Professional Documents
Culture Documents
PC Racunala PDF
PC Racunala PDF
Predgovor xxiii
Uvod xxxi
Rjeènik 467
Kazalo 477
4. POGLAVLJE
Matiène ploèe i
mikroprocesori
U ovom poglavlju:
O
vo poglavlje govori o kljuènim komponentama svakog raèunala. Kad bismo po-
vukli paralelu izmeðu raèunala i ljudskog organizma, matièna ploèa mogla bi se uspo-
rediti sa srcem, mikroprocesor s mozgom, razne sabirnice tvorile bi kraljenicu,
a memorija bi predstavljala upravo to pamæenje. Naèin na koji ovaj sloeni sustav komuni-
cira samo je na prvi pogled kompliciran postoji velik broj razlièitih matiènih ploèa, pro-
cesora i memorijskih modula, pa se nekad zaista èini da pogaðanje ispravne kombinacije
zahtijeva veliko znanje. K tome, prièa o matiènim ploèama, procesorima i memoriji pre-
puna je raznih vrlo zbunjujuæih skraæenica
No, unatoè tome, ne biste se trebali uplaiti! Cjelovitu sliku o tome kako raèunalo radi mo-
æi æete stvoriti tek nakon ovog poglavlja, u kojemu su, postupno i precizno, objanjene sve
skraæenice vezane uz pojedine tehnologije. Kombiniranje odgovarajuæe matiène ploèe i
procesora nije sloen posao èim nauèite da je svaka matièna ploèa, slièno kao i vrsta me-
morije, prilagoðena radu s odreðenim procesorom.
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Matièna ploèa
Matièna ploèa glavna je komponenta u raèunalu, koja bitno odreðuje njegovu namjenu, performan-
se i moguænosti proirenja. To je tiskana ploèa, vrlo èesto izvedena u vie razina tiskanih vodova,
koja meðusobno povezuje sve komponente osobnog raèunala, poput mikroprocesora, memorije,
tvrdih diskova i grafièkog podsustava. Osim toga, matièna ploèa (na engleskom motherboard ili
main board) ima niz utora za dodatne kartice, poput grafièkih, zvuènih i mrenih kartica, to omo-
guæava lako i jednostavno proirivanje raèunala. Ovakav koncept osobnog raèunala naslijeðen je
jo od originalnog IBM-ovog PC-a (odnosno da sve bude posve precizno slièan se koncept
matiènih ploèa mogao pronaæi jo na velikim mainframe raèunalima) te je velikim dijelom razlog
uspjeha koncepcije PC-a. Svi su se ureðaji i proirenja, naime, mogli lako zamijeniti, odnosno ra-
èunalu je bilo moguæe pridodati nove funkcije bez promjene matiène ploèe.
Kupujete li novo raèunalo, odluka o matiènoj ploèi moda je i najtea, buduæi da æe matièna plo-
èa velikim dijelom definirati moguænosti vaeg novog raèunala. Nove matiène ploèe èesto uklju-
èuju mnotvo integrirane elektronike, poput ugraðene podrke za mreu ili modem, integriranog
grafièkog ili zvuènog podsustava i slièno. Dakako, kao to æete vidjeti u ovom poglavlju, matièna
ploèa bira se ovisno o vrsti mikroprocesora koji elite imati u svojem raèunalu i nizu drugih faktora.
Takoðer, ako veæ posjedujete raèunalo, upoznavanjem matiène ploèe vidjet æete koje su njegove
moguænosti, a i moguænosti buduæeg proirenja.
Slika 4-1:
Tipièna matièna ploèa za raèunalo
52
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
AT, Baby AT
Ovaj format matiène ploèe koristio se na IBM-ovom PC AT raèunalu jo 1984. godine, a pre-
ivio je sve otad, iako je danas vrlo rijedak. Primjerice, ploèe za najnovije procesore gotovo
se vie uopæe ne izraðuju u ovom formatu. Osim toga, AT ploèe vrlo èesto ne ukljuèuju po-
drku za razne nove tehnologije, pa nema nikakvih razloga da se danas odluèite za kupnju
AT ploèe. Njih biste mogli susresti jedino prilikom popravljanja ili nadogradnje starih raèu-
nala. Uz AT ploèu æe vam, dakako, biti potrebno i AT kuæite za raèunalo. Kuæite mora imati
prilagoðen raspored prikljuèaka na stranjoj strani, te odgovarajuæi AT konektor za napajanje.
ATX
Sve dananje matiène ploèe namijenjene suvremenim procesorima koriste ATX format.
Dodue, on postoji u nekoliko verzija primjerice, mini ATX i micro ATX koji su namije-
njeni specijalnim primjenama (poput koritenja u prijenosnim raèunalima ili malim, kompak-
tnim kuæitima za stolna raèunala). Uz standardnu ATX matiènu ploèu morate, dakako,
nabaviti i ATX kuæite. Ono se, osim po rasporedu prostora za konektore na stranjoj strani,
razlikuje i po koritenju ATX konektora za napajanje. Sastavljate li ili kupujete novo raèuna-
lo, odluka je jednostavna ATX matièna ploèa.
Slika 4-2:
Standardni raspored
konektora sa stranje
strane raèunala
53
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Memorijski
utori
ATX konektor za
napajanje
Konektori za
vanjske ureðaje
Floppy konektor
Socket za
procesor
Northbridge
IDE/ATA konektor
AGP utor
CNR utor
Baterija
Slika 4-3:
Matièna ploèa za Pentium 4
Sama matièna ploèa ima, meðutim, jo èitav niz konektora i utora namijenih prikljuèivanju ostal-
ih komponenti raèunala. Vrsta, izgled, smjetaj i broj pojedinih utora mogu se razlikovati od
jedne do druge matiène ploèe, ovisno o tome kojoj je vrsti mikroprocesora namijenjena, te kakvo
Slika 4-4:
Shema matiène ploèe za
Pentium 4
54
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
se raèunalo uopæe moe temeljiti na matiènoj ploèi. Na slici 4-3 prikazana je stvarna matièna
ploèa namijenjena Pentium 4 procesoru, dok se na slici 4-4 nalazi shema takoðer matiène ploèe
namijenjene Pentiumu 4, kako biste lake razaznali pojedine konektore i ostale elemente matiène
ploèe. Osnovni elementi naznaèeni su na obje slike.
Utori i konektori na matiènoj ploèi mogu se naèelno podijeliti u sljedeæe skupine:
u utore za proirenja (ISA, PCI, AGP, AMR, ACR, CNR) umeæu se razne vrste kartica,
o èemu æe biti vie rijeèi u sljedeæim odjeljcima;
na konektore za tvrde diskove i disketne pogone prikljuèuju se jedinice vanjske mem-
orije, o èemu æe biti vie rijeèi u ovome poglavlju i u sljedeæemu;
utor ili podnoje za mikroprocesor koristi se za umetanje mikroprocesora, a njegov
izgled i oblik ovise o porodici i modelu mikroprocesora koji elite koristiti vie informacija
saznat æete u nastavku ovoga poglavlja;
utori za memoriju koriste se za umetanje memorijskih modula, o èemu æete vie infor-
macija pronaæi na kraju ovoga poglavlja;
ostali utori naznaèeni na slikama 4-3 i 4-4 koriste se za specifiène svrhe, poput priklju-
èivanja ATX naponskog prikljuèka i raznih dodatnih naponskih prikljuèaka.
55
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Intelovih procesora (od Pentiuma Pro nadalje), ali se moe pronaæi i na zadnjim matiènim ploèa-
ma koje su bile napravljene za petu generaciju procesora (Pentium).
Matiène ploèe imaju samo jedan AGP utor, ali vano je znati o kojoj se verziji radi. AGP je takoðer
proao kroz nekoliko verzija: AGP 2X udvostruèio je kapacitet prijenosa podataka kroz ovo suèel-
je (to je bilo vano za brze grafièke kartice), dok je AGP 4X ponovno dvostruko bri od svojeg
prethodnika. Meðutim, informirajte se o tome podrava li vaa matièna ploèa oba tipa kartica ili
moe raditi iskljuèivo s jednim. Naime, starije AGP 2X grafièke kartice rade na naponu od 3,3
V, dok nove (AGP 4X) rade na naponu od 1,5 V.
Zbog ove razlike u naponima, neki chipseti, odnosno neke matiène ploèe s AGP 4X konek-
torom ne podravaju koritenje AGP 2X kartica: umetanjem AGP 2X kartice u 4X utor mogli
biste otetiti i karticu i matiènu ploèu.
Proizvoðaèi chipseta i matiènih ploèa najprije su na njih integrirali AMR utor (Audio Modem
Riser), namijenjen kao to mu i samo ime kae prije svega prikljuèivanju modema. AMR ini-
cijativu pokrenuo je Intel, ali njegova je korisnost vrlo upitna. Proizvoðaèi hardvera uopæe ga nisu
dobro prihvatili stoga to nije pruao potpune plug-and-play moguænosti, a i njegova funkcional-
nost bila je vrlo ogranièena; osim modema, nije bilo potrebe za spajanjem bilo èega drugog
putem ovoga utora. Korisnici su pak zamrzili AMR utor stoga to bi uvijek pojeo jedno mjesto
na kojem bismo na matiènoj ploèi radije vidjeli jo jedan (mnogo korisniji) PCI utor.
Stvar na podruèju inovacija s besmislenim utorima krenula je dalje; sljedeæi na redu bio je
CNR. Uoèivi da AMR definitivno nije dobro rjeenje, Intel je predstavio CNR (Communications
and Networking Riser), utor kojega i na naim slikama 4-3 i 4-4 moete pronaæi na samom rubu
matiène ploèe, uz PCI utore. Iako je dodao podrku za plug-and-play, tj. automatsku konfiguraciju
Slika 4-5:
ACR, AMR i CNR utor
56
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
kartica umetnutih u ovaj utor, CNR kartice i dalje se nalaze na tritu u tragovima. Proizvedeno je
malo modema i zvuènih kartica, ali to je uglavnom sve.
Nameæe se jednostavan zakljuèak: AMR, CNR i ACR utori posvemanji su gubitak prostora
na matiènoj ploèi u praksi vam nita neæe znaèiti. Stoga radije potraite matiènu ploèu
koja posjeduje veæi broj PCI utora, koji uvijek mogu dobro doæi.
Ovisno o matiènoj ploèi koju posjedujete, moguæe je da postoji i vie od dva konektora za
prikljuèivanje tvrdih diskova. Primjerice, neke matiène ploèe imaju èetiri kanala za tvrde
diskove, pa samim tim i 4 IDE/ATA konektora na matiènoj ploèi. Èesti su i sluèajevi da
matièna ploèa ima ugraðen RAID kontroler, a u tom æe sluèaju za spajanje diskova posto-
jati dva standardna IDE/ATA konektora, te dva dodatna, namijenjena spajanju na RAID.
Takvi su konektori za diskove obièno oznaèeni drugim bojama.
Ono to, meðutim, nije uvijek lako razlikovati jesu vrste utora i podnoja. Vodeæi proizvoðaèi pro-
cesora Intel i AMD najprije su proizvodili socket procesore koji su se umetali u podnoja na
57
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
matiènim ploèama. Pojavom Pentiuma Pro, Intel je preao na slot izvedbe procesora, u èemu ga
je slijedio i AMD. Slot izvedbe procesora omoguæavale su tada jednostavniju izvedbu hlaðenja,
kao i integraciju veæe kolièine cache memorije uz sam procesor. No, obje tvrtke ubrzo su
zakljuèile kako su slot procesori preskupi u masovnoj proizvodnji te su se ponovno, kako bi
Tablica 4-1:
Utori i podnoja za mikroprocesore
omoguæile proizvodnju svojih procesora za masovno trite, vratile na socket izvedbe. Neki su se
procesori, meðutim, mogli naæi u oba izdanja, poput Celerona i Pentiuma III.
Bez previe kompliciranja i ulaenja u tehnièke detalje, situaciju oko brojnih slotova i socketa
najlake je pojasniti tablicom. U tablici 4-1 navedene su sve trenutaèno postojeæe vrste utora i
podnoja za procesore, broj pinova (odnosno konektora) te mikroprocesori koji koriste pojedini
tip slota ili socketa. Primijetit æete, dakako, da su podnoja od Socket 1 pa do Socket 5 nami-
jenjena procesorima iz prvih pet Intelovih generacija mikroprocesora, kakve æete danas pronaæi
jedino u starim raèunalima. Sve ostale utore i podnoja pronaæi æete na novijim raèunalima, ovis-
no o verziji procesora koji koriste.
58
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Osnovna brzina na kojoj mikroprocesor komunicira s memorijom naziva se memory bus speed,
odnosno, mnogo èeæe FSB (Front Side Bus) brzina. Intelove specifikacije originalno su ukljuèi-
vale taktove od 50, 60 i 66 MHz (megaherca), ali su drugi proizvoðaèi matiènih ploèa i chipse-
ta podravali i brzine poput 75, 83, 90, 95, 100 i 112 MHz, to je omoguæavalo i poveæavan-
je takta memorijske sabirnice, ali i samog procesora. Tome su èesto pribjegavali napredni koris-
nici, kako bi poveæali takt mikroprocesora iznad nazivnog to se naziva overclocking.
to oznaèavaju
megaherci (MHz)?
59
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Danas, matiène ploèe namijenjene estoj generaciji Intelovih procesora koriste standardnu FSB brzinu
od 66 MHz. Novije ploèe takoðer podravaju 100 i 133 MHz. S druge strane, ploèe namijenjene AMD-
ovim mikroprocesorima u pravilu podravaju brzine FSB-a od 100, 133, 166, 266, te 333 MHz.
Konfiguriranje matiène
ploèe i BIOS
PCI brzina, meðutim, nikada nije jednaka FSB brzini, veæ se koristi djelitelj. Sinkrone matiène ploèe
dijele FSB takt s cjelobrojnim djeliteljem kako bi dobile brzinu PCI sabirnice. Tako se za FSB brzine
od 50, 60 i 66 MHz u pravilu koristi djelitelj 2, pa PCI sabirnica u tim sluèajevima radi na taktovi-
ma od 25, 30 i 33 MHz. Kod FSB takta od 100 MHz, djelitelj je 3, pa PCI sabirnica radi na 33,3
MHz, a za FSB takt od 133 MHz djelitelj je 4, pa PCI sabirnica u tom sluèaju takoðer radi na taktu
od 33,3 MHz. (33 MHz bila je maksimalna brzina prve verzije PCI standarda, to je odgovaralo prvoj
generaciji Pentium procesora koji su u pravilu koristili navedene FSB taktove, pa nije èudo da se PCI
taktovi i dalje vrte oko te brojke; nove verzije PCI sabirnice trebale bi podiæi ovu brojku.)
Neke matiène ploèe omoguæavaju podizanje takta PCI sabirnice na 66 MHz i vie, no to nije
jamstvo da æe sve PCI kartice u tom sluèaju raditi, premda mnoge mogu podravati takvu
brzinu.
60
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Neke matiène ploèe pak omoguæavaju da se FSB i PCI taktovi postave neovisno primjerice, PCI brz-
ina uvijek æe biti ogranièena na 33 ili 33,3 MHz (to je najveæa pouzdana brzina koju doputa trenu-
taèna verzija PCI standarda), a FSB brzina komunikacije s memorijom moe se podeavati neovisno
o tome. Ovakve matiène ploèe najèeæe ne doputaju sinkrono poveæanje takta PCI sabirnice ovisno o
FSB taktu, jer bi se moglo i pretjerati: primjerice, uz danas prilièno uobièajeni FSB takt od 133 MHz,
te uz koritenje djelitelja 3, PCI sabirnica bila bi natjerana da radi na 44,4 MHz, to je desetak
megaherca iznad sigurne vrijednosti. Stoga bi moglo doæi do potekoæa u komunikaciji s PCI kartica-
ma (i jo gore njihova pregrijavanja), a raèunalo bi se moglo poèeti ponaati prilièno nestabilno.
Na svim novim Intelovim procesorima, mnoitelj takta zakljuèan je u samom procesoru, to
znaèi da ga nije moguæe promijeniti. Intelova elja je da se time sprijeèe oni koji kupuju proce-
sore manjih brzina, kako bi kasnijim poveæanjem FSB takta ili mnoitelja poveæali brzinu pro-
cesora iznad nazivne (tzv. overclockiranje). Slièan je sluèaj i na AMD-ovim novim procesorima.
Chipseti
Skup èipova koji upravljaju radom matiène ploèe nazivaju se, jednostavno chipset. Vrsta chipseta
bitno odreðuje moguænosti matiène ploèe i njezine performanse, a uz svaku porodicu mikroproce-
sora potrebno je koristiti odgovarajuæi chipset koji zna raditi s tim mikroprocesorom. Chipset zna kako
komunicirati RAM memorijom, koji taktovi FSB-a i PCI sabirnice stoje na raspolaganju, kako se
komunicira s grafièkim karticama umetnutima u AGP utor, diskovima spojenima na IDE/ATA suèelje
ili pak vanjskim USB ureðajima. Kada treba obaviti bilo koju od ovih radnji, mikroprocesor raèunala
oslanja se upravo na chipset matiène ploèe. Iako je moguæe da sva ova funkcionalnost bude integri-
rana u jednom èipu, u veæini sluèajeva radi se o dva ili tri èipa (odatle i naziv chipset skup èipova).
61
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Poveæavanje takta
procesora (overclockiranje)
P rièa je poznata: proizvoðaèi mikroproce-
sora tijekom proizvodnog ciklusa proizvo-
de mikroprocesore razlièitih brzina. Tek nakon
naèine zakljuèati mnoitelj na samom proce-
soru, dobici od moguæeg nasilnog poveæavan-
ja takta vrlo su diskutabilni. Primjerice, Athlon
to procesori budu proizvedeni, testiraju se na 1,2 GHz koristi FSB takt od 133 MHz (i
najprije na najveæoj brzini koju proizvoðaè mnoitelj 9), a buduæi da ne moete mijenjati
eli podrati. Ako na njoj rade, ova brzina de- mnoitelj, moete jedino posjedujete li takvu
klarira se kao nazivna. Meðutim, moguæe je matiènu ploèu poveæati FSB brzinu. Kada
da procesor ne eli raditi na toj, ali radi na biste podigli FSB brzinu na 140 MHz (a vie ne
nekoj od niih brzina. Stoga se prva nia brzi- biste trebali jer je upitno bi li raèunalo radi-
na na kojoj procesor pouzdano radi proglaava lo pouzdano, to jest bi li uopæe radilo), ovaj bi
nazivnom, te se procesor kao takav prodaje. Athlon poèeo raditi na taktu od 1,26 GHz. Do-
bitak od ukupno 60 MHz na ovoj brzini gotovo
Napredniji korisnici raèunala dosjetili su se, je neprimjetan, a njime ste ugrozili stabilnost
dakako, da se razlièitim kombinacijama FSB rada raèunala i (vjerojatno) skratili ivotni vi-
takta i mnoitelja konaèni takt na kojem pro- jek procesora.
cesor radi moe poveæati tim vie to je u
veæini sluèajeva procesor ionako vjerojatno Ne moemo govoriti o prednostima overclocki-
bio testiran na veæu brzinu. Premda su dugo ranja. Naprednim korisnicima podizanje takta
rezultati i dobici u brzini koji su se mogli postiæi procesora moe pruiti odreðeno zadovoljst-
popularnim overclockiranjem bili dobri, cijelo vo, no manje iskusni korisnici ne bi se trebali
se vrijeme postavlja pitanje vrijedi li nekoliko uputati u takvo to. Treba li vam procesor
dobivenih megaherca rizika spaljivanja pro- veæeg takta, potrebno je odvojiti stotinjak ili
cesora ili matiène ploèe. Mnogi nepovratno dvjestotinjak kuna vie. Do razlika u taktu koje
oteæeni Celeroni mogu svjedoèiti o tome. se mogu postiæi overclockiranjem dolazi upra-
Kako i Intel i AMD pokuavaju na sve moguæe vo u tom cjenovnom rasponu.
Primjerice, Intelov chipset 815/815E, namijenjen estoj generaciji Intelovih procesora (Pentium
II, Celeron, Pentium III), sastoji se od dva èipa sa èijim æete se nazivima u struènoj literaturi sre-
tati dosta èesto. Prvi od njih, nazvan Northbridge (sjeverni most) brine se za komunikaciju s kom-
ponentama koje zahtijevaju brz protok podataka to su mikroprocesor (CPU), grafièka kartica
spojena na AGP suèelje i memorija. Drugi, imena Southbridge (juni most) brine se o komuni-
kaciji s komponentama koje su manje zahtjevne u pogledu brzine prijenosa podataka, poput PCI
sabirnice, USB portova, serijskih i paralelnih portova, IDE/ATA suèelja za diskove i slièno. U ne-
62
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
kim izvedbama chipseta u igru ulazi i treæi èip, tzv. Super I/O Controller, koji nadopunjuje funk-
cionalnosti Southbridge èipa.
Slika 4-6:
Intelov 815E chipset lijevo je
Northbridge, a desno Southbridge èip
Broj chipseta na tritu nije velik buduæi da chipset uvelike ovisi o karakteristikama mikropro-
cesora, a novi se modeli procesora pojavljuju svakih nekoliko mjeseci, razvoj chipseta sloen je i
skup posao koji si mogu dopustiti samo najveæe tvrtke. Chipsete za svoje procesore, dakako, raz-
vija i sam Intel, a ostali veliki proizvoðaèi su VIA Technologies (koji izraðuje chipsete i za Intelove i
za AMD-ove procesore), te ALi i SiS. Ostali proizvoðaèi matiènih ploèa licenciraju chipsete od na-
vedenih proizvoðaèa, te ih koriste na svojim matiènim ploèama.
Vrste chipseta
Unatoè relativno malenom broju proizvoðaèa chipseta, broj chipseta (a samim tim i broj matiè-
nih ploèa koje se mogu pronaæi na tritu) vrlo je velik. Stoga je nemoguæe na jednom mjestu po-
brojati sve postojeæe verzije chipseta za sve generacije procesora ovdje se stoga ogranièavamo
na chipsete namijenjene matiènim ploèama za estu generaciju Intelovih procesora (Pentium II,
Celeron, Pentium III), sedmu generaciju (Pentium 4), te chipsete namijenjene radu s AMD-ovim
Athlon procesorima. Osim toga, skrenut æemo panju na one najpopularnije chipsete dakle,
one koje proizvode sami Intel i AMD, te najveæi nezavisni proizvoðaè, VIA.
Karakteristike ovih chipseta najjasnije su kada se pregledno prikau tablicama. Tako æete u slje-
deæim tablicama pronaæi informaciju o tome kojim procesorima je pojedini chipset namijenjen,
koje FSB taktove omoguæava i podrava, s kakvom se memorijom moe koristiti, te koju verziju PCI
sabirnice podrava. Takoðer, navedeno je koju verziju AGP grafièkog suèelja podrava, te ima li in-
tegiran IDE/ATA kontroler za diskove. Premda vam se na prvi pogled moe uèiniti kako se radi o
mnotvu tehnièkih podataka, ove informacije æe vam itekako dobro doæi poènete li se uputati u
sastavljanje vlastitog raèunala.
Vie informacija o vrstama memorije pronaæi æete na kraju ovog poglavlja, vie informaci-
ja o IDE/ATA suèeljima i njihovim brzinama nalazi se u sljedeæem, a vie detalja o verzija-
ma AGP-a nalazi se u 6. poglavlju.
63
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Uz prvu seriju procesora este generacije, Intel je predstavio chipsete èije su oznake poèinjale
brojkom 4. Oni su navedeni u tablici 4-2, a zajednièki je nazivnik ove generacije chipseta da ne
podravaju brzu memoriju (poput PC133 SDRAM-a), ni FSB brzinu od 133 MHz. Ipak, unatoè
tome to se radi o starijim chipsetima, neki od njih, poput 440BX, bili su toliko popularni da se
i danas mogu pronaæi u mnogim, pa èak i novim raèunalima.
Tablica 4-2:
Intelova prva serija chipseta za estu generaciju procesora
Procesori
Pentium II (FSB 66)
Pentium II (FSB 100)
Pentium III (FSB 100)
Pentium III (FSB 133)
Celeron (FSB 66)
Celeron (FSB 100)
Maks. br. procesora 1 2 2 1 1
na ploèi
Memorija
EDO 256 MB 1 GB
PC66 SDRAM 256 MB 512 MB 1 GB 256 MB 256 Mb
PC100 SDRAM 1 GB 256 MB
PC133 SDRAM
RDRAM
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.1 2.1 2.1 2.1 2.1
AGP podrka 1X, 2X 1X, 2X 1X, 2X 1X, 2X 1X, 2X
S pojavom novih procesora este generacije, Intel je predstavio i novu seriju chipseta èije brojèane
oznake zapoèinju osmicom: oni su pobrojani u tablici 4-3. Ovi novi chipseti imaju dva USB kontrol-
era, pa tako podravaju ukupno 4 USB prikljuèka, dodana je podrka za PC133 SDRAM memoriju,
te FSB brzinu od 133 MHz. Neki od novih chipseta bili su teki promaaj na tritu: primjerice,
chipset 820/820E mogao je koristiti iskljuèivo vrlo skupu DDR memoriju, pa nije bio omiljen meðu
korisnicima. Intel je greku u koracima ispravio predstavljanjem vrlo popularnog 815/815E chipseta.
64
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Tablica 4-3:
Intelova druga serija chipseta za estu generaciju procesora
Procesori
Pentium II (FSB 100)
Pentium III (FSB 100)
Pentium III (FSB 133)
Celeron (FSB 66)
Celeron (FSB 100)
Maks. br. procesora 1 1 2 2 1
na ploèi
Memorija
PC100 SDRAM 512 MB
PC600 SDRAM 1 GB 8 GB
PC700 SDRAM 1 GB
PC800 SDRAM 1 GB 8 GB
RDRAM
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.2 2.2 2.2 2.2 2.2
AGP podrka 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X
IDE/ATA podrka 66 66/100 66/100 66 66/100
U tablici 4-4 prikazane su karakteristike chipseta koje je drugi najveæi proizvoðaè VIA nami-
jenio koritenju uz Intelovu estu generaciju procesora. Danas se uglavnom koriste samo dva
posljednja chipseta, Pro133A i Pro166.
Slika 4-7:
VIA-jin Pro266 chipset, namijenjen
Pentium III i Celeron procesorima
65
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Tablica 4-4:
VIA-jini chipseti namijenjeni estoj generaciji Intelovih procesora
Procesori
Pentium II (FSB 66)
Pentium II (FSB 100)
Pentium III (FSB 100)
Pentium III (FSB 133)
Celeron (FSB 66)
Celeron (FSB 100)
Maks. br. procesora 1 1 2 2
na ploèi
Memorija
EDO 1,5 GB 1,5 GB
PC66 SDRAM 1 GB 1,5 GB 1,5 GB 4 GB
PC100 SDRAM 1 GB 1,5 GB 1,5 GB 4 GB
PC133 SDRAM 1 GB 1,5 GB 1,5 GB 4 GB
RDRAM
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.2 2.2 2.2 2.2
AGP podrka 1X, 2X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X
IDE/ATA podrka 100 66 66 100
66
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Tablica 4-5:
Chipseti namijenjeni estoj generaciji AMD-ovih procesora i koritenju SDR-SDRAM memorije
Procesori
Slot A
Socket A
Athlon
Duron
FSB 66
FSB 100
FSB 133
Maks. br. procesora 1 1 1 1
na ploèi
Memorija
EDO 768 MB 2 GB 1,5 GB 1,5 GB
PC100 SDRAM 1 GB 2 GB 1,5 GB 1,5 GB
PC133 SDRAM 1,5 GB 1,5 GB 4 GB
RDRAM
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.2 2.2 2.2 2.2
AGP podrka 1X, 2X 1X, 2X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X
IDE/ATA podrka 66 66 100 100
Tablica 4-6:
Chipseti namijenjeni estoj generaciji AMD-ovih procesora i koritenju DDR-SDRAM memorije
67
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
(nastavak tablice)
AMD 760 AMD 760 AMD 760 VIA KT266 VIAKT266A
MP MPX
Procesori
FSB 100
FSB 133
FSB 166
Maks. br. procesora 1 2 2 1 1
na ploèi
Memorija
PC 133 SDRAM 2 GB 2 GB
PC 1600 SDRAM 2 GB 3 GB 4 GB 2 GB 2 GB
PC 2100 SDRAM 2 GB 3 GB 4 GB 2 GB 2 GB
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.2 2.2 2.2 2.2 2.2
AGP podrka 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X
IDE/ATA podrka 100 100 100 100 100
Sedma generacija Intelovih procesora Pentium 4 zahtijevala je izradu potpuno novih chipseta. Tako
oni nisu jednostavna nadogradnja chipseta namijenjenih za estu generaciju procesora, jer donose po-
drku za nove vrste memorije, poput RDRAM-a, koje Pentium 4 procesor moe u praksi iskoristiti. U ta-
blici 4-7 prikazana je prva serija chipseta namijenjenih Pentium 4 procesoru, dok se u tablici 4-8 nalaze
tehnièke karakteristike sljedeæe, trenutaèno najnovije generacije chipseta namijenjenih ovom procesoru.
Umjesto konkretnih imena i taktova procesora, u tablici æete pronaæi imena podnoja (soc-
keta) i jezgri na kojima su ovi procesori zasnovani kasnije u ovom poglavlju, o odjeljku o
Pentium 4 procesoru, pronaæi æete detaljnija obrazloenja ovih imena.
Slika 4-8:
Intelov 850 chipset, namijenjen Pentium 4
procesoru (na slici zajedno s procesorom)
68
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Tablica 4-7:
Prva generacija chipseta namijenjenih Intelovom Pentium 4 procesoru
Jezgra procesori
PGA 423 (Willamette)
mPGA 478 (Willamette)
mPGA 478 (Northwood)
Maks. br. procesora 1 1 1
na ploèi
Memorija
PC 133 SDR-SDRAM 3 GB 4 GB
PC1600 DDR-SDRAM 2 GB 4 GB
PC2100 DDR-SDRAM 2 GB 4 GB
PC2700 DDR-SDRAM
PC600 RDRAM 2 GB
PC700 RDRAM
PC800 RDRAM 2 GB
ECC
PCI sabirnica
PCI verzija 2.2 2.2 2.2
AGP podrka 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X 1X, 2X, 4X
IDE/ATA podrka 100 100 100
Slika 4-9:
VIA-jin P4X266A chipset prisutan je
na mnogim matiènim ploèama za
Pentium 4
69
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
prethodnog poglavlja, kako biste saznali marno onih VIA-jinih, potrebno je instalirati
proizvoðaèa i model chipseta na kojem je za- upravljaèke programe (drivere) kako bi bili
snovana vaa matièna ploèa. Ako koristite Sa- ispravno prepoznati, te da bi operacijski sus-
ndru, odaberite modul Mainboard informa- tav znao s njima raditi kako treba.
tion. Uz ostale informacije, u odjeljku System
Tablica 4-8:
Druga generacija chipseta namijenjenih Intelovom Pentium 4 procesoru
Procesori
PGA 423 (Willamette)
mPGA 478 (Willamette)
mPGA 478 (Northwood)
mPGA 478 (Willamette 128)
(nastavlja se)
70
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
(nastavak tablice)
Mikroprocesor (CPU)
Mikroprocesor, katkad kraæe zvan jednostavno procesor, mozak je svakog raèunala. Mikropro-
cesor, odnosno CPU (Central Processing Unit) obavlja sve raèunske zadatke i, zapravo, veæinu
posla u raèunalu, to ukljuèuje i upravljanje svim ostalim komponentama raèunala, poput grafièkih
kartica, pristupa memoriji, tvrdih diskova i mrene komunikacije. Dakako, u suvremenim raèunali-
ma, sredinji je mikroprocesor èesto osloboðen velikog dijela ovih poslova; primjerice, grafièke kar-
tice imaju vrlo jake grafièke procesore, a diskovima se bave diskovni kontroleri. Unatoè tome, glavnu
rijeè u raèunalu uvijek ima CPU.
Prvi mikroprocesor, imena 4004, napravila je tvrtka Intel 1971. godine. Iako ovaj procesor nije
bio naroèito snaan (mogao je raditi samo sa èetiri bita istovremeno, a bio je ogranièen na zbra-
janje i oduzimanje), tehnologija je veæ tada pokazala to se sve moe ugurati na jedan jedini
èip. Uslijedio je munjevit razvoj procesora, pa dananji mikroprocesori sadre i po nekoliko dese-
taka milijuna puta vie tranzistora od ovog prvog mikroprocesora. Kroz tablicu 4-9 moguæe je
sagledati ovaj napredak: pogledajte kako se poveæavao broj tranzistora sadranih u mikroproce-
soru, kako se smanjivao broj mikrona i poveæavala preciznost izrade (dakle, komponente mikro-
procesora mogle su biti sve manje), s rastom takta procesora i milijunima instrukcija u sekundi
(MIPS) koje je pojedina generacija procesora mogla izvravati. Naveden je broj tranzistora koje
je procesor imao, te takt koji je mogao postiæi u trenutku predstavljanja.
71
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Tablica 4-9:
Razvoj procesora kroz proteklih 30 godina
Arhitektura procesora
Mikroprocesor izvrava niz naredbi koje mu govore to da radi. Osnovni dio mikroprocesora, koji
obavlja tu zadaæu, jest tzv. ALU aritmetièko-logièka jedinica (Arithmetic/Logic Unit). Ona
obavlja sve matematièke operacije, poput zbrajanja i oduzimanja, dijeljenja i mnoenja.
Mikroprocesor takoðer obavlja niz drugih radnji, poput pristupa memoriji i kopiranja podataka s
jednog mjesta na drugo, a ovisno o tome to zahtijeva program koji se izvrava, mikroprocesor
takoðer donosi odluke o grananju kroz programski kod, ovisno o tome je li ispunjen neki uvjet.
Slika 4-11:
Shema mikroprocesora (Pentium 4)
72
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Brz rad s cijelim brojevima znaèajka je svih dananjih mikroprocesora, no rad s pomiènim zare-
zom dakle, decimalnim brojevima uvijek je predstavljao velik problem. Stoga veæina danan-
jih mikroprocesora na istom èipu sadri i napredne, vrlo brze FPU procesore (Floating Point Unit),
koji su namijeni upravo izuzetno brzom izvoðenju matematièkih operacija s decimalnim brojevima.
Broj tranzistora koji èine mikroprocesor ima velik utjecaj na njegove performanse. Veæi broj
tranzistora znaèi da je u jednoj sekundi moguæe izvriti mnogo veæi broj programskih naredbi. Moderni
procesori, osim poveæanja broja tranzistora, koriste i druge napredne tehnike kako bi se ubrzalo
izvravanje programskog koda. Na slici 4-11 prikazana je shema Pentium 4 mikroprocesora, na
kojoj se vidi velik broj tranzistora koji su podijeljeni u razne elemente procesora neki od njih slue
kao ALU, neki kao FPU, neki predstavljaju memoriju, a drugi koordiniraju radom cijelog procesora.
Analogno i digitalno: u
èemu je razlika?
T ijekom ove knjige, èesto æete se susretati
s pojmovima analogno i digitalno.
Ljudi razmiljaju analogno. Analogni su signali
Iako mikroprocesor i svi ostali èipovi znaju radi-
ti iskljuèivo s digitalnim informacijama, mnogi
drugi ureðaji povezani s raèunalom obavljaju
poput sinusoide, vala koji tijekom vremena pretvorbu digitalne informacije u analognu. Pri-
ima razlièite vrijednosti. Na taj naèin moemo mjerice, taj se postupak dogaða u grafièkoj kar-
prikazati zvuk, intenzitet boja ili bilo to drugo. tici (jer veæina monitora moe primiti samo ana-
Analogni signal moe poprimiti razne vrijed- lognu sliku) i u modemu (jer analogna telefonska
nosti u nekom rasponu. Primjerice, korite- linija moe prenijeti samo analogni signal zvuk).
njem analognog signala moete regulirati ja- Slièno se dogaða i u digitalnom fotoaparatu, koji
èinu svjetla u svojoj sobi. Za razliku od tog sus- svjetlost (analogni signal) pretvara u diskretan
tava, raèunala se primarno koriste digitalnim elektrièni signal koji predstavlja toèno odreðene
naèinom prikazivanja podataka. Digitalni sig- naponske vrijednosti, dakle niz digitalnih poda-
nal moe imati samo dvije diskretne, precizne taka brojki. Sami ureðaji koji obavljaju pre-
vrijednosti: ili neèega ima, ili nema. Primje- tvorbu iz digitalnoga u analogno nazivaju se DAC
rice, svjetlo moe biti ukljuèeno ili iskljuèeno konverterima (Digital-to-Analog Converter), a
i to su jedine dvije moguænosti u digitalnom oni koji obavljaju suprotni posao ADC konverte-
sustavu. rima (Analog-to-Digital Converter).
73
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
koja im omoguæava da predvide u kojem bi se smjeru program mogao granati, ovisno o trenu-
taènim rezultatima nekog raèunanja. Ako je ovo predviðanje uspjeno, dio mikroprocesora koji iz
radne memorije dohvaæa sljedeæe naredbe moe ih unaprijed pripremiti, da ALU ne bi morala
èekati u trenutku kada doðe red na njihovo izvravanje.
Takt procesora
Takt procesora, izraen u megahercima (milijunima ciklusa u sekundi) ili gigahercima (milijar-
dama ciklusa u sekundi), oznaèava koliko brzo mikroprocesor izvrava naredbe. Tijekom svakog
ciklusa mikroprocesor moe izvriti odreðen broj naredbi taj konkretan broj ovisi o arhitekturi
samog procesora, ali no poveæanjem broja ciklusa (dakle, poveæanjem radnog takta) izravno se
poveæava i broj naredbi koje u jednoj sekundi procesor moe obraditi.
Ipak, odnos izmeðu taktova dvaju procesora nije linearan, èak ni kada se radi o istoj porodici
procesora. Primjerice, Celeron procesor na 1000 MHz (1 GHz) ne mora nuno biti dvaput bri
od Celerona na taktu od 500 MHz. Zbog razlika u arhitekturi, kao i stoga to koriste drugaèiju
jezgru i tehnologiju izrade, moe se dogoditi da novi procesor, unatoè dvostruko veæem taktu,
daje èak i vie nego dvostruke performanse. Razlog tome je poboljana tehnologija izmeðu dvaju
74
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
generacija tih procesora. No, kada se koristi ista jezgra, poveæanje takta od 20 posto ne znaèi
uvijek i poveæanje performansi od 20 posto ono je èesto manje.
L1 i L2 cache memorija
Buduæi da mikroprocesor radi na vrlo visokim taktovima koje memorija raèunala ne moe prati-
ti, komunikacija izmeðu mikroprocesora i memorije èesto je usko grlo. Da bi se izbjegli takvi
problemi, mikroprocesori koriste tzv. cache memoriju radi se o dodatnoj, relativno maloj kolièi-
ni memorije, koja moe raditi na jednakom taktu kao i procesor. Ova je memorija skupa, jer je
najèeæe izvedena kao statièki RAM (SRAM), ali znaèajno ubrzava komunikaciju izmeðu proce-
sora i memorije, jer mikroprocesor u njoj moe èuvati podatke koji su èesto potrebni te ih kasni-
je dohvatiti iz brzog cachea umjesto iz spore radne memorije.
Level 1 cache odnosno L1 ?=?DA, primarna je cache memorija. Radi se o vrlo brzoj
(ali i skupoj) memoriji, koja je integrirana na isti èip na kojemu se nalazi i mikroprocesor.
Kolièina memorije obièno je mala od 8 do 128 KB ali moe znaèajno utjecati na po-
boljanje performansi procesora. L1 cache memorija uvijek radi na istom taktu kao i pro-
cesor, te joj on moe izuzetno brzo pristupati.
Level 2 cache odnosno L2 ?=?DA, sekundarna je cache memorija. Kako se svi prob-
lemi u pristupu radnoj memoriji ne mogu rijeiti samo uvoðenjem L1 cachea na samom
procesoru, moderni se procesori uvijek oslanjaju i na L2 cache, dakle cache memoriju dru-
ge razine. L2 cache ne nalazi se na istom èipu na kojem je smjeten i procesor, veæ je
dio matiène ploèe ili, katkad, dio kartice na kojoj se nalazi procesor (u sluèaju procesora
koji dolaze u slot verzijama). L2 cache je po brzini pristupa sporiji, ali njegova nia proiz-
vodna cijena omoguæava koritenje veæih kolièina ove memorije. Uz suvremene procesore
nerijetko se stoga koristi i do 512 KB L2 cache memorije, a postoje i sluèajevi kada ona
raste i do 1 MB. L2 cache memorija kod procesora vie klase u pravilu radi takoðer na tak-
tu procesora, a kod procesora nie i srednje klase radi u rasponu od jedne treæine do jed-
ne polovine takta procesora.
75
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
kojima proizvoðaèi procesora temelje svoje proizvode. Premda jezgre imaju razlièita imena, kra-
jnjem korisniku ona zapravo nisu previe vana dovoljno je znati da nova jezgra obièno koristi
niz novih tehnologija koje u pravilu omoguæavaju podizanje takta na kojem radi procesor.
Glavna razlika izmeðu pojedinih jezgri procesora obièno je u tehnologiji koja se koristi za njihovu
izradu. irina pojedinog voda unutar procesora mjeri se mikrometrima (milijunti dio metra, tisuæi-
ti dio milimetra), odnosno mikronima. Je li bolja 0,25-mikronska ili 0,18-mikronska jezgra?
Dakako, ova druga: svi se proizvoðaèi procesora trude prijeæi na to je moguæe manju mikronsku
mjeru, jer to ne samo da omoguæava smjetanje veæeg broja tranzistora na jednu silicijsku plo-
èicu (te time poveæanje performansi procesora zbog veæeg broja tranzistora), veæ se i smanjuje
napon koji je potreban za rad procesora. Manji napon znaèi i manje zagrijavanje, odnosno mo-
guænost prelaska na vie taktove.
Intelovi procesori
Prva su osobna raèunala bila izgraðena oko procesora 8086 i 8088. Tom prvom generacijom pro-
cesora zapoèeta je porodica procesora 80x86. Uslijedili su 80186 i 80188 (oba vrlo rijetko ko-
ritena), 80286, 80386, te zatim 486 (koji se, unatoè popularnom vjerovanju, nikad nije slu-
beno zvao 80486). Svi su ovi procesori bili nadogradnje osnovnog 8088. Razlikovali su se po
kolièini bitova s kojom su mogli istovremeno raditi (8088 bio je 8-bitni, dok je 486 32-bitni proce-
sor), taktovima i brzinama rada, te drugim tehnologijama. Primjerice, 486 po prvi je put u Inte-
lovoj porodici procesora imao integriranu FPU jedinicu za operacije s pomiènim zarezom, koja se
ranije mogla nabaviti kao zasebni procesor (8087, 80287, 80387).
Danas ove procesore iz prve èetiri Intelove generacije procesora, dakako, vie neæete pronaæi u
suvremenim osobnim raèunalima. I sljedeæa, peta generacija procesora, Pentium, u meðuvreme-
nu je naputena, no dobro ju je upoznati stoga to je jo uvijek èesta u starijim raèunalima. Na tri-
tu stoga preostaju procesori este i sedme generacije, s tim da Intelovi planovi idu prema tome
da se i procesori este generacije postupno napuste moda vie neæe komercijalno postojati na
tritu samo nekoliko mjeseci nakon izlaska ove knjige iz tiska.
P54 bila je prva, originalna verzija Pentiuma. Ima 16 KB L1 cache memorije, a koristi
FSB taktove od 50, 60 i 66 MHz. Mnoitelj je uvijek bio 1, pa su ovi Pentiumi radili na
tim istim navedenim brzinama.
76
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
P55C na tritu se naao poèetkom 1997. Uz veæi broj tranzistora (4,1 milijuna), ovi
su procesori dobili dvije znaèajne novosti. Velièina L1 cachea poveæana je na 32 KB, a
ugraðen je i poseban skup instrukcija namijenjenih radu s multimedijskim podacima
zvukom, videom i ostalim grafièkim podacima. (MMX, kako je ovaj skup instrukcija nazvan,
slubeno, prema Intelu, ne znaèi nita kao skraæenica, no objanjenje MultiMedia eXten-
sions nekako se nameæe samo po sebi.) P55C verzija Pentiuma koristi FSB taktove od
60 i 66 MHz, a kako omoguæava mnoitelje 2,5, 3, 3,5, 4 i 4,5, ovi Pentiumi rade na
taktovima od 120 MHz, preko 133, 150, 166, 200, 233 i 266 MHz, pa sve do maksi-
malnih 300 MHz. To su ujedno i posljednji proizvedeni Pentiumi.
Pentium Pro
Krajem 1995., Intel je predstavio Pentium Pro svoj prvi procesor este generacije. Nikad se
nije koristio na kuænim raèunalima. Intel ga je primarno namijenio upotrebi u posluiteljima, ali
buduæi da je procesor bio skup u proizvodnji, u tom se trinom segmentu i zadrao. No, ni ondje
nije poluèio naroèito dobre rezultate, pa je ubrzo zamijenjen Pentiumom II Xeon.
Pentium Pro sadravao je 5,5 milijuna tranzistora, te je nudio velike kolièine L2 cache memori-
je u pravilu 256 KB, iako su postojale i verzije s 512 KB ili èak i 1 MB. Zbog tako velike ko-
lièine cachea na samom procesoru, proizvodnja je bila sloena, pa je broj neispravnih proceso-
ra u proizvodnji bio velik, a proizvodnja samim tim skupa, to objanjava i trini neuspjeh ovog
procesora. No, Pentium Pro nije znao komunicirati ni sa svojim L2 cacheom na punoj radnoj brzi-
ni procesora, veæ iskljuèivo na polovici. Pentium Pro postojao je u verzijama za radne taktove od
133, 150, 166, 180 i 200 MHz.
Pentium II
Prvi Intelov procesor este generacije koji je namijenjen irokom krugu korisnika bio je Pentium
II, predstavljen sredinom 1997. godine. Donio je nekoliko poboljanja i optimizacija, poput smanji-
vanja radnog napona (to je omoguæilo troenje manje energije i stvaranje manje topline), kao i znaèa-
jna poboljanja u pogledu rada s L2 cache memorijom. Primjerice, Pentium II procesori standardno
su imali 512 KB L2 cache memorije, s kojom su mogli komunicirati punim taktom procesora.
77
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Klamath je koristio FSB takt od 66 MHz, a sam procesor radio je na 233, 266, 300
ili 333 MHz. Ovi su procesori izraðeni koritenjem 0,35-mikronske tehnologije.
Deschutes jezgra, predstavljena sredinom 1998., koristila je FSB takt od 100 MHz,
a sami su procesori temeljeni na ovoj jezgri radili na 350, 400 i 450 MHz. Deschutes
jezgra bila je izraðena na 0,25-mikronskoj tehnologiji. Svi Pentiumi II zasnovani na
Klamath ili Deschutes jezgri koristili su SECC konektor (Single Edge Contact Connector),
koji je po izgledu slièan utorima za proirenje, a po imenu se èeæe naziva Slot 1. Na
SECC kartici nalaze se mikroprocesor i L2 cache memorija.
Slika 4-12:
Pentium II Xeon bio je namijenjen posluiteljima
Celeron
Intel je napravio Celeron s jasnom namjerom: pribliiti procesore este generacije masovnom
tritu, kuæim korisnicima i uredskoj upotrebi. Celeron je prvi put predstavljen 1998. godine, kao
jeftina verzija Pentiuma II, no naziv ove serije procesora zadran je i kasnije, pa se danas i jef-
tine verzije Pentiuma III te Pentiuma 4 takoðer nazivaju Celeronima. One zasnovane na Pentium
II i Pentium III tehnologijama zavrile su svoj ivotni ciklus (predstavljeni su svi modeli koje je
Intel planirao napraviti), pa ih je stoga ovdje moguæe navesti sve.
78
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Za Celerone koji su zasnovani na sljedeæoj, Pentium III tehnologiji, koritene su sljedeæe izvedbe
jezgri:
Tualatin jezgra omoguæila je daljnje poveæanje takta. Prvi Celeroni zasnovani na ovoj
jezgri radili su na 1,2 GHz (uz FSB takt od 100 MHz), sljedeæe izdanje radilo je na 1,3,
a posljednje na 1,4 GHz. Celeroni izgraðeni na Tualatin jezgri razlikuju se od svojih
prethodnika i po tome to imaju 256 KB L2 cache memorije.
Slika 4-13:
Celeron u slot (SEPP) i socket
(PPGA) izdanjima
79
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Ono to mnoge kod Celerona moe zbuniti jest velik broj razlièitih pakiranja u kojima ih se
moe naæi. Ne samo to postoje u slot i socket izdanjima, veæ je i takvih ukupno èetiri. Da stvar
bude kompliciranija za poèetnike, njihova imena zapetljane su skraæenice, a pojedine verzije pro-
cesora mogle su se pronaæi u razlièitim verzijama pakiranja. Dakle, Celeroni su se, ovisno o
naèinu izvedbe, mogli naæi u sljedeæim inaèicama, koje su vrlo èesto ovisile o pojedinoj generaciji
Celeron procesora:
PPGA izvedba (Plastic Pin Grid Array) omoguæavala je umetanje procesora u utor
Socket 370. Svi Celeroni zasnovani na Mendocino jezgri bili su proizvedeni u PPGA izved-
bama, s tim da je Celeron na taktu od 466 MHz prvi koji je bio na raspolaganju iskljuèi-
vo kao PPGA izvedba.
FC-PGA izvedba (Flip Chip Pin Grid Array) namijenjena je Celeronima iz Pentium III
generacije, toènije onima s Coppermine128 jezgrom, poèevi od takta od 533 MHz navie.
FC-PGA izvedba razlikuje se od PPGA izvedbe po tome to je jezgra procesora smjete-
na na vrhu èipa, to omoguæava bolji kontakt s hladnjakom i bolje odvoðenje topline. Iako
FC-PGA procesor moete umetnuti u Socket 370 na PPGA matiènoj ploèi, on na njoj neæe
raditi: potrebna vam je Socket 370 matièna ploèa s podrkom za FC-PGA procesore.
Pentium III
Posljednji Intelov procesor este generacije je Pentium III. Proizveden je u tri inaèice, ponovno
ovisno o vrsti jezgre koja se koristila za izradu procesora:
80
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Coppermine jezgra donijela je moguænost koritenja FSB-a na taktu od 100 ili 133
MHz, kao i nekoliko drugih tehnièkih poboljanja (poput smanjivanja napona procesora)
i prelazak na jezgru izraðenu 0,18-mikronskom tehnologijom. Velièina L2 cache memo-
Slika 4-14:
Pentium III u slot verziji (SECC2)
rije smanjena je na 256 KB, ali ona radi na punom taktu procesora. Poput Pentiuma II s
Katmai jezgrom, i Coppermine procesori mogli su se naæi u SECC2 ili FC-PGA izvedbama.
U konaènici su na Coppermine jezgri bili zasnovani Pentiumi III na brojnim taktovima, sve
od 533 MHz pa do 1 GHz.
Slika 4-15:
Pentium III u socket verziji (FC-PGA2),
namijenjen prijenosnim raèunalima
81
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Pentium 4
Pentium 4 prvi je predstavnik Intelove sedme generacije procesora. Iako je na izdavanje proce-
sora Intel u velikoj mjeri bio prisiljen zbog iznenaðenja koje mu je sa svojim probijanjem giga-
hercne granice priutio AMD-ov Athlon, Pentium 4 koristi znaèajnu novu tehnologiju (poput bo-
ljeg predviðanja grananja, moguænosti koritenja vrlo visokih taktova te najbru komunikaciju s
memorijom koja se danas moe pronaæi na raèunalima, to ukljuèuje podrku za Rambus RDRAM
memoriju na taktu od 400 do 533 MHz). Zbog svojih tehnolokih prednosti, Pentium 4 veæ je
sada spreman za postizanje vrtoglavih gigahercnih taktova verzije na 2 i 3 GHz postoje veæ danas,
a Intel tvrdi kako s Pentium 4 tehnologijom, teoretski, moe iæi i iznad 10, ili moda èak i 15 GHz.
Slika 4-16:
Pentium 4
Celeron (4)
S pojavom sedme generacije procesora ponovno se pojavila potreba za jeftinijim izvedbama,
èime je nastavljen ivot Celerona. Iako se oni i dalje slubeno zovu jednostavno Celeron, zasno-
vani su na novoj, Willamette128 jezgri. Ona nudi 128 KB L2 cache memorije, te postizanje jed-
nakih taktova kao i kod Pentium 4 procesora. S vremenom, nema nikakve sumnje da æe Intel
82
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
Slika 4-17:
Celeron (4)
zasnovan na
Willamette128
jezgri
AMD-ovi procesori
Mnogo je tvrtki tijekom godina pokuavalo konkurirati Intelu. To su radile s veæim ili manjim usp-
jehom, ali u svakom sluèaju vrlo èesto promjenjivim. Procesori drugih proizvoðaèa èesto su se
svodili na pokuaje kopiranja Intelove tehnologije, pa se èesto dogaðalo da Intel veæ izlazi s
novom generacijom procesora u trenutku kada su svi ostali tek uspjeli predstaviti svoje procesore
kompatibilne s prolom generacijom. Mnoge tvrtke, poput Cyrixa, putem su nestale danas ih
gotovo nema na tritu, osim u sluèaju specijaliziranih procesora.
Jedina tvrtka koja je uspjela odrati korak s Intelom (te ga, èak tovie, nekoliko puta neugodno
iznenaditi, na zadovoljstvo korisnika) jest AMD (Advanced Micro Devices). Intel je bio potpuno
zateèen kada je krajem 1999. AMD predstavio Athlon procesor bri od bilo èega to je Intel
imao u ponudi. Athlon je s lakoæom nadmaivao performanse tada aktualnih Pentiuma III, zas-
novanih na Katmai jezgri. AMD je i prije toga imao seriju relativno uspjenih procesora koji su
se po brzini samog CPU-a mogli mjeriti s Intelom, no njihova inferiorna FPU jedinica (za operaci-
je s pomiènim zarezom) uèinila ih je u konaènici slabijima od Intelovih proizvoda.
83
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Poput Intelovih procesora, i AMD je proizveo Athlona u nekoliko varijanti. Prvi su Athloni bili zas-
novani na K7 i K75 (Pluto/Orion) jezgrama: K7 jezgra koristi 0,25-mikronsku tehnologiju izrade,
a K75 donijela je 0,18-mikronsku tehnologiju. L2 cache memorija uvijek je, kod procesora zas-
novanih na ovim jezgrama, bila kapaciteta 512 KB te je u pravilu radila polovicom takta proce-
sora, osim kod posljednjih Athlona, koji su bili zasnovani na K75 jezgri, gdje je L2 cache radio
treæinom takta. Taktovi Athlona s K7 i K75 jezgrama kretali su se od poèetnih 500 MHz, pa do
1 GHz. Ovi se Athloni vie ne mogu pronaæi na tritu. Svi su koristili Slot A utore, dakle bili
su upakirani na karticu koja se umetala u slot na matiènoj ploèi.
S Athlon generacijom procesora, AMD je takoðer predstavio svoj 3D Now! skup instrukcija za
podrku multimedijalnim aplikacijama. 3D Now! na Athlon procesorima obavlja istu zadaæu koju
MMX i Streaming SIMD imaju kod Intelovih procesora.
Athlon (Thunderbird)
Sljedeæi korak AMD-a bilo je predstavljanje Athlon procesora zasnovanog na novoj, Thunderbird
jezgri. Izraðena 0,18-mikronskom tehnologijom, ova je jezgra omoguæavala prelazak na veæe tak-
tove. Iako je u poèetku koriten samo FSB od 100 MHz, ubrzo su se pojavile i verzije koje su
podravale FSB na taktu od 133 MHz. Predstavljanjem Athlona s Thunderbird jezgrom, AMD je,
poput Intela, takoðer odustao od slot verzija procesora i okrenuo se prema socket izdanjima.
Athlon Thunderbird tako se umeæe u Socket A podnoje.
Athlon Thunderbird posjeduje 256 KB L2 cache memorije koja radi punim taktom procesora, a
taktovi se kreæu od 750 MHz pa do 1 GHz. Iako su bili vrlo popularni, i ovi procesori danas su
rijetki na tritu naslijedio ih je Athlon XP.
Duron (Spitfire)
Poput Intela, i AMD je odluèio proizvesti jeftiniju verziju svojeg procesora. Komercijalnog imena
Duron (a kodnog imena Spitfire, dobivenog po imenu jezgre), ovaj je procesor trebao biti jaka
konkurencija Celeronu. No, to se, jednostavno nije dogodilo, premda je u Hrvatskoj, primjerice,
Slika 4-18:
AMD Duron u mobilnoj verziji
(za prijenosna raèunala)
84
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
prodano mnogo raèunala koja su koristila Duron procesore. Duron je trebao biti namijenjen i pri-
jenosnim raèunalima, no proizvoðaèi prijenosnika takoðer ga nisu prigrlili. AMD je pokuao poprav-
iti stvari sniavanjem cijene, te pazeæi da Duron uvijek bude jednu stepenicu nie u pogledu takta
od aktualnih verzija Athlona, no procesor ni unatoè tome nije postigao znaèajniji uspjeh.
Athlon XP (Palomino)
Athlon XP, trenutaèno aktualna verzija Athlona, zasnovana je na novoj Palomino jezgri. Niz
poboljanja u arhitekturi procesora omoguæava Athlonu XP da radi na znatno veæim taktovima
nego Athloni zasnovani na Thunderbird jezgri. Tako Athloni XP rade na taktovima koji poèinju na
1,3 i u ovom trenutku idu do 1,6 GHz, a dokle æe toèno iæi ovisi samo o AMD-u.
Kod Athlona XP, AMD se odluèio za izraavanje brzine u relativnom obliku, tj. kao odnosa
prema ranijim generacijama procesora. To znaèi da primjerice Athlon XP 1600 ne radi na
1,6 GHz. Njegov stvarni takt je 1,3 GHz, no kako, prema AMD-u, on prua performanse koje
su usporedive sa situacijom kada bi Athlon na staroj (Thunderbird) jezgri radio na taktu
od 1,6 GHz, zasluio je oznaku 1600. Slièno tome, Athlon XP 2000 ne radi na taktu od 2
GHz, veæ samo 1,6 GHz. Ovakva je politika AMD-a prilièno èudnovata: kada su taktovima s
lakoæom nadmaivali Intel, gurali su se sa svojim brojkama; sada, kada ne mogu po stvar-
nom taktu sustiæi Intel, AMD ide èak tako daleko da nigdje ni u kojim materijalima ne navo-
di stvarni takt procesora.
Athlon XP posjeduje 256 KB L2 cache memorije koja radi na taktu procesora, a svi podravaju
FSB takt od 133 MHz.
Slika 4-19:
AMD Athlon XP
85
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Duron (Morgan)
Slièno kao to to Intel èini sa svojim Celeronima, i AMD je s predstavljanjem novih Athlona pred-
stavio nove verzije procesora namijenjenih irokim masama. Novi Duron (kodnog imena Morgan)
jednostavno koristi novu, Palomino jezgru, na kojoj je zasnovan i Athlon XP. U osnovi, ova je jez-
gra ista, osim to umjesto 256 KB L2 cache memorije posjeduje samo 64 KB. Duron s Morgan
jezgrom komercijalno je uspjeniji na tritu jer daje bolje performanse od Pentiuma III s
Coppermine jezgrom i Celerona s Tualatin jezgrom. Zasad se moe pronaæi na taktovima koji se
kreæu izmeðu 1 i 1,2 GHz, no AMD æe ih podizati kao to se podie takt kod Athlona XP.
Athlon MP
Athlon MP takoðer je zasnovan na Palomino jezgri. U osnovi posjeduje potpuno iste tehnièke
karakteristike i performanse kao Athlon XP, osim to je prilagoðen dvoprocesorskom radu, dakle
radu u raèunalima s vie procesora.
Slika 4-20:
AMD Athlon MP
Memorija
Memorija, odnosno RAM (Random Access Memory) sasvim je sigurno dio vaeg raèunala koji
æete èesto eljeti proiriti. Tijekom rada, raèunalo u memoriji dri sve podatke vane za njegov
rad poput vaih dokumenata, samog operacijskog sustava i slièno. RAM memorija, dakako,
86
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
gubi svoj sadraj iskljuèivanjem raèunala, pa se stoga za trajno pohranjivanje podataka koriste
jedinice vanjske memorije, s kojima æete se upoznati u sljedeæem poglavlju.
Dananji operacijski sustavi, aplikacije i igre prilièno su gladni memorije dok su se prva PC
raèunala jedva mogla pohvaliti sa 640 KB ili 1 MB RAM-a, dananji apsolutni minimum je 128
MB, a sve se vie korisnika odmah u startu odluèuje za RAM velièine 256 MB. Vie radne mem-
orije omoguæuje operacijskom sustavu da lake die, da rjeðe posee za datotekama koje su
pohranjene na tvrdom disku (a pristup tvrdom disku mnogo je sporiji od pristupa radnoj memo-
riji) te da, opæenito, na svojem raèunalu ugodnije radite.
Postoji mnogo razlièitih vrsta memorija: razlikuju se po svojim brzinama i ostalim tehnièkim
karakteristikama, kao i po fizièkim karakteristikama memorijskog modula (dakle, samim dimen-
zijama). Memoriju za svoje raèunalo morate nabaviti ovisno o tome kakve memorijske module
moe podrati vaa matièna ploèa. No, ni tada izbor nije jednostavan valja donijeti odluku o
vrsti i brzini memorije.
Statièki RAM (SRAM) mnogo je skuplji, no moe saèuvati informaciju tijekom dul-
jeg razdoblja (sve dok postoji napajanje energijom) bez potrebe da raèunalo osvjeava
sadraj memorije. SRAM se, zbog svoje cijene, stoga koristi primarno na onim mjestima
na kojima je brz pristup nuan primjerice, L1 i L2 cache memorija mikroprocesora real-
izirane su kao statièki RAM.
87
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Èak i ako vae raèunalo (primjerice, s Pentium procesorom) podrava samo PC66 mem-
oriju i FSB takt od 66 MHz, nema prepreka da s njim koristite PC100 ili PC133 memo-
rijske module. Ipak, valja pripaziti jer neke matiène ploèe znaju iskazivati probleme kada
se koristi kombinacija PC66, PC100 i PC133 memorijskih modula. Tijekom jednog cik-
lusa FSB-a, sinkroni DRAM prenosi odreðenu kolièinu podataka; èesto se stoga naziva i
SDR-SRAM memorijom, da bi se naglasilo kako se radi o osnovnoj kolièini podataka
(Single Data Rate), buduæi da je DDR tehnologija udvostruèava.
Slika 4-21:
Memorijski modul PC133
SDRAM memorije
88
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
MHz (no imena su dobili po propusnosti koju pruaju prilikom prijenosa podataka). Da-
nas je cijena DDR memorije gotovo izjednaèena s PC100 ili PC133 memorijom, pa je izbor
jednostavan: podrava li vaa matièna ploèa DDR, svakako biste se trebali odluèiti za ovu vrstu
memorije. Na veæini matiènih ploèa mogu se mijeati DDR PC1600 i PC2100 moduli.
Slika 4-22:
Memorijski modul
DDR-SDRAM memorije
Slika 4-23:
Memorijski modul Rambus
memorije
89
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
Bitovi i bajtovi
A ko niste upoznati s osnovnom informa-
tièkom terminologijom, ovo je poglavlje
pravi trenutak da nauèite kako se mjeri kolièi-
tip podataka koje koristimo u svakodnevnom
ivotu. Ima li vremena za kavu popodne?
pitanje je na koje se moe odgovoriti jednim
na podataka u raèunalu bez obzira nalazili se bitom.
oni u memoriji raèunala ili na nekom ureðaju
vanjske memorije. Osam bitova èini bajt. Jednim bajtom mogu
se prikazati brojevi od 0 do 255. No, ni bajt
Osnovna mjera za kolièinu podataka je bit. ba nije mnogo, pa se bajtovi grupiraju u kilo-
Termin je nastao kao skraæenica rijeèi BInary bajte, megabajte, gigabajte i tako dalje. Za raz-
digiT (binarna znamenka). Buduæi da raèu- liku od kilograma, koji ima 1000 grama, jedan
nala zapravo mogu prepoznati samo dvije zna- kilobajt ima 1024 bajta (do èega dolazi stoga
menke binarnog sustava nulu (nizak napon) to je 1024 brojka koja se dobiva dizanjem
i jedinicu (vii napon), bit moe imati vrijednost broja 2 na desetu potenciju). Slièno tome, jedan
0 ili 1. To je, dakle, prilièno mala kolièina megabajt ima 1024 (a ne 1000!) kilobajta, jedan
informacija, no promislite li, ona je i najèeæi gigabajt ima 1024 megabajta i tako dalje.
SIMM (Single Inline Memory Module) moduli postoje u verziji sa 30 ili 72 pina.
Konektori se nalaze samo s jedne strane, isto kao i memorijski èipovi. Koristili su se is-
kljuèivo do raèunala sa 486-procesorima gotovo je nevjerojatno da æe vam danas zatre-
bati memorija u SIMM modulu kako biste je koristili u raèunalu. No, zaèudo, moduli i dalje
postoje na tritu jer se mogu koristiti kao memorijsko proirenje kod nekih pisaèa. SIMM
utori na raèunalima uvijek su organizirani u parove, te se tako moraju i popunjavati (broj
modula mora biti paran, a utori se moraju popunjavati redom).
DIMM (Dual Inline Memory Module) imaju 168 pinova, a konektori se, kao i
memorijski èipovi, nalaze s obje strane modula. Neke vrste memorije koriste DIMM modu-
le sa 100 ili 144 pina (primjerice, SDR-SDRAM memorija na raspolaganju je u ovom obli-
ku), a DDR-SDRAM dolazi u obliku DIMM modula sa 184 pina. Kod DIMM modula ne
90
4. POGLAVLJE: MATIÈNE PLOÈE I MIKROPROCESORI
postoji ogranièenje u pogledu broja modula svojem raèunalu moete dodati i samo jedan
DIMM modul, ako elite. Nije bitno da DIMM utori budu popunjeni redom, niti da broj DIMM
modula bude paran.
U priruèniku matiène ploèe provjerite koju vrstu memorijskih modula ona prima. Zbog
razlièitog rasporeda konektora i rupica na memorijskom modulu, nemoguæe je pogreno
umetnuti memoriju u pogrean utor. No, provjerom vrste modula koji vam je potreban za
vau matiènu ploèu izbjeæi æete situacije u kojima biste kupili memoriju u pogrenoj vrsti
memorijskog modula.
91
II. DIO: DIJELOVI RAÈUNALA
RIMM zaèudo, nije skraæenica, premda ovo R gotovo sasvim sigurno dolazi od
Rambus. RIMM moduli su, naime, primarno namijenjeni za izvedbu Rambus memorije,
a postoje u 168-pinskim i 184-pinskim verzijama. Danas se uglavnom koriste ove druge.
92