Professional Documents
Culture Documents
s pravom javnosti
BALTAZAR ZAPREŠIĆ
Zaprešić
ANTONIA KEKEZ
Završni rad
Listopad, 2019.
POTICAJI ULAGANJA – POREZNE POVLASTICE U RH
Završni rad
Mentor: Studentica:
Listopad, 2019.
SAŽETAK
Porezne povlastice - poticaji su instrumenti porezne politke kojima je cilj poticanje ulaganja i
jačanje konkurentske sposobnosti gospodarstva. Poticaji ulaganju ostvaruju se kroz sustav
poticajnih mjera za ulaganje u gospodarske aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta u vezi sa
tim aktivnostima. Propisane porezne povlastice u Republici Hrvatskoj vezane su uz visine
ulaganja i obvezu zapošljavanja minimalnog broja zaposlenika na temelju kojih se smanjuje
porezna stopa poreza na dobit, a predviđeno razdoblje korištenja poticaja je 10 godina.
1. UVOD ................................................................................................................................1
1.1. Predmet i cilj istrživanja.............................................................................................2
1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja ........................................................................2
1.3. Struktura i sadržaj rada...............................................................................................2
2. POTICAJI ULAGANJA – POREZNE POVLASTICE .................................................4
2.1. Definiranje poreza......................................................................................................5
2.2. Porez na dobit ............................................................................................................6
2.3. Ekonomska opravdanost poreza na dobit ...................................................................9
2.4. Porezni obveznici i porezna osnovica poreza na dobit .............................................. 11
2.5. Porezne stope i porezno razdoblje ............................................................................ 15
2.6. Plaćanje poreza na dobit ........................................................................................... 16
2.7. Porezne olakšice i osobođenja od poreza u RH ......................................................... 17
2.8. Porezne povlastice - poticaji..................................................................................... 19
2.8.1. Snižena stopa poreza na dobit .........................................................................20
2.8.2. Porezno mirovanje ili porezni praznik ............................................................ 22
2.8.3. Olakšice po osnovi ulaganja ........................................................................... 23
3. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 25
LITERATURA ................................................................................................................... 27
POPIS TABLICA .............................................................................................................. 30
POPIS SLIKA .................................................................................................................... 30
POPIS GRAFIKONA......................................................................................................... 30
1. UVOD
Mnoge zemlje kako bi privukle investicije i potaknule rast gospodarstva u svojim poreznim
sustavima kreirale su različite poticajne mjere kojima su nastojale stvoriti uvjete za investiranje
i privlačenje prije svega stranog kapitala u zemlju. Učinci investiranja stranog kapitala u zemlju
primatelja su vrlo široki, a prije svega omogućuju stvaranje novih i očuvanje postojećih radnih
mjesta, modernizaciju industrije, prijenos novih znanja i tehnologija, integraciju domaćeg
gospodarstva u međunarodne tokove, povećanje njegove konkurentnosti, povećanje potrošnje
u zemlji, te rast prihoda države i BDP-a.
1
1.1. Predmet i cilj istraživanja
Predmet istraživanja ovoga završnog rada je porezni sustav Republike Hrvatske koji obilježava
tek nešto više od dva i pola desetljeća neovisnosti i u kojem su provedene brojne prilagodbe i
eksperimenti zbog prelaska na tržišni model ekonomije. Republika Hrvatska kontinuirano
pokušava optimalizirati porezni sustav i mjerema porezne politike poticati investicije,
unapređivati investicijsko okruženje koje će omogućiti konkurentnost i razvoj hrvatskog
gospodarstva.
Cilj istraživanja ovoga rada je prikazati porezne povlatice – poticaje ulaganjima u poreznom
sustavu Republike Hrvatske.
Kako bi se ostvarili ciljevi istraživanja korištena je porezna legislativa, te sva dostupna literatura
i rasprave o ekonomskim aspektima poreznih poticaja investicijama u okviru poreza na dobit u
Republici Hrvatskoj. Za prezentiranje rezultata istraživanja u radu su korištene kombinacije
sljedećih znanstvenih metoda: metode klasifikacije, komparativna metoda, te metoda
kompilacije.
Metoda klasifikacije korištena je kroz cijeli završni rad, ona se sastoji od sistematske i potpune
podjele općih pojmova na posebne u okviru opsega korištenih pojmova. Komparativna metoda
korištena je za uočavanje sličnosti ili zajedničkih obilježja dvaju i više pojmova iz rada. Metoda
kompilacije također je korištena kroz cijeli rad, ona predstavlja preuzimanje tuđih spoznaja,
opažanja i zaključaka vezanih uz poticaje ulaganja i modele poreznih poticaja koji se koristi u
RH.
2
1.3. Struktura i sadržaj rada
3
2. POTICAJI ULAGANJA – POREZNE POVLASTICE
Poticaji su instrumetni porezne politke kojima država želi ostvariti ciljeve nositelja ekonomske
politike. Svrha poticanja ulaganja je poticanje gospodarskog rasta, uključivanje gospodarstva
zemlje u međunarodne tokove razmjene dobara i usluga, jačanje investicijske i konkurentske
sposobnosti hrvatskog poduzetništva. Cilj RH je stvoriti atraktivan sustav potpora ulaganjima
pravnih i fizičkih osoba registriranih u RH, obveznika poreza na dobit, koji obavljaju
gospodarsku djelatnost, te sudjeluju u prometu robe i usluga u zemlji.
Prema veličini razikuju se mikro, mali i srednji subjekti maloga gospodarstva i veliki subjekti
gospodarstva. Prema Zakonu o računovodstvu (članak 5.) poduzetnici su razvrstani na: mikro,
male, srednje i velike. Poduzeća su razvrstana prema pokazateljima utvrđenima na zadnji dan
poslovne godine, a koji prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji.
Temeljni pokazatelji za razvrstavanje su:
Mikro subjekti su male pravne i fizičke osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje
od 10 zaposlenika, ukupnu aktivu do 2.600.000,00 kn i ostvarili su ukupne prihode do
5.200.000,00 kuna.
Mali subjekti gospodarstva su pravne i fizičke osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno
manje od 50 zaposlenika, koja imaju ukupnu aktivu do 30.000.000,00 kn i ostvarili su ukupne
prihode do 60.000.000,00 kuna.
Srednji subjekti maloga gospodarstva su pravne i fizičke osobe čiji prosječni broj zaposlenika,
ukupna aktiva i ukupni prihodi premašuje zadane kriterije za male poduzetnike.
4
Veliki poduzetnici su oni poslovni subjekti koji prelaze najmanje tri uvjeta iz stavka 4, članka
5. Zakona o računovodstvu. Dakle, ako imaju više od 250 zaposlenika, ukupnu aktivu veću od
150.000.000,00 kn i ukupni prihod veći od 300.000.000,00 kuna.
Ukupnu svotu poreznih poticaja koju nositelj investicije može iskoristiti tijekom razdoblja
primjene poticaja određuje se u opsolutnoj visini razlike obračuna dužnog poreza na dobit koji
je izračunan na temelju Zakona o porezu na dobit i izračunane svote na temelju Zakona bez
prekoračenja najviše dopuštene svote ukupnih poticaja.
Porezi su instrument javnih prihoda kojima država od subjekata pod njezinom pores-kom vlašću
prinudno uzima novčana sredstva bez izravne protuusluge sa svrhom pokrivanja svojih
financijskih potreba i ostvarenja ekonomskih i socijanih ciljeva. Oni su osnovni oblik
formiranja javnih prihoda države kojima pokriva proračunske rashode i zadovoljava javne
potrebe.
Prema povijesnim zapisima porezi se spominju još u staroj Grčkoj i Rimu, a zatim u kasnom
razdoblju feudalizma, a njihovo prikupljanje autori povezuju sa zadovoljenem ekonomskih,
političkih i socijalnih potreba života u društvenim zajednicama. Porezi su prema nekim
5
autorima bi usko povezani sa staleškom pripadnošću, te iz toga razloga postoje i različita
shvaćanja i objašenjenja poreza kroz povijest.
Glavne karakteristike poreza tj. komponente koje pokazuju osobitosti poreznih davanja su:
derivativnost (država izvodi svoju financijsku moć iz moći drugih fizičkih i pravnih osoba),
obveznost pod prijetnjom prisile, ubiru se zbog javnog interesa, plaćaju se u pravilu u novcu,
nedestiniranost (namjera njihovog trošenja nije unaprijed definirana), nema izravne protuusluge
za plaćeni porez, plaćanje po teritorijanom načelu (državni teritorij je osnova fiskalnog
suvereniteta) i nepovratne su naravi (ubrani prihod postaje vlasništvo države).
Poreze se najčešće dijele na izravne i neizravne. Izravni porezi su porezi koje porezni obveznik
uplaćuje sam ili ih za njega uplaćuje poslodavac. Neizravne poreze ne snosi onaj tko ih uplaćuje
već ih on najčešće prevaljuje na druge. Porezni obveznici kroz cijene svojih proizvoda i usluga
prevaljuju teret tih poreza na krajnjega potrošača. Tablica 2. prikazuje izravne i neizravne
poreze.
Izvor: rad autorice prema, Kesner-Škreb, M., Kuliš, M. (2010.) Porezni vodič za građane,
Institut za javne financije, Zagreb, str.14.
Kao što je vidljivo iz prikaza porez na dobit je izravni porez koji se izračunava u određenom
postotku na prihode pravne osobe i ne može se prevaliti na drugog.
Porez na dobit je porez kojega trgovačka društva plaćaju na ostvarenu dobit odnosno na razliku
prihoda i rashoda. Taj se porez u drugim zemljama obično naziva porezom na dohodak
trgovačkih društava (corporate/corporation income tax). Hrvatska porezno pravna
terminologija ne poznaje sintagmu porez na dohodak trgovačkog društva, nego se koristi
izrazom porez na dobit (profit tax). Nakon osamostaljenja oporezivanje dobiti u RH temeljilo
se na Zakonu o neposrednim porezima, iz 1990. godine. Zakon je kod utvrđivanja osnovice, te
6
obračuna i plaćanja poreza jednako tretirao domaće i strane obveznike, s tim da se na tuzemne
obveznike primjenjivala stopa oporezivanja dobiti od 35%, a na inozemne obveznike od 17,5%.
Porez na dobit od 1993. godine reguliran posebnim zakonom (NN109/93) koji je stupio na
snagu 1. siječnja 1994. godine i otvorio vrata za razvoj domaćih i stranih privatnih trgovačkih
društava. Donesenim Zakonom o porezu na dobit regulirano je oporezivanje dobiti svih oblika
trgovačkih društava, neprofitnih organizacija koje ostvaruju dobit i fizičkih osoba koje su se
umjesto poreza na dohodak odlučile na plaćanje poreza na dobit.
Zakon o porezu na dobit od donošenja nekoko puta je mijenjan (NN 177/04, 90/05 i 57/06), a
u promjenama izvršenima 2005. godine uvode se neke nove porezne olakšice, mijenja se način
plaćanja poreza fizičkih osoba (obrtnika) kada se umjesto poreza na dohodak odluče plaćati
porez na dobit. Grafikon 1. prikazuje ukupne porezne prihode RH i prihode od poreza na dobit
u periodu od 1995.-2015. godine.
Smanjenjem porezne stope poreza na dobit s 35% na 20% 2000. godine, te izmjenama Zakona
o porezu na dobit 2005. godine i uvođenja novih poreznih poticaja dovelo je do ubrzavanja
gospodarskih aktivnosti što je vidljivo iz ostvarenih ukupnih poreznih prihoda države i velikog
rasta prihoda od poreza na dobit. Prihod od poreza na dobit 2007. godine iznosio je 8.816
milijuna kuna tj. bio je veći za čak 4.865 milijuna kuna od ostvarenog prihoda 2005. godine
7
(3.951 milijuna kuna). Država je najveće prihod od poreza na dobit ostvarila 2009. godine, a
on je iznosio 9.440 milijuna kuna. Grafikon broj 2. prikazuje udio prihoda od poreza na dobit
u ukupnim poreznim prihodima od 1995.-2015. godine.
Prema prikazanim podacima porez na dobit 1995. godine imao je udio u ukupnim poreznim
prihodima od samo 3,81%, nakon 2005. godine vidljiv je rast njegovog udjela u ukupnim
poreznim prihodima, a 2007. godine taj udio je iznosio 13,95%, dok je 2009. godine bio najviši
i iznosio 15,58%. Od 2009. do 2015. godine vidljiv je kontinuirani pad prihoda od poreza na
dobit i njegovog udjela u ukupnim poreznim prihodima, a udio poreza na dobit u ukupnim
poreznim prihodima 2015. godine iznosio je 9,18%.
Na pad ukupnih poreznih prihoda 2009. godine veliki utjecaj imala je gospodarska kriza od
koje se Hrvatska najsporije oporavljala od svih zemalja EU-a. Osim utjecaja krize Hrvatska u
toku 2007. godine donosi izmjene Zakona o porezu na dobit zbog usklađivanja hrvatskog
poreza na dobit s odredbama Europske Unije, pri čemu se reguliraju akvizicije trgovačkih
8
društava, te oporezivanje isplata kamata, autorskih naknada i dolazi do smanjenje boja poreznih
olakšica i poticaja.
Kroz povijest porez na dobit doživljavo se kao teret gospodarstva odnosno smatralo se da guši
njegov razvoj. U sedamnaestom stoljeću, Sir William Petty, kojega se smatra začetnikom
moderne ekonomije navodio je da porez na proizvodnju, te prodaju usluga i dobara na kraju
bude premješten sa proizvođača na potrošače koji na kraju plaćaju veću cijenu usluga i dobara.
Klasični ekonomisti nisu se slagali s teorijom Sir William Pettya, jer su smatali da porez na
dobit snose vlasnici kompanija i da njega nije moguće naplatiti u cijenama dobara i usluga, jer
bi se one morale dodatno povećati, a što bi imalo veliki utjecaj na konkurentnost poduzeća.
Kada se pogledaju porezne stope poreza na dobit kod zemalja u svijetu vidljiv su velike razlike,
neke države imaju visoke dok neke imaju vrlo niske stope poreza na dobit. Tablica 2. prikazuje
stope poreza na dobit u zemljama Europske unije 2000. i 2015. godine.
Tablica 2. Stope poreza na dobit u zemljama EU 2000. i 2015. godine
9
Zemlje Europske Stopa poreza na Stopa poreza na Razlika u stopama
unije dobit 2000. god. dobit 2015. god. poreza na dobit
(%) (%) (2000.-2015. godine)
(%)
Austrija 34 25 -9,0
Beligija 40,2 34 -6,2
Bugarska 32,5 10 -22,5
Cipar 29 10 -19
Češka 31 19 -12
Danska 32 25 -7
Estonija 26 21 -5
Finska 29 24,5 -4,5
Francuska 37,8 33,3 -4,5
Grčka 40 26 -14
Hrvatska 20 20 0
članica od 2013.
Irska 24 12,5 -11,5
Italija 41,3 31,4 -6,9
Latvija 25 15 -10
Litva 24 15 -9
Luksemburg 37,5 29,2 -8,3
Mađarska 19,6 20,6 +1
Malta 35 35 0
Nizozemska 35 25 -10
Njemačka 51,6 29,8 -21,8
Poljska 30 19 -11
Portugal 35,2 31,5 -3,7
Rumunjska 25 16 -9
Slovačka 29 23 -6
Slovenija 25 17 -8
Španjolska 35 30 -5
Švedska 28 22 -6
10
Velika Britanija 30 23 -7
Izvor: Europa.eu, dostupno na: https://europa.eu/youreurope/business/taxation/business-
tax/company-tax-eu/index_hr.htm (10.10.2019.)
Iz prikazanih podataka vidljivo je da većina zemalja Europske unije 2015. godine u odnosu na
2000. godinu ima značajno niže stope poreza na dobit. Od starih članica najveće smanjenje
stope vidljivo je kod Njemačke ona je 2000. godine imala poreznu stopu poreza na dobit od
51,6%, a 2015. godine 29,8%, dakle umanjena je za 21,8%. Od novih članica najveće smanjenje
porezne stope vidljivo je kod Bugarske ona je 2000. godine imala poreznu stopu od 32,5%, a
2015. godine ona iznosi 10%. Kod Malte i Hrvatske stopa poreza na dobit u 15 godina nije se
mijenjala, a Mađarska je jedina zemlja članica EU-a koja je 2015. godine imala za 1% poreznu
stopu poreza na dobit veću od one koju je imala 2000. godine.
Svaka zemlja pokušava naći idealnu formulu za poticanje gospodarstva i održavanje javnih
usluga poput školstva i zdravstva na visokom nivou i sama činjenica da mnoge države već dugo
godina uspijevaju poticati gospodarstvo usporedno sa korištenjem poreza na dobit, nameće
zaključak da je porez na dobit ekonomski opravdan, jer omogućuje državi da tim sredstvima
poboljšava kvalitetu i dostupnost javnih usluga koje su važne za kvalitetu života svih građana.
• tuzemna poslovna jedinica inozemnog obveznika, tj. onoga koji u Hrvatskoj nema
sjedište ili upravu (nerezident),
• fizička osoba koja se umjesto poreza na dohodak odluči i izjavi da će plaćati porez na
dobit,
11
• ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od
3.000.000,00 kuna, ili
Porezna osnovica za obračun dobiti utvrđuje se prema računovodstvenim propisima kao razlika
između prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, ostvarenih tijekom porezne godine,
uvećana i umanjena prema odredbama Zakona. U poreznu osnovicu ulazi dobit od prodaje,
likvidacije, promjene pravnog oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica
utvrđuje se na temelju tržišne vrijednosti imovine, ako Zakonom nije drukčije određeno. U
rashodovnu stranu za određivanje porezne osnovice poreznog obveznika ubrajaju se rashodi po
osnovi uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u
korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu koji je
registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se
ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak, s tim da rashodima poreznog
razdoblja se ne ubrajaju rashodi koji nisu vezani za obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika
niti su posljedica obavljanja djelatnosti. Tablica 3. prikazuje postupak utvrđivanje porezene
obveze.
12
Tablica 3. Postupka utvrđivanja porezne obveze
RAZLIKA ZA UPLATU/POVRAT
Kao što je vidljivo iz prikaza da bi se mogla izračunati porezna obveza potrebno je utvrditi
polaznu veličinu tj. razliku prihoda i rashoda, dodati ili oduzeti stalne i povremene stavke
korekcije, zatim preneseni porezni gubitak koji u iznosu manjem od oporezive dobiti određuje
poreznu osnovicu. Na izračunanu poreznu obvezu primjenju se porezna oslobođenja, olakšice,
poticaje koje poduzetnik ima, a zatim se definira konačna porezna obveza.
Zakonom o porezu na dobit propisani su rashodi koji utječu na veličinu osnovice poreza na
dobit:
13
• Porezna osnovica se smanjuje za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili
olakšice sukladno posebnim propisima.
Zakonom o porezu na dobit propisani su prihodi koji utječu na veličinu osnovice poreza na
dobit:
• Za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili
proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila,
zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim
partnerom.
• Za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili
unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni
automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih
zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje
plaća (nakon 01.01.2018. za 50%:
• Troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja, te za kazne koje izriče mjerodavno
tijelo.
• Povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da
nastane, odnosno ne nastane određeni događaj.
• Kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga Zakona.
14
članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća
porez na dobit, te s njima povezanim osobama.
• Druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja
porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.
Porezna stopa poreza na dobit mijenjala se nekoliko puta. Prvim izmjenama zakona o porezu
na dobit 1994. godine porezna stopa je određena na 25%, a zatim se dvije godine poslije porezna
stopa povećava na 35% radi usklađivanja sa gornjom stopom poreza na dohodak zbog činjenice
da su fizičke osobe iskorištavale mogućnost plaćanja poreza na dobit umjesto poreza na
dohodak. Porezna stopa od 20% uvedena je 2000. godine . Od 01.01.2017. godine dolazi do
njezinog smanjenja i primjene dvije stope od 18% i 12%. Stopa od 18% primjenjuje se na
poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode od 3 milijuna kuna i više, a stopa od 12% za
poduzetnike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna primjenjuje.
Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina. Porezna
uprava može na zahtjev poreznog obveznika odobriti da se porezno razdoblje i kalendarska
godina razlikuju, pri čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12 mjeseci.
Izabrano porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati tri godine.
• razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja ili podjele,
15
• razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili
stečaja,
Zakon o porezu na dobit nalaže da je porezni obveznik dužan utvrditi poreznu obvezu nakon
isteka kalendarske godine i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave za porezno
razdoblje po propisanoj stopi poreza na dobit. Vođenjem knjiga i financijskih izvješća sukladno
računovodstvenim propisima Republike Hrvatske, porezni obveznik određuje poreznu
osnovicu, s tim da porezni obveznici koji koriste porezna oslobođenja ili olakšice moraju
osigurati posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun dobiti za djelatnost
za koju koriste ova porezna oslobođenja ili olakšice.
Porezni obveznik je obavezan plaćati porez na dobit mjesečno do kraja mjeseca za protekli
mjesec na temelju podataka iskazanih u poreznoj prijavi za prethodnu godinu, osim ako je
porezni obveznik tek započeo obavljati djelatnost gdje ne mora plaćati predujmove do prve
porezne prijave.
Obveznik poreza na dobit mora podnijeti prijavu za porezno razdoblje najkasnije do 30. travnja
tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i platiti porez na dobit u roku u kojem podnosi
poreznu prijavu, s tim da se obveze poreznog obveznika smanjuju za plaćeni predujam poreza
na dobit, a ako je predujam poreza od obveze preplaćen, novac se može vratiti poreznom
obvezniku ili se uračunati za sljedeće porezno razdoblje.
Podnošenje porezne prijave obveznik može obaviti eletronskim putem ili na standardiziranom
papirnatom obrascu uz prateću dokumentaciju koja se prilaže kod podnošenja prijave poreza na
dobit u poreznoj upravi prema sjedištu poslovnog subjekta.
16
Važno je istaknuti da porezni propisi su u biti računovodstveni propisi iz razloga što je u
poreznim propisima usvojeno da je polazna veličina pri utvrđivanju porezne osnovice
financijski rezultat utvrđen prema računovodstvenim propisima, i da povezanost financijskih
izvještaja i poreznih prijava se temelji na činjenici da su porezi integralni dio imovine i obveza
koji se iskazuju u financijskim izvještajima.
Porezne olakšice u slobodnim zonama jedne su od poreznih olakšica koje su ulaskom Hrvatske
u Europsku unije naskon isteka predviđenog razdoblja prestale postojati. Obveznici poreza na
dobit koji su gospodarsku djelatnost obavljali u slobodnoj zoni do dana stupanja na snagu
Zakona o slobodnim zonama plaćali su porez na dobit, ovisno o prostornoj jedinici za statistiku
II. razine u kojoj se zona nalazila, a sukladno Nacionalnoj klasifikaciji prostornih jedinica za
statistiku. Naprimjer korisnik slobodne zone koji je u prostornoj jedinici za statistiku II. razine
– Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska (HR 02) i Jadranska Hrvatska (HR 03) od 2008. do
2010. godine plaćao je 50% od propisane porezne stope poreza na dobit, a od 2014. do 2016.
godine plaćao je 75% od propisane porezne stope.
Da bi potaknula razvoj dijelova zemlje koji su osobito stradali u Domovinskom ratu država ih
je proglasila područijima od posebne državne skrbi (PPDS). Zakonom o područjima posebne
državne skrbi podjelila ih je u tri skupine. Prvu i drugu skupinu činila su područja prema veličini
ratnog stradanja, dok su treću skupinu činila područja koja nisu bila obuhvaćena ratnim
stadnjima, ali su od ostatka zemlje zaostajala u ekonomskom razvoju imala slabo razvijenu
prometnu i drugu infrastrukturu i bila slabo naseljena. Poduzetnike koji su svoje poslovanje
odlučili pokrenuti i voditi na područjima od PPDS država je nizom poreznih olakšica i
oslobođenja odlučila pomoći održivosti njihovog poslovanja i zadržavanja ljudi na tom
17
prostoru. Porezni obveznici koji su obavljali djelatnost na području PPDS i zapošljavali više od
5 zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika je
imalo prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi najmanje devet mjeseci imali
su smanjene stope poreza na dobit. Tablica 4. prikazuje porezne stope poreza na dobit u PPDS.
18
Osim navedenih do ulaska Hrvatske u EU postojale su olakšice i oslobođenja koje su mogli
koristiti porezni obveznici iz brdsko-planinskih područja (BPP), a one su se primjenjivale i na
područaja od interesa i pod zaštitom Republike Hrvatske s ciljem poticanja demografske
obnove, naseljavanja i stvaranje preduvjeta da se prirodni i gospodarski resursi koji postoje na
tim područjima iskoriste za njihov razvoj. Uvjet da poduzetnici iskoriste olakšicu bio je da
obavljaju djelatnost na BPP-u i zapošljavaju više od 5 djelatnika u radnom odnosu na
neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% djelatnika je trebalo imati prebivalište i boravište
na brdsko-planinskom području najmanje devet mjeseci, ovisno o djelatnosti, plaćali su porez
na dobit po stopi od 15%, a od 2011. godine prestala je mogućnost za ostvarnje navedne
olakšice.
19
Porezna stopa iako samo po sebi nije poticaj smatra se poticajem ukoliko je niža od redovne
stope poreza na dobit u određenom razdoblju. U literaturi u okviru poreza na dobit poticaji se
dijele na:
• snižena stopa poreza na dobit,
• porezna mirovanja ili porezni praznici (engl. tax holidays), i
• olakšice po osnivi ulaganja (engl. investment incentives). U širem smislu u olakšice po
osnovi ulaganja ubrajaju se ubrzana amortizacija, umanjenje osnovice po osnivi
ulaganja i drugo (slika 1).
Izvor: Šimović, H. Mihelja Žaja, M. (2010). Poticaji u sustavu poreza na dobit, dostupno
na: https://bib.irb.hr/datoteka/470553.SimovicMiheljaZaja_2010.pdf (29.09.2019.)
U grupu ostalih poticaja mogu se dodati i mogućnost prijenosa poreznog gubitka, niže stope
poreza po odbitku za određene isplate i druge.
Svrha zbog koje se zemlje odučuju na uvođenje poreznih poticaja su različite, neke žele poticati
gospodarski rast, neke slabije razvijena područja, a neki imaju druge razloge. U svijetu se
koriste različite vrste poreznih poticaja među najučestalijima su poticaji u okviru poreza na
dobit, a njih podjenako koriste razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Prema mišljenju brojih
ekonomskih stručnjaka porezni poticaji samo dijelom utječu na donošenje investicijske odluke,
jer investitor osim poticaja razmatra i druge uvjete vezane za poslovanje.
20
Učinkovitost snižene stope teško je utvrditi, no niže porezne stope mogu snažnije od bilo kojega
drugog insturmenta porezne politke pozitivno utjecati na investitore, jer upravo porez na dobit
predstavlja najjednostavniji i najučinkovitiji instrument poreznih poticaja koji investitorima
odmah upada u oči. Povlaštene porezne stope najčešće se koriste kad poduzeća koja tek
započinju sa radom.
Republika Hrvatska od 2017. godine ima dvije stope poreza na dobit 18% i 12%, a uvođenjem
dvije stope želi privući velike, srednje, ali i male poduzetnike da ulažu u Hrvatsku. Kako bi bila
još porezno konkurentnija donesen je paket poticajnih mjera koje se odnose se projekte
investiranja i jačanja konkurentske sposobnosti polovnih subjekata.
Poticajnu mjeru sniženja stope poreza na dobit na osnovu navedenih investicija mogu koristiti:
• mirkopoduzetnici ako ulože minimalno 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti za
investicije u nove poslove jedinice ili proširenje postojećih u kojima će zaposliti
najmanje 3 nova djelatnika povezana s projektom unutar razdoblja od tri godine od
početka ulaganja. Na temlju navedene investicije moći će umanjiti stopu poreza na dobit
za 50% (dalje njihova smanjenja stopa bila bi 6%) na razdoblje od 5 godina.
• Mali, srednji i veliki poduzetnici
• ako ulože 150.000,00 – 1.000.000,00 eura uz uvjet otvaranja 5 novih radnih
mjesta povezanim s ulaganjem, moći će umanjiti poreznu stopu poreza na dobit
za 50% na razdoblje od 10 godina od početka ulaganja.
• Ako ulože 1.000,000,00 – 3.000.000,00 eura uz uvjet zapošljavanje najmanje 10
zaposlenika povezanih s ulaganjem, ostvariti će umanjenje porezne stope poreza
21
na dobit od 75% od propisane stope na razdoblje od 10 godina od početka
ulaganja.
• Za ulaganja veća od 3.000.000,00 eura uz uvjet otvaranja 15 novih radnih mjesta
povezanih s ulaganjem, stopa poreza na dobit umanjuje se za 100% na razdoblje
od 10 godina. Dakle, ovakav ulagač ostvario je prorezno mirovanje ili porezni
praznik na 10 godina.
Porezni praznik (engl. tax holiday) je vremenski ograničeno izuzeće od plaćanja poreza.
Republika Hrvatska 2001. godine uvela je porezni praznik za cijelo područje svojega teritorija,
a on se u početku odnosio samo na područja posebne državne skrbi i brdsko planinska područja.
Najčešće je korišten u kombinirani s drugim poticajima. Porezni praznici korištena su za
desetogodišnje razdoblje uz primjenu snižene stope poreza na dobit od 10%, 7%, 3% ili puno
izuzeće (0%) ovisno o visini investicije i broju novih zaposlenika. Uvjeti za ostvarivanje ove
porezne povlatice trebali su se ostvariti tri godine prije investicije.
Poduzetnici iz područja od posebne državne do 2016. godine mogli koristiti potpuno izuzeće
od poreza na dobit (0%) ili njegovu blažu varijantu tj. plaćanje porez na dobit po sniženoj stopi
(3%, 15%, 17%). Takvu mogućnost imali su i korisnici slobodnih zona tj. oni su također mogli
koristi popuno izuzeće od poreza na dobit (0%) ukoliko su imali ulaganja u građevine veće od
milijun kuna, a drugi poduzetnici mogli su koristiti snižene stope od 10% (do 2010. godine) i
15% (do 2016. godine).
22
• mogućnost za zlouporabe (prebacivanje dohotka kod povezanih poduzeća u ona s
poreznim praznikom primjenom mehanizma transfera cijena unutar povezane grupe),
• diskriminacija u odnosu na dugoročne investicije,
• povlasticu je bilo teško usmjeriti prema željenom cilju jer korist od nje često su imali i
poduzetnici kojima nije bila namijenjena,
• dovodila je do poremećaja na makro razini,
• utjecala na povećanje osnivanja novih poduzeća, a ne na pokretanje novih investicija,
• na poslovanje novih poduzeća kojima je prevenstveno bila namijenjena nije imala
nikakav utjecaj jer nova poduzeća vrlo rijetko u početku poslovanja ostvaruju dobit,
• veliki gubitak poreznih prihoda za državu.
Da bi se izbjegli nedostaci ovoga poticaja njegovo ostvarenje bilo je uvjetovano nekim drugim
elementima kao što je minimalna veličina investicije i broj zaposlenika. S obzirom na navedeno
porezni praznik gradiran je na potpuno osobođenje i sniženu stopu poreza na dobit. Snižena
stopa prema veličini investicije i broju novo zaposlenih podjeljena je na grupe.
U Republici Hrvatskoj porezni praznik značajno je češće korišten nego u drugim zemljama
regije i razvijenim zemljama Europe, a kroz vrijeme doživjela je brojne transformacije (i
ukidanja) kod novih članica EU, pa tako i u Hrvatskoj prije njezinog ulaska u EU.
Danas poduzetnici iz grada Vukovara imaju puno izuzeće od poreza na dobit – porezni praznik
ako zapošljavaju 5 djelatnika na neodređeno i pri čemu više od 50% zaposlenika ima
prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave razvrstanih u
I. skupinu po stupnju razvijenosti i grada Vukovara.
Naziv olakšice po osnivi ulaganja obuhvaća više poticajnih oblika kao što su ubrazna
amortizacija, umanjenje osnovice i drugi. Navedene vrste poticaja vrlo se lako mogu usmjeriti
prema bilo kojem obliku investicija i povezati s njihovom visinom, ali su s druge strane ti
poticaji značajno složeniji od prethodno navedenih i zahtjevaju veće administrativne troškove.
Bez obzira na veće troškove koje zahtjevaju koriste se u mnogim zemljama, pa i u Republici
Hrvatskoj.
23
Hrvatskim poreznim obveznicima dopuštemo je korišenje ubrzane amortizacije odnosno
korištenje viših stopa od propisanih kao porezno priznat rashod u prvoj godini ili prvim
godinama korisnog vijeka imovine. Zakonom o porezu na dobit određen je amortizacijski vijek
dugotrajne materijane i nematerijalne imovine za svrhe oporezivanja. Godišnje porezno
priznate stope amortizacije mogu se udvostručiti, a taj udvostručeni iznos predstavlja
maksimum koji je priznati porezni trošak. Ako poduzetnik amortizaciju obračuna po stopama
koje su veće od porezno dopuštenih udvostručenih stopa, trošak amortizacije je priznat samo
do visine udvostručene stope, a razlika između udvostručene stope i one koju je obračunao
poduzetnik je porezno nepriznati trošak.
• velika poduzeća mogu smanjiti osnovicu poreza na dobit za 60% opravdanih troškova
u slučaju općeg obrazovanja i izobrazbe radnika te do 25% opravdanih troškova u
slučaju posebnog obrazovanja i izobrazbe radnika.
24
3. ZAKLJUČAK
Cilj ovoga rada bio je prikazati porezne povlastice – poticaje ulaganju koje mogu ostvariti
poduzetnici koji pokrenu ili šire poslovanje u Republici Hrvatskoj. Jedna od glavnih poreznih
povlastica je snižena stopa poreza na dobit, a u različitim kombinacijama od osamostaljenja
Hrvatske do ulaska u Europsku uniju korišteni su i razni druge porezne povlastice kao što je
porezno mirovanje i olakšice po osnovi ulaganja (ubrzana amortizacija). Snižena stopa poreza
na dobit predstavlja najjednostavniji i najučinkovitiji instrument poreznih povlastica, jer
investitori vrlo lako mogu izračunati prema ciljanim prihodima koje će porezne uštede ostvariti.
Izmjene Zakona o porezu na dobit 2007. godine koje su donešene zbog usklađivanja hrvatskog
poreza na dobit s odredbama Europske Unije ukinut je najveći dio poreznih povlastica. Nove
porezne povlastice koja je Republika Hrvatska donijela nakon ulaska u EU prema smjernicama
EU usmjerene su prema svim poduzetnicima bez obzira na njihovu veličinu koji žele pokrenuti
nove poslove ili modernizirati postojeće proizvodne pogone. Poduzetnici s obzirom na svoju
veličinu, visinu ulaganja i broj novo zaposlenih osoba mogu koristiti poreznu povlasticu -
sniženu stopu poreza na dobit za 50%, 75% ili 100% (porezni praznik) na razdoblje od 10
godina.
25
Na temelju provedenog istraživanja o poreznim povlasticama može se zaključiti da država kod
njihovog uvođenja gubi značajan dio svojih prihoda, ali njima motivira poduzetnike da razvijaju
i šire poslovanje od kojega će u budućnosti imati svi koristi tj. poduzetnik i država. Ulaganjem
povećava se obim aktivnosti poduzetnika i povećavaju njegovi prihodi, otvaraju se nova radna
mjesta, a povećavanjem prihoda podzetnika povećavaju se i porezni prihodi države koji mogu
biti značajno veći od onih koje bi ostvarila da nije poticala investicije i razvoj gospodarstva.
26
LITERATURA
• Knjige
• Grgić, M., Bilas, V., Franc, S. (2012). Inozemna izravna ulaganja i ekonomski razvoj,
Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb.
• Stručni članci
• Bogovac, J. (2015). Porezni sustav RH, Javne financije, SCJUJF, Porezni studij –
nastavni materijal, str. 1-18.
• Kesner-Škreb, M. (2004). Porez na dobit, Financijska teorija i praksa, Vol. 28., br.
4., str. 501-504.
27
Internet izvori
• Šimović, H. Mihelja Žaja, M. (2010). Poticaji u sustavu poreza na dobit, dostupno na:
https://bib.irb.hr/datoteka/470553.SimovicMiheljaZaja_2010.pdf (29.09.2019.)
28
Zakoni i propisi
29
POPIS TABLICA
POPIS SLIKA
POPIS GRAFIKONA
30