Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................................ 3
2. Potrošnja toplotne energije u zgradarstvu...................................................................................... 3
2.1. Energetski bilans kuće ............................................................................................................. 4
2.2. Energetska efikasnost prozora i vanjskih vrata ....................................................................... 5
2.3. Toplotna izolacija vanjskog zida .............................................................................................. 5
2.4. Ušteda i racionalna potrošnja energije u zgradama................................................................ 6
2.5. Mjere uštede toplotne energije u zgradama........................................................................... 8
2.5.1. Urbanističke mjere .......................................................................................................... 9
2.5.2. Arhitektonsko-građevinske mjere ................................................................................... 9
2.5.3. Toplotno - tehničke mjere ............................................................................................. 10
2.6. Postupak provedbe mjera uštede toplotne energije pri projektiranju zgrada ..................... 13
3. Osnovne osobine materijala koji se koriste u građevinarstvu ...................................................... 14
3.1. Fizika zgrade .......................................................................................................................... 14
3.2. Kamena vuna ......................................................................................................................... 14
3.3. Staklena vuna ........................................................................................................................ 15
3.4. Ekspandirani polistiren .......................................................................................................... 15
3.5. Celulozne pahuljice................................................................................................................ 17
3.6. Pluto ...................................................................................................................................... 17
3.7. Konoplja, lan i kokos .............................................................................................................. 17
3.8. Ovčja vuna ............................................................................................................................. 18
3.9. Energetski efikasni prozori .................................................................................................... 18
3.9.1. Termografsko snimanje za kontrolu i nadzor zgrada .................................................... 20
3.10. Inovativni građevinski materijali ....................................................................................... 20
3.10.1. Reflektujući unutrašnji premazi..................................................................................... 21
3.10.2. Visokoreflektujući i izdržljivi spoljašnji premazi ............................................................ 21
3.10.3. Fazno promjenljivi materijali ......................................................................................... 22
3.10.4. Napredne izolacione pene ............................................................................................. 22
3.10.5. Vakuum izolacioni panel (VIP) moduli ........................................................................... 23
4. Provođenje energetskih pregleda zgrade ..................................................................................... 24
4.1. Energetski pregled i energetsko certificiranje zgrada ........................................................... 26
4.2. Potrošnja energije u zgradi .................................................................................................... 27

1
 4.2.1. Energetski pregled zgrade ............................................................................................. 27
4.3. Provođenje energetskog pregleda ........................................................................................ 28
4.3.1. Priprema za provođenje energetskog pregleda ............................................................ 29
4.4. Analiza potrošnje energije i vode .......................................................................................... 30
4.5. Mogućnosti poboljšanja energijske efikasnosti .................................................................... 31
4.6. Prikaz mjera za poboljšanje energijske efikasnosti ............................................................... 31
5. Zaključak ........................................................................................................................................ 32
6. Literatura ....................................................................................................................................... 33

2
1. Uvod

Energetika je ključni sektor privrede svake države zbog niza razloga, od kojih je najvažniji onaj da
cijena utrošene energije ulazi u ukupnu cijenu svakog proizvoda ili usluge. U svijetu ograničenih
prirodnih resursa, konstantan rast populacije dovodi do porasta potrošnje energije, pa se danas
suočavamo sa dva velika energetska problema. Prvi je nedostatak energije i nesigurnost u njenoj
opskrbi, a drugi je zagađenje okoline te klimatske promjene uzrokovane prevelikom i neracionalnom
potrošnjom energije.

U prošlosti, posebno početkom dvadesetog stoljeća, nije se vodilo računa o ograničenosti zaliha
neobnovljivih fosilnih energenata (ugalj, nafta i zemni plin). Zato su neobnovljivi fosilni energenti u
novije vrijeme postali sve skuplji i sve ih je manje. Sada se procjenjuje da bi alternativni izvori energije
mogli zadovoljiti današnje potrebe u zgradarstvu jer će se tehnologija stalno napreduje tako da će se
iskorištavanje tih izvora usavršiti. Najznačajniji su sunčeva energija, kinetička energija vjetra,
bioenergija i energija morskih valova. Upotreba alternativnih izvora energije bazira se na principu da
novi obnovljivi izvori energije moraju biti tehnički ostvarivi i ekonomski isplativi, a cijena mora biti bar
jednaka ili niža od cijene konvencionalnih izvora energije (fosilni energenti i hidroenergija).

Ekološke posljedice energetske potrošnje su tema koja se predugo zapostavljala. Međutim, iako
se i dalje ne vodi dovoljno računa o socijalnim, ekološkim, ekonomskim i sigurnosnim aspektima
korištenja energije u svrhu zadovoljavanja sve većih energetskih potreba, danas je ovaj problem ipak
prepoznat i u velikom broju, prvenstveno od strane razvijenih zemalja, prihvaćeno je da dosadašnji,
nekontrolirani pristup potrošnji energije nije održiv. Prioritet treba dati održivoj potrošnji energije,
kroz racionalno planiranje same potrošnje, te kroz implementaciju mjera energetske učinkovitosti u
sve segmente energetskog sistema određene zemlje. Cijene energije i energenata će, zbog globalnih i
lokalnih razloga, u narednom razdoblju i dalje rasti, što će direktno uticati na porast troškova života i
poslovanja. 1 2

2. Potrošnja toplotne energije u zgradarstvu

Sektor zgradarstva je posebno značajan kao potrošač energije jer u ukupnoj potrošnji energije
sudjeluje sa oko 40%. Modernim načinom života i povećanjem životnog standarda postotak potrošnje
energije u zgradama je u stalnom porastu najviše zahvaljujući sistemima za hlađenje. Na potrošnju
energije u zgradi utiču različiti faktori poput lokacije zgrade (klimatsko područje), vrste i namjene
zgrade, karakteristika vanjske ovojnice, karakteristika stolarije i vremenu gradnje.

Nadalje, na potrošnju energije utiče i orijentacija elemenata fasade i njihova zaštita od sunca,
propusnost, zaklonjenost zgrade, površina i vrste vanjskih zidova na pojedinim stranama svijeta,
površina zidova prema negrijanim prostorima (garaža, spremište, podrum, tavan), površina zidova
prema grijanim prostorima (susjedni stanovi), te površine, volumeni i karakteristike grijanih i
negrijanih prostora. Isto tako, prilikom proračuna potrošnje energije, uzima se u obzir postojanost ili

1
Glavaš H., Stojkov M., Barić T. Energetske učinkovitosti zgrada Osijek: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku.
2011.
2
Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska: Časopis Građevinar.
2008.

3
nepostojanost podruma, izvedba podova istropova, rješenje toplotnih mostova u konstrukciji,
primjenaobnovljivih izvora energije iu kojem udjelu te kakav je sistem grijanja prostora i zagrijavanja
tople vode.

Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su: toplotni gubitci i dobitci,
koeficijent prolaska toplote, stepen - dan grijanja te stepen korisnog djelovanja.

Općenito se energetske potrebe zgrada mogu razmatrati kao: električna energija za rasvjetu i za
različite električne uređaje, električna energija za pogon dizala i za pogon motornih pogona u
sistemima ventilacije i klimatizacije, potrošna topla voda, toplotna energija za grijanje, rashladna
energija za hlađenje te sekundarne upotrebe toplotne energije za praonicu, kuhinju i slično.

2.1. Energetski bilans kuće

Potrebna količina energije u kući ili zgradi zavisi od: oblika zgrade, orijentacije, sastava
konstrukcije i nivoa toplotne izolacije vanjske ovojnice zgrade, te o klimatskim uslovima. Podatak koji
koristimo za proračune, a koji zavisi o klimatskim uslovima je stepen - dan grijanja - produkt broja
dana grijanja i razlike između prosječne unutrašnje i vanjske temperature.

Slika 1 Energetski bilans kuće3

Drugi bitan podatak, potreban za izračun količine energije za grijanje, je koeficijent prolaska
toplote kroz vanjski građevinski dio zgrade, tzv. U(k) faktor. Toplotni gubitci kroz građevinski
element, između ostalog, zavise od sastava građevinskih elementa, orijentacije i koeficijenta toplotne
provodljivosti ugrađenih materijala. Bolju toplotnu izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske
toplotne provodljivosti, odnosno visokog toplotnog otpora. Toplotni otpor materijala povećava se
zavisno od debljine materijala. Godišnja potrebna toplotna energija za grijanje, Qh (kWh/a), je
računski određena količina toplote koju sistem grijanja treba tokom jedne godine dovesti u zgradu
kako bi se održala unutarnja projektna temperatura u zgradi. Takvo izražavanje potrošnje energije u
zgradama po m2 ili m3, daje nam jedinstven podatak, koji omogućava energetsko karakteriziranje

3
Sinanović A. Osnove energetske efikasnosti Tuzla: Harfograf d.o.o. 2009.

4
zgrade i usporedbu različitih energetskih karakteristika zgrada. Računski određena godišnja potrebna
toplota za grijanje ne smije biti veća od propisanih vrijednosti.

2.2. Energetska efikasnost prozora i vanjskih vrata

Prozori su element vanjske ovojnice zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u
okolicu, propuštanje sunčeve energije u prostor i prozračivanje prostora. Prozor je najdinamičniji dio
vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta sunčevu energiju u
prostor, i kao zaštita od vanjskih uticaja i toplotnih gubitaka.

Gubitci kroz prozore dijele se na: transmisijske gubitke i na gubitke ventilacijom tj.
provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplotne gubitke kroz prozore i gubitke
provjetravanjem, ukupni toplotni gubitci kroz prozore predstavljaju više od 50 % toplotnih gubitaka
zgrade. Gubitci kroz prozore obično su deset i više puta veći od onih kroz zidove, tako da je jasno
kolika je važnost energetske efikasnosti prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada.

Kod prozora kao i kod cijele vanjske ovojnice zgrade, važnu ulogu ima koeficijent prolaska toplote
U(k) izražen u W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U(k) prozora kreće oko 3,00 - 3,50
W/m2K i više (gubitci toplote kroz takav prozor iznose prosječno 240 - 280 kWh/m2 godišnje),
evropska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti, tako da se one danas kreću u
rasponu 1,40 - 1,80 W/m2K. Na savremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama, taj se koeficijent
kreće između 0,80 - 1,10 W/m2K. U ukupnim toplotnim gubitcima prozora sudjeluju staklo i prozorski
profili. Prozorski profili, nezavisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati: dobro
zaptivanje, zatim prekinuti toplotni most u profilu, te jednostavno otvaranje i nizak koeficijent
prolaska toplote. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim
plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplotne karakteristike.

2.3. Toplotna izolacija vanjskog zida

Toplotnu izolaciju vanjskog zida možemo postaviti s vanjske ili s unutrašnje strane zida. Pravilo je
da u novogradnji toplotnu izolaciju izvodimo s vanjske strane. Toplotno pojačanje postojećih vanjskih
zidova bi, također, trebalo izvoditi dodavanjem novog toplotno - izolacijskog sloja s vanjske strane
zida. Izvedba toplotne izolacije s unutrašnje strane zida nepovoljna je s građevinsko-fizikalnog
stajališta, a često je i skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare,
strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti od požara, gubitka korisnog prostora i sl.

Postava toplotne izolacije s unutrašnje strane zida je fizikalno lošija, jer iako postižemo
poboljšanje izolacijske vrijednosti zida, značajno mijenjamo toplotni tok u zidu, uslijed čega osnovni
nosivi zid postaje hladniji. Iz tog razloga, posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi parne brane kako bi
se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojave plijesni. Pored toga, neophodno je toplotno izolirati i dio
pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija vanjskog zida izvedbom izolacije s unutrašnje
strane izvodi se iznimno kod zgrada pod zaštitom, kada se žele izbjeći promjene na vanjskom pročelju
zgrade zbog historijske vrijednosti zgrade. 4

4
Sinanović A. Osnove energetske efikasnosti Tuzla: Harfograf d.o.o. 2009.

5
 2.4. Ušteda i racionalna potrošnja energije u zgradama

Budući da je opšta potrošnja energije svakim danom sve veća, pri planiranju svake nove vrste
iskorištavanja energije treba poduzimati mjere o načinu potrošnje, a naročito uštedi neobnovljivih
izvora energije. U tu svrhu su ušteda i racionalna potrošnja energije neophodni postupci za očuvanje
rezervi osobito neobnovljivih izvora energije. Stoga se mora provoditi ušteda i racionalna potrošnja
energije uvijek i na svakome mjestu. Najveća dopuštena potrošnja toplotne energije u zgradama
propisana je:

- Zakonom o prostornom uređenju i gradnji kao bitan zahtjev za uštedu toplotne energije i to
tako da građevina i njezini uređaji za grijanje, hlađenje i ventilaciju moraju biti projektirani i
izgrađeni tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potrošnja energije pri njihovu
iskorištavanju bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za ljude koji borave u
objektu budu osigurani zadovoljavajući toplotni uvjeti.
- Zatim, tehničkim propisom o uštedi toplotne energije i toplotnoj zaštiti u zgradama kao
glavni zahtjev za stambene zgrade grijane na temperaturu 18 °C ili više određena je najveća
dopuštena godišnja potrebna toplota za grijanje po jedinici korisne površine zgrade, a za
nestambene zgrade grijane na temperaturu 18 °C ili više određena je najveća dopuštena
godišnja potrebna toplota za grijanje po jedinici obima grijanog dijela zgrade.

Prema podacima objavljenim u stručnoj literaturi, uštedom i racionalnom potrošnjom energije

treba postići dva globalna cilja:

 očuvati prirodna bogatstva (resurse)

 zaštititi okoliš.

Hronologija toplotne zaštite zgrada može se, obzirom na potrošnju toplotne energije u zgradama,
razvrstati na dva glavna vremenska razdoblja: prvo razdoblje do pojave energetske krize 1973.
odnosno 1979. godine i drugo poslije energetske krize sve do danas.

U prvom je razdoblju toplotna zaštita zgrada bila uglavnom osigurana tako da je pri proračunu
toplotne zaštite zgrade morala biti zadovoljena najveća dopuštena vrijednost koeficijenta prolaska
toplote, obodnih zidova i ravnih krovova zgrada za pojedine građevinske klimatske zone.
Napominjemo da je pri svakoj inovaciji propisa za toplotnu tehniku u zgradarstvu taj koeficijent bio
postupno smanjivan, čime se povećavala minimalna toplotna zaštita zgrada.

Za drugo razdoblje karakteristično je povećanje toplotne zaštite zgrada ne samo zbog udobnijeg
boravka ljudi u prostorijama zgrada, nego i radi racionalizacije potrošnje i uštede toplotne energije u
zgradama. Energetska kriza do koje je došlo zbog poremećaja u opskrbi energijom izazvala je naglu
potrebu za racionalizacijom potrošnje i uštedom energije ne samo u zgradama, nego i u svim
područjima ljudskog djelovanja, osobito u prometu i u industriji. Od tada je energija postala
istodobno središnje pitanje politike, ekonomije i nauke koja se sada sve više bavi istraživanjem
alternativnih izvora energije. Tako je tek sedamdesetih godina 20. stoljeća utvrđeno da su, uz
spomenuti promet i industriju, stambene zgrade i zgrade za javnu namjenu najveći potrošači
energije. Zato su krajem 20. stoljeća, radi uštede i racionalne potrošnje toplotne energije u zgradama,
istraživanja bila usmjerena najprije na usavršavanje tehničkih sistema za grijanje i povećanje njihove

6
učinkovitosti upotrebom što kvalitetnijih goriva, što je dovelo do sve veće upotrebe zemnog plina i
električne energije.

Uporedno s nastojanjem da se usavrše sistemi za grijanje i iskoriste goriva s povećanim toplotnim

učinkom, u zgradarstvu su provedena istraživanja radi maksimalnog poboljšanja toplotne izolacije
stambenih zgrada i njihovih dijelova. U tu svrhu počeli su se primjenjivati različiti toplotno - izolacioni
građevinski proizvodi, samonosivi sendvič - izolacijski paneli sa obostranim metalnim slojem,
povezani sistemi za vanjsku toplotnu izolaciju (ETICS – external thermal insulation composite
systems) na osnovu ekspandiranog polistirena i na osnovi mineralne vune, šuplja blok opeka te
blokovi od plinobetona i pjenobetona.

Posebni napori uloženi su u usavršavanje tehničkih svojstava prozora i balkonskih vrata koji su
utvrđeni kao bitan faktor gubitaka toplote. Istraživanja su u tom pogledu rezultirala patentima za
velik broj toplotno - izolacijskih profila za izradu okvira i krila prozora. Pritom posebnu važnost imaju
višeslojna ostakljenja s posebnim toplotno - reflektirajućim staklima i međuprostorima ispunjenim
inertnim plinovima (argon i kripton). Konačno, nakon opisanih nastojanja da se, u svrhu maksimalne
uštede toplotne energije uz uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama, poveća toplotna
izolacija zgrada upotrebom toplotno - izolacijskih građevinskih proizvoda i elemenata zgrade te
smanjenjem gubitaka toplote iz zgrade kao cjeline, došlo je do razvoja ideje tzv. energijske i ekološke
arhitekture. Pritom se čitavu zgradu tretira kao sistem za prihvaćanje i akumuliranje sunčeve toplote
(pasivna upotreba sunčeve energije i aktivna upotreba sunčeve energije) čime se još više štedi na
potrošnji konvencionalnih neobnovljivih izvora energije.

Zgrade s malim utroškom energije su temelj održive gradnje koja uključuje: upotrebu prikladnih
građevinskih materijala koji nisu štetni za okoliš, uštedu toplotne energije, zdrav i udoban boravak
ljudi u zgradama te ispravno upravljanje otpadom pri rekonstrukciji i/ili rušenju. Obzirom na
ograničenje potrošnje toplotne energije u stambenim zgradama, postoje tri vrste štedljivih zgrada:

 zgrade s malim utroškom energije,

 pasivne kuće/zgrade,
 kuće/zgrade koje ne troše energiju.

Nazivni normativ godišnje potrebne toplote za

Stambene zgrade
grijanje po jedinice korisne površine zgrade Qh
Postojeće stanje
Stare zgrade ~250
Novije zgrade (norma iz 1987.) ~150
Energijski štedljive zgrade (Tehnički propis iz
≤ 90
2005.)
Planirano stanje (štedljive zgrade)
Zgrade s malim utroškom energije ≤ 40
Pasivne kuće/zgrade ≤ 15
Kuće/zgrade koje ne troše energiju =0

Tabela 1 Godišnja potrebna toplota za grijanje stambenih zrada5

5
Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska: Časopis Građevinar.
2008.

7
 2.5. Mjere uštede toplotne energije u zgradama

Zakonom o prostornom uređenju i gradnji propisana su, osim bitnih zahtjeva za građevinu,
također i energetska svojstva zgrada tako da svaka zgrada, zavisno o vrsti i namjeni, mora biti
projektovana, izgrađena i održavana tako da tijekom upotrebe ima propisana energijska svojstva.
Osim toga prije izdavanja upotrebne dozvole, odnosno prije promjene vlasništva ili iznajmljivanja
zgrade ili njenog dijela, mora se pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade koji izdaje
ovlaštena osoba (energetska certifikacija zgrada).

Slika 2 Primjer energetskog certifikata6

Mjere uštede toplotne energije za potrebe grijanja i zagrijavanja potrošne vode u zgradama mogu se,
obzirom na način građenja i opremanja zgrada, razvrstati u tri glavne vrste mjera:

- urbanističke mjere,
- arhitektonsko-građevinske mjere i

6
Glavaš H., Stojkov M., Barić T. Energetske učinkovitosti zgrada Osijek: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku.
2011.

8
 - toplotno-tehničke mjere.

Glavni cilj urbanističkih i arhitektonsko-građevinskih mjera jest taj, da se neposrednim pasivnim

mjerama, bez upotrebe toplotnih postrojenja i uređaja, održi što udobnija klima u prostorijama
zgrade.

2.5.1. Urbanističke mjere

Urbanističke mjere funkcionišu na osnovu neposredne pasivne upotrebe sunčeve energije, i to na dva
glavna principa. Prvi princip je pasivna upotreba sunčeve energije radi povećanja dobitaka toplote u
zgradama, a drugi je sprječavanje prekomjernog sunčevog zračenja u zgradi. To se pri gradnji postiže
sljedećim mjerama:

 ispravnim odabirom lokacije zgrade obzirom na izloženost suncu i zaštićenost od prejakih

vjetrova
 ispravnom orijentacijom funkcionalne fasade zgrade prema suncu - južna strana (bitno za
pasivnu upotrebu sunčeve energije te za aktivnu upotrebu sunčeve energije za grijanje i
zagrijavanje potrošne vode u zgradi)
 ispravnim izborom lokacije zgrade u odnosu na reljef zemljišta
 funkcionalnim okolnim krajolikom
 ispravnim (kompaktnim) oblikom i veličinom kuće/zgrade.

Napominjemo da se opisane urbanističke mjere mogu poduzimati u najvećoj mjeri pri gradnji
porodičnih kuća i urbanih vila, manje pri izgradnji stambenih naselja, a najmanje pri interpolaciji
između postojećih zgrada.

2.5.2. Arhitektonsko-građevinske mjere

Cilj arhitektonsko -građevinskih mjera je dvostruk:

- prvo, sprječavanje prekomjernog prolaska toplote kroz obodne i pregradne konstrukcije
zgrade (smanjivanje prijenosnih i ventilacijskih gubitaka toplote) zimi iz grijanog prostora
zgrade u vanjski hladan prostor i omogućivanje akumuliranja toplote u zgradi, čime će se
uštedjeti toplotna energija potrebna za grijanje - zimska toplotna zaštita zgrade,
- drugo, da se spriječi pregrijavanje prostorija zgrade ljeti zbog prevelikoga dnevnog sunčevog
zračenja, čime će se uštedjeti energija potrebna za hlađenje - ljetna toplotna zaštita zgrade.

Arhitektonsko-građevinske mjere su:

 kompaktan oblik zgrade (što je oblik zgrade kompaktniji, to su faktor oblika fo, a time i
prijenosni gubitci toplote manji),
 što veća toplotna izolacija vanjskog omotača zgrade - zimska toplotna zaštita,
 najmanje trostruko ostakljenje prozora prilagodljivih pasivnoj upotrebi sunčeve energije,
 sprečavanje pregrijavanja prostorija zgrade zbog uticaja sunčevog zračenja ljeti - ljetna
toplotna zaštita,
 veće južne ostakljene površine za pasivnu upotrebu sunčeve energije,
 stalno regulirana ventilacija zgrade (zaštita od sunčevog zračenja ljeti),

9
  zaštita toplotno - izolacijskih materijala od vlaženja,
 smanjenje nepovoljnih uticaja toplotnih mostova,
 mogućnost dodatne toplotne zaštite noću,
 smanjenje toplotnih gubitaka u toplotnom sistemu za grijanje,
 povoljan raspored glavnih i pomoćnih prostorija,
 što manja zrakopropusnost obodnih (vanjskih) zidova, prozora, balkonskih vrata i drugo.

Pasivna upotreba sunčeve energije za grijanje zgrada znači neposrednu upotrebu obnovljive
sunčeve energije uz primjenu urbanističkih i arhitektonsko - građevinskih mjera bez posebnih
instalacija. Osnovni su pasivni sunčevi sistemii u primjeni: neposredan zahvat izlaganjem suncu,
staklenik, termoakumulacijski zid (Trombe-Michel), krovni sunčani kolektor, konvekcijski sistem,
sunčani dimnjak, dvostruki omotač (Barra-Costatini), termo-akumulacijski zid sa spremnikom te
kombinirani sistem: zračni skupljač, spremnik i staklenik. Ispod su shematski prikazane tri vrste
pasivnih sunčevih sistema koji su se počeli koristiti.

Slika 3 Shematski prikaz 3 vrste pasivnih sunčevih sistema koji se koriste7

2.5.3. Toplotno - tehničke mjere

Cilj toplotno – tehničkih mjera je također dvostruk:

- prvo, da toplotni uređaji svojim funkcioniranjem osiguraju higijensku klimu i time zdrav i
udoban boravak u grijanim prostorijama zgrada,
- drugo, da uređaji za grijanje u zgradama troše što manje toplotne energije i mehaničke
energije potrebne za prisilnu (mehaničku) ventilaciju u zgradama.

Toplotno - tehničke mjere su sljedeće mjere:

 savjesno ponašanje korisnika u zgradama, npr. pri upotrebi tople vode za osobnu higijenu
(upotreba tuševa, za razliku od kada s hidromasažom, koristi 3-5 puta manje vode i
električne energije),
 upotreba sistema za grijanje i regulaciju s velikim stepenom korisnog učinka,
 povrat toplote iz otpadne tople vode,
 sistem ventilacije s predgrijavanjem ulaznoga svježeg zraka povratom toplote iz odvođenog
toplog zraka tako da mora osigurati propisani broj izmjena unutarnjeg zraka vanjskim
zrakom,

7
Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska: Časopis Građevinar.
2008.

10
  što veća upotreba obnovljivih izvora energije: sunčani kolektor (aktivna upotreba sunčane
energije) i dizalica toplote.

Sunčani kolektor je uređaj koji, zavisno o namjeni, služi za sabiranje toplotne sunčane
energije - toplotni kolektor velikog učinka, kao i za pretvaranje svjetlosne sunčane energije u
električnu energiju direktno uz pomoću fotoelektričnih članaka - električni kolektor malog učinka.

Aktivna upotreba sunčane energije za grijanje u zgradama znači posrednu upotrebu obnovljive
sunčane energije, uz primjenu savremenih instalacijskih sistema kao što su: sunčani kolektori, dizalice
toplote te kombinacija sunčanih kolektora i zidnih plinskih kombi - bojlera u klimatski povoljnom
zemaljskom području (Slika 4.).

11
 Slika 4 Shematski prikaz sunčanog sistema za grijanje potrošne vode i dopunu sistema grijanja 8

Dizalica toplote (toplotna crpka) toplotni je uređaj koji služi za provođenje toplote s niže
temperaturne razine na višu za potrebe niskotemperaturnih sistema grijanja radi uštede toplotne
energije u zgradama. Ona radi na principu hladnjaka kod kojeg nižu temperaturnu razinu čini prostor
u hladnjaku, a višu razinu prostorija koja preuzima ulogu stražnje površine gdje se predaje toplota s
niže razine i od rada elektromotora. Kompresorska dizalica toplote radi tako da rashladno sredstvo
protiče kroz izvor toplote (zemlja, voda ili zrak), preuzima toplotu i u isparivaču isparava. Kompresor
koji pokreće elektromotor podiže nastali plin na višu temperaturu koju predaje dalje za grijanje
prostorije ili potrošne vode. Za istu uloženu električnu energiju toplotni učinak dizalice toplote bit će
veći što je manja razlika temperaturnih razina. Opravdanost dizalice toplote zasniva se na činjenici da

8
Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska: Časopis Građevinar.
2008.

12
se uz pomoću nje postiže uvijek više energije nego što je uloženo u obliku mehaničkoga rada. Za
prijenos toplote u ovom sistemu grijanja koristi se voda. Dizalice toplote koriste se u SAD-u približno
50 godina, a u Europi 30 godina, računajući od 2005. godine.

Napominjemo da se energijski savjesno ponašanje stanara može očekivati uglavnom u

porodičnim kućama i eventualno u urbanim vilama s malim brojem stanova, a znatno manje u
višestambenim zgradama.

2.6. Postupak provedbe mjera uštede toplotne energije pri projektiranju zgrada

Razumljivo je da opisane urbanističke i arhitektonsko-građevinske mjere bitno i neposredno

utječu na projektiranje štedljivih zgrada, a naročito na njihovo oblikovanje. Dokaz tome je i zahtjev
propisan Tehničkim propisom o uštedi toplotne energije i toplotnoj zaštiti u zgradama što se tiče
sadržaja projekta zgrade u odnosu prema uštedi toplotne energije i toplotnoj zaštiti. Tim je
zahtjevom određeno da glavni projekt zgrade koji se odnosi na uštedu toplotne energije i toplotnu
zaštitu mora sadržavati: tehnički opis, proračun fizikalnih svojstava zgrade u vidu uštede toplotne
energije i toplotne zaštite, program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte te iskaz potrebne topline za
grijanje zgrade.

Zato se o konceptu toplotne zaštite i uštede toplotne energije u zgradama mora početi voditi
računa odmah na početku projektiranja, tj. već u idejnom projektu, da bi se odabrao najbolji mogući
sistem za svaku zadanu zgradu posebno koji neće biti smetnja arhitektonskoj koncepciji zgrade.
Prema tome, složenost glavnog projekta zgrade koji se odnosi na uštedu toplotne energije i toplotnu
zaštitu kao i podjela odgovornosti s projektantima građevinskih instalacija što se tiče odabira
tehničkih rješenja, dovest će do toga da će se toplotnom zaštitom zgrada ubuduće sve više baviti
specijalisti - građevinski fizičari koji će, za razliku od dosadašnjih građevnih fizičara, imati znatno veću
i složeniju zadaću.

Osnovni cilj gradnje zgrada, u smislu Zakona o prostornom uređenju i gradnji, znači promicanje
dobrog projektiranja i građenja zgrada, čime se ostvaruju sigurnosna, zdravstveno - ekološka i
energijska svojstva zgrada te izjednačavaju prava osoba smanjene pokretljivosti, uz primjenu
europskih načela, odnosno gradnja zgrada na način kojim se osigurava ispunjavanje bitnih zahtjeva za
građevinu, ali i uredbi održive gradnje i održivog razvoja iako za njih za sada još ne postoje posebni
propisi.9

9
Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska: Časopis Građevinar.
2008.

13
3. Osnovne osobine materijala koji se koriste u građevinarstvu

3.1. Fizika zgrade

Toplotni gubitci kroz građevinski materijal zavise od sastava elemenata, orijentacije i koeficijenta
termičke provodljivosti. Bolju termičku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplotne
provodljivosti, odnosno visokog toplotnog otpora.

Toplotni otpor materijala povećava se obzirom na debljinu materijala. Koeficijent prolaska

toplote "U" je količina toplote koju građevinski element gubi u jednoj sekundi po metru kvadratnom
površine kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Ili slikovito rečeno neizolovani zid od
šuplje opeke debljine 19cm ima toplotni gubitak 134kWh/m2 zida, kad se doda izolacija od 10cm
kamene vune gubitci se smanjuju na 26kWh/m2. U slučaju armirano - betonskog zida, gubitci su još
veći, ~256kWh/m2, a sa istom izolacijom se postiže slično smanjenje. Zato je koeficijent "U" bitna
karakteristika spoljašnjeg elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplotnih
gubitaka, a time i potrošnje energije za grijanje.10

3.2. Kamena vuna

Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplotnu, zvučnu i protupožarnu

izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji s toplotnom provodljivosti između 0,035 i 0,045
W/m2K. Kao sirovine za proizvodnju kamene vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni
materijali. Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i dolomit, a u manjoj mjeri i bazalt,
dok se od umjetnih materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom otpada iz tehnološkog
procesa uz dodatak cementa.

Glavni hemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su oksidi silicija, aluminija, kalcija,
magnezija i željeza. Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu peć u kojoj se tale na temperaturi
od 1500°C. Za proces taljenja sirovina kao energent se koristi koks. Može se reći da, iako je
konstrukcija peći prilično jednostavna, procesi koji se u njoj odvijaju su vrlo složeni i raznoliki:
sagorijevanje koksa, procesi izmjene topline, fizičko - hemijski prijelazi materijala iz jednog
agregatnog stanja u drugo itd.

Kamena vuna je vodoodbojna, paronepropusna, otporna je i na truljenje, gljivice i bakterije,

njena izolacijska svojstva ostaju nepromijenjena i otporna je na starenje. Najviše se koristi kod
pregradnih zidova i za zvučnu izolaciju. Problem kamene vune je što je proces proizvodnje kamene
vune vrlo riskantan po okoliš i krajnje opasan po ljudsko zdravlje.

Iz provedene analize na radnicima zaposlenima u tvornicama kamene vune i dobivenih rezultata

moguće je zaključiti da je koncentracija zagađenja aerosolima kamene vune dovoljna za nastanak
subjektivnih oralnih simptoma. Najrašireniji oralni simptomi su kserostormija, stomatopiroza,
promjena okusne osjetljivosti i halitoza. Navedeni simptomi izraženiji su u radnika s dužom
vremenskom ekspozicijom aerosolima kamene vune. Iz toga zaključujemo da postoji rizik po zdravlje
ljudi prilikom proizvodnje kamene vune a i prilikom njene uporabe.

10
https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/4094/820/uloga-dizajna-i-novih-gradjevinskih-materijala-proizvoda-
u-energetskoj-efikasnosti [10.03.2019.]

14
 Slika 5 Staklena vuna11

3.3. Staklena vuna

Glavna sirovina od koje se dobiva staklena vuna je kvarcni pijesak s dodatkom recikliranog stakla.
Kamena vuna se dobiva od kamenja odnosno minerala eruptivnog porijekla - bazalta i diabaza s
dodatkom koksa. Vlakna staklene vune izrađuju se ulijevanjem taline kvarcnog pijeska i stakla u
rotore, dok se kamena vuna dobiva nalijevanjem otopljene kamene smjese na rotacijske valjke. Prvi
puta je mineralnu vunu proizveo Edward Parry 1840. u Walesu, iz šljake visokih peći, ali je imala
štetno djelovanje na radnike, pa je proizvodnja ubrzo napuštena. Nakon toga se počela proizvoditi
1871., u mjestu Georgsmarienhütte, pokraj Osnabrücka. Koeficijent toplotne provodljivosti je od
0,032 do 0,044 W/m2K, odličan je zvučni i toplotni izolator, ima protupožarna svojstva i vrlo je
postojan.

Kontakt mineralne vune s kožom izaziva osip i peckanje na koži, a prašina nastala prilikom obrade
može izazvati nadraženost očiju, upalu dišnih puteva, grla i nosne sluznice, a za posljedicu može imati
i nepravilno funkcioniranje organa za disanje. Vlakna staklene vune, a isto vrijedi i za kamenu vunu,
mogu se prilikom udisaja dulje vrijeme zadržati u plućima i predstavljaju veliku opasnost za zdravlje i
mogu izazvati rak.

3.4. Ekspandirani polistiren

Ekspandirani polistiren (EPS) ili stiropor je materijal koji se najviše koristi za toplotnu izolaciju. To
je materijal koji ima toplotnu provodljivost između 0.035 i 0,041 W/m2K. 1954. godine koncern BASF
je u SR Njemačkoj prvi proizveo ekspandirani polistiren pod zaštićenim znakom Styropor®. To je
materijal koji ima nisku cijenu i vrlo je jednostavan za ugradnju, i danas je na vodećem mjestu u
graditeljstvu sa udjelom većim od 40%.

11
https://www.emajstor.hr/clanak/25/Kamena_ili_staklena_vuna [10.03.2019.]

15
 Proizvodnja ekspandiranoga polistirena (EPS) provodi se u tri stupnja. U prvom se stupnju
granule polistirena izlažu vodenoj pari u tzv. predekspanderu; struktura granule omekša, a lako
hlapljivi ugljikovodik pentan prelazi u plinovito stanje. Uslijed toga granule ekspandiraju povećavajući
svoj volumen 20 do 30 puta uz istovremeno smanjenje gustoće sa oko 600kg/m 3 na 15kg/m3 do
30kg/m3. Predekspandirane granule transportiraju se pneumatskim transportom u paropropusne
silose gdje dozrijevaju 8 - 24 sata. Ovo odležavanje predstavlja drugi stupanj u kojemu se odvija
difuzija viška pentana iz predekspandiranih granula. U trećem stupnju se dozrele granule
transportiraju u metalne kalupe, tzv. blok forme, u kojima, djelovanjem suho zasićene vodene pare,
dolazi do konačne ekspanzije granula EPS-a te njihovog sljepljivanja u monolitnu formu koja se sastoji
od zatvorenih ćelija. Blokovi, proizvedeni na opisan način, se nakon perioda dimenzijskog
stabiliziranja izrezuju u ploče ili neke druge željene oblike pomoću uređaja za rezanje vrućom žicom.

Ekspandirani polistiren ne pospješuje stvaranje mikroorganizama, ne truhne, ne stvara plijesan,

otporan je na anorganske kiseline i soli. Nije otrovan i prilikom požara ne stvara štetne plinove, lahko
se reciklira i ima nisku cijenu. Glavni nedostatak je što se tali na temperaturi većoj od 80 stupnjeva
celzijusa, odnosno ima loša protupožarna svojstva. Fasade od ekspandiranog polistirena omogućuju
uštede od 40 do 60 posto za troškove grijanja, te prilikom gradnje zgrade sa izolacijom od
ekspandiranog polistirena mogu se koristiti tanji zidovi što smanjuje troškove gradnje.

Slika 6 Lijepljenje ekspandiranog polistirena12

12
Vrančić T. Toplotna izolacija zgrada Hrvatska: Časopis Građevinar. 2006.

16
 3.5. Celulozne pahuljice

Celuloza je reciklirani proizvod koji se dobiva preradom starog papira koji se reže te mu se dodaje
borova sol. Celuloza se koristi za izolaciju krovova i stropova, a upotrebljava se i u kućama sa šupljom
drvenom konstrukcijom. Celuloza je reciklirani prirodni materijal i za njenu proizvodnju je potrebno
malo energije. Toplotna provodljivost je od 0,040 do 0,045 W/m2K. Celulozne pahuljice upuhuju se u
šupljine između oplate i paronepropusne folije strojem. Ugradnjom ovog elementa sprečava se
pregrijavanje stambenih prostora ljeti, a zimi zadržava toplinu. Negativna strana ovog građevnog
elementa je što u sebi sadrži borovo vezivo, koje je otrovno, te pri radu s ovim materijalom treba
koristiti zaštitna sredstva, a prilikom rušenja, ovaj materijal se treba deponirati na za to predviđenom
mjestu, a ne kompostirati kao što se obična celuloza može.

3.6. Pluto

Pluto je u potpunosti ekološki prihvatljiv i ima relativno dobra izolacijska svojstva. Pogodan je za
različite namjene, a budući da se dobiva skidanjem sloja kore hrasta plutnjaka, može se reći da se radi
o ekološkom materijalu. Kora se skida preko 200 puta tijekom životnog vijeka stabla. Od granuliranog
otpadnog pluta, koji ostaje nakon proizvodnje plutenih čepova, izrađuju se termoizolacijske ploče.

Granulirano pluto se termički obrađuje pod tlakom kako bi otpustilo prirodni vezivni materijal i
proizvelo plutene ploče koje se potom režu na odgovarajuću veličinu. Same po sebi plutene ploče su
relativno dobar izolator, no razina izolacije koju pružaju može se usporediti sa staklenom vunom,
paukom ili celuloznim izolacijskim materijalima, no ipak se po izolacijskim svojstvima ne mogu
uspoređivati s ekspandiranim polistirenom. Ipak, za razliku od njega, ploče od pluta su izrazito
vatrootporne, a pružaju i relativno dobru zvučnu izolaciju. Izolacijske ploče od pluta upotrebljavaju se
na zidu ili u drvenoj konstrukciji. Ploče od pluta dobro propuštaju paru, postojane su na kemikalije,
štetočine i bakterije. Ploče ne trunu i ne stvaraju prašinu. Zbog svoje čvrstoće pluto se može koristiti i
za izolaciju podova i za sprječavanje udarnog zvuka. Toplotna provodljivost je između 0,045 i 0,05
W/m2K, a prolaz topline pri debljini 10 cm otprilike 0,45 W/m2K.

Ipak jedna od mana izolacije od pluta jest da je cijena ploča od pluta trenutno na tržištu i do pet
puta skuplja od ploča od poliuretanskih materijala, odnosno čak dvostruko skuplja od ploča od
ekspandiranog polistirena uz slabija izolacijska svojstva.

3.7. Konoplja, lan i kokos

Konoplja i lan su biljnog porijekla i dobro ujednačavaju vlagu u prostoru. Od njih se izrađuju
izolacijske ploče za toplotnu izolaciju. Toplotna provodljivost je između 0,040 i 0,045 W/m2K. Za
proizvodnju izolacijskih ploča se koriste strugotine i usitnjeni komadići stabljika. Proces proizvodnje
nije energetski zahtjevan i ne utječe u značajnijoj mjeri na okoliš. Vlakna se prže, vežu i prerađuju, te
im se dodaje borova sol, te zbog toga treba kao i kod celuloznih vlakana rabiti zaštitnu odjeću, jer su
borovi spojevi otrovni po čovjeka. Kokosova se vlakna mogu izraditi kao ploče koje imaju dobre
toplotno izolacijske karakteristike. Toplotna provodljivost je 0,05 W/m2K, prolaz topline pri debljini
10 cm otprilike 0,5 W/m2K. Ploče imaju dobru tlačnu čvrstoću te su pogodne za zaštitu od ljetnoga
pregrijavanja. Ploče ne napadaju miševi i ostali glodavci. Upotrebljavaju se za toplotnu izolaciju
krovova i zidova, brtvljenje prozora i vrata te zvučnu zaštitu.

17
 3.8. Ovčja vuna

Izolacija od ovčje vune ima toplotna izolacijska svojstva koja su slična mineralnoj vuni. Niski
toplotna koeficijent toplotne vodljivosti ovčje vune je 0,039 W/m2K, što je slično ostalim vlaknastim
izolatorima. Prikupljena prirodna vuna isprana je nekoliko puta da bi se uklonio lanolin, te se zatim
miješa sa poliesterom koji pomaže da zadrži svoj oblik. Zamotuljak vune općenito sadrži 85% vune
pomiješane sa 15% poliestera. Ovčja vuna je prirodno vlakno dobiveno od potpuno obnovljivog
izvora. Čišćenje, izlaganje zraku i toplotna obrada vezivanja tijekom proizvodnje troši minimalnu
energiju. Ona koristi samo 14% energije koja se inače koristila za proizvodnju izolacije od mineralne
vune. Ovčja vuna je higroskopna i stoga će apsorbirati i osloboditi vodenu paru, ne narušavajući
njezinu toplotnu učinkovitost. Kod hladnog vremena, ovčja vuna apsorbira toplinu iz vlage u zraku,
što joj omogućuje da se smanji gubitak topline iz zgrade. U toplo vrijeme, oslobađanje vlage ima
učinak hlađenja na vlakna koja smanjuje protok topline u zgradi. Vuna ima višu vatrootpornost od
celuloze i celularno plastičnih izolatora. Topi se kada dođe u dodir sa izvorom plamena, ali bi se
trebala sama i ugasiti. Tretirana je sa neopasnim vatrootpornim sredstvom kako bi poboljšala svoju
vatrootpornost, zapaljivost i površinu širenja plamena.13

3.9. Energetski efikasni prozori

Prozor pored svoje estetske uloge koju ima na fasadi ima i veoma zahtjevnu funkcionalnu ulogu
unutar životnog prostora. Prozor treba da zadovolji kvalitetno provjetravanje, dovoljno dnevnog
svjetla, potrebnu zaštitu od hladnoće ili velike toplote, zaštitu od buke i u ekstremnim slučajevima od
provalnika. Pri tome naravno ne smijemo ispustiti iz vida njihovu ekonomičnost i trajnost.

Sedamdeset posto gubitaka energije potrebne za zagrijavanje odlazi na vrata, prozore i spoljašne
zidove (ovaj procenat uključuje pored transmisionih i gubitke nastale provjetravanjem). Činjenica da
su gubitci kroz prozore deset i više puta veći od onih kroz zidove, govori koliko je važna energetska
efikasnost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada.

Noviji propisi zahtijevaju koeficijent prolaska toplote U=1,8W/m2K, dok je na starim prozorima
U=3-3,5 i više (godišnji toplotni gubitci 240 - 280kWh/m2). Evropska unija propisuje obavezne
koeficijente U=1,4-1,8, dok je taj broj na niskoenergetskim kućama U=0,8-1,4. Preporuka za
energetski efikasne zgrade je U < 1,4W/m2K. Zato je vrlo bitno odabrati kvalitenu stolariju i još važnije
pravilno je ugraditi. Nepravilno ugrađena stolarija omogućava prodor vlage u izolaciju i tako dalje
kompromituje termičku pa i konstruktivnu stabilnost omotača. U tom slučaju, ne samo da se neće
ostvariti planirane uštede energije potrebne za grijanje/hlađenje, nego se stvara potreba za nove
zahvate i troškove.

U ukupnim toplotnim gubitcima prozora sudeluju staklo i prozorski profil. Prozorski profil bez
obzira na materijal, mora osigurati dobru zaptivenost i jako je važno prekinuti termički most u profilu.
Stakla se danas izrađuju kao izolaciona stakla, dvoslojna ili troslojna sa međuprostorom koji se puni
različitim plinovima, kao i sa premazima koji poboljšavaju termičke karakteristike. Takođe mogu biti
automatizovani sa mikroprekidačima koji prilikom otvaranja isključuju sistem grijanja i hlađenja i tako
štede energiju.

13
Žakula B. Energetska učinkovitost i održiva gradnja Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 2015.

18
 Na niski U-faktor stakla utiču sledeće:

- debljina i broj međuprostora: U faktor se smanjuje većim brojem međuprostora i što

većom širinom tih međuprostora – npr. 4+10+4+10+4, što znači 3 stakla debljine 4mm na
razmacima od 10mm;
- punjenje međuprostora: U-faktor će se bitno smanjiti ukoliko se prostor između stakala
napuni nekim od plinova: argon, krypton, xenon, SF6;
- vrsta stakla.

Slika 7 Prikaz presjeka troslojnog prozora14

Debljina stakla vrlo malo utiče na U-faktor, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo)
značajno smanjuje. Nisko - emisiona (Low-e) stakla premazana su sa strane koja dolazi u
međuprostor stakla posebnim metalnim filmom koji propušta kratkotalasno zračenje (ultraljubičasta
svjetlost), a reflektuje duge (infracrvene) talase. Nisko - emisiono staklo donosi do 20% uštede
energije.

Pored profila i stakla koji čine kompaktan element, roletne su takođe sastavni deo prozora u
svakom pogledu, estetskom, funkcionalnom i energetskom. Roletne u prvom redu predstavljaju
zaštitu od preterane osunčanosti i pregrejavanja prostora leti, ali isto tako i zimi sloj vazduha između
roletni i prozora deluje kao dodatni izolacioni sloj. Na taj način značajno doprinose uštedi energije,
pogotovo ako se radi o aluminijskim roletnama čije su lamelice ispunjene termoizolacijom.

Nažalost roletne, tj. kutija za roletne je obično kritična tačka prozora. Naime, spoj zida i prozora
tj. spoj različitih građevinskih elemenata i materijala je uvek potencijalno mjesto za stvaranje
"termičkog mosta". Termički mostovi mogu značajno umanjiti efikasnost termičke izolacije i
energetski efikasne zgrade. Ali, u fizici zgrade to je jedan od najvećih, do sada neriješenih problema.
Nemoguće je izgraditi zgradu bez termičkih mostova, ali uz pravilno projektovane detalje termičke

14
https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/4094/820/uloga-dizajna-i-novih-gradjevinskih-materijala-proizvoda-
u-energetskoj-efikasnost [10.03.2019.]

19
zaštite, uticaj termičkih mostova se može svesti na minimum. Zato pri riješavanju konstruktivnih
detalja na njih treba obratiti posebnu pažnju. Konkretno, prozore treba ugraditi tako da su barem
dijelom u nivou termičke izolacije, a kutija za roletne mora biti termički izolovana. Po završetku
gradnje, kvalitet gradnje i termičke zaštite moguće je dodatno provjeriti termografskim snimanjem.15

3.9.1. Termografsko snimanje za kontrolu i nadzor zgrada

Infracrvena termografija je beskontaktna metoda mjerenja i bilježenja temperature i njezine

raspodjele na površini građevina. Svaka građevina na temperaturi iznad apsolutne nule emitira
elektromagnetske valove (IC zračenje). IC termografija u zgradarstvu je prije svega namijenjena za
kontrolu i nadzor novih zgrada ili provjeru nakon sanacije starih zgrada.16

3.10. Inovativni građevinski materijali

Prilikom procjena velikih izazova za postizanje održive budućnosti, oblast energetske efikasnosti
u zgradarstvu treba biti obrađena uzimajući u obzir fundamentalne razlike između novih zgrada (onih
koje će biti izgrađene sada i u budućnosti) i postojećih zgrada (sve zgrade koje se sada nalaze u
gradovima). Za nove zgrade postoje mnoge procjene i konkretni projekti koji pokazuju da troškovi
postizanja zgrade koja je blizu „nulte emisije“ obično ne prelaze troškove „normalne“ zgrade za više
od 8%. Ovo relativno malo povećanje troškova se u većini slučajeva kompenzuje većom vrednošću
kojoj takvim novim zgradama daju kupci (ili investitori). Iz tog razoga, većina stručnjaka se slaže da će
dinamika tržišta u kombinaciji sa regulatornim pritiscima na novim objektima voditi industriju da
proizvodi uglavnom zgrade sa skoro nula emisijom od 2016. godine pa nadalje. Međutim, godišnje se
samo oko 1% postojećeg građevinskog fonda uveća sa novim zgradama.

Ukoliko ne želimo da čekamo da prirodni životni ciklus zamjene novih zgrada sa starim dovede do
toga da su nam sve zgrade blizu nulte emisije (što bi trebalo oko 100 godina po stopi zamene od 1%
godišnje), onda moramo da se bavimo renoviranjem starih objekata. I upravo u procesu renoviranja
starih objekata stvari često postaju mnogo izazovnije.

Troškovi temeljne rekonstrukcije objekata, uključujući i značajne energetski efikasne mjere, mogu
da koštaju od nekoliko stotina do 1000 € po metru kvadratnom površine. Gornja granica (od 1.000 €
po kvadratu) je vrlo blizu (ili iznad) troškova izgradnje novih objekata od početka u nekim dijelovima
Evrope. Stoga, kako bi se odgovorilo na potrebe pristupačnog renoviranja u cilju postizanja značajnih
ušteda energije uz ulaganje razumnog iznosa novca, moramo veoma pažljivo odabrati intervencije na
objektu koje su posebno isplative. Hemijska industrija nudi neka veoma atraktivna riješenja koja u
kombinaciji sa ostalima mogu da ponude značajne uštede energije uz prihvatljiva ulaganja.

Kombinovanje ovih pet riješenja koje je hemijska industrija pružila mogu donijeti značajnu uštedu
energije:

- Reflektujuće unutrašnje premaze

- Visoko reflektujuće i izdržljive spoljašnje premaze

15
https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/4094/820/uloga-dizajna-i-novih-gradjevinskih-materijala-proizvoda-
u-energetskoj-efikasnost [10.03.2019.]
16
https://www.mojkvart.hr/Zagreb/Dubrava/Projektiranje-nadzor-i-
odrzavanje/energonova/ponude/Termografsko-snimanje-za-kontrolu-i-nadzor-zgrada-92951 [10.03.2019.]

20
 - Fazno promjenljive materijale (PCM)
- Nove izolacione pjene
- Vakuum izolacioni panel (VIP) modeli

3.10.1. Reflektujući unutrašnji premazi

Reflektujući svjetlost bolje od normalnih boja, ovi premazi maksimizuju osjećaj prostornosti i
osvjetljenja. Ovo zauzvrat omogućuje smanjenje korištenja energije za vještačko osvjetljenje i
povećava vidljivo osvetljenje od strane prirodne svetlosti.

Ovi premazi, dakle, optimizuju korištenje prirodnog i vještačkog osvjetljenja (povećan doživljaj
osvjetljenja za 20%, ili 20% smanjenja energetske potrošnje zbog iste svjetlosne percepcije) i mogu
pomoći u zadržavanju toplote sunčevog zračenja u zgradi u zimskom periodu. U skorijim testovima,
reflektujući unutrašnji premazi su pokazali životni vijek od 5 do 10 godina bez gubitka svojih
performansi. Troškovi ovih premaza su neznatno veći od troškova „normalnih“ boja dobrog kvaliteta.
Efekat korištenja ovih premaza je najveći u klimatskim zonama koji pate od ograničenog intenziteta
dnevne svjetlosti i njenog trajanja (sjeverni i centralni dio Evrope).

3.10.2. Visokoreflektujući i izdržljivi spoljašnji premazi

Slika 8 Primjenjivanje visokoreflektujućeg premaza na ravnom krovu17

17
https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/6007/820/savremeni-materijali-za-energetski-efikasne-zgrade
[10.03.2019.]

21
 Ovi premazi reflektuju radijaciju sunčeve svjetlosti, kako u vidljvim, tako i u nevidljivim dijelovima
spektra. Kada se primjene na krovove i zidove, premazi smanjuju refleksiju sunčeve energije koja
zauzvrat smanjuje temperaturu krova i zidova, čime se u konačnici smanjuje zagrijavanje prostora
ispod krova i unutar zidova.

Visoko reflektujući i izdržljivi spoljašnji premazi primjenjeni na krovovima i zidovima zgrada u

toplijim klimatskim uslovima mogu uštedti i do 15% energije za klimatizaciju, istovremeno
omogućavajući smanjenje rada klimatizacionih uređaja (ili sistema). Očekivani životni vijek ove
tehnologije je 12 do 15 godina u zavisnosti od klime.

Troškovi primjene ovih premaza su pristupačni i nude razuman povrat investicije tokom vremena.
U slučaju da je krovu svakako potrebno ponovno farbanje radi održavanja, odabir visoko kvalitetne,
ekološke, solarno - reflektujuće boje je očigledan i pametan izbor, posebno u sunčanim gradovima
južne Evrope.

3.10.3. Fazno promjenljivi materijali

Fazno promenljivi materijali (PCM - Phase Change Materials) su dostupni na tržištu kao aktivni
sastojak niza repromaterijala: gipsa, cementa, gipsanih ploča i multifunkcionalnih zidnih i krovnih
modula. Kada se koriste u (unutrašnjim) zidovima i/ili plafonima, PCM materijali omogućavaju takvim
zidovima i plafonima da apsorbuju i skladište prekomjernu toplotu tokom dana, kako bi ispustili tu
prekomjernu toplotu tokom noći kada temperatura zraka opadne.

PCM materijali povećavaju toplotnu inerciju zidova i plafona, što ih čini da se ponašaju kao debeli
kameni zidovi koji se mogu vidjeti u starim zgradama. Kao takvi, PCM materijali u zidovima i
plafonima smanjuju oscilacije unutrašnje temperature (posebno smanjujući količinu vremena u kojoj
je unutrašnja temperatura preko 26 stepeni Celzijusa, što je normalni temperaturni prag za
pokretanje aktivnog hlađenja) i time štede energiju.

Prema posljednjim istraživanjima i sprovedenim testovima, fazno promjenljivi materijali su

pokazali da imaju životni vijek od 30 godina bez gubitka performansi. U konkretnim slučajevima,
pokazano je da može biti ušteđeno do 10% energije. Pored toga, fazno promjenljivi materijali
omogućavaju smanjenje rada sistema klimatizacije, što u startu isplaćuje početno ulaganje u ove
sisteme.

3.10.4. Napredne izolacione pjene

Napredne izolacione pjene sa visokim performansama izolacije omogućavaju značajne

energetske uštede i mogu biti prilagođene različitim konfiguracijama zgrade. Procjenjuje se da ove
pjene visokih performansi mogu da umanje energetske troškove grijanja za 30% do 80%.

- Izolacija u zidnim šupljinama - Izolacija u zidnim šupljinama ispunjava prostor (šupljinu)

između dva sloja spoljašnjeg zida zgrade. Postojeća šupljina u fasadnom zidu može biti
ubrizgana sa pjenom kao dio energetski efikasnog renoviranja objekta. U slučaju
novogradnje, ova šupljina se obično puni uz pomoć krutih izolacionih panela koji su
pričvršćeni za zid.
- Spoljašnja izolacija - U slučajevima kada ne postoji zidna šupljina, možemo se odlučiti za
izolovanje spoljnih zidova zgrade sa spoljašnje strane. Ovaj pristup zadržava kapacitet

22
 toplotnog skladištenja (toplotna inercija) spoljašnjih zidova zgrade, držeći temperaturne
fluktuacije na prihvatljivom nivou. Svaka izolaciona jedinica je sastavljena u skladu sa
specifičnim karakteristikama zida, klimatskim uslovima i orijentacijom zgrade. Pored nivoa
performansi toplotne izolacije, drugi kritetijumi za odabir materijala uključuju otpornost na
požar, mehaničku čvrstoću, stabilnost, apsorpciju vode, propustljivost i cijenu. Za većinu
primjena, životni vijek ovih izolacionih fasadnih sistema je do 20 godina.
- Unutrašnja izolacija - U slučaju starih zgrada i zaštićenih fasada koje se često mogu naći u
starim gradovima širom Evrope, zgrade također mogu biti izolovane, ali iznutra. Primjenom
sloja izolacione pjene visokih performansi pokrivenog sa gipsom ili gips-kartonskom pločom,
na primjer, ovaj pristup ne mijenja spoljašnji izgled zgrade. Očigledni nedostatci uključuju
gubitak raspoloživog prostora, kao i efekat suprotan od onoga kod fazno promenljivih
materijala: izolovanjem unutrašnjih prostora od vlažnih efekta spoljašnjih zidova, toplotna
inercija unutrašnjosti je zapravo smanjena, što čini unutrašnjost podložnom na jače oscilacije
pod određenim klimatskim uslovima.

3.10.5. Vakuum izolacioni panel (VIP) moduli

Vakuum izolacioni panel (VIP) moduli pružaju slobodu u dizajnu prilikom renoviranja staklenih
fasada zgrada. Njihov izolacioni učinak je oko tri puta veći od konvencionalnih izolacionih materijala.
Do nedavno, VIP moduli su rijetko korišteni u zgradama zbog krhkosti i rizika od oštećenja vakuuma
perforacijama.

Međutim, nedavni proizvodi kapsuliraju vakuum unutar dvostruko zastakljenog panela,

omogućavajući njihovo korištenje u staklenim fasadama kojima je potrebno veliko poboljšanje
njihovog učinka toplotne izolacije. VIP moduli su u ovom trenutku još uvek znatno skuplji od
konvencionalnih izolacionih materijala, između ostalog zato što su još uvek u fazi uvođenja na tržište.
Dakle, sa povećanim tržišnim interesovanjem može se očekivati i pad cijena.

VIP sa zasićenim silicijumskim jezgrom ima prosječnu toplotnu provodljivost od 0,004 W/(m2K).
Toplotni mostovi napravljeni preko ivice panela sa aluminiziranim filmom povećavaju toplotnu
provodljivost VIP-a. Ove tehnologije pružaju dugoročne izolacione performanse, sa veoma
ograničenim gubitcima efikasnosti (20%) tokom prvih 30 godina upotrebe.18

18
https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/6007/820/savremeni-materijali-za-energetski-efikasne-zgrade
[10.03.2019.]

23
4. Provođenje energetskih pregleda zgrade

Energetski pregled zgrade je ključni korak u analizi efikasnosti potrošnje energije i vode. Naime,
energetski pregled je nezaobilazni korak na putu kontrole troškova i smanjenja potrošnje energenata.
Sastavni dio energetskog pregleda su preporuke za promjene načina rada ili ponašanja te preporuke
za primjenu zahvata i realizaciju investicija kojima se postiže poboljšanje energijske efikasnosti bez
ugrožavanja radnih uslova u objektu. U stručnoj se praksi razlikuju dvije vrste energetskih pregleda:

- Opći energetski pregled i

- Detaljni energetski pregled – izrada investicijske studije.

U osnovi, opći energetski pregled predstavlja prikupljanje i obradu podataka kako bi razumjeli
načine korištenja energije i vode u zgradi, identificirali potencijalne mjere poboljšanja energijske
efikasnosti te stvorili podloge za eventualnu primjenu jednostavnih mjera ili pripremu i provođenje
detaljnog energetskog pregleda, slika ispod.

Slika 9 Shema općeg energetskog pregleda19

Ukoliko rezultati općeg pregleda ukazuju na postojanje značajnog prostora za poboljšanje

energijske efikasnosti potrebno je provesti detaljni energetski pregled kako bi se mjerenjem na
lokaciji potvrdili uočeni potencijali.

Osnovna specifičnost detaljnog energetskog pregleda jest mjerenje na lokaciji, uobičajeno u

trajanju od jedne do dvije sedmice u sezoni grijanja i/ili hlađenja, kako bi se što je moguće tačnije
odredila potrošnja energije i potvrdili potencijali za uštede. Detaljnim se energetskim pregledom ulazi
u tzv. dubinsku energijsku analizu zgrade te se na temelju mjerenja vrednuju složenije mjere
poboljšanja energijske efikasnosti koje su kao rezultat općeg energetskog pregleda preporučene za
dodatnu analizu. Završni dokument koji se nakon obavljenog detaljnog energetskog pregleda

19
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

24
isporučuje klijentu često se naziva i Investicijska studija. Samo ime završnog dokumenta sugerira da
je ključni rezultat detaljnog energetskog pregleda lista mjera poboljšanja energijske efikasnosti koje
se predlažu za provođenje tj. investiranje. Shema detaljnog energetskog pregleda prikazana je na slici
ispod.

Slika 10 Shema detaljnog energetskog predmeta20

Energetska efikasnost je kontinuirani proces i ne završava implementacijom mjera poboljšanja,

već se nastavlja kroz praćenje i potvrđivanje ostvarenih ušteda, uočavanje novih potencijala,
implementaciju novih mjera poboljšanja energetske efikasnosti što sve zajedno vodi ka sistemnom i
kontinuiranom upravljanju energijom.

Važno je istaknuti da se energetska efikasnost nikako ne smije promatrati kao štednja energije.
Naime, štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok efikasnost znači zadržavanje zadane
toplotne ugodnosti, unutarnjih klimatskih uslova, nivoe rasvjete i sl. uz korištenje manje količine
energije. Nadalje, poboljšanje efikasnosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu
tehničkih rješenja. Štaviše, svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira koliko efikasna bila, gubi
to svoje svojstvo ukoliko ne postoje educirani ljudi koji će se njome znati služiti na najefikasniji način.
Stoga je i prilikom davanja preporuka za poboljšanje energijske efikasnosti prvo potrebno analizirati
način upravljanja sistemima i energijom u zgradi. Ukoliko na lokaciji ne postoji sistematičan pristup
upravljanju energijom potrebno je dati smjernice za uspostavu sistema za upravljanje energijom
(SGE).

Prilikom određivanja energijske efikasnosti tehničkog sistema moraju se definirati granice

promatranog sistema te se mora točno odrediti bilans mase i energije koja ulazi i izlazi iz sistema.
Također, nužno je odrediti ulaznu energiju, dobivenu (korisnu) energiju ili rad te gubitke.

20
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

25
 4.1. Energetski pregled i energetsko certificiranje zgrada

Pravilnikom o energetskom certificiranju objekata, (“Službene novinenavine FBiH”, br. 50/10),

uvodi se u FBiH obavezna energetska certifikacija novih zgrada i postojećih zgrada koje se prodaju,
iznajmljuju ili daju na leasing. Energetski certifikat moraju imati i svi objekti javne namjena. Očekuje
se da će ubrzo i u RS biti uvedena slična obaveza.Energetski certifikat zgrade je dokument kojim se na
jednoznačan način predstavljaju energetska svojstva zgrade. Pravilnikom je definisan sadržaj i izgled
energetskog certifikata kao i uslovi i mjerila za osobe koje provode energijske preglede i energetsko
certificiranje zgrada. Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska
svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i
ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici
jerona uključuje i ponašanje korisnika.

Upravo kroz zadnje navedeno vidi se odnos energetskog certifikata i energetskog pregleda.
Naime, energetski je pregled nezaobilazni korak na putu kontrole troškova i smanjenja potrošnje
energenata kroz preporuke za promjene u radnom procesu ili ponašanju te preporuke za primjenu
zahvata i realizaciju investicija kojima se mogu postići poboljšanja energijske efikasnosti bez
ugrožavanja radnih uslova u objektu, dok se energetsko certificiranje zgrada obavlja kako bi se
potrošačima (kupcima i zakupcima) omogućila usporedba i procjena energetskih svojstava različitih
zgrada, te na taj način stimulirao izbor energetski efikasnih rješenja prilikom projektiranja i izgradnje
zgrade.

Energetski pregled obuhvata bitno širi krug aktivnosti jer se za razliku od energetskog
certificiranja analizira i vrednuje ponašanje korisnika te stvarna potrošnja energije u objektu. Naime,
upravo se u segmentu ponašanja korisnika kriju značajne mogućnosti za uštede u energiji i novcu npr.
što vrijedi najefikasniji sistem grijanja ako su tokom zime veći dio dana otvoreni prozori.

Energetsko certificiranje ima za cilj usmjeriti kupce i zakupce zgrada prema energetski efikasnim
rješenjima te na taj način prisiliti investitore i izvođače radova na praćenje modernih tehnologija
gradnje. Na ovaj se način kao i kod označavanja efikasnosti kućanskih uređaja želi uvesti više reda na
području gradnje te kupca i zakupca objektivno informirati o troškovima za energiju koji se mogu
očekivati tokom korištenja zgrade.

Rezultati energetskog pregleda daju odgovore na sljedeća pitanja:

- Na koji način i gdje se u analiziranoj zgradi koristi energija i voda?

- S kojom se efikasnošću energija i voda troše u analiziranoj zgradi?
- Kolika je referentna potrošnja energije i vode?
- Koliko iznose referentni troškovi za energiju i vodu?
- Koliko iznose utjecaji na okoliš koji su posljedica korištenja zgrade te da li su u skladu s
relevantnim zakonskim odredbama?
- Koje mjere za poboljšanje efikasnosti korištenja energije i vode imaju ekonomsko opravdanje
te koje je zahvate potrebno poduzeti u cilju zadovoljavanja zakonskihpropisa?

Dakle, zaključak je energetskog pregleda predstavljen kroz listu mjera i zahvata čijom bi se
implementacijom ostvarile uštede u potrošnji energije i vode u zgradi uz zadovoljavanje svih
zakonskih propisa.

26
 4.2. Potrošnja energije u zgradi

4.2.1. Energetski pregled zgrade

U svakoj se zgradi obavlja određena aktivnost. Shematski se aktivnost može predstavitikao

interakcija ljudi, opreme, energije, radnih tehnika i zahtjeva zaštite okoliša. Negativni učinci na okoliš
koji se javljaju kao posljedica korištenja neke zgrade u direktnoj su vezi s količinom korištene energije
i aktivnošću koja se u zgradi obavlja. Naime, nije isto da li se neka zgrada koristi kao uredski prostor ili
kao škola ali u svakom slučaju optimiranjem potrošnje energije i vode smanjuju se i negativni utjecaji
na okoliš.

Slika 11 Shematski prikaz funkcioniranja neke zgrade21

Zahtjevi aktivnosti koja se u njoj obavlja predstavljaju osnovu za definiranje energetskih potreba
zgrade. Dovođenjem u vezu potrošnje energije i vode s rezultatima aktivnosti dobiva se jasna slika
kako, zašto i koliko se energije i vode troši u nekoj zgradi. Prilikom energetskog pregleda mora se
analizirati efikasnost potrošnje energije i vode u svim segmentima korištenja, od ulaznog postrojenja
za energijske transformacije preko razvoda i regulacije do konačne, neposredne potrošnje od strane
korisnika zgrade. Na slici ispod. prikazani su svi segmenti koje mora obuhvatiti energetski pregled
zgrade.

Kako definirati rezultat aktivnosti u nekoj edukacijskoj instituciji npr. fakultetu?

Rezultat aktivnosti koja se odvija na fakultetima može se predstaviti kao broj diplomiranih
studenatana godinu ili kao broj sati predavanja održanih po mjesecima ili na godinu.

21
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

27
 Slika 12 Svi segmenti analize potrošnje energije i vode koji moraju biti obuhvaćeni tokom energetskog 22

U analizi odnosa potrošnje energije i aktivnosti koje se odvijaju u zgradi nikako se ne smije
zanemariti ljudski faktor. Unaprijeđenja efikasnosti potrebno je tražiti i na strani tehnologije (mašine,
oprema i sl.) ali i na strani korištenja opreme (ljudski faktor). I najučinkovitija oprema uzaludno troši
energiju ako radi bez stvarne potrebe. Upravo se iz zadnje navedenog vidi značaj regulacije i
upravljanja potrošnjom energije te stalne veze s aktivnošću koja se odvija zgradi. Potpunom
uspostavom sistema za upravljanje energijom ostvaruje se stalna veza između potrošnje energije i
aktivnosti koja se odvija u zgradi te se eliminiraju svi gubitci uslijed nesavjesne potrošnje. Naravno,
razumijevanje aktivnosti koja se odvija u zgradi preduslov je za analizu energijske efikasnosti.

4.3. Provođenje energetskog pregleda

Sve aktivnosti koje se obavljaju tokom općeg i detaljnog energetskog pregleda zgrade moraju biti
pravovremeno isplanirane i predstavljene klijentu. Bez kvalitetnog planiranja i dobre komunikacije s
klijentom energetski pregled sigurno neće dati očekivane rezultate.

22
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

28
 4.3.1. Priprema za provođenje energetskog pregleda

Uobičajena je praksa da se prilikom započinjanja energetskog pregleda obavi i inicijalni radni

sastanak na kojem se klijentu predstavljaju sve aktivnosti koje će se obavljati tokom općeg ili
detaljnog energetskog pregleda.

Ako se radi o općem energetskom pregledu upitnik za prikupljanje podataka o potrošnji energije i
aktivnostima koje se obavljaju na lokaciji dostavlja se klijentu već na prvom sastanku, odmah nakon
potpisivanja ugovora. Ako se radi o detaljnom energetskom pregledu s klijentom se još jednom
prolazi kroz svaku od predloženih mjera za detaljnu analizu.

Također, u ovoj se fazi od klijenta traže i kopije svih računa za korištene energente i vodu u
protekloj kalendarskoj godini te svim prošlim mjesecima tekuće godine. Ukoliko su dostupni predlaže
se i analiza podataka o potrošnji energije za period od protekle 3 godine, no u tom slučaju potrebno
je jasno utvrditi i sve uslove u kojima se objekt tada nalazio, kao na primjer kretanje vanjske
temperature i nivo aktivnosti u objektu u analiziranom periodu i slično. U nekim je slučajevima, kad
klijent ima više mjesta preuzimanja određenih energenata, poželjno od njega zatražiti saglasnost
kako bi konsultant u njegovo ime izravno od dobavljača energije ili vode zatražio podatke o potrošnji.
Na ovaj se način bitno ubrzava tijek energetskog pregleda te klijent ne gubi vrijeme na kopiranje veće
količine računa.

Kad god je to moguće upitnik je potrebno klijentu dostaviti u elektronskom formatu. Također, uz
upitnik je potrebno dostaviti i upute za popunjavanje te podatke o osobi koja će biti dostupna
klijentu te mu kroz telefonske ili e-mail konsultacije pomoći pri popunjavanju upitnika. Potrebno je
naglasiti kako je odgovornost i zadatak konsultanta da prikupi sve potrebne informacije o načinima
potrošnje energije i vode u analiziranom objektu te da upitnik predstavlja samo jedan od alata kako
se dolazi do podataka. Naime, pogrešno je prebacivati odgovornost na klijenta za popunjavanje
upitnika. Klijenta je potrebno podučiti i motivirati da što je moguće bolje popuni dostavljeni upitnik
dok na konsultantu leži odgovornost da uoči i ispravi sve eventualne nepravilnosti. Ukoliko je to
moguće od klijenta je potrebno zatražiti dostavljanje popunjenog upitnika u elektronskom formatu.
Na ovaj se način bitno ubrzava komunikacija te se štede resursi jer nema nepotrebnog gomilanja
papira.

Informacije koje bi konsultant morao imati nakon što je u suradnji s klijentom došao do svih
podataka traženih kroz upitnik – opći energetski pregled:

 Podaci o potrošnji energije i vode po mjesecima minimalno za prethodnu kalendarsku

godinu te protekle mjesece tekuće godine (opcionalno za 3 godine ali uz uslov da su
dostupni podaci o korištenju objekta u tom periodu)
 Podaci o aktivnostima koje se odvijaju u objektu po mjesecima u prethodnoj kalendarskoj
godini te proteklim mjesecima tekuće godine
 Popis glavnih potrošača energije s naznakom njihovog vremena rada
 Sheme razvoda instalacija (ukoliko postoje)
 Nacrt ili skica lokacije i objekata (ukoliko postoje)
 Građevinski i arhitektonski podaci o objektima
 Podaci o ugrađenim uređajima za mjerenje potrošnje energije i vode

29
  Podaci o načinima i procedurama upravljanja sistemima i upravljanje energijom i vodom
u objektu
 Podaci o načinu održavanja samog objekta i svih tehničkih sistema u objektu
 Eventualni specifični komentari tehničkog osoblja koje vodi objekat

4.4. Analiza potrošnje energije i vode

Dobiti kvalitetnu sliku o potrošnji energije i vode u analiziranom objektu te pripadajućim

troškovima nemoguće je bez izrade energetskog i troškovnog bilansa. Energetskim je bilansom
predstavljena potrošnja pojedinih energenata u ukupnoj godišnjoj potrošnji energije.Troškovnim su
bilansom predstavljeni troškovi za pojedine energente i vodu. Energetski i troškovni bilans potrebno
je povezati s aktivnostima u zgradi i na taj način otvoriti put razumijevanju zašto i koliko se troši
energije i vode te koliko iznose pripadajući troškovi. U pravilu se u troškove ne uračunava porez na
dodanu vrijednost, tj. sve iskazane vrijednosti su bez PDV-a.

Energetska i troškovna bilans se izrađuju na temelju dobivenih računa o utrošenim energentima i

vodi. Prilikom provođenja energetskog pregleda potrebno je prikupiti podatke o potrošnji energije i
vode minimalno za prethodnu te u svim proteklim mjesecima tekuće godine kako bi se dobila što je
moguće kvalitetnija slika o potrošnji energije i vode te pratećim troškovima. Prikupljeni se podaci
uizvještaju prikazuju grafički i tablično. Na slici ispod nalazi se primjer preglednog prikaza energijske i
troškovne bilanse. Ovakvim se prikazom podataka korisniku jasno ističe značaj pojedinih energenata
u ukupnoj potrošnji energije.

Slika 13 Primjer preglednog prikaza energijske i troškovne bilanse23

23
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

30
 4.5. Mogućnosti poboljšanja energijske efikasnosti

Nakon što smo utvrdili gdje i kako se u zgradi koristi energija i voda analiziramo mogućnosti
poboljšanja energijske efikasnosti. Prilikom traženja mogućnosti poboljšanja energijske efikasnosti
potrebno je držati se već spomenutog sistemnog pristupa te mogućnosti za poboljšanja tražiti i na
strani finalne potrošnje ali i na strani snabdjevanja energijom. Kod određivanja visine ušteda u
energiji potrebno je voditi računa o međusobnom utjecaju analiziranih mjera.

4.6. Prikaz mjera za poboljšanje energijske efikasnosti

Tokom analize u energetskom pregledu mjere za poboljšanje energijske efikasnosti razrađuju se

do nivoe idejnog rješenja. U prikazu mjera za poboljšanje energijske efikasnosti potrebno je klijentu
predstaviti ključne parametre analize tj. ulazne pretpostavke, elemente investicije, oznaku složenosti
mjere, izračunate uštede i ekonomske pokazatelje ulaganja. Dakle, prikaz mjera za poboljšanje
energijske efikasnosti uključuje slijedeće elemente:

- Ocjenu investicijskih troškova provođenja mjere,

- Ocjenu složenosti mjere,
- Ocjenu energetskih i ekonomskih dobiti tj. ušteda u energiji i novcu,
- Životni vijek nove opreme,
- Izračun jednostavnog perioda povrata investicije za mjere analizirane u općem
- Energetskom pregledu odnosno čiste sadašnje vrijednosti i interne strope povrata
- Za mjere analizirane u detaljnom energetskom pregledu,
- Izračun ekoloških dobiti tj. smanjenje emisija CO2 uslijed ušteda u energiji.

Investicija podrazumijeva sve troškove projekta, uključujući projektiranje, nabavu nove opreme,
demontažu stare opreme, instalaciju nove opreme, testiranje i puštanje u pogon. U investiciju se ne
uključuje PDV. Vrijednost investicije određuje se na temelju ekspertnog znanja stručnog tima koji
provodi energetski pregled uz konzultaciju s snabdjevačima opreme, projektantima i monterima.

Ključni su parametri analize iznos ušteda u energiji, vodi i novcu koji će se ostvariti provedbom
predložene mjere. Izračunatom se iznosu ušteda u energiji [kWh] i vodi [m3] pridružuju ekvivalentne
novčane vrijednosti u [KM]. Prilikom određivanja novčanog ekvivalenta ušteda potrebno je voditi
računa i o mogućim najavama poskupljenja energenata.

Kao osnovni pokazatelj ekonomske isplativosti mjera poboljšanja energijske efikasnosti na nivou
općeg energetskog pregleda koristi se tzv. jednostavni period povrata investicije. Jednostavni je
period povrata najjednostavniji kriterij ekonomskog odlučivanja o investicijama. Na temelju
izračunatih ekonomskih pokazatelja (jednostavni period povrata investicije) definira se prioritetna
lista mjera za poboljšanje energijske efikasnosti.24

24
Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH: UNDP BiH 2011.

31
5. Zaključak

Potrošnja energije u svim granama ljudskih djelovanja svakim je danom sve veća. Zato u svakom
području treba poduzimati odgovarajuće mjere za uštedu neobnovljivih izvora energije.

Budući da je istraživanjima utvrđeno da su, uz promet i industriju, stambene zgrade i zgrade za

javnu namjenu najveći potrošači energije, treba ponajprije na tome području poduzimati sve
raspoložive mjere za uštedu toplotne energije, uz uvjet zdravog i udobnog boravka ljudi u zgradama.
Uštedom i racionalnom potrošnjom energije treba, općenito, postići dva globalna cilja: prvo, očuvati
prirodna bogatstva (resurse) i drugo, zaštititi okoliš.

Racionalna potrošnja toplotne energije zaslužuje veliku pažnju u građevinarstvu. Iako je teško
utjecati na ranije izgrađene objekte starih tipova gradnje bez većih, slabo isplativih ulaganja,
imperativ je da novoizgrađeni objekti budu među najvišim razredima toplotne efikasnosti. Iako se
inicijalne uštede mogu činiti malim, a uložena sredstva ili čak minimalan trud od strane korisnika koji
je potreban za napredak velikim, potrebno je razmišljati o širem planu. Sa ekonomskog aspekta,
kumulativno postignuće se neće odraziti samo na porodičnom budžetu, nego u konačnici i na
državnom, obzirom da je porodica najniža funkcionalna jedinica društva. Dakle, dovoljna
osviještenost korisnika i ustrajnost mogu donijeti prosperitet na više nivoa, u konačnici čak i ekološki
oporavak našeg planeta za buduće generacije, umjesto pretvaranja Zemlje u jednu masivnu deponiju
otpada.

32
6. Literatura

Knjige i publikacije

1. Glavaš H., Stojkov M., Barić T. Energetske učinkovitosti zgrada Osijek: Sveučilište J.J.
Strossmayera u Osijeku. 2011.
2. Zagorec M., Josipović D., Majer J. Mjere uštede toplotne energije u zgradama Hrvatska:
Časopis Građevinar. 2008.
3. Sinanović A. Osnove energetske efikasnosti Tuzla: Harfograf d.o.o. 2009.
4. Žakula B. Energetska učinkovitost i održiva gradnja Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 2015
5. Morvaj Z. Sučić B. Zanki V. Gačić G. Priručnik za provođenje energetskih pregleda zgrada BiH:
UNDP BiH 2011.

Internet

1. https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/4094/820/uloga-dizajna-i-novih-gradjevinskih-materijala-
proizvoda-u-energetskoj-efikasnosti [10.03.2019.]
2. https://www.mojkvart.hr/Zagreb/Dubrava/Projektiranje-nadzor-i-
odrzavanje/energonova/ponude/Termografsko-snimanje-za-kontrolu-i-nadzor-zgrada-92951
[10.03.2019.]
3. https://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/6007/820/savremeni-materijali-za-energetski-efikasne-
zgrade [10.03.2019.]
4. https://www.emajstor.hr/clanak/25/Kamena_ili_staklena_vuna [10.03.2019.]

33