Nastavni list br.

„Patlidžan“

Najveću su muku mučili učitelji s našim ć. U nas je bila i ćaša i ćaća, i ćovjek i ćilim, i kuća i
ćast. Sve se jednako izgovaralo. A kad smo morali naučiti da ima i č, koje nismo nikako
razlikovali u govoru, onda su istom nastale muke u govoru, a kamoli u pisanju. Onda je
obično bilo i u pisanju i u govoru: Ćetiri ćavke ćuče na kuči. Badava su nam učitalji kazivali
da je ć mehko, a č tvrdo, mi im nismo vjerovali, jer je bilo sila tvrdih stvari u kojima je ć
mehko, a u mehkim stvarima č tvrdo. Nekako nam je išlo u glavu da je u ćilima ć, jer je
mekan, a u čekića č jer je tvrd, ali otkud u pčele č, kad je mekana kao vosak i u ćaše ć, kad
čovjek može o nj razbit glavu kao tikvu.

Alija Nametak