- Osnove pedagogije – Predavanja – skripta 1 -

(Neven Hrvatić)

Definirati pedagogiju kao znanstvenu disciplinu

PEDAGOGIJA- je znanost koja istražuje intencionalne i funkcionalne fenomene odgoja,

obrazovanja i izobrazbe mladog naraštaja ili odraslih osoba, te čimbenike koji djeluju iz
okruženja na taj proces.

Sustav pedagogijskih disciplina

Pod sustavom pedagogijske znanosti podrazumijevamo sve grane i discipline koje pedagogija
kao znanost obuhvaća i na koje se grana i dijeli.
Temeljna podjela pedagogijske znanosti je na :
povijest pedagogije, osnove pedagogije, sistematsku pedagogiju, specijalnu pedagogiju,
socijalnu pedagogiju, didaktiku, pedeutologiju, andragogiju, kineziologiju, psihopedagogiju,
poredbenu (komparativnu) pedagogiju i pedagogijsku futurologiju.
Discipline:
opća (sistematska) pedagogija, komparativna pedagogija  sveobuhvatne discipline
socijalna ped., adultna ped., školska ped., strukovna i gospodarska ped.  diferencijalne
discipline (podjela prema Lenzenu)

Funkcije pedagogijskih znanosti

dvije najvažnije funkcije pedagogije kao znanosti

Deskriptivna funkcija (zadaća) odgovara na pitanja: Što je odgoj? Od kada postoji? Kako je
nastao? O čemu ovisi? Kako se ostvaruje? Ta funkcija nastoji snimiti, vjerno opisati i pokazati
odgojnu stvarnost kakva je u životu.
Normativna funkcija zauzima stavove prema postojećoj odgojnoj stvarnosti, kritički ju
analizira i vrednuje sa svrhom da je unapređuje i stalno usmjerava prema boljim, naprednijim
i efikasnijim rješenjima. Normativna funkcija pretpostavlja i traži kritiku postojećeg.
Odgovara na pitanja: Što je i kakav je postojeći odgoj? Kakav bi on trebao biti?

Različiti pristupi povijesti pedagogije

- Duhovno - povijesni  povijest pedagogijskog mišljenja, podrazumijeva napredak, naše

današnje mišljenje o odgoju, obrazovanju i njegovu odgojitelju rekonstruira se u svojoj
povijesnoj genezi. Korist za sebe.
- Institucionalno – povijesni  kada je i zašto nastala neka određena institucija , koje su
ideje i interesi i na koji način oblikovati njezin dalji razvoj
- Povijesno – problemski pristup  današnji se sustav odgoja i obrazovanja razumije kao
rezultat rješavanja problema. Kritičko preispitivanje razumljivosti današnjeg sustava

1
 odgoja i obrazovanja i njegova argumentativna opravdanja. pr. feministički pokreti i
koedukacija, toga danas ne bi postojalo da se u javnosti nije izrazilo mišljenje i problem u
vezi toga.
- Epohalno – strukturalni pristup  društvene strukture i njima odgovarajuće norme i
vrijednosti ostaju za određeno vremensko razdoblje, usprkos svom daljem razvoju, u
pojedinostima toliko jednake da se može govoriti o jednoj epohi.

Razvojna razdoblja epohe pedagogije. prema Montessoriu i Gudjonsu, treba znati obje
(svaka pet epoha)

Gudjons

1.razdoblje: od srednjeg vijeka k moderni (17.st.)

-rani novi vijek bio je dječakovo doba nove kulture a renesansa i reformacija najavljuju
modernu trima stajalištima: 1. čovjek i svijet- proizvod vlastite prakse, 2. Razlučili se učenjaci
od klerika i znanje od vjeronauka, 3. moć odgoja.
Komensky – najavljivao novi svijet, prošao cijelu europu i dobio mnoga priznanja, čovjeku je
dao priznanje da može svijet dovesti u red iscjeljenjem svijeta tj početi s odgojem. Program:
svakoga (i siromašne, sluge i žene) sve (proširivanje znanja postupno i stupnjevito) temeljito
(realno i zorno) poučiti. Začetnik je načela cjelokupnog školovanja.
2. razdoblje: prosvjetiteljstvo ili pedagogijsko stoljeće (1700- 1800)
U 18.st. svi ljudi trebaju sudjelovati na prosvjećivanju razuma.
Temeljne misli: odgojem upravlja čovjek, odgoj vodi u zbiljski život, valjana metoda odgoja
je slijediti prirodni tijek, dijete nije odrasli čovjek u malom, obavezno školovanje za sve,
autonomija škole( oslobađa se od crkve).
John Locke- odgojni optimizam, sve staleže odgajati isto tj sukladno umu
I.Kant- prosvjećenost-izlaženje čovjeka iz nezrelosti koju je sam skrivio
Max Weber- razradio je kulturni, polit.-administrativni i ekonomski sustav
Jean Jacques Rousseau- predstavnik prosvjetiteljstva, odgoj mora slijediti čovjekov prirodni
razvoj
Filantropi- otvorenost prema svijetu: učenje modernih jezika i prirodnih znanosti, objedinjeni
sport, škola, koedukacija..
J.H.Pestalozzi – pučki pedagog i filozof, opće obrazovanje ispred poziva i staleža
3.razdoblje: Njemačka klasika – odgoj i obrazovanje u građanskom društvu
(1800-1900)
Humbolt- obrazovanje je put pojedinca ka samome sebi, opće obrazovanje ispred zanatskog,
školstvo podijeljeno prema dobnom stupnju, potiskivanje utjecaja države na odgoj i
obrazovanje, borba protiv mentaliteta podanika (osposobiti za samoodređenje).
Sveučilišta- neovisna o državi, latinske škole se reformirale u gimnazije, realne škole-
zanatske, elementarne škole- poboljšana pučka škola, obrazovani učitelji
J.F.Herbart- misaoni krug: Stupanj jasnoće, stupanj asocijacije, stupanj sustava, st. metode.
4.razdoblje: protest- reformska pedagogija (1900-1933)

2
Škola je zasitila umjesto povećala glad za obrazovanjem. Kritika kulture, pokret žena (pravo
obrazovanja), pokret mladih (nutarnja sloboda), pedag. pravci: Stoljeće djeteta-Ellen Key ,
Marija Montessori- htjela aktivnost djeteta unapređivati već u dobi malog djeteta, škola
samodjelatnosti (samoprovjera umjesto ocjenjivanja, praktičan rad, samostalnost..)
Pokreti za umjetnički odgoj, pokreti seoskih odgojnih domova..
5.razdoblje: nacional-socijalizam –suvremenost (1933-1993)
Školstvo je sadržajno i organizacijski objedinjeno, politički odgoj u partijama, selekcije
„rasno manjevrijednih „ , izgradnja izvanškolskih ustanova za daljnje obrazovanje za partijski
i činovnički pomladak.

Definicija odgoja prema različitim teorijskim pristupima

- DUHOVNO- ZNANSTVENA PEDAGOGIJA - odgoj je planska djelatnost kojom

odrasli oblikuju društveni život ljudi – odrasli odgajaju mlade do one točke razvoja u
kojoj mogu nadomjestiti sadašnju generaciju
- EMPIRIJSKA ZNANOST O ODGOJU (kritički racionalizam) - odgoj su socijalne,
namjerne radnje kojima se pokušava promijeniti sklop psihičkih dispozicija (sposobnosti,
umijeća, stavovi, mišljenja i uvjerenja) drugih (djeca i mladi), spriječiti nastanak
dispozicija koje smatraju lošima ili očuvati dispozicije koje se smatraju vrijednima
- KRITIČKA ZNANOST O ODGOJU - represija, u slučaju kada je represija nepotrebna,
odgoj se mora kritizirati.
- Strukturalistička znanost – samoodgoj, svaki čovjek samostalno izgrađuje svoje
kognitivne strukture – uloga pedagoga je oblikovanje / podešavanje okoline za učenje,
pažnja se stavlja na pojedinca, nema ništa bez samoodgoja, odgoj i teži upravo tome
- TEORIJA SUSTAVA – odgoj je inetencionalizirana i iz intencije izvedena djelatnost –
važna je komunikacija koja odgajaniku omogućuje samoorganiziranje- odgajatelj mora
priopćiti svoju odgojnu namjeru
- REFLEKSIVNA ZNANOST O ODGOJU - pojedincu se mora omogućiti da se u svojoj
samoorganizaciji sam ograniči – ondje gdje počinje aura drugog - ne smijemo
ograničavati slobode drugih, toliko slobode i mi imamo
- POSTMODERNA – dokidanje krutih teorija, trajnih misaonih uporišta i vrijednosti –
proizvoljnost, improvizacija, neodgovornost - jačaju se

Razlika između intencijonalnog, namjernog i funkcionalnog

Pod pojmom funkcionalnog odgoja podrazumijevamo sve činitelje koji bez određene namjere
vrše utjecaj na razvitak i oblikovanje čovjeka.
Pojam intencionalnog odgoja karakterizira svjesno i namjerno djelovanje u skladu s ciljem i
zadacima odgoja.

3
Odnos između odgoja i socijalizacije, definicije i teorije socijalizacije (primarna i
sekundarna)

SOCIJALIZACIJA - Socijalizacija je proces nastajanja i razvoja osobnosti u međusobnoj

ovisnosti

o društveno posredovanom socijalnom i materijalnom svijetu okoline.

Pritom je osobito važno... kako se čovjek izgrađuje u društvenog subjekta sposobnog da

djeluje.

ODNOS SOCIJALIZACIJE I ODGOJA – socijalizacije je cjeloživotni proces koji obuhvaća I

odgoj I obrazovanje, uveden je zbog preuskog shvaćanja odgoja.

Primarna socijalizacija se odvija tijekom najranijeg djetinjstva, obično unutar obitelji. (dijete
uči jezik obitelji i osnovne temeljne obrasce ponašanja svojeg društva, pomoću opravdavanja i
neopravdavanja postupaka sa strane roditelja). Ovdje su uključena dva temeljna procesa:
internalizacija ili usvajanje kulture društva i strukturiranje ličnosti.

Sekundarna socijalizacija - ulogu primarnog čimbenika socijalizacije preuzima grupa vršnjaka

i škola.

- sekundarna socijalizacija uključuje školski sustav (od vrtića do fakulteta).

Tercijarna socijalizacija obuhvaća zanimanje, tj. profesionalnu i radnu socijalizaciju.

PSIHOLOGIJSKE TEORIJE SOCIJALIZACIJE –

- Psihologija učenja i ponašanja – Pavlov– učenje se u klasičnom biheviorizmu shvaća kao

nastajanje veza između podražaja i reakcije. Ponašanje se tumači kao rezultat čovjekove
reakcije na podražaje iz okoline – klasično uvjetovanje.
Operantno uvjetovanje (Skinner ) – prema tom konceptu čovjek je načelno spreman
za aktivnost , njegovo operantno ponašanje ima najprije obilježje pokušaja i pogrešaka,
pri čemu o stjecanju određenih načina ponašanja ili učenja odlučuju pozitivna i negativna
potkrepljenja.

4
 Osnovni prigovori ovim učenjima bila bi mehaniziranje ljudskog ponašanja i učenja
koje u potpunosti potiskuje unutrašnje psihičke procese, ispitivanje tek kratkotrajnih
sekvenca učenja te nekritičko sagledavanje društvene strane uvjeta okoline.
- Psihoanaliza - U pozadini svih na prvi pogled namjernih i racionalnih radnji nesvjesne su,
nama skrivene veze, koje proizlaze iz suodnosa između roditelja, djece i svijeta okoline.
U tim procesima osjetilno-emocionalne interakcije nastaje (konfliktna) subjektivnost,
odnosno afekti, spoznaje i namjere čovjeka. Ta zbilja se promatrati može jedino posredno.
Čovjek si otvara socijalni predmetni svijet i predmetni svijet objekata mehanizmom
identifikacije. Tijekom internalizacije društvene norme i vrijednosti, isprva vanjske,
postaju dijelom unutar psihičke stvarnosti, dijelom osobnosti, time i smjernicom za
djelovanje individuuma.
- Kognitivna psihologija razvoja – J. Piaget – učenje I razvoj nije nagonska sudbina , polazi
se od opće sklonosti subjekta da se prema materijalnoj i socijalnoj sredini odnosi tako da
ju osvaja; dijete se razvija samo, ali ono to ne čini potpuno slobodni i nevezano nego se
prilagođuje okolini. Piaget je izradio sheme poretka za te procese usvajanja i preradbe,
ovdje se naglašava postupni slijed i zakonitost.
- Ekologijski pristup - istražuje složene i međuovisne odnose relevantne za socijalizaciju,
način postojanja koji uključuje materijalne čimbenike – na primjer ulicu, uvjete
stanovanja, igrališta; kao i osobe (roditelji, vršnjaci) s njihovim ulogama i odnosima
spram djeteta, ali i djelatnosti i njihove socijalne uvjete. Kako je ovaj koncept relativno
nov, konkretnijih empirijskih istraživanja temeljenih na njemu zasad manjka.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE –

- Strukturalnofunkcionalna - treba razjasniti kako odvijanje u podsustavima i procesima

interakcije između pojedinih podsustava doprinosi stabilnosti cjelokupnog sustava i
njegova funkcioniranja (školstvo - škola) i ugrožava li ono te procese integracije.
Društveno djelovanje pojedinca se javlja u sustavima.
- Simbolički interakcionizam – u središtu zanimanja je svakidašnja interakcija –G. H. Mead
– socijalizacija se opisuje kao društveno djelovanje, čovjek je onaj koji načelno kreativno
i produktivno oblikuje i prerađuje svijet svoje okoline. Djelovanjem u društvu stvara i
samu sliku o sebi i tako nastaje socijalizacija…
- Socijalnoteorijski pristup - Temeljnu kritiku strukturalno-funkcionalne teorije s
nadovezivanjem na simbolički interakcionizam povezuje Habermas u svom
socijalnoteorijskom pristupu, uzimajući pritom u obzir psihoanalizu, teorije razvoja i
djelovanja te analizu u smislu filozofije društva. Postavlja pitanje o osnovnim
kvalifikacijama subjekta potrebnim za djelovanje unutar interakcionističkog koncepta, a
to su: sposobnost za ''toleranciju na frustraciju'' – mnoge uloge omogućavaju tek malo
zadovoljenje, unatoč tome, interakcija se mora održavati; ''kontrolirani samoprikaz'' ili
''tolerancija ambigviteta'' – sposobnost podnošenja nejasnoća kod difuznih očekivanja
uloga; te distancija od uloga ili ''autonomna igra uloga'' – sposobnost čovjeka da se po
potrebi distancira od neke poznate mu uloge.

5
Definicija obrazovanja,izobrazbe, naobrazbe

Obrazovanje je osposobljavanje za razborito samoodređenje, produktivno sudjelovanje u

kulturi, kako bi se postigla individualnost i društvenost.

Izobrazba :
- vrsta obrazovanja koja je općeg i stručnog značaja, izvodi se u posebnim školama, koje
pojedinca pripremaju za profesionalno obnašanje određenih poslova
- proces osposobljavanja za neku praktičnu djelatnost
- izobrazba za tržište radne snage, izvodi se u posebnom sustavu institucija i oblika,
nezaposlena radna snaga se osposobljuje ili prekvalificira za zanimanja na tržištu rada

Naobrazba je isto što i obrazovanost, učenost ili izobraženost, tj. uspješno ostvarena razina
formalnog obrazovnog procesa. Mjeri se stupnjem školovanja i kvalitetom postignuća, tj.
kvantitetom i kvalitetom postignutog znanja što se na kraju potvrđuje dokumentom
(svjedodžba ili diploma). Rezultat je procesa obrazovanja, odnosno izobrazbe gdje su znanja i
sposobnosti stečeni obrazovanjem, odnosno izobrazbom. Možemo nazvati i razlikom između
početnog i završnog stanja obrazovnog procesa.

Formalno, neformalno i infromalno učenje

Formalno učenje je ono učenje koje se odvija unutar učitelj-učenik odnosa. Formalno učenje
je u tehničkom smislu proces pomoću kojeg društvo prenosi znanje, vještine i vrijednosti s
jedne generacije na drugu.

Neformalno učenje je ono učenje¸koje se odvija unutar nekog usustavljenog, formalnog

procesa učenja, ali no nije priznato, nije smatrano dijelom tog formalnog procesa učenja.
Odvija se u obliku radionica, internet tečajeva, kratkih tečajeva o nekom predmetu ili
seminara i predavanja izvan formalnog sustava poučavanja kojem učenik pripada.

Informalno učenje je vrsta učenja koje se bazira na usvajanju vještina, navika, itd. stjecanjem
iskustva u svakodnevnim situacijama.

Distinkcija između nastavnih plana i kurikuluma

6
kurikulum je svestrano i precizno određenje odgojnog i obrazovnog procesa u kojem je
nedvojbeno što učenik treba naučiti i znati, za razliku od nastavnog programa u kojem je
naveden sadržaj, koji je određen za učenje ali bez jasnih odrednica razine usvojenosti znanja

Temeljne funkcije škole prema Giesecke-u

Najvažnije tri funkcije škole:

o Kvalifikacija škola treba obučiti učenike i pripremiti ih za kasniju integraciju u

društvu kako bi njemu mogli pridonositi svojim radom i sudjelovati u
njegovom razvoju
 Selekcija
 Integracija
1. Treba osposobiti za strukovne djelatnosti
2. Mora davati kvalifikacije u tzv kvantitativnoj raspodjeli
3. Odabire učenike
4. Treba ih integrirati u društvo (obitelji i masmediji na to više utječu)
 Ustanova za čuvanje djece
 U školi se uči ponašanje koje se odnosi na stvar
 Škola uči ponašanju na poslu i uspjehu
 Škola posreduje socijalne odnose koji se odnose na rad
 Škola sustavnom nastave proširuje do sada samo izvornu sliku svijeta koja je bila
vezana za slučajnu komunikaciju s određenim osobama
 Treba osposobiti za strukovne djelatnosti, ideologijska integracija  vrlo teško mogu
postati učenikovim iskustvom
 Selektivne funkcija doživljava se putem svjedodžbe, premještaja…

HNOS - ili Hrvatski nacionalni obrazovni standard je skup normi koje imaju zadaću
rasteretiti učenike i stvoriti škole po njihovoj mjeri. To je putokaz za učitelje, učenike, ali i
roditelje pri ostvarivanju i stalnom poboljšavanju odgoja i obrazovanja. HNOS-om je
započelo rasterećenje nastavnog gradiva od nepotrebnih nastavnih sadržaja.

NOK – ili nacionalni okvirni kurikulum. NOK-om se naime razbijaju prijašnji obrazovni
ciklusi na kraća razdoblja, pa bi prvi obrazovni ciklus obuhvaćao 1., 2, 3, i 4. razred osnovne
škole, drugi ciklus 5. i 6. razred, treći ciklus 7. i 8. razred, te četvrti ciklus 1. i 2. razred
srednje škole, čime bi se obvezno obrazovanje produljilo i na prva dva razreda srednje škole.
Za svaki ciklus određene su i temeljne kompetencije kao zbir znanja, vještina, sposobnosti i
stajališta, koje učenik određene dobi mora savladati, a što će biti standard na nacionalnoj
razini.

 - NOK je instrument promjene obrazovne politike. Karakterizira ga odmak od

tradicionalnog pristupa odgoju i obrazovanju i usmjeravanje u pravcu suvremenih
pedagoških i didaktičkih rješenja. Otvoren je za promjene, dinamičan i fleksibilan. Za
kvalitetnu provedbu nužno je hitno usklađivanje s važnim školskim i državnim
dokumentima (zakonskim i pod zakonskim aktima, pedagoškim standardom,
kvalifikacijskim okvirom
7
DRŽAVNA MATURA - obvezni završni pismeni ispit koji učenici gimnazija polažu na kraju
svog srednjoškolskog obrazovanja.
Ciljevi :
- Unapređivanje kvalitete rada škola- promicanje kvalitete učenja i poučavanja
- Unapređivanje kulture provjeravanja i vrednovanja znanja i kompetencija- podizanje
kvalitete ocjenjivanja u školi
- Reduciranje reproduktivnog pristupa znanju- od faktografije k rješavanju problema
- Ujednačavanje pripremljenosti učenika različitih škola
- Povećana motivacija za rad osoblja
- Povećana kompetitivnost među školama
- Pojačani napori- ulaganje u kvalitetu vlastitog rada
- Objektivnije praćenje i ocjenjivanje rada učenika
- Bolje motiviranje učenika- kvalitetnija komunikacija s učenicima
- Povećana motivacija za učenje, fokusirano učenje
- Viša razina znanja i kompetencija, bolje vještine samostalnog učenja

BOLONJSKI PROCES - Bologna je naziv za reformu visokog obrazovanja.

Ciljevi Bologne:

 Stvaranje europskog prostora visokog školstva

 Uvođenje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva kao i uvoženje dodatka
diplomi
 Prihvaćanje sustava studiranja temeljenog na dvama glavnim ciklusima,
preddiplomskom i diplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen
prvi ciklus studija koji bi trebao trajati tri godine, tj. skuplja se 180 ECTS bodova.
 Uvođenje bodovnog sustava, ECTS- a, kao sredstva kako za stjecanje kvalifikacija
tako i za promicanje razmjene studenata
Promicanje mobilnosti i prevladavanje zapreka slobodnom kretanju, posebice studentima i
nastavnicima.

Bologna je u Hrvatskoj uvedena 2001. Godine

Školski standard u Hrvatskoj je na vrlo niskom nivou zbog nepodnošljivih uvjeta rada, loših
plača profesora, ukidanja besplatnih udžbenika...

ISCED (Međunarodna standardizacija klasifikacije obrazovanja) – radno tijelo koje predlaže

pravila i vrstu dokumentacije radi usklađivanja značenja nazivlja; označavanje i trajanje
pojedinih stupnjeva odgoja i obrazovanja (podjela: primarno, sekundarno, tercijarno)