Professional Documents
Culture Documents
Rad Objava
Rad Objava
Sažetak
Ugovor o zakupu često se pojavljuje u praksi i spada među ugovore o privre-
menom prijenosu i korištenju dobara. Opće uređenje ugovora o zakupu pro-
pisuje Zakon o obveznim odnosima, dok s druge strane postoji niz posebnih
propisa koji uređuju ugovore o zakupu posebnih vrsta stvari (poljoprivredno
zemljište, poslovni prostor, brod). U radu se posebno ukazuje na sudsku prak-
su koja se bavi institutom zakupa, a posebno se govori o zakupu kao institutu
stvarnog (zemljišnoknjižnog) prava.
1. Uvod
1 Vilim Gorenc, Loris Belanić, Hrvoje Momčinović, Ante Perkušić, Andrea Pešutić, Zvonimir
Slakoper, Mario Vukelić, Branko Vukmir, Komentar Zakona o obveznim odnosima, Narodne
novine, Zagreb, 2014., str. 869-908.
2 Petar Klarić, Martin Vedriš, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 515.
3 Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
646 Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016)
- ugovor s trajnom obvezom – obveza traje dulje ili kraće vrijeme (ugovor o
zakupu se sklapa na određeno ili neodređeno vrijeme),
- kauzalni ugovor – iz samog ugovora vidljiva je svrha sklapanja samog
ugovor (korištenje određene stvari ili prava).8
Iz do sada iznesenog može se jasno zaključiti da su bitni sastojci ugovora o
zakupu predmet zakupa i visina zakupnine, pa ugovor nastaje kada se ugovorne
strane o tim bitnim elementima sporazumiju.
Predmet samog ugovora o zakupu može biti nekretnina, pokretnina, ali
i pravo. Kod toga pojam nekretnine, odnosno pokretnine propisuje Zakon o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima9 u čl. 2. st. 3. i 4. i čl. 9.10 Kod toga nije nužno
da zakupodavac bude i vlasnikom predmeta zakupa, budući da je u sudskoj praksi
zauzeto shvaćanje „da pravo vlasništva zakupodavca na stvari koju daje u zakup
nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu“11.
S druge pak strane kada se govori o zakupnini tada je u pravilu zakupnina
određena u mjesečnom iznosu, ali moguće ju je odrediti i u drugim vremenskim
razdobljima (tromjesečno, polugodišnje, godišnje ili kraće dnevno, tjedno). Kod
toga visina zakupnine može biti i odrediva, na temelju elementa koje su stranke
ugovorile, a isto tako moguće je ugovoriti da će se visina zakupnine mijenjati,
primjerice ovisno o kretanju cijena na malo, o visini stope inflacije i slično. U
praksi ipak najčešće nailazimo na slučajeve da se visina zakupnine točno odredi,
u točno određenom novčanom iznosu, pri čemu se zna primijeniti valutna klauzula
(protuvrijednost domaće valute u odnosu na euro). Vezano uz to u sudskoj praksi
se ističe da „kad je obveza zakupnika na plaćanje zakupnine za poslovni prostor
ugovorena uz valutnu klauzulu, zakupodavac ima potraživanje u stranoj valuti koji
se ispunjava u domaćoj valuti“.12
Jedna od bitnih karakteristika ugovora o zakupu kao ugovora o privremenom
prijenosu korištenja stvari je da zakupnik na predmetu zakupa ne stječe pravo
vlasništva, za razliku primjerice od zajma gdje isti stječe pravo vlasništva na
8 Vilim Gorenc, Hrvoje Kačer, Hrvoje Momčinović, Zvonimir Slakoper, Branko Vukmir, Loris
Belanić, Obvezno pravo, Posebni dio I., Pojedini ugovor, Novi informator, Zagreb, 2012., str.
152.-181.
9 Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV.
10 Čl. 2. st. 3. i 4. ZV glasi: Nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je
sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno
(3). Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se
ne povrijedi bit (supstanca). Stvari koje su po svojoj naravi pokretne stvari smatraju se u
pravnom smislu nepokretnima ako su pripadak nepokretne stvari ili iz zakon izjednačuje s
nekretninama (4).
Čl. 9. st. 1. ZV glasi: Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s
njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih
čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u
jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.
11 VSRH, Rev-663/98 – www.sudskapraksa.vsrh.hr/supra
12 VSRH, Rev 3112/07-2 od 29.IV.2009. – www.ingbiro.com.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
648 Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016)
13 Čl. 159. ZV glasi: Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari
ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a
posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (1). Samostalni posjednik čiji je posjed
pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine,
a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja
(2). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću
u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina
neprekidnoga samostalnog posjedovanja (3).
14 VSRH, Rev 3123/99 od 29.I.2002. – www.ingbiro.com
15 VSRH, Rev 90/00 od 15.I.2002. – www.ingbiro.com
16 Gorenc, bilješka 8, str. 159.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 649
2.6. Podzakup
načinu plaćanja zakupnine u naturi (isporukom 5 tona kukuruza u zrnu), onda novi
zakupodavac nije ovlašten od zakupca tražiti ispunjenje njegove obveze isplatom
novčanog iznosa – vrijednosti ugovorene količine kukuruza.“40
Pravo je zakupnika da u slučaju otuđenja predmeta zakupa otkaže ugovor o
zakupu, poštujući pritom zakonske otkazne rokove.41
51 Potrebnim nam se čini ukazati na nepravilnu praksu, gdje se kao samostalne uporabne cje-
line, kao samostalne etaže utvrđuju i parkirna mjesta na otvorenom, takva parkirna mjesta
na otvorenom znaju se prodavati osobama koje nemaju vlasništvo posebnog dijela u zgradi
koja se nalazi na toj parceli, a što je u potpunosti u protivnosti s određenje etažnog vlasništva
odnosno vlasništva posebnog dijela nekretnine prema odredbama ZV-a. Prema odredbi čl.
67. st. 3. ZV-a uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela
nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase,
podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna
vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.
52 Čl. 1. st. 1. ZZKPP.
53 Narodne novine, br. 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11. U smislu čl. 2. st. 2.
Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pod kulturnim dobrima u smislu tog Zakona su:
- pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga,
antropološkoga i znanstvenoga značenja,
- arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj
prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost,
- nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i doku-
mentacija i bibliografska baština i
- zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija
o njima.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 657
Gradska skupština Grada Zagreba, odnosno gradsko ili općinsko vijeće imaju
ovlast svojom odlukom propisati da se poslovni prostor u zgradama u vlasništvu
Grada Zagreba, grada ili općine, a koje se nalaze u određenim ulicama, dijelovima
ulica ili na određenim trgovima može koristiti za obavljanje samo određenih
djelatnosti. Ako se radi o tradicijskim ili deficitarnim zanimanjima, tada nadležna
skupština odnosno vijeće prije donošenja odluke treba pribaviti mišljenje udruženja
obrtnika ili područne obrtničke komore54. Namjera je zakonodavca da se sačuvaju
određena tradicijska ili deficitarna zanimanja, pri čemu se ograničenje odnosi na
poslovne prostore u vlasništvu Grada Zagreba, općine ili grada.
Zakup poslovnog prostora zasniva se ugovorom o zakupu (čl. 4. st. 1. ZZKPP),
pri čemu ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku (st. 3. istog članka). Zbog
problema u praksi i činjenice da su prostori u zakupu osoba koje ne ispunjavaju
svoje obveze prema državnom proračunu, odnosno jedinicama lokalne i područne
(regionalne) samouprave, zakonodavac je u čl. 4. st. 2. propisao da ugovor o zakupu
poslovnog prostora Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave ne može sklopiti s fizičkom ili pravnom osobom koja ima
dospjelu nepodmirenu obvezu prema državnom proračunu i jedinicama lokalne
i područne (regionalne) samouprave, osim ako je sukladno posebnim propisima
odobrena odgoda plaćanja navedenih obveza, pod uvjetom da se fizička ili pravna
osoba pridržava tih rokova. U slučaju ako je zakupodavac Republika Hrvatska
odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, tada ugovor o
zakupu mora biti potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku (st. 3.). Posljedica
da je ugovor o zakupu sklopljen protivno gore navedenim ograničenjima iz st. 2. i 3.
predstavlja ništetan ugovor.55
54 Čl. 3. ZZKPP.
55 O ništetnim ugovorima ZOO propisuje:
Čl. 322. ZOO glasi: Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima
ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku druge
pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.) Ako je
sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu
nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu
snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.).
Čl. 323. ZOO: U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj
sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili se narav onoga što
je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama
u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određeuje (st. 1.). Ugovaratelj
koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju
trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za
postojanje uzroka ništetnosti (st. 2.).
Čl. 324. ZOO: Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može
postati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog
koje je ugovor sklopljen (st. 1.). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba
bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustavljena upravo da bi
ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).
Čl. 325. ZOO: Kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog
ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor, ako bi to bili u suglasnosti s
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
658 Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016)
ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni
sklopili taj ugovor da su znali za ništetnost svog ugovora.
Čl. 326. ZOO: Ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane
(st.1.). Ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti
ispunjen, ništetnost se ne može isticati (st. 2.).
Čl. 327. ZOO: Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka
zainteresirana osoba (st. 1.). Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik
(st. 2.).
Čl. 328. ZOO: Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
56 Čl. 5. ZZKPP.
57 Zakon o javnom bilježništvu, Narodne novine, br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, dalje
ZJB, u čl. 59. propisuje potvrda (solemnizaciju) privatnih isprava: Ako nisu u pitanju pravni
poslovi iz čl. 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave
o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene
zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik. Potvrđena isprava ima snagu
javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu
i ovršnog javnobilježničkog akta (st. 1.). Javni će bilježnik privatnu ispravu ispitati u skladu
s odredbama članka 34., 57. i 58. ovoga Zakona i ako za to ne nađe zapreke potvrdit će je
(st. 2.). Ako privatna isprava odgovara po svom obliku propisima javnobilježničke isprave
(čl. 43. do 48.) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (čl. 69. st. 1. tč. 2., 4. i 6.),
te ako su ju potpisali sudionici iz članka 69. stavka 1. točke. 2. ovoga Zakona, ona će se
potvrditi bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta na taj način što će se na ispravu
staviti posvjedočenja navedena u čl. 69. točki 1., 3. i 5. Zakona (st. 3.). Ako privatna isprava
po svom obliku i sadržaju ne odgovara zahtjevima iz stavka 3. ovoga članka, potvrda će
se izvršiti stavljanjem posebnog javnobilježničkog akta. Privatna se isprava u tom slučaju
mora prošiti s javnobilježničkim aktom, i smatrat će se sastavnim dijelom i dopunom
javnobilježničkog akta. U tom slučaju privatnu ispravu potpisuje i javni bilježnik i svjedoci
(st. 4.).
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 659
i ako prihvate najviši ponuđeni iznos zakupnine. U praksi se tako navodi „da je
dopušteno zahtijevati utvrđenje ništavosti ugovora o zakupu poslovnog prostora, ali
ne i postupka provedbe javnog natječaja za davanje poslovnog prostora u zakup“.61
No, isto tako „tužbom se ne može zahtijevati utvrđenje da je tužitelj najpovoljniji
ponuditelj na natječaju objavljenom radi davanja u zakup poslovnog prostora“.62
S obzirom na opće poznato stanje zemljišnih knjiga, kao i činjenicu da
Republika Hrvatska, ali i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave još
uvijek nisu upisale vlasništvo u svoju korist na velikom broju nekretnina, dobro
je da se zakonodavac odlučio da propiše da se gore navedena pravila odnose i na
poslovni prostor koji je još uvijek upisan u zemljišnim knjigama kao društveno
vlasništvo na kojem Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave i druge pravne osobe imaju pravo raspolaganja ili korištenja. Kada to
ne bi bio slučaj, te kada bi se tražilo da se za davanje u zakup poslovnog prostora
uvijek mora imati sređeno zemljišnoknjižno stanje, tada jedan dio poslovnih
prostora, zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, ne bi uopće mogao biti dan u
zakup.
Ugovorne strane ugovora o zakupu su zakupodavac i zakupnik te svaka
ugovorna strana ima određena prava i obveze.
Obveza je zakupodavca da preda zakupniku poslovni prostor u roku utvrđenom
ugovorom, s time da ukoliko zakupodavac ne bi zakupniku predao poslovni prostor
u ugovorenom roku, tada zakupnik svoje pravo može ostvariti tužbu, dakle tražiti
predaju u posjed poslovnog prostora, odnosno raskinuti ugovor, a isto tako zakupnik
ima pravo na naknadu štete.63 Kod toga „okolnost da se u poslovnom prostoru nalazi
treća osoba – raniji zakupnik (koji se poziva na svoje pravo zadržanja), zakupodavca
ne oslobađa ugovorne obveze predaje poslovnog prostora sadašnjem zakupniku“.64
Vezano uz rok predaje u praksi se nalazi i shvaćanje „da kad ugovorom o zakupu u
vezi s obvezom zakupodavca na predaju u posjed poslovnog prostora nije ugovoren
poseban uvjet ili rok, da tada treba smatrati da se zakupodavac obvezao predati ga u
posjed zakupniku odmah“.65
Daljnja obveza zakupodavca je da zakupniku preda poslovni prostor u
stanju utvrđenom ugovorom, no ako ugovorom nije utvrđeno u kakvom stanju
zakupodavac predaje zakupniku poslovni prostor tada se smatra da je poslovni
prostor predan u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom.
Izuzetno bitnim nam se čini da se pri samom činu primopredaje poslovnog prostora
zakupodavca zakupniku sastavi zapisnik u koji se unose podatci o stanju poslovnog
prostora66. Upravo predmetni zapisnik često puta je vrlo koristan dokaz u sudskom
sporu radi otkaza ugovora o zakupu, odnosno raskida ugovora o zakupu.
U tom slučaju ima pravo plaćati razmjerni dio zakupnine, ili uopće ne plaćati
zakupninu, ali nema pravo na naknadu štete zbog izmakle dobiti. Pravo na izmaklu
dobit zakupnik bi mogao ostvariti tek ako zakupodavac ne bi završio radove u
roku navedenom u obavijesti, osim ako radovi nisu završeni zbog okolnosti za
koje zakupodavac ne odgovara. 71 „Za suđenje u odštetnoj parnici zbog uporabe
poslovnog prostora nakon isteka ugovora o zakupu sklopljenog između dvaju
trgovačkih društava nadležan je općinski sud“.72
U sudskoj praksi relativno su česti sporovi zbog izvršenih preinaka poslovnog
prostora od strane zakupnika odnosno ulaganja koja je zakupnik vršio u poslovni
prostor. Zakupnik ne smije bez izričite pisane suglasnosti zakupodavca činiti
preinake poslovnog prostora kojima se mijenja konstrukcija, raspored, površina,
namjena ili vanjski izgled poslovnoga prostora. Ako bi zakupnik to radio unatoč
protivljenju zakupodavca, tada bi zakupodavac imao pravo raskinuti ugovor, a u
svakom slučaju ima pravo na naknadu štete73. No isto tako „kad su ugovorom o
zakupu ugovorena ulaganja zakupnika kao i način vraćanja tih ulaganja za cijelo
vrijeme trajanja zakupa kroz smanjenje zakupnine, radi se o ugovornom odnosu, na
koji se ne primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove“.74
Osnovna je obveza zakupnika da plati ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u
roku utvrđenom ugovorom. Ukoliko je zakupodavac Republika Hrvatska, odnosno
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave zakupnik je dužan plaćati
zakupninu mjesečno unaprijed i to najkasnije do desetog dana u mjesecu. Zakupnina
se prema tome slobodno može ugovarati. U slučaju kada je zakupodavac Republika
Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave zakupnina
je onaj iznos koji je postignut na javnom natječaju, kao najpovoljnija ponuda.
Zakupnina bi se trebala plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do desetog u
mjesecu.75
Zakupnik je dužan plaćati naknadu za troškove korištenja zajedničkih uređaja
i obavljanja zajedničkih usluga u zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor po
njihovom dospijeću, pri čemu se smatra da naknada za te troškove nije uračunata u
zakupninu, ukoliko to ugovorom nije izričito ugovoreno.76
U sudskoj praksi je tako zauzeto shvaćanje da „nije ništava odredba ugovora
o zakupu poslovnog prostora kojom se zakupac obvezao plaćati, pored zakupnine,
iznos poreza koji inače tereti zakupodavca.“77
Troškove tekućeg održavanja, a pod čime se misli na troškove čišćenja,
soboslikarskih radova, sitnijih popravaka na instalacijama, snosi zakupnik, ako
nije drukčije ugovoreno. Isto tako zakupnik je sam dužan o svom trošku izvršiti
85 Nakon stupanja na snagu Zakona o zakupu poslovnih prostorija (Narodne novine, br.
91/96) sud više nije nadležan za provođenja postupka za otkaz ugovora o zakupu poslovnih
prostorija, pa takav otkazni nalog valja odbaciti na temelju odredbe čl. 16. st. 3. ZPP. (ŽS
Koprivnica, Gž-322/98 od 17. svibnja 1998., Izbor odluka 1/1998, sentenca 182).
86 Čl. 24. ZZKPP.
87 Čl. 25. ZZKPP.
88 Čl. 26. ZZKPP.
89 Čl. 27. i 28. ZZKPP.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 665
tako i Agencija može sama donijeti odluku o raspisivanju javnog poziva za zakup i
zakup za ribnjake, ako je sama pribavila potrebnu dokumentaciju za raspolaganje
poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, pri čemu je sama dokumentacija
propisana podzakonskim aktima.107
Na javni poziv za zakup i zakup za ribnjake mogu se javiti nositelji obiteljskog
poljoprivrednog gospodarstva, zadruge koje se bave poljoprivrednom djelatnošću,
odnosno djelatnošću akvakulture ili čiji su zadrugari poljoprivredni proizvođači
i druge fizičke ili pravne osobe, a koje su do isteka roka za podnošenje ponuda
platile sve obveze s osnova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu
države, odnosno sve druge obveze s osnova koncesije, naknadu za vodu za ribnjake,
naknadu za korištenje vode za navodnjavanje, te protiv kojih se ne vodi postupak
radi predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta. Izrijekom je propisano da se na
javni poziv ne mogu javiti osobe kojima je ranije bilo dodijeljeno poljoprivredno
zemljište u vlasništvu države, a koje su to zemljište dale u podzakup, odnosno koje
su tim zemljištem neovlašteno raspolagale. Isto tako nevažeća je i zajednička ponuda
ponuditelja na pozivu za zakup i zakup za ribnjake. Ako je sudionik javnog poziva
za zakup i zakup za ribnjake zadruga koja se bavi poljoprivrednom djelatnošću, tada
je nevažeća ponuda sudionika koji je član te zadruge. Također je ponuda nevažeća
ako ponuđena zakupnina na pozivu za zakup i za zakup za ribnjake ponuditelja koji
ispunjava pozive uvjete prelazi dvostruki iznos početne zakupnine.
Ponuda za zakup i ponuda za zakup za ribnjake moraju se podnijeti odvojeno.
Sastavni dio ponude obrazac je Gospodarskog programa korištenja poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu države.
Prema čl. 30. ZPZ-a pravo prvenstva na pozivu za zakup imaju nositelji
obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, zadruge koje se bave poljoprivrednom
djelatnošću ili čiji su zadrugari poljoprivredni proizvođači i druge fizičke ili pravne
osobe koje su sudjelovale u pozivu i ostvarile najviši zbroj bodova od ukupno
mogućih 100 bodova. Pritom je samo bodovanje propisano na način:
118 Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13,
60/13, dalje ZZK).
119 Josipović Tatjana, Zemljišnoknjižno pravo, Informator, Zagreb, str. 148-179.
120 Josipović Tatjana, Komentar Zakona o zemljišnim knjigama, Informator, Zagreb, str. 86-94.
121 Čl. 30. ZZK glasi: Knjižni su upisi uknjižba, predbilježba i zabilježba (st. 1.) Uknjižba je
upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog
opravdanja (st. 2.). Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju
ili prestaju samo pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu
opravdana (st. 3.). Zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je
zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu
osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom (st. 4.).
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 677
122 Vidi opširnije Damir Kontrec, Obvezna prava kao zemljišnoknjižna prava, u: Liber amicorum
in honorem Vilim Gorenc, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2014.
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
678 Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016)
teretovnicu zemljišnoknjižnog tijela koje je opće dobro ili javno dobro u vlasništvu
Republike Hrvatske ili jedinice lokalne uprave ili samouprave upisuje se koncesija
prema odredbama za upis zakupa, ako što drugo nije posebno određeno.
Obvezna prava koja su kao knjižna prava upisana u zemljišnu knjigu prestaju
isto tako tek kada su izbrisana iz zemljišne knjige.
U sudskoj praksi tako nailazimo na shvaćanje „da je upis uknjižbe prava
zakupa na dijelu zemljišnoknjižnog tijela – jednoj od više samostalnih zgrada
dopušten i bez promjene (otpisa u drugi uložak) njegova sastava ako je predmet
zakupa (zgrada) precizno opisan te određen u zemljišnoknjižnoj ispravi (ugovor o
zakupu) i ako je kao takav upisan u zemljišnoj knjizi kao sastavni dio tog složenog
zemljišnoknjižnog uloška“.125
Kod upisa privremenog korištenja nekretnine zauzeto je shvaćanje „da pravno
stanje nastalo na temelju ugovora i stambenog propisa koji više nije na snazi ne
može se razriješiti izvan odredaba postojećeg ugovora i važećeg Zakona o najmu
stanova, slijedom čega se upisi prava privremenoga korištenja nekretnina provode
odgovarajućom primjenom odredaba o upisu prava najma odnosno zakupa“.126
Čini nam se potrebnim ukazati na značaj upisa zakupa (ali i drugih obveznih
prava vezanih uz nekretnine) u zemljišnu knjigu. Naime, prema odredbi čl. 88.
Ovršnog zakona127 izričito je propisano da ugovori o najmu odnosno zakupu
nekretnine sklopljeni i upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja založnog prava
ili prava na namirenje radi čijeg se ostvarenja ovrha traži ne prestaju prodajom
nekretnine. No, ako ti ugovori nisu upisani u zemljišnu knjigu prije stjecanja
založnoga prava ili prava na namirenje radi čijeg se ostvarenja ovrha traži prestaju
pravomoćnošću rješenja o dosudi 128 nekretnine kupcu.129 Najmoprimci i zakupci čiji
5. Umjesto zaključka
Zakup kao institut obveznog prava vrlo često se primjenjuje, pri čemu se i iz
danog prikaza u ovom radu može zaključiti da za različite vrste predmeta zakupa
vrijede različita pravila. Dobro sastavljen ugovor o zakupu, sastavljen zapisnik o
primopredaji predmeta zakupa, utvrđivanje stanja u kojem se predmet zakupa po
isteku ugovora o zakupu vraća zakupodavcu predstavlja preduvjet da bi eventualni
sudski spor mogao izbjeći ili barem u znatnoj mjeri ubrzati. Jednako tako sklapanje
ugovora o zakupu u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave također
D. KONTREC, Zakup kao institut obveznog i stvarnog prava
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 37, br. 1, 645-683 (2016) 681
Summary
The lease contract often occurs in practice and is one of the contract on the
temporary transfer and use of things and goods. General regulation of the lease
agreement stipulates by Obligations Act, on the other hand there are a number of
special regulations governing contracts for the lease of specific types of things
(agricultural land, office, ship). The article specifically points to the case law dealing
with the institution of lease, especially talking about the lease as an institute real
(land) rights.
Key words: lease, rent, lease contract, office, agricultural land, leased ship,
the obligations of the lessor and the lessee, lease entry in the land
register.
Zusammenfassung
Der Pachtvertrag kommt häufig in der Praxis vor und gehört zu den
Verträgen über vorläufige Sachenübertragung und -Nutzung. Zusätzlich zur
allgemeinen Regelung durch das Gesetz über Schuldverhältnisse besteht eine
Reihe Sonderregelungen, die sich auf bestimmte Pachtvertragssachen beziehen
(landwirtschaftliches Grundstück, Geschäftsraum, Boot). Der Akzent dieser Arbeit
wird auf die Rechtsprechung, die sich mit diesem Institut beschäftigt gesetzt.
Darüber hinaus, wird Pacht als ein Institut des Sachenrechts (Grundbuchsrechts)
dargestellt.
Riassunto