PISMENA PRIPREMA ZA REALIZACIJU NASTAVNOG ČASA

Predmet: Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost

Nastavnik: Ena Tursum
Razred: VIII
Nastavna jedinica: Lektira: Dnevnik Ane Frank
Struktura i tip sata: Usvajanje novih nastavnih sadržaja

Odgojno-obrazovni ciljevi
Odgojni: razvijanje ljubavi prema knjizi, razumijevanje djetinjstva kao faze u odrastanju čovjeka, izgrađivanje
pozitivnih osobina ličnosti, razumijevanje normi ljudskog ponašanja, izgrađivanje pozitivnih osobina ličnosti,
razvijanje empatije, prihvatanje i razumijevanje ljudskog ponašanja u teškim trenucima, osuda rata, odgoj u
funkciji obrazovanja za mir
Obrazovni: upoznavanje sa prijelaznim naučno-književnim vrstama, uočavanje žanrovskih i strukturnih
osobenosti dnevnika, objektivni i subjektivni elementi, hronološki redoslijed bilježenja
Funkcionalni: razvijanje, izgrađivanje i formiranje perceptivnih, mentalnih i komunikativnih sposobnosti,
razvijanje sposobnosti uočavanja pravde
Nastavne metode i postupci: tekst-metoda, metoda usmenog izlaganja i razgovora, metoda demonstriranja,
heuristička metoda, ilustrativna metoda
Oblici jezičke i socijalne komunikacije: individualan rad, frontalni, rad u grupama
Nastavna sredstva pomagala: Knjiga Dnevnik Ane Frank, kreda, bilježnica, olovke, grafofolija

UVODNI DIO

Ponoviti:
Dnevnik je književno djelo u kojem se hronološki opisuju događaji u kojima su autor ili autorica dnevnika
učestvovali u određenom periodu svog života. Dnevnik se može svesti na precizno nabrajanje činjenica iz
života, a kod darovitih pisaca dnevnik može biti tako pripovjedački uobličen da predstavlja literaturu vrlo
zanimljivu za čitanje. Dnevnik se bilježi iz dana u dan, sa svježim opisima dnevnih događanja jer autor ili
autorica dnevnika žele vjerodostojno ispričati svoj život i opisati vrijeme i sredinu u kojoj žive.
U 21. stoljeću uobičajeno je da se dnevnici pišu na internetu i da ih mogu čitati svi "surferi". Prije računalne
revolucije dnevnici su bili puno intimniji i skrivali su tajne svojih vlasnika. Nedugo nakon završetka Drugog
svjetskog rata Otto Frank je objavio roman "Het Achterhuis". Taj naslov na hrvatskom jeziku znači nešto poput
"kuća u pozadini", a naši izdavači koriste "Tajno sklonište". Riječi negove kćeri postale su popularne tek nakon
američke ekranizacije u filmu "The Diary of Anne Frank" snimljene 1959. godine. Od tada "Dnevnik Anne
Frank" preveden je na više od šezdeset jezika, njen se lik pojavio u desetak filmova i bezbroj internet stranica.

GLAVNI DIO
Priča o Anni Frank i njenoj obitelji
Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom svjetskom ratu
Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u
Aachenu. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a
12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana).
Živjeli su u Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne
židovske obitelji, a sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao
njemački vojnik na zapadnom bojištu. Zbog zasluga stigao je do
čina poručnika. Majka Edith je bila njemačkog porijekla. Obitelj je živjela relativno dobro jer je otaci imao
dobar posao.

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu.
Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti
preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu, a
otac je već dogovorio posao u nizozemskoj tvrtci.
Ana i Margot 1933. godine
Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940.
godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti da će svi Židovi biti otpremljeni u logore u
Njemačkoj. Otac je prema najnovijim informacijama pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u
neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom
krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine
Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji
prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već
bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels.

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su

radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za
knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U
sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj
von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao
obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies,
Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli
da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke
i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se
danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih
nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih
redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti
provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju.
Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici
iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili
njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su direktno prema skrivenom skloništu. Netko ih
je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su
bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels
vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom
odjećom."
Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u
Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u
Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na
putu kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja
preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.
O dnevniku

Anin rukopis

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942.
godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu,
ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo - počinje
rječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je
promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi
čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se
verzija "C". Prva verzija je bila "A", a verziju koju je
Anna preradila nazivamo "B".

Poster za
film iz
1959.
godine

Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po

prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje.
Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke
dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario
je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.
Sačuvana

Dnevnik Anne Frank kratki sadržaj

Muzej Anne Frank objavio je na internetu jedinu poznatu snimku te

djevojčice kako se naginje kroz prozor u Amsterdamu 1941. u jeku
II. Svjetskog rata.

Iako se na snimci smiješi, u govoru tijela joj se istovremeno ocrtava sva ranjivost i usamljenost. Nedugo nakon
snimanja Anna i njezina obitelj morali su se početi skrivati pred progonom nacista. Konačno su uhićeni i
deportirani u logor u kojem je Anna umrla u 15. godini života.

Annin slavni dnevnik u kojem je pratila posljednje godine svojeg života prvi je put objavljen 1947. godine.
Postao je pravi bestseller, a preveden je na više od 70 jezika.

Dnevnik Anne Frank - sadržaj

Kao progonjeni židovi, porodica Frank se pred nacistima sakriva u tajnim prostorijama firme njenog oca u
Amsterdamu, takozvanom Achterhuis. Za vrijeme dvogodišnjeg skrivanja, sve do izdaje njihovog skloništa,
Anne u dnevniku zabilježava događaje u skloništu i strepnje i probleme koji se razvijaju pri životu u takvim
uslovima.
U dnevniku su zadržane i emocionalne erupcije svih stanovnika Achterhuisa. Tako je vidljiva ljubomora pri
podjeli namirnica, ljubomora stanara jednih prema drugima, te strahovi od izdaje i dolaska Gestapa.
Također je vidljivo kako neke sitne stvari u ovakvim uslovima dobijaju na vrijednosti. Naprimjer, jedan od
najvažnijih posjeda Anne je obični češalj koji je i izvor nekoliko konfrontacija Anne sa njenom sestrom Margot.
Anne u zapisima prikazuje i želje tinejdžerke tog vremena, ali i nemogućnosti privatnosti u tim uvjetima. Ovaj
dnevnik je jedan od rijetkih zapisa koji pokazuju zavisnost
o drugima i strah od režima tog vremena.
30. oktobra 1944. godine jevrejska devojčica Ana
Mari Frank (Anne Marie Frank) koja je pisala dnevnik za
vreme Drugog svetskog rata, deportovana je iz Aušvica u
koncentracioni logor Bergen-Belsen.
Nakon što je Nemačka okupirala Holandiju, Ana Frank i
njena jevrejska porodica su od 1942. godine živeli u tajnom
skloništu koje je Ana zvala Utočište, dok ih 1944. godine
nije otkrio Gestapo i deportovao u nemačke koncentracione
logore, gde su svi sem Aninog oca Otoa umrli.
Nakon rata u Amsterdamu slučajno je pronađen Anin
dnevnik u kome su opisane godine provedene u stalnom
strahu i potpunoj izolaciji.
Ana Frank je u logoru zajedno sa sestrom i majkom umrla od tifusa što je prava ironija, jer je samo par dana
nakon njene smrti logor bio oslobođen.
Njena tragična sudbina sažeta je u knjizi “Dnevnik Ane Frank”. Iza Ane je ostao samo taj dnevnik u kome
šesnaestogodišnja devojčica opisuje teške godine svog života i života svoje porodice. Do poslednjeg reda
njenog dnevnika ona je bila ubeđena da će se sve dobro završiti. Ana Frank je svoj dnevnik vodila kao seriju
pisama izišljenoj drugarici Kiti.
Pola miliona ljudi godišnje poseti Muzej Ane Frank, otvoren 1957. godine u Amsterdamu, na mjestu bivšeg
utočišta ove devojke i njene porodice, čije su sobe ostale prazne…

ZAVRŠNI DIO:
Učenici sa nastavnicom prave plakat na kojem će se naći citati iz knjige koji su im se dopali.
Praćenje, posmatranje, procjenjivanje I bilježenje komentara o napredovanju učenika.
Za sljedeći čas ponovit obrađeno gradivo o složenim rečenicama.