_ IZOPĆENA____

- knjiga je podijeljena u 2 dijela: prvi dio prati Martin život prije njenog „isključenja“, dok
drugi dio priča o pokušaju novog života u Palermu
- svaka knjiga je podijeljena na poglavlja

PRVI DIO:

1.Antonio Pentagora je sjedio za stolom, s jedne strane bila je njegova sestra Sidora, a s druge
njegov mlađi sin Nikolino. Svi su sjedili u tišini i čekali su da u kuću dođe Roko, stariji sin.
On se pojavio. Bio je visok, namršten, plavih očiju i plave kose. Na čelu je imao krvavu ranu.
Kada je došao, otac zazva služavku Poponiku (pravo ime joj je bilo Eponima no on ju je tako
odlučio zvati). Roko joj je rekao da ne treba pripremati stol za njega jer on ne želi jesti. Tada
je Antonio krenu svom sinu držati lekcije. Pričao mu je kako je on trebao biti pripremljen na
takav ishod, njega je prevalila njegova žena, njegovog djeda njegova žena, i sada je i na
njegovim sinovima (Roku i Nikolinu) bilo da dožive istu stvar. Smatrao je da su žene stvorene
da varaju svoje muževe i da je cijela obitelj Pentagora ukleta. Nikolino se nije slagao s ocem i
otac je smatrao da je on naivan i da će doživjeti istu bol kao i oni. Nikolino predlaže bratu da
ode kod engleza Billa da ga ovaj nauči kako se mačevati i da onda on izazove ljubavnika
svoje žene na dvoboj.

2. Roko odlazi, ulazi u zgradu koju je projektirao njegov otac. Na prvom katu živio je
profesor filozofije Luka Blandino, a na drugom Bill, englez koji je predavao strane jezike
(engleski, francuski i njemački). Bill je otvorio vrata, nije znao što treba, Roko mu je ispričao
da mu treba netko tko ga može naučiti mačevanju. On je pristao i počeli su se boriti no s
donjeg kata prof.Luka je lupao zbog buke što je značilo kraj njihovog učenja. Roko odlazi na
vrata prof.Luke i kuca mu. Luka otvori, pusti ga da uđe, a Roko mu se izjada prepričavši mu
kako je izbacio svoju ženu iz kuće zato što ga je varala s Gregorijem Alvignanijem (kandidat
za skore lokalne izbore). Luka ga je pokušao smiriti, rekao mu je da dođe sutra kada će oni
smisliti neko novo rješenje. Roko odlazi na stubište, sjeda i vadi komadić onog pisma i prisjeti
se nedavne scene. Ušao je nenadano u ženinu sobu, iz ruke joj istrgnuo pismo i pročitao ga.
Nakon toga izbacio je ženu iz kuće iako je ona bila trudna s njegovim djetetom. Potom je to
pismo pokazao Francescu Ajali, svom puncu kod kojeg je odmah otišao kako bi mu pokazao
da je njegova kći lažljivica. Otac je stao braniti svoju kćer, no onda ga je Roko pitao kako bi
se on ponio da ga njegova žena Agata tako prevari. Francesco se na to posramio i shvatio da
bi i on vjerojatno postupio jednako.

3. Marta je došla u svoju rodnu kuću gdje su je dočekala majka Agata i sestra Marija. Otac
nije bio u kući, otišao je u njihovu štavionicu. Agata odlazi za njim, da ga smiri, da popravi
stvari. Francesco je uvijek postupao tako, često se srdio i zatvarao, a zatim se istresao na ženi
kada nešto ne bi bilo onako kako je on želio. Došla je u štavionicu, Francesco nije popuštao.
Nije se želio vratiti kući, Marta je okaljala njihovo ime, sav trud i rad koji su godinama
stvarali. Majka ju je branila, govorila da to nije istina, da nije cijela priča no on za to nije htio
čuti. Tada ga je Agata zamolila da se vrati kući i barem malo promisli o svemu tome jer ipak,
dijelom je to bila i njihova krivica budući da su oni ti koji su je dali udati za Roka Pentagoru
dok je imala samo 16 godina dok je bila u internatu. On je pristao, rekao je da će tu kaznu
odslužiti u tamnici svoje sobe i da neće izlaziti. Uistinu je tako bilo, nije izlazio iz sobe, nije
otvarao vrata, nije jeo i pio. Jednom prilikom Marija (mlađa sestra, simpatična i već odrasla
žena, odgajana u sjeni svoje starije sestre koja je bila bolja u svemu), donijela je juhu svom
ocu, on je tada zazvao, snažno zagrlio i tako su ostali plačući. Tada ju je zamolio da ode jer on
želi biti sam.

4. Marija je dala Marti njenu djevojačku sobu. Marta je u sobi nalazila mnoštvo uspomena,
njene prijateljice, internat, Roko i prvi susret, ali i Alvignani i pisma koje joj je ubacivao kroz
prozor. Ona se bojala reći nešto u vezi pisma ocu ili Roku jer je slutila da će to biti njena
krivica. Nije znala što da radi pa je odlučila odgovarati na pisma, ali s nikakvim ljubavnim
prizvukom. Pazila je kako piše pisma, shvaćala je to kao natjecanje tko će bolje i ljepše pismo
napisati. U posljednjem pismu koje joj je poslao, Alvignani ju je oslovio sa „ti“, bilo je kobno
jer je upravo to pismo pročitao Roko. Sad joj se Roko gadi. Otkada je došla u kuću bila je
ravnodušna, ništa joj nije bilo logično. Smatrala je da se ona nema čega sramiti budući da nije
nikada prevarila svog muža, i nije joj bio jasno zašto je sada cijela obitelj posramljena, zašto
je njen otac zatvoren u sobu. S druge strane, Marija i Agata bile su zbunjene njenim načinom
prihvaćanja ove situacije, očekivale su da će ona pokazati poniznost, sažaljenje, a ne
ravnodušnost. Majka je često nagovarala oca da zove Paola Sistirija, rođaka te da mu prepusti
posao u štavionici.

5. Društvo Paola Sistirija u njihovoj kući bilo je čudno. Marta ga nije htjela gledati pa je
odlazila u svoju sobu, on je pak Mariji pričao samo o poslu. Tih dana žurile su se s
pripremama za bebu koja je dolazila. U pripreme se uključila i stara Agatina prijateljica Ana
Veronika. Ona je bila učiteljica koja je živjela s majkom i uzdržavala je sve do njene smrti.
Bila je lijepa i imala je mnogo prosaca. Zaprosio ju je mladić kojeg je ona odbila budući da
mu nije mogla dati ono što je on tražio, bila je trudna s drugim vatrenim ljubavnikom, a to je
dijete umrlo nakon rođenja. Izgubila je posao kao učiteljica, i onda je doživjela preobraćenje.
Okrenula se molitvi i Bogu, a Agatu je viđala samo nedjeljom na misi, budući da je Francesco
zabranio svojoj ženi da se viđa s njom. Ana Veronika shvatila je da je Marta trudna, i jednom
nakon nedjeljne mise kriomice je isplela nekoliko komada odjeće i dala to Agati. Često su
prijateljice ostajale nakon nedjeljne mise razgovarajući, a onda je Ana često dolazila u dom
Ajalinih gdje je uvelike pridonijela pripremi stvari za bebu koja samo što nije stigla.

6. U kući su dani prolazili sporo, no onda je došao dan Martina poroda. Pozvali su liječnika i
primalju. Marta je prolazila kroz velike agonije bolova, mislila je da umire. U drugoj
prostoriji bile su Ana Veronika i Marija. Marija je samo razmišljala o ocu. U jednom trenutku
Marta, koja se još nije bila porodila, ustala se iz postelje, otišla do očevih vrata i snažno
lupala, željela je da joj otvori jer je mislila da umire. Kada su je vratili natrag u sobu, Marija
je otišla do očevih vrata osluhnuti kako je. No tada čuje hroptanje s druge strane i pretpostavi
da nešto nije u redu. Pozvala je majku, provalile su kroz sobu i shvatile da je Francesco na
podu krvave glave. Liječnik koji je bio u kući pozvao je još jednog kolegu u pomoć. Agata i
Marija shvatile su da Francesco umire. Majka je otišla obići Martu. Marta je rodila mrtvo
dijete i bila je u jako lošem stanju. Tada su ulicama prolazili ministranti koji su pozvali
svećenika da Francescu da posljednju pomast koji nakon toga umire. Ulicom se tada čula vika
bukača koji su slavili proglašenje narodnog poslanika, Gregorija Alvignanija.

7. Marta je nakon porođaja bila 3 mjeseca bolesna, tih mjeseci je vladala i depresija u njihovoj
kući. U jednoj sobici bila je Marta koja je dane provodila u tišini, u drugoj pak Ana Veronika,
Agata i Marija koje su se molile za Martino ozdravljenje. Majka nije dobro spavala, mučila ju
je trenutna situacija u štavionici koju je sada vodio Paolo Sistiri. On je tada u potpunosti
preuzeo posao. Spavao je i jeo u štavionici, donosio Agati izvještaje, pokušao pronaći nove
načine za proizvodnju kože. Zapravo je radio od 0-24, ali uzalud. Posao je propadao, a on se
to bojao reći Agati. Često bi posuđivao novce kako bi joj ih prikazao kao dobitak od posla, jer
ona je ipak očekivala svaki mjesec dobru svotu za život, no realnost za koju ona nije znala
bila je sasvim drugačija. Jednog dana je u kuću ušla vesela Ana Veronika; Marta je počela
hodati i Ana je dobila tu čast da u njihovi kuću donese kipić Gospe (izvlačili su se brojevi, čiji
se broj izvuče ima pravo kod kuće odnijeti kipić). Čak je taj kipić razveselio i Martu koja je
govorila kako je Gospa lijepa.

8. Marta je otišla na ispovijed na nagovor Ane Veronike. Gledala je čovjeka ispred sebe koji
se skrušeno molio, ali i bakicu koja se ispovijedala. Na kraju se nije ispovjedila, smatrala je da
ona to ne treba napraviti, da nema što ispovjediti, neće tražiti milost od Boga za ono što nije
ni počinila. Ustala je i otišla iz crkve. Na putu kući razmišljala je kako zapravo svaki put kada
ide na misu, ne sluša Božju Riječ. Kako bi izbila te misli iz glave čitala je, mnogo je čitala i to
ju je vraćalo u neke sretne dane njene mladosti. No ipak stalo joj je do sestre i majke, pa tako
da usreći sestru često ju je pitala da odu zajedno na misu. I tako jednom dok su se vraćale s
mise, Martu uhvati jedan dječak koji im je ispričao kako mu je otac dan prije pao sa skele i da
mu je potreban novac. Marta ga povede kući unatoč Mariji koja se tome protivila, i tada joj je
majka priznala gorku istinu. Paolo je utekao prije 2 dana i nitko ne zna gdje je, a štavionica je
zatvorena. To je značilo samo jednu stvar – obitelj Ajala je doživjela bankrot.

9. Sutradan u ranu zoru probudili su ih tzv. ribari. To je značilo početak slavlja sv.Kuzme i
Damjana koji su bili zaštitnici grada, ali i bolesnih. Upravo njima se utjecala Ana Veronika za
Martino bolesno stanje. Običaj je bio da se svi oni koji su se zavjetovali dvojici svetaca, taj
dan trebaju otići u crkvu i prinijeti kao dar voštanice, stolnjake, i druge milodare. Ana
Veronika je nagovarala Martu da zajedno odu u crkvu prinijeti darove budući da je Marta
ozdravila. Rekla joj je da se ne protivi tom naumu, da shvati ovo kao novu šansu koju joj je
sam Bog dao da ima i živi novi život. Marta pristane na te riječi i one dvije krenu u svjetinu.
Bilo je to veliko slavlje. Ušle su u crkvu, a jedna od osoba u odboru bio je Antonio Pentagora.
Ana je odvukla Martu na drugu stranu kako bi izbjegle taj susret, no Marta nije uspjela izbjeći
onaj s Nikolinom. On je smatrao da ona izgleda ljepše nego ikada, za njega je ona bila starija
sestra koju nikada nije imao. Ostavile su svoje darove i izašle ponovno natrag u svjetinu.
Upravo tada krenula je i svečana procesija s kipovima kroz grad. Običaj je bio da se kip nosi
kroz grad dok ga stanovnici dočekuju na svojim prozorima i balkonima. Ako se pak kip sa
svijetom zaustavi ispred neke kuće to je značilo da ti ljudi nisu dostojni gledanja kipa i da
traže od njih da uđu u kuću. Ove godine je ta odluka pala ni više ni manje nego na odbor u
kojem je bio Pentagora i ta nesretna obitelj bila je obitelj Ajala. 4 žene u kući bile su
prestravljene, narod ih je psovao, vikao, čak su udarali kipovima u šipke njihovog balkona i
iskrivili ih. One su ušle u kuću, potresene i uplakane.

10. Antonio se svađa s Nikolinom, govori mu da to što je napravio nije u redu. Antonio je
smatrao da nije loše postupio i da je njegov zadatak, njegovo poslanje zasigurno nije bilo
pomoći drugima. Tako je često poželio pomoći nekome u nevolji, ali bi ga poslao nekome
drugome govoreći da on nije taj koji pomaže nego onaj koji trpi. Na Nikolinovoj strani bio je i
sam Roko koji se također posvađao s ocem zbog skandala kojeg je izveo, ali i zbog mnogih
drugih stvari. Naime, nakon smrti Francesca Ajale, Roko se osjećao krivim. Otac ga je
pokušao „kupiti“ novcem; plaćao mu putovanja po Italiji i inozemstvu, kupio mu konja za
jahanje… On se nije time zadovoljio, posvađao se s ocem i odlučio da će pomoći obitelj Ajala
na bilo koji način.

11.Bilo je jutro. Marta, Marija i Agata se bude, a na vratima ih je dočekao Ziro, don
Protegone (podvornik) i dvojica svjedoka. Oni su naime došli popisati sve stvari koje su se
nalazile u njihovoj kući kako bi dali vrijednost kuće na tržištu. Majka i sestra bile su potresene
dok je Marta preuzela tu obvezu na sebe. Provodila ih je kroz kuću i pokazivala predmete koje
su oni nalivperom pisali na komad papira. U to je došla i Ana Veronika koja je tješila majku i
sestru. Majka se žalila kako Agata samo vrijeme provodi čitajući, da ne mari za siromaštvo i
da troši mnogo voštanica navečer kako bi čitala, dok ona i Marija idu iz tog razloga jako rano
spavati. Ni Ani to nije imalo smisla, no odlučila ih je razveseliti. Budući da je posjet
podvornika značio samo jedno (morale su se iseliti iz kuće koja im je oduzeta zbog dugova, to
su i napravile 3 dana nakon), rekla je radosno kako je pripremila sobice za njih u svojoj kući,
ali i da im je osigurala novac. Naime, upravo je Ana bila izabrana da napravi vez za vjenčanje
kćeri baruna Troisija. Marta se nastavila jednako ponašati, a onda je priznala Ani zašto dugo
čita u noći. Spremala se za ispite kako bi mogla postati učiteljica u svom mjestu. Ana je bila
oduševljena, no na prvu majka i Marija nisu. Kasnije su i one radosno prihvatile Martin novi
pokušaj da se vrati starom životu. Došao je dan ispita, majka je odlučila ići s Martom kako ne
bi trpjela zle poglede ljudi. Kada su došle do zavoda srdačno ih je dočekala stara vratarka koja
je pozvala svoju kći Eufemiju, koja je također išla na ispit, da ponove malo gradivo. Eufemija
je bez ikakvog problema pričala s Martom, za razliku od hodnika gdje je nastao veliki metež.
Nitko nije bio zadovoljan činjenicom da je Marta, takva žena i takva ljubavnica, odlučila
zajedno s njima natjecati se za mjesto učiteljice. Nitko nije pozdravio Martu i njenu majku
osim Mite Lumije. Marta se nadala nečemu toplijem, nadala se prijateljstvu no odlučila je
obaviti ono zbog čega je došla.

12. Marti je bilo obećano mjesto nastavnice i upravo je to pokrenulo lavinu glasina. Ljudi su
govorili da se ona sigurno još uvijek dopisuje s Alvignanijem i da je to jedini način na koji je
ona mogla dobiti to mjesto. Kako bi smirili tenzije koje su se već širile među roditeljima i
učiteljicama, kao nova učiteljica odabrana je djevojka iz obitelji Breganze, nećakinja jednog
općinskog odbornika. Kada je Roko čuo da se Marta prijavila za mjesto učiteljice bio je ljut.
Smatrao je da ona to čini samo da bi ga osramotila, učinila jadnim i ljubomornim. Odjurio je
do Ane Veronike i rekao da ne može vjerovati da se prijavila. Ana je branila Martu. Na kraju
razgovora Roko je rekao Ani da prenese Marti poruku da je spreman pomoći joj na bilo koji
način, u tajnosti (bez da zna njegov otac), ali s naglaskom da to radi iz dostojanstva, ne iz
ljubavi.

13. Ana Veronika otišla je odmah k obitelji Ajala. Marta je bila utučena u sobi zbog svega što
se dogodilo oko njenog posla, pa je Ana najprije obavijestila majku i sestru o Rokovom
dolasku. Zatim je otišla kod Marte u sobi i obavijestila je. Marta je bila jako ljuta, nije znala
kako se Roko usuđuje još jednom raditi skandal, znala je da je on mislio da je njena
kandidatura njegova sramota, da ona to radi iz inata i stoga je rekla Ani da ne želi nikakvu
njegovu pomoć. Ana nije znala što reći, otišla je iz sobe, i savjetovala Agatu da ode kod
viteza Claudija Torchiare da sazna barem zašto Marta nije dobila taj posao. Majka odmah
odlazi, a u kući Claudija naiđe i na Luku Blandina. Claudio je pokušao objasniti Agati ukratko
zašto nije dobila posao, majka dobije odgovor koji je već i znala i ode. Tada se u situaciju
umiješa i Luka rekavši kako je sve to žalosno i da će napisati pismo Alvignaniju (koji je po
njemu i bio glavni krivac za sve što se događalo u domu Ajalovih).

14. Nakon 3 mjeseca Marta dobije iznenadan poziv ravnatelja zavoda. Podvorkinja Sabetti
donese joj radosnu vijest kako je učiteljica Flori dobila iznenadan premještaj i da Marta sada
dolazi u novi razred. Agata je priznala kćeri kako je posjetila Torchierija (očito je Blandinovo
pismo imalo uspjeha). Marta je radosno iščekivala novi posao, no tamo je bilo sve tužno.
Učiteljice su je izbjegavale, samo bi joj se javljale. Mnoge su pritužbe stizale od roditelja,
učenice su bile neposlušne i provocirale su Martu (tako su im vjerojatno i sami roditelji
naredili da se ponašaju). Sve je to eskaliralo kada je Marta jednom izgubila strpljenje prema
kćeri odbornika Breganze koju je htjela izbaciti iz razreda. Djevojčica je vikala, urlala i na
kraju sve to prezentirala kao da ju je Marta fizički napala. Marta je odmah otišla kod
ravnatelja i objasnila mu situaciju, on joj je vjerovao, ali je rekao da je istina da je naglo
reagirala. Reagirao je i otac malene djevojčice, Breganza, koji je želio kaznu za učiteljicu, ali
ne onu koju je ona već bila dobila (javni prijekor) već otkaz. Dva dana nakon susreli su se
ravnatelj zavoda i Torchieri, složili su se da je Martin rad u školi nevolja ta njihovu reputaciju
među društvom pa je pošalju 15 dana na bolovanje. U međuvremenu vitez Claudio piše pismo
Alvignaniju da pronađe neki premještaj za svoju štićenicu, i dok su to čekali produžili su
Martino bolovanje još 15 dana. Nekoliko dana nakon stigla su dva pisma, jedno za viteza, a
drugo za Martu. To je bio novi početak – dobila je posao učiteljice u novom zavodu u
Palermu. Najtužnija stvar bila je napuštanje Ane Veronike. Bio je to bolan rastanak.
DRUGI DIO:

1. Obitelj se uselila u maleni stan u ulici Papiretto sa 4 sobe. U jednoj je spavala Marta, u
drugoj Marija i Agata, a preostale dvije biti će uređene u salon i kuhinju. Stan je imao i
sentimentalnu vrijednost. Naime, Marta je često odlazila s ocem u Palermo, i posjetila je
jednom i ovu ulicu. Otac joj je rekao da se upravu tu susreo s Garibaldijem. Kada su one došle
u grad, Marta ih je odvela do te ulice i vidjela da se upravo u njoj iznajmljuje stan. To ih je
sve umirilo, ponajviše Mariju. Prvih dana šetale su se po gradu zadovoljne i slobodne. Martu
su gledali svi muškarci, istovremeno joj je to godilo, ali i smetalo pa je poginjala glavu da ju
nitko ne gleda. Nekoliko dana nakon uslijedio je i doček u novoj školi s ravnateljicom koja je
bila presretna jer je njena učiteljica mlada i lijepa. Lijepo su je dočekale i sve njene učenice.

Marta je procvjetala, lagodno je išla na posao, a zajedno s njom veselile su se i majka i sestra.
Ana Veronika redovito im je slala pisma o dogodovštinama u gradu. Jedini susjedi koji su ih
posjetili, jedini prijatelji koje su do tada stekli bili su bračni par Jue – don Fifo i gospođa
Marija Roza. Ubrzo su postali i Martina meta, naime ona ih je voljela oponašati. Već prvi put
kada su došli u posjetu ispričali su svoju pomalo suludu povijest. Marija Roza bila je udana za
Fifinog brata Doro-a koji je kasnije umro. Njegova je želja bila da njegov brat uzme njegovu
ženu i da se ožene. Oni su to i napravili, 9 mjeseci nakon kada su to mogli napraviti zbog
sudskih pravila.

2. Marta je činila sve što je mogla da razveseli Mariju i Agatu. Uzimala je dodatnu nastavu,
kupili su Mariji klavir na rate, Agata je šivala. Još uvijek su ih posjećivali supružnici Jue od
kojih su saznali da upravo oni daju jedan stančić u najam Rokovoj majci (koja je također bila
protjerana jer se smatralo da vara Antonija Pentagoru). Kako su dani odmicali Marta je bivala
sve ispraznija, jedina motivacija bila je usrećiti majku i sestru. Nije više marila ni za svoj
izgled. Ni kolege s posla nisu je više zabavljali. Bilo ih je 3, svi muškarci i svima se dopala
Marta. Najviše se družila s Mormonijem (visok, zgodan, pravio se da ga Marta ne interesira, a
to su bile laži) i Nuscom (fin, malen i uglađen, volio je književnost). Sa trećim bi ponekad
samo razmijenila koju riječ – Falcone (ružan, iskompleksiran zbog svoje mane, krivo je
šetao). Dvojica kolega primijetili su kako se Falcone uređuje, pozdravlja veselo Martu i
kupuje nova odijela kako bi ju impresirao. Žalili su ga, znali su da nema šanse kod jedne
takve žene. Ali žalili su i jedno drugo. Mormoni je mislio da Marta ne bi nikada pošla za
muškarca koji izgleda kao Nusco, a on je pak mislio da nikada ne bi pošla za glupog
muškarca kao što je Mormoni. Kada je Marta shvatila da je Falcone zaljubljen u nju, osjećala
se loše, nije znala kako se ponašati, činila je sve samo da ne bi izazvala neku povratnu
emociju kod njega.

3. Jednog dana u zbornici Mormoni je na stol bacio novine. Rekao je Marti da ih pogleda zato
što je u njima Nusco napisao jedan prilog za nju, točnije ljubavni sonet. Bilo je ružno vrijeme,
Mormoni ju je pozdravio i rekao da odlazi jer nema kišobran. Marta nije krenula na vrijeme,
sačekala je još koji trenutak i nevrijeme je uistinu počelo. Tražila je svoj kišobran no nije ga
uspjela pronaći. U taj trenutak se u zbornici pojavio Falcone i ponudio Marti da s zajedno s
njim ode kući. Pristala je. Na izlazu joj stara podvorkinja da pismo od Ane Veronike kojeg
ona zgroženo pročita. Jurila je prema kući sva potresena ne mareći za Falconeovo šetanje, a
on je muku mučio da uhvati korak s njom. Dok su tako jurili na ulici, Marta je samo u jednom
trenutku zastala. Vidjela je Roka i gospodina Billa kako ih gledaju na ulici. Tada je gotovo
trčala do kuće. Falcone je tražio objašnjenja, no ona ga ostavlja ispred vrata svoje kuće.
Odjurila je u sobu prije večere da se presvuče. Ponovno je krenula čitati pismo. U pismu je
Ana napisala kako se Rokov brat Nikolino ženi s Tinom Miracoli i da taj brak nije bio
dopušten od strane njegovog oca. Nikolino se ispitivao za Martu, poslao je čak Tinu kod Ane
da je pita zašto se Marta ne vraća kući. Tina je rekla da ona i Nikolino smatraju kako Roko
ima neki veliki naum protiv Marte, želi saznati nešto što će mu biti dovoljno da se od nje
razvede. Marta je bila jako srdita zbog muževih namjera, no ta razmišljanja prekinula je
Marija koja ju je zvala na večeru. Na brzinu se presvukla i otišla na večeru.

4. Marta na večeri jedino razmišlja o tome kako će Roko i Bill misliti da joj je Falcone novi
ljubavnik. Preplašio ju je Rokov dolazak i njegove mutne namjere. Mučile su je i Marija i
Agata. One su započele nov život, odvojen od prošlosti. Ona se osjećala kao da je njoj netko
oduzeo tu prošlost, taj stari život i kao da više nema prava na njega. Bila je tužna i nesretna.
Smišljala je kako će se riješiti Falconea. Zamišljala je moguće ishode njihovog susreta u
zbornici i odlučila kako će se, ukoliko joj Falcone bude zadavao nedaće, požaliti ravnateljici
koja je ionako čekala prvu priliku da otpusti nesretnika. Sjetila se gdje je stavila svoj kišobran,
naslonila ga je na zid kraj vrata učionice i bila je sigurna da joj ga je Falcone sakrio. Jedva je
zaspala i dan nakon se ustala s jakom glavoboljom no unatoč tome otišla je na posao. Šetala je
ulicom, bojala se da će vidjeti Roka. Kada je došla ispred škole bojala se susreta sa kolegama,
kako će je oni dočekati u zbornicu, no kada je ušla, niko nije bio unutra.

5. Falcone taj dan nije došao na posao. Nakon što ga je Marta ostavila na vratima kuće, jako
se krivio i govorio „ja i ljubav, ja i ljubav“. Došao je kući i nije pozdravio majku i tetku kako
to uobičajeno radi. Živio je s njih dvije  obje sestre bile su stare udovice, usamljene,
poludjele su s godinama; jedine prijateljice koje su imale bile su susjede koje su se s njima
rugale, zezale ih, uređivale ih za njihove momke koji nisu ni postojali… Falconeova majka
nije se sjećala da je imala sina, no njena tetka bi na trenutke bila sigurna da je to istina. To su
naravno negirale njihove susjede. Često su njih dvije govorile Falconeu da ispravi noge. To ga
je rastuživalo još više. Tog dana je samo otišao u sobu, bez da im se javi, nije se presvukao,
nije jeo i pio. Prije toga htio je kazniti sebe i svoje noge; popeo se na Montecuccio (najviši
vrh) i pljunuo na grad. Dan poslije je otišao do škole kako bi ispričao svoj izostanak. Zapravo
se nadao da će vidjeti Martu. To se dogodilo; vidio je Martu koja je opet čitala neko pismo.
Naljuti se sam na sebe i pokušao shvatiti zašto je uopće želio opravdati izostanak. Bio je
uvjeren da je to pismo njenog ljubavnika.

6. Marta je došla kući s posla, ušla u trijem i poderala pismo i tiskanu poveznicu u komadiće.
Odlučila je slagati nešto majci i sestri. Otišla je u sobu i razmišljala o tom pismu. Pismo je
bilo Alvignanijevo. On je došao u Palermo i pozvao ju je, da zajedno s ravnateljicom zavoda,
dođe na njegovo predavanje na univerzitetu. Ona se osjećala tuđim vlasništvom; svijet ju je
gurnuo u Alvignanijevo naručje i sada on dolazi da ju skupi. Osjećala je u sebi toliku gorčinu
koja joj ne dopušta živjeti. Gledala je nebo kroz balkon i ušla u sobu plakati.
7. Alvignani je bio čovjek otmjenog i političkog života, a to se očitovalo i u njegovim
pismima Marti. Radio je dugo i naporno. U kratko vremena izazvao je divljenje i ljubomoru
svojih kolega. Jednog dana se pogledao u ogledalo i shvatio kako je taj naporni rad uvelike
iscrpio. Osjeti se bezvoljno i staro. Dodatno ga je pogodilo stanje u parlamentu koji se
raspustio na neko vrijeme. Nije znao što raditi, odluči otići iz Rima da malo razbistri misli.
Dolazi u Palermo vlakom i jedina misao koja ga je motivirala bila je Marta. Iznajmio je kuću
van centra grada koja ima pogled na grad, planine i more. Najprije se susreo s pazikućom koji
hrani golubove. Oni mu nisu smetali budući da je bio očaran pogledom. Razmišljao je kako se
javiti Marti, koji je to najpristojniji način. Odlučio ju je pozvati na predavanje na koje je
iznenada bio pozvan kao predavač na univerzitetu. Kada je došao dan predavanja, ushićeno je
tražio Martu po prostoriji. Dobio je ovacije, ali ne i njene jer ona nije došla.

8. Alvignani je dočekao Martu koja je napustila zavod 2 sata ranije nego inače. Zbog toga je
barem bila malo mirnija, nije se bojala susreta s Rokom i Falconeom. Bila je cijela nekako
smetena i to se njemu dopalo. Odveo ju je do svoje kuće iako ona nije bila ni svjesna do
posljednjeg trenutka da se udaljavaju od grada. Nije htjela ući u kuću, on je inzistirao i ona je
ipak ušla u kuću. Došli su na terasu, bila je očarana pogledom no i to je bilo kratkog vijeka.
Vidjela je svoju ulicu. Odmah je razmišljala zašto je uopće dolazila, zašto nije kod majke i
sestre, zašto mu je odlučila dati neku lažnu nadu.

9. On ju je pokušao zagrliti, a ona se rasplakala. Drhtala je, pokušala se oduprijeti zagrljaju,

no ipak se nekako prepustila. Otišla je od njega, on je uporno pitao kada će mu se vratiti.
Rekla je da će mu pisati. Trčala je kući. Svakim korakom bliže kući osjećala se sve sigurnije i
sigurnije. Nije znala što će slagati majci i sestri zašto je došla ranije kući. Razmišljala je i
govorila sebi da je ovo zadnju korak njene mizerne slobode. Da je znala da je on želi odvesti
kući, nikada ne bi na to pristala. Rekla je majci i sestri da je boljela glava i da nije održala
dodatni sat. Otišla je u sobu, pokušala ispraviti zadaće, ali jednostavno nije mogla.
Razmišljala je kako je ona ovim činom uistinu postala ona etiketa koju joj je društvo
nametnulo, postala je ljubavnicom i to ju je grozilo. Odlučila je napisati Alvignaniju pismo u
kojem je rekla da nije ni slutila što on zapravo želi, ona je ta koja trpi i koja nije slobodna za
razliku od njega, isključena je i izgubljena. Također mu je napisala da će se ponovno vidjeti i
da će ga obavijestiti kada će to biti.

10. Alvignani joj je odgovorio na pismo rekavši da samo preispita svoju savjest jer njegova je,
kako kaže, čista i dopušta mu da je voli. Često je „mudrovao riječima“ i zbog te trenutne
utjehe Marta ga je 2 mjeseca posjećivala. Puštala se njegovom zagrljaju, tjerala se da ga
zavoli, no nikako joj to nije polazilo za rukom. On je to slutio i pokušao joj je ponuditi neko
rješenje. Htio ju je povesti sa sobom u Rim iako je znao da je to gotovo nemoguće zbog njene
obitelji i posla. Ono što je okončalo njihov odnos nakon 2 mjeseca bilo je pismo Ane
Veronike. Ona joj je pisala kako je Roko jako bolestan i da umire od tifusa. Ona je potajno
željela da umre. Otišla je to javiti Alvignaniju. Stajali su dugo zbunjeni u tišini.

11. Alvignani je na ulici iznenada sreo Luku Blandinija. Najprije su otišli kupiti ovratnike
jednake onima koje je nosio Alvignani. On pozove Luku da ga posjeti u kući. Kada su stigli,
stao ga je ispitivati zašto je uopće došao. Blandino je okolišao, a onda napokon priznao. Roko
umire i Luka je došao tu da pomiri njega i Martu. Alvignani se pravio kao da ništa ne zna o
bolesti. Rekao je Luki da je najbolja moguća ideja i jedini izlaz za Martu, tj. zadovoljština za
nju, jest primirje s mužom, javno priznanje njegove krivnje. Davao mu je i savjete; to treba
biti pravi trenutak, ni prerano ni prekasno, ona je ipak puno patila i treba shvatiti njenu bol i
nemir, treba u obzir uzeti njene osjećaje. Pozvao ga je na večeru, Luka pristaje i odlazi. Iza
vrata spavaće sobe izašla je Marta. Alvignani je ostao zapanjen.

12. Alvignani je ostao posramljen. Marta ga je napala kako je samo mogao tako nešto reći i
savjetovati Luku. On se pokušao opravdati, ona nema pravo njega kriviti. Marta je izgubljena,
ne zna što misliti. Alvignani samo želi smiriti Martu i njeno plakanje, no ona se borila sama u
sebi. Nije htjela prihvatiti ni Rokovu ni Alvignanijevu ponudu. Nije željela biti ni žena ni
ljubavnica. Nije znala što napraviti. Alvignani joj nudi da on ode do Luke i da će osobno
odbiti Rokovu ponudu, ili pak ako želi može otići s njim u Rim i povesti majku i sestru. Ona
odbija, krivi samu sebe i onaj dan kada je postala njegovom ljubavnicom. On joj kaže da ona
to nikada nije ni bila, svjestan je da ga nikada nije ni voljela. Marta pogleda van, mrak je,
kasni kući i ne zna što će reći majci i sestri. Odlazi kući i odluči slagati kako joj je pozlilo u
školi. Na uglu ulice čekao ju je Falcone koji ju je pratio. On je želio znati odakle ona dolazi i
ima li muža ili ljubavnika. Bio je ljubomoran, ona ga tjera od sebe i govori mu da ima muža.
On je stao vikati na ulici, okružila ga je svjetina i on se počeo tući s njima. Marta je odjurila
kući bez da mu pomogne. Bojala se hoće li u svoj toj zbrci Falcone spomenuti njeno ime.
Mislila je da je pakao za nju otvorio svoja vrata. Ponavljala je laž sve do kuće  reći će da joj
je pozlilo u školi.

13. Sutradan je ušla u zbornici, nije znala koga će unutra ugledati. Naišla je na Mormonija,
Nusca i ravnateljicu koji su joj rekli kako je Falcone viđen dan ranije na trgu kako se ponaša
kao luđak. Nisu znali je li priveden u policiju ili odveden u ludnicu. Mormoni je rekao da
Marta to zasigurno zna jer je ona i krivac za njegovo stanje no ona se pravila kao da ništa ne
zna. Cijelo vrijeme bila je u strahu, strahu od toga da Falcone možda spomene njeno ime i da
će zbog toga možda dobiti otkaz. Tog je dana predavanja održala automatski, bez ikakve
volje. Jedino što je za nju bio izlaz iz njenih problema bilo je samoubojstvo. Već je odlučila,
napraviti će to ali samo ne zna na koji način. Kada je došla doma obitelj Jue je bila u posjeti
njenoj obitelji. Oni su rekli kako je gospođa kojoj iznajmljuju stan (Rokova majka) bolesna i
leži u postelji. Njena majka je bila čudno radosna, shvatila je da je to zato što ju je Luka
Blandino već posjetio. Majka je rekla Marti sve što joj je Luka rekao, a ona je rekla majci da
je već primila pismo Ane Veronike. Agata je ostala u čudu, Marta joj objašnjava da nije htjela
zamarati nju i sestru u vezi Roka, pa je zamolila Anu Veroniku da joj šalje pisma odvojeno.
Majka sugerira kćeri da se pomiri s mužem, da je to zadovoljština koju ona može i treba
prihvatiti no Marta jednostavno rekla majci da nema o čemu razmišljati. Agata je bila
začuđena dok je Marta buncala. Nije znala što odgovoriti majci. Rekla je majci da je sve
bespovratno; etiketa preljubnice, pokojni otac, bivši muž  to se ništa ne može promijeniti,
nitko neće razumjeti nju i njene postupke. Da smiri majku, rekla joj je da nazove Luku i da joj
da vremena. Otišla je u sobu. Razmišljala je samo o samoubojstvu. Zatvorila je balkonska
vrata samo da ne dođe u napast. Odlučila je po posljednji put otići kod Alvignanija. Kada je
došla do njega, on je taman dovršavao pismo kojeg joj je pisao. Pitao ju je je li donijela
odluku, dao pismo da ga pročita. No za nju su to bile samo prazne riječi, teške i bezvrijedne.
Nije znala što učiniti, počela je plakati. On joj je govorio da je luda, da je zapravo sve njeno
samokažnjavanje. Tada joj je predložio da on piše pismo Roku, no ona je to izričito zabranila.
U tom trenu se dosjetila rješenja, zahvalila Alvignaniju i odjurila kući. Odlučila je priznati
samoj sebi da postoji ipak izlaz iz svega toga  pisat će Roku; ako želi njen oprost, mora
zbrinuti njenu sestru (brakom) i njenu majku jer je on ipak krivac za njihovo stanje. Vratila se
kući sretna i rekla je majci da je odlučila (ali nije rekla što).

14. Marta je jedva spavala i tu noć, ali je nekako bila mirna. Odlučila je odnijeti pismo na
poštu i otići pozdraviti se sa svijetom (samoubojstvo). Taj dan je bio tmuran i kišan. Marta je
taj dan bila jako ljubazna s majkom i sestrom. Poslijepodne počne velika oluja. Grmilo je i
sijevalo. Marta se prepala gromova. Rekla je majci da ne može pisati danas, jer je prestrašena.
Poderala je nekoliko papira koje je napisala. Marta, Marija i Agata su večerale kad ih je
prekinulo zvono gospođe Jue koja im je došla javiti da gospođa (Rokova majka) umire i došla
je njih pitati znaju li nekoga iz grada kome mogu pisati. Ipak, oni su učinili mnogo za nju, no
nisu spremni platiti i njen sprovod. Marta je rekla gospođi Jue da će ona ići s njom obići
bolesnu staricu. Zapravo je željela vidjeti Rokovu majku, da vidi je li i ona bila žrtva
društvenog poretka kao što je bila i ona sama. Otišle su njih dvije i don Fifo Jue. Vani je
puhao veliki vjetar koji je don Fifu odnio šešir kojeg je suludo hvatao. Kada su njih dvije
došle u kuću, stan je bio u potpunom mraku, a vjetar je slomio sva stakla. Upalili su voštanice,
Marta je prišla bolesnici i predstavila joj se kao Rokova žena. Njegova majka je samo
ponavljala '' Roko, Roko…''. Gospođa Jue je pospremala nered po kući, a Marta je pomno
promatrala i razmišljala o umirućoj. Tada je Marta rekla da treba hitno pozvati Roka putem
telegrama, jer je to bio najbrži način. Napisala mu je kratku poruku, a Marija Rosa je poslala
svog muža da to odnese na poštu. On je to i napravio, no potpuno preplašen. Marija Rosa je
objasnila Marti da on ima strah od umiranja, budući da je tako upravo gledao i svog brata,
njenog bivšeg muža. Supružnici su zaspali i hrkali, Marta je samo razmišljala o tome treba li
ostati dočekati Roka ili ne. Bojala se da ako ostane, da bi to moglo značiti da je ona njemu
oprostila, a ona to nikako nije i ne planira. Nije mogla samo tako ostaviti staricu samu,
osjećala se loše. Najprije se probudila Marija Rosa jer joj je Marta rekla kako se svijeće gase.
Svanulo je jutro. Marija Rosa šalje don Fifu po svećenika koji je gospođi Fani dao posljednju
pomast.

15. Kako su sati prolazili, Marta je i dalje bdjela nad bolesnicom. Došao je Roko, izgledao je
nekako ljepši i viši, no istina jest da je umirao od bolesti. Majka je prepoznala svog sina.
Marta je stisnula njenu ruku, njen primjer slijedio je i Roko, a Fana im je spojila ruke. Oni su
tako stajali zbunjeni na trenutak, no Marta je odmah pomakla svoju ruku iz njegove. Fifo i
Marija Rosa su donijeli košaru s hranom, no otišli su kako bi se malo odmorili. Marta i Roko
ostaju sami. Otišli su popričati u drugu sobu. On ju je molio za oprost no ona mu to nije
mogla oprostiti, zbog majke, Marije, svega. Bio je tužan, da prihvaća svoje greške. Marta je
samo plakala i drhtala. Ponavljala je da je ona ta koja treba umrijeti, da je sama, prognana,
izolirana. Roko je tada shvatio da ona priznaje kako je bila s Alvignanijem. Pitao ju je je li
ona uistinu bila s njim prije, no ona je to negirala. Ona je rekla da sve što radi, radi za svoju
obitelj i da ju je u tu ludost uveo upravo on. On je inzistirao na istini, a Marta se vratila nad
Fanu da joj podigne jastuke i malo pogleda. Roko joj je govorio da ode s Alvignanijem, da
radi što želi, bio je ljut. Marta mu je tada rekla da zanemari to barem na trenutak budući da
mu majka umire pokraj njega. Gledali su u svijeće koje su već lagano izgarale. Tada su došli
Marija i don Fifo s novim svijećama. Marta je zbunjeno gledala Mariju Rosu i pozvala Roka.
Fana je umrla. Roko je plakao i zazivao majčino ime. Marija Rosa i Marta su pripremale i
oblačile majčino tijelo i sobu sa 4 velike svijeće dok su muškarci bili u drugoj sobi. Marija i
don Fifo su otišli i rekli da će se vratiti sutra. Marta je zamorila Mariju da kaže njenoj majci i
sestri da ne dolaze ovdje uopće i da će staricu čuvati ona i Roko. Marta je slušala što Roko
radi u drugoj sobi. Rekla mu je sve, cijelu istinu, sve osim jedne stvari  da je trudna s
Alvignanijem. Smatrala je da je to dijete njeno i samo njeno i da nitko drugi nema pravo na
njega osim nje same. Marta je kleknula kraj postelje i plakala je. To je vidio Roko, zgrabio ju
je za ruku i zagrlio ju je. Molio ju je da ne ode, da ga ne ostavi. Ona je drhtala u zagrljaju dok
ju je on ljubio. Htjela se istrgnuti iz tog zagrljaja, no nekako je ostala. Pitao ju je voliš li me,
voliš li Alvignanija. Rekla je da ga nikada nije ni voljela. Skoro su tako pali na pod. Marta je
slučajno otkrila majčino lice, izgledalo je kao da ih Fana gleda. Nakon što je prošao trenutak
jeze, Roko je privio Martu k sebi, rekao joj je da ostane večeras s njim jer mu je umrla majka.
Ona je to i napravila.