UVOD

Bez sistema međunarodne špedicije, optimalno funkcionisanje sistema međunarodne razmjene i

sistema međunarodnog prometa bi bilo nemoguće. Međunarodna špedicija predstavlja vrlo
značajnu gospodarsku djelatnost u sistemu društvene reprodukcije, koja se inkorporirala i
ekonomksi utemeljila u sistemu razmjene dobara, kroz koje povezuje proizvodnju i potrošnju
(ponudu i potražnju). To znači da je njeno mjesto određeno ciljevima proizvodnje, razmjene,
međunarodnim prometom (transportom), sa ciljem da sigurnom, brzom, racionalnom i
učinkovitom organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe zadovolji potrebe proizvodnje, a
preko sistema razmjene i potrebe potrošnje.

Međunarodna špedicija se razvijala u svim državama svijeta, posebeno u onim sa naprednim

vanjskotrgovinskim i prometnim sistemima. Unatoč tome, klasična špedicija sve više postaje
stvar prošlosti upravo zbog toga što sve više mega špediterskih poduzeća prerasta u svojevrsne
logističke operatore, koji kao proizvođači logističkih usluga koordiniraju, organiziju i/ili
izvršavaju sve aktivnosti u logističkim procesima.

Predmet istraživanja ovog seminarskog rada jeste: istražiti, elaborirati i utvrditi bitna teorijska
obilježja logistike, špediterske logistike i poduzeća, te aktualne teorijske i praktične probleme
transformacije špedicije u špeditersku logistiku, tj. špeditera u logističkog operatora, s ciljem
učinkovijeg korištenja ljudskih i finansijskih potencijala špediterskih, prometnih i logističkih
kompanija u funkciji ubrzanog i optimalnog razvoja i funkcionisanja gospodarskog, a posebno
vanjskotrgovinskog prometnog sistema.

U skladu sa tim, postavljena je radna hipoteza: konzistentnim i naučno temeljenim spoznajama o

transformaciji klasične špedicije u savremenu špeditersku logističku djelatnost, moguće je
kreirati sve važne pretpostavke za ubrzani razvoj špediterskih poduzeća, odnosno moguće je
direktno i bitno uticati na afirmaciju, rast i razvoj špediterskih poduzeća unutar logističkih,
prometnih i gospodarskih sistema, pritom osiguravajući optimalno održavanje
vanjskotrgovinskih tokova, kao i njihovo brže i efikasnije uključivanje u regionalne i globalne
intergracijske procese.

Rezultati istraživanja su uticali na to da se cjelokupna tematika obradi u šest dijelova: špediterska

logistika kao podsistem logističkog sistema, važnija svojstva špediterskih poduzeća u
tranzicijskim i visokorazvijenim državama, transformacija klasičnog špediterskog operatora u
špeditersko logističkog operatora, savremene logističke strategije špediterskog logističkog
operatora, misija špediterske logistike i špeditersko logističkog sistema i upravljanje špeditersko
logističkim sistemom.

U zaključku je data sinteza rezultata istraživanja kojima je dokazivana i dokazana postavljena

hipoteza.
 1. Špediterska logistika – podsistem logističkog sistema
Uporedo sa razvojem nauke, tehnike, tehnologije, proizvodnje i distribucije, postepeno se
razvijala i logistika kao nauka, iako se ona više razvila u posljednjih 30 godina, nego u cijelom
stoljeću. Zbog neistraženosti tog područja i činjenice da logistički sistem pruža velike mogućnosti
povećanja efikasnosti i efektivnosti svih narodnih gospodarstava, nerazvijene i tranzicijske
države trebau pristupiti osmišljavanju kvalitetnih streteško razvojnih logističkih sistema, koji će
biti u stanju njihovog gospodarstva, odnosno aktivne sudionike gospodarskog sistema
najprimjerenije uključiti u regionalno i globalno konkurentsko okružje. Skladno tome, strateški
razvoj logističkih sistema nerazvijenih i tranzicijskih država treba posmatrati kao faktor kreiranja
mogućnosti za sticanje očitih pozitivnih prednosti vlastitih poslovnih poduhvata u odnosu na
poslovne poduhvate iz konkurentskih gospodarsko-logističkih sistema, te efikasnijeg nuđenja
vlastitih prirodnih i tržišnih resursa i potencijala refionalnim i globalnim poslovnim pothvatima s
ciljem postizanja viših stopa rasta.

Slika 1: Podsistemi logističkog sistema

Logistički sistem čine slijedeći podsistemi:

 Meglogistika
 Globlna logistika
 Makro – mikro – metalogistika
 Inter/intralogistika
 Servisna logistika
 Informacijska logistika
 Menadžment logistika
 Primarna logistika
 Sekundarna logistika
 Tercijarna logistika
 Kvartarna logistika
 Kvintarna logistika
 Logistika održivog razvoja

Na današnjem nivou stepena razvoja nauke, proizvodnih snaga i društvenih odnosa, špeditersku
logistiku možemo definisati na dva načina:

Špediterska logistika, kao nauka, predstavlja skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih

znanja, koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih planiranih, koordinisanih,
regulisanih i kontrolisanih aktivnosti, koje pomoću aktivnosti partnera logističkih lanaca,
materijalnih resursa i drugih potencijala, funkcionalno i djelotvorno povezuju sve spoznaje koje
su direktno/indirektno u funkciji savladavanja prostornih i vremenskih udalljenosti brzih,
sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvooda... u
optimalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke od tačke isporuke do tačke primitka.

Špediterska logistika kao aktivnost, se može definisati kao skup planiranih, koordinisanih,
regulisanih i kontrolisanih nematerijalnih akivnosti kojima se u partnerskim odnosima sa
aktivnim sudionicima logističkih lanaca funkcionalno i djelotovorno povezuju svi djelomični
procesi savladavanja prostornih i vremenskih udalljenosti brzih, sigurnih i racionalnih
transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala... u optimalne
jedinstvene logističke procese, tokove, i protoke materijala, dobara, tereta od tačke isporuke do
tačke primitka.

Aktivnosti tercijarnog sektora (promet, skladištenje, veze i trgovina) potvrđuju i omogućavaju

mjesto ključnog faktora efikasnosti i efektivnosti poslovnih pothvata širom svijeta, istovremeno
potvrđujući da špediterske kompanije predstavljaju važne faktore u nacionalnim privrednim
sistemima, preko kojih se najefikasnije i najefektivnije provodi vanjskotrgovinska akivnost –
povezuju se poslovni pothvati različitih nacionalnih privrednih aktivnosti.
Tako definisana, špediterska logistika učestvuje svojim aktivnostima u brojim vrstama
specijalističkih logistika. To znači da aktivnosi špediterske logistike direktno i intenzivno
učestvuju u granskosektorskim logistikama: primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj, kvartarnoj i
kvintarnoj logistici.

Kada bi se usporedio obuhvat klasične špedicije sa obuhvatom logističke špedicije, moglo bi se

doći do zaključka da je obuhvat logističke špedicije za oko 30% veći, složeniji i zahtjevniji od
obuhvata aktivnosti klasične špedicije.

2. Važnija svojstva špediterskih poduzeća u tranzicijskim i

visokorazvijenim državama
Poduzeće je ekonomska, ljudska, organizacijska i pravna cjelina, koja kombinovanjem svojih
djelovanja i elemenata proizvodnje nudi proizvode i usluge za prodaju na tržištu radi ostvarenja
profita. To je sredstvo putem kojeg trgovačko društvo ili trgovac pojedinac operativno djeluje na
tržištu.

Sva špediterska preduzeća u tranzicijskim državama moguće je svrstati u tri skupine:

 Velika špediterska poduzeća

 Srednja špediterska poduzeća
 Mala špediterska poduzeća

Za veliko špeditersko poduzeće ili velikog špeditera karakteristično je slijedeće:

 Da ima godišnji prosjek više od 500 zaposlenika,

 Da godišnje kvalitetno obradi više od milijun pozicija,
 Da se bavi svim vrstama špedicije,
 Da godišnje ostvari prihod veći od 50,073,931.17 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) veća od
20,029,572.47 BAM,
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5,007,393.12 BAM,
 Da se po mogućnosti bavi i poslovima prijevoza,
 Da je u vlastitoj zemlji najveći špediter ili da je među nekoliko prvih

Sve ove uslove nije jednostavno zadovoljiti, stoga neke manje i siromašnije tranzicijske države
nemaju velikog špeditera, a one malo veće i bogatije imaju bar po jednoga. Veliki špediteri
obavljaju sve špediterske i najsloženije poslove. To čine veoma profesionalno i veoma kvalitetno.
Velika špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima participiraju u špediterskom
sistemu oko 60%.
Za srednje špeditersko poduzeće ili srednjeg špeditera relevantno je da ima:

 Godišnji prosjek više od 50 zaposlenika,

 Da godišnje kvalitetno obradi više od 100,000 pozicija,
 Da uglavnom obavlje temeljne špediterske poslove, a povremeno i neke iz skupine
specijalnih špediterskih poslova,
 Da se manje ili više bavi svim vrstama špedicije,
 Da godišnje ostvari prihod veći od 10,014,786.23 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) veća od
2,002,957.25 BAM,
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1,001,478.62 BAM,
 Da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu.

Špediteri srednje veličine obavljaju veoma zahtjevne špediterske poslove. Špediterska preduzeća
svojim aktivnostima i potencijalia participiraju u špediterskom sistemu oko 30%.

Za malo špeditersko poduzeće ili „niša“ špeditera karakteristično je:

 Da ima godišnji prosjek do 50 zaposlenika,

 Da godišnje kvalitetno obradi više od 10,000 pozicija,
 Da uglavnom obavlja poslove carinskoga posredništva i neke druge temeljne i specijalne
špediterske poslove,
 Da godišnje ostvaruje prihod veći od 10,014.79 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) do
2,002,957.25 BAM
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 500,739.31 BAM

Mala špediterska poduzeća sa svojim aktivnostima i potencijalim participiraju u tom sistemu sa

oko 10%. U skupini malih špeditera obuhvaćeni su i oni super mali, mini ili patuljasti špediteri.

U visokorazvijenim državama klasična špedicija i klasični špediteri su samo historijski zanimljivi

jer su zamijenjeni savremenom špediterskom logistikom i savremenim špeditersko logističkim
operatorom. To nije slučaj sa državama u tranziciji i nerazvijenim državama. U njima će još
egzistirati odrećeni modeli klasične špedicije i klasičnih špeditera.

3. Transformacija klasičnih špediterskih operatora u špediterske

logisičke operatore

4.1. Velika špediterska poduzeća

Za veliko špeditersko poduzeće ili velikog špeditera karakteristično je slijedeće:
  Da ima godišnji prosjek više od 500 zaposlenika,
 Da godišnje kvalitetno obradi više od milijun pozicija,
 Da se bavi svim vrstama špedicije,
 Da godišnje ostvari prihod veći od 50,073,931.17 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) veća od
20,029,572.47 BAM,
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5,007,393.12 BAM,
 Da se po mogućnosti bavi i poslovima prijevoza,
 Da je u vlastitoj zemlji najveći špediter ili da je među nekoliko prvih

Sve ove uslove nije jednostavno zadovoljiti, stoga neke manje i siromašnije tranzicijske države
nemaju velikog špeditera, a one malo veće i bogatije imaju bar po jednoga. Veliki špediteri
obavljaju sve špediterske i najsloženije poslove. To čine veoma profesionalno i veoma kvalitetno.
Velika špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima participiraju u špediterskom
sistemu oko 60%.

4.2. Srednja špediterska poduzeća

Za srednje špeditersko poduzeće ili srednjeg špeditera relevantno je da ima:

 Godišnji prosjek više od 50 zaposlenika,

 Da godišnje kvalitetno obradi više od 100,000 pozicija,
 Da uglavnom obavlje temeljne špediterske poslove, a povremeno i neke iz skupine
specijalnih špediterskih poslova,
 Da se manje ili više bavi svim vrstama špedicije,
 Da godišnje ostvari prihod veći od 10,014,786.23 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) veća od
2,002,957.25 BAM,
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1,001,478.62 BAM,
 Da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu.

Špediteri srednje veličine obavljaju veoma zahtjevne špediterske poslove. Špediterska preduzeća
svojim aktivnostima i potencijalia participiraju u špediterskom sistemu oko 30%.

4.3. Mala špediterska poduzeća

Za malo špeditersko poduzeće ili „niša“ špeditera karakteristično je:

 Da ima godišnji prosjek do 50 zaposlenika,

 Da godišnje kvalitetno obradi više od 10,000 pozicija,
 Da uglavnom obavlja poslove carinskoga posredništva i neke druge temeljne i specijalne
špediterske poslove,
  Da godišnje ostvaruje prihod veći od 10,014.79 BAM,
 Da je vrijednost špediterskog poduzeća (uključujući i intelektualni kapital) do
2,002,957.25 BAM
 Da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 500,739.31 BAM

Mala špediterska poduzeća sa svojim aktivnostima i potencijalim participiraju u tom sistemu sa

oko 10%. U skupini malih špeditera obuhvaćeni su i oni super mali, mini ili patuljasti špediteri.

Da bi se moglo govoriti o transformaciji klasičnog špeditera u špediterskog logističkog operatora,

potrebno je u prvome izložiti slijedeće konstatacije:

 Praksa je pokazala da se najveći broj malih špeditera bavi samo carinskim posredništvom,
a samo ponekad i organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe klasičnim transportima,
a samo ponekad se javljaju kao operatori kombinovanih i multimodalnih transporta.
 Za razliku od malih špeditera, veliki (mega) špediteri bave se organizacijom otpereme,
dopreme i provoza predmeta prometovanja u svim vrstama transporta.
 Najviša funkcia u kojoj se danas javljaju klasični međunarodni špediteri jeste operator
multimodalnog transporta – MTO, jer on izdavanjem FIATA teretnice za multimodalni
transport objedinjuje funkcije klasičnog organizatora transportnih procesa i prijevoznika.
U takvom slučaju špediter odgovara za izbor i rad svih osoba koje je angažovao u
multimodalnim transportnim lancima.
 Klasični špediteri nisu uopće ili su neznatno uključeni u neke specijalističke logistike, npr
proizvodnu, trgovinsku, distribucijsku logistiku i sl.

Na osnovu prethodno navedenih konstatacija o klasičnim špediterskim operatorima, kao i

relevantne karakteristike o transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju, moguće je
odrediti nekoliko vizionarskih odrednica o špediteru kao logističkom operatoru:

 Trajno povećavati nivo kvalitete intelektualnog kapitala, jer intelektualni kapital (znanje
zaposlenika, njihove sposobnosti, kreativnost i inventivnost) predstavlja gotovo jedini
element proizvodnje špediterskologističkih usluga. Kvalitetan intelektualni kapital je
temeljni faktor uspješnog i profitabilnog poslovanja špeditera kao logističkih operatora.
 Špediteri, kao logistički operatori, moraju se uključiti u aktivnosti svih vrsta logistika. On
svojim aktivnostima treba učestvovati u svim logističkim procesima i svim karikama
logističkih lanaca od sirovinske baze do potrošača.
 Veći špediteri, kao logistički operatori, dio svojih usluga trebaju obavljati izvan svojih
poduzeća, izvan svojih sjedišta, po mogućnosti na inozemnom tržištu po pravilima
outsourcinga, povjeravajući dio svojih poslova poslovnim partnerima.
 Špediteri, kao logistički operatori, trebaju stalno prilagođavati svoje poslovne politike
zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga, jer od stepena takvog prilagođavanja,
zavisi efikasnost i efektivnost logističkih operatora
  Špediteri, kao logistički operatori, trebaju prilagođavati organizaciju svog poduzeća
potrebama i zahtjevima korisnika njihovih usluga.
 Špediteri, kao logistički operatori, trebaju imati savremene informacijske sisteme, koji su
komplementarni i kompatibilni sa takvim sistemima aktivnih sudionika u logističkim
lancima. Takvi informacijski sistemi trebaju omogućiti ljudskim potencijalima efikasno i
efektivno upravljanje svim aktivnostima, resursima i potencijalima.

Kada uzmemo u obzir sve relevantne karakteristike špeditera kao logističkog operatora, onda
možemo reći da je logistički operator registrovana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u
svoje ime i za svoj račun izvršava ili organizuje izvršavanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi
sa manipulisanjem, prijevozom, prijenosom, premještanjem, distribucijom sirovina,
poluproizvoda, repromaterijala, gotovih proizvoda, robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke
isporuke do tačke primanja i koja uz minimalne uložene resurse maksimalno zadovoljava
zahtjeve tržišta, odnosno nalogodavatelja, odnosno partnera.

4. Pojam i struktura špediterskologističkog sistema

Špediterska logistika prisutna je u brojnim vrstama specijalističkih logistika, kao npr.
proizvodnoj logistici, trgovinskoj logistici, prometnoj logistici, skladišnoj logistici, distribucijskoj
logistici, osiguravateljnoj logistici, menadžment logistici, marketing logistici i informacijskoj
logistici. To, zapravo, znači da aktivnosti špediterske logistike direktno i veoma intenzivno
participiraju u granskosektorskim logistikama: primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj, kvartarnoj i
kvintarnoj logistici.

„Špediterskologistički sistem je sistem međusobno povezanih i međuutjecajnih podsistema,

interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja te specifičnih logističkih aktivnosti koji pomoću
određenih elemenata proizvodnje u logističkoj odnosno špediterskologističkoj industriji
omogućuju proizvodnju špediterskologističkih proizvoda.“

Špediterskologistički sistem, bez obzira radi li se o mikro, makro, globalnim i megašpediterskim

logističkim sistemima, ne mogu optimalno funkcionisati bez primjerene dizajniranih transportnih
i logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca te transportnih i logističkih mreža sa svim
njihovim elementima. To znači da špediterski logistički operateri svojim znanjima i aktivnostima
mogu primjereno upravljati takvim lancima i mrežama te tako omogućuju brzo, sigurno i
racionalno upravljanje materijalnim tokovima. Misija špediterskologističkih sistema je da svojim
potencijalima, resursima, znanjima i aktivnostima, omoguće racionalnu, brzu i sigurnu
proizvodnju špediterskologističkih proizvoda u svim modalitetima proizvodnih, trgovinskih,
skladišnih, transportnih odnosno prometnih i distribucijskih sistema.

Špediterskologistički sistemi, s obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje

špediterskologističkih proizvoda, mogu biti:
  Mikrošpediterski logistički sistemi,
 Makrošpediterski logistički sistemi,
 Globalnošpediterski logistički sistemi,
 Megašpediterski logistički sistemi

Špediterskologistički sistemi ne mogu optimalno funkcionisati bez primjereno dizjaniranih

transportnih i logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca, te transportnih i logističkih
mreža.

5. Misija špediterske logistike i špediterskologističkih sistema

Misija špediterskologističkih sistema jeste da svojim potencijalima, resursima, znanjima,
aktivnostima omoguće racionalnu, brzu i sigurnu proizvodnju špediterskologističkih proizvoda u
svim modalitetima proizvodnih, trgovinskih, skladišnih, prometnih i distribucijskih sistema.

Špediterska logistika i špediterskologistički sistemi ostvaruju svoju temeljnu misiju samo onda
kada svojim znanjima i aktivnostima omogućavaju uspješno, učinkovito, sigurno, brzo i
racionalno upravljanje tokovima materijalnih dobara u različitim modalitetima logističkih
sistema. Špediterski logistički operatori moraju omogućiti kontinuiranu dostavu i opskrbu pravih
i kvalitetnih dobara na prava mjesta, pravodobno, uz najmanje rizike i najniže troškove.

6. Upravljanje špediterskologističkim sistemima

Da bi špediterskologistički menadžeri i specijalizirani špediterski stručnjaci mogli primjereno
upravljati špediterskologističkim sistemima, moraju na umu imati brojne vanjske i unutrašnje
faktore. Kako na vanjske faktore oni ne mogu direktno i bitno uticati, preostaje im da pomoću
unutrašnjih faktora nastoje optimizirati funkcionisanje špediterskologističkog sistema.

Sva špediterskologistička poduzeća trebaju posebnu pozornost posvetiti sekundarnom i

tercijalnom obrazovanju, te permanentnom osposobljavanju špediterskologističkih menadžera i
specijaliziranih stručnjaka. Shodno tome, treba osmisliti i donijeti kvalitetne programe u srednjim
i visokim stručnim školama, fakultetima, te preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom
studiju na fakultetima, koji bi srednjoškolcima i studentima ponudili primjerena interdisciplinarna
i multidisciplinarna znanja i vještine o dizajniranju i upravljanju špediterskologističkim
sistemima.
ZAKLJUČAK
Špediterska logistika, kada se smjesti u okvir tercijalne logistike, direktno i intenzivno učestvuje
svojim aktivnostima u mnogim vrstama specijalističkih logistika, tj. logističkih podsistema, čime
pospješuje njihovu efikasnost i efektivnost. Tako ostvaruje svoju osnovnu zadaću posredstvom
velikih, srednjih i malih špediterskih poduzeća koja, pored klasičnih špediterskih usluga pružaju i
sve veći broj logističkih usluga.

To znači da su špediterska poduzeća, kao specijalisti za organizaciju otpreme, dopreme i provoza

robe, zainteresovana za kontinuirano širenje lepeze svojih poslova, kako bi cjelokupan proces, od
tačke isporuke do tačke primitka, bio obavljen na siguran, stručan i ekonomičan način. Na takav
način opseg špediterske logistike ne samo što se značajno povećava i usložava, već istovremeno
predstavlja i pravi odgovor na pokušaje velikih prometnih poduzeća da ih istisnu sa špediterskog,
prometnog i logističkog tržišta, te pravi smjernicu ka daljem razvijanju špediterskih poduzeća u
tranzicijskim i nerazvijenim državama.

To je bitno imati na umu iz razloga što su u visokorazvijenim državama klasična špedicija i

klasični špediteri samo historijski zanimljivi, dok će u državama u tranziciji i nerazvijenim
državama određeni modaliteti klasične špedicije i klasičnih špeditera još egzistirati i životariti.

Imajući na umu sve reference koje posjeduju klasična špediterska poduzeća, kao i zahtjeve koji se
pred njih postavljaju u procesima transformacije klasične špedicije u logističku špediciju, može
se generalnjo ustvrditi da velika špediterska poduzeća imaju manje zahtjeve i trebaju uložiti
manje napore u takvoj transformaciji, nego srednja i mala špediterska poduzeća.

Klasični špediteri u tranzicijskim i nerazvijenim državama, ako žele ostati u nacionalnom

prometnom i gospodarskom sistemu, odnosno opstati na nacionalnom logističkom tržištu,
ubrzano moraju poduzeti sve bitne mjere i aktivnosti za efikasnu i efektivnu transformaciu
klasične špedicije u savremenu špeditersku logističku djelatnost.