Likovi: Valpruga Stipančić, Lucija Stipančić, Ante Stipančić, Juraj Stipančić,

Alfred, major Benetti, biskup Vukasović

Književni rod: epika

Književna vrsta: roman

Vrijeme radnje: zima 1834. godina

Mjesto radnje: Senj

Tema: propast nekada bogate obitelji Stipančić

Ideja: loš odgoj može obitelj odvesti u propast

Valpurga pazi na bolesnu kćer Luciju. Valpurga kadi sobicu sa isparinama s peći, po
kojoj je pospela sad nešto smrvljena sladora pa polila octom te od kađenja
borovnicom. Odbila je savjet lječnika da prozračuje sobu. Uvjerena da je prehlada
jedini izvor svim teškim bolestima. Gertruda je bila sluškinja. Poštar Marko bi
nosio pisma ponekad za Luciju. Nakon pročitanog pisma Lucija se sjeti Alfreda,
mladića u čiju je ljubav sumnjala. Valpurga je tajila siromaštvo. Sva imovina je
išla bratu Juraju, a njima je ostala mala kućica sa tijesnom sobicom. Valpurga
počinje osjećati probleme sa srcem. Krik zbog boli u prsima je probudio Luciju.
Valpurgu su zabrinjavala lažna pisma za Luciju, a još više njeno znojenje noću.
Valpurgu sjećanja vodila u vremena kad je bila mlada i nezrela djevojka kad su ju
isprosili za Antu Stipančića, sina jedinca bogate obitelji. Zbog njegovog
bogatstva, ona je postajala ropkinja. Rodila mu je sina Jurja za čije je krštenje
trebala dvomjesećna priprema. Mladi
natporučnik Winter je izjavio ljubav nad Valpurgi na što je Ante poludio i tražio
zadovoljštinu. Winter je nakon slave nestao pa je događaj bio zaboravljen. Ante je
mnogo godina kasnije morao na put u Trst radi prodaje vinskog skladišta, a kljuć
radnog stola je zaboravio pospremiti tako da je Valpurga mogla tog popodneva
nesmetano prolistati muževe bilješke i saznati tajne. Saznala je za sudsku parnicu
koja je vođena zbog davnog sukoba na krštenju čiji ishod nije išao Anti u prilog.
Prekršio je i nekoliko zakona pa je morao predati plemićki mač, zabranjuje mu se
nositi plemićko odijelo i osuđuje ga se na globu od stotine carinskih forinta u
zlatu. Lucija je imala zabranjen pristup igranja sa djecom nižeg staleža. Žene su u
kući bile podređene, nisu smjele pomilovati ili poljubiti sina. Ante se ponosio
Jurajem, a za Luciju nije mario. Lucija je do svoje šeste godine jela u kuhinji.
Juraja je Ante poslao u Beč da studira pravo. Sin je odrastao uz oca, a kćer uz
majku. Za Lucijino
školovanje nisu davali novce. Luciji je odobrene da prisustvuje godišnjem plesu.
Ante je propadao, a Lucija se uz potporu majke počela družiti s vršnjacima. Za
Luciju se zanimao Bečanin auditor Friedman. Počinje se buditi rodoljublje,
najodaniji pokretu je bio kanonik Vukasović, zalagao se za ujedinjenje te tražio
zastupnike za HR sabor. Ante je bio za ujedninjenje s Mađarima, odlučio je ponuditi
Vukasoviću podršku u očekivanju boljeg položaja za sebe. Vukasović je održao govor
među pristašama na svom jeziku. U konobi Luke sastajao se radnički stalež da sluša
priče o pobjedi HR nad TUR. Protiv Vukasovića se borio Benettijev plaćenik
Martinčić. Lucija se pobunila tati zbog odnosa, ali se uz nagovor majke ispričala.
Antu razočarava sinovo pismo da je pustio školovanje i prešao u konobare. Ante
posjećuje lihvara Marka Cincara i posuđuje novac uz jamčevinu, kamate i dva
svjedoka. U posjet mu je te večeri došao major Benetti što mu je popravilo
raspoloženje. (do tu ispravi ANteta)Momentalno glavobolju zadavao mu je trijumvirat
Vukasović, Stipančić, Čolić, te je naumio Antu pridobiti za sebe Benneti je
namjeravao otvoreno govoriti o razlogu svojeg dolaska, govorio je protiv Vukasovića
i otvoreno pokušao zadobiti Antu te mu je i ponudio mjesto suca. Vukasović odbija
posuditi novac Anti. Stipančić je poderao ugovor i odlučio prihvatiti uvjete
Benettija. Benetti je održao obećanje i Stipančić je dobio obnavljanje izgorjele
magistarske zgrade što bi mu trebalo donjeti lijepu dobit. Juraj nastavlja
školovanje i sestri obećaje vratiti sve. Stipančić piše pismo Juraju da preuzme
brigu o majci i sestri ako se njemu nesšto dogodi. Anti je pozlilo i probuio je i
kćer i majku. Na izborima je došlo i do tučnjave. Nakon nekoliko dana, Benetti je
smjenjem zbog nesposobnosti. Na njegovo mjesto dolazi zaboravljeni Winter.
Stipančić umire u Lucijinim rukama od upale pluća. Juraj je tražio velike novce od
mame za podmirenje dugova. Ona nije imala uvid u financije pa je nestrpljivo čekala
sinov povratak. Juraj se vraća jedva prepoznatljiv. Doveo je i prijatelja Alfreda
pl. Ručića. Alfred počinje sve više vremena provoditi vremena s Lucijom i laskati
joj, a njoj je to bilo dosta da se zaljubi. Juraj je trebao podmiriti dugove pa je
pisao prijatelju Mukiju da pokuša odgoditi termin jer namjerava prisiliti majku da
proda jednu kuću. Juraj nije imao dobro mišljenje o majci i sestri jer mu je od
djetinjstva otac to branio. Juraj je samoubojstvom zapriojetio majci da proda kuću,
trebalo mu je pet stotina. Sljedećeg dana mu je majka dala što je tražio. Juraj i
Alfred ostaju u ZG, a Valpurga i Lucija odlaze u malu tijesnu kućicu. Nisu se više
nadale Jurajevoj pomoći. Lucija je ostala trudna i javila Alfredu, on joj je poslao
lijekove od kojih je pobacila. Bila je u strahu da se ne sazna i bojala se zvati
liječnika, ali loše sanje ju je prisililo da ode do liječnika. Majka je pisala
pisma Juraju, ali uzaludno, kasnije saznaje da se i pomađario. Valpurgi u posjet
stiže starica, majka mladog Tintora koji je bio zaljubljen u Luciju. Majka ga je
zamolila da piše Luciji pisma u Alfredovo ime u nadi za ozdravljenjem kćeri. Nakon
svih sumnji u istinitost pisama, majka je zamolila Tintora da napiše da će doći po
nju za tri mjeseca i da će se vjenčati, ali je kasnije morao odgoditi vjenčanje
zbog smrti neke tetke. Lucija više nije imala strpljenja i napisala je pismo koje
je otpremila s kišom po djevojčici koja se igrala na ulici. Nakon nekoliko dana,
Alfred odgovara da je već u sretnom braku godinu dana. Lucija je bila slomljena,
umirala je. Željela je vidjeti Tintora koji je došao u trenutku smrti. Sljedećeg
dana se Tintor vraća u sjemenište jer nije više bilo prepreke da ne postane do
smrti vjeran sluga Božji. Valpurga je proživjela u siromaštvu još koju godinu
poslije Lucije. Na Veliki Petak se sirotinja omotavala u bijele plahte i išla u
prošnju, među njima je bila i Valpurga. kad su svi otišli, Valpurga ostaje ležati
sama, mrtva. Umrla je kao prosjakinja.