Interpretativni esej: Moliere, Škrtac

Komediju Škrtac napisao je francuski komediograf Moliere, pravim imenom Jean – Baptiste
Poquelin. Škrtac je jedna od njegovih „visokih komedija“ odnosno komedija društva i karaktera,
kojima pripadaju i Mizantrop, Tartuffe, Škola za žene, Škola za muževe, itd. Nastala je u 17. st.
U Molierovoj komediji, Harpagon je patološki škrtac, opsjednut svojim novcem. Zbog toga je
vrlo sumnjičav i paranoičan, stalno misli da svi vrebaju njegov novac. Kad ga izgubi, izluđuje se
mislima da mu je bilo tko mogao uzeti novac i svatko je imao neki motiv. Ivo Andrić kaže da je
hipohondar osoba kojoj umišljene bolesti obuzimaju čitav život: „To je čovjek koji umire na rate, a ne
živi ni onim dijelom života koji mu ostaje.“ On troši vrijeme na nešto nestvarno i nebitno pa ne
uspijeva doista živjeti. Tako i Harpagon, opsjednut novcem, samo na njega misli i samo se o njemu
brine, iako je to bezvrijedno u usporedbi s onim što zbog novca propušta, čega se odriče. Zbog toga
što novac stavlja na prvo mjesto, narušen mu je odnos s drugim ljudima, prvenstveno obitelji –
djecom Cleantom i Elisom koje tjera da se bogato vjenčaju. Za novac bi učinio sve i voli ga više od
svog sina, svoje kćeri, pa i vlastitog ugleda. Prema bližnjima postaje okrutan i nehuman te samo traži
način da uštedi ili na neki način dođe do novca. Gubitak novca mu je kao smrt jer ne shvaća što je u
životu bitno, vrijednosti su mu pomaknute: „za mene je sve svršeno, jer što ću ja bez tebe na svijetu“.
Kad izgubi ono što mu je najbitnije i što ga karakterizira, to mu dođe kao da je izgubio samoga sebe.
Taj novac je njegova osobnost i bez njega on ne postoji. Novac ga obuzima i usrećuje, samo mu je do
njega stalo te bez njega ne može živjeti: „jadni moj novac, tebe mi oduzeše, jao! najdraži prijatelju!“.
Moliere ovom komedijom ismijava mane pojedinca ali i društva čije probleme želi istaknuti.
Radi se o temama odnosno problemima koji se od davnina protežu sve do danas – bolesna
opsjednutost nečime, materijalizam, loš položaj žena, obiteljski problemi… U mnogim djelima kroz
stoljeća pisci se bave tim temama, npr. Marin Držić u djelu Dundo Maroje govori da vladar mora biti
strpljiva, razumna osoba, a ne škrta i pohlepna. Svatko se čitajući Škrtca može zapitati je li i sam takav
na neki način. Ljudi su katkada do te mjere opsjednuti nečime da to prerasta u bolest. Kada osoba
ima tako puno postaje nezasitna poput Harpagona. Kao što njemu nikad nije dosta novca tako i danas
ima ljudi kojima nije dosta vlasti, moći, ali i novca.