You are on page 1of 1

  

 

“Naše političke probleme treba gledati jedanput sa čisto srpskog stanovišta” M. Crnjanski

POČETNA | MAGAZIN | NOSTALGIJA | TAMJANIKA – SRPSKA KRALJICA VINA

PRIČA IZ PODRUMA

Tamjanika – srpska kraljica vina


Global Serbia - 16. 09. 2017.

TAMJANIKA, SRPSKA KRALJICA VINA:  Ime dobila zahvaljajući tamjanu

NAJNOVIJI ČLANCI
Reč je o autohtonoj sorti
vinove loze od koje je vino
Sve za ništa u režiji Vučića
vrlo jako, posebne slasti,
ugodnog mirisa, a naročito
je voleo da ga pije najveći Srbin okupator Kosmeta
hedonista našeg vremena
Josip Broz

N
Anđeosko milosrđe Zapada
a ogromnoj staroj bačvi od 4.000 litara
koju je 1909. godine unuk
Karađorđevog buljubaše Petar Joksić poklonio Nešto naše, a opet kao da je
tuđe
Kralju Petru I izrezbaren je stih: “Koji ne zna
da treba rujno vinca piti, nije čovek već je
izrod tog će zemlja kleti”. Paralelno sa Kako je Đinđić pomagao
Šrederu
radovima na izgradnji dinastičkog mauzoleja
na Oplencu, Kralj Petar I je iza crkve dao da se
sazida mali podrum gde je sve do početka
Prvog svetskog rata prerađivano grožđe. Iz tog
prvog Kraljevog podruma ta ogromna stara
bačva sačuvana je do danas.

Treba li bolji dokaz koliko posebno mesto u


životu Srba zauzima vino. Prati nas od rođenja
do smrti i neodvojivi je deo prelaznih obreda
svakog pojedinca – rođenja, krštenja, venčanja
i smrti. A kad se tome doda važno mesto koje
zauzima u slavskim običajima, može se reći
da ovo piće prožima svaku poru života
prosečnog Srbina. Danas je neizostavni
sastojak svakodnevnih obroka, a sve češće
postaje i stvar prestiža. A kako i ne bi kada je
oduvek smatran za piće vlastele i bogova.

Šampanjac iz Topole

RASKOŠAN MIRIS: Vinogradi pod tamjanikom u Župi

Stari Rimljani su susednom selu i bregu u


nastavku Oplenca Vinča, nadenuli ime
Vincea po kvalitetnom vinu koje je
dobijano od izrazito ukusnog i mirisnog
grožđa. Prvi zapisi o vinogradarstvu ovog
područja potiču iz 1432. godine u putopisu
Bertrandona de la Brokijera, burgundijskog
putopisca i činovnika na dvoru Filipa III
Dobrog. Grožđe i vino i danas predstavljaju
simbol svakog sela ove oblasti pa ovaj kraj
nosi titulu prestonice srpskih čokota.

Tako je još Karađorđe, u okviru svog


nadaleko poznatog imetka u Topoli, na
padinama bliže vrhu Oplenca zasadio
plodonosne vinograde. Stari dokumenti iz
vremena ustaničke Srbije svedoče da su
vinogradi u atarima Topole tako dobro
rađali da se nije imalo gde smestiti obilje
grožđa i vina.

I knez Aleksandar se ozbiljno posvetio


vinogradarskim zasadima u Topoli, ali će
pravi procvat oplenačkog vinogorja
otpočeti tek dolaskom Kralja Petra I u ove
krajeve. Presudnu ulogu u napretku i
ozbiljnom razvoju vinarstva i
vinogradarstva ovog kraja predstavljalo je
osnivanje Venčačke vinogradarske
zadruge 1903. godine koja je okupila
vinogradare iz Vinče, Brezovice, Lipovca,
Topole i Banje, a tada je u Topoli i okolini
bilo oko 1.500 hektara vinograda. Zadruga
se upornim radom i za ondašnje prilike
ogromnim dostignućima vrtoglavo brzo
nametnula kao lider vinogradarskog
zadrugarstva na Balkanu. Zadrugari su pod
nadzorom tehnologa uglavnom iz
Francuske počeli da proizvode vino,
konjak, pa čak i šampanjac.

BREND SRBIJE

Imaju li Srbi
u
proizvodnji i
ritualu sa
vinom svoj
važan udeo,
ili se
priklanjamo
drugima?
Stručnjaci
tvrde da, ako
je suditi
prema
de niciji SLAŽE SE SA SVIM PIKANTERIJAMA: Ide uz sve
vrste riba i školjki, a i posle kolača sa oraštastim
autohtonih plodovima

sorti vinove
loze, onda istinski srpskim možemo nazvati
jedino prokupac i crnu tamjaniku. Bela
tamjanika i smederevka, mada daleko
poznatije, ne mogu biti autohtono srpske, jer
se sa velikim uspehom uzgajaju i u
Makedoniji. Mi biramo tamjaniku, a ko ne
veruje da je ipak najbolja, neka se sam uveri
principom eliminacije.

Tamjanika je, kažu stručnjaci, a laici


potvrđuju, pitko i harmonično vino, veoma
prijatnog ukusa i mirisa i posebne slasti.
Potiče od neminovnog ostatka neprevrelog
šećera. Takođe, tamjanika, temjanika ili
tamnjanika samo su neki od lokalnih naziva
za belu sortu koja se smatra
najperspektivnijom u smislu izgradnje
snažnog lokalnog vinskog brenda u Srbiji. Sve
je tu, ima lako pamtljivo i zvučno lokalno ime,
autohtona je, što ne znači da je i endemska –
dakle, ima je i u drugim regionima, dopadljiva
kao i prijemčiva širokom krugu potrošača
zbog karakterističnog muskatnog mirisa.

Hilandarska loza

Vinogradarstvo se, pokazuje istorija, javlja


pre oko 6.000 godina, od kada potiču
najstariji sačuvani dokumenti o vinu iz
dela današnje Gruzije. Vinarstvo se odatle
širi i vino postaje najvažnije piće kraljeva
Mesopotamije i Egipta. U delti Nila u
starom Egiptu oko 2.700 godine p.n.e.
postojala je kraljevska vinarija a proces
dobijanja vina prikazan je na freskama
faraonskih grobnica.

Nakon Egipta vino se širi prvo na staru


Grčku gde prvi put dobija i svog boga
Dionisa. Veliki uticaj na širenje vinske
kulture u svetu, a posebno na začeće
vinograda u Francuskoj imali su Stari
Rimljani koji su pored fantastičnog razvoja
vinarstva u Rimu, vino predstavili i u
danas jako poznatim regijama poput
Burgundije, Bordoa, Šampanje , Loare,
Rone, Mozel i Rajne. Putevi vinove loze su
putevi nastanka i širenja mitova o vinu.
Grci vino vezuju za Dionisa i nazivaju
božanskim pićem, Rimljani ga vezuju za
Bahusa, Egipćani za Ozirisa …

Kod nas vino se vezuje za Svetog Trifuna


zaštitnika vinogradara, ugostitelja i
devojaka, a slavi se 14. februara. Pored toga
postoji legenda vezana za manastir
Hilandar na Svetoj gori koja kaže da je pre
gotovo osam vekova, kada je sveti Sava
prilikom polaska u Srbiju sa Hilandara
poneo mošti svoga oca svetog Simona
(Stefana Nemanje), iz njegovog groba, iza
zida saborne Hilandarske crkve, iznikla
vinova loza koja i danas bogato rađa
ukusno grožđe koje ima lekovito svojstvo.
Po predanju, grožđe sa loze svetog
Simeona pomaže supružnicima da postanu
roditelji.

Reč je o izuzetno jakom vinu neponovljivog


ukusa, koje se preporučuje u umerenim
količinama kao preventiva kod
kardiovaskularnih i duševnih obolenja. Većini
koja je ikada probala tamjaniku, ona je postala
omiljeno vino. Bila je omiljeno vino i našeg
najvećeg hedoniste – Josipa Broza Tita.

Postoji teorija i da tamjanika sasvim sigurno


ne potiče iz Srbije, i da je zapravo lokalni klon,
sa lokalnim imenom, internacionalne sorte
koja se zove beli muskat sitnog zrna, odnosno
Muscat Blanc à Petits Grains na francuskom,
sa podugačkom listom sinonima, od kojih su
najpoznaiji muskat de frontinjan i muskat
kaneli. Naše ime dobila je zahvaljujući
tamjanu, mada retko na njega zaista i miriše…

CRNA TAMJANIKA: Jedina srpska sorta sto odsto

Ako je prokupac kralj Župe, onda je tamjanika


sigurno njegova kraljica. Raskošno vino,
slamnastožute boje sa zelenim odsjajem,
karakterističnog je muskatnog ukusa i mirisa,
i u sebi nosi kombinaciju začinskih tonova
tamjana, cimeta i bosiljka, i voćne tonove
ananasa i jagode. Ono se lepo slaže sa ribom i
morskim plodovima, a posebno s kolačima od
oraha, lešnika i badema.

Pored cvetnih i muskatno-parfemskih aroma,


vino tamjanika često ima i puno mirisa
začinskog bilja poput bosiljka, origana ili
žal je, kao i citrusa poput limete, grejpa,
mandarine i kore pomorandže.

Groždje tamjanika, autohtona sorta


aromatičnog ukusa i speci cnog mirisa u
ovom muskatnom vinu učestvuje sa 70 odsto,
a italijanski rizling sa 30 odsto, pa vino
dobijeno od ovih sorti je pitko, harmonično i
odlično pristaje uz sve vrste mesa, a naročito
uz roštilj i ribu.

Rešena misterija

Fleku od crvenog ili crnog vina treba


odmah posuti solju i za petnaestak minuta
isprati vodom. Posle toga tkaninu potopiti
u mleko i još jednom isprati.

Takođe, treba znati i da u vinu ima


sastojaka koji mogu štetno delovati na
ljudski organizam. To su: alkohol, histamin
(ne sme ga biti više od deset miligrama u
litru), etil karbonat (najviše 30 miligrama u
litru), olovo i pesticidi.

Kod nas se tamjanika najčešće pravi suva i


dobro je što je tako, jer se polusivi i poluslatki
muskati u svetu najčešće percepiraju kao
jeftina, jednostavna vina. Raskošan miris je
svakako razlog što je toliko popularna kao
sorta, a među drugim muskatnim vinima
zaista zauzima posebno mesto, jer u dobrim
godinama i primenom prave tehnologije daje
veoma raskošna vina.

U Srbiji po uzgajanju loze i kvalitetnih vina od


davnina je poznat predeo oko Topole i
Oplenca. Pogodna umereno kontinentalna
klima pravilnih temperaturnih kolebanja i
speci čna kon guracija terena uglavnom
istočne i jugoistočne ekspozicije pogodovale
su da se najstariji žitelji ovog kraja opredele za
uzgajanje sortnih loza.

ZNAČAJ PORODIČNIH VINARIJA

PODRUMI KRIJU TAJNE: Poruka izrezbarena na buretu obavezuje

Prve sorte vinove loze izdvojene su iz divljih


vrsta šumske loze, a slobodnom oplodnjom i
spontanim mutacijama od njih su nastale
nove sorte, koje su formirale autohtoni
(domaći) sortiment svake zemlje. Ono što
odlikuje stari (autohtoni) sortiment Srbije, koji
je sličan onom iz Rumunije, Bugarske, Grčke i
Albanije, jeste: izražena maljavost listova,
velika rodnost, srednji ili slabiji kvalitet
grožđa i vina i osetljivost na mrazeve.

Kod nas su u srednjem veku gajene sorte loze:


Prokupac (rskavac), Tamjanika, Lalica, Kečun,
Gak, Pandurka, Smetuša, Hajmana, Volujsko
oko, Šljiva grožđe, Crna ranka, Bela ranka,
Peršun grožđe, Pljuca, Radovinka, Meljnik,
Vrapčije grožđe… Sa dolaskom Turaka i
Austrijanaca stižu i sorte: Drenkovi, Afus-ali,
Čauš, Ćilibarka, Razaklija…

Posle Karađorđa i tokom Obrenovića gaje se:


Prokupac, Začinak, Bagrina, Kavčina, Crna
okata, Tamjanika, Smederevka, Zelenika,
Slamkamenka crvena (Plovdina),
Slamkamenka bela (Mađarka), Ružica
(Kevidinka), Skadarka…

Dobre noge, šta je to?

Sigurno ste se puno puta pitali šta znači


kada poznavaoci netremice gledaju u čašu
vina koju su trenutak pre toga besomučno
vrteli i komentarišu kako ima “dobre noge”.
Još jedan slučaj za psihijatriju ili postoji
logično objašnjenje i za ovo? Noge je izraz
koji se koristi za opisivanje kapi vina koje
klize po unutrašnjosti čaše. Postoje i
drugačiji izrazi za istu pojavu Noge je
britanski izraz, Nemci to zovu crkveni
prozori, Španci suze…

Mnogi ljubitelji vina pomno posmatraju


ovu pojavu potuno je pogrešno vezujući za
kvalitet vina, a ona je u stvari vezana za
stepen isparljivosti tečnosti i površinskog
naboja između vode i alkohola. U principu,
što je nivo alkohola veći noge će biti
izražajnije i brže će kliziti po čaši. Dakle,
kvalitet nogu nema nikakve veze sa
kvalitetom vina.

Arčibald Pejton pisao je o večeri kod


domaćina u Šapcu 1845. godine. Večeri je
prethodila čašica šljivovice, obed je počeo
blago zakišeljenom supom, potom je izneta
kuvana kokoška sa repom i šećerom. Posle
toga posluženi su puding od badema, suvo
grožđe i palačinke. Na kraju večere poslužen
je pečeni petao. Uz večeru pilo se belo vino, a
uz desert crno vino iz Negotina.

Sorte iz podgrupe Balkanika su dugo


dominirale . Međutim, posle Drugog svetskog
rata, prelaskom na savremeniji način
vinogradarenja i introdukcijom zapadno
evropskih sorti, mnoge autohtone sorte su
potisnute i zaboravljene a neke i trajno
izgubljene.

VREME BERBE: Svaki kraj i selo u Srbiji prepoznaje se i po vinu

Posle prevazilaženja lokserne krize, u


periodu između dva Svetska rata, u
Fruškogorskom vinogorju se šire direktno-
rodni hibridi prve generacije, kao što su: Žakez
(Francuz), Othelo, Delavare, Noa, Sasaroš i
drugi. Zbog lošeg kvaliteta vina i narušavanja
ugleda vinogradarstva, zakonom je zabranjeno
njihovo dalje širenje, a postojeći čokoti su
oporezovani.

U ovom periodu sortiment se značajno menja.


Umesto sorti za crna vina prednost dobijaju
bele vinske sorte. Danas se u sortimentu
nalaze tri kategorije sorti: 1.Stare domaće i
odomaćene vinske i stone sorte, 2)
Introdukovane zapadno evropske vinske sorte
i 3) Novostvorene domaće vinske i stone sorte.

Posle Drugog svetskog rata, menja se


tehnologija gajenja vinove loze u našoj zemlji.
Uvode se špalirski uzgoji sa srednje visokim i
visokim stablom, koji ne odgovaraju biološkim
osobinama autohtonih sorti. Sa promenom
tehnologije gajenja dolazi i do promene
sortimenta. Šezdesetih godina masovno se
uvode zapadnoevropske sorte, koje su
značajno otpornije na niske zimske
temperature nego autohtone sorte. Vodeće
mesto u sortimentu dobija Italijanski rizling, a
za njim slede sorte: Traminac, Rajnski rizling,
Beli i crni burgundac, Sovinjon, Semijon,
Šardone i druge.

Danas, pored uloge u ishrani, vino sve više


postajke stvar prestiža i veoma značajan
artikal u međunarodnoj razmeni. U Srbiji,
površine pod vinogradima su u stalnom
opadanju dok prosečan prinos po čokotu je
dosta skroman i iznosi 0,7 kilograma, a kao
glavni nosioci proizvodnje označavaju se
porodična domaćinstva, navodi Jovica
Živanović u radu “Ekonomska obeležja
proizvodnje grožđa i vina na porodičnim
gazdinstvima”.

Vino staro 1.650 godina?!

Ljubitelji vina koji često biraju sa ponosom


ona koja su duže vreme sazrevala, neće
imati prilike da probaju vino koje već
godinama intrgira naučnike a potiče iz 350
godine n.e, odnosno najstarije je vino na
svetu.

Nakon otkrivanja vina, ono je bilo izloženo


u P az istorijskom muzeju u Nemačkoj
duže od 100 godina. Iako je nekoliko aša
ovog vina zakopano u sarkofag rimskog
plemićkog para, jedina aša koja je ostala
iznad zemlje je upravo ova koja je
sačuvana. Napravljena je od rimskog
stakla i ukrašena sa dve ručke. Navodno, u
sebi sadrži mešavinu maslinovog ulja i
vina. Činjenica da je zatvorena voskom
umesto plutom nam govori da je baš tako
očuvana tečnost koja se u njoj nalazi.

Ova aša od 1,5 litra imala je za cilj da


rimski plemićki par isprati u večnost, a
sada predstavlja predmet koji istražuju i
posmatraju naučnici i arheolozi. Mnogi
muzejski činovnici tvrde da će vino
izgubiti svoju vrednost ako dođe u kontakt
sa vazduhom, tako da aša još uvek nije
otvorena.

 Podeli na Fejsbuku  Tvituj

PIŠE: Global Serbia

Ova priča je tagovana pod:


Tamjanika, Vino

NAJNOVIJE

Sve za ništa u režiji Vučića Srbin okupator Kosmeta Anđeosko milosrđe Zapada
Promena srpske politike kad je reč o Kosmetu, Prošlo je više od jednog veka kako su njegovi Jedna epoha u svetskom poretku sišla je sa
proglašavanje pregovora u Briselu neuspešnim preci napustili srpske prostore, pa ipak, kako političke scene na najgori, licemeran i tragičan
i njihovo vraćanje u OUN, poziv Rusiji da kazuju naši izvori, pripada onom delu stare način, prekršena su sva pravila, zgažena je
diplomatski i politički pomogne Srbiji i srpske emigracije koji se u Americi, ljudskost kao elementarni kriterijum, a sve je
pokretanje inicijative za povratak prognanih sa svojevrsnom kotlu za pretapanje nacija, još nije zasnovano na vrhunskim lažima i
prostora Kosova i Metohije treba suprotstaviti do kraja asimilovao manipulacijama
propagandi koja sve ustupke na štetu Srbije 25. 03. 2018. - Global Serbia 23. 03. 2018. - Radivoje Peca Petrović
pravda pritiscima sa Zapada
27. 03. 2018. - Radivoje Peca Petrović

Nešto naše, a opet kao da je tuđe Kako je Đinđić pomagao Šrederu Slobino buđenje Srbije
Scenario za ovu seriju birali su jugoslovenski, a U vreme dok su padale bombe Đukanović i Milošević je bio i prvi srpski političar koji je
ne srpski ustrojeni i vaspitani ljudi, kao Goran Đinđić objavili su sraman tekst u Njujork napravio jasan diskontinuitet sa Brozovom
Marković i nesrećni Milan Vlajčić, isti ovakvi tajmsu izazivajući u otadžbini kritike i odijum, nacionalnom politikom pod geslom: slaba
ljudi pisali su tekst, producirali i snimali čitavu posebno među njihovim najbližim saradnicima Srbija – jaka Jugoslavija i dosledna borba
tu karikaturu od ”Nemanjića”, Jugosloveni, sa i koalicionim partnerima protiv navodnog velikosrpskog hegemonizma
pogrešnim razumevanjem svega onog 12. 03. 2018. - Radivoje Peca Petrović 11. 03. 2018. - Global Serbia
autentično srpskog
15. 03. 2018. - Global Serbia

Učitaj još vesti

Puls Srba Magazin Pomoć Srpski poslovni Almanah


prijatelja
Vesti Srbija Zašto Global Serbia?
Adresar Impresum
In Rasejanje i linkovi
memoriam Marketing
Pratite nas:    Biznis Etno
izlog Kontakt
Duhovnost
Info
Nostalgija centar
Srbija
koju
volim

Global Serbia - Sva prava zadržava 2017 - dsgn: shojke.com

You might also like