Prikaz knjige:

Slatina,M. (1998) Nastavni metod, Filofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

I Glava:

Historija nam pokazuje da školovanje samo po sebi ne odgaja ljude. Školovanje je put koji vodi do
obrazovanja, ali ne garantuje put koji nužno dovodi do čovjeka. Odnosno institucionalni odgoj ne čini
čovjeka humanijim, plemenitijim, pravednijim, moralno savršenijim.
Upravo autentični odgoj se odnosi na ono što je predhodno navedeno. Ovaj odgoj izvire iz vrijednosti
življenja, iz objektivno važećih vrednota. Autentični odgoj nije isplaniran i isprogramiran, proračunat i
intencionalan poput institucionalnog odgoja.

Institucionalni odgoj je određen vrednotama koje ničemu ne služe. On je smišljen, isplaniran,

institucionaliziran odgojni uticaj.

Odgoj je ljudska i društvena potreba. Ako ne želimo poduku odvojiti od odgoja onda sam nastavni
metod valja utemeljiti u odgoju. Tek tada formula >> ličnost = stručnjak + čovjek << biti prisutna u
ovom metodu.

Pitanje nastavnog metoda svodi se na dva pojma, a to su pojam učenja i pojam poduke. Učenje i
poduka su neraskidivi procesi ma gdje god se javljali. Oni nikada ne idu jedan bez drugoga. Izvan
učenja i izvan uspješnog podučavanja nema nastave. Zato su učenje i poduka najjednostavnije
pedagoške kategorije.

II Glava:

U ovom dijelu knjige postavlja se pitanje kako nadahnuti duše učenika, kako razbuktati nihovu misao,
maštu, emocije, volju i to predstavlja osnovno pedagoško pitanje. Zato je neophodno da se
nastavnim metodama pobuđuje dječija duša i aktivitet, njihovo mišljenje i ponašanje.

Nastavnim metodom treba doticati ukupno biće učenika tj. Razbuktavati njegove kognitivne (
intelektualne ), afektivne ( emocionalne )i voljnomotivacione snage. Svaki metodski postupak mora
da uzima individualnost za polaznu tačku procesa učenje / poučavanje.

Nastavni metod se ne može odvajati od nastavnih sadržaja, tako se isto ne može odvojiti od
intelektualnih, emocionalnih i voljnih snaga učenika. Svrhe podučavanja i učenja potrebuju da se
nastavni metod pokazuje i iskazuje u aktu razumijevanja totaliteta osobenosti učenika. Ovaj
pedagoški akt će izostati ukoliko nastavnik osobenost svoga učenika pokušava shvatiti samo hladnim
razumom, a ne ukupnim bićem.

Svaki pedagoški akt izrasta i izgrađuje se na aktima empatije i osjećanju naklonosti prema učenicima.
Interakcijski i komunikacijski karakter nastavnog metoda daje prednost pedagoškim odnosima nad
prenošenjem i usvajanjem znanja. Interakcija i komunikacija se dešavaju na temelju kognitivnih,
afektivnih i voljnomotivacionih procesa. One obuhvataju psihološko biće učenika u cjelosti.
Mehanizmi psihosocijalne interakcije: oponašanje, sugestija, simpatija, empatija, identifikacija i
socijalni pritisak.

III Glava:

Sve faze nastavnog rada traže adekvatno metodsko postupanje. Nemoguće je jednu fazu nastavnog
rada metodski suprostaviti drugoj a da se proces pedagoškog djelovanja ne naruši. Sva metodska
nastojanja i postupanja slijevaju se u jedan opći nastavni metod. Opći nastavni čine metodski
postupci organizacije i metodski postupci izvedbe procesa poduka / učenje.

IV Glava:

Nastavni sadržaj dat je u nastavnom programu i udžbeniku, u istinskom smislu još nije obrazovno
dobro. Sadržaj postaje obrazovnim dobrom tek onda kad ga učenik istodobno razumije i doživljava.
Neophodno je obrazovno dobro pripremiti za proces učenje / poduka. Određivanje opće pedagoških
svrha i sasvim konkretnih ciljnih postignuća bitan je dio metodsko – organizacione kreacije. Dobar
učitelj u svom prvom pedagoškom koraku vidi ishode svog pedagoškog uplitanja u rast i razvoj
ličnosti učenika. Nastava je naglašavala više kognitivne zadatke i to na štetu afektivnih. Najbolje
svjedoči slaba motivacija u nastavi i škilskom učenju. Obraćanjem pažnje na afektivne ciljeve, situacija
bi se promijenila. Negativni efekti iz polja afektivnog mogu ometati kognitivno učenje. Kognitivno i
afektivno, u određenim fazama razvoja ličnosti nerazdvojivi su. Jedna od najtežih zadaća učitelja jeste
obrazovna dobra povezati sa učenikovim potrebama, interesovanjima, sposobnostima, predznanjem
i drugim ličnim karakteristikama. Nastavno gradivo neophodno je podijeliti na sastavne elemente,
utvrditi redoslijed njihove obrade tako da oni čine intelektualno smislenu cjelinu i olakšavaju učenje.

V Glava:

Mnogostrani sistemi mogu da podnesu veće opterećenosti nego jednostavni spoznajni sistemi.
Savremena nastava posebno problemska, približava se strukturi znanstveno – istraživačkog rada. U
procesu poduka / učenje koriste se metode formiranja i ekspliciranja pojmova ( analiza, sinteza,
apstrakcija, generalizacija, determinacija ), metode izvođenja i zasnivanja sudova ( indukcija i
dedukcija ), metode zasnovane na znanstvenoj logici ( opis, objašnjavanje, predviđanje, otkrivanje,
dokaz istraživanje ) te didaktičke metode ( predavanje, razgovor, diskusija, tekstualno komuniciranje,
ilustracija i demonstracija).

VI Glava:

Metodičko – izvedbena kreacija prije svega počiva na postupcima kao što su: posmatranje,
upoređivanje, traganje i otkrivanje, kreativna metodologija i kreativna generalizacija, te
sistematizacija i klasifikacija. Povećanje čulnog rada je ustvari povećanje sposobnosti pažnje.
Opažanje i posmatranje su različite djelatnosti. Razvoj sposobnosti promatranja učenika je važan
zadatak svake nastave. Upoređivanje je jedinstvo operacija poistovjećivanja i razlikovanja. Učenje
pojmljeno kao akt otkrića traži od nastavnika da smišlja postupke učenja koji će biti u skladu sa ovom
prirodom učenika. Učenička saznanja iskustva neophodno je problemski ustrojiti i sistematizirati
logičko – metodološki „ rasporediti '' u njihovom mišljenju. Sistematizacijom i klasifikacijom vrši se
odgovarajuće kristaliziranje i sređivanje saznanja u mišljenju učenika.

VII Glava:

Odnosom između prirode obrazovnog dobra i snage koja mu odgovara određena je motivacija.
Proces motivacije uvijek sadrži gledanje i predmet gledanja, slušanje i predmet slušanja, htjenje i
predmet htjenja, mišljenje i predmet mišljenja, voljenje i predmet voljenja, maštanje i predmet
maštanja itd. Učenje se ne dešava u rascjepu između individualnih životnih snaga i obrazovnog dobra.
Oko obrazovnog dobra valja povezati kognitivne, afektivne i voljne snage učenika. Naspram svakog
obrazovnog dobra nalazi se duh djeteta kojeg uz pomoć pedagoškog vođenja valja pobuditi i
probuditi u njegovoj neiskusnosti i nezrelosti. Unutar pedagoškog vođenja žive ne samo pozitivno
upravljani pedagoški akti, ne samo akti buđenja i probudivanja, osokoljavanja i podupiaranja nego i
akti suprotnog dejstva predupređivanja i sprečavanja. Vođenje je edukacijska igra duhovnih snaga.
Bez kontakta nema vođenja ali ima rukovođenja, nema učiteljovanja ali ima šefovanja.

VIII Glava:

Čovjek ima potrebu da se vrijednosno odnosi prema sebi i svom radu. Koliko se dobro radi i uspješno
radi je pitanje koje se postavlja pred svaku profesiju. Vrednovanje obrazovanja podrazumijeva
procijenjivanje razvoja i napredovanja učenika u pogledu ciljeva i vrijednosti nastavnog programa.
Zadatak vrednovanja jeste da osigura praćenje razvoja učenika. Metod vrednovanja zadire u složene
međuljudske odnose. Njime se praktikuju različite vrijednosti ( saznajne, moralne, pravne,
društvene). Ocjena koju učitelj daje učeniku nije samo ocjena njegovog znanja nego i ocjena osobnog
uspjeha. Ne vrednuje se samo rad učenika, nego i rad nastavnika. Ono treba da se temelji na
potrebama i interesima profesionalizacije učiteljskog poziva. Škola treba da osigura podršku u
napredovanju učenika i nastavnika.ava: