You are on page 1of 12

UNIVERZITET UNION - NIKOLA TESLA

FAKULTET ZA GRADITELJSKI MENADŽMENT

UVOD U TEORIJU I ESTETIKU ARHITEKTURE NA EKOLOŠKIM


OSNOVAMA

TEMA: OBJEKAT UKLOPLJEN U OKRUŽENJE, PRINCIP


ODRŽIVOSTI- EKO ARHITEKTURA

Student: Profesor:
Sotirović Helena 7/2018 MA Dr. Dragana Vasilski
SADRŽAJ:

 UVOD
 CHICHU MUZEJ UMETNOSTI
 SVALBARDSKO GLOBALNO SKLADIŠTE SEMENA
 ŠUMSKA KUĆA
 NK’MIP KULTRURNI CENTAR U PUSTINJI
 LITERATURA
UVOD

Zelena gradnja, fokusirana na životnu sredinu sve je zastupljenija u svetu.

Moderna nauka obezbjeđuje daleko detaljniju perspektivu načina na koji ekosistemi funkcionišu. Nova
znanja počinju da koriste građevinski profesionalci i građevinska industrija da bi zaštitili važna svojstva
ekosistema i da bi stvorili osnovu za mogućnost održivog života na Zemlji. Ekologija građevinarstva
donosi pristupe usvajanju znanja o ekološkom uticaju izgradnje u holističkom okviru.

Zelena gradnja je, za razliku od konvencionalne, fokusirana na životnu sredinu. Od projektovanja, preko
izgradnje i završetka radova, timovi inženjera i LEED konsultanti rade zajedno i učestvuju u planiranju i
izvođenju projekta. Za svaki korak u projektovanju i izgradnji postavlja se pitanje na koji način to utiče
na okolnu životnu sredinu i kako da se smanji negativan uticaj. Dakle, pored energetske efikasnosti
određene zgrade, po ovom standardu se ocenjuje i kvalitet unutrašnjeg prostora, izbor ekoloških
materijala, lokacija same zgrad. Vodi se računa i o položaju prozora, osvetljenju, o krovovima (prave se
bašte na krovu) i o položaju parkinga.

Održiva gradnja podrazumeva izbor parcele i odnos prema njoj tokom izgradnje. Podstiču se grinfild
investicije, odnosno one koje podrazumevaju da zgrada ima što manje uticaja na ekosisteme, vodene
tokove, zatim se fokusira na uređenje zelenih površina, kontrolu atmosferskih voda, smanjenje erozija,
zagađenje svetlom, kontrolu efekta staklene bašte i zagađenja nastalog tokom izgradnje.
Autor: Tadao Ando

Lokacija: Japan, Naoshima

Godina: 2000-2004

Veliki brj radova Tadao Anda uključuju zadiranje u zemlju, pa tako I ovaj. Kakva god da je priroda
okolo mesta izgradnje objekta on će se truditi da objekat ne bude impozantan na okruženje. U skladu sa
nazivom chichu, ili u zemlji, novi muzej je ukopan u brdovitom mestu s pogledom na japansko more.
Ukopana ulazna rampa vodi do lobija. Krećući se kroz muzej posetioci su stalno izloženi senzacijama
između tame i svetla, betonske mase i otvora, procepa ka nebu. Cantralni prostor je trouglaste osnove
koji povezuje izložbene prostore za tri umetnika.

U privatnom vlasništvu Naoshimi Fukutake Art Museum Foundation, zgrada Chichu Muzeja (2700 m2)
ima trajnu postavku samo tri umetnika Claude Monet, Walter de Maria i James Turrell, svake prikazane
u samostalnim galerijama. Galerije su povezane hodnicima u vidu lavirinta. Slede prostori svetla i tame,
otvoreni i zatvoreni, oni služe i kao prolaz i odredišta. Pojedina umetnička dela, kao na primer slika
,,Water Lily” od Claude Moneta specijalno su napravljena za ovaj prostor.
Ograničeći arhitekturu na podzemnu strukturu, Chichu muzej nema arhitektonsku fasadu. Izgled objekta
je brdo sa jednim otvorom za ulazak. Arhitektonski elementi sagledivi su samo iz ptičije perspektive kao
procepi za prodor svetlosti. Jedino mesto gde posetioci muzeja imaju pogled na eksterijer jeste iz kafe
bara koji pruza pogled na more. Ovde je Ando još jednom iskoristo svoju veštinu saradnje sa silama
prirode, kroz jedinstvo objekta i okoline ali i neverovatno uspešnu saradnju sa umetnicim čija su dela
integralni deo arhitekture. Umetnički doprinos De Maria i Jamesa Turrella koji su aktivno učestvovali u
projektu, čine zajedničko umetničko delo.
Autor: Barlindhaug Consult AS

Lokacija: Norveška, Svalbard

Godina: 2007-2008

Smešten na udaljenom ostrvu u Artičkom krugu, Svalbarsko globalno skladište semena je


dizajnirano da sačuva 100 miliona semenki od 268 000 biljaka koje potiču iz 100 različitih
zemalja, što ga čini najvećom kolekcijom semena u svetu. Norveška vlada je povodom
otvaranja ovog skladišta u februaru 2008. godine izjavila da je ovaj objekat deo neviđenog
napora da se zaštiti biloška raznolikostplanete koja se brzo smanjuje. Ovaj ,, siguran” objekat,
iskopan duboko u ledenoj steni artičkih planina, planiran da traje vekovima, osigurava
semena koja predstavljaju važnu sortu dostupnu u današnjem svetu. Osim sto izbegava
gubitak raznolikosti na dvevnom nivou, skladište se može takođe smatrati I neophodnim za
ponovno pokretanje poljoprivredne proizvodnje na regionalnom ili globalnom nivou nakon
prirodne ili ljucke katastrofe. Čak I u najgorem slučaju, u koliko dođe do globalnog
zagrevanja, prostorije skladišta će ostati prirodno zamrynute I do 200 godina. Skladište ima
kapacitet da primi do 4,5 miliona uzoraka ili oko dve milijarde semena. Objekat se sastoji od
tri sigurne sobe koje se nalaze na kraju tunela dugog 125 metara. Semena se skladište na
temperature od - 18 C, u vrećama od folije, što omogućava da se neki uzori mogu koristiti I
do 2000 godina ili čak duže. Umetnik Dyveke Sanne I KORO stvorili su dugi ulaz
pravougaonog oblika od reflektujućeg čelika, ogledala I prizmi koji odaju utisak svetionika ,
reflektujući polarno svetlou letnjim mesecima.
Arhitektura skladišta
semena je
jednostavna kao I
funkcija samog
objekta, da obezbedi
zaštićeno okruženje
za sami svet. Ovaj
objekat je
potencijalno ključ za
opstanak ljucke rase
u slučaju neke
katastrofe u
budućnosti .

Skladište je
izgrađeno u planini,
dovoljno visoko da
bude zaštićeno od
poplave ili porasta
nivoa mora, a opet
dovoljno duboko da
izdrži direktan udar
atomske bombe.
Lokacija nije
slučajno odabrana,
jer u slučaju
katastrofe globalnih
razmjera sigurno je
da bi se desio i
nestanak električne
energije, a hladne
temperature
garantuju idealne
uslove za očuvanje
semenki i bez
dodatnog hlađenja.
Autor: Chris Tate

Lokacija: Novi Zeland, Auckland

Godina: 2006

Ova kuća je izgrađena na gusto pošumljenom I strmom zemljištu koje ima 800 kvadratnih
metara. Posetioca deli 45 stepenika od ulaza u kuću. Prema rečima Chrisa Tatea mesto je
podložno poplavama, može biti klizavo I zaštićeno je od lokalnih vlaski kao “ zaštićena
okolin”. Kuća sadrži jednu spavaću sobu, radni prostor, kupatilo, I otvoren prostor gde su
smeštena dnevna sobe, trpezarija I kuhinja. Zamišljeno je da kuća predstavlja interpretaciju
staklene kuće iz 1949. godine od Philipa Johnsona. Građevinska platform je postavljena na
16 srubova koji zadiru u jarak, I staklena kutija je postavljena na platform. Objekat je
podupret sa svih strana I tako se dobija utisak lebdenja.

Lokacija je pažljivo birana I u cilju je bilo da se što manje drveća poseče tokom gradnje.
Stable koja su uklonjenja pri završetku izgradnje ponovo su posađena. Objekat je dizajniran
tako da se završava pored velikog stable Pururia, I na taj način je on sačuvan od seče.
Stepenice pokazuju stepen nagiba lokacije, a prozori na drugom kraju kuće gledaju u šumu.

Korišćene su nijanse crne I bele boje kako bi se napravio kontrast sa zelenim okruženjem.
Dok je eksterijer Šumske kuće potpuno crn sa drvenim oblogama i aluminijumskim
stubovima, enterijer je praktično skoro ceo beo, samo povremeni crni noseći stupovi su crni i
okviri prozore koji čine većinu svih zidova u Šumskoj kući. Pod u kući je napravjen od
grubog eukaliptusa I prefarban je visokim sjajem bele boje. Arhitekta Chris Tete dobio je
dozvolu za građenje samo zato što je ovaj objekat zahtevao mali uticaj na okruženje.
Autor: Hoston Bakker Boniface Haden

Lokacija: Kanada, Osoyoos

Godina: 2004-2006

Hoston Bakker Boniface Haden angažovan je da osmisli palan NK’MIP pustinjskog


kulturnog centra koji zauzima površinu 81 hektara. Deo ovog odmarališta čini vinarija, golf
tereni sa18 rupa I golf klubove I smeštaj za turiste.zemljište se nalazi nan a krajnjem severu
američkih pustinja koje se protežu prema jugu ka pustinji Sonorano u Meksiku. Klima u
ovom delu je neuobičajena za Kanadu, leti temperature može porasti I do 40 C dok zimi
padne do – 18 C. U program ovog kompleksa ulaze I izložbene prostorije otvorenog I
zatvorenog tipa, pozorište, suvenirnica, administrativne kancelarije, istrazivačke objekte I 50
kilometara pešacke staze.
U eko karakteristike ovog projekta spadaju glavni zid, zračno grejanje I hlađenje preko
plafona I podnih pločica, prohodan zeleni krov, upravljanje vodenim resursima I podrška
istraživanju ugroženih vrsta. Za oblaganje fasade je korišćen bor, koji je veoma zastupljen u
ovom delu Kanade.centralni zemljani zid, dugačak 80 metara, širok 60 centimetara I visok
5,5 metara, najveći je zemljani zid u Severnoj Americi. Napravljen je od lokalnog zemljišta
pomešanog sa betonom. Specifičan je po tome što zimi zadržava toplotu a leti hladi objekat.

Osnovna konstrukcija je umetnuta u padinu I okrenuta je ka velikom zemljanom zidu. Efekat


slojevitosti koji kompleks dobija zahvaljujući zemljanom zidu omogućava mu da se utopi u
okolinu. To se posebno može primetiti kada se gleda topografski plan.
LITERATURA:

1. Green architecture now, Philip Jodidio, TASCHEN


2. www.arhitekton.net
3. homeli.co.uk

You might also like