Sintagma interpretacija baštine - tri različite razine:

1. skup praktičnih metoda i tehnika prezentacije baštine (niz svrhovitih i pragmatičnih savjeta koji
adresiraju pitanje kako nešto učiniti, posebice kada je u pitanju interpretacija prirodne baštine)
// trenutno dominira stručnom literaturom
2. specifični oblik (prevladavajuće) jednosmjerne komunikacije u kojoj stručnjaci prenose poruke
(vrijednosti i značenja) baštine primateljima (onima koji su željni slušati) // prisutan kod autora
koji žele nadići isključivo utilitarnu razinu interpretacije baštine.
3. shvaćanje interpretacije baštine koja se oslanja na izvorno značenje pojma interpretacija, te
sukladno tome i interpretaciju baštine promatra kao koncept ovisan o subjektivnom tumačenju
pojedinca, o njegovim individualnim sposobnostima, uvažavajući pri tome i pitanje društvenih,
kulturnih ili bilo koji drugih razlika koje između pojedinaca ili skupina/zajednica postoje.

1 i 2 razina = većina baštinskih laika, ali i značajni broj stručnjaka prepoznaje ovu ulogu interpretacije
baštine unutar sveukupne brige oko baštine
3 razina = je značajno usmjerena prema ideji aktivnog kreiranju značenja

"Baština može biti predočena kroz dvojnost - kao ekonomski izvor i kao kulturni kapital"
drugim riječima baština je ustvari "roba, dapače ona koja se istovremeno prodaje unutar
mnogih segmentiranih mjesta prodaje" (Graham, Ashworth & Tunbridge 2000: 22).

Manifest Društva za zaštitu starih građevina (Eng. The Society for the Protection of Ancient
Buildings) osnovano pod vodstvom Williama Morrisa 1877. godine u Velikoj Britaniji - nacionalni
dokument

Atenska povelja za restauraciju povijesnih spomenika donesena na Prvom međunarodnom

kongresu arhitekta i tehničara povijesnih spomenika održanog pod pokroviteljstvo Lige naroda u
Ateni (Grčka) 1931. godine

 UNESCO-va Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine usvojena je 2003.g., a 2006.

i službeno stupila na snagu

Konferencija na kojoj je donesena povelja organizirana je od strane Međunarodnog ureda za muzeje

(eng. International Museums Office) koji je osnovan 1922. godine unutar Komiteta za intelektualnu
suradnju Lige Naroda. Ovaj ured, sve do njegovog zatvaranja i paralelnog osnivanja Međunarodnog
savjeta za muzeje - ICOM (eng. International Council of Museums) 1946. godine bio je posvećen
unaprjeđivanju suradnji između muzeja na međunarodnoj razini.

Drugi kongres arhitekata i tehničara povijesnih spomenika na kojem je idejno osnovan i

Međunarodni savjet za spomenike i mjesta (ICOMOS) i gdje je donesen i dokument, punim nazivom
Međunarodna povelja o konzervaciji i restauraciji spomenika i mjesta poznatija samo kao
Venecijanska povelja koji je daleko preciznije i umnogome značajnije odredio poimanje baštine.

"Pojam povijesnog spomenika obuhvaća ne samo pojedinačno arhitektonsko djelo već i urbane i
ruralne ambijente za koje se ustvrdi da predstavljaju svjedočanstvo određene civilizacije, značajne
faze razvoja ili povijesnog događaja..."

1
povelja konceptualno proširuje ideju spomenika ističući pri tome da se ista (dotična definicija
spomenika) "...ne odnosi samo na velika umjetnička ostvarenja, već i na skromnija djela iz prošlosti
koja su vremenom stekla kulturni značaj protokom vremena" (ICOMOS 1964; Marasović 1983).

ICOMOS od 1965. godine umjesto pojma povijesni spomenik upotrijebljenog u ovoj konvenciji koristi
dva: spomenik i mjesto što se, kako će kasnije biti vidljivo reflektira i u UNESCO-voj Konvenciji o
svjetskoj baštini.

predstavnici ICOMOS-a, kako sami navode da bi "izbjegli preklapanja u ekspertizi između ICOMOS-a i
Međunarodnog savjeta za muzej." jasno izdvojili iz domene 'spomenika i mjesta' arheološke zbirke,
te ostala pokretna kulturna dobra (prvenstveno muzejske zbirke) uključujući i ona koja se nalaze u
muzejima na otvorenom.

UNESCO Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine

 prihvaćena 16. studenog 1972. godine u Parizu

 prema podatcima iz (siječanj) 2018. godine 167 zemalja ratificiralo je konvenciju
 1073 lokalitet nalazi se na Listi svjetske baštine, od čega je 832 kulturni, 206 prirodni, a 35
mješoviti lokalitet
 trenutno najviše UNESCO lokaliteta ima u Italiji (53), zatim Kini (52), Španjolskoj (46),
Francuskoj (43) i Njemačkoj (42)

Za potrebe ove konvencije pod kulturnom baštinom se podrazumijevaju:

 Spomenici
 Grupna zdanja
 Mjesta/lokaliteti

Za potrebe ove konvencije pod prirodnom baštinom se podrazumijevaju:

 Spomenici/svojstva prirode (fizičkih ili bioloških formacija ili skupina tih formacija koji
predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s estetskog ili znanstvenog gledišta)
 Geološke i fiziografske (geomorfološke) formacije i točno određene zone (habitat ugroženih
vrsta životinja i biljaka od izuzetne univerzalne vrijednosti s znanstvenog ili konzervatorskog
gledišta;
 Znamenita mjesta prirode ili točno određene prirodne zone

"Lista svjetske baštine sama je po sebi proces kreiranja značenje - to je lista koja ne samo da
identificira, već i definira baštinu"

Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003)

U svom drugom članku, za potrebe Konvencije, nematerijalna baština je definirana i određena kao:

"vještine, izvedbe, izričaji, znanja, umijeća, kao i instrumenti, predmeti, rukotvorine i s tim povezani
kulturni prostori, koje zajednice, skupine i u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje
kulturne baštine. Ovu nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj,
zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno
djelovanje s prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako

2
promiče poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. U svrhu ove Konvencije u obzir se uzima
isključivo ona nematerijalna kulturna baština koja je u skladu s postojećim međunarodnim poveljama
o ljudskim pravima, kao i s potrebama uzajamnog poštivanja među zajednicama, skupinama i
pojedincima i koja je u skladu s održivim razvojem."

Okvirna konvencija Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo

"Zajednica povezana baštinom sastoji se od pojedinaca koji specifične značajke kulturne baštine drže
vrijednim i žele ih, u okviru javnih akcija, očuvati i prenijeti budućim naraštajima.

Osnovni motiv i namjera istinske, holistički shvaćene interpretacije baštine ustvari su nezamislivo
jednostavne njome mi ne želimo postići ništa više (ali ni manje) nego objasniti svijet u kojem
živimo, i to podjednako nama samima, kao i nekom drugom . (Pierssené 1999)

Njene postavke i metode bi stoga, idealno promatrajući, trebale biti univerzalne, a područja na koje
se proteže ničim ograničeno.

Interpretacija baštine - kratka povijest

Iako baština nije pojedinačni predmet i ne egzistira sama po sebi, niti podrazumijeva neki pokret ili
projekt (povijest institucije) POVIJEST BAŠTINE je važna jer objašnjava "način na koji ljudi
upotrebljavaju prošlost" (Harvey 2008).

S obzirom da je svako "društvo ostvarivalo vezu s prošlošću, uključujući i ona koja odabiru da istu
ignoriraju" (Harvey 2001) povijest baštine ustvari tendira objasniti odnose u društvu, posebice
povijesni razvoj nastojanja ostvarenja privilegije nad upotrebom baštine unutar pojedinog društva

Otac interpretacije baštine Enos Mills (1870–1922)

 zaslužan i za osnivanje (1915) Nacionalnog parka Stjenjak

 od 1880. na budućem području parka radi kao samostalni, samoproglašeni vodič-interpretator.
 knjiga Adventures of a Nature Guide and Essays in Interpretation (1920), u kojoj zagovara
važnost izravnog kontakta i prednosti usvajanja znanja putem neposrednog iskustva, smatrajući
da je: "vodič po prirodi prirodoslovac koji umije (na)voditi druge do tajni prirode", on mora
osjećati čaroliju divljine "ritmičku melodiju padajuće vode, jeke između litica, pjev ptica, vjetra u
borovima i beskrajan ritam valova na obali, u suglasju s univerzumom".
 njegove ideje označuju početke formiranja standarda vođenja po prirodi, ali i načela
interpretacije.

Freeman Tilden (načela interpretacije)

šest vrlo jasnih i precizno strukturiranih principa iznesenih od strane Freemana Tildena,
američkog pisca i velikog zaljubljenika u prirodu, te podupiratelja ideje i razvoja nacionalnih
parkova.

- u nedatiranoj brošuri za potrebe Nacionalne službe američkih parkova* naslovljenoj The Fifth
Essence F. Tilden iznosi ideju da je:

3
"od vitalnog značenja za svaki program koji stremi ka najkorisnijoj i najpotpunijoj upotrebi parkova -
bilo kao područja koji veličaju divljinu (prirode) ili historijskih svetih mjesta, stvaranje razumijevanja.
Istina je da svaki očuvani spomenik 'priča sam za sebe'. Ali nažalost on djelomično priča na jeziku
koji prosječni posjetitelj ne može razumjeti"

Interpreting Our Heritage (1957)

definiranje interpretacije baštine polazeći od osnovnih pretpostavki i izazova uvođenja

novog značenja termina:

"Riječ interpretacija, na način na koji se koristi u ovoj knjizi, odnosi se na javnu / korisničku uslugu
koja je tek nedavno ušla u naš kulturalni svijet te je pribjegavanje rječniku za odgovarajućom
definicijom beskorisno" (Tilden 1977: 3)

- ukazuje na nužnost definiranja pojma unutar polja baštine vodeći se prije svega potrebama stvarnih
i potencijalnih korisnika, jer

"svake godine milijuni amerikanaca posjete nacionalne parkove i spomenike, državne i gradske
parkove, mjesta ratnih sukoba, povijesne kuće u javnom ili privatnom vlasništvu, velike i male muzeje
- dijelove širokog spektra očuvanih svetih mjesta i bogatstava gdje se mogu vidjeti i doživjeti priče
kako o našoj prirodnoj baštini tako i o onoj stvorenom ljudskom rukom. Na većini tih mjesta
posjetitelj je izložen, ukoliko sam tako odabere, vrsti ne-obaveznog obrazovanja koje je na neki
način superiornije onom u učionici. Ovdje on susreće sam predmet - bilo da je to čudesno svojstvo
prirode, ili čin djelovanja čovjeka" (Tilden 1977: 3).

Čak i u okviru prvo navedenog iščitavanja ne može se osporiti ukazivanje na važnost koju posjetitelj /
korisnik / konzument u tom procesu ima, odnosno koju bi trebao imati.

Problem koji je zainteresirao F. Tildena proizlazio je iz šarolike prakse interpretacije koja je postojala,
(neovisno o tome kako je dotična aktivnost bila imenovana)

"ali tokom cijele ove prakse obrazovne aktivnosti, da li znanosti ili umjetnosti ili ponečeg od oboje
postojalo je neobično iskustvo. Interpretacija je postojala - izvrsna, dobra, prosječna ili
nezadovoljavajuća sa samo nejasnom poveznicom na neku filozofiju na kojoj bi se ista mogla
zasnivati. Čuo sam neke veličanstvene interpretacije ne samo u područjima Ustanove nacionalnog
parka već i mjestima daleko manjeg značenja i saznao ispitivanjem da interpretator nije bio svjestan
načela već je naprosto slijedio vlastitu inspiraciju. Zapravo vjerujem da kada bi bilo dovoljno
inspiracije na svijetu (...), to bi mogao biti i najbolji način obavljanja ovog posla. No ne postoji toliko
genijalaca(...)Treba samo prisustvovati nekim od lošijih izvedbi interpretacije da bi se iskreno
poželjelo da su postojala načela koja se mogu naučiti, i po mogućnosti neke škole..." (Tilden 1977)

i u potrebi da joj se zbog važnosti koju interakcija između baštine i korisnika evidentno ima ponudi
kvalitetnije utemeljenje, uključujući definiciju i osnovnih načela - drugim riječima da se definiraju
osnovne interpretacije baštine.

4
Za potrebe, kako je sam naglasio prije svega ispunjavanja praznine koja postoji u rječnicima pod
pojmom interpretacija, a koja bi opisivala djelovanje koje postoji "bilo u nacionalnim ili gradskim
parkovima, ili muzejima i sličnim kulturnim institucijama" (Tilden 1997) interpretacija jest:

"Edukacijska aktivnost koja teži otkrivanju značenja i odnosa upotrebom izvornih predmeta,
neposrednim osobnim iskustvom (iskustvom iz prve ruke) i sredstvima koja tumače više nego
jednostavnim komuniciranjem činjenične informacije" (Tilden 1977: 8).

F. Tilden donosi još dvije definicije/pojašnjenja, očito njemu bliskije i usmjerene izravno postojećim ili
budućim interpretatorima.

Prva, mišljena za kontemplaciju interpretatora glasi: "Interpretacija je otkrivanje dublje istine koja se
nalazi povrh one očito vidljive činjenice", dok je druga više savjet usmjeren interpretatorima i
njihovom odnosu spram javnosti: "Interpretacija treba kapitalizirati baš radoznalost da bi obogatila
ljudski um i duh." (Tilden 1977).

Šest osnovnih načela interpretacije:

1. Svaka interpretacija koja na stanoviti način ne povezuje prikazano ili opisano s nečim što je dio
osobnosti ili iskustva posjetitelja biti će uzaludna

2. Informacija kao takva nije interpretacija.

Interpretacija je otkrivanje bazirano na informacijama. No to su dvije potpuno različite stvari. Ipak
svaka interpretacija uključuje informaciju

3. Interpretacija je umijeće koje uključuje/sastoji se od mnogih drugih umijeća, neovisno da li

prezentirana znanstvena, povijesna ili arhitektonska građa. Svako umijeće je do neke razine moguće
naučiti

4. Glavni cilj interpretacije nije instrukcija već provokacija.

5. Interpretacija treba nastojati ukazati na cjelinu/cjelovitost, daleko više nego na samo jedan dio i
mora se obraćati čovjeku u cjelini više nego samo jednom segmentu

6. Interpretacija usmjerena djeci (približno do dvanaeste godine) ne smije biti ublažena verzija
prezentacije za odrasle nego treba posjedovati bitno drugačiji pristup. Da bi bila izvrsna ona će
zahtijevati posebno razrađeni program"

KAKO UČE I BOLJE PAMTE ODRASLI POSJETITELJI

►Kada su UKLJUČENI u proces

►Kada im je angažirano VIŠE SENZORA/ČULA

►Kada im je informacija ZNAČAJNA

►Kada nešto i sami OTKRIJU

►Kada znaju da im isto može KORISTITI

►Kada stvari isprobaju PRAKTIČNO

5
►Kada ih se POTIČE PITANJIMA

►Kada im se unaprijed OBJASNI ŠTO MOGU OČEKIVATI

►Kada im se posveti PAŽNJA i POŠTOVANJE

POSJETITELJI PAMTE OKO:

10 % OD ONOGA ŠTO ČUJU

30% OD ONOGA ŠTO PROČITAJU

50% OD ONOGA ŠTO VIDE

90% OD ONOGA ŠTO SAMI RADE

15 suvremenih načela interpretacije prema:

dr. sc. Larry Beck (Department of Recreation, Parks, and Tourism at San Diego State University) &

dr. sc. Ted T. Cable (Department of Horticulture, Forestry, and Recreation Resources at Kansas State
University )

Interpretation for the 21st Century. Fifteen Guiding Principles for Interpreting Nature and Culture.
Champaign : Sagamore Publishing, 2002.

Autori naznačuju da: Iako mudrost šest Tildenovih načela ostaju okosnica interpretacije baštine i dan
danas s obzirom da su općeprihvaćena, uključujući više škole i sveučilišta na kojim postoje određeni
kolegiji koji su na ovaj ili onaj način vezani uz interpretaciju kulturne i/ili prirodne baštine, zasigurno
postoji potreba da se ta dostignuća postave u odnos naspram današnjeg vremena i prouče u
odnosu na izazove koje nam donosi 21 stoljeće. Konačno i sam je F. Tilden bio svjestan, te isto
izričito i napomenuo, da će se područje teoretskih istraživanja i prakse interpretacije baštine, kao i
svaka druga disciplina, razvijati protokom vremena.

Konkretni razlozi / primjeri koje navode autori su npr.:

- jedan primjer je treće Tildenovo načelo koje sugerira da je interpretacija umijeće znanje (moguće
ga je usvojiti/naučiti) koje se bazira na nizu (u principu maštovitih) ideja. Pa ipak on u nastavku kaže
da interpretatori "ne bi trebali recitirati pjesme, dramske izvedbe (op.a. uprizorenja), držati besjede
ili govore"... ili bilo što slično što prelazi okvire dostojanstva mjesta koje interpretiraju. A upravo su
ovi oblici interpretacije s vremenom postali izuzetno popularni i općeprihvaćeni od strane
korisnika, ali i stručnjaka jer su se, između ostalog, pokazali nesumnjivo privlačnima, te stoga i
učinkovitima.

- drugi primjer, daleko pragmatičniji, je Tildenova rasprava o tehnološkim dodatcima/napravama

(eng. gadgetry) u kojima nema spomena svih danas postojećih računalnih, mobilnih i inih mogućnosti
i njihove primjene na sadržaje i lokalitete koje interpretiramo.

...recitirajte pjesme, osmislite dramske izvedbe (uprizorenja), držite besjede ili govore...

6
Michael H. Glen (Škotska) - firma QuiteWrite (igra riječima!) - Prose and poetry for people at places
Posao: Wordsmith "QuiteWrite is the banner under which I could create prose and verse that would
arrest, amuse, tease and please rather than simply ‘describe’ or, better still ‘explain."

Michaelova pravila:

1. Učinite da ga ljudi žele pročitati!

2. Neka im bude zabavno čitati!
3. Neka riječi pjevaju i plešu!
4. Učinite ga nezaboravnim/da ih se sjećaju!

beskrajne mogućnosti tehnoloških dodataka/naprava (eng. gadgetry), bez podcjenjivanja važnosti

izravne interpretacije (razlozi: nudi veće mogućnosti, nije uvijek moguća...)

Namjera je autora stoga da restrukturiraju F. Tildenova načela interpretacije baštine i prilagode ih

današnjem vremenu, drugim riječima da osuvremene njegovih 6 načela gdje novo uvedenih 9
također idejno proizlaze iz razrade njegovih osnovnih ideja.

1. Prvo načelo: Upaliti iskru

2. Drugo načelo: Interpretacija u informacijsko doba
3. Treće načelo: Važnost priče
4. Četvrto načelo: Provokacija
5. Peto načelo: Holistička interpretacija
6. Šesto načelo: Interpretacija putem životnog tijeka (nečega ili nekoga)
7. Sedmo načelo: Oživjeti prošlost
8. Osmo načelo: High-Tech Gadgetry
9. Deveto načelo: Znati kada je dovoljno
10. Deseto načelo: Tehnika prije nego umijeće
11. Jedanaesto načelo: Interpretacijska struktura / kompozicija (dijelovi čine cjelinu)
12. Dvanaesto načelo: Privući podršku i zadobiti prijatelje
13. Trinaesto načelo: Interpretirati ljepotu
14. Četrnaesto načelo: Promovirati optimalna (najbolja, najpoželjnija) iskustva
15. Petnaesto načelo: Strast

Interpretacija je ključni element u upravljanju - interpretacija na pozitivan način upravlja

posjetiteljima (kretanje, planiranje), ali jednako tako je i ključni element u zaštiti (razvija svijest
posjetitelja o vrijednostima i značenjima) = UPRAVLJANJE BAŠTINOM

interpretacija potiče razumijevanje i osigurava pozitivan odnos korisnika prema baštini.

10 stvari / pitanja na koje uvijek morate imati jasan odgovor kada stvarate interpretacijski sadržaj-
tekst

1. Zašto stvaram/pišem upravo ovakav tekst?

2. Postoji li plan interpretacije?
3. Kako se, i gdje, ovaj tekst uklapa u taj plan?
4. Tko mi je primarna publika/korisnik?
5. Moram li razmišljati i o ostalim korisnicima?

7
6. Gdje će tekst biti smještan?
7. Da li je (i kako?) sadržaj teksta povezan s predmetima, mjestima, idejama, događajima?
8. Tko mora odobriti moj tekst? (uvijek postoje nadređeni, često financijer)
9. Hoće li tekst (sadržaj) biti testiran prije konačne upotrebe?
10. Hoće li biti na jednom ili na više jezika? (potreba interpretacija interpretacije)

10 dodatnih stvari / pitanja na koje uvijek morate imati jasan odgovor kada stvarate
interpretacijski sadržaj-tekst

1. Da li će biti fotografija, ilustracija ili mapa?

2. Koliko dugačak, ili koliko kratak, tekst mora biti?
3. Koja je "glavna" priča? (tema vs. pod-teme)
4. Postoje li dodatne, podređene teme koje treba ispripovijedati? (tema vs. pod-teme)
5. Da li su mi osnovne/nužne informacije na raspolaganju?
6. Mora li tekst biti konvencionalan? (iz različitih razloga - poslodavac, publika...)
7. Mogu li izabrati jezični stil (ili je on determiniran)?
8. Mogu li koristiti prozu ili kontemplativni tekst?
9. Mogu li se poslužiti humorom? (kojim, koje vrste)
10. Mogu li postavljati pitanja ili samo davati odgovore?

10 osnovnih pravila kreiranja teksta (prema Micheal H. Glen):

1. Kreirati naslov koji je točan, ali istovremeno privlači pažnju!

2. Sadržaj mora imat unutarnju hijerarhiju (reflektiranu i u veličini)
3. Započeti s sažetkom glavnog sadržaja/ideje
4. Koristiti jednostavni vokabular, i gramatički ispravan
5. Koristit formu u prvom/drugom licu, stvoriti dojam da tekst govori/obraća se
6. Koristiti sažete rečenice, no varirati u njihovoj dužini
7. Koristiti aktiv osim kada potreba/osjećaj nameće drugačije
8. Umetati pod-naslove kako bi se stvorili razmaci / pauze u tekstu
9. Uvijek znati tko će čitati tekst, posebno njihovu starost
10. Nema potrebe opisivati ono što je ilustrirano / vizualno prikazano

10 (opet) dodatnih osnovnih pravila kreiranja teksta:

1. Izbjegavati nizanje činjenica i nepotrebnih detalja (umijeće!)

2. Izbjegavati upotrebu velikih slova, točke zareza i uskličnika
3. Izbjegavati upotrebu latinskih i drugih skraćenica
4. Objasniti (zahtjevnije) tehničke termine kada je to potrebno
5. Objasniti kontekst, te koristiti usporedbe i poveznice
6. Razmotriti upotrebu navoda i provociranje pitanjima (znati razlog)
7. Razmotriti upotrebu lokalnih izričaja ili dijalekta (znati razlog)
8. Razmotriti upotrebu nabrajanja/bullet points
9. Razmotriti upotrebu Ekarv metode
10. Biti svjestan da kvalitetan prijelom, uz dobrog dizajnera, pomaže

8
Ekarv metoda

Margareta Ekarv, švedska spisateljica, razvila teoriju tokom stvaranja izložbenih-interpretacijskih

tekstova za Švedski muzej pošte.

Metodu je bazirala na prethodnom iskustvu kreiranja knjiga za opismenjavanje odraslih, te

analizirajući kako muzejski posjetitelji čitaju tekst - obično u uvjetima lošeg osvjetljenja, u stojećem
položaju i u ometajućem i često bučnom ambijentu.

Uočila sličnost problema koncentracije i razumijevanja kao kod osoba koji imaju nisku razinu
pismenosti. Eksperimentirala je s jednostavnim oblicima sadržaja knjiga kako bi prenijela daleko
složenije informacije koje impliciraju muzejske izložbe.

 Ekarv sugerira strukturirani i organički slijed izlaganja, zastupa upotrebu riječi koje daju novu,
dublju dimenziju našem vizualnom iskustvu te naglasak na važnosti bliske suradnje između pisca,
kustosa i dizajnera izložbe kako bi svaki od njih shvatio ciljeve/namjere ostalih čime će tekst postati
organički dio sveukupnog izlaganja.

1. Koristiti jednostavni vokabular da se izraze/objasne složene ideje

2. Pisati kratke rečenice
3. Koristiti redoslijed riječi koji odgovara uobičajenom razgovornom slijedu/govornoj formi
4. Imati samo jednu (glavnu) ideju u jednom retku
5. Završiti redak sukladno prirodnom završetku iznesene rečenice/fraze
6. Ograničiti redak na približno 45 slova
7. Uvijek tekst poravnati s lijeva
8. Razdvojiti tekst u paragrafe koji sadrže 4 do 5 redaka
9. Pročitati vlastiti tekst naglas i primijetiti prirodne pauze u istom
10. Prilagoditi izričaj i interpunkciju da odgovaraju govornoj formi