Uvod

Da bi mogli govoriti o špediteroma u funkciji logističkog operatora na početku ovog

rada ćemo se upoznati sa pojmovima špediter i špediterska djelatnost.

Razvojem međunarodne trgovine javlja se potreba da se trgovina potpuno odvoji od

transporta i da se između njih postavi posrednik koji će se baviti organiziranjem otpreme i
dopremerobe, taj posrednik je špediter, a djelatnost koju on obavlja je špediterska
djelatnost.

Također ćemo se upoznati sa porijeklom riječi špedicija. Riječ špediter je latinskog porijekla i
dolazi od riječi «expediere»što u doslovnom prijevodu znači urediti ili odriješiti.

Kada smo se upoznali sa značenjem riječi špediter, špediterka djelatnost možemo da

govorimo o temi ovog rada a to je „Špediteri u funkciji logističkog operatora“, osvrćući se
na sljedeće aspekte:

1) Transformacija klasičnog špeditera u logističkog špediterskog operatora;

2) Novi aspekti poslovne politike špediterskog logističkog operatora;
3) Suvremene logističke strategije špediterskog logističkog operatora;

U ovom uvodnom dijelu rada ćemo se još osvrnuti na zakonsku regulativu špediterskog
poslovanja u B i H i ako to nije tema ovoga rada.
U B i H ne postoji zakon koji bi reguliraosve odnose u špediciji. Zbog toga se koristi više
pravnih normi, tj. zakona koji su od posebnog značaja za pojedine ugovore u privredi.

0
 1.Međunarodna špedicija

1.1. Historijski razvoj i uloga

Međunarodna špedicija usko je povezana sa razvojem međunarodne trgovine i njeni

začeci dotiraju još iz 13-tog stoljeća, tj iz doba prosperiteta Mletačke republike. Naime
mletački trgovci u trgovini sa prekoalpskim zemljama koristili su posrednike kji su se brinuli
za uredan i siguran prevoz robe, a koji su na odredištu predavali kupcima, na osnovu neke
vrste izdanica, koje se smaraju prvim prijevoznim ispravama.
Otkriće Amerike i drugih prekomorskih zemalja znatno se razvila međunarodna
trgovina u pogledu količina robe koja se prevozi u svim smjerovima i često koristeći vodene i
kopnene puteve.U ovoj fazi trgovac nije mogao robu dostavljati kupcu lično vlastitim
prevoznim sredstvom, već je tražio usluge specijalizovanih stručnjaka koji su se bavili
unajmljivanjem prevoznih sredstava i davanjem stručnih savjeta.
Nastala situacija zahtijevala je da prijevoznik potvrdi pošiljaocu primitak robe na
prijevoz i da preuzme obavezu da će robu uredno prevesti i izdati je primaocu u ugovorenom
mjestu. Na taj način nastale su prijevozne isprave, koje i danas važe.
Izumom parne mašine i njenom upotrebom u plovidbi i za pokretanje lokomotive u
prvoj polovini 19-tog stoljeća nastala je prava revolucija u razvoju međunarodne trgovine.
Naime mogle su se prevesti veće količine robe, uz manje troškove, porasle su brzine
transporta i transport se mogao vršiti po redu vožnje.
Ovakva situacija dovela je do formiranja specijalističkih organizacija koje su morale
poznavati osobine pomorskog i željezničkog saobraćaja da bi uspješno vršile organizaciju
transporta. Dakle javlja se potreba da se trgovina potpuno odvoji od transporta i da se između
njih postavi posrednik koji će se baviti organiziranjem otpreme i dopremerobe, taj posrednik
je špediter, a djelatnost koju on obavlja je špediterska djelatnost .

Riječ špediter je latinskog porijekla i dolazi od riječi «expediere»što u doslovnom

prijevodu znači urediti ili odriješiti.1

Osnovni zadatak šperitera je da svog komitenta oslobodi svih briga oko otpreme i dopreme
robe, kao i drugih poslova s tim uvezi.
U uslovima kad u jednoj državi radi više špediterskih preduzeća onda takva preduzeća
osnivaju nacionalna špediterska udruženja, radi zaštite svojih interesa i unapređenja
špediterske djelatnosti, nacionalna udruženja 19 evropskih zemalja osnovala su međunardni
savez špediterskih udruženja poznat pod nazivom FIATO sa sjedištem u Cirihu,
FIATA zastupa interese svih članica u međunarodnim, ekonomskim i pravnim sporovima.
Svake druge godine održavase kongras ove organizacije čiji su članovi špediteri iz skoro svih
zemelja i svih kontinenata.

1
ZELENIKA, R.: ''Prometni sustavi'', Rijeka, 2001.,str.419-420

1
1.2.Trasformacija klasičnog špediterskog operatora u špediterskoga
logističkoga operatora

Da bi se moglo govoriti o transformaciji klasičnog špeditera u špediterskog logističkog

operatora, potrebno je u prvome izložiti sljedeće konstatacije:
 Najveći broj malih špeditera bavi se uglavnom samo carinskim poslom, a samo
ponekad organizacijom otpreme, dopreme i tranzita predmeta prometovanja.
 Srednji špediteri se za razliku od malih bave organizacijom otpreme,dopreme i
prevoza robe uklasičnim transportima, a samo ponekad se javljaju kao operatori
kombiniranih i multimodalnih transporta.
 Veliki, odnosno mega špediteri se bave oraniziranjem odperme, dopreme i prevoza
predmeta u svim vrstama transporta: klasičnom, kombinovanom i multimodalnom
transportu. Ovakvi špediteri često imaju i vlastite prevozne kapacitete, a pored njih
mogu posjedovati i prometne, pomorske, turističke agencije, agencije za osiguranja
itd.
 Klasični međunarodni špediteri ( megašpediteri, a ponekad i srednji špediteri ) je
operator multimodalnog transporta (MTO), jer on izdvajanjem FIATA – terertnice za
multimodalni transport objedinjuje funkcije klasičnog organizatora transporta i
prijevoznika.
 Rijedak je slučaj da su klasični špediteri uključeni u neke specijalističke logistike,npr.:
trgovinsku logistiku, proizvodnu itd.

Uzimajući u obzir navedene konstatacije o špediterskim operatorima moguće je donijeti

nekoliko zaključaka o špediteru kao logističkom operatoru:
1. Da intelektualni kapital, kao što je znanje zaposlenika i opertivnih logističkih
menadžera, bude na što većoj razini i da se permanentno povećava njegov kvalitet.
Intelektualni kapital je temeljni faktor i temeljna predpostavka uspješnog i
profitabilnog poslovanja špeditera kao logističkog operatora. Investiranje u kapital je
najprofitabilnije, jer uvećano znanje višestruko multiplicira u njega uloženi kapital.
2. špediteri kao logistički operatori moraju se veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih
vrsta ligistika: proizvodnu, trgovinsku, prometnu, skladišnu, osiguravateljnu logistiku
itd. oni mogu znatno uticati na smanjenje internih i eksternih logističkih troškova.
3. Veći špediteri kao logistički operatori dio svjih logističkih usluga tebaju obavljati
izvan svojih preuzeća, sjedišta po mogućnosti u inozemstvu.
4. Špediteri kao logistički operatori trebaju stalno prilagoćavati svoje poslovne politike
zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga.
5. Špediter kao logistički operator treba organizaciju svojih poslova prilagođavati
zahtjevima i potrebama korisnika njihovih usluga. Međutim moraju ase osim ciljeva i
načela organizacije vodtit računa o unutrašnjim i vanjskim faktorima organizacije.
6. Špediteri kao logistički operatori trebaju imati savremeno organiziranje svojih
informacijskih sistema, koji su komplementarni i kompatibilni sa sistemima koji su
aktivni u logističkim lancima.
"Logistički operator je registrirana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu u
svoje ime i za svoj račun ( u vlastito ime i za vlastiti račun ) izvršava ili organizira izvršanje
brojnih logističkih aktivnosti u vezi sa manipuliranjem, prijevozom, prijenosom,
premiještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijelag, gotovi proizvoda,
robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke isporuke, tj. sirovinske baze proizvođača, skladišta,
terminala, prodavatelja, izvoznika do tačke primanja tj. slkadišta, terminala, kupca, uvoznika,

2
korisnika, potrošača i koja pri tome uz minimalne uložene resurse maksimalno zadovoljava
zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavatelja, partnera."2

1.3. Novi aspekti poslovne politike špediterskog logističkog operatora

Velika, srednj i mala špediterska preduzeća imaju poslovnu politiku koja obuhvata ciljeve,
odnosno instrumente, sredstva, propadajuće resurse i potencijal koji će za određeno vrijeme
osigurati rast i razvoj. Ovo je moguće postići promatrajući i analizom osnovnih pet
špediterskih politika:

1.3.1.Špediterska kadrovska politika

Kadrovska politika špediterskog preduzeća je najvažnija politika, jer je rad, ljudski

potencijal temeljni i najvažniji element špediterskologističke usluge. Posebnu pažnju treba
posvetiti: kreativnim menadžerima kao nositeljima poslovanja i razvoja špediterskog
preduzeća, operativnim menadžerima kao nositeljima prodaje špediterskologističkih
aktivnosti, ali i specijaliziranim špediterskologističkim ekspertima kao operativnim
izvršiteljima pojedinih špeditersko logističkih aktivnosti. Činjnica je da bez ažurnog znanja,
iskustva, vještine, lucidnosti svih zapošljenika u špediterkom preduzeću nema efikasnosti,
efektivnosti, rasta i razvoja uspješnog špediterskog logističkog operatora.

1.3.2.Špediterska tržišna politika ( marketing )

Špediterski marketin je skup planiranih, koordiniranih reguliranih i kontroliranih

špediterskih aktivnosti kojima se u partnerskimodnosima s aktivnim sudionicima logističkih
lanaca povezuju svi djelotvorni procesi savladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti
brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, (polu)proizvoda,
repromaterijala, živih životinja(...) od sirovinske baze do potrošača, od pošiljatelja do
primatelja, od prodavatelja do kupca, od skladišta do skladišta, ''od vrata do vrata'',
uključujući i pripadajuće informacije, a da se pri tome maksimalno zadovolje potrebe i
zahtjevi aktivnih sudionika u logističkim lancima. Špediteri kao logističi operatori trebaju
svoje ponude usluga prilagoditi potražnji potencijalnih komitenata i time uključiti u logističke
procese, odnosno u logističke lance. Oni bi svojim uslugama trebali biti prisutni u svim
karokama logističkih lanaca od proizvodnje, transporta, skladištenja, carinjenja itd. u sklopu
tržišne politike operatori bi trebali determinirati sve aspekte i sve elemente: tržišne strategije i
planiranja, segmentaciju špediterskologističkog tržišta, fenomena, tržišnih odluka i tržišnih
aktivnosti u sistemu poslovanja špeditera kao logističkog operatora, menadžmenta i
menadžera posebno u upravljanju prodaje usluga. Od ove politike zavisi njihova efikasnost,
stepen profitabilnosti, rast i razvoj. Ovoj politici se posvećuje posebna pažnja, jer tržišna
politika špeditera kao logističkih operatora predstavlja temeljni okvir za djelotvornu
proizvodnju usluga.

1.3.3.Špediterska proizvodna politika

Najvažnija misija, tj. glavni zadatak špediterske poslovne politike je da obezbijedi

punu zaposlenost špediterskih kapaciteta te da usluga bude kvalitetna i profitabilna.Iz ovih
razloga je potrebno da ljudski rad, ljudski potencijal, znanje, sosobnost, vještina budu na
istom, ili većoj razini od svojih komitenata, jer su to osnovni elementi proizvodnje
špediterskologističkih usluga.
2
ZELENIKA, R.: ''Prometni sustavi'', Rijeka, 2001.,str.419-420

3
«Imajući na umu misiju i elemente proizvodnje špediterskologističkih usluga, kao najvažniji
aspekt proizvodnje politike špeditera kao logističkih operatora moglo bi se reći da je
špediterska proizvodna logistika kao aktivnost skup planiranih , koordiniranih,
regulisanih i kontroliranih špeditersko logističkih aktivnosti koji upartnerskim
odnosima omogućavaju špediterima kao logističkim operatofima proizvodnju njihovih
usluga u svim karikama logističkih lanaca.»3

Proizvodnja špediterske politike ima više odrednica, i one su brojne, što zavisi od
unutrašnjih i vanjskih faktora organizacije, upravljanja, organizacije rada, organizacije
strukture pa ću spomenuti neke najvažnije:
1. Primjereni špediterski potencijal ( to su svi zaposlenici, menađeri, organizaciske
strukture itd. )
2. Lepeza logističkih uslugs koje stvarno obavljaju ili koje mogu obavljati špediteri ( u
materijalnoj proizvodnji, u području trgovine u transportu i prometu, u distribuciji.)
3. Primjereni logistički kapaciteti koje pediteri stvarno koriste ili mogu koristi
( trnsportna sredstva, mehanizacija, skladišta, terminali...)
4. Organiziranje zbirnog prometa pri izvozu, uvozu ili tranzitu
5. Organiziranje brze, ekspresne paketske distibucije ( u roku 24 sata uzeti pošiljku od
pšiljatelja, i predati pošiljku primatelju
6. Ponuda i operacionalizacija cjelokupnog logističkog paketa usluga po načelu
"logističkog inžinjeringa"
7. Primjeren financiski kapital ( koji će špediteru omogućiti likvidno poslovanje i
ulaganje kapitala u profitabilne programe).
8. Primjereni logistički informaciski integralni sistem
9. Proizvodnja špeditersologističkih uslugs po načelu "zelene logistike" ( maksimalno
zaštititi sve prirodne resurse od degradacije)
10. Razvijati sve fenomene koje obuhvaća proizvodna politika špeditera po načelima"

Špediterska proizviodna politika stvara sve bitne predpostavke implementaciju svih

ciljeva, instrumenata, načela, mjera, akcija za tržišnu politiku špediterskog preduzeća, i
špeditera kao logističkog operatora.

1.3.4. Špediterska finansijska politika

Rečeno na najjednostavniji način financiska politika je novčani iznos špediterske politike koja
ima za cilj osigurati stalno ostvarivanje potrebnog kapitala.
«Moglo bi se reći da je špediterska financiska politika kao aktivnost skup planiranih,
koordiniranih, reguliranih i kontroliranih špediterskologističkih aktivnosti koje su
usmjerene na izbor optimalnihrješenja financiskih strategija, taktika, planova,
instrumenata, i sredstva kojima se na racionalan načn ostvaruje poslovna misija
špediterskog preduzeća u određenom razdoblju.»4

Znači da je osnovni zadatak stvaratelja i izvršitelja ciljeva financijske politike stalno

izučavanje i unapređenje finamcijskih odnosa između špeditera i kupaca i špeditera i
dobavljača.Ova politika je sačinjena od više podpolitika, a najvažnije su: 1) politika
pribavljanja financijskog kapitala, 2) politika financijskih odnosa sa dobavljačem ( tj. sa
prijevoznicima, skladištarima, slagačima, osiguravateljima...), 3) politika financiskih odnosa s
3
ZELENIKA, R.: ''Prometni sustavi'', Rijeka,str,424
4
ZELENIKA, R.: ''Prometni sustavi'', Rijeka,str,425

4
kupcima, 4) devizna politika, 5) politika amrtizacije, 6) politika plasmana financiskog
kapitala, 7) politika utvrđivanja i raspodjela ukupnog prihoda i dohotka, 8)politika zadržane
dobiti.
Najvažniji segment ove politike je tarifna politika a u okviru nje treba spomenuti: načela,
važnije vrste špediterskih tarifa, tehnike tarifiranja, načini utvđivanja cijena usluga, itd.

1.3.5. Špediterska razvojna politika

Razvojna politika špediterskog preduzeća je peta najvažnija podpolitika i uz

predhodne čini jednu cjelinu koja zaokružuje mozaik poslovne politike uspješnih,
organizovanih, poznatih špediterskih kompanija.
''Moglo bi se reći da je špediterska razvojna politikakao aktivnost skup planiranih,
koordiniranih, reguliranih, i kontroliranih špediterskologističkih aktivnosti kojma se
određuje osnovna misija rasta i razvoja dotičnoga špediterskog preduzeća koja se želi i
realno može u nekome razdobljuostvariti , i kojima se određuju strategije i taktike,
instrumenti i sredstva za ostvarivanje determinitane misije u dugoročnom,
srednjoročnom i tekućem planskom razdoblju.5

O istraživanju u budućnosti, odnosno o prognoziranju, predviđanju i planiranju špediterdkog

preduzeća deteminira špediterska politika.
 Kratkoročna ili tekuća razvojna politika se odnosi na razvojne odrednice za preduzeće
u razdoblju jedne godine.
 Srednjoročna razvojna politikaje politika kojom se determiniraju odrednice
špediterskom preduzeću za period od jedne do pet godina.
 Dugoročna razvojna politika se odnosi na rezvoj špediterskog preduzećs za period
duži od pet godina.

Najvažniji ciljevi razvojne politike špediterskih poduzeća, posebno onih koji žele postati
primjereni logistički operatori ili su to postali, koji bi se trebali ostvariti u dugoročnom i
srednjoročnom planskom razdoblju, mogli bi biti:1)povećanje produktivnosti rada povojlnijim
odnosom autoputaprema inputima, kao npr. Odnos između prihoda, neto dobiti i prosječnoga
broja zaposlenih, 2)povećanje likvidnosti,3)povećanje ekonomičnosti,4)povećanje
investiranja,5)povećanje materijalnoga i nematerijalnoga standarda zaposlenika,6)razvijanje
tržišnih,demokratskih,kulturoloških i inih odnosa u špediterskom poslovnom sustavu,ali i
među partnerima u logističkim lancima, i td.
Potrebno je poznavati ocjenu sadašnjeg stanja konkrenoga špediterskog poduzeća, odnosno
determinirati odrednice dugoročne i srednjoročne razvojne politike.
Kada špediterska poduzeća imaju određenu analizu poslovanja u predhodnom i tekućem
razdoblju, onda bi osttale politike mogle pristupitiizradi planova razvoja na osnovi elemenata
o projekciji:kadrovske politike, tržišne politike, proizvodne i financijske politike.
U razvojne špedierske politike trebali bi ugraditi ove elemente:
1)elemente uticaja tehničko tehnološkog napetka, kao i općenitog napretka srestava za
rad,zaposlenika i td.2)da se vrši redovito obrazovanje kadrova 3)permanentno
osposobljavajne kadrova putem seminara4)osposobljavanje kreativnih menadžera.
Odrednice buduće razvojne špediterske tržišne politike treba temelj na ovim
elementima:1)istraživanje špediterskog nacionalnog međunarodnog tržišta,2)strategija i
taktika izvoznog,uvoznog transportnog marketinga,3)elementi o logističkim procesima i
lancma4)razvoj proizvodne,trgovinske, skladišne i ostalih logistika.

5
ZELENIKA, R.: ''Prometni sustavi'', Rijeka,str,426

5
 Razvojna špediterska proizvodna politika trebalo bi vratiti ove elemente:1)ljudski
potencijal, 2)logistička usluga 3)špediterski odnosno ljudski kapacitet 4)ponuda logističkih
usluga po načelu "logističkog inženjeringa " i "logističkog reinženjeringa"
Elemente na kojim treba da se temelji razvojna špediterska financijska politika su
sljedeće:1)pribavljanje financijskog kapitala 2)financijski odnos sa dobavljačima i s kupcima
3)odnos s inozemnim dobavljačima i kupcima.4) elementi amortizacije 5)plasman finanijskog
kapitala.6) zadržanje dobiti 79špediterskih tarifa i td.

1.4. Suvremene logističke strategije špediterskog logističkog operatora

Špediterska preduzeća koja su afirmirana kao logistički operator trebala bi definirati

svoju logističku strategiju kao skup dugoročnih ciljeva, smjernica, planova, resursa koji su im
potrebni za ostvarivanje svojih ciljeva.Logistička strategija određuje logističke funkcije
šprditerskog preduzeća, da utiče na ibor špediterskih odnosno logističkih kapaciteta, da
određuje vrste špediterskih usluga, da određuje karike u logističkim lancima,da utiče na izbor
tehnologija koje omogućavaju robne tokove,da određuje organizaciju i rad špediterskog
preduzeća i td.
Špediterska preduzeća tranziciskih država pod snažnim su uticajem globalizacije
gospodarske politike Europske unije, te ona treba voditi računa o mogućim logističkim
strategijama:
 Nacionalna logistička strategija.Strateški ciljevi, smjernice, resursi, potencijali
špediterskog preduzeća treba da budu komatabilne i komplementarne sa nacionalnom
strategijom iz okruženja
 Međunarodna logistička strategija.To nije jednostavan zbir nacionalnih logističkih
strategija.Preduzeća iz europskih tranziciskih država trebaju svojim logističkim strategijama
participirati u strategije europske unije.
 Europska logistička strategija.Bez obzira da li se radi o špediterima iz tranziciskih
ili visokorazvijenih država, svoje strategije trebaju partipicirati u europsku logističku
strategiju.Moggu se i trebaju uključiti u europsku logističku mrežu, u sustav brzog kopnenog
transporta.
 Tranzitna logistička strategija. Špediteri koji imaju prednost što se nalaze u
državama preko kojih tranzitiraju robni tokovi, trebaju to iskoristiti i ugraditi u svoje
logističke strategije.
 Prekomorske logističke straetgije. Velki broj špeditera je uključen u organiziranje
robnih tokova pomorskim putevima. Strategija takivh špeditera imaju specifične logističke
elemente prekomorske distribucije, koje one trebaju determinirati.
 Partnerska logistička straegija. Svi poslovni partneri u logističkim lancima imaju
jedan zajednički cilj, a to je: sigurno, brzo i racionalno upravljanje robnim tokovima od
sirovinske baze do potrošača. U ostvarivanju zajedničkog logističkog cilja špediter ima
posebno mjesto, iznimno važnu logističku ulogu, koju će kao logistički arhitekt primjerno
izvršiti.

Zaključak

6
 Logistički operator je registrirana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu
u svoje ime i za svoj račun ( u vlastito ime i za vlastiti račun ) izvršava ili organizira izvršanje
brojnih logističkih aktivnosti u vezi sa manipuliranjem, prijevozom, prijenosom,
premiještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijelag, gotovi proizvoda,
robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke isporuke, tj. sirovinske baze proizvođača, skladišta,
terminala, prodavatelja, izvoznika do tačke primanja tj. slkadišta, terminala, kupca, uvoznika,
korisnika, potrošača i koja pri tome uz minimalne uložene resurse maksimalno zadovoljava
zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavatelja, partnera.

Velika, srednj i mala špediterska preduzeća imaju poslovnu politiku koja obuhvata
ciljeve, odnosno instrumente, sredstva, propadajuće resurse i potencijal koji će za određeno
vrijeme osigurati rast i razvoj.

Špediterska preduzeća koja su afirmirana kao logistički operator trebala bi definirati

svoju logističku strategiju kao skup dugoročnih ciljeva, smjernica, planova, resursa koji su im
potrebni za ostvarivanje svojih ciljeva.Logistička strategija određuje logističke funkcije
šprditerskog preduzeća, da utiče na ibor špediterskih odnosno logističkih kapaciteta, da
određuje vrste špediterskih usluga, da određuje karike u logističkim lancima,da utiče na izbor
tehnologija koje omogućavaju robne tokove,da određuje organizaciju i rad špediterskog
preduzeća i td.
Špediterska preduzeća tranziciskih država pod snažnim su uticajem globalizacije
gospodarske politike Europske unije.

Litertura

7
♥ Dr. Ratko Zelenika, Prometni sustavi, Rijeka, 2001.

♥ Prof. Dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i

komunikacijama, Sarajevo, 2005.

♥ Internet www. logistic - system. com