaln a oš tećenja oka.
O starenje,
O infekcija ,
O ozljeda.
O poremećaj inervacije oka .
O sistemne bolesti (hiperten zija, diabetes melitus, kardiovaskularne
bolesti).
Oštećenja vida mogu prouzročiti strah, nesigurnost i emo cion alne
reakcije. Može doći do po jave panike u pa cijenta i gubitka kontrole.
Zbog oštećenja vida čovjek se više oslanja na druga osjetila - sluh, dodir.
Primjenjuju se dodatna pom agala pri kre tanju - bi jeli štap, pas vodič .
Edukacija se provodi s pomoću materijala pisanih Braillovim pi-
smom, snimljenim materijalom na kazete ili pomoću kompjutera.
Sestrin ska skrb za pacije nta s kognl tivno percoptivni m teškoćama 119
Važno je poticati pacijenta na uključivanje u udrugu slijepih i slabo-
vidnih.
~ Specifičnosti ustarih ljudi

U starih se ljudi vezano uz osjet vida pojavljuju brojne promjene -
sman jena sposobnost fokusiranja predmeta u blizini, smanjena mo-
gućnost podnošenja bliještanja, poteškoće pri prilagođavanju na nagle
promjene svjetla i tam e, smanjena sposobnost razlikovanja boja (pla-
va/zelena boja). Do promjena dolazi zbog degenerativnih promjena leće
- ona postaje žuta. rigidna i zamućena, akomodacija oka i elastičnost
leće je oslabljena. Sa smanjenom elastičnoš ću leće pojavljuje se dal eko-
vidnost - promjene počinju oko 40-e godine života. Zjenice se sporije
šire.
U pacijenta se može uočiti da udaljava predmete od seb e da bi ih bol-
je vidio, žali se na bliještanje, na otežano privikavanja na svjetlo/tamu,
na oslab ljeni noćni vid, mijenja boje.
Preporučuje se nošenje naočala . sunčanih naočala pri izlasku iz
kuće , primjereno osvjetljenj e prostora, koristiti se knjiga ma s velikim
slovima, izbjegavati noćnu vožnju, upo trebljavati kontrastne boje za
ozna čavanje.
U pacijenata s oštećenjem vida int ervencije medicinske sestre us -
mjerene su ka sprječavanju socijalne izolacije, sprječavanju ozljeda i
unapređenju samozbrinjavanja .
Intervencije medicinske sestre II pacijenta s oštećenjem vida:

O poticati pacij enta da postupno samo stalno počne obavljati aktivno-
sti samozbrinjavanja,
D poticati pacijenta da nosi naočale, leće,
D predstaviti se prilikom ulaska u sobu ,
D upozoriti paci jenta prije dodiri vanja kako bi spriječili da se prestraši,
D govoriti normalnim tonom pacijentu, obraćati se njemu,
O staviti signalna zvono pacijentu nadohvat ruke (na dogovoreno mje-
sto),
O složiti hranu na stol, objasniti gdje se što nalazi. opisati izgled hrane
kako bi se potaknuo tek, koristiti se posuđem različitih boja radi kon-
trasta,
O pri premještanju pacijenta lagano ga primiti za ruku i voditi,
O objasniti paci jentu raspored namještaja u prostoriji. omogu ćiti mu
da sve dodi rne da se upozna s prostorom.
D rubove stuba obojiti kontrastnom bojom,
D navijestiti svoj odlazak iz sobe ,

a omogućiti pacijentu da postavlja pitanja i poticati ga da pita sve što
treba.
a dati glavne informacije prikladno napisane - velika slova, Braillovo
pismo, snimlj eno na kazeti,
a razgovarati s pacijentom - osigurati za to dovoljno vremena
a osigurati radioaparat, posjete,
a izbjegavati buku i zbunjujuće situacije, pacijenti s oštećenjem vida
osjetljiviji su na zvukove. .
a pri obavljanju osobne higijene osigurati potreban pribor, staviti ga
nadohvat ruke pacijenta, osigurati privatnost.
a pri odijevanju osigurat i mjesto za odijevanje, gdje neće doći do oz-
ljeđivanja pacijenta, osigurati privatnost, najaviti pacijentu kada do-
lazite i odlazite ,
a pri obavljanju nužde osigurati pomagala ako je potrebno (noćna po-
suda i sl.], pokazati pacijentu gdje je toalet.
D ne zabavljati se ili igrati se sa psom vodičem jer mu to može odvući
pažnju i ugroziti pacijenta.
I 1.2 . l . Visok rizik nastanka ozljeda usvezi soltećenJem vida

a oštećenje vida - poremećaj procjene prostora .
D mutan vid,
D dvoslike,
D katarakta,
D poremećaj perifernog vida.
D slijepe točke,
D hemianopija - gubitak polovine vidnog polja,
D smanjena mogućnost razlikovanja stvari od njihove pozadine,
D sljepoća.
Cilj: pacijent se neće ozlijediti

O osigurati sigurnu okolinu - osvijetljenu i educirati pacijenta da:
• osigura prikladno svjetlo u svim prostorijama, osigurati dostup-
nost prekida čima za struju, uz pacijentovu postelju.
• osigurati pozadinu svjetla tako da ne bliješti ,
D smanjiti bliještanje u okolini
• izbjegavati sve što sjaji - staklo, jako ulašteni podovi,
• koristiti se raspr šenim, a ne izravnim svjetlom , rabiti sjenila ,
Sestrinska skrb za pacijenta s kognitivna perceptivn im teškoćama 201

• okrenuti glavu u stranu pr i paljenju jakoga svjetla,
• nositi s u nčane n aočale i šešire sa širokim obodom, te kišobrane
kako bi izvan ku će izbjegli bliještanje,
• izbjegavati gledat i izravno u sjajna svjetl a, npr. reklamne poruke,
O educi rati pacijenta i obitelj kako da se osigura kontrast boja koji će
paci jentu osigurati razlikovanj e pr edmeta
• rubove stepenica obojiti ili označiti trakom u boji ,
• izbjegavati bijele zidove, posude,
• kori stiti se predmetima koji imaju kontrast boja na se bi crno/bi jelo
(npr. telefon),
• izbje gavati boje koje se stapaju (npr. bijeli prekidač na bijelome
zidu) ,
D osigur ati poznatu okolinu - imati stal an raspored namještaj a jer bilo
kakvo premještanje namj eštaja (stolice i sl. ] može ugr oziti pacij enta,
O vra ta treb aju biti širom otvoren a ili zatvorena ,
O upozoriti pacij enta na blizinu rad ijatora i stuba.
Ju . SESTRINSKA SKRB ZA PACIJENTA SKOGNITIVNIM

DEFICITOM
Kognitivni deficit uklju čuj e stanje kad je u pacijenta prisutan pore-
m e ćaj u mentalnim aktivnostima poput p amćenja, mišljenja, orijentaci-
je, rješavanj a problem a, do nošenj a odluka i razumijevanju. Kognitivne
fun kci je mogu biti poremećene zbog djelovanj a fizioloških č imb enika,
u tjecaja iz okoline ili pacij entova emocionalnog stan ja.
Na mišlj enj e i percepciju utječu trenutačne potrebe osob e, neki ak-
tualni događaji, interes kao i promijenjeni utje caji iz okoline.
~ Zaboravost
Zabora vljanje je jedan od kvalitativnih poremećaja pamćenja. Takvi
poremećaji se specifično definiraju kao sindrom demencije, a obično se
pojavljuju u starijoj dobi, no mogu se pojaviti i neovisno o dobi pacijenta.
Zabora vljanj e je normalna poja va koju svatko doži vljava jer neke
stvari nisu toliko važne da bismo ih zap amtili . S druge strane , zaborav-
ljanje se često pripisu je starijim osobama jer se pro cesom starenja sma n-
juje broj živčanih stanica u kori mozga, što se uzima jednim od glavnih
razlog a slabljenja intelektualnih funkcija u starosti.
Demen ciju opisuju kao sindrom kojeg obilj ežav aju smanjenj e općih in-
telektualnih sposobnosti , oštećeno upamćivanje i sjećanje, smanjen a
kritička moć rasuđivanja, oštećen a spo sobnost razlikovan ja bitnog od

nebitnog, povećana sugestibilnost, nesigurna prostorno -vremenska ori-
jen tacija, te orijentacija prema sebi i dru gima.
Pacijenta treba poticati na obavljanje svakodnevnih aktivnos ti u
skladu s njegovim mogućnostima . Pri tom je važno da paci jen tova sva-
kodnevna okolinu ostane nepromijenjena. Dobro je iskoristiti uput e i
podsjetnike za obavljanje odredenih aktivnosti (kako skuhati ručak i
slično).
Prigodom pogoršanja stanj a pa cijent ne prepo znaje osobe iz obi-
teljskog kruga, ne može dati informa cije o sebi (osobne podatke ). Dolazi
do poremećaja ostalih kogniti vnih funk cija. Govor postaje spor, osiro-
mašen , snalaženje u prostoru postaje otežano . Pacijent ne može prona ći
put do kuće, često se gubi. Pacijentu treba osigura ti dovoljno vremena u
obavljanju odredenih aktivnosti, pomagati mu . Pri komunikaciji prepo-
ru čuje se govoriti polagano , koristiti se kratkim rečenicama, davati up u-
te jednu po jednu . Korisno je staviti pacijentu narukvicu s brojem telefo-
na za svaki s lučaj ako se izgubi.
U uznapredovanorn stadiju bolesti pacijent zapostavlja i osobnu hi-
gijenu. Potrebno je osigurati privatnost, mirnu okolinu. kako mu ništa
ne bi odvraćalo pažnju. Kratki m uputama potrebno je poti cati pacijenta
na upotrebljavanje uobi čajenog pribora. osigurati pomagala (rukohvate,
stolicu, podlo žak ispod tuša i sl.) kako bi smanjili mogućnost pada . Po-
treb no je upućivati pacijenta na aktivnost kako bi se smanjio osj ećaj be-
spomoćnosti i povećao osjećaj sam opouzdanja i kontrole nad vlastitim
životom. -
Na poremećaje li prehrani i uzimanju tekućine utječu brojn i
čimbenici - gubitak samostalnosti pri hranj enju, prob lemi sa zubima i
ustima, slaba koordinacija u prinošenju ruku ustima, slaba kon centraci-
ja, agitiranost i nemir, nus pojave lijekova, istodobno uzimanje više lije-
kova, disfagija.
Važno je pacijent a poticati na hranjenje, treba osigurati mirnu okoli-
nu da ništa ne odvraća njegovu pažnju. Pacijenta treba post aviti u sje-
deći položaj, podučiti ga kako da se koristi priborom, biti uz njega, dava-
li mu kratke i jasne upute, poticati ga provjeriti da li zadržava hranu tl
ustima. Cilj je postići aktivno sudjelovan je pacijent a u hranjenju u skla-
du s njegovim mogućnostima radi postizan ja što većega stupnja samo-
pouzdanja, povjerenja u sebe i zadovoljavanja njegovih nutritivnih po-
treba,
Zbog oštećenja viših kortikalnih funkcij a, prigodom dem encije, do-
lazi do neinhibiranih kontrakcija mišića detruzora, što dovodi do inko n-
tinencije mokren ja, a može se pojaviti i opstip acija. Pri mokrenju i defc-
kaciji potrebno je osigur ati privatno st i ugodne okolinske uvjete (topla
prostorija i sl.), poticati uporabu Dužnika, a ne noćne posude. Ako se
rabi noćna posuda, p omoći paci jenta da zauzme odgovarajući polo žaj,
Sestrinska skrb za paci jenta s kognitivno percepti vnim teš ko ćama 203
osigurati dostupnost zahoda ili noćnih posuda, primjenjivati razne po-
stupke koji pospj ešuju mokrenje. Usto je važno i osigurati unos namirni-
ca bogatih vlakn ima, te uno s 2.500 ml tekućine ako to ni je kontraindici-
rana.
Uz pružanje prikladne pomoći pacijentu pri navedenima aktivnosti-
ma vrlo je važna i primjena medikamenata (psihofarmaka) kao i psihote-
rapija.
Psihoterapija olakšava simptome, pomaže u prilagodbi na promi je-
njene životne situacije, pomaže pri olakšavanju prihvaćanja zavisno sti
o drugima.
11. 3.1. Poremećaj misaonog procesa

Poremeća j misaonog procesa je stanje u kojem je u čovjeka prisutan
poremećaj u kognitivn im funkcij ama (mišljenje, orijentacija, rješavan ja
problema, donošenje odluka , razumijevanje, procjena. suočavanje) i ak-
tivnos tima.
O neadekvatna int erpretacija podražaja iz okoline,
O kognitivne poteškoće,
O deficit pamćenja,
O sumnjičavost,
O zablude.
O halucinacije,
O lako odvlačenje pažnje.
O zbunjenost, dezor ijentirano st,
O ovisnost,
cl impulzivnost,
O socijalna izolacija, neprikladno socijalno ponašanje,
O fobije.
Uzroci:
cl biokemijski poremećaji,
O genetske bolesti,
O progresivna demencija,
O depresija ili anksioznost,
O konzumiranje, prestanak konzumiranja alkohola/droga ,
O aktualan gubitak - kontrole , rutine, prihoda, važne osobe, predmeta
ili poznate okoline,
O emocionalna traum a,
O odbacivanje i ne pružanje potpore od važnih osoba,
cl izolacija.
20& UVODU ZDRAVSTVENUNJEGU

Intervencije medicinske sestre
O osigurati komunikaciju koja unapređuje pacijentovo samopouzdan-
je,
O poticati otvoren, prisan pristup, biti ujednačen pri komunikaciji s
pacijentom,
O obavijestiti pacijenta što se od njega očekuje i koji su zahtjevi.
O izbjegavati obećanja koja se ne mogu ispuniti, objasniti pacijentu
kad nešto ne možemo učiniti,
O pri komunikaciji promatrati verbalne i neverbalne pokazatelje,
O ne dodirivati pacijenta dok se ne uspostavi odnos povjerenja,
O usmjeriti se na sada i ovdje - ako je pacijent dezorijentiran, ne ismi-
javati ga, raspraviti s njime što doživljava, taktično izraziti sumnju,
O u slučaju nepovezanih misli i halucinacija ne donositi odluke - za-
moliti pacijenta da interpretira što doživljava,
O pomoći pacijentu u planiranju dnevnih aktivnosti,
O pohvaliti ga za dobro učinjeno ,
O pokazati razumijevanje i strpljivost u slučaju pogrješaka,
O poticati pacijenta da uzima lijekove,
O pomoći mu da usvoji tehniku - oznake na bočicama, zabilješke -
podsjetnici, kako bi redovito uzimao lijekove
O pratiti prehrambene navike, pomoći pacijentu pri pripremanju i
konzumiranju obroka ...
LITERATURA
1. Ellis. J.R., Nowlis, KA. Nursing a hum an needs approach. Boston Houg-
hton Mifflin Company. 1989.
2. Capernito, L.J. Nursing diagnosis . Philadelphia:J.B. Lippincott Company,
1989.
3. Ellis, J.R., Nowlis, KA., Bentz, P.M. Modules for basic nursing skills . Bo-
ston Houghton Mifflin Company, 1988.
4. Rosdhal, C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila-
delphia: 1996.
5. Lewis, L.W., Timby, B.K. Fundamental skills and concepts in patient care.
J.B. Lippincott Company. Philadelphia: 1998.
6. Pritchard, A.P., David, J.A. Manual of clinical nursing procedures, Lon-
don: Harper and Row, 1988.
7. Castaldi , P.A. Fundamentals of nursing. St Louis Mosby-Year Book Inc.
1997.
Sestri nska skrb za pacijenta s kogniti vna pnrceptivnim teškoćama 205

12. poglavlje
Sestrinska skrb za stare ljude

12.1. Razvojni zahtjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . 208
12 .2. Promjene životnoga stila . . . . . . . . . . . . . 209
12 .3. Fiziološke promjene u starenju . . . . . . . . . . 211
J 2.4. Naj{;ešd zdravstveni poremećaji u starih ljudi. . 214
12.5. Planiranje zdravstvene njege. . . . . . . . . . . 215
12.6. Promjene koje donosi sve veći udio staroga stanovništva. 216
Starenje je proces koji traje cijeli život u kojemu čovjek doživljava

brojne biološke, psihološke i socijalne promjene . Tijekom vremena
pažnja se posvećivala djeci, lek zadnjih godina veća se pažnja obraća
starim osobama. Starenje prate brojne fiziološke promjene u organizmu ,
stoga ih je važno poznavati i razlikovati od patoloških prom jena.
Kategoriziranje starih ljudi prema njihovim godinama stereotipno je
i pogrešno. Postoje indiv idualne razlike među starim ljud ima , no od-
ređene promjene pojavljuju se kao posljedica starenja i mogu se očeki
vati s porastom dobi. Promjene koje nastaju razlikuju se od osobe do
osobe. Svaki stari čovjek pojedin ac je za sebe, oblikovan pod u tjecajem
raznih činitelj a i iskustvima tijekom jednoga životnoga ciklusa koji se
odvijao u određenom vremenu.
Prema defin iciji SZO starija osoba je u dobi 60-75 godina, stara je u
dobi 75-89 godina , a vrlo stara ona iznad 90 godina (Duraković) . Očeku
je se i daljnji porast udjela staroga stano vništva u općoj populaciji, te
produljenje očekivanoga trajanja života.
Velik broj pacijenta u bolnici stari ji je od 65 godina. Stariji ljudi obo-
lijevaju od kroničnih bolesti - duže borave u bolnic ama, veće su njihove
potrebe za zdravstvenom njegom.
207
Ako postoji potreba za hospitalizacijom, osoba može biti zabrinuta i
pesimistična u svezi sishodom bolesti, može biti prisutan strah da se
više neće vratiti kući.
Prilagodba na bolnicu često je teška, nepoznata okolina i osoblje,
promjene rutine svakodnevnog života i samozbrinjavanja pridonosi ne-
sigurnosti. Sestra mora znati da akutna bolest, promjena okoline, stres
zbog boravka u bolnici ili čak opstipacija može dovesti do konfuzije,
promjena u ponašanju, te povećati zahtjeve za skrbi za pacijenta i potre-
ban je povećan oprez kako hi se pacijent zaštitio.
Potrebno je da pacijent upozna okolinu (gdje se nalazi nužnik i ku-
paonica, dnevni boravak, ordinacija ...) te da upozna osoblje : Važno je
stvaranje povjerenja između pacijenta i medicinske sestre, to će uvelike
olakšati boravak osobe u bolnici i time i oporavak. Pacijenta je potrebno
upoznati s pretragama koje će obavljati, omogućiti mu posjete kada želi,
planirati zdravstvenu njegu u skladu s time kako ju obavlja kad je kod
kuće.
Mirovanje u starih ljudi treba svesti na najmanju mjeru. Promjene
cirkulacije, hipostatska pneumonija, dekubitus i slabost pojavljuju se
ubrzo i potrebno ih je spriječiti. Uz oslabljenu cirkulaciju ateroskleroza
povećava rizik nastanka dezorijentacije i konfuzije.
12 .1 . RAZVOJNI ZAHTJEVI
Starenje prate određeni razvojni zahtjevi:
• prilagodba na slabije tjelesne sposobnosti i slabije zdravlje,
• prilagodba na umirovljenje i smanjene prihode,
• prilagodba na smrt supružnika ili partnera,
• uspostava novih socijalnih odnosa s osobama svoje dobi i mla-
đima,
• organiziranje skrbi ako je potrebno,
• prihvaćanje svoje smrtnosti,
• pronalaženje zadovoljstva u svojoj obitelji,
• prihvaćanje sebe kao stare osobe .
Razvojne promjene pojavljuju se u starih ljudi s različitim intenzite-
tom. Prilagodba na starenje razlikuje se od jednog do drugog čovjeka.
Jedna od prilagodba na starenje može biti konstruktivnost - osoba se
može prilagoditi starenju te stvarati dobre emocionalne odnose s drugi-
ma, biti fleksibilan, dobrog raspoloženja, svjesna je svoje vrijednosti. Ti
su ljudi zadovoljni postignutim, samopouzdani su , orijentirani na bu-
dućnost, a ne prošlost. Jedna od reakcija je i ovisnost, a nalazimo ju u
ljudi koji su skloni očekivati od drugih materijalnu sigurnost i emocio-

nalnu potporu. Treći način prilagodbe je obrambeni tip reakcija, a
značajka je ograničenost ponašanja na ustaljene navike i konvencional-
nost u ponašan ju. Četvrti način naziva se odbojnost i neprijateljstvo -
reakcija u kojoj osoba okrivljuje druge za svoje nevolje, nefleksibilni su,
imaju nerealne predodžbe o sebi i svijetu oko sebe. Pasivni su, skloni de-
presiji , nedostaje im inicijativa . Prihvaćaju da su stari, ali se ne mogu
prilagoditi na starost na pozitivan način .
Starost obilježavaju balansiranost izbora, stabilnost, umirovljenje,
procjena proživljenog, prihvaćanje života. Značajke te dobi su mudrost,
odricanje, dostojanstvo.
1~. 1 . PROMJENE ŽiVOTNOGA SnLA

Starenje prate i brojne promjene životnoga stila :
• promjene socijalnih uloga i funkcij a,
• promjene u fun kcijama organizma i sposobnostima,
• prilagodba na kronične fizičke i emocionalne promjene i pore-
mećaje ,
• prilagodba na umirovljenje,
• veća količina slobodnog vremena,
• smanjeni prihodi,
• promjene roditeljskih uloga,
• prilagodba na ulogu baka/djedova,
• prilagodba na promjene u spolnom životu,
• održavanje samopoštovanja i neovisnosti,
• više vremena za razmišljanje o životu ,
• prilagodba na moguću smrt.
Stara osoba želi ostati samostalna što je du že moguće, i to je potreb -
no poticati. Prosječno smanjenje sposobnosti starih ljudi ne mora imati
utjecaja na njihov uobičajeni život. Mogu obavljati aktivnos ti svakod-
nevnog života s preostalim sposobnostima. Ako osoba ne može samo-
stalno zadovoljavati osnovne ljudske potrebe, teško će moći živjeti
sama. Sposobnost samozbrinjavanja bitna je ~a samopoštovanje osobe i
osjećaj dostojanstva. Važno je da čovjek prihvaća starenje, da se ne pre-
daje.
Stariji ljudi shvaćaju da su tjelesna aktivnost i rad nužno potrebni.
Neki mogu nastaviti raditi dio vremena na istome radnome mjestu, dru-
gimogu planirati putovanja, provoditi više vremena da bračnim partne-
rom, djecom, unucima, baviti se hobijem. Katkada se stare osobe po-
činju baviti dobrotvornim radom. Uključuju se u rad udruga, klubova,
Sestrinska skrb za stare ljude 209

rade organizacijske poslove, opskrbljuju namirnicama druge stare i
nemoćnije, pružaju neposrednu fizičku pomoć.
To je doba kada se osoba može posvetiti onome čime se htjela baviti
u mladosti, no nije imala dosta vremena. Baviti se raznim hobijima,
učiti.. .
Umirovljenjem se smanjuju prihodi i osoba se tome treba prilagoditi
- troškovi odjeće i obuće obično se smanjuju, troškovi prijevoza također,
no često se povećavaju troškovi zdravstvene zaštite. Nakon određene
dobi stari ljudi imaju razne financijske olakšice i popuste - besplatan
prijevoz, jeftinije karte za kino, kazalište, izložbe i sl.
Važno je da. ne dođe do socijalne izolacije starijega čovjeka. Bračni
partneri se ponovno počinju zbližavati, ravnopravniji su, odgovornost u
domaćinstvu se raspoređuje na osnovi interesa, sposobnosti i snage.
Uključuju se u klubove umirovljenika, gdje susreću nove prijatelje. S
vremenom stari ljudi rn,ogu postati ovisniji o prijateljima i rodbini (s go-
dinama se smanjuje sposobnost vožnje automobila i odlaska u trgovinu,
samostalnog odlaska liječniku, u banku, na poštu i slično). Vrlo je važna
neformalna potpora obitelji, prijatelja, susjeda i poznanika,
Obitelj je primarni izvor podrške. Najuža obitelj obično je glavni iz-
vor pomoći u bolesti, dok proširena obitelj povezuje osobu sa zajedni-
com. Obitelj pomaže izravno ili osigurava društvenu pomoć.
U starosti ljudi provode više vremena u razmišljanju o samom životu,
o događajima u životu, uživaju u privatnosti, bave se vjerom i religijom .
Smrt bliske osobe, supružnika, poznanika, člana obitelji, pokazuje i
samoj osobi da se i njoj približava kraj života. Stav prema smrti umnogo-
me ovisi o vjeri i vjerskim uvjerenjima.
Ljudi se pripremaju za smrt na različite načine. Neki vole govoriti o
prošlosti i dijeliti obiteljsku povijest sa članovima obitelji. Neki čine in -
venturu života, crtaju obiteljsko stablo, pospremaju albume s fotografi-
jama, pregledavaju video snimke. Neki planiraju svoj pogreb i to treba
prihvatiti kao dio planiranja preostalog života.
Okolina je vrlo važna za starijega čovjeka i potrebno je da njemu
bude prilagođena. Navodi se da starija osoba provodi 80-90% vremena
u kući. Dom ima vrlo veliko značenje - u smislu osobnog identiteta, obi-
teljske povijesti, veza s obitelji, susjedima. Statistički podatci navode da
95% starijih ljudi žive u vlastitom domu, samo 20% ima organiziranu
pomoć u kući, a tek je 5% starijih smješteno u različite ustanove.
Utjecaj stresa u odmakloj dobi

U odmakloj dobi prisutni su brojni stresori, mogućnost prilagodbe
na stres iznimno je važna. Ako je osoba sklonija prilagodbama, lakše se
nosi sa stresom. Stariji ljudi uglavnom manje pažnje pridaju mišljenji-
ma drugih. Aktivan način života pomaže čovjeku da se bolje i lakše

suo č avasa stresom. Važno je da osoba održava so cijalne odnose i aktiv-
nosti u skladu sa zdravljem . ekon omskim mogućnostima i interesima.
Najčešći stresori su: promjene izgleda - sijeda kosa, smežurana koža,
smanj ene fizičke sp oso bnosti, umirovljen je, rastava braka, smrt su-
pružn ika , izdvojenost od obitelji.
12 .:1. FIZIOLOŠKE PROMJENE USTARENJU

Fizi čke i kogn iti vne promjene prate starenje i zahtijevaju pril agod-
bu. Dolazi do smanjenja funkcij e organa, slabljenja sluha i vida, stari lju-
di sporije reagir aju, stav je nest abilniji, slab ija je taktilna osjetljivost.
St ari ljudi sporije se oporavlja ju n akon ozljeda i bolesti.
~ Opće promieRe
Smanjuje se mi š i ćna masa, a i ma sa čitavih organa. Tkivo se zamjen-
juje manje vrijednim, a to je posljedica atrofije i deg eneracije. Smanjuje
se metabolizam i do vodi do sman jenja' energije i proizvodnje topline.
Tjelesna masa u starosti raste zbog porasta količine masn og tkiva, no u
visokoj dobi je naj češće smanjena.
Bolest je često straš n a za staroga čovjeka pa on po staje p esimističan i
zabrinut, a katkada to može do živjeti kao stres. Organizam starije osobe
sporije se oporavlja nakon stresa . Svaka veća neaktivn ost povećava rizik
nastanka neke od komplika cija du gotrajna ležanja.
~ Kardiovaskularni sustav
Zbog povećanih potreba organi zma i hiperte nzije srce najčešće hi-
pertrofira. Sm anj en je minutni volu men srca u mirovanju. Nakon 40-e
godine smanji se i cerebralni pro tok za oko 20%. Gubi se elastično tk ivo ,
p a va lvule po st aju slab ije pomične, a u njima dolazi do odlaganja masti i
kalcija. Smanjen je i volumen krv ni h žil a, art eri je p ostaju tvrde, ne ki di-
jelovi pro vodnog sustava mogu se zamijeniti vezivn im tkivom. Češća je
arterijska hipert enzija.
Povisuje se s is tolički tlak , dok se dijastolički povisuje u m anjoj mje-
ri. S p orastom dobi smanj uje se sinteza neurotransmitera i količina re-
ceptora. Smanjuje se osjetljivost baroreceptora, što u starij ih ljudi rezul-
tira ortostatskom hipotenzijom.
Potrebno je planirati razdobl ja odmora između aktivnosti , modifici-
rati odredene aktivno sti tako da njihovo izvođenje bude manje n aporno ,
s tim e da se pacij enta potiče na što veći stupanj samostalnosti.
Infuziju je potrebno primjenj iva ti polaganije (oslabljeno srce i manje
elastične krvne žil e). Preporučuje se primjena anti h ipertenzivn e terap i-
je kako je propisano, sniženje tjel esne težine, prestanak pušenja...

<} Respiratorni sustav
Bronhijalne stjenke postaju tanje, a cijeli sus tav je manjeotporan na
infekcije. Zbog slabijeg refleksa kašlja dolazi do zasto ja sekreta i razvoja
infekcije. Smanjen je vitalni kapacitet p luća, alveole su manje površine.
Pluća postaju manje elastična . a ekspiratorni se protok smanjuje. Kon-
centracija O2 u krvi je smanjena te se razvija dispneja i hipostatska pneu-
manija. Znakovi pneumonije mogu biti minimalno izraženi sve dok bo-
lest nije izrazito teška .
Potrebne su vježbe disanja, iskašljavanja (inače se sekret nak uplja u
donjim dijelovima di šnoga sustava), optimalni mikroklimatski uvjeti,
pomoć pacijentu da zauzme najpovoljniji položaj. Preporučuje se cijep-
ljenje protiv gripe , prestanak pušenja, izbjegavanje mjesta gdje se puši.
<} Gastrointestinaini sustav

Snaga i mi šićni tonus želuca oslabe te je potrebno više vremena da se
želu dac isprazni, pH želučanog soka se povisi, a pojavi se i atrofični ga-
stritis. Usporena je peristaltika zbog gubitka mišićnog tonusa crijeva, što
može prouzročiti opstipaciju. Često dolazi do gubitka zubi , sekrecija sli-
ne je manja, može biti smanjen osjećaj okusa. Smanjuje se sekrecija sek-
retina, amilaze, tripsina i Iipaze, resorpcija masti je polaganija. Bazalni
metabolizam se sma njuje , smanjuje se tjelesna aktivnost. Često su pri-
sutni hemoroidi.
Potrebna je visokoproteinska prehrana (tg/kg TT), un os vitamina i
mine rala , te pu no tekućine posebice vode . Uzimati valja raznovrsnu
hranu. mlijeko i mliječne proizvode, ribu te voće i povrće, prilagoditi di-
jetu ako je potrebno.
U svrhu prevencije opstipacije treba osigurati dovoljan un os tekući
ne, hr anu koja djeluje kao prirodni laksativ, osigurati fiziološki položaj
te privatnost tijekom defekacije. Ako je nastala opstipacija, primijeniti
laksativ, supozitorij ili klizm u kako je propisano, savjetovati pacijentu
da izbjegava naprezanja, pomoći mu da us postavi redovi tost pražnjenja
crijeva i upozoriti ga na faktore rizika.
Bitna je njega usne šupljine kako bi se spriječio nastanak suvišnih
nas laga, njega zubi ili umjetnoga zubala.
<} Urogenitalni susla'

Masa bubrega se smanjuje, a povećava količina veziva. Smanjuje se
protok plazme kroz bubrege, pa je i sposobnost bubrega da koncentrira
mokraću smanjena te je potreban veći uno s tekućine. U žena atrofiraju
uterus, vagina i dojke, a u muškaraca testisi, ali mnogo kasnije. U
muškaraca može doći do povećanja pros tate .

Potreban je unos 2.000-3.000 ml tekućine na dan ako nije kontrain-
dicirano. Česti problemi su inkontinenc ija i retencija.
<> Koža i potkožno tkivo

Epidermis postaje suh i ljuskav, broj žlijezd a znojnica i lojnica se
smanjuje, pa je koža suha i tanja, atro fira , gubi se elastičnost, postaj e
mlohava. Koža se na bire, a to je posebno izražen o na licu. Dolazi do gu-
bitka potkožnoga masnoga tkiva te koža počinje gubiti ulogu izolatora
topline. Rast noktiju je usporen, te postaju žućkasti i tupi, a gubi se i
kosa s vlasišta. Smanjuje se cirkulacija krvi kroz kožu.
Rane na koži sporije cijele i lako se inficiraju zbog smanjene mo-
gućnosti regenera cije, a potrebna je i manja izloženost suncu.
Smanjuje se imunosna reakcija organizma (imunosni odgovor je
lD-20 puta manji nego u doba puberteta). Pri p ojavi infekcija tjelesna
temperatura čes to ostaje nepromijenjena,
Starom se čovjeku preporučuje tuširanje, a kupanje jedanput do dva-
put tjedno jer se kupanjem dodatno isu šuje kože. Dobro je upotrebljava-
ti blagi sapun pH 3,5-5 ,5, a nakon kupanja na kožu je potrebno nanositi
kreme ili ulja koja kožu čine mekšom,
{o- Mlšlćno·koltani sustav
Mi šićna masa se smanjuje za oko 30%, u mišićnim stanicama po-

većava se sadržaj masnoća, a dio njih propada. Reakcije mišića su uspo-
rene. Koštana masa se smanjuje, a šire se Haversovi kanali, te se taj stvo-
reni prostor popunjava masnim i vezivnim tkivom. Korteks kosti se
stanjuje, te su česte frakture, osobito u žena nakon menopauze. Često je
prisutna osteoporoza. Zglobovi su bolni zbog degenerativnih promjena.
Diskusi kralje žnice atrofiraju, pa tako stari ljudi postaju ni ži. Često su
prisutne artroze zglobova, reumatske upalne bolesti.
Ljudi koji su se kod kuće kretali samostalno, u bolnici - zbog promje-
na okoline, straha od pada i ozljeda, često leže u postelji izbjegavajući
bilo kakav oblik aktivnosti i rekreacije. Potrebno je pružiti pomoć paci-
jentu pri aktivnostima koje ne može obavljati samostalno potičući ga na
što brži oporavak i postizanje samostalnosti uz uporabu preostalih spo-
sobnosti. Osigurati rukohvate, papuče koje se ne skližu, smjestiti paci-
jenta bliže toaletu.
Preporučuje se bavljenje tjelesnom aktivnošću - mora biti redovita,
odgovarajućeg intenziteta i trajanja, pasivne vježbe zglobova (šetnja,
plivanje, tenis) .

~ KrvolVorni organi
Funkcijska rezerva hemopoeze se smanjuje. Broj eritrocita hemoglo-
bin i hematokrit počinju se s dobi od 65 godina smanjivati. Najčešći raz-
lozi anemije u starijih ljudi su kronične bolesti, malnutricija.
~ Kognltlvno perceptivne funkcije

u starih ljudi dolazi do promjena u mišljenju, pamćenju, procjena-
ma. Pojavljuju se poremećaji u kratkotrajnom pamćenju , dok dugotrajno
pamćenje ostaje sačuvano. Produljuje se vrijeme reagiranja, mogu biti
prisutne poteškoće u učenju jer je potrebno više vremena za usredo-
točivanje i lakše se odvlači pažnja. No stari ljudi to nadoknađuju iskoriš-
tavanjem više vremena, eliminacijom distraktora i više vremena po-
svećuju donošenju odluka.
Ako je osoba slijepa ili gluha, potrebno je poduzeti potrebne inter-
vencije kako bi s takvim čovjekom dogovoril i način komuniciranja,
upoznali ga s okolinom.
Zbog smanjena osjeta topline mogu se pojaviti opekline ili ozebline.
12.4. NAJČEŠĆI ZORAVS1VENI POREMEĆAJI OSTARIH WOOl

Specifične promjene koje se pojavljuju u starijih ljudi dovele su do
definiranja učestalijih zdravstvenih problema. Svjetska zdravstvena or-
ganizacija izdvoj ila je ove najčešće probleme:
• osteoporozu,
• padove,
• probleme vida i sluha,
• probleme psihičkog funkcioniranja (anksioznost, depresija),
• inkontinenciju mokrenja i stolice,
• cerebrovaskularni inzult,
• jatrogena oštećenja potaknuta primjenom lijekova, dijagnostičkim
postupcima, medicinskim intervencijama.
~ Osteoporoza
Osteoporoza je stanje smanjene koštane mase , a česta su posljedica
prijelomi. Najčešći prijelomi su - pri jelom vrata femura, palčane kosti ,
lumbalne kral ježnice. Osteoporoze se pojavljuje u jedne od triju žena, te
u jednog od dvadeset muškaraca. Procjenjuje se da jedna od triju žena u
postrnenopauzi može očekivati nastanak osteoporotičnog prijeloma.
Nakon kirurškog liječenja prije loma vrata bedrene kosti 15-20% osoba
umire unutar jedne godine, a manje od 1/3 osoba vraća se u prvobitno
stanje.
214 UVOD U ZDRAVS TVEN U NJEGU

Čimbenici nastanka osteoporoze su ženski spol, niska, gracilna gra-
đa, kasna prva menstru acija, rana menopauza, osteoporoza u obitelji,
smanjena tjelesna aktivnost, starija dob, hrana siromašna proteinima,
kalcijem, vitaminom D, malnutr icija, stroge dijete, primjena kortikoste-
rolda, pušenje, konzumiranje alkohola .
<} Padovi
Padovi su vrlo učestala pojava u dobi iznad 75 godina , češ će se
događaju u žena . One najčešće navode da su se spotakn ule i pale ili da
im se zavrtjelo.
Promjena okoline. npr. hosp italizacija, povećava rizik nastanka
pada - nepoznata okolina može dovesti do konfuzije. Stoga je iznimno
važno poduzeti mjere prevenci je padova u bolnicama - osigurati primje-
renu rasvjetu, prikladni kreveti (ne previsoki), suhi podbvi, osigurati
prikladne uvjete u kupaonic i...
Posljedice pada su brojne od izravne traume pr i padu, do smanjenja
samopouzdan ja, prekida aktivnosti poradi straha od ponovnoga pada .. .
<} InkanllnencQa mokrenja I sialIce

Jedan od najčešćih problema u starih ljudi su inkontinencija mok-
renja i stolice. Pojedini autori (Capernito) navode da je inkontinencija
mokrenja prisutna u 5-15% starih u zajednici, u do 40% hospitalizira-
nih starih ljudi, te je prisutna u čak 50 % institucionaliziranih starijih
osoba. Mnogobrojni su razlozi nastanka inkontinencije mokrenja -
promjene anatomskih struktura, hip ertro fija prostate, oštećenja i bolesti
središnjega živčanoga sustava, mentalni poremećaji. Potrebno je provo-
diti intervencije usmjerene k uspostavi ponov noga nadzora nad mok-
renjem ili ublaživanju posljedica in kontin encije budući da inkontine n-
cija ostavlja brojne fizičke, ali i nezanemarive psihičke posljedice.
12. 5 . PLANIRANJE mRAVS1VENE NJEGE

Procjena pacijentova stanj a mora se temeljiti na holističkom pristup.
Potrebno je utvrditi probleme pacijenta vezane uz svakodnevno samoz-
brinjavanje i mogućnosti zadovol javanja osnovnih ljudskih potreba, kao
i sposobnosti sklapanja socijalnih odnosa. te psihološko stanje pacijen-
ta. Stanje je potrebno prosuditi realno s aspekta razvojnih sposobnosti i
promjena.
Važno je uključiti pacijenta u planiranje i provođenj e skrbi sukladno
njegovu stanju i sposobnostima. Pacijentu je potrebno objasnili narav
problema te mogu ćnosti poboljšanja ili pogoršanja sadašn jega stanja. U

planiranje i provedbu zdravstvene njege pogodno je uključiti i druge
članove obitelji.
Nakon utvrđivanja potreba potrebno je izraditi plan zdravstvene nje-
ge za svaki problem zasebno i prilagođeno pacijentovim specifičnosti
ma , osobinama i navikama kako bi se što je više moguće olakšalo i ubr-
zalo rješavanje problema.
Najčešće sestrinske dijagnoze:
1. smanjena mogućnost brige o sebi
2. smanjena pokretljivost
3. smanjeno podnošenje napora
4. visok rizik pada
5. visok rizik nastanka komplikacija smanjene pokretljivosti
6. bol .
7 . nesanica
8 . anksioznost
9. inkontinencija mokrenja/stolice
10. opstipacija, proljev
11 . dehidracija
12 . neučinkovito sučeljavanje
13 . žalovanje u svezi sa smrću bračnoga partnera
14 . socijalna izolacija
15. poremećaj misaonoga procesa u svezi s demencijom
16. poremećaj prehrane - manjkav unos hrane
17. poremećaj tjelesnog izgleda u svezi s gubitkom kose, naboranom
kožom, borama
18 . nisko samopoštovanje
19 . visok rizik zlostavljanja - fizičko , psihološko, ekonomsko
20. visok rizik hipotermije/hipertermiie
21 . promijenjen seksualni obrazac
22. visok rizik aspiracije
23. visok rizik oštećenja kože
24. otežana verbalna komunikacija
Opći ciljevi:
a pacijent će zadovoljiti potrebe u skladu sa svojim mogućnostima,
a pacijent će pozitivno misliti o sebi,
a pacijent će prepoznati rizične čimbenike za zdravlje i znat će ubla-
žiti njihovo djelovanje,
D pacijent će uspješno stvarati socijalne odnose, neće se osjećati izoli-
ranim,
a pacijent će se uspješno prilagoditi na novonastalu situaciju"
a pacijent će očuvati samopouzdanje i samopoštovanje...

Intervencije:
D uspostaviti odnos povjerenja,
D razgovarati s pacijentom omogućiti mu da postavlja pitanja,
D objasniti uzroke problema i načine kako se pomaže,
D motivirati pacijenta da obavlja aktivnosti samozbrinjavanja, osigura-
ti prikladna pomagala (sjedalica u kadi, odjeća koja se lako oblači i
skida... )
D pružiti pomoć pri samozbrinjavanju ako je potrebno,
Q uključiti obitelj u planiranje i provođenje zdravstvene njege,
poticati pacijenta na aktivnosti,
D osigurati dovoljno vremena za aktivnosti,
Q aktivnosti obavljati polagano s razdobljima odmora, planirati raz-
doblja aktivnosti i odmora,
Q osigurati prikladnu obuću (da dobro prianja, odgovarajuće veličine,
dase ne skliže) i pomagala pri kretanju,
Q osigurati primjerenu prehranu i pomoć pri hranjenju ako je potreb-
na ,
Q osigurati hranu koja olakšava eliminaciju stolice,
Q osigurati unos tekućine 2000-2500 ml ako nije kontraindicirano,
Q primijenitifarmakolaške i nefarmakolaške postupke ublažavanja
boli (npr. topli oblozi kod artritisa i sl.],
Q primijeniti lijekove kako je propisano,
Q uočavati nuspojave lijekova ,
D osigurati pomoć u kući,
1:1 pomoći pacijentu pri smještaju u dom umirovljenika ...
1:1 te intervencije usmjerene prema rješavanju pojedinih problema
iz.e. PROMJENE KOJE DONOSI SVE VEĆI UDIO STAROGA

STANOVNIŠ1VA
Sve veći broj staroga stanovništva, daljnje očekivanje porasta udjela
staroga stanovništva, duže očekivano trajanje života donosi brojne pro-
mjene u organizaciji i provođenju zdravstvene zaštite. Potrebne su .i
promjene u organiziranju svakodnevnog života kako bi se ljudi mogli
nastaviti živjeti što je kvalitetnije i u starosti - organiziranje prijevoza,
pristupa liječniku, pošti, banki i sl. Potrebno je poznavati ne samo bio-
loške nego i socijalne osobine, te utjecaj starih ljudi na društvo kako bi
mogli prepoznati njihove potrebe i pružiti im primjerenu i pravodobnu
pomoć.
Sestrin ska skrb za stare ljude 217

Također produljen je očekivanoga trajanja života zahtijeva prilagod-
bu i razmišljanje o starosti već u mlađoj srednjoj dobi , pa i u mlađoj
dobi.
Novčano planiranje i štednja za starost treba početi u ranoj srednjoj
dobi , cilj je da osoba bude financijski neovi sna u starosti (sman jeni su
prihodi - muškarci obično imaju veće prihode nego žene , stoga udovice
mnogo teže žive po smrti muža, žene ranije odlaze u mirovinu, manje su
im mirovine i duže su u mirovini).
Javni prijevoz treba biti tako organiziran i prilagođen tako da stari ji
mogu i dalje održava ti socijalne kontakte, doći do zdravstvenih ust ano-
va, banaka, pošta i sl.
Važno je omogućiti prilagodbu radnoga rasporeda i odlaska u miro-
vinu, osigurati mogućnost volontiranja te skraćenoga radnoga vremena.
Stariji radnici ima ju manje nezgoda , pouzdaniji su , mogu raditi u svako
radno vrijeme jer nemaju mnogo drugih obveza , uzimaju manje bolo-
vanja , zadovoljniji su na radnom mjestu od mlađih radnika.
Nužna je organizacija programa za unapređenje zdravlja za osobe
starije dobi - rekreacija, zdrava prehrana isl,
Potrebna je opširnija edukacija zdra vstv enog osoblja iz područja ge-
rontologije (problemi 'ljudi starije dobi, porast zdravstvenih problema i
poteškoća u starijih ljudi), oko 1/3 prop isanih lijekova propisano je sta-
rijim osobama, oni često uzimaju nekoliko lijekova , nuspojave lijekova
pet puta češće se pojavljuju u starijih ljudi.
Zaključak
Starenje sa sobom nos i bro jne promjene, potrebno je poznavati te

promjene te razlikovati fiziološke promjene od patoloških. Usprkos tim
promjenama, pacijenti uglavnom mogu obavljati funkcije samozbri-
njavanja te je potrebno poticati njihovu samostalnost, sudjelovanje u
društvenim aktivnostima. Pogrešno je uvjerenje da su sve starije osobe
jednake ili da su potpuno nemoćne poput male djece. Individualne
razlike naj izraženije su upravo u starosti - to su ljudi koji su svoje sta-
vove oblikovali tijekom niza godina, stekli mnogobrojna iskustva, mu-
drost.
Važna je preventivna zdravstvena djelatnost, koja treba započeti u
mlađoj i srednjoj dobi , kojom se nastoji poboljšati zdravlje staroga čovje
ka, spriječiti bolest i tako produžiti kvalitetan način života u srednjoj i
dubokoj starosti. ,_
Potrebne su brojne promjene u društvu u skladu sa sve većim brojem
staroga stanovništva, promjene u edukaciji zdravstvenih radnika i u or-
ganizaciji i provođenju zdravstvene skrbi.

LITERATURA
1. Brunner, L.S., Suddarth, D.S. Textbook of medical-surgical nursing . Phi-
ladelphia: JB Lippincott Company, 1988.
2. Capernito, L.J. Nursing diagnos is. Philadelphia: JB Lippincott Compan y,
1989.
3. Duraković, Z. Medicina starije životne dobi. Zagreb: Naprijed, 1990.
4 . Duraković, Z. Starenje i promjena ustroja i funkcija organa, Medix 1999:
27/28.
5. Ellis, J.R., Nowlis, E.A. Nursing a human needs approach. Boston: Houg-
hton Mifflin Company, 1989.
6. Lewis, L.W., Timby, B.K. Fundamental skills and concepts Inpatient care .
Philadelphia: ]B Lippincott Company.
7. Mojsovi ć , Z (ur.). Zdravstvena njega u patronaži. Zagreb: Visoka zdrav-
stvena škola i HZZO i Ministarstvo zdravstva RH, 1998.
8. Rosdahl, C.B. Textbook of basic nursing. Philadelphia: J.B. Lippincott
Company, 1996.
9. Watson, J.E., Royle, J.A. Watson's medi cal-surgical nursing and rela ted
physiology. London: Bailliere Tindal, 1987.

13. poglavile
Sestrinska skrb za umiruće bolesnike

13.1. Sestrinska skrb za umirućeg bolesnika . . . 222
11.2. Sestrinske dijagnoze u umirućih bolesnika . 227
11.3. Sestrinska skrb za umirućeg bolesnika u njegovoj obitelji. 228
13.4. Skrb za pacijentovu obitelj . 229
13.5. Komunikacija s umirućim bolesnicima . 229
13.6. Faze reagiranja na bolest, smrt i umiranje 230
13.7. Hospicij . 232
13.7.1. Prvi hospicij u Hrvatskoj. . 233
13.8. Palijativna skrb . . 234
Širom svijeta milijuni bolesnika svakodnevno umire od posljedica

terminalnih bolesti kao što su maligne bolesti i AIDS. U prošlosti je
većina bolesnih umirala kod kuće, a za njih se brinula njihova obitelj.
Danas veći broj ljudi umire u bolnicama, a za njih brine zdravstveno
osoblje. Zbog unapređenja medicinske tehnologije ljudi umiru duže , to
zahti jeva veće napore i za bolesnika i za obitelj.
Umirući imaju mnogo poteškoća koje su posljedica terminalnih bo-
lesti, primjene terapije i liječenja (nuspojave citostatika), te drugih bole-
sti od kojih pacijent boluje.
Naziv umirući bolesnik upotrebljava se za čovjeka kojem je smrt si-
gurna , nije previše udaljena i za kojega se cjelokupna skrb mijenja od
kurativne prema palijativnoj.
Važno je procijeniti bolesnikovo stanje i utvrditi njegove potrebe .
Potrebe umirućih bolesnika:
1. potreba za ublaživanjem boli,
221
2. potreba za očuvanjem samopoštovanjem - zadovoljava se tako da
bolesnik što dulje zadrži kontrolu nad svojim ponašanjem i da što
dulje sam zadovoljava svoje potrebe.
3. potreba za pažnjom ipripadanjem - bolesnik želi da netko bude uz
njega . želi fizički kontakt (važno je držanje za ruku . tapšanje. dodiri-
vanje, i sl.] ,
4 . potreba za suosjećanjem.
5. potreba za komunikacijom - pronaći vremena i saslušati ono što bo-
lesnik želi reći.
SESTRINSKA SKRB ZA UMIRUĆEG BOLESNIKA

Važno je procijeniti pacijentovo stanje i utvrditi njegove probleme:
psihološke, fizičke te socijalne i duhovne probleme.
Potrebno je pacijenta poticati i podupirati da sudjeluje u planiranju
zdravstvene njege i u samozbrinjavanju što je duže moguće. Potrebno
mu je pomoći pri onome što ne može, a omogućiti mu da sam radi što
može kako bi očuvao samopoštovanje i dostojanstvo.
Skrb za pacijenta usmjerena je na prevenciju simptoma, rano uoča
vanje komplikacija i simptoma i njihovo ublaživanje farmakološkim i
nefa rmakološkim postupcima, te zadovoljavanje svih osnovnih ljudskih
potreba.
Potrebno je pacijentu i obitelji objasniti mogućnosti pojave simpto-
ma i educirati ih o postupcima njihova sprječavanja i ublaživanja, važno
je pružiti potporu i pacijentu i obitelji.
Mnogi pacijenti imaju nekoliko različitih fizičkih simptoma. Važno
je prepoznati sve simptome i probleme. odrediti koji je najizraženiji pa
ga valja prvoga rješavati. Za rješavanje svakog problema potrebno je iz-
raditi plan zdravstvene njege
Najčešći problemi su:
O anoreksija ikaheksija
O anksioznost
O opća slabost. gubitak energije
oopstipacija i proljev
O kašalj
O delirij idemencija
O depresija
O dispneja
O štucavica
O intenstinalna opstrukcija
O promjene u usnoj šupljini

o mučnina i povraćanje
O promjene na koži
O poteškoće vezane uz mokrenje
O bol
O nesanica
-} Anoreksila IkaheksIla
Potrebno je procijeniti uzroke i simptome kaheksije ianoreksije.
Anoreksija je gubitak teka i ona često prati umiranje. Kaheksija ozna-
čava gubitak mišićnog tkiva i tjelesne težine. Kaheksija prati terminalne
bolesti i izraženij a je od posljedica manjkavog unosa hrane, te se stanje
ne popravlja s povećanim unosom hrane. U nekih pacijenta kaheksija
pridonosi dispneji. Anoreksija pojačava kaheksiju iako joj ona nije glav-
ni uzrok. .
- osigurati hranu koju pacijent voli, uključiti dijetetičara u planiranje
jelovnika,
u dogovoru s pacijentom odrediti raspored obroka (preporučuje se
više manjih obroka),
smjestiti pacijenta u odgovarajući položaj,
održavati njegu usne šupljine prije i poslije obroka,
poticati unos tekućine,
primijeniti lijekove (kortikosteroidi, progestogeni, analgetici, antie-
meti ci),
primjena umjetne prehrane - parenteralna, enteralna prehrana.
-} Anksioznost
Svi pacijenti s terminalnim bolestima postaju zabrinuti, anksiozni
ili uplašeni.
Anksioznost može biti reakcija na bolest i njezine utjecaje na bu-
dućnost. Skora smrt može izazvali osjećaje žaljenja za onime što se pro-
pušta. Pacijenti se boje liječnika, bolnice , pretraga i sl. Potrebno je sa-
slušati pacijenta pružiti mu potporu. Ako je potrebno, mogu se primije-
niti lijekovi (antidepresivi, benzodiazepini).
-} Slabost
Slabost, gubitak energije, ubrzano umaranje čest je simptom u termi-
nalnih bolesnika. Katkada se slabost može popraviti (nakon kemoterapi-
je i radioterapije stanje se obično popravlja za 2 tjedna) . Progresivna sla-
bost je obično normalna u umirućih bolesnika. Potrebno je procijeniti
stupanj slabosti i njezin utjecaj na svakodnevni život.
Sestrinska skrb za umiruće bolesnike 223

Pacijentu se preporučuje umjerena aktivnost u svrhu održavanja
mišićne funkcije i pacijentova neovisnosti. Ne smije se pretjerivati s ak-
tivnošću i potrebno je planirati razdoblja odmora.
Preporučuje se radna terapija, da pacijent nauči kako svakodnevne
aktivnosti obavljati s najmanje napora, te da pacijent bude što duže neo-
visan.
<} Opstipacija i proljev
Opstipaciju često uzrokuje više čimbenika - dugotrajno ležanje, za-
tomljivanje podražaja na defekaciju, starost, usporena peristaltika, ano-
reksija, dehidracija. Potrebno je svakodnevno pratiti eliminaciju da se
na vrijeme uoči opstipacija.
U svrhu sprječavanja opstipacije i regu lacije eliminacije stolice pre-
poručuje se tjelesna aktivnost, dijeta bogata vlaknima, optimalan unos
tekućine.
Ako nastane opstipacija, mogu se primijeniti laksativi, supozitoriji,
klizma.
Proljev može biti posl jedica fekalne impakcije, citos tatske terapije,
radioterapije ili nuspojava lijekova . Preporučuje se dijeta s malo ostata-
ka, izbjegavan je hrane koja nadima i izaziva proljeve. Pacijent obično
zna koja mu hrana smeta. Potrebno je poticati unos tekućine, primijeniti
antidijaroike kako je propisano, te održavati osobnu higijenu i njegu
kože perinealne regije.
<} Kašalj
Kron ični kašalj ometa pacijenta u odmoru i spavanju, povećava nje-
govu anksioznost i može povećati bol. Od pacijenta je potrebno prikupi-
ti podatke o kašlju (produktivanJneproduktivan) , može li pacijent is-
kašljati. Kašalj često prati dispneja.
Pojava kašlja posljedica je pušenja, astme, kroničnih bolesti, dekom-
penzacije srca , posljedica eA pluća, poslij e citostatske terapije.
Potrebno je, ako je moguće , ukloniti uzrok kašlja (primjena antibioti-
ka pri infek ciji, bronhodilatatora u bronhospazmu], primjena inhalaci-
ja, posturalne drenaže, vježba disanja, aspiracija, te primjena lijekova
(sirupi za iskašljavanje i protiv kašlja , opioidi, bronhodilatatori, kortiko-
steroidi).
<} Delirij I demenciia
U terminalno bolesnog paci jenta može biti prisutna demencija ili de-
rilij , a katkad i jedno i drugo. Nastaje poremećaj prosuđivanja, mišljenja
i kratkotrajnog pamćenja.
Potrebno je procijeniti stanje pacijenta - vrstu i stupanj poremećaja,
utvrditi jesu li prisutne iluzije, halucinacije. Pacijentu je potrebno obja-

sniti što mu se radi, a ako se pojave halucinacije, poslije toga razgovarati
s njime . Važno je držati se uobičajenog načina zbrinjavanja za pacijenta
kako bi se potaknuo osjećaj orijentiranosti. Preporučuje se uporaba ka-
lendara, satova, noćnog svjetla. Prisutnost prijatelja ili člana obitelji tre-
ba poticati. Primijeniti lijekove kako je propisano .
~ Depresija
Depresija se pojavljuje u 5-10% terminalno bolesnih osoba, no može
se izliječiti. Često se pojavljuje uz anksioznost u pacijenta u bolovima.
Važno je prepoznati depresiju - depresivno raspoloženje koje traje ba-
rem 2 tjedna, gubitak interesa za ljude i aktivnosti koje je volio, socijalna
izolacija , slaba koncentracija, gubitak interesa za vlastito zbrinjavanje,
plašljivost, beznađe, krivnja, želja za smrću ...
Pacijenta je potrebno poticati da izražava osjećaje, uključiti psiholo-
ga, a po potrebi i psihijatra, primijeniti lijekove kako je propisano.
~ Dlspneja
Dispneja prati anksioznost i strah, pod utjecajem tih faktora ona se
pojačava. Može biti posljedica boli, anemije, plućne emboliie , infekcije
pluća, povećane jetre i slezene, ascitesa, CA plućnog sustava...
Potrebno je procijeniti dispneju - pojačava li se pri aktivnostima,
prisutnost cijanoze, anemije, opće slabosti, počinje li naglo, je li pojava
epizodna/periodična.
Važno je, ako je moguće , ukloniti uzrok dispneje, ukloniti bol, sman-
jiti anksioznost u pacijenta, planiranje razdoblja aktivnosti i odmora,
planirati pacijentovu aktivnost, vježbe disanja, posturalna drena ža, pri-
mjena lijekova . Primjena kisika može biti korisna, preporučuje se nosni
kateter 4/1 u minuti.
Mogu biti prisutne druge resp iratorne poteškoće i promjene (Ku-
ssmau1ovo disanje, Cheyne Stokesovo disanje, apneja).
~ bJeavlu
Štucanje je refleks koji se pojavljuje zbog podražaja n. vagusa ili po-
dražaja iz središnjega ž iv č anoga sustava. Podražaj inhibira povišena ra-
zina CO2 u krvi i podražaj iz farinksa.
Najčešći uzrok je distenzija želuca u pacijenta s CA želuca i može
biti povezano sa sporijim pražnjenjem crijeva.
Štucavica se može ublažiti:
O metodama koje djeluju na faringealni podražaj
• piti hladnu vodu
• brzo pojesti malu žlicu šećera
• masaža mekog nepca pamučnim štapićem
Sestrinsk a skrb za umiruće bolesnike 225

• izazivanje kihanja
D metode koje djeluju na povišenje CO2 u krvi
• zaustaviti disanje
• disati u papirnatu vrećicu
D primjena lijekova
• ako je moguće , liječiti osnovnu bolest
{> Promjene uusnoj šupljini

U umirućih su bolesnika najčešći problemi suho ća usne šupljine ,
karijes, osjetljivost desni, infekcije i oštećenja sluznice usne šupljine.
Ciljevi njege usne šupljine su smanjenje nelagode, pobolj šan je uno-
sa hrane i tekuć ine, sprječavanje zadaha iz usne šupljine, sman jenje so-
cijalne izolacije, sprječavanje infekcije , uklanjanje naslaga i plaka bez
oštećenja sluznice. .
Potrebno je svakod~evno pregledati usnu šupljinu kako bi se rano
uočile poteško će i sprječila pojava mogućih komplikacija. Potrebno je
pacijenta poticati da upotrebljava četkice za pranje zubi, zubni kona c, te
otopine za ispiranje usne šupljine. Umjetno zubalo često uzrokuje irita-
ciju desni i ulceracije u umirućih bolesnika. Ono također može biti
ležište kandidijaze i, ako se ne čisti redov ito, može dovesti do zadaha.
Problemi su izraženij i u pacijenata koji su smršavili te im proteza više
ne pris taje.
{> Mučnina I povraćanje

Mučnina i povraćanje vrlo su česti u terminalnih bolesnika. Katkad
je teško u potpunosti kontrolirati mučninu i povraćanje , no pacijenti su
često vrlo zadovoljni ako nema mučnine iako povrate 1-2 pu ta na dan .
Uzroci povraćanja su mnogi, a često je udruženo više uzroka. Potrebno
je procijeniti kad i u kojim uv jetima se pojavljuje mučnina. Mučnina i
povraćanje često mogu biti ublaženi uklanjanjem dodatnih simptoma
kao što su bol, anksioznost i kašalj. Okolina treba biti prozra čna, bez ja-
kih mirisa, pacijentu treba osigurati hranu koju voli, pacijenti često do-
bro podnose manje obroke. Obično se dobro podnosi tost, krekeri , tvrdi
bomboni, č ips , Potrebno je pacijenta poticati da pije koliko može, a ako
ne može piti, tekućina se nadoknađuje parenteralno. Pritisak na trbuh
treba izbjegavati, potrebno je provoditi njegu usne šupljine. Relaksacija
i distraktori mogu biti učinkoviti. Primjenjuju se antiemetici .
-} Promjene na koži
Najče šće su prisutni dekubitus, tumori kože, svrbež. Ako se pojavi
dekubitus, valja poduzeti intervencije usmjerene prema poboljšanju
stanja.

~ Poteškoće ,mne uz mokrenje
Naj češće je prisutno smanjeno stvaranje urina, retencija urina, in-
kontinencija , hematurija.
~ Bol
Bol je specifičan problem koji se pojavljuje u terminalnih, umirućih
bolesn ika, nju je potrebno ublažiti koliko je moguće kako bi pacijen t
mirno dočekao smrt. Pri ub laživanju boli često se primjenju ju analgetici
i narkotici (što je du že moguće p.o ., a potom Lm. i i.v.). Preporučuje se
primjena i nefarmakoloških postupaka ublaživanja boli : masaža, prim-
jena obloga, distraktori (posjete, čitanje, TV, šetnje, izleti), akupunktu-
ra, akupresura, kontralateralna stimulacija.
Nepos redno prije same smrt i bol obično prestaje i tada uslij edi smrt.
~ Nesanica
Važno je osigurati odmor i san pacijenta - udobna postelja, či sta po-
steljina, relaksacija prije spavanja. Primjena lijekova kako je propisano.
13. 2 . SESTRINSKE DIJAGNOZE UUMIRUCIH BOLESNIKA

U umirućih bolesnika prisutan je čitav niz sestrinskih probl ema . Što
se više stanje pacijenta pogoršava i pacijent postaje slabiji, nastaje sve
veći broj problema. Potrebno je prepoznati probleme, izraditi plan
zdravstvene njege, provesti planirane intervencije te evalu irati posti-
gnuto.
Najčešće sestrinske dijagnoze:
L strah, tugovan je, osamlj enost,
2. smanjena mogućnost brige o sebi - prehrana , odijevanje, higijena,
elim inacija,
3. smanjena prohodnost dišnih putova,
4. bol, mučnina,
5. poremećaji eliminacije : opstipaci]a, inkontinencija stolice i mok-
renja ,
6. mogućnost komplikacija smanjene pokretljivosti: dekubitus, trom-
boza , pn eumonija,
7. poremećaj i kognitivnih funkcija i svijesti (smetenost, poremećaj ti-
jeka misli)
8. zabrin utost, beznadnost
9. sma njeno podnošen je na pora
10. visok rizik pada
11. visok rizik za infekciju

12. nesanica
13 . dehidracija
14. smanjen unos hrane uJs otežanim gutanjem, gubitkom teka
15. neučinkovitosučeljavanje
16 . poremećaj funkcioniranja obitelji
17. žalovanje
18. slabost
19. socijalna izolacija
Opći ciljevi
- pacijent i obitelj će verbalizirati svoje potrebe, svoje osjećaje,
- pacijent će izraziti svoje želje vezane uz smrt,
- pacijent će umrijeti mirno i dostojanstveno (dugoročni cilj],
Intervencije medicinske sestre
- pružiti potporu pacijentu i obitelji,
- objasniti stanje pacijentu i obitelji.
- biti spreman na komunikaciju s pacijentom i obitelji.
- zadovoljiti fizičke potrebe,
- pružiti potporu pacijentu/obitelji tijekom faza žalovanja.
- poticati pacijenta/obitelj da sudjeluje u planiranju i provedbi zdrav-
stvene njege,
- organizirati posjet svećenika kada to pacijent zatraži.
- poticati pacijentovu obitelj da i ona iskaže svoje potrebe,
- pomoći pacijentovoj obitelji da razumiju njegove emocije i potrebe,
- u trenutku smrti - zapisati točan trenutak smrti,
- pripremiti tijelo za prijevoz do mrtvačnice
- pružiti sućut i potporu obitelji,
- dati upute kako da organiziraju pogreb.
12.3. SESTRINSKA SKRB ZA UMIRUĆEGA BOLESNIKA U

NJEGOVOJ OBITEWI
Danas se zagovara skrb za umirućeg u njegovoj obitelji u njegovoj
kući. U skrb se uključuje medicinska sestra, patronažna sestra. obi-
teljski liječnik.
-} Smjernice sestrinskih Intenenclja ubolesnikovoj kući
• NE PREDVIĐATI TOČAN TRENUTAK SMRTI
• ne ulaziti u obiteljske prepirke
• omogućiti pacijentu i obitelji da iskažu svoje duhovne potrebe
• kontrolirati humor, primjereno reagirati

• osvijestiti da je iracionalno ponašanje normalno u trenutku žalo-
vanja
• biti pošte n, častan, vrijedan
• ako postoje nedoumice, njih ne navoditi glasno (treba biti tih, i to
raspraviti sa zdravstvenim timom)
• dopustiti pacijentu i obitelji da se nadaju.
<} Uslučaju smrti u kući
1. omogućiti obitelji boravak uz preminulog (sami)
2. pripremiti tijelo za prijenos u mrtvačnicu
3. obavijestiti liječnika, pogrebnika
4. ukloniti sav pribor, katetere i sl.
5. prebrojiti i poni jeti narkotike ovisno o postojećim pravilima
6.· saslušati obitelj, razgovarati s njima
7. sve dokumentirati
I :J."I. SKRB ZA PACIJENTOVU OBITEU

Uz skrb za pacijenta važna je i skrb za obitelj - pružiti im potporu,
dati informacije o reakcijama i ponašanju, o skrbi za oboljeloga, postup-
cima , ohrabrivati ih, poticati jačanje jakih strana obitelji. Važno je obi-
telji dati informacije tko će se brinuti za pacijenta, od koga mogu tražiti
informacije. Ako je oboljeli u kući , također je vrlo važno osigurati skrb
za njega i pružiti potporu ukućanima.
Potrebno je omogućiti obitelji boravak uz pacijenta, osigurati im na-
pitak, a ako je moguće i obroke u bolnici. Važno je uključiti obitelj u skrb
za pacijenta koliko oni žele sudjelovati. Ako žele, neka se oni brinu za
pacijenta (imaju osjećaj da pomažu). Važno je poticati da se obiteljski
život odvija uobičajeno. Pacijent će često lakše podijeliti osjećaje s obi-
telji i treba poti cati komunikaciju.
KOMUNIKACIJA S UMIRUĆIM BOLESNICIMA

Važno je održati komunikaciju s umirućim i sa članovima obitel ji.
Ne valja poticati lažne nad e, ali nikad ne treba uništiti svaku nadu u oz-
dravljenje ili produljenje života. Ne treba nametati razgovore samo da se
priča, pacijent treba sam odlučiti želi li razgovarati. Katkad je dovoljna
samo nazo čnost medicinske sestre.
S pacijentima je potrebno razgovarati kad oni to žele. Potrebno je
stvoriti odnos uzajamna povjerenja kroz koji će pacijent shvatiti da bez
bojazni mogu izreći sve svoje sumnje i strahove.

o samoj bolesti s pacijentom treba razgovarati liječnik opće medici-
ne koji pozna pacijenta i njegovu obitelj. No svaki član zdravstvenog
tima treba razgovarati s pacijentom o svojemu području rada . Sto i kako
reći, potrebno je procijeniti za svakog pacijenta posebno u skladu s nji-
hovim crtama ličnosti, socijalnom porijeklu, razini obrazovanja, dobi ...
Zdravstveno osoblje često izbjegava komunikaciju s umirućim bole-
snicima jer to ne smatraju dijelom svoga posla i upravo zato oni pacijen-
ti kojima je prisan odnos sa zdravstvenim osobljem iznimno potreban,
ostaju izolirani i odbačeni. jedan od razloga loše komunikacije je usmje-
renost zdravstvenog radnika na pacijente kojima se, za razliku od umi-
rućih, može pomoći. Često se i razgovor s pacijentima ne doživljava kao
pravi posao. Nadalje, komunikacija s umirućim bolesnicima veliko je
emocionalno opterećenje. Zdravstveni radnici takve pacijente izbjega-
vaju kako ne bi morali razgovarati o dijagnozi i ishodu bolesti. Stoga se
vodi samo rutinska komunikacija vezana uz medicinske postupke, ob-
vezu uzimanja lijekova i slično . Među razlozima izbjegavanja komuni-
kacije jest i nedovoljno obrazovanje.
1 3 .6. FAZE REAGIRANJA NA BOLEST, SMRT IUMIRANJE

Emocionalne reakcije osobe koja se suočila sa smrću mogu se podije-
liti na pet stadija (Kubler-Ross) . Oni se ne moraju uvijek pojavljivati u
slijedu - mogu bili izmiješani ili se mogu preklapati.
Važno je da sestra poznaje pojedine faze kako bi mogla planirati
zdravstvenu njegu te prilagoditi skrb i intervencije stanju pacijenta.
Također je potrebno upoznati i članove obitelji s pacijentovim emocio-
nalnim reakcijama na bolest i skoru smrt.
~ Pnalaza
Prva je faza poricanja i osamljivanja. Pacijent ne vjeruje da je dija-
gnoza točna, traži pomoć od više liječnika i nada se da će mu netko dati
bolju prognozu. Faza završava kada pacijent počne misliti o neza-
vršenim poslovno-osobnim stvarima, financijama, odnosima s drugim
ljudima.
~ Druga laza
To je faza gnjeva. Pacijent je pun gnjeva, pita se zašto se to dešava
baš njemu, zašto sada. Zavidi osobama koje su mlade i zdrave . Iskaljuje
bijes na medicinsku sestru, no ljutnja nije usmjerena na osobu nego na
situaciju. Kada svi osjećaji izađu na površinu, pacijent postaje sposoban
da krenu dalje.

y Treća faza
Faza cjenjkanja. Pacijent pravi pogodb u s Bogom ili sa sami m sobom
i traži više vremena. Nastoji odgoditi neizbježan kraj života kako bi
uspio još nešto obaviti, doživjeti još ugodnih trenutaka. Obično se po-
godbe pon avljaju i neprestano se odgađa smrt. Traje razmjerno kratko.
y Četvrta faza
Faza depresije. Pacijent shvaća da će umri jeti i da ništa to ne može
promijeniti. Depresija može biti verbalna i neverbalna. Tijekom verbal -
ne faze pacijent se usmjerava na prethodne gubitke. Može ga se utješiti.
Tijekom neverba lne faze pacijent shvaća da sve gubi. Pri tom ga ne
valja hrabriti , on može planirati život obitelji nakon svoje smrti. Sestra
će najviše pomoći svojom prisutnošću - dodir i lopla riječ više znače od
isprazna brbljanja. Obrambeni mehanizmi nisu više učinkoviti, luga i
patnja su izraže ni te je važna emocionalna potpora. Primjetno se sma -
njuju fizičke sposobnosti.
y Peta laza
Faza prihvaćanja . Nasta je ako pacijent doživi dovoljno dugo i kada
potp uno prih vati neizb ježnos t svoje su dbino. To je vrijeme razmjerna
Tablica 13-1. Intervencije medicinske sestreovisno o fazi reagiranja na

bolest, smrt i umiranje
Faza Intervencije medicinske sest re

1--- . .
ODBIJANJ E Ne, ne ja ! odgovorit i na pitanja
šok p ra ćen osigurat i razgovor s l ij eč ni ko m
osjećajem ne prepirat i ( sva đati) se
izolacije potic at i obite ljsku potporu
~ . .-
UUTNJA Zašto ja? slušat i
bijes ne shvaćati pacijentovu ljutnj u ozbiljno
CJENJKANJE Da, ali ... ! pokušat i sudjelovati u pacijentovim željama
Kada bih barem poti cat i obiteljsku potporu
do živio ... osigu rat i sveć en i kovu potporu
Još moram .. .
f--. -
DEPRESIJA Da, ja. bit i uz bol esnika
verbalna faza slušat i, pru žit i pod ršku
osigu rat i psiho loga
neverb alna faza potpora ne pomaže
o m ogućiti pacijent u o ~mor
-
PRIHVAĆANJ E Uskoro ću umrijeti. i osigu rat i fizičk u po mo ć
to je u redu . bit i uz pacijenta
podu prijet i obit elj da bude uz pacijent a
I pružit i pot poru ob ite lj i I
Sestri nska skrb zn umiruće bolesnike 231

mira. Bolesnik želi revidirati svoju prošlost i očekuje budućnost. Važna
je nazočnost njemu bliskih osoba.
13. 7. HOSPICIJ
Naziv hospicij potječe od srednjevjekovnog naziva koji je značio osi-
gurati sklonište za putnike na napornim pu tovanjima. Danas hospicij ne
označava samo mjesto nego i filozofiju skrbi za terminalno bolesne.
Smisao skrbi je dostojanstveno zbrinjavanje, ublaživanje boli koliko je
moguće i kontrola fizičkih i emocionalnih patnji. Hospicijska skrb je
usmjerena prema fizičkim , psihološkim/emocio nalnim, socijalnim i du-
hovnim potrebama pacijenta.
U hospicijskom programu klijent ostaje u vlastitu domu što je duže
moguće i tamo dobiva svu potrebnu skrb. Ako je odlučio , može i umrije-
ti u kući ili se s pogoršanjem stanja pre mješta u ustanovu.
Skrb u vlastitoj kući često je vrlo naporna za pacijenta i za obitelj. O
vrsti skrb i odlučuje pacijent u dogovoru s obitelji i zdravstvenim radni-
kom. Katkada paci jent odlazi na nekoliko dana u ustanovu ili dnevni
centar i tada se obitel j može odmoriti.
Hospicij pod razumijeva interdisciplinarnu skrb za pacije nta - uk-
ljučeni su medicinska sestra, liječnik, socijalni radnik, radni terapeut,
fizioterapeut, svećenik, dijetetičar. Važno je uključiti i obitelj u skrb za
paci jenta , jer ona njega pozna i može predložiti mnoge intervencije i
načine rješavanja problema.
U mnogobrojne hospicijske programe uključeni su volonteri (dobro-
voljci).
Važna je emocionalna potpora - pažl jiva i brižna komunikacija s pa-
cijentom. Ne smije se zanemariti moć neverbalne komunikacije. I obite-
lji je potrebna emocionalna potpora, razgovor o njihovim problemima,
da osjete da se i drugi brinu, da zajedno dijele "teret". Obitelj se može
obratiti i svećeniku . Obično je nekoliko članova hospicija nazočno i na
pogrebu. Potrebno je pružiti potporu i pri žalovanju te se obično obave
1-2 kućna posjeta po smrti pacijenta .
Ciljevi hospicija:
1. smanjiti bolesniku bol i patnju,
2. omogućiti bolesniku mirnu i dosto janstvenu smrt,
3. pružiti olakšanje bolesnikovoj obitelji,
4 . pružiti emocionalnu i duhovnu potporu,
5. smanjiti troškove zdravstvene zaštite.
Postoje tri oblika hospicija:
- hospicij,

- dnevni centar (dnevna bolnica),
- kućna njega.
Hospicij je samostalna zdravstveno-socijalna ustanova/sp ecijalna
bolnica u koju se primaju pacijenti u vjerojatno završnom stadiju života
zbog pa lijacije simp toma i psihološke , duho vne i društvene potp ore.
! {. 7 . 1. HDSplel1 U HnalSkol
U Zagrebu je 197 4. godine pokre nuta inicijativa za otvaranjem
"Umirališta" (nisu znali za naziv hospicij), no taj pokušaj nije urodio
plodom. U Požegi je 1991. godine Služ ba za neurologiju i psihijatriju,
nadahn uta hospice pokretom, otvorila novi odjel sa 26 kreveta. Ovaj od-
jel bio je otvoren godinu dana i na njemu se skrbilo za 82 bolesnika (62
žene i 20 muškaraca). Od 82 pacijen ta 48 je umrlo , a 34 je otpušteno kući
nakon poboljšanja njihova stanja. Prosječno vrijeme boravka u hospici-
ju bilo je 72 dana.
Na ovom odjelu pružala se palijativna skrb i smanjio se pritisak na
druge odjele u bolnici.
Oko 1992. godine otvorena je Kap dobrote, katolička organ izacija
koja pruža pomoć svim nemoćnima , osamljenima, bolesnima, a ne samo
terminalno bolesnima, pruža se pomoć ugroženima. Pod okriljem te
ustanove otvoreno je prenoćište za beskućnike "Predah". Predlaže se ot-
varanje tzv. min i-domova za smještaj 7-10 osoba u već postoj ećim stam-
benim prostorima.
Tablica 13-2. Usporedba konvencionalnog i palijativnog pristupa
umirućem bolesniku
. ..
Konven cionalni pristu p ~alij ativni p rist up
negiranje umiranja umiranje kao d i~ životn oga ciklusa

pozornost usmjerena na visoku pozornost usmjerena na ljudsko
teh nologiju iskustvo. do življavanje i sudj elovanje
pozornost usmjerena na bolest pozornost usmjerena na cijelu osobu
pozo rnost usmjerena na količ in u života pozomost usmjerena na kvalit et u život a
održavanje fizi oloških sust ava smanjenje patnji i zadovoljavanj e
I
osobnih ciljeva
medicinski poraz ljudski razvoj i mogućnosti
tišina, paterna l i sti čko zadržavanje otvo rena komu nikacija prema izboru;
činjen ica p odučavanj e
bijeg od umiranja okupljanje oko umi ranja

izbjegavanje narkotika i sedativa pažljivo pri lag ođa vanje narkotika i
. sedativa da se ublaži patnja i omogući
optimalno funkci oniranje
"-
lU\. PALIJATIVNA SKRB
Palijativna med icina je studij, postupak spram pacijenta s aktivnom,
progresivnom, uznapredovanom bolesti čija je prognoza ograničena , a
skrb usredotočena na kvalitetu života. Nazivu palijativna skrb daje se
prednost u odnosu na terminalna ili hospicijska jer je optimističniji.
Cilj zdravstvene njege umirućeg bolesnika nije ubrzati ili odgoditi
patnje i bol, nego osigurati najveću moguću kvalitetu umiranja i očuvati
pacijentov osobni dignitet do smrti.
LITERATURA
1. WHO. Symptom relief in terminal illne ss. WHO, Geneva 1998.
2. Rosdahl , C.B. Textbook of basic nursing. J.B. Lippincott Company. Phila-
delp hia, 1996.
3. Lewis, L.W., Timby, B.K. Fundamental skills an d concepts in patient care.
Philadelphia: JB Lippincott Company.
4. Capernito, L.J. Nursing dia gnosis. Phil adelp hia : JB Lippincott Comp any.
1989.
5. Havleka, M. Zdravstvena psihologija. Zagreb : Med icinski fakultet
sve učiliš ta u Zagrebu , 1990.
6. Kubler Ross, E. Razgovori s um iru ćim . Zagreb: Biblioteka oko tri ujutro,
1989.
7. Jusić . A. i sur. Hospi cij i palijativna skrb. Zagreb: Školska kn jiga, 1995.
234 UVOD U ZDRAVSTVRNU NJEGU

14. poglavUe
Sestrinska dokumentacija
1-1.1. HazltJzi za postojanje sestrinske do kumentacije · 235
14.2. Značajke sestrinske dokumentacije .. · 236
14.3. Dijelovi sestrinske dokumentacije .. · 237
14.4. Preporuke za dokumcntirau]e . . . . . 241
1-1.5. Suvremenu sestrinska dokumentacija 242
I-l.Ii. Trendovi u dokumentiranju . 243
H.7. Z,lklju(:ak . 244
Važnost dokumentiranja u sestrinskoj praksi navodile su i F. Nig-

htingale i V. Henderson . No veliko značenje razvoju sestrinske doku -
mentacije i dokumentiranju u zdravstvenoj njezi počinje se posvećivati
1970-ih godina u SAD-u sve većom primjeno m procesa zdravstvene nje-
ge. Proces zdravstvene njege, kao okvir za sestrinsku praksu, podrazu-
mijeva doku mentiranje u svim njegovim fazama. Stoga dokumentacija
postaje veza između utvrđivanja potreba za zdrav stvenom njegom, pla-
niranja, pružanja i evaluacije pru žene zdravs tvene njege.
14.1. RAZLOZI ZA POSTOJANJE SEmiNSKE DOKUMENTACIJE

Razlozi za postojanje sestrinske dokumentacije i dokumentiranje su
brojni:
O profesionalna odgovornost
• sestrinska dokumentacija je dio odgovornosti medicinske sestre
za pruženu skrb, dovodi do unapređenja skrbi, potiče kontinuitet
skrbi,
235
Medicinska sestra je odgovorna za prikupljanje podataka i procjen u
pacijentova zdravstvenog stanja, izradu plana zdravstvene njege
usmjerenog prema ostvarenju ciljeva zdra vstvene njege, evalua ciju
učinkovitosti zdravstvene njege procjenom postignuća ciljeva. Odgo-
vorna je za pono vnu prosudbu pa cijentova stanja i reviziju planova
zdravstvene njege.
American Nurses Association
D pravna zaštita
• sestrinska je dokumentacija često dokaz u sudskim procesima,
• sestrinska dokumentacija može osigurati vrijedne dokaze /podatke
o pacijentovu stanju i liječenju. Č esto je ona najbolji dokaz što se
stvarno dogodilo. Precizno, točno i kompletno dokumentiranje
pritom posebno dolazi do izražaja.
D standardi sestrinske prakse
• sestrinska dokumentacija jedan je od standarda sestrinske prakse
a troškovi u zdravstvu
• troškovi u zdravstvenoj zaštiti povećavaju svijest ne samo o tome
kakvu je zdravstvenu njegu potrebno pružiti nego i kako ju pružiti
najučinkovitije. Razmatra se jesu li sve provedene intervencije
bile potrebne te jesu li provedene pravilno .
a društvene promjene
• mnoge promjene u društvu utjecale su i na zdravstvenu skrb . Da-
nas su pacijenti bolje upućeni u bolest, metode liječenja, potrebne
intervencije. Pacijent očekuje da sestra posjeduje znanja, da je
sposobna, brižljlva, da pruža visokokvalitetn u zdravstvenu njegu
na najučinkovitiji mogući način. Naglasak je na postignuću ciljeva
skrbi i na odabiru najučinkovitijih intervencija. Dokumentacija je
jedan od mehanizama za evaluaciju skrbi.
14.2. ZNAČAJKE SESTRINSKE DOKUMENTACIJE

Sestrinska dokumentacija je od velike važnosti za kvalitetu i konti-
nuitet zdravstvene skrbi, te se stoga često raspravlja o tome kakva ona
treba biti. Pojedini dijelovi sestrinske dokumentacije su univerzalni (lje-
stvice, planovi), no sestrinska dokumentacija ovisi i o organizaciji se-
strinske slu žbe, vrsti pacijenata, potrebama tih pacijenta, vrst i odjela i
razini zdravstvene zaštite. U skladu s time sestre i izrađuju raznolike
obrasce za sestrinsku anamnezu.
Sestrinska dokumentacija treba biti takva da:
D osigurava cjelovit skup podataka o pacijentovim potrebama, ciljevi-
ma sestrinske skrbi, intervencijama, postignutom napretku i rezulta-
tima skrbi,

o sadržava kronološki pregled skrbi i postignutih rezultata,
O osigurava kontinuitet skrbi,
O omogućava sestrama da udovolje sve većim očekivanjima i zahtjevi-
ma koji se pred njih stavljaju,
lJ olakšava komunikaciju među članovima tima,
lJ služi u obrazovne svrhe - pomaže pri prepoznavanju najčešćih paci-
jentovih problema i edukativnih potreba sestara koje sudjeluju u
zbrinjavanju (rješavanju) tih problema,
O pruža pouzdane podatke za medicinsko-pravne analize,
O osigurava pouzdane podatke koji se mogu rabiti u sestrinskim is-
traživanjima kao doprinos sveukupnom znanju iz sestrinstva .
1.J.:J. DIJELOVI SESTRINSKE DOKUMENTACIJE

• formular za sestrinsku anamnezu,
• pomagala - formulari i ljestvice procjene stanja pacijenta,
• plan zdravstvene njege,
• primopredaja službe - sestrinska opažanja,
• sestrinsko otpusno pismo.
oo} Formular za sestrinsku anamnezu
Sestrinska anamneza osigurava cjelovit skup podataka o pacijente-
vim tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima prijašnjeg i sadašnjeg
zdravstvenog stanja i ponašanja. Ona omogućava prepoznavanje proble-
ma koji se pojavljuju pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, te
osigurava potrebne podatke za planiranje skrbi za pacijenta. Formular
bi trebao osiguravati podatke o svim osnovnim ljudskim potrebama pre-
ma V. Henderson ili o obrascima zdravstvenog funkcioniranja prema M.
Gordon. Trebao bi biti razmjerno jednostavan za uporabu, pregledan.
oo} Plan zdravstvene njege
Plan zdravstvene njege izrađuje medicinska sestra u suradnji s paci-
jentom i taj plan sadrži dijagnoze, ciljeve, intervencije i evaluaciju pro-
vedene skrbi. Grafičko rješenje plana treba osigurati preglednost unese-
nih informacija i održavati povezanost pojedinih faza procesa zdrav-
stvene njege, treba omogućavati unos dodanih intervencija, izmjena.
prilagodbi.
Preporuke za izradu plana zdravstvene njege
1. Na jednom formularu navodi se samo jedna dijagnoza. pripadajući
joj cilj i intervencije.
• ostali pacijentovi problemi obrađuju se na jednak način, takav
način izrade plana zdravstvene njege pacijenta omogućava pre-
Sestrinska dokume nta cija 237

gledno praćenje svih pacijentovih problema, promjena u njegovu
stanju i razumijevanj e promj ena int erven cija u skladu s rezultati-
ma evaluacije.
2. Radi uštede vrem ena i pro stora preporučuje se stavljanj e samo red-
nih brojeva intervencija iz prethodnog dana koje se i dalje provod e,
uz dopi sivanje samo novih int ervencija. Umjesto prepisivanja dija-
gnoza mogu se staviti znako vi jednakosti ili povući strelice i sl. Pre-
poru čljiva je i up oraba op ćeprihvaćenih kratica ili dogovorenih kra-
tica uz uvjet da su pozn ate svima ili da su pohranjene na svima do-
stupnom mjestu.
3 . Inte rven cije koje se rutinski provode, a ne zahtijevaju nik akav oblik
prilagodbe , ne upisuju se u planove zdravstvene njege (podjela hra-
ne , pravljenje kreveta ).
4 . Probl emi koji se uoče i riješe tijekom jedne smjene, ne zahtijevaju
izradu plan a zdravstvene njege, nego se njiho va pojava i način
rješavanja evidentiraju u formulare za promatranje pacij ento va sta -
nja .
5. Na svakom formul aru plana potrebno je naznačiti ime i prezim e pa-
cijent a, datum uz svaku postavl jenu dijagnozu. Planirane int erven -
cije potrebno je napisati redom izvođenja, svaki plan treba potpisati
sestra koja ga je sastavila. U rubrici za evaluaciju također treba pisa-
ti datum evaluacije i potpis sestre koja je evaluirala uspj ešnost
zdravstven e njege.
~ Vrste planova zdravstvene njege

Tri su osno vne vrste plana zdravstvene njege:
1. individualizi rani
2. standardizirani
3. modificirani standardizirani
Individualizirani plan je prazan formular u koji med icinska sestra un o-
si sestrinsku dijagnoz u, cilj, planirane intervencije, te evaluaciju. Pred-
nost takvih planova je da osigura vaju individualizaciju zdravstvene nje-
ge, ne sadrže su višne informacije i potiču kreativnost medicinske sestre.
Nedostatak je što izrada individualiziranog plana zahtijeva dosta vreme-
na , kvaliteta plana ovisi o znanju, iskustvu i moti viranosti medicinske
sestre koja planira zdravstvenu njegu .
Standardizirani plan je unaprijed izrađen plan za pacijente određene
dobi koji boluju od neke bolesti. Pri tome se polazi od spoznaje da
određena stanja i bolesti u ljudi jednake životne dobi uzrokuju jednake
ili slične probleme iz područja zdravstvene njege. Takvi planovi sadrže
popis glavnih prob lem a koji se u određenoj populaci ji pojavljuju s cilje-
vima skrbi i int ervencijam a. Tada sestra uzima gotov plan za pojedinoga

pacijenta i na njemu označava koji su probl emi u paci jenta prisutni, koji
su ciljevi te odabire intervencije. Plano vi se mogu izrađivati i za pojedi-
ne sestrinske dijagnoze s ciljevima i inte rvencijama neovisno o medicin-
skoj dijagnozi.
Prednosti su standardiziran ih planova što osiguravaju najveću razi-
nu kvalitete jer ih izrađuju stručnjaci za pojedina područja zdravstvene
njege , štede vrijeme izrade plana, a mogu se upotrijebiti i u edukacijske
svrhe (edukacija sestara na odjelima , studenata). Zdravstvena njega pla-
nirana u standardiziranom planu, nije individualizirana , katkada sa-
drže i brojn e nepotrebne intervencije, dok neke važne mogu nedos tajati.
Zdra vstvena njega može postati rutina i ne potiče se kreativnost medi-
cins kih sestara.
-{> MoguĆi uzroci poteškoća uizradi standardiziranih plano,a
• u dijagnozi navedeni uzroci razlikuju se od stvarnih uzroka paci-
jentovih problema, što intervencije čini nepriklad nima.
• ciljevi predviđeni standardiziranim plano m nisu prilagođeni pa -
cijentu,
• postizanju predviđenog cilja mogle bi pridon ijeti int ervencije koje
nisu usklađene s mogućnostima ust anove i i limova za zdravstve-
nu njegu,
• standar dizirani planov i izrađeni su na osnovi medicinske dija-
gnoze i mogu se pojaviti poteškoće u pacijenta koji boluju od više
bolesti,
• probl emi koji ne proizlaze iz medicinske dijagnoze nego iz okolin-
skih i socijalnih uv jeta, nisu obuhvaćeni standardiziranim pla-
nom ,
• standardizirani planovi obrađuju svaki problem posebno , dok se
u praksi problemi međusobno pro žimaju, a intervencije kombini-
raju (Fučkar, 1992J .
Modificirani standardizirani planovi kompromis su između stan dardi-
ziranih i individualiziranih . Izrađuju se jednako kao i standardizirani,
ali sadržavaju prazne prostore u kojima je moguće dodavati uzroke i
simp tome pri pisanju sestrinske dijagnoze , specifične ciljeve i interven-
cije. .
-{> Slrha plano,a zdravstvene njege

Pohranjeni podaci odražavaju se na kakvoću zdravstvene njege - nji-
hovom daljnjom obradbom dobivaju se informacije koje čine dobru
osnovu za unapređenje kakvoće rada i razvoj zdravstvene njege. Podaci
dobiveni analizom mogu biti dobra osnova za organizaciju rada medi-
cinskih sestara, planiranje njihove trajne edukacije. izradu nastavnih
Sestrinska dokumentacija 239

planova za redovno obrazovanje medicinskih sestara , izradu standarda i
normativa.
-} Sestrinska opafanla - primopredala službe

Jedan se oblik dokumentiranja sestrinske prakse danas često prim-
jenjuje - sestrinska opažanja. Modeli pisanja sestrinskih opažanja um-
nogome se razlikuju. Brojni autori navode različite načine dokumenti-
ranja sestrinskih opažanja i najčešće se spominje SGAPIE model, PIE
model, problemski usmjere na sestrinska dokumentacija (PUSD).
SOAPIE model
S - subjektivno,
G - objektivno,
A - analiza podataka (zaključak o problemu),
p - planirane intervencije,
I - provedene intervencije,
E - evaluacija
PUSD- problemski usmjerena sestrinska dokumentacija
• Naglasak je na pacijentu i njegovim zdravstvenim problemima.
Problem je stanje koje zahtijeva daljnje promatranje, dijagnostici-
ranje, pregled, intervencije i evaluaciju . Plan zdravstvene njege
izrađuje se na osnovi identificiranih problema.
• Može se upotrijebiti PIE model (problem, prmjena intervencija,
evaluacija).
-} Sestrinsko otpusno pismo

Dio sestrinske dokumentacije je i sestrinsko otpusno pismo koje
sadržava preporuke za nastavak skrbi. Ono sadržava identifikacijske po-
datke o pacijentu, opće podatke koji su utjecali na opseg i vrstu potrebne
zdravstvene njege, prikaz problema koji su uočeni tijekom hospitaliza-
cije i preporuke za nastavak skrbi po otpustu pacijenta kući ili u drugu
ustanovu.
-} Specifični obrasci
U nekim specifičnim situacijama dokumentiranje posebno dolazi do
izražaja. Situacije poput nezgoda pacijenta (pad ili sIJ, odbijanja terapij-
skih postupaka ili liječenja, suicidalnog ili nasilnog pacijentova pona-
šanja zahtijevaju dokumentiranje te je potrebno izraditi i odgovarajući
formular za te situacije. Uz navedene postoje i obrasci za informirani
pristanak na hospitalizaciju, liječenje, kirurški zahvat koji pacijent pot-
pisuje u prisutnosti liječnika, a katkad u prisutnosti i liječnika i sestre.

l.f ..f. PREPORUKE ZA DOKUMENTIRANJE
Što i kako dokumentirati?
CI jasno, sažeto i nedvosmisleno,
CI pisati uredno kemijskom olovkom, gramatički ispravno, pravopisno
točno, cjelovitim rečenicama, održavati kontinuitet dokumentacije,
O navesti sve bitne podatke,
O uza sve podatke staviti datum, vrijeme i potpis,
O precizno dokumentirati sve informacije upućene liječniku
• npr. 17.00 dr M. obaviješten o stanju pacijenta D. P. RR 80/40, bilo
110, blijeda oznojena koža, pacijent rektalno krvari ,
O navesti sve uočene podatke - koristiti se objektivnim podatcima, ne
davati svoja mišljenja i interpretacije,
CI biti specifičan - izbjegavati općenite i nekonkretne izjave,
O izbjegavati skraćenice osim općeprihvaćenih,
O citirati izjave pacijenta i obitelji,
• u dokumentaciji su vrlo važne činjenice, a ne interpretacije o paci-
jentu i obitelji,
O podatke dokumentirati odmah nakon izvođenja intervencija, prim-
jene lijekova, dijagnostičkih postupaka i sl.
O dokumentirati sve važne podatke, ne očekivati da će ih netko drugi
evidentirati,
O na svakom dokumentu napisati pacijentovo ime i prezime, godinu
rođenja i matični broj,
CI poštivati povjerljivost podataka,
O opisati njegu pacijenta, npr. zbrinjavanje dekubitusa - veličinu, op-
seg, izgled, sekreciju, kako se zbrinjava...,
O ako se učini pogrješka, precrtati pogrješku , ne bijeliti ju korektorom
ili naljepnicama, označiti da je pogrješka i pokraj toga staviti inicija-
le,
Što ne valja činiti!

O mijenjati zabilješke u sestrinskoj dokumentaciji po otpustu pacijen-
ta (datum, vrijeme, podatke, provedene intervencije) bilo da zaštitite
sebe ili nekog drugog,
O upisivati intervencije koje je proveo netko drugi , podatke koje je net-
ko drugi prikupio
• svaku intervenciju treba zabilježiti osoba koja ju je provela, sve
promjene stanja treba navesti i opisati osoba koja ih je uočila,
O uništiti, "zagubiti" sestrinsku dokumentaciju
Sestrinska dokumentacija 241

• sestrinska dokumentacija također je iznimno važan dio medicin-
ske dokumentacije pacijenta.
D koristiti se sestrinskom dokumentacijom da bi se kritiziralo druge
• isticanju nečijih pogrješaka. optuživanju, upućivanju na nekom-
petentnost nije mjesto u dokumentaciji,
• npr. "po primitku službe pacijent mokar, očito nije presvlačen ci-
jelu no ćlll"
D navoditi da je pacijent dosadan. nesnosan. stalno se tuži, razmažen,
svadljiv. "problematičan" , bolje je opisati pacijentovo ponašanje bez
interpretacija
• naknadno se može steći dojam da pacijent nije dobio potrebnu
skrb jer ga sestre nisu "voljele",
D ne ostavljati prazna mjesta u dokumentaciji da se nešto nadoda, jer
ostaje dojam da je nešto preskočeno, a postoji opasnost da se nak-
nadno unesu podaci, na takva mjesta treba povući ravnu liniju.
Preporuke za usmenu primopredaju službe

- budite točni. tako da primopredaja počne i završi na vrijeme,
tijekom primopredaje se ne družite. nego je to dio posla.
ako je potrebno, zabilježite važne podatke,
pratite stanje svakog pacijenta - odgovor pacijenta na pruženu skrb.
postoje li i nadalje problemi - te kako ih riješiti, nove odredbe sestre
ili liječnika, pretrage i rezultati koji su provođeni zadnjih 24 sata,
priprema za dijagnostičke postupke koji će biti provođeni, pacijen-
tov status. vitalni znakovi, unos i iznos tekućine. infuzije,
postavljajte pitanja o svemu što Vam je nejasno.
14.5. SUVREMENA SESTRINSKA DOKUMENTACIJA

Promjene u suvremenoj sestrinskoj praksi zahtijevaju i promjene ve-
zane uz sestrinsku dokumentaciju. Mnogo veća pažnja posvećuje se do-
kumentiranju i važnosti podataka koji su dokumentirani. Suvremena
sestrinska dokumentacija osigurava brojne podatke vrlo važne za mo-
guće sudske sporove o kvaliteti pružene sestrinske i liječničke skrbi.
opisuje stanje pacijenta, ali i omogućuje unapređenje kvalitete skrbi i
pruža brojne podatke za sestrinska istraživanja.
Suvremena sestrinska dokumentacija:
D je pravno valjan dokument
D odražava proces zdravstvene njege
D opisuje pacijentovo stanje iz smjene u smjenu
O treba biti tako kreirana da se izbjegava ponavljanje informacija

o plan zdravstvene njege i ostali dijelovi sestrin ske dokumentacije
međusobno se nadopunjuju
O sa drži sve provedene interven cije
O dokumentaci ja treba biti osmišljena tako da:
• potiče prikupl janje podataka potrebnih za kvali tetno trajno pra-
ćenje sta nja p acije nta
• omogu ćuje kvalitetno unapređenje aktivnosti
• omogućuje istraživanja
l 4.fi. TRENDOVI UDOKUMENTIRANJU

Potreba i način dokumentiranja neprestano se povećava i mijenja.
Ovdje su navedeni neki od trendova koji su trenutačno prisutni pri do-
kumentiranju:
O sm an jiti dupliciranje u dokumentiranju,
O dokumentiranje uz pa cijentovu po stelju
• neposredno dokumentiranje svih podataka sman juje dupliciranje
i unapređuje dostupnost podataka,
O multidisciplinarno dokumentiranje
• timski pristup dokumentiranju
O razmjern o jedi nstve na dokumentaci ja
• određeni standardi skr bi moraju biti zadovoljeni pri pružanju
skrbi pacijentima s istim ili sličnim potrebama neovisno o tome
na kojem odjelu je ~ acijent smješten
O komp jut erizacija u dokumentiranju.
14 .7 . ZAKWUCAK
Dokume n tiranje u sestrinskoj praksi iznimno je važno i ono mora sli -
jediti zbrinjavanje pacijenta od njegovog dol aska u bolnicu i prikupljan-
ja podataka za sestrinsku anamnezu pa sve do otp usta kući. Odlaskom
iz jedne ustanove u drugu ili kući često ne završava skrb za pa cijenta,
ne go je po treb no nastaviti provoditi planirane intervencije. Kontinuitet
skrbi moguće je osigurati sestrin skim otpusnim pismom, koje sa drži
preporuke za nastavak skrbi za pacijenta.
I pri pružanju zdr avstvene njege u kući i u patronažnoj službi se -
str inska dokumentaci ja je jedan od osnovnih preduv jeta za osi guravanj e
kontinuiranog i kvali tetnog praćenja pa cijentova stan ja i pružanja odgo >
varajuće skrbi.
Sestrinske dokumentacija 2113

Promjene u sestrinstvu su neprestano prisutne. Sestrinska doku-
mentacija također mora pratiti te trendove u cilju osiguravanja visokok-
valitetne skrbi.
LITERATURA
1. WHO (1998). Odabrana poglavlja paketa LEMON. Zagreb HUSE.
2. Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Medicinski fakultet sveučilišta u Za-
grebu, Zagreb 1992.
3. Lucatoro, M., Petras, M.D., Drew, L.A., Zbuckvich, L Documentation - a
focus for cost savings . JONA, 1991. Vol 21, No 3.
4. Rosdhal , C.B. Textbook of basic nursing. 6 izd . J.B. Lippincott Company.
Philadelphia. 1995.
5. Ellis, J.R.. Nowlis , E.A., Bentz, P.M. Modules for basic nursing skills.Ho-
ughton Mifflin Company. 1988. Boston.
6. Wieck, L., King, E.M., Dyer,M. Illustrated manual of nursing techniques.
J.B. Lippin cott Company. Philadelphia 1986.
7. Iyer, P.W., Camp , N.H. Nursing documentation - A nursing process appro-
ach. Mosby: St. Louis, 1994.

15. poglavlje
Vodič za sestrinsku anamnezu

15.1. Sestrinska anamneza. . . . . . . . . . . . . . 245
15.2. Fizikalni pregled. . . . . . . . . . . . . . . . . 247
15.2 .1. Promatranje bolesnika "od glave do pete " . 247
15.2.2. Promatranje bolesnika prema tjelesnim sustavima 2-Hl
15.3 . Waterlowljeva ljestvica za procjenu sklonosti nastanku
dekubitusa _ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2:l0
15.4. Bradenova ljestvica za procjenu za procjenu sklonosti nastanka
dekubitusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 251
15 .1. SEmiNSKA ANAMNEZA

Obrasci zdravstvenog funkcioniranja
percepcija i opće zdravstveno stanje,

održavanje izostanci s posla/ iz škole zbog prehlade. bolesti,
vlastita
zdravstvenog što č l n l te radi o čuvanja zdravlja, je li to uspješno
stanja nesreće i ozljede, te rizid na poslu/kod kuće,
pridržavanje uputa i savjeta dob ivenih od medicinske sestre,

lijećn ika ,
što mislite. što je uzrokovalo sadašnju bolest, što ste učinili kada
su se pojavili simptomi sadašnje bolesti, s kojim ishodom,
što je važno t ijekom hospitalizacije:kako možemo biti najkorisniji,
prehrana - uobilajeni način prehrane. dodatci i zamjene.
metabolizam uob ičajeno uzimanje tekućine (vrsta. količina, raspo red),
promjene tjelesne težine , tek,
poteškoće pri uzimanju hrane (pri gutanju, bol).
specijalna dijeta,
problem i sa zubima .
Vodič za sestrinsku anamnezu 245

--.... _.".
~. ,
eliminacija stolica i defeka cija: učestalost, osob ine stolice, nelagoda, laksativi,
urin i mokrenje: učestalost , osob ine urina , nelagoda, diuretici.
odnos unesene i i zl u čene tekućine, znojenje,
aktivnosti dovoljno snage za i zvo đe nj e željen ih! zaht ijevanih akt ivnosti,
vježbe: vrsta, redovitost,
slobodno vrijeme - za djecu igra,
stupanj samosta lnosti od O. do 4. stupn ja : hranjenje, kupanje.
vršenje nužde , promjena po ložaja u postel ji .. .
I spavanje- osjećaj odmorenosti i sprem nosti za dnevne akt ivnosti nakon
odmor spavanja .
raspored spavanja te d nevnih odmora i odmora ti jekom
akt ivnosti ,
problemi u vezi sa spavanjem : nesanica. rano buđenje, noćne
more, lij ekovi,
, kognit ivno poteškoće pr i slušanju, slušni aparat.
percept ivne poteškoće s vidom, naočale, posljednja kontrola,
funkcije
promjene u sjećanju - zabo ravljivost,
problem i i poteškoće pri donošenju odluka,
preferiran i na čin u čenja. poteškoće u učenju .
I
i
,
percepc ija
samoga sebe
bol . pr imjenjivani postupci pri ublaživanjuboli i uč inkovitost.
kako bi sebe opisao , misli li veći nu vremena o sebi poz it ivno ili
negativno, ,
,
da li gubi nadu , ima li osjećaj da može utjecati na tijek događaja,
što pomaže,
promjene u izgledu, kako ih osoba dož ivljava. što osjeća
I
pretežno raspoloženje, što ga ljuti, tjeskoba, potišteno st, što
i pomaže
uloga i odnosi s kim živi, od nosi u ob itelji ,
s drugima problem i u užoj i široj obitelji, I
i
kako obitelj reagira na bo lest i hospitalizaciju, I
usamljenost, pr ipadnost raznim skupinama , prijateiji,
problemi na poslu! u školi,
seksualna žene: poda tci o menstruaciji, problemi, trudnoće,
akt ivnost i zadovolj stvo spoln im odnosom. promjene, poteškoće,
reprodukcija
uporaba sredstva za sprječavanje za čeća .
sučeljavanje i važni događaj i i krize u posljednje dvije godine,
to lerancija na tko pomaže u teškim trenucima. sada li je dostupan,
stres
osjećaj napetosti, što pomaže, lijekovi.
uob ičajeno ponašanje kada su prisutni veliki prob lemi. kakav je
I ishod
-
2116 UVO D U ZDRAVSTVEN U NJEGU

- -
vrijednosti i životni planovi za budućnost,
stavovi vjerovanja (relig ija), važnost religije, pomaže li u krizi,
nesklad hospita lizacije i liječenja s vjerovanjem,
ostalo dati pacijentu mogućnost da doda ili pita što želi
l :1.2 . FIZIKALNI PREGLED

15.2.1 . PromatranJe bolesnika od "Ilave do pete"
-{- Opći status
opć i izgled i ponašanje
stav i držan je
održavanje osobne higijene
govor , vid i sluh
mentalni status
visina i težina
prehrambeni status (uhranjenost)
vitalni znakovi.
-{- Glava I vrat
veli čina glave. obli k, simetrija
kosa i vlasište .
izgled lica
usna šupljina, zubi i desni
gutanje
osjet mirisa i okusa
pokretljivos t vrata
pokretljivost ramena.
Gornji ekstremiteti
izgled kože i noktiju
palpirati perifern i puls
mi ši ćna snaga
pokretljivost ekstremiteta
Posteriorni dio toraksa
postojanje koštanih izbočenja
simetričnost toraksa
ekspanzija prsnog koša.
Anteriorni dio toraksa
disanje - ekspanzija prsnog koša
simetričnost toraksa
Vodič za sestrinsku anam nezu 247

šumovi pri disanju
pregled dojki.
Abdomen
auskultirati peristaltiku
inspekcija i palpacija abdomena
simetričnost abdomena
izgled kože (caput medusa, hematomi i sl.).
Donji ekstremiteti
izgled kože, postojanje edema
palpirati periferni puls
pokretljivost ekstremiteta.
~ pregled genitourinarne regije ako je primjereno
15.2 .2. Promatranje bolesnika prema Qelesnim sustavima

-o} OpĆi Izgled
dob, spol, visina tež ina, nutritivni status, razvoj .
-o} Vitalni znakovi
temperatura
bilo
disanje
krvni tlak (u sjedećem i ležećem položaju, na lijevoj i desnoj ruci) .
-o} Neurološki status
stanje svijesti
glava - veličina, konture, simetrija, boja, bol , edemi, osjetljivost, le-
ziie,
oči - vid : naočale , leće, očne proteze, prepoznavanje boja , bol , pec-
kanje , kapci, edemi, strabizam, nistagmus, boja konjunktiva, vaskularne
promjene, korealni refleks , boja sklera, zjenice - veličina, oblik, jedna-
kost, reakcija na svjetlo,
vrat - simetričnost, pokretljivost, prisutnost masa na vratu, ožiljci,
bol, limfni čvorovi (veličina, palpabilnost, pokretljivost, osjetljivost)
refleksi - duboki refleksi, Babinskijev refleks, držanje.
-o} Muskuloskeletalnl sustav
pokretljivost - propisano mirovanje, aktivnost, pokretljivost,
ekstremiteti - veličina, oblik, simetričnost, toplina. boja, pigmenta-
cija, ožiljci, hematomi, ogrebotine, ulceracije, pareze, otekline, proteza,
lomovi,

zglobovi - simetričnost, aktivna i pasivna pokretljivost, krepitacije
pri kretnjama, deformitetl, kontrakture, mase, otekline, bol , osjetljivost,
muskulatura - simetri č nost, veličina , oblik, tonus, slabost, grčevi .
spazmi, tremor, rigidnost
leđa.- ožiljci. sakralni ede mi, oštećenja kralježnice (kifoza , sko lioza),
osjetljivost, bol.
~ Respiratorni suslav
nos - njuh, veličina nosa. simetričnost , kihanje, deform iteti, boja
sluznice, edemi, sekrecija, krvarenje, furunkul, bol, osjetljivost. bolovi u
sinusima ,
prsni koš - veličina. oblik, simetrič nost , deformiteti, bol, osjetljivost.
ekspanzija prsnog koša. krepitacije,
disanje - frekvencija, ritam, dubina, prisutnost poteškoća pri disan-
ju. cijanoza, uporaba pomoćne di šne rnuskulature,
zvukovi - normalno, čujno , intenzivno, kvaliteta , trajanje, jednakost
kašljanje, sputum.
~ Kardiovaskularni sustav
rad srca - frekvencija, ritam. amplituda pulsa, preskakivanje - ek-
strasistole, šumovi.
vratne vene
elektrostimulator. .
~ GastrolnleSllnalnl SUstaV
usta i grlo - zadah, bol , mogućnost govora . ugriza , žvakanja. osjet
okusa, jezik - veličina, oblik, simetrija, boja, vlažnost. ulceracije, žar en-
je, naslage, oteknu ća,
desni - boja, edem, krvarenje, bol,
zubi - broj . nedostatci, kvar, mostovi. zubalo, osjetljivost na hladno.
toplo.
refleks gutanja,
abdomen - veličina . boja, oblik. simetrija. masno tkivo, rni ši ćni to-
nus, turgor, distribucija dlakavosti, ožiljci, pupak, strije, osip . distenzi-
ja, peristaltika, mase. bol,
rektum - pigmentacija, hemoroidi, ogrebotine, apscesi, lezi]e, osjet-
ljivost, bol, svrbež, peckanje.
~ Mokraćni sustav
mokrenje - količina , boja , miris, sediment, učestalost, urgentnost,
peckanje, bol, inkontinencija, hematurija, nikturija, promjene u mok-
raćnome mlazu, enureza, re tencija. distenzija mokraćnog mjehura.
Vodič za sestrinsku anamn ezu 249

{> Pokrovni sustav
boja kože - ružičasta, bli jeda, cijanoza,
pigrnentacija, vaskularitet, temperatura, turgor, lezije (oblik, vrsta,
distribucija, boja), mase , mirisi, petehije, svrbež, ogrebotine, krvarenje,
ožiljci, edemi.
{> ReprodukclIskI sustav
ako je primjereno.
I 'd . WATERLOWWEVA WESTVICA ZA PROCJENU SKLONOSn

NASTANKU DEKUBITUSA
10-14 bodova = rizik
15-19 bodova = visoki rizik
20 i više bodova = vrlo visoki rizik
..
Opis Bodovi
Grada! težina u odnosu p rosj eč n a O

prema visini iznad pro sjeka 1
adipoz na 2
kah ektič na 3
Tip kože! vidljiva po dručja zdrava O
rizika st anjena 1
suha 1
edematozna, znojna (hladan znoj) 1
blijeda 2
o šte ćen a/ran a 3
Spol muški 1
ženski 2
Dob 14-49 1
50-64 2
65-74 3
75-80 4
81+ 5
Posebni rizici nedostatna prehrana tki va 8
insufi cijencija srca 5
bo lest i krvni h žila 5
anemija 2
pušenje 1
I
Kont inencija puna kontrola! kateter O
povremena inkont inencija 1
ne zadržava stolicu, urokateter 2
potp una in kontin encija _. 3
- . ':..' ---- -- -~

Pokret nost no rmalna O
nemiran 1
a pati čan 2
og ra n i čena 3
imobilizacija 4
nepokr etan. u kolicima 5
Tek prosječan O
slab 1
samo teku ćin e 2
odbija hranu 3
- -
Neurološki nedostat ci d ijabeti čka retinopatije, apopl eksija 4-6
motorička i senzo ri č ka , paraplegija.
I,
tet raplegija
Veći kirurški zahvati ortopedski zahvat i. npr. TEP. operacije 5
koje traju dulje od 2 sata
--- ~-
Lijek ovi ' steroidi , cit ostatici . veće doze jaki h 4

ant ipiret ika i dru gih preparat a
Ukup no
15.4. BRADENOVA LJEmiCA ZA PROCJENU SKLONOSTI

NASTANKA DEKUBITUSA
Bradenova ljestvica sastoji se od procjene 6 parametara :
• senzorna percepcija - sposobnost osobe da izvijesti o nelagodi
zbog pritiska na tvrdu podlogu
• vlažnost - stupanj u kojem je koža izložena vlazi
• aktivnost - stupanj fizičke aktivn osti
• pokretljivost - sposobnost osobe da mijenja i kontrolira položaj ti-
jela
• prehrana - uob ičajen un os hrane i tekućine
• trenje i razvlačenje
Raspon bodova kreće se od 6 do 23, pri tome man ji broj bodova
označava veći rizik nastanka dekubitusa.
19 - 23 nama rizika
15 - 18 pri sutan rizik
13 - 14 umjeren rizik
10 - 12 visok rizik
-- -
9 j manje vrlo visok rizik
""'. -
Vodič 703 sestrinsku anamn ezu 251

1. Senzorna percepcija
--
Bodovi 1. 2. 3. 14.
Kompletno Vrlo ograničena Lagano Bez o šte ćenja
i og ra n ičena og ran ičena
ne reagi ra na reagira samo na reagira na ver- reagira na verbalne

boln e pod ražaje bolne podražaje. balne pod ražaje, podražaje. Nisu prisutna
zbog Bol iskazuje ali ne može uvijek senzorna oštećenja . može
porem ećaja jaukanjem i iskazat i nelagodu iskazati bol i nelagodu.
stanja svijest i ili nemirom.lli'je ili pot rebu da ga
je og ran i čena prisutno sen- se okrene. Ili je
sposob nost zorno oštećenje prisutn o senzor-
osjeta bo li na koje smanjuje no oštećenje koje
većem dije lu pad jentovu smanjuj e padjen-
t ijela. -sposobnost tovu sposobnost
osjećanjaboli ili osjećanja boli ili
nelagode u nelagode u
većem dijelu jednom ili dvama
tijela. ekstremitetima.
2. Vlažnost
Bodovi 1. 2. 3. 14.
Koža stalno Koža vrlo Koža Koža j e rijetko vlažna
vlažna vlažna povremeno
vla žna
Koža je gotovo Koža je često, ali Koža je Koža j e obi čno suha,
stalno vlažna ne uvijek vlažna. povremeno posteljina se ruti nski
(znoj, mok raća) . Posteljinu je vlažna. Posteljinu mijenja .
Vlažnost se za- potrebno je pot rebno do-
mj ećuje pri promijenit i datno promijeniti
svakom okre- barem jednom j ednom t ijekom
ta nju pacijenta . tijekom smjene. dana.
--
3. Aktivnost
--
Bodovi 1. 2. 3. 14.
U postelj i U stolici Povremeno šeće Često š eće
Pacijent je stalno Sposobnost da Povremeno šeće Barem dva puta ti jekom

u post elji. hoda vrlo je og- tij ekom dana, ali smjene šeće izvan sobe,
raničena ili ne na vrlo kratkim t e po sobi barem jednom
mo že hodati. Po- udaljeno st ima s svakih 2 sata tij ekom
treb na je pomoć pomoć i ili bez dana.
pri premještanju nje. Provodi veći
pacijenta na sto- dio smjene u
licu ili u kolica. post elji ili stolici.

4. Pokretljivost
. ~ --
Bodovi 1. 2. 3. 14.
Potpuno Vrlo ograničena Lagano Bez ograničenja
nepokretan ograničena
pacijent ne povremeno učini pravi učestalo pravi velike i česte

mijenja male promjene male promjene promjene položaja
samostalno položaja t ijela ili položaja dijelova samostalno.
položaj tijela ili ekstremiteta . ali t ijela i/ili
dijelova t ijela ne može ekstremiteta
(ekstremiteta ) samostalno samostalno .
bez pomoći učiniti znatnije
druge osobe. promjene
položaja ili
učestalo
mijenjati položaj
t ijela.
--
5. Prehrana
. ...
".~ ,- - _._.-. . ."
... ~
Bodovi 1. 2. 3. 14.
Vrlo slaba Vjerojatno Adekvatna Odlična
neadekvatna
nikad ne pojede rijetko pojede jede više od pojede gotovo većinu
cijeli obrok. cijeli obro k. polovine obroka . svakog obroka. Nikad ne
Rijetko pojede obično pojede Na dan unosi 4 odb ija obrok. Unosi 4 i
više od pola pola ponuđenog jedinice proteina . više jedi nica obroka
obroka . Jede dva obroka . Na dan Povremeno proteina na dan.
ili manje obroka unese tr i obroka odb ija obroke, ali Povremeno jede između
proteina. Slab proteina. uzima obroka . Nisu potrebni
unos tekućine. Povremeno suplemente kada suplementi.
Ne uzima tekuće uzima dijetne su ponuđeni.
dijetne dodatke, suplemente ili Hrani se putem
na nihilu je, prima manje od NG sonde ili TPP,
bistra tekuća potrebne tekuće što vjerojatno
dijeta ili infuzija dijete ili hrane zadovoljava
više od 5 dana. putem NG većinu njegovih
sonde. prehrambenih
potreba.
-
Vodič za sestrinsku anamnezu 253

6. Trenje i razvlačenje
Bodovi 1. 2. 13.
Prisutan problem Potencija lan p roblem Nema problema
Zahtijeva umjerenu do Malaksao pri kretanju ili Mijenja polo žaj u postelji ili
veliku pomo ć pri zaht ijeva minim alnu stolici samostal no i ima dovo ljno
kretanju. Komplet no pomoć . Tijekom m išićne snage da ustane pri
dizanje bez klizanja po kretanja koža promjeni polo žaja. Održava
plahtam a je n emogu će. vje rojat tlo klizi po doba r polo žaj u postelji ili na
Često isklizne u postelji plahtama. stolici i sl. stolici.
ili stolici. Zahtijeva Održava razmjerno
česte promjene polo- dobar pol ožaj u stoli ci
žaja s maksimalnom ili postelji veći n u
pomoći. Spasti čnost, vremena, ali
kont rakt ure ili povremeno isklizi.
agit iranost uzrokuju
gotovo uvijek ,
konstant no tren je.
~ "" "
Autori: Barbaro Broden j Nancy Bergstorrn; 1988.

Osnove Zdravstvene Njege Udžbenik 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnove Zdravstvene Njege Udžbenik 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

Brz tehnološki razvitak i napredak u medicinskim znanostima utje-

2 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

1 .1 .1 . Glavni ciljevi sestrinstva

1.1.2. Svojstva sestrinstva

{> Definirana uloga

" . UVODU ZDRAVSTVENU NJEGU

{> Cllenlena pr_Ua

-} Potreba za kontinuiranom edukacUom

-} Poštivanje Iličkih načlla

-} Sestrinstvo nadziru sestrinske organizacije

1.3 . KONCEPTUALNI MODELI SESTRINSTVA

8 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

1. 3.2 . Vojni model

1. 3.3 . OdvJetnlčld model

1.3.4. AdaPtacllsld (prilagodbenI) model- sr. Caliista Roy

1.4. ZAKON OSESTRINSTVU

8 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

1. 5. SMJERNICE BUDUĆEG RAZVOJA

12 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Razvoj sestrinstva u skladu je sa socijalnim okruženjem toga vreme-

2.1. PRIMITIVNA DRUŠ1YA - NARODNI UK

2.2. MEDICINA I SESTRINSTVO UROBOVLASNiČKOM DRUŠTVU

16 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Higijena i javno zdravstvo

18 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

20 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Liječenje bolesti bilo je primarno u rukama svećenika koji su komb i-

22 UVOD U ZORAVSTVh'NU NJEGU

Higijena i javno zdravstvo

~ Privremene ratne bolnice

2.3. RELIGIJSKO POIMANJE SESTRINSTVA

Đakonese su pomagale svećenicima u skrbi/brizi za bolesne i siro-

28 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

2.3.1. Arapska medicina

2.3.2. Krlžarsld ratovi

Povijest sestrinstva 'lJ

2.4. SESTRINSTVO OD 14. DO 19. STOWEĆA

2.4.1. Tamno razdoblje sestrinstva

28 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

<} Sv. Ivan Božji (1495.-1550.1, St. John of God

<} George Fox n62~1691J

2.5 . SESTRINSTVO U19. STOLJEĆU

30 UVODU ZDRAVSTVENU NJEGU

Povi jest sestrinstva 31

Povi jest sestrinstva 33

2.5.1. Meiunarodni savJet medicinskih sellara

\NOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Povijest sestrinstva uHrvatskoj

3.2. POVIJEST PRIMAUS1VA

36 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

:U. POVIJEST SESTRINS1VA

Povijest sestrinstva II Hrvatskoj 37

Prva škola za sestre pomoćnice osnovan a je 1.01.1921. u Zagrebu, di-

38 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Povijest sestrinstva II Hrvatskoj 39

:1.4. PRVE MEDICINSKE SESTRE

40 UVODU WRAvsrvtsu NJEGU

;J.J. SESTRINS1YO NAKON 1945. GODINE

Povijest sestrinstva u Hrvatskoj 41

142 UVOD U ZDRAVSTVENU NJEGU

Povijest sestrinstva u Hrvatskoj 43

44 UVOD U ZDRAVS1VENU NJEGU