1.

Pedagogija je znanost koja istražuje odgojni proces, predmet proučavanja→ odgoj ili oblikovanje
čovjeka kao ljudskog bića

2. Odgoj je proces, formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim
tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinam... pr: loše držanje uzrokuje bolove
u kralježnici→ učimo djecu pravilno sjediti, (svrha→ zdravije društvo)

3.Temeljne vrste odgoja: intencionalni→ svjesnost cilja, točno određena namjera, svrha, intencija
(organizirani proces) funkcionalni odgoj→ bez određene namjere vrše utjecaj na razvitak i
oblikovanje čovjeka, djelovanje bez namjere

4. Odgoj u širem: materijalni, funkcionalni i odgojni zadatak, dolazi do izražaja u nastavnom procesu
(ne bi bio moguć razvitak naraštaja, formiraju se čestiti građani i sposobni stručnjaci)
Odgoj u užem: oslanja se na odgojni zadatak (usmjeren na izgrađivanje i oblikovanje osobnosti i
kraktera)

5. Razlika između odgoja i obrazovanja→ odgoj je djelatnost odgojitelja ali i rezultat te djelatnosti,
osobina odgojenog čovjeka,uloga: samoodgajanje obrazovanje→ pegagoški proces ali i osobina
odgojenika, svojstvo pojedinca) uloga: samoobrazovanje

6. 6 odgojno-socijalizacijskih problema: Robotizacija i automatizacija • Prilagodba napretku znanosti i

tehnologije • Ekonomizacija i birokratizacija obrazovanja • Autonomija nastavnika • Odnos škole,
društva i pojedinca • Zanemarivanje pedagoške i humane uloge škole • Slabljenje formalnog, uz veći
utjecaj neformalnog i informalnog obrazovanja • Škola kao korektiv i suplement obiteljskog odgoja •
Motivacija učitelja u profesionalnom radu • Motivacija učenika u obrazovanju

7. Usporedite odgoj, socijalizaciju i inkulturaciju :Odgojem uvodimo naraštaje u kulturno područje (

učenje na satu povijesti, etike itd. o drugim kulturama)...inkulturacija je i nije namjerna. Socijalizacija
označava svjesno uvođenje pojedinca u društven život, norme zajedničkog života, pa kao takva je
rezultat ogoja ali ona obuhvaća i ulaženje pojedinca u društveni živod pod utjecajem svih: namjernih,
nenamjernih društvenih utjecaja

8.Temeljna područja odgoja: tjelesni(zdravstveni, obrazovni, odgojni i rekreativni) , intelektualni(

znanje, umijeća, navike, intelektualne sposobnosti, kultura intelektualnog rada, ljubav prema istini i
djelovanje u skladu s takvim doživljavanjem njene vrijednosti) moralni ( upoznavanje morala i
njegove teorije, usvajanje moralnih stavova i formiranje uvjerenja, formiranje navika moralnog
ponašanja i djelovanja, odgajanje pozitivnih osobina volje i karaktera i formiranje smisla za etičke
vrednote), estetski( uočavanje, doživljavanje, ostvarivanje i vrednovanje lijepog)i radni odgoj(
stvaralaštvo, odrednice: racionalna, emocionalna i voljnu-djelatnu)

9.Pedagogija je razvijena iz filozofije. Odgojne znanosti, društvene znanosti, prirodne znanosti,

humanističke znanosti

10. Socijalizacija: pripremanje mladih za život u društvu (socijalizacija = odgoj). • Suvremeno:

Socijalizacija je proces nastanka i razvitka ličnosti u uzajamnoj ovisnosti o društveno posredovanoj
socijalnoj i materijalnoj okolini ... u kojem se čovjek izgrađuje u društvenog subjekta koji je sposoban
da produktivno djeluje i prerađuje stvarnost. Počinje od trenutka rođenja

11. 5 odgojnih čimbenika: škola, crkva, obitelj, kulturne ustanove, udruge

12. 4 pedagoška načela i prncipa: poštovanje osobnosti djeteta ( uvažavati djete, slušati njegove
prijedloge dogovarati, surađivati odnositi se prema njemu i tretirati ga kao osobnost,) načelo
jedinstvenosti ( skladno djelovanje, koordinacija oba roditelja u odgoju) načelo međusobnog
povjerenja,( među roditeljima i djecom treba vladati potpuno povjerenje, skladni odnosi
unutar obitelji) , načelo potpune angažiranosti (djeca se trebaju uključiti u rad i život obitelji)

13. zašto je čovjeku potreban odgoj: razvitak i izgrađivanje sposobnog, čestitog, marljivog i uljuđenog
čovjeka.

14. sadržaj odgojnog rada proizlazi iz dječje okoline (priroda i život u njoj)→ predškolsko razdoblje,
sadržaj je određen planom i programom→ školsko razdoblje

15. 5 odgojnih vrednota: tolerancija, empatija, uspješna komunikacija, emotivna osjetljivost prema
drugima, altruizam, obzir prema tuđem integritetu

16. odgojne zadaće roditeljskog odgoja: tjelesni odgoj, intelektualni, moralni, estetski, radni i sadržaj

17. 2 teorije o granicama i moći odgoja: pitanje br: 66

18. slikeeee... opisati prilog:

19. Razlika između pojmova pedagoški i pedagogijski: pedagogijski: najopćenitije ali i najbitnije
odnose među pedagoškim pojavama. pedagogijske znanosti.pedagoški:

20. 3 temeljna zadatka odgoja: materijalni( sustav znanja, umijeća i navika), funkcionalni ( razvitak
psihofizičkih sposobnosti) i odgojni zadatak(izgrađivanje pozitivnih ljudskih svojstava)

21.5 specifičnih područja pedagoškog ili odgojnog djelovanja: Intelektualno područje pedagoškog
djelovanja 2. Etičko područje pedagoškog djelovanja 3. Estetsko područje pedagoškog djelovanja 4.
Radno-tehničko područje pedagoškog djelovanja 5. Tjelesno-zdravstveno područje pedagoškog
djelovanja 6. Emocionalno ili afektivno područje.

22. Moralni razvoj prema Kohlbergu- moralni se razvoj odvija kroz šest stupnjeva koji se mogu
svrstati u tri razine, Predkonvencionalna faza (heteronomna): usmjerenost na kaznu, naivni
instrumentalni hedonizam (“dam-daš”) 1. stupanj - moralnost određuje autoritet 2. stupanj –
moralnost ponašanja kroz vlastite ciljeve 2. Konvencionalna faza (heteronomna): ideal “dobrog
djeteta”, usmjerenost na “red i zakon” 3. stupanj – ponašanjem se želi postići odobravanje drugih 4.
stupanj – ponašanje treba biti u skladu sa zajedničkim ciljevima 3. Postkonvencionalna faza
(autonomna): kritička usmjerenost prema “redu i zakonu”, usmjerenost prema univerzalnim etičkim
načelima. 5stupanj – ponašanje koje šteti zajednici loše je i kad nije nezakonito 6. stupanj –
univerzalni principi moralnosti koji su iznad zakona

23.Razvoj prema Eriksonu:1 STUPANJ povjerenje naspram nepovjerenja najranije iskustvo čovjeka
kojim drugu osobu doživljava kao pouzdanu, manjkavu ili nepouzdanu 2. STUPANJ autonomija
naspram srama i sumnje sazrijevanje mišićnog sustava (zadržavanje- otpuštanje)3. STUPANJ inicijativa
naspram osjećaja krivnje inicijativa 4 – 6-godišnjeg djeteta za kretanjem, govorom i širenjem
predodžbi o svijetu želja je za djelatnošću i neovisnošću • izazivanje osjećaja u djeteta da je njegovo
nagonsko ponašanje loše, nameće osjećaj krivnje 4. STUPANJ djelatni smisao naspram osjećaja manje
vrijednosti dijete zrelo za školu ima potrebu za “djelatnim smislom” • razvijanje samoučinkovitosti,
samovrednovanja postignutim radom, 5. STUPANJ model izgradnje identiteta identitet naspram
difuzije identiteta • temeljite psihotjelesne promjene u pubertetu izazivaju potrebu prihvaćanja
novog izgleda, shvaćanja svijeta koje mogu rezultirati difuzijom identiteta (tko jesam, a tko nisam?;
prihvaćanje novih obilježja i očekivanja) 6.STUPANJ intimnost naspram izoliranju • sposobnost za
intimne i postojanije odnose vezana je uz radu odraslu dob • negativna strana je opće distanciranje
koje druge odbija, a pojedinca izolira Eriksonov 7. STUPANJ model izgradnje identiteta generativnost
naspram samoapsorpcije• odrasla dob donosi potrebu za generativnošću (zasnivanje i odgajanje
vlastitih potomaka) 8. STUPANJ integritet naspram gnušanja nad životom zreo odrastao čovjek mora
pridati smisao vlastitom postojanju i prihvaćanje jedinstvenog životnog ciklusa • u suprotnom,
razočaranje i očaj vode dosadi i gnušanju nad životom

24. Razlika između socijalne i specijalne pedagogije: specijalna:proučava specijalni odgoj, onih koji
imaju određene teškoće u fizičkom i psihičkom razvitku. socijalna: usmjerene su na razumijevanje
pojave poremećaja u ponašanju u djece i mladih te pronalaženje odgojnih i drugih putova

25. 4 značajna pedagoga: Jan Amos Komensky, Jean Jacques Rousseau, Johann Heinrich Pestalozzi,
Johann Friedrich Herbart

26. Učenje: je aktivan proces relativno trajne promjene ponašanja subjekta pod djelovanjem
stečenog iskustva, trajno usmjeren na stjecanje novih saznanja i razvitak sposobnosti.

27. Znanje: sustav činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koji je trajno zadržan u ljudskoj
svijesti. vrste/ razine znanja: prisječanja, prepoznavanja, reprodukcije, operativnosti, automatizacije,
kreativnosti.

28. Nastava: jedinstveni odgojno-obrazovni proces koji se odvija planski i sustavno pod vodstvom
učitelja, nastavnika sa stanom skupinom učenika i u suglasju s odgojnim ciljem. tri temeljna zadatka
nastave: materijalni, funkcionalni i odgojni zadatak

29. Dopunska nastava se organizira za učenike koji nisu na redovnoj nastavi bili u mogućnosti
savladati gradivo. Toj skupini pripadaju npr. učenici s teškoćama u razvoju, učenici sa manjkavim
predznanjem, učenici za koje se pokazalo da dio gradiva nisu savladali.. Grupu dopunskei dodatne
nastave čini najviše 10 učenika..Dodatna nastava organizira se za učenike koji na redovnoj nastavi
pokazuju izrazito zanimanje za predmet, koji posjeduju mogućnosti koje se mogu još više razviti
intenzivnim radom, tj. za tzv. napredne učenike.

30. Faze ili vrste socijalizacije: primarna socijalizacija, sekundarna socijalizacija i tercijarna
socijalizacija

31. 5 agenasa socijalizacije: obitelj, društvo, mediji, crkva, udruge

32. 2 psihologijske teorije socijalizacije- bihevioristička, psihoanalitička, kognitivno-razvojna,

ekologijski

33.2 Sociologijske teorije socijalizacije- strukturalno-funkcionalistička, interakcionizam, društvena

teorija

34. 2 vrste učenja: 2. Učenje po modelu - identifikacijom ili spontanim poistovjećivanjem s uzorom
kako bi se preuzelo njegov status i ulogu, i/ili poradi vezanosti uz osobu-model - imitacijom ili učenje
na temelju promatranja i oponašanja ponašanja drugih osoba (modela) 1 Učenje uvjetovanjem -
klasičnim uvjetovanjem ili stvaranjem asocijativnih sveza između podražaja (s) i reakcije (r); učenje je
posljedica ili uvjetovana reakcija na ponovljen podražaj 3. Učenje uviđanjem ili uočavanjem odnosa -
osobitosti: a) Počiva na višim kognitivnim procesima b) Do učinka se dolazi naglo, odjednom
(iluminacija) c) Učinak ima dimenziju trajnosti

35. 3 područja socijalizacije:u obitelji, u slobodno vrijeme, u skoli

36. Prednosti i nedostaci nagrađivanja i kažnjavanja u odgoju! nagrađivanja-prednosti:materijalna

vrijednost, duhovno zadovoljstvo, priznanje odgojatelja najače sredstvo poticanja, nedostaci:
materijalna vrijednost može postati svrha i smisao djelatnosti. kažnjavanje: prednosti-najače sredstvo
sprečavanja, osjećaj krivnje i stida, neugode . nedostaci: prečesta upotreba izaziva negativnu
orijentaciju, ne smije biti sredstvo sramoćenja, ponižavanja ( postiže se vanjski uspjeh ali ne unutrašnji:
ne etika!)

37. Pamćenje: Pamćenje je sposobnost zadržavanja informacija koje smo stekli iskustvom ili aktivnim
učenjem,. Zaboravljanje je nemogućnost pronalaženja tragova pamćenja.

38. Postoje različite vrste pamćenja:retrospektivno (prošli događaji), prospektivno (pamćenje nečeg
što trebamo učiniti u budućnosti); semantičko (opće stvari) i epizodičko (vlastiti doživljaji); mentalno
(apstraktni materijal) i motorno (pokreti i slično); prepoznavanje i aktivna reprodukcija; senzorno,
kratkoročno i dugoročno; ikoničko i ehoičko; nenamjerno i namjerno.

39. multikulturalizam, javna politika koja putem obrazovanja i medija promiče interes i znanje o
različitim kulturama te njihovu ravnopravnost i međusobno poštovanje. Dok multikulturalizam
ukazuje na supostojanje dviju ili više kultura na istome prostoru i zadržava se na opisivanju njihovih
različitosti, pod pojmom interkulturalizma podrazumijevamo uspoređivanje kultura, mišljenja i ideja
dviju ili više kultura te njihovu međusobnu interakciju. Kod interkulturalnosti je naglasak (na što
ukazuje i prefiks inter) na međudjelovanju kultura, njihovom međusobnom prožimanju i
razumijevanju, kao i na poštivanju kulturalnih različitosti, interkulturizam: oroces ulaženja u kulturno
područje, proces prihvaćanja kulturnih postignuća

40. Émile Durkheim: Jedan od utemeljitelja znanstvene sociologije, prvi koji je fiksirao njezin
osebujan predmet i dosljedno uveo iskustvo kao osnovu sociološke istraživačke metode!

41. Kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja,
osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim
objektima. Kultura je sustav vrijednosti i normi.Kultura ima nekoliko karakterističnih obilježja:Temelji
se na simbolima.Ljudi pomoću kulture u istome društvu dijele zajedničko ponašanje i način
razmišljanja.Kultura se uči: kao što ljudi biološki nasljeđuju mnoge fizičke osobine
i instinkte ponašanja, tako se kultura nasljeđuje kroz društvo, tj. osoba mora naučiti kulturu od
ostalih članova društva.Kultura je prilagodljiva: ljudi je koriste da se fleksibilno i brzo prilagode
promjenama u svijetu oko njih.

42. Teorija ekoloških sustava Uriea Bronfenbrennera: mikrosustav (odnosi se na svakidašnju okolinu u
obitelji, vrtiću, školi, crkvi…)mezosustav (odnosi se na interakciju različitih mikrosustava) egzosustav
(odnosi se na socijalna okruženja koja mogu utjecati na dijete, ali u kojima ono neposredno ne
sudjeluje, npr. šira obitelj, školsko vijeće, lokalna vlast, mjesto zaposlenja roditelja i sl.) makrosustav
(obuhvaća kulturu i supkulturu u kojoj dijete živi) kronosustav koji označava promjene u sustavima
tijekom vremena.

43. Razlika između intencionalnog i funkcionalnog učenja:intencionalni: organizirano, pedagoški

osmišljeno i cilju usmjereno učenje, funkcionalno učenje: bez određene namjere, učenje u društvu
44.Hijerarhija potreba prema Abrahamu Maslowu temelji se na teoriji da se one mogu
zadovoljavati samo postupno, i to često određenim redoslijedom Ova je hijerarhija ponekad prikazana
kroz piramidu potreba – na dnu su najosnovnije, fiziološke potrebe, koje uključuju primjerice disanje,
hranu, vodu i slično. Tek kada zadovolji ove potrebe, čovjek može krenuti na sljedeću stepenicu
piramide, a to je zadovoljavanje potrebe za sigurnošću.Isti princip vrijedi za svaku sljedeću stepenicu,
sve dok se ne dođe do samoga vrha – gdje se čovjek napokon može pozabaviti samoaktualizacijom,
odnosno samoostvarenjem. Drugim riječima, ako je čovjek, primjerice, gladan - vjerojatno je da neće
moći razmišljati o svojim višim ljudskim potrebama dokle god ne zadovolji ovu osnovnu potrebu.
Maslow naglašava da ove granice nisu čvrste i strogo određene. One su relativno fleksibilne,

D-potrebe (eng. D(eficiency) needs) – tzv. potrebe nedostatka. Ukoliko čovjeku nedostaje nešto (npr.
zrak, voda, hrana), on ima potrebu za tim te čini sve što je potrebno da tu potrebu zadovolji. B-
potrebe su na samom vrhu piramide, odnosno, to je potreba za samoostvarenjem.

45. Učenje modeliranjem: - identifikacijom ili spontanim poistovjećivanjem s uzorom kako bi se

preuzelo njegov status i ulogu, i/ili poradi vezanosti uz osobu-model - imitacijom ili učenje na temelju
promatranja i oponašanja ponašanja drugih osoba (modela) - učenjem uloga ili preuzimanjem cjelovitih
i organiziranih sustava ponašanja (uloga) drugih – ali ne samo njih, veći i onih, komplementarnih uloga
koje (na)učenu ulogu čine cjelovitom

46. osnovna područja ličnosti: kognitivno područje, Afektivno pod. (emocionalno i konativno)
Psihomotorno pod.

47. Industrijska revolucija

48. Razvojni zadatci razdoblja adolescencije: • prilagođavanje tjelesnim promjenama i novim

emocijama • ostvarivanje postupne neovisnosti od odraslih • preispitivanje vrijednosti • izbor
partnera, zanimanja i životne filozofije

49. faze i obilježja Piagetove teorije kognitivnog razvoja: Piagetov koncept intelektualnog razvoja: -
Senzomotorna faza (0-1.5 g.): razvoj osjetilno-motoričkih sustava radi upoznavanja fizičkog i
socijalnog svijeta vlastitog okruženja. - Predoperativno mišljenje (1.5-6/7 g.): razvoj simboličkog
mišljenja i verbalizacija. - Konkretnih operacija (6/7-11 g.): razvoj intelektualnih sposobnosti
(operiranje) na temelju konkretnih sadržaja stvarnosti. - Formalnih operacija (nakon 11 g.): razvoj
apstraktnog mišljenja i logičkog zaključivanja.
50. Definirajte metodologiju i metodiku: metodologija: teorija pedagogijskog istraživanja.grana opće
metodologije. proučava i unapređuje proces pedagogijskog istraživanja u funkciji je razvijanja
pedagogijske znanosti i unapređivanja odgoja. metodika: proučava odgojno-obrazovni rad ali sa
stajališta nastave pojedinih predmeta u različitim stupnjevima školovanja

51.???????????

52. Temeljne funkcije škole: - REPRODUKCIJSKA FUNKCIJA- PEDAGOŠKA (ODGOJNO - OBRAZOVNA)-

HUMANA

53. Dokimologija–znanstvena disciplina kojoj je zadaća da pronađe najprikladnije načine prosuđivanja i

ocjenjivanja(Zoran Bujas)

54. 3 problema ocjenjivanja kod nastavnika: subjektivni faktori nastavnika osobnu jednadžbu(različite
interne kriterije procjene); halo-efekt(utjecaj općeg dojma o učeniku na procjenu)
;logičkupogrešku(ocjenjivač misli da su značajke koje procjenjuje logički povezane, npr. povezanost
sadržaja fizike s matematikom); pogrešku diferencije(tendenciju da se znanje razlikuje pretjerano i
neopravdano),pogrešku kontrasta(prethodno izuzetno dobar ili loš odgovor čini sljedeći odgovor
lošijim, odnosno boljim nego što objektivno jest), i tendenciju prilagođavanja kriterija ocjenjivanja
kvaliteti učeničke skupine. pogrešku sredine(tendenciju davanja srednjih ocjena);

55.tehnike ili vrste ocjenjivanja: tehnika promatranja i bilježenja zapažanja o radu i ponašanju
učenika, usmeno, pismeno ocjenjivanje

56. prednosti i nedostaci pismenog ispitivanja.Prednost: ocjene se dobivaju na osnovi znanja (točnih
odgovora), nema ograničenja za pojedine ocjene, učenik ne dobiva lošu ocjenu zato što je lošiji od
drugih, Nedostaci: proizvoljnost i neopravdana promjena kriterija (previše dobrih ocjena!)

57.Prednosti i nedostaci usmenog ispitivanja: nedostaci-prekratka ili preduga ispitivanja, faktori

oblikovanje odgovora,faktori tehnike ispitivanja, subjektivni faktori nastavnika, Vremenski je
neekonomično.Prednosti :Učitelj može reagirati na odgovore učenika i tako primjerenije ispitati
stvarno znanje učenika. Učitelj može bolje ispitati razumijevanje učenika. Tijekom ispitivanja učitelj
može uočiti i reagirati na odgovore koji su približno točni ili one koji su potpuno apsurdni, pa ukazuju
na antiznanje, što nije moguće u pismenom ispitu. Učenici češće uče s razumijevanjem ukoliko
očekuju usmeno ispitivanje.

58. Kako ocjenjivati grupni rad: ocjenivanje socioemocionalnih postignuća: tehnika promatranja i
bilježenja, tablice, ček liste, skale procjene

59. Zadaci objektivnog ispitivanja znanja primarno služe za praćenje napredovanja učenika a testovi
znanja na formalnim ispitima nakon određenog obrazovnog perioda(npr. na kraju školske godine).
Po svojoj formi ZOT i testovi znanja se ne razlikuju jer sadrže iste vrste zadataka objektivnog tipa.
ALI Testovi znanja razlika od ZOT u unaprijed određenim kriterijima i normama

60. Zadaci objektivnog tipa(5): zadaci dosjećanja i dopunjavanja;alternativni zadaci;

zadaci višestrukog izbora;zadaci s dva tipa kriterija izbora;zadaci ispravljanja;zadaci sređivanja;zadaci
povezivanja

61. svrha ocjenjivanja: Povratna informacija, Selekcija, Motivacijska svrha, Vrednovanje (evaluacija)

62. Prema trajanju i vremenu, dvije osnovne vrste vrednovanja su: sumativno i formativno
63. 3 nedostatka ocjenjivanja: Znanje nije direktno dostupno mjerenju, već o njemu zaključujemo na
temelju onoga što nam učenik kaže ili pokaže. Učitelj se pojavljuje u ulozi nstrumenta i mjerioca, pa
svaki pojedini učitelj određuje predmet mjerenja i kriterije vrednovanja. To znači da svaki pojedini
učitelj određuje značenje pojedine ocjene. pogrešku sredine(tendenciju davanja srednjih ocjena);
Kako ispitivati?: Formalna usmena ispitivanja trebala bi trajati oko 6 minuta. Halo efekt se može
kontrolirati ispravljanjem pismenih provjera „na slijepo“: učenik umjesto imena i prezimena napiše
šifru. Djelovanje pogreške kontrasta spriječit ćemo ispitujući naizmjence jednog „dobrog“ i jednog
„slabijeg“ učenika, a ne jedan iza drugoga učenike sličnog postignuća. Pismeni ispiti mogu se ocijeniti
nakon što se pregledaju svi radovi, nakon toga se izmiješaju oni bolje i slabije kvalitete i tek tada se
ocijene.

64. Odgoj se mjenjao kroz povijest, kako se društvo razvijalo i mjenjalo, mijenjao se i sam odgoj prije se
odgajalo šibom danas ne

65. 5 temeljnih zadaća pedagogije kao znanosti o odgoju: 1. proučavanje odgojne stvarnosti,2
postavljanje svrhe i zadatke odgojne djelatnosti, unaprijeđivanje, 3 znanstveno-kritički vrednuje
rezultate, 4. razvija i usavršava prdagogijsku metodologiju, 5. interdisciplinarno povezivanje i
reguliranje svog odnosa prema drugim srodnim znanostima

66. Moć i granice odgoja: teorije nativizma: čovjekov razvitak je unaprijed određen njegovom
unutrašnjom naravi. odgojne mogućnosti su vrlo ograničene, čovjek je produkt nasljeđa. teorija
empirizma: odriče ulogu nasljeđa i prirođenih sposobnosti. Izvanjska sredina temeljni je faktor
razvitka, neograničena mogućnost odgoja, ništa nije prirođeno sve je stečeno. teorija konvergencije:
potpuno sagledavanje faktora čovjekova razvitka. u obzir ulaze i unutarnji i vanjski činitelji u
izgrađivanju ljudske osobnosti. multifaktorska teorija: odgoj nije svemoćan ni nemoćan. ima svoje
granice i mogućnosti.

67. 4 pedagogijske discipline: didaktika(proučava odgojno- obrazovni proces rad u nastavi),

andragogija ili adultna pedagogija( proučava teoriju odgoja i obrazovanja odraslih)pedagogija
slobodnog vremena( proučava uvjete i mogućnosti odgoja u slobodnom vremenu) obiteljska
pedagodija( proučava smisao, uvjete i zakonitosti obiteljskog odgoja

68. Objasnite odgoj u užem i širem značenju: Odgoj u širem: materijalni, funkcionalni i odgojni
zadatak, dolazi do izražaja u nastavnom procesu (ne bi bio moguć razvitak naraštaja, formiraju se
čestiti građani i sposobni stručnjaci) Odgoj u užem: oslanja se na odgojni zadatak (usmjeren na
izgrađivanje i oblikovanje osobnosti i kraktera)

69. Temeljna područja odgoja: tjelesni, intelektualni, moralni, estetski, radni

70. Razlika između odgoja i socijalizacije: socijalizacija ima šire značenje od odgoja, ono obuhvaća
ulaženje pojedinca u drruštveni život pod utjecajem svih, nenamjernih, namjernih, pozitivnih i
negativnih- društvenih utjecaja

71. 6 nastavnikova moralnih, profesionalnih i ljudskih osobina: cjelovita i stabina osoba, snažne volje i
čvrstog karaktera, dobar stručnjak, obrazovan i kulturan čovjek, ugled, autoritet

72.Temeljne sastavnice sustava pedagogijske znanosti: smisao i karakter pedagogijske znanosti,

zadaci, odnos pedagogijske teorije i prakse, sustav pedagogijske zakonitosti, sustav pedagogijske
znanosti
73. Temeljna obilježja odgoja: namjera ili intencija, svrhovitost, društvena kategorija, povijesna
kategorija, generacijska pojava, društveno uvjetovan

74. Obrazovanje: proces usvajanja znanja, umijeća i navika, razvijanje psihofizičkih sposobnosti te
izgrađivanje znanstvenog pogleda na svijet.

75. Nastava: odgojno-obrazovni proces koji se odvija planski i sustavno pod vodstvom učitelja i s
relativno stalnom skupinom učenika, polaznika.

76. Podjela odgoja prema bitnim određenjima čovjeka: tjelesni, intelektualni, moralni, estatski, radni
odgoj

77. Svrha tjelesnog odgoja: U kordinaciji s odgojno-obrazovnim aktivnostima na drugim odgojnim

područjima, primjenom prirodnih faktora i tjelesnih aktivnosti, omogući optimalni razvitak osobnosti
učenika.

78.Temeljne sastavnice intelektualnog odgoja: znanje, umijeća, navike, intelektualne sposobnosti,

kultura intelektualnog rada, ljubav prema istini i djelovanje u skladu s takvim doživljavanjem njene
vrijednosti

79. Formiranje umjeća i navika: umjeće se definira kao vježbanjem stečena sposobnost svjesnog
primjenjivanja znanja, nastaje na temelju znanja, formira se u procesu vježbanja i označava stečenu
psihomotoričku sposobnost koja omogućava brže i bolje izvođenje neke radnje. Navika je daljnjem
vježbanjem automatizirano umijeće, veća uvježbanost u izvođenju radnje

80. Cilj moralnog odgoja: usmjeren na formiranje slobode, humane i moralne osobnosti, koja će čitav
život težiti za uspostavljanjem istinski ljudskih odnosa, u kojima će čovjek postati najvrednije ljudsko
biće, u kojima će cijeniti njegovo dostojanstvo i ostvariti slobodu, bratstvo i jednakopravnost svih
članova ljudske zajednice

81. Razlika između estetskog i umjetničkog odgoja: umjetnički, stjecanje znanja, umjeća i navika,
razvijanje stvaralačkih sposobnosti i njegovanje smisla za odgovarajuće vrijednosti u području
pojedinih vrsta umjetnosti.--> u funkciji profesionalnog osposobljavanja umjetnika estetski→ nije
profesionalno usmjeren, uvijek ima općeobrazovni, opće kulturni i općeodgojni karakter, izgrađivanje
smisla za estetske vrijednosti.

82. 10 zahtjeva u estetskom odgoju: kvalitenost, odgojna vrijednost, pristupačnost, uvažavanje

interesa, zornost, aktivnost, postupnost, sustavnost, mnogostranost, individualizacija

83. smisao i značenje radnog odgoja? Radni odgoj zadovoljava jednu od primarnih ljudskih potreba,
nije do kraja razrađen zadatak

84. kako se radini odgoj ostvaruje u nastavi? U nastavnim predmetima tehničkog karaktera, u nastavi
prirodne grupe predmeta i matematike, u nastavi društvene grupe predmeta i u nastavnim
ekskurzijama proizvodno-tehničkog karaktera

85. Obiteljski odgoj svrha: razvitak i izgrađivanje sposobnog, čestitog, marljivog i uljuđenog čovjeka
da se njime mogu ponositi rođaci i obitelj, sredina iz koje je izašao zadatci: tjelesni odgoj,
intelektualni zadatak, moralni zadatak, estetski zadatak, radni zadatak sadržaj: vezan uz temeljna
odgojna područja ili uz obrazovna dobra i odgojne vrednote na tim područjima
86. Autoritet je ? Autoritet u najširem smislu označava društveni položaj što se
pripisuje ustanovi, instituciji ili osobi. Autoritet vodi do toga, da su drugi ljudi u
svojim razmišljanju i vladanjemusmjereni prema njoj. najvažnije sastavnice: strpljivost, dosljednost,
pravednost, ljubav i briga za djecu

87. Načela obiteljskog odgoja: Poštovanje osobnosti djeteta, načelo potpune angažiranosti, načelo
pozitivne orijentacije, načelo međusobnog povjerenja (skladno djelovanje, koordinacija oba roditelja
u odgoju) načelo jedinstvenosti, načelo dosljednosti, načelo individualnog prilaženja

88. 9 općih načela odgojnog djelovanja: svrhovitosti, aktivnosti, pozitivne orijentacije,

mnogostranosti, primjerenosti, individualizacije, socijalizacije, jedinstvenosti i dosljednosti

89. Načelo mnogostranosti: iskorištavanje svih mogućnosti, za maksimalno razvijanje sposobnosti na

svim područjima za izgrađivanje potpune razvijene osobnosti, cilj: razvijanje sposobnosti i ljudskih
kvaliteta

90. Odgojne metode su: metoda podučavanja, uvjeravanja, navikavanja, sprečavanja

91. Etički razgovor-metoda poučavanja: o raznovrsnim moralnim pitanjima, smisao: da se prošire i

pobude moralne predođbe učenika, da se izgrade novi ili još više razvijaju postojeći moralni pojmovi,
vježbanjemoralnog vrednovanja, kritičkog prosuđivanja moralnih činova.

92. Dva temeljna oblika metode uvjeravanja: vrednovanje( etičko, estetsko ili vrednovanje stavova,
postupaka, opredjeljenja, radnih učinaka→ primjenjuje se pri ocjenjivanju) stvaranje ideala (izgrađuje
pozitivne stavove i uvjerenja s pomoću pozitivnih uzora)

93. Objasniti glavne zadaće metode sprečavanja: 1. preventivna: izbjegavanje ili potiskanje loših
primjera i negativnih utjecaja, 2. korigirajuća: terapeutska, ispravi ili ukloni nepoželjne stavove,
uvjerenja, navike i da ih stavi u pedagoški povoljne uvjete.

94. Temeljna odgojna sredstva: sredstva usmjeravanja (savjet, primjer, stvaranje ideala, dnevni red),
poticanja(priznanje, pohvala, nagrada, obećanje i natjecanje) sredstva sprečavanja( nadzor,
skretanje, upozorenje, zahtjev i kazna)

95. Rangirati: priznanje→ pohvala→nagrada

96. Postupci sprečavanja: nadzor, skretanje, upozorenje, zahtjev, kazna

97. Kazna: najače sredstvo sprečavanja, cilj: izazvati u odgojenika osjećaj neugode, osjećaj krivnje i
stida kao posljedicu određenih loših postupaka

98. Opća načela odgojnog rada: načelo svrsishodnosti, aktivnosti, pozitivne orijentacije,
mnogostranosti, primjerenosti, individualizacije, socijalizacije, jedinstvenosti,
dosljednosti

99.