UPRAVNO

PITANJA IZ
UPRAVNOG PRAVA

1. Pojam upravnog postupka?

Upravni postupak je skup pravnih pravila kojima je reguliran način djelovanja tijela
državne uprave i drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima kada ta tijela
primjenom materijalno pravnih propisa na konkretan društveni odnos, donose svoje
upravne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima određenih
subjekata.

2. Načelo zakonitosti?
Prema ZUP-u tijela državne uprave, ustanove i druge pravne osobe, koje postupaju
u upravnim stvarima, rješavaju na temelju zakona, drugih propisa državnih tijela i na
temelju općih akata ustanova i drugih pravnih osoba koje one donose na temelju javnih
ovlasti.
Načelo zakonitosti dolazi do punog izražaja i u slučajevima kad je tijelo ovlašteno
zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu da rješava prema slobodnoj ocjeni. U takvom
slučaju rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu sa ciljem u kojem je
ovlaštenje dano.

3. Načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa?

Tijela koja postupaju po ZUP-u dužna su pri vođenju postupka i rješavanju
omogućiti strankama da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da
ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba ni u suprotnosti sa
zakonskim utvrđenim javnim interesom.
Za zaštitu legitimnih prava fizičkih i pravnih osoba posebno je važna odredba ZUP-
a prema kojoj službena osoba, kad s obzirom na postojeće činjenično stanje sazna ili ocjeni
da određena fizička ili pravna osoba imaju osnovu za ostvarenje nekog prava, treba da ih
upozori na to.
Ako se na temelju zakona strankama nalažu kakve obveze, prema njima će
primjenjivati one mjere predviđene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim
mjerama postiže svrha zakona (čl. 5).

4. Načelo efikasnosti?
Načelo efikasnosti sadržano je u članku 6 ZUP-a, gdje se propisuje dužnost tijela
državne uprave, drugih državnih tijela i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, da kad
rješavaju u upravnim stvarima, osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana,
trgovačkih društava, ustanova i drugih pravnih osoba.

5. Načelo materijalne istine?

Načelo materijalne istine određuje da se u postupku mora utvrditi pravo stanje
stvari, i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje
zakonitoga i pravilnog rješenja.

6. Načelo saslušanja stranke?

Načelo saslušanja stranke određuje da se stranci mora pružiti mogućnost da se
izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, uz iznimku
da se rješenje može donijeti i bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kada
je to zakonom dopušteno.

7. Načelo slobodne ocjene dokaza?

 UPRAVNO
2

Prema načelu slobodne ocjene dokaza koje će činjenice uzeti kao dokazane
odlučuje ovlaštena službena osoba po svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive
ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog
postupka.

8. Načelo samostalnosti u rješavanju?

Prema načelu samostalnosti u rješavanju tijelo vodi upravni postupak i donosi
rješenje samostalno, u okviru ovlaštenja danih zakonom drugim propisima ili općim aktima.
Ovlaštena službena osoba tijela nadležnoga za vođenje postupka samostalno
utvrđuje činjenice i okolnosti, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje
propise odnosno opće akte na konkretni slučaj.

9. Načelo prava na žalbu? Može li se isključiti pravo na žalbu i pod kojim uvjetom?
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe.
Samo se zakonom može propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije
dopuštena, i to ako je na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti.
Stranka može uložiti žalbu i kad prvostupanjsko tijelo nije u određenom roku
donijelo rješenje o njenom zahtjevu, pod uvjetima propisanim zakonom (u slučaju šutnje
administracije jer se presumira da je tijelo odbilo zahtjev stranke.

Može li se žalba izjaviti ako nema upravnog tijela drugog stupnja?

Ako nema tijela uprave drugog stupnja, žalba protiv prostupanjskog rješenja može
se izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno. Tim zakonom će se odrediti i tijelo koje će
rješavati o žalbi.

Može li se žalba izjaviti protiv rješenja donesenog u drugom stupnju?

Protiv rješenja donesenog u drugom stupnju žalba nije dopuštena.

10. Načelo ekonomičnosti?

Postupak se mora voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranke i
druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za
pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitoga i pravilnog rješenja.

11. Načelo pomoći neukoj stranci?

Prema načelu pomoći neukoj stranici tijelo koje vodi postupak mora brinuti o tome
da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu
njihovih zakonskih prava.

12. Načelo upotrebe jezika i pisma?

Opće je pravilo da se upravni postupak vodi na jeziku i pismu koji su u službenoj
upotrebi kod tijela kod kojeg se vodi postupak.
Međutim, ZUP jamči svim pripadnicima nacionalnih manjina da se služe svojim
jezikom i pismom u upravnom postupku, pod uvjetima utvrđenim posebnim zakonom.

13. Važenje Zakona o općem upravnom postupku? Tko je dužan postupati po ZUP-
u?
Po ZUP-u su u postupku donošenja upravnih akata dužni postupati:
1. tijela državne uprave
2. druga državna tijela
3. pravne osobe s javnim ovlastima.
.
 UPRAVNO
3

14. Opći i posebni postupak? Što znači da je postupak po ZUP-u opći?

Upravni postupak normiran ZUP-om je opći. To znači da se taj zakon primjenjuje u
svim slučajevima kad tijela države uprave, druga državna tijela i pravne osobe s javnim
ovlastima, vode postupak radi donošenja upravnog akta.
Međutim pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se posebnim
zakonom urediti drugačije nego što su uređena ZUP-om, ako je to nužno za postupanje u
toj upravnoj oblasti i nije protivno načelima ZUP-a. Primjeri posebnih postupaka su
osobito u carinskim, deviznim i poreznim stvarima.

Načelo supsidijarne primjene ZUP-a?

U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa se
po odredbama tog zakona. Po odredbama ZUP-a postupa se u svim pitanjima koja nisu
uređena posebnim zakonom, dakle, ZUP se primjenjuje supsidijarno.

Koji se zakon primjenjuje ako neko pitanje nije regulirano ZUP-om niti zakonom
kojim je propisan posebni upravni postupak?
Ako neko pitanje nije regulirano niti ZUP-om, niti zakonom kojim je propisan
posebni upravni postupak, supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom
postupku.

Može li se pojedina prava propisivati naputcima i naredbama?

Pojedina prava ne mogu se propisivati naputcima i naredbama.

16. Stvarna nadležnost?

Stvarna nadležnost u upravnom postupku prvenstveno se određuje prema posebnim
propisima kojima se određuje upravna oblast ili nadležnost pojedinih tijela.
Međutim, ako posebnim propisima nije utvrđena stvarna nadležnost, za postupanje
su nadležna tijela državne uprave u čiji djelokrug pripadaju poslovi opće uprave.

17. Mjesna nadležnost?

Mjesna nadležnost u upravnom postupku određuje se prema propisima o
organizaciji pojedinih tijela.
U tim okvirima mjesna nadležnost, ako posebnim propisom nije drukčije određeno,
određuje se na sljedeći način:
1. u stvarima koje se odnose na nekretninu – prema mjestu gdje se ona nalazi;
2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog državnog tijela ili druge pravne osobe-
prema mjestu njihova sjedišta;
3. u stvarima koje se odnose na vođenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih
osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u određenom mjestu- prema sjedištu radnje,
odnosno mjestu gdje se djelatnost obavlja;
4. u ostalim stvarima - prema prebivalištu stranke. Kad ima više stranaka, nadležnost se
određuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalište
u RH nadležnost se određuje prema mjestu njenog boravišta, a ako nema boravišta –
prema mjestu njenog posljednjeg prebivališta odnosno boravišta u RH.
5. ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na jedan od opisanih načina, onda se
određuje prema mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov ili u kojima je povod za vođenje
postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna nadležnost određuje se prema matičnoj
luci broda odnosno matičnom pristaništu zrakoplova.

Koje je tijelo nadležno ako bi istovremeno bila mjesno nadležna dva ili više tijela?
 UPRAVNO
4

Ako bi prema ovim odredbama bila istovremeno mjesno nadležna dva ili više tijela,
nadležno je ono tijelo koje je prvo pokrenulo postupak, s tim da se mjesno nadležna tijela
mogu sporazumjeti koji će od njih voditi postupak.

Kako na mjesnu nadležnost utječe promjena okolnosti na temelju kojih se određuje

mjesna nadležnost?
Tijelo koje je pokrenulo postupak kao mjesno nadležno zadržava nadležnost i kad u
tijeku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bilo mjesno nadležno drugo tijelo.
Tijelo koje je pokrenulo postupak može ustupiti predmet tijelu koje je prema novim
okolnostima postalo mjesno nadležno, ako se time znatno olakšava postupak, osobito za
stranku.

18. Micanje nadležnosti (delegacija, supstitucija, prorogacija)?

Odredbe ZUP-a o nadležnosti su kogentne norme tako da je delegacija (prijenos
stvari u rješavanje drugom tijelu) i supstitucija (preuzimanje i rješavanje stvari iz
nadležnosti drugog tijela) moguća samo ako je to zakonom predviđeno i uz uvjete koji su
propisani zakonom.
Isto tako nije dopuštena prorogacija nadležnosti, dakle niti stvarna niti mjesna
nadležnost ne mogu se mijenjati dogovorom, osim ako je zakonom drugačije određeno.

Da li tijela paze na stvarnu i mjesnu nadležnost?

Svako tijelo pazi po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka na svoju stvarnu i
mjesnu nadležnost. Povreda odredaba o nadležnosti razlog je stavljanja rješenja izvan snage
u žalbenom postupku ili u postupku prema određenim izvanrednim pravnim lijekovima.

19. Da li je nadležnost upravnog tijela prostorno ograničena? Može li tijelo

poduzimati radnje izvan svog područja?
Nadležnost svakog tijela je prostorno ograničena, tako da, u pravilu, svako tijelo
obavlja službene radnju u granicama svog područja.
Međutim, ako bi postojala opasnost od odgode, tijelo može izvršiti službenu radnju
i izvan granica svojeg područja. U tom slučaju tijelo je dužno odmah o tome obavijestiti
tijelo na čijem je području je radnja poduzeta.

20. Sukob nadležnosti? Pozitivni i negativni sukob nadležnosti?

Pozitivan sukob postoji kad više tijela smatra da su nadležna za postupanje.
Negativan sukob postoji kad više tijela otklanja dužnost da postupaju u određenoj upravnoj
stvari.
Prema ZUP-u sukobi nadležnosti rješavaju se na sljedeći način:
1. sukob nadležnosti tijela državne uprave rješava Vlada RH, ako je sukob nadležnosti
nastao na razini RH, odnosno poglavarstvo jedinice lokalne samouprave, ako je sukob
nastao na njihovom području,
2. sukob nadležnosti tijela državne uprave iste upravne oblasti raznih razina rješava
nadležno ministarstvo ili drugo nadležno tijelo državne uprave,
3. sukob nadležnosti između tijela državne uprave i izvršnih tijela rješava Vlada RH.
Sukob nadležnosti između Vlade i ministarstva i drugih republičkih tijela državne
uprave rješava Hrvatski sabor,
4. sukob nadležnosti između tijela državne uprave i drugih pravnih osoba s javnim
ovlastima rješava Vlada RH,
5. ostale sukobe nadležnosti rješava Upravni sud RH.
 UPRAVNO
5

Kad se dva tijela izjasne kao nadležna ili kao nenadležna za rješavanje u istoj
upravnoj stvari, prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti podnosi tijelo koje je posljednje
odlučivalo o svojoj nadležnosti, a može ga podnijeti i stranka.
Tijelo koje rješava sukob nadležnosti istovremeno će poništiti rješenje koje je u
upravnoj stvari donijelo nenadležno tijelo, odnosno poništit će zaključak kojim se nadležno
tijelo izjasnilo kao nenadležno i dostavit će spise predmeta nadležnom tijelu. Protiv rješenja
kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti stranka ne može izjaviti žalbu niti voditi upravni
spor.

21. Službena osoba ovlaštena za vođenje postupka i rješavanje?

U upravnoj stvari za čije je rješavanje nadležno državno tijelo rješenje u upravnom
postupku donosi čelnik tijela, ako propisima o organizaciji tog tijela ili drugim posebnim
propisom nije drugačije određeno.
Čelnik državnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela za rješavanje
u upravnim stvarima iz određene vrste poslova. Ovlaštenje za rješavanje obuhvaća i
vođenje postupka koje prethodi rješavanju. Osim toga, čelnik tijela može ovlastiti drugu
stručnu službenu osobu tog tijela da poduzima samo radnje u postupku prije donošenja
rješenja. Ako u danom ovlaštenju nema ograničenja, određena službena osoba ovlaštena je
da obavlja sve radnje u postupku osim donošenja rješenja i takvih zaključaka kojima se
onemogućuje daljnje vođenje postupka.
U kolegijalnim tijelima rješenje u upravnim stvarima donosi kolegijalno tijelo.
Kolegijalno tijelo može ovlastiti službenu osobu u tom tijelu da rješava u upravnim
stvarima.
U upravnim stvarima u kojima rješava pravna osoba s javnim ovlastima rješenje
donosi ravnatelj te pravne osobe. Ravnatelj može ovlastiti drugu stručnu službenu osobu
da poduzima radnje u postupku do donošenja rješenja ili da rješava u upravnim stvarima iz
nadležnosti te pravne osobe.

22. Pravna pomoć? Na koji način se postupa ako radnju treba poduzeti izvan
područja tijela koje vodi postupak?
Ako radnju treba poduzeti izvan područja nadležnog tijela, to će tijelo zamoliti da
tu radnju provede tijelo na čijem se području radnja treba poduzeti. To se vrši putem
zamolnice.
Zamoljeno tijelo i pravne osobe s javnim ovlastima, dužni su postupiti po zamolnici
u granicama svojeg područja djelokruga, bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od
dana primitka molbe.

Mogu li upravna tijela pravnu pomoć tražiti od sudova?

Pravna pomoć za izvršenje pojedinih radnji u postupku može se tražiti od sudova
samo u okviru posebnih propisa.
Iznimno, državno tijelo, može tražiti od sudova da mu se dostave spisi koji su
potrebni za vođenje upravnog postupka. Sudovi su dužni postupati po takvu traženju ako
se time ne ometa sam sudski postupak. Sud može odrediti rok u kojem se spisi moraju
vratiti.

Na koji način se pruža pravna pomoć inozemnim tijelima?

Za pravnu pomoć u odnosu s inozemnim tijelima primjenjuju se odredbe
međunarodnih ugovora, a ako tih nema primjenjuje se načelo uzajamnosti.
Domaća tijela pružaju pravnu pomoć inozemnim tijelima na način predviđen u
domaćem zakonu.
 UPRAVNO
6

Tijelo će uskratiti pravnu pomoć ako se traži radnja koja je protivna javnom
poretku. Radnja koja je predmet molbe inozemnog tijela može se izvršiti i na način koji
zahtijeva inozemno tijelo, ako takav postupak nije protivan javnom poretku.

23. Izuzeće?
Do izuzeća službene osobe može doći ili po njezinoj inicijativi ili na prijedlog
stranke
Razlozi za izuzeće su:
1. ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik odnosno
suobveznik, svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke;
2. ako je sa strankom, zastupnikom, ili punomoćnikom stranke krvni srodnik u uspravnoj
liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, te
bračni drug pa i onda kada je brak prestao;
3. ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu skrbnika,
posvojitelja, posvojenika ili hranitelja;
4. ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovala u vođenju postupka ili u donošenju
rješenja.
5. kad postoje druge okolnosti koje opravdavaju njezino izuzeće.
Službena osoba koja bi trebala rješavati u upravnoj stvari ili da poduzima radnje u
postupku dužna je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome obavijestiti tijelo
nadležno za rješavanje o izuzeću. Ako službena osoba smatra da postoje drugi razlozi koje
opravdavaju njezino izuzeće, obavijestit će o tome isto tijelo, ne prekidajući rad.

Tko odlučuje o izuzeću službene osobe?

O izuzeću službene osobe tijela odlučuje čelnik tijela, o izuzeću čelnika tijela
nadležno izvršno tijelo, osim u slučaju izuzeća čelnika tijela u sastavu tijela državne uprave,
o čijem izuzeću odlučuje čelnik tijela uprave u čijem se sastavu to tijelo nalazi.
O izuzeću člana kolegijalnog tijela, odlučuje predsjednik kolegijalnog tijela, a o
njegovu izuzeću, odgovarajuće izvršno tijelo.
O izuzeću službene osobe pravne osobe s javnim ovlastima odlučuje ravnatelj te
pravne osobe, a o izuzeću ravnatelja tijelo utvrđeno statutom ili drugim općim aktom.

Kojim pravnim aktom se odlučuje o izuzeću?

O izuzeću se odlučuje zaključkom protiv kojeg žalba nije dopuštena.

Tko je stranka u upravnom postupku?

Stranka u upravnom postupku je:
1. osoba na čiji zahtjev je pokrenut postupak (aktivna stranka)
2. osoba protiv koje se vodi postupak (pasivna stranka),
3. osoba koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u
postupku (uzgredna stranka ili intervenijent).

Tko može biti stranka u upravnom postupku?

Stranka u upravnom postupku može biti:
1. svaka fizička i pravna osoba.
2. udruženja koja nemaju svojstvo pravne osobe ako mogu biti nositelji prava i obveza
o kojima se rješava u upravnom postupku.
3. sindikat, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes
zaposlenika,
4. druge udruge koje prema općem aktu imaju zadatak da štite određena prava i
interese svojih članova.
 UPRAVNO
7

Ako su državni odvjetnik, državni pravobranitelj, drugo državno tijelo i pučki

pravobranitelj zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju državne interese,
imaju u granicama ovlaštenja prava i dužnosti stranke.

Stranačka i procesna sposobnost? Stranačka legitimacija?

Da bi neka stranka mogla biti stranka u postupku ona mora imati stranačku
sposobnost, procesnu sposobnost i stranačku legitimaciju.
Stranačka sposobnost je sposobnost biti nositelj prava i obveza. Procesna
sposobnost je sposobnost samostalnog obavljanja radnji u postupku. Samo stranka koja je
potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku. Stranačku
legitimaciju ima osoba koja ima pravni interes u upravnom postupku.

Kakav utjecaj smrt stranke ima na tijek postupka?

Ako u tijeku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili
nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koje je predmet postupka. Postupak će se
obustaviti ako je riječ o strogo osobnim pravima postupak će se obustaviti, a ako nije
nastavit će se.
Ako se prema prirodi stvari postupak ne može nastaviti, tijelo će obustaviti
postupak zaključkom protiv kojega je dopuštena posebna žalba.

25. Zakonski zastupnik? Tko obavlja radnje u postupku za procesno nesposobnu

stranku?
Radnje u postupku za procesno nesposobnu stranku obavlja njezin zakonski
zastupnik. Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog tijela.
Predstavnik odnosno zakonski zastupnik pravne osobe određuje se općim aktom,
ako nije određen zakonom ili aktom nadležnoga državnog organa donesenim na temelju
zakona.

26. Kada tijelo koje vodi postupak postavlja stranci privremenog zastupnika?
Privremenog zastupnika postavlja tijelo koje vodi postupak u sljedećim
slučajevima:
1. ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnje mora
poduzeti protiv osobe čije je boravište nepoznato, koja nema punomoćnika, ako to
traži hitnost predmeta, a postupak se mora provesti;
2. ako ustanova ili druga pravna osoba nema zakonskog zastupnika, zastupnika ni
punomoćnika, ako to traži hitnost predmeta, a postupak se mora provesti;
3. kada se mora izvršiti radnja koja se ne može odložiti, a stranku odnosno njenog
punomoćnika ili zastupnika nije moguće pravodobno pozvati.
Privremeni zastupnik sudjeluje samo u postupku za koji je izričito postavljen, i to
dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik odnosno sama stranka ili njezin
punomoćnik.

27. Zajednički predstavnik?

Dvije stranke ili više stranaka mogu u istom predmetu nastupati zajednički. One su
u takvu slučaju dužne naznačiti tko će od njih nastupati kao njihov zajednički predstavnik,
ili postaviti zajedničkog punomoćnika.
Tijelo koje vodi postupak može odrediti zaključkom strankama koje u postupku
sudjeluju s istovjetnim zahtjevima da u određenom roku naznače tko će ih između njih
predstavljati, ili da postave zajedničkog punomoćnika.
Ako stranke po takvu zaključku ne postupe, zajedničkog predstavnika ili
punomoćnika može odrediti tijelo koje vodi postupak, u kojem slučaju zajednički
 UPRAVNO
8

predstavnik odnosno punomoćnik zadržava to svojstvo sve dok stranke ne postave

drugoga.
I u slučaju određivanja zajedničkog predstavnika odnosno punomoćnika svaka
stranka zadržava pravo da nastupa kao stranka u postupku, da daje izjave te da samostalno
izjavljuje žalbe i druge pravne lijekove.

28. Punomoćnik?
Stranka ili njezin zakonski zastupnik može odrediti punomoćnika koji će stranku
zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.
I pored punomoćnika, sama stranka može davati izjave, a one se mogu od nje i
neposredno tražiti. Ako u pismenim ili usmenim izjavama što se tiču činjenica postoji
nesuglasnost između izjava stranke i njezina punomoćnika, tijelo koje vodi postupak po
slobodnoj ocjeni će ocjeniti kojoj izjavi pokloniti vjeru.
Punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim
osobe koja se bavi nadripisarstvnom. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja se bavi
nadripisarstvom, tijelo će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome odmah
obavijstiti stranku.
Na pitanja u vezi s punomoći, a koja nisu uređena ZUP-om na odgovarajući način
se primjenjuju odredbe ZPP-a.

Stručni pomagač?
Stranci se može dopustiti da u stvarima za koje se traži stručno poznavanje pitanja
u vezi s predmetom postupka dovede stručnu osobu koja će joj davati savjete (stručni
pomagač). Ta osoba ne zastupa stranku. Stranka ne može dovesti kao stručnog pomagača
osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom.

29. Podnesci? Na koji način se stranke obraćaju tijelima?

Pod podnescima se razumijevaju zahtjevi, obrasci što se upotrebljavaju za AOP,
prijedlozi, prijave, molbe, žalbe, prigovori te druga priopćenja kojima se pojedinci ili
pravne osobe obraćaju tijelima koja vode postupak.
Podnesci se, u pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno
priopćavaju na zapisnik, a mogu se, ako nije drugačije propisano, izjavljivati i telegrafski.
Kratka i hitna priopćenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari moguće.

Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu

moglo postupati. On osobito treba sadržavati:
1. naziv tijela kojem se upućuje,
2. predmet na koji se odnosi,
3. zahtjev odnosno prijedlog,
4. tko je zastupnik ili punomoćnik, ako ga ima, te
5. ime i prezime i boravište podnosioca, odnosno zastupnika ili punomoćnika.
Podnosilac je dužan vlastoručno potpisati podnesak.

30. Pozivanje?
Tijelo koje vodi postupak ovlašteno je pozivati osobu čija je prisutnost u postupku
potrebna, a koja boravi na njegovu području.
Iznimno, na usmenu raspravu može biti pozvana osoba koja boravi izvan područja
tijela koje vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olakšava, a dolazak ne uzrokuje
veće troškove ni veću dangubu za pozvanoga.

31. Kada se sastavlja zapisnik, a kada službena zabilješka?

 UPRAVNO
9

Zapisnik se sastavlja:
1. usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku,
2. važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku.
Zapisnik se ne mora sastavljati o usmenim zahtjevima stranke o kojima se odlučuje u
skraćenom postupku, a kojima se udovoljava. Takvi zahtjevi se moraju evidentirati na
propisani način.
Službena bilješka sa sastavlja:
1. manje važnim radnjama i izjavama stranaka i trećih osoba koje nemaju bitnog
utjecaja na rješenje stvari,
2. upravljanju tokom postupka,
3. priopćenjima, službenim opažanjima, usmenim uputama i nalazima,
4. okolnostima koje se tiču samu unutrašnjeg rada tijela kod kojeg se vodi postupak
Zapisnik sastavljen u skladu s ovim odredbama ZUP-a je javna isprava. Zapisnik je
dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na
koje je saslušana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni.

32. Razgledavanje spisa i obavijesti o toku postupka?

Stranke u postupku imaju pravo razgledati spise predmeta i o svojem trošku
prepisati potrebne spise. Ove radnje vrše se pod nadzorom određene službene osobe.
Uz stranke ovo pravo ima i svaka druga osoba koja učini vjerojatnim svoj pravni
interes za to.
Stranka kao i svaka druga osoba koja učini vjerojatnim svoj pravni interes, kao i
državni odvjetnik, osim ovog prava razgledanja spisa, imaju se pravo obavještavati o tijeku
postupka.

Što se ne može razgledavati ni prepisivati?

Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijećanju i glasanju, službeni
referati i nacrti rješenja, a ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla
omesti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne
stranke ili trećih osoba.

Koje su vrste dostave prema ZUP-u?

ZUP predviđa posrednu dostavu, osobnu dostavu, dostavu javnim priopćenjem,
dostavu punomoćniku za primanje pismena, dostavu zakonskom zastupniku ili
punomoćniku, dostavu državnim tijelima, organizacijama i zajednicama, dostavu ostalim
osobama.

Posredna dostava?
Prema pravilima o posrednom dostavljanju kada se osoba kojoj se dostava ima
izvršiti ne zatekne u svojem stanu, dostava se obavlja predajom pismena kojem od odraslih
članova njezina domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu onda kućepazitelju ili susjedu, ako
oni na to pristanu.
Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a
ta osoba se tu ne zatekne, dostava se može izvršiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena,
ako ona pristane da primi pismeno.
Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostava ima izvršiti odsutna i da joj navedene
osobe ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će se pismeno tijelu koje ga je izdalo, uz
naznaku gdje se odsutni nalazi.
Ako se dostava ne može izvršiti na opisani način, a nije utvrđeno da je osoba kojoj
se dostava ima izvršiti odsutna, dostavljač će predati pismeno nadležnom tijelu općine na
 UPRAVNO
10

čijem se području nalazi boravište osobe kojoj se dostava obavlja, ili pošti u mjestu njegova
boravišta ako se dostava obavlja preko pošte.
Na vratima stana, poslovne prostorije ili ureda osobe kojoj se dostava ima izvršiti
dostavljač će pribiti pismeno priopćenje gdje se pismeno nalazi. Dostava se smatra
izvršenom kad je priopćenje pribijeno na vrata.

Kada je osobna dostava obvezna?

Osobna dostava je obvezna:
1. kad je takva dostava određena ZUP-om ili drugim propisom,
2. kad od dana dostave počinje teći rok koji se ne može produživati, ili
3. kad to osobito odredi tijelo koje je naredilo dostavu.
Smatra se da je izvršena osobna dostava odvjetniku i predajom pismena osobi
zaposlenoj u odvjetničkom uredu. Kad se osoba kojoj se dostava ima osobno izvršiti ne
zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji ili radionici ili se u odvjetničkom uredu ne zatekne ni
osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač će se obavijestiti kad i na kojem je mjestu
može naći, pa će joj kod koje od osoba predviđenih po pravilima o posrednoj dostavi
ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude u svojem stanu odnosno na radnom
mjestu radi primanja pismena. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se
dostava ima izvršiti, dostavljač će postupiti po pravilima za posrednu dostavu i time se
smatra da je dostava izvršena. Dostava pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili
punomoćniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci.

Dostava punomoćniku za primanje pismena?

Stranka može ovlastiti određenu osobu kojoj se imaju obavljati sve dostave za nju.
Kad stranka obavijesti o tom ovlaštenju tijelo koje vodi postupak, tijelo će obavljati sve
dostave tom punomoćniku. Punomoćnik za primanje pismena dužan je svaki akt bez
odgode predati stranci. Ako bi neposredna dostava stranci, punomoćniku ili zakonskom
zastupniku znatno odugovlačila postupak, službena osoba koja vodi postupak, može
naložiti stranci da u određenom roku postavi u sjedištu tijela punomoćnika za primanje
pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, tijelo može stranci postaviti
privremenog zastupnika.
Kada se stranka ili njezin zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju
punomoćnika u RH, pozvat će se prilikom dostave prvog pismena da u određenom roku
postave punomoćnika ili punomoćnika za primanje pismena, te će se upozoriti da će im se,
ako u ostavljenom roku ne postave punomoćnika, postaviti po službenoj dužnosti
punomoćnik za primanje pismena ili privremeni zastupnik.

Dostava javnim priopćenjem?

Dostava će se izvršiti javnim priopćenjem ako se radi o većem broju osoba koje
tijelu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti.
U tom slučaju javno priopćenje se mora staviti na oglasnu ploču tijela koje je
pismeno izdalo. Smatra se da je dostava izvršena nakon isteka 15 dana od dana isticanja
priopćenja na oglasnoj ploči, ako tijelo koje je pismeno izdalo ne odredi duži rok.
Pored objavljivanja na oglasnoj ploči, tijelo može objaviti priopćenje i u novinama
ili drugim sredstvima javnog priopćavanja ili na koji drugi uobičajeni način.

Promjena stana?
Kada stranka ili njezin zakonski zastupnik u tijeku postupka promjene svoje
prebivalište ili stan, dužni su o tome odmah obavijestiti tijelo koje vodi postupak. Ako oni
to ne učine, a dostavljač i pored istraživanja ne može saznati kamo su se odselili, tijelo će
 UPRAVNO
11

odrediti da se sve daljnje dostave u postupku za tu stranku obavljaju pribijanjem pismena

na oglasnu ploču tijela koje vodi postupak.
Dostava se smatra izvršenom nakon isteka 8 dana od dana pribijanja pismena na
oglasnoj ploči tijela koje vodi postupak. Kada punomoćnik ili punomoćnik za primanje
pismena promjene svoje prebivalište ili stan, a o tome ne obavijeste tijelo koje vodi
postupak, dostava će se izvršiti kao da punomoćnik nije ni postavljen.

34. Dostavnica?
Dostavnica je potvrda o izvršenom dostavljanju. Uredno sastavljena dostavnica ima
značenje javne isprave.

Greške u dostavi?
Ako pri dostavi bude učinjena greška, smatrat će se da je dostava izvršena onog
dana za koji se utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno.
Ako je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i drugim sredstvima.

Rokovi?
Rokovi mogu biti zakonski i rokovi koje određuje službena osoba koja vodi
postupak.
Zakonski rokovi su oni čije je trajanje zakonom određeno, pa ga ni službena osoba,
ni stranke ne mogu mijenjati, a rokovi koje određuje službena osoba su rokovi čije trajanje,
na temelju zakonskog ovlaštenja određuje službena osoba prema svom nahođenju u
konkretnom slučaju. Rokovi koje određuje službena osoba su ujedno i produživi rokovi,
dok su zakonski rokovi neproduživi.

36. Povrat u prijašnje stanje?

Povrat u prijašnje stanje dopustit će se:
1. ako je stranka iz opravdanih razloga propustila u roku izvršiti neku radnju
postupka, pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje,
2. ako je stranka propustila u roku predati podnesak ili kad je iz neznanja ili očitom
greškom podnesak pravodobno poslala poštom ili neposredno predala nenadležnom
tijelu.
3. ako je stranka očitom pogreškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od
nadležnog tijela najkasnije za 3 dana nakon isteka roka, ako bi stranka zbog
zakašnjenja izgubila neko pravo.
Stranka je dužna u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje iznijeti okolnosti zbog
kojih je bila spriječena da u roku izvrši propuštenu radnju i da te okolnosti učini barem
vjerojatnima.
Ako se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušteno da se podese
kakav podnesak, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

U kojem roku se može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje?

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u subjektivnom roku od 8 dana
računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka
tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala. Nakon isteka
objektivnog roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne može se više tražiti povrat.

Kome se podnosi prijedlog za povrat u prijašnje stanje?

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo izvršiti
propuštenu radnju, koje o prijedlogu i odlučuje zaključkom.
 UPRAVNO
12

Nepravodobno podnesen prijedlog odbacit će se bez daljnjeg postupka. Ako su

činjenice na kojima se prijedlog temelji opće poznate, nadležno tijelo može odlučiti o
prijedlogu bez izjašnjenja protivne stranke. Protiv zaključka kojim se dopušta povrat u
prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je povrat dopušten na prijedlog koji je
napravodobno podnesen ili je nedopušten.
Kada je povrat u prijašnje stanje dopušten, postupak se vraća u ono stanje u kojem
se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zaključci koje je tijelo donijelo u
vezi s propuštanjem.

37. Troškovi postupka?

Pravilo je da troškovi upravnog postupka padaju na teret onoga koji je postupak
izazvao.
Tijelo koje vodi postupak snosi troškove postupka ako je postupak pokrenut po
službenoj dužnosti, te je isti povoljno okončan za stranku.
U upravnom postupku svaka stranka snosi u pravilu svoje troškove prouzrokovane
postupkom. Kao primjer tih troškova mogu se navesti troškovi dolaženja, dangube, izdaci
za takse, za pravno zastupanje, stručno pomaganje itd.
Kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka
koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci
naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u
takvom slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, onda je dužna
nadoknaditi protivnoj stranci troškove razmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela.
Stranka koja krivnjom ili obiješću prouzrokovala protivnoj stranci troškove u
postupku, dužna je ovoj te troškove nadoknaditi.

Na koji način se pokreće upravni postupak?

Upravni postupak pokreće nadležno tijelo:
1. po službenoj dužnosti ili
2. u povodu zahtjeva stranke.

Kada će nadležno tijelo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti?

Nadležno tijelo pokrenut će postupak po službenoj dužnosti:
1. kad to određuje zakon ili na zakonu utemeljen propis
2. kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite
javnog interesa pokrenuti upravni postupak.

Kome stranka podnosi zahtjev za pokretanje upravnog postupka?

Zahtjev za pokretanje upravnog postupka stranka podnosi nadležnom tijelu radi
priznavanja određenog prava.
U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje
upravnog postupka poteban zahtjev stranke nadležno tijelo može pokrenuti i voditi
postupak samo ako postoji takav zahtjev.

Kada je upravni postupak pokrenut?

Upravni postupak je pokrenut čim je nadležno tijelo izvršilo bilo koju radnju u cilju
vođenja postupka.

Pokretanje postupka javnim priopćenjem?

Nadležno tijelo može putem javnog priopćenja pokrenuti upravni postupak prema
većem broju osoba koje tijelu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu
imati položaj stranaka, ako se radi o bitnom istom zahtjevu prema svima njima.
 UPRAVNO
13

Kada može doći do spajanja stvari u jedan postupak?

Nadležno tijelo može pokrenuti i voditi jedan postupak kad se radi o pravima i
obvezama više stranaka:
ako se prava ili obveze stranaka temelje na istome ili sličnome činjeničnom stanju i na istoj
pravnoj osnovi, i
ako je tijelo koje vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležno.
Uz iste uvjete jedna stranka ili više stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i
više različitih zahtjeva.
O vođenju jednog postupka u ovakvim slučajevima nadležno tijelo donijet će
poseban zaključak protiv kojega se može izjaviti žalba, osim ako je zaključak donijelo
drugostupanjsko tijelo.

Može li stranka izmijeniti stavljeni zahtjev?

Postavljeni zahtjev stranka do donošenja rješenja u prvom stupnju može proširiti ili
umjesto prijašnjeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev
temelji na istoj pravnoj osnovi, ali uz uvjet da se takav zahtjev temelji na bitno istome
činjeničnom stanju.
Ako tijelo koje vodi postupak ne dopusti proširenje ili izmjenu zahtjeva donijet će o
tome zaključak, protiv kojeg je dopuštena posebna žalba.

Može li stranka odustati od svog zahtjeva?

Stranka može odustati od svojeg zahtjeva u tijeku cijelog postupka.
Stranka može izričito odustati od svojeg zahtjeva izjavom koju daje tijelu koje vodi
postupak (izričiti odustanak). Dok tijelo koje vodi postupak ne donese zaključak o
obustavi postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoj odustanak od
zahtjeva.
Isto tako, u slučajevima određenim zakonom, pojedina radnja ili propuštanje
stranke može se smatrati njezinim odustankom od zahtjeva (prešutni odustanak).

Kako tijelo postupa u slučaju odustanka stranke od zahtjeva?

Kad je postupak pokrenut u povodu zahtjeva, a stranka odustane od zahtjeva tijelo
koje vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja, te o tome
obavijestiti protivnu stranku, ako je ima. Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u
javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležno tijelo produžit će vođenje
postupka.
Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, tijelo može obustaviti postupak,
ali ako se postupak u istoj stvari može pokrenuti i na zahtjev stranke postupak će se
nastaviti ako stranka to zahtjeva. Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena
je posebna žalba.
Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon donošenja prvostupanjskog
rješenja, a prije isteka roka za žalbu zaključkom o obustavi postupka poništava se
prvostupanjsko rješenje ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili negativno riješen.
Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon izjavljene žalbe, a prije nego što
joj je dostavljeno rješenje doneseno u povodu žalbe, zaključkom o obustavi postupka
poništava se prvostupanjsko rješenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti ili
djelomično, ako je stranka u cijelosti odustala od svojeg zahtjeva.
Stranka koja je odustala od zahtjeva dužna je snositi sve troškove koji su nastali do
obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Da li je u upravnom postupku moguća nagodba?

 UPRAVNO
14

U upravnom postupku nagodba je moguća samo ako u postupku sudjeluju dvije ili
više stranaka sa suprotnim interesima.
Nagodba se upisuje u zapisnik, a smatra se zaključenom kad stranke nakon
pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik.
Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku, no
formalno će tijelo pred kojim je zaključena nagodba donijeti zaključak kojim će prema
potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomično.
Nagodba se može pobijati tužbom u parnici npr. zbog mana volje.

Skraćeni postupak?
Skraćeni postupak u upravnom postupku je iznimka.
Tijelo koje vodi postupak može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju činjenica ili dokaza koje je stranka navela
u svojem zahtjevu ili na temelju općepoznatih činjenica ili činjenica koje su tijelu
poznate;
2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima tijelo raspolaže,
a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava odnosno pravnih
interesa;
3. ako je propisano da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu
potpuno dokazane ili koje se dokazima samo posredno utvrđuju, pa su učinjene
vjerojatnima, a iz svih okolnosti proizlazi da bi zahtjevu stranke trebalo udovoljiti;
4. kad se u javnom interesu poduzimaju hitne mjere koje se ne mogu odgađati, a činjenice
na kojima rješenje treba biti utemeljeno su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima.

U kojem roku skraćeni postupak treba biti okončan?

Skraćeni postupak treba biti okončan unutar mjesec dana.

Kada se provodi posebni ispitni postupak?

Posebni ispitni postupak provodi se
1. kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za
razjašnjenje stvari ili
2. radi davanja strankama mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne
interese.
3. kad ne postoje uvjeti za neposredno rješavanje prema skraćenom postupku

Koja je najvažnija radnja u posebnom ispitnom postupku?

Najvažnija radnja u posebnom ispitnom postupku je izvođenje dokaza.

U kojem roku se mora okončati poseban ispitni postupak?

Poseban ispitni postupak se mora okončati unutar 2. mjeseca.

Tijek ispitnog postupka? Arbitrarni red?

Tijek ispitnog postupka određuje, prema okolnostima pojedinog slučaja, službena
osoba koja vodi postupak, držeći se odredaba ZUP-a i propisa koji se odnose na stvar o
kojoj se radi. To je tzv. arbitrarni red.

Koja prava ima stranka u posebnom ispitnom postupku?

Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i davati potrebne podatke i
braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese. Stranka može iznositi činjenice koje mogu
biti od utjecaja za rješenje stvari i pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim
navodima. Ona ima pravo sve do donošenja rješenja dopunjavati i objašnjavati svoje
 UPRAVNO
15

navode, a ako to čini nakon održane usmene rasprave, dužna je opravdati zbog čega to nije
učinila na raspravi.
Nadležno tijelo ne može donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da
se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se temelji rješenje, a o kojima
stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

Prethodno pitanje?
Prethodno pitanje je pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, za čije je rješavanje
nadležan sud ili koje drugo tijelo, a koje je prema svojoj prirodi takvo da se bez njegova
prethodnog rješavanja ne može riješiti konkretna upravna stvar koja je predmet postupka.
U slučaju kada se pojavi prethodno pitanje, tijelo koje vodi postupak može:
1. samo raspravi to pitanje, u kojem slučaju rješenje takvog pitanja ima pravni učinak
samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno
2. postupak prekinuti dok nadležni sud ili tijelo to pitanje ne riješi.

Kada tijelo koje vodi postupak mora prekinuti postupak u slučaju prethodnog
pitanja?
Tijelo koje vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi
na:
1. postojanje kaznenog djela,
2. na postojanje braka,
3. na utvrđivanje očinstva, ili
4. kad je to zakonom određeno.

Kada će tijelo koje vodi postupak raspraviti prethodno pitanje koje se odnosi na
kazneno djelo?
Tijelo koje vodi postupak raspravit će prethodno pitanje koje se odnosi na kazneno
djelo, ako nema mogućnosti kaznenog progona. U pitanju postojanja kaznenog djela i
kaznene odgovornosti počinitelja tijelo koje vodi postupak vezano je pravomoćnom
presudom kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim (isto u parnici).

Kakav je postupak tijela, ako prethodno pitanje ne uzme u raspravljanje, a

postupak za rješavanje prethodnog pitanja još nije pokrenut?
Ako tijelo koje vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u raspravljanje, a
postupak za rješavanje prethodnog pitanja koji se može voditi samo po službenoj dužnosti
još nije pokrenut kod nadležnog tijela, ono će tražiti da nadležno tijelo pokrene postupak o
tom pitanju.
Ako se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće u povodu zahtjeva
stranke, tijelo koje vodi postupak može zaključkom naložiti jednoj od stranaka da u cilju
rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog tijela pokretanje postupka, određujući joj
rok u kojem je dužna to učiniti, te da mu o podnesenom traženju podnese dokaz.
Posljedice propuštanja stranke da postupi po zaključku tijela sastoje se u tome da
će se smatrati da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a tijelo koje vodi
upravni postupak obustavit će postupak. Ako je riječ o propuštanju protivne stranke, tijelo
će nastaviti postupak i sam će raspraviti prethodno pitanje.

Kada se nastavlja postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja?

Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog tijela
nastavlja se nakon što rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno. Postupak se može
nastaviti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se ocijeni da više nema razloga da se čeka na
konačno rješenje prethodnog pitanja kod nadležnog tijela.
 UPRAVNO
16

Koja je najvažnija procesna radnja u ispitnom postupku?

Usmena rasprava je jedna od najvažnijih procesnih radnji u ispitnom postupku.

Kada se usmena rasprava može, a kada se mora odrediti?

Usmenu raspravu određuje službena osoba koja vodi postupak, na svoju inicijativu,
ili na prijedlog stranke, u svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari.
Službena osoba mora odrediti usmenu raspravu:
1. u stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više stranaka s protivnim interesima, ili
2. kad se ima izvršiti očevid ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Može li se isključiti javnost s usmene rasprave?

Usmena rasprava je javna. Službena osoba koja vodi postupak može isključiti
javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njezin dio:
1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,
2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,
3. ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji,
4. ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu,
profesionalnu, znanstvenu ili umjetničku tajnu.

Koje su posljedice nedolaska na usmenu raspravu stranke na čiji je zahtjev postupak

pokrenut?
Ako na usmenu raspravu ne dođe stranka na čiji je zahtjev pokrenut postupak
moguće su dvije situacije:
ako se za takvu stranku koje je uredno pozvana na raspravu, a nije došla može
pretpostaviti iz cjelokupnog stanja stvari da je prijedlog povukla, postupak se obustavlja.
ako se ne može pretpostaviti da je stranka povukla prijedlog ili ako se postupak u javnom
interesu mora nastaviti prema službenoj dužnosti, službena će osoba, prema okolnostima
slučaja provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi.

Koje su posljedice nedolaska na raspravu stranke protiv koje je postupak pokrenut?

Ako na raspravu ne dođe stranka protiv koje je postupak pokrenut voditelj
postupka može provesti raspravu bez te stranke ili na njen trošak odgoditi usmenu
raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari.

Dokazivanje?
Kao dokazno sredstvo u upravnom postupku može se upotrijebiti sve što je
podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju kao što su isprave,
mikrofilmske kopije isprava ili reprodukcije tih kopija, svjedoci, izjava stranke, vještaci,
očevid.
Da li neku činjenicu treba dokazivati ili ne, odlučuje službena osoba koja vodi
postupak, prema tome da li ta činjenica može imati utjecaja na rješavanje stvari.

Koje činjenice se dokazuju, a koje ne?

Dokazuju se, u pravilu, sporne činjenice i činjenice koje su pravno relevantne.
Ne treba dokazivati:
1. činjenice koje su općepoznate
2. činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati
nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drugačije određeno.
 UPRAVNO
17

3. pravna pravila čija primjena dolazi u obzir kod rješavanja određenog predmeta, jer i
za tijelo koje vodi upravni postupak vrijedi načelo iz sudskog prava: iura novit
curia.

Kakve su to javne isprave?

Javna isprava je isprava koja je:
1. izdana od ovlaštenog tijela
2. u propisanoj formi
3. u okviru nadležnost izdavatelja
Za javne isprave vrijedi zakonska presumpcija da dokazuju ono što se u njima
potvrđuje ili određuje.

Kakve su to privatne isprave?

Privatne isprave su one isprave koje nisu javne. Privatne isprave nemaju
presumpciju istinitosti, već se njima, u pravilu, samo dokazuje da je njihov donositelj dao
izjavu koja je sadržana u ispravi.

Uvjerenja?
Uvjerenja su posebna vrsta javnih isprava koje izdaju državna tijela odnosno pravne
osobe u svezi s poslovima o kojima vode službenu evidenciju.
Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija
moraju se izdavati u skladu s podacima službene evidencije.
Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju
se stranci na usmeni zahtjev, u pravilu, istog dana kad je stranka zatražila izdavanje
uvjerenja odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od 15 dana, a ako to ne bude
učinjeno smatra se da je zahtjev odbijen. Ovakva uvjerenja nisu upravni akti.
Ako stranka, na temelju dokaza kojima raspolaže smatra da joj uvjerenje odnosno
druga isprava nije izdana u skladu s podacima iz službene evidencije, može zahtijevati
izmjenu uvjerenja odnosno druge isprave. Tijelo je dužno izmijeniti odnosno izdati novo
uvjerenje ili drugu ispravu u roku 15 dana od podnošenja zahtjeva, a ako to ne bude
učinjeno u roku smatra se da je zahtjev odbijen. Uvjerenje koje je izdano na ovaj način jest
upravni akt.

Mogu li državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima izdavati uvjerenja o

činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju?
Državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima mogu izdati uvjerenja i druge
isprave i o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju, ako je to zakonom
određeno.
Međutim, uvjerenje izdano na ovaj način ne veže tijelo kojemu je podneseno kao
dokaz i koje treba rješavati o stvari te ono može ponovno utvrđivati činjenice navedene u
uvjerenju.

Tko može biti svjedok?

Svjedok može biti svaka osoba koja je bila sposobna opaziti činjenicu o kojoj treba
svjedočiti i koja je u stanju to svoje opažanje priopćiti.

Tko ne može biti svjedokom u postupku?

Osoba koja u postupku sudjeluje u svojstvu službene osobe ne može biti svjedok.
Ne može se ispitati kao svjedok ni osoba koja bi svojim iskazom povrijedila
dužnost čuvanja službene, državne ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi te
dužnosti.
 UPRAVNO
18

Kada svjedok može uskratiti svjedočenje?

Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1. na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti
ili kaznenom progonu njega, njegova srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji
do trećeg stupnja zaključno, njegova bračnog druga ili srodnika po tazbini do drugog
stupnja zaključno i onda kada je brak pretao, a i njegova skrbnika ili štićenika,
posvojitelja ili posvojčeta;
2. na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obvezu odnosno
pravo da čuva poslovnu, profesionalnu, umjetničku ili znanstvenu tajnu;
3. o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;
4. o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedila svjedoku kao vjerskom
ispovjedniku.
Odredbe koje se odnose na ispitivanje svjedoka jednake su kao u parničnom
postupku osim što se osoba koja odbije svjedočiti nakon što bude novčano kažnjena zbog
toga ne može zatvoriti, nego se samo može ponovno novčano kazniti.

Kada izjava stranke može biti dokazno sredstvo?

Usmeno dana izjava stranke može se uzeti kao dokazno sredstvo:
1. ako za utvrđivanje određene činjenice ne postoji neposredan dokaz, ili
2. ako se takva činjenica ne može utvrditi na podlozi drugih dokaznih sredstava.
Izjava stranke može se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog značenja kao
bi se određena činjenica imala utvrđivati saslušanjem svjedoka koji živi u mjestu
udaljenome od sjedišta tijela, ili bi inače, zbog pribavljanja drugih dokaza, bilo otežano
ostvarivanje prava stranke. Prije uzimanja izjave stranke službena osoba koja vodi
postupak dužna je upozoriti stranku na kaznenu i materijalnu odgovornost za davanje lažne
izjave, dok se vjerodostojnost njene izjave ocjenjuje prema načelu slobodne ocjene dokaza.

Vještaci?
Dokaz vještačenjem u upravnom postupku izvodi se kad god je za utvrđivanje ili
ocjenu neke činjenice važne za rješavanje stvari potrebno stručno znanje kojim ne
raspolaže službena osoba koja vodi postupak.
Ako bi dokazivanje vještačenjem bilo nerazmjerno skupo prema značenju ili
vrijednosti predmeta, stvar će riješiti na temelju drugih dokaznih sredstava, osim ako
stranka zahtijeva i pristane snositi troškove vještačenja.

Očevid?
Očevid se u upravnom postupku provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za
razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe koja vodi
postupak. Stranke imaju pravo prisustvovati očevidu. Koje će osobe osim stranaka
prisustvovati očevidu određuje službena osoba koja vodi postupak. Očevid se može izvršiti
i uz sudjelovanje vještaka.

Osiguranje dokaza?
Osiguranje dokaza može se provesti
1. ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili
2. da će njegovo izvođenje biti otežano.
Osiguranje dokaza može se provesti po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke
odnosno osobe koja ima pravni interes. Za osiguranje dokaza u tijeku postupka nadležno je
tijelo koje vodi postupak, a za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadležno je
 UPRAVNO
19

tijelo na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno na čijem području
borave osobe koje treba saslušati.

54. Rješenje?
Nakon što je utvrđeno činjenično stanje, tijelo koje vodi postupak će na takvo
činjenično stanje primijeniti materijalni propis te će donijeti rješenje o stvari koja je predmet
postupka.

Rješenje koje donosi kolegijalno tijelo?

Kad o stvari rješava kolegijalno tijelo, ono može rješavati kad je prisutno više od
polovice njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova, ako
zakonom nije određena druga većina.

Složena rješenja?
Složena rješenja su rješenja u čijem donošenju sudjeluje više tijela, bilo da su za
rješavanje u stvari nadležna dva ili više tijela, bilo da jedno tijelo donosi rješenje uz
suglasnost ili mišljenje drugog tijela.
U svim slučajevima ovih tzv. složenih rješenja pojavljuje se prema strankama samo
jedan akt – glavno rješenje koje donosi tijelo koje vodi postupak. Prethodno donošenje
određenih dodatnih akata kojima se daje suglasnost ili mišljenje samo je uvjet za donošenje
i važnost glavnog rješenja.

Rješenje kad je o stvari rješavaju dva ili više tijela?

Kad je određeno da o jednoj stvari rješavaju dva tijela ili više tijela, svako je od njih
dužno riješiti o toj stvari. Ta će se tijela sporazumjeti koje će od njih izdati rješenje, a u
rješenju mora biti naveden i akt drugog tijela.

Rješenje koje donosi jedno tijelo uz suglasnost ili mišljenje drugog tijela?
Zakonom može biti određeno da rješenje donosi jedno tijelo uz prethodnu
suglasnost drugoga. U tom slučaju rješenje se donosi nakon što je to drugo tijelo dalo
suglasnost. U svakom rješenju mora se navesti akt kojim je drugo tijelo dalo ili odbilo
suglasnost.
Isto tako može biti određeno da je nadležno tijelo dužno prije donošenja rješenja
pribaviti mišljenje drugog tijela. Tada se rješenje može donijeti samo nakon što je mišljenje
pribavljeno. Tijelo čija se suglasnost ili mišljenje traži dužno je suglasnost ili mišljenje dati u
roku mjesec dana od dana kad je to od njega zatraženo. Ako to tijelo u roku ne obavijesti
tijelo koje donosi rješenje da daje ili da odbija suglasnost, smatra se da je suglasnost dao, a
ako ne da nikakvo mišljenje, rješenje se može donijeti i bez pribavljenog mišljenja.

U kojem obliku se mora donijeti rješenje u upravnom postupku?

Rješenje se donosi pismeno, a usmeno se može donijeti samo u slučajevima koji su
predviđeni ZUP-om ili propisima donesenima na temelju zakona,

Sadržaj rješenja donesenog u upravnom postupku?

Pismeno rješenje sadrži:
1. uvod,
2. dispozitiv (izreku),
3. obrazloženje,
4. uputu o pravnom lijeku,
5. naziv tijela s brojem i datumom rješenja,
6. potpis službene osobe i pečat tijela.
 UPRAVNO
20

Sadržaj uvoda rješenja?

Uvod rješenja sadrži:
1. naziv tijela koje donosi rješenje,
2. propis o nadležnosti tog tijela,
3. ime stanke i njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i
4. kratko označenje predmeta postupka.

Dispozitiv (izreka) rješenja?

Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima
stranaka o kojima u toku postupka nije posebno riješeno. Dispozitiv mora biti kratak i
određen, a kad je potrebno, može se podijeliti i na više točaka.
Dispozitivom se može riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, određujući
njihov iznos, tko ih je dužan platiti, kome i u kojem roku. Ako se o troškovima u
dispozitivu ne rješava navest će se da će se o njima donijeti poseban zaključak. Ako se
rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u dispozitivu će se odrediti i rok u kojem se ta
radnja ima izvršiti.
Kad je propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u
dispozitivu (sjeti se Vladotovog rješenja o vojsci).

Obrazloženje rješenja?
Obrazloženje je obvezni sastavni dio rješenja. Obrazloženje je dio rješenja koji je
važan zbog podnošenja pravnog lijeka.
Obrazloženje rješenja sadrži:
1. kratko izlaganje zahtjeva stranaka,
2. utvrđeno činjenično stanje,
3. prema potrebi i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza,
4. razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka,
5. pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na
onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu.
Ako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis
koji to predviđa. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih
nije dopuštena posebna žalba.

Sadržaj obrazloženja rješenja u kojem se rješava slobodnom ocjenom dokaza?

Kad je nadležno tijelo zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu
ovlašteno riješiti stvar po slobodnoj ocjeni, dužno je u obrazloženju, navesti taj propis i
izložiti razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Ti se razlozi ne moraju navesti
kad je to u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno.

Uputa o pravnom lijeku?

Uputom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti
žalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.
Kad se protiv rješenja može izjaviti žalba, u uputi se navodi kome se izjavljuje, a
kome se, u kojem roku i s kolikom pristojbom predaje, te da se može izjaviti i na zapisnik.
Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputi se navodi kojem se
sudu tužba podnosi i u kojem roku.

Pogrešna uputa o pravnom lijeku?

 UPRAVNO
21

Kada je u rješenju dana pogrešna uputa, stranka može postupiti po važećim

propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati
štetnih posljedica.
Kad u rješenju nije dana nikakva uputa ili je uputa nepotpuna, stranka može tražiti
od tijela koje je rješenje donijelo da dopuni rješenje, u kojem slučaju rok za žalbu teče od
dana dostave dopunjenog rješenja. Kad je protiv rješenja moguće izjaviti žalbu, a stranka je
pogrešno upućena da protiv tog rješenje nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može
pokrenuti upravni spor, rok za žalbu teče od dana dostave rješenja suda kojim je tužba
odbačena kao nedopuštena, ako stranka nije već prije toga podnijela žalbu nadležnom
tijelu.

Mogućnost donošenja usmenog rješenja?

Usmeno rješenje može se donijeti:
1. kad se radi o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i
sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili
imovine, nadležno tijelo odnosno ovlaštena osoba nadležnog tijela može donijeti
rješenje i usmeno.
2. u stvarima manjeg značenja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u
javni interes ni interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u
obliku zabilješke na spisu, ako su razlozi za takvo rješenje očiti i ako nije drugačije
propisano. Takvo se rješenje, u pravilu, priopćava stranci usmeno, a napismeno joj
se mora izdati ako ona to traži.

Djelomično rješenje?
Djelomično rješenje može se donijeti:
1. kad se o jednoj stvari rješava u više točaka, a samo su neke od njih sazrele za
rješavanje, i
2. kad se pokaže svrsishodnim da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem.
Djelomično rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno
rješenje.

Dopunsko rješenje?
Dopunsko rješenje može se donijeti ako se glavnim rješenjem, kojim je predmet
postupka riješen, nije odlučilo o svim pitanjima koja su bila predmet postupka.
To rješenje donosi se po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Ako je predmet
već dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje može se donijeti bez ponovnog provođenja
ispitnog postupka. Dopunsko rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao
samostalno rješenje.

Privremeno rješenje?
Privremeno rješenje donosi se ako je prema okolnostima slučaja nužno da se prije
okončanja postupka donese rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi.
U takvu rješenju mora bit izričito naznačeno da je privremeno. Donošenje
privremenog rješenja na prijedlog stranke nadležno tijelo može uvjetovati davanjem
osiguranja za štetu koja bi mogla izvršenjem tog rješenja nastati za protivnu stranku u
slučaju da osnovni zahtjev predlagatelja ne bude uvažen.
Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okončanja postupka ukida se
privremeno rješenje doneseno u toku postupka. Privremeno rješenje smatra se u pogledu
pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

Rok za izdavanje rješenja?

 UPRAVNO
22

Rješenje u skraćenom postupku nadležno tijelo dužno je donijeti i dostaviti ga

stranci najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva
odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije
određen kraći rok.
Kada se ne provodi skraćeni postupak nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje i
dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 2 mjeseca, ako posebnim propisom nije određen
kraći rok.

Ispravljanje grešaka u rješenju?

Greške u rješenju tijelo koje ga je donijelo može ispraviti u svako doba. Ispravak
greške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se
ispravlja. O ispravku se donosi poseban zaključak. Protiv zaključka kojim se već doneseno
rješenje ispravlja, ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje, dopuštena je posebna žalba.

Kada se u upravnom postupku donosi zaključak?

Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka i o onim pitanjima koja
se kao sporedna pojave u vezi s provođenjem postupka, a koja se ne rješavaju rješenjem.
Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se
pojavilo pitanje koje je predmet zaključka. Zaključak se priopćuje zainteresiranim osobama
usmeno, a napismeno se izdaje na zahtjev osobe koja može protiv zaključka izjaviti
posebnu žalbu ili kad se može odmah tražiti izvršenje zaključka.

Može li se protiv zaključka izjaviti posebna žalba?

Protiv zaključka može se izjaviti posebna žalba samo kad je to zakonom izričito
predviđeno. Takav zaključak mora biti obrazložen i sadržavati i uputu o žalbi.

Tko može podnijeti žalbu u upravnom postupku?

Legitimaciju za podnošenje žalbe u upravnom postupku u prvom redu imaju
stranke, ali se u nekim slučajevima pravo žalbe priznaje i drugima koji imaju pravni interes
za podnošenje žalbe.
Državni odvjetnik, državni pravobranitelj i druga državna tijela, kad su zakonom
ovlaštena, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeđen zakon u korist pojedinca
ili pravne osobe, a na štetu društvene zajednice.

Može li se izjaviti žalba protiv prvostupanjskih rješenja ministarstava i drugih

republičkih
Protiv prvostupanjskih rješenja ministarstava i drugih republičkih tijela državne
uprave žalba se može izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno.

Može li se izjaviti žalba protiv rješenja Hrvatskog sabora i Vlade RH?

Protiv rješenja Hrvatskog sabora i Vlade RH ne može se izjaviti žalba. Ako žalba
nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor.

Tko odlučuje o žalbi protiv rješenja tijela državne uprave niže razine?
Protiv prvostupanjskih rješenja tijela državne uprave niže razine žalba se može
izjaviti nadležnim ministarstvima odnosno drugim nadležnim republičkim tijelima državne
uprave, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Tko rješava o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ustanove ili druge pravne
osobe?
 UPRAVNO
23

O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ustanove ili druge pravne osobe rješava
tijelo određeno statutom ustanove ili pravne osobe, ako zakonom nije propisano da o žalbi
rješava drugo tijelo.
O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ustanove ili pravne osobe, donesenoga u
vršenju javnih ovlasti, rješava tijelo uprave, ako je to utvrđeno zakonom.
Ako tijelo koje će odlučivati o žalbi nije određen na jedan od ova dva načina o žalbi
će rješavati upravno tijelo nadležno za ogovarajuću upravnu oblast.

U kojem roku se mora podnijeti žalba?

Rok za žalbu iznosi 15 dana. Rok za žalbu za svaku osobu i za svako tijelo kojima
se rješenje dostavlja računa se od dana dostave rješenja.

Da li žalba zadržava izvršenje rješenja?

U pravilu, žalba ima suspenzivno djelovanje, pa se u tijeku roka za žalbu rješenje ne
može izvršiti.

Kada žalba ne zadržava izvršenje rješenja?

Iznimno, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, a i pošto je žalba izjavljena,
1. ako je to zakonom predviđeno
2. ako se radi o poduzimanju hitnih mjera, ili
3. ako bi zbog odgode izvršenja bila nanesena kojoj stranci šteta koja se ne bi mogla
popraviti.

Sadržaj žalbe?
U žalbi se mora navesti:
1. rješenje koje se pobija,
2. naziv tijela koje ga je donijelo, te
3. broj i datum rješenja.
Dovoljno je da žalitelj izloži u žalbi u kojem je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu
ne mora posebno obrazložiti.

Mogu li se u žalbi iznositi nove činjenice i novi dokazi?

U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalitelj dužan obrazložiti
zbog čega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku.

Kada se žalba šalje na odgovor?

Žalba se u pravilu ne šalje na odgovor, osim ako je predmet dvostran, a u žalbi se
iznose nove činjenice i novi dokazi.

Kome se žalba podnosi?

Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom tijelu koje je donijelo prvostupanjsko
rješenje. Potreba dostavljanja žalbe prvostupanjskom tijelu ne postoji samo zbog toga što
prvostupanjsko tijelo može poduzeti određene radnje prema žalbi, odnosno prema svom
rješenju, već i zbog toga što postoji mogućnost da prvostupanjsko tijelo pristupi
neposrednom izvršenju ako mu nije poznato da je žalba izjavljena.

Koje odluke prvostupanjsko tijelo može donijeti u povodu žalbe?

Prvostupanjsko upravno tijelo u povodu žalbe može:
1. rješenjem odbaciti žalbu ako je nedopuštena, nepravodobna ili izjavljena od
neovlaštene osobe.
 UPRAVNO
24

2. novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija ako nađe da je žalba
opravdana, a nije potrebno provoditi nov ispitni postupak
3. provesti posebni ispitni postupak koji je bio obvezan ili saslušati stranku u stvari
koja je riješena u skraćenom postupku, ako stranka to zatraži u žalbi, u kojem
slučaju može uvažiti zahtjev žalbe i donijeti novo rješenje
4. ispitni postupak upotpuniti i donijeti novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se
žalbom pobija,
a. ako nađe da je provedeni postupak nepotpun, a to je moglo utjecati na
rješavanje o stvari ili
b. kad žalitelj iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od
utjecaja za drugačije rješenje stvari, ako žalitelju nije bila dana mogućnost
da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja ili mu je bila
dana a on je propustio da je iskoristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje.
U svim slučajevima kada prvostupanjsko tijelo donese novo rješenje, protiv novog
rješenja stranka ima pravo žalbe.
Kada je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, a
prvostupanjsko tijelo ne donese novo rješenje, ono dostavlja žalbu tijelu nadležnom za
rješavanje o žalbu, uz sve spise koji se odnose na predmet.

Rješavanje drugostupanjskog tijela o žalbi?

Drugostupanjsko tijelo rješavajući o žalbi može:
1. odbaciti žalbu ako je nedopuštena, nepravodobna ili izjavljena od neovlaštene
osobe, a prvostupanjsko tijelo je propustilo da je zbog toga odbaci.
2. odbiti žalbu ako je žalba neosnovana, što uključuje i situaciju kada je u
prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali oni nisu bili takvi da su mogli
utjecati na rješenje stvari ili kada je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano,
ali iz drugih razloga.
3. uvažiti žalbu ako je rješenje prvostupanjskog tijela nezakonito jer je, rješavajući o
stvari, povrijedilo pravila formalnog ili materijalnog prava.

Na koji način drugostupanjsko tijelo može postupiti ako uvaži žalbu?

Drugostupanjsko tijelo može uvažiti žalbu iz više razloga i u tom smislu može
donijeti sljedeće odluke:
1. ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku učinjena nepravilnost koja čini
rješenje ništavim, proglasit će takvo rješenje ništavim, a i onaj dio postupka koji je
obavljen poslije te nepravilnosti.
2. ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to
rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na rješavanje.
3. može upotpuniti postupak, bilo samo ili preko prvostupanjskog ili zamoljenog tijela
kad utvrdi
a. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno
utvrđene,
b. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od
utjecaja na rješenje stvari, ili
c. da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s
obrazloženjem.
Ako u tom slučaju drugostupanjsko tijelo nađe da na temelju upotpunjenog
postupka stvar treba riješiti drugačije može svojim rješenjem poništiti
prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar ili poništiti prvostupanjsko rješenje i
vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (koji se mora provesti
u roku od 30 dana). Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.
 UPRAVNO
25

1. Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju:

a. pogrešno ocijenjeni dokazi,
b. da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu
činjeničnog stanja,
c. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar,
ili
d. ako nađe da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije
rješenje,
on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar
1. Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih
činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se svrha zbog koje je rješenje
doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijima za stranku, izmijenit će
prvostupanjsko rješenje u tom smislu.

Da li je u rješavanju povodom žalbe dopuštena reformatio in melius? Može li se

reformirati u korist žalitelja mimo zahtjeva postavljenog u žalbi?
U cilju pravilnog rješenja stvari drugostupanjsko tijelo može u povodu žalbe
izmijeniti prvostupanjsko rješenje u korist žalitelja i mimo zahtjeva postavljenoga u žalbi, a
u okviru zahtjeva postavljenoga u prvostupanjskom postupku, pod uvjetom da se time ne
vrijeđa pravo druge osobe (reformatio in melius).

Da li je dopuštena reformacija na štetu žalitelja? Koje su iznimke od zabrane

reformatio in peius?
Reformacija na štetu žalitelja u pravilu je zabranjena, ali postoje iznimke.
Tako u cilju pravilnog rješenja stvari drugostupanjsko tijelo može u povodu žalbe
izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu žalitelja, ali samo:
1. ako postoji neki od razloga zbog kojega se prema ZUP-u rješenje koje je konačno
u upravnom postupku poništiti ili ukinuti prema pravu nadzora, ili
2. ako postoje razlozi zbog kojih se izvršno rješenje može izvanredno ukinuti ili
proglasiti ništavim.

64. Žalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno? Žalba u slučaju šutnje
administracije?
Ako je žalbu izjavila stranka o čijem zahtjevu prvostupanjsko tijelo nije donijelo
rješenje, drugostupanjsko tijelo tražit će da mu prvostupanjsko tijelo priopći razloge zbog
kojih rješenje nije doneseno u roku.
Ako nađe da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog
krivnje stranke, odredit će prvostupanjskom tijelu rok za donošenje rješenja, koji ne može
biti duži od 1. mjesec.
Ako razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani
drugostupanjsko će tijelo tražiti da mu prvostupanjsko tijelo pošalje spise predmeta. Ako
drugostupanjsko tijelo može riješiti stvar prema spisima predmeta, donijet će svoje rješenje,
a ako ne može, samo će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar.
Iznimno, ako drugostupanjsko tijelo nađe da će postupak brži i ekonomičnije
provesti prvostupanjsko tijelo, naložit će da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u
određenom roku, nakon čega će sam riješiti stvar. Takvo rješenje je konačno.

Rok za donošenje rješenja o žalbi i dostava istog?

Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u
roku od 2 mjeseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen
kraći rok. Ako stranka odustane od žalbe, postupak o žalbi obustavlja se zaključkom.
 UPRAVNO
26

Tijelo koje je riješilo stvar u drugom stupnju šalje, u pravilu, svoje rješenje sa
spisima predmeta prvostupanjskom tijelu, koje je dužno rješenje dostaviti strankama u roku
od 8 dana od dana primitka spisa.

Koji su izvanredni pravni lijekovi u upravnom postupku?

ZUP predviđa sljedeća izvanredne pravne lijekove:
1. obnovu postupka (protiv konačnog rješenja ili zaključka);
2. mijenjanje i poništavanje rješenja u svezi s upravnim sporom (protiv konačnih rješenja);
3. poništavanje i ukidanje po pravu nadzora (protiv konačnih rješenja);
4. ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke (protiv
pravomoćnih rješenja);
5. izvanredno ukidanje (protiv izvršnih rješenja);
6. proglašavanje rješenja ništavim.
7. zahtjev za zaštitu zakonitosti (protiv pravomoćnih rješenja)

Obnova postupka?
1. Koji su razlozi za obnovu postupka?
Razlozi za obnovu postupka okončanog rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema
redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku:
1. ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi
dolazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti
do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u
prijašnjem postupku (ovo je najčešći razlog za obnovu postupka – to je ispitno pitanje);
2. ako je rješenje doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka,
ili ako je došlo kao posljedica kakva djela kažnjivog po kaznenom zakonu;
3. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o
privrednom prijestupu, a ta je presuda pravomoćno ukinuta;
4. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke
kojima je tijelo koje je vodilo postupak bilo dovedeno u zabludu;
5. ako se rješenje tijela koje je vodilo postupak temelji na nekome prethodnom pitanju, a
nadležno tijelo je to pitanje kasnije riješilo u bitnim točkama drugačije;
6. ako je u donošenju rješenja sudjelovala službena osoba koja je po zakonu morala biti
izuzeta;
7. ako je rješenje donijela službena osoba nadležnog tijela koja nije bila ovlaštena za
njegovo donošenje;
8. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u sastavu predviđenome
važećim propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana većina;
9. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost da
sudjeluje u postupku;
10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebao da je zastupa;
11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim
jezikom.

2. Tko može tražiti obnovu upravnog postupka?

Obnovu upravnog postupka može tražiti:
1. stranka,
2. tijelo koje je donijelo rješenje kojim je postupak okončan
3. državni odvjetnik

3. U kojem roku se mora tražiti obnova upravnog postupka?

Obnova upravnog postupka može se tražiti:
 UPRAVNO
27

1. u subjektivnom roku od mjesec dana - od trenutka kada je došla u mogućnost da se

koristi kojim od razloga obnove
2. u objektivnom roku od 5 godina - računajući od trenutka dostavljanja rješenja
stranci.
Nakon proteka roka od 5 godina obnova postupka se može tražiti samo iznimno i
to
1. ako se rješenje temelji na kakvom kaznenom djelu, ili
2. na presudi donesenoj u kaznenom postupku koja je pravomoćno ukinuta, ili
3. na rješenju nekog prethodnog pitanja koje je kasnije drugačije riješeno.

4. Čime se pokreće obnova postupka?

Obnova postupka pokreće se prijedlogom. Stranka je dužna u prijedlogu za obnovu
postupka učiniti vjerojatnim okolnosti na kojima temelji prijedlog, a i okolnost da je
prijedlog stavljen u zakonskom roku.
Prijedlog za obnovu postupka, u pravilu, ne odgađa izvršenje rješenja po kojem se
obnova traži, ali tijelo koje je nadležno za odlučivanje o prijedlogu, ako smatra da će
prijedlog za obnovu biti uvažen, može riješiti da se odgodi izvršenje dok se ne odluči o
pitanju obnove postupka.

5. Tko odlučuje o obnovi postupka?

O obnovi postupka odlučuje ono tijelo koje je donijelo rješenje kojim je postupak
okončan.
Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja
donesenoga u obnovljenom postupku, može se izjaviti žalba samo kad je taj zaključak
odnosno rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo.
Ako je zaključak ili rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, može se neposredno
pokrenuti upravni spor.
Zaključak kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv
kojega je obnova dopuštena.

Mijenjanje i poništavanje rješenja u svezi s upravnim sporom?

Tijelo protiv čijeg je rješenja pravodobno pokrenut upravni spor može do
okončanja spora, ako uvažava sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje:
1. iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje,
2. ako se time ne vrijeđa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe.
Sud u upravnom sporu može poništiti rješenje iz razloga:
1. što nije uopće ili nije pravilno primijenjen zakon, propis ili opći akt,
2. što je rješenje donijelo nenadležno tijelo,
3. što se u postupku koji je rješenju prethodio nije postupilo prema pravilima
postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ili što je iz
utvrđenih činjenica izveden nepravilna zaključak u pogledu činjeničnog stanja.

Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora?

1. Iz kojih se razloga konačno rješenje može poništiti po pravu nadzora?
Rješenje koje je konačno u upravnom postupku nadležno će tijelo poništiti po pravu
nadzora:
1. ako je rješenje donijelo stvarno nenadležno tijelo,
2. ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoćno rješ. kojim je ta upr. stvar drugačije
riješena;
3. ako je rješenje donijelo jedno tijelo bez suglsnosti, potvrde, odobrenje ili mišljenja
drugog tijela, a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu zasnovanom na zakonu;
 UPRAVNO
28

4. ako je rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo;

5. ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge
nedopuštene. radnje.

2. Na čiju inicijativu se donosi rješenje o poništavanju po pravu nadzora?

Rješenje o poništavanju prema pravu nadzora nadležno tijelo donosi:
1. po službenoj dužnosti,
2. na zahtjev stranke,
3. na zahtjev državnog odvjetnika ili
4. na zahtjev pučkog pravobranitelja.

3. U kojem roku se može donijeti rješenje o poništavanju po pravu nadzora?

Rješenje o poništavanju prema pravu nadzora može se donijeti:
1. u roku od 5 godina od dana kad je rješenje postalo konačno u upravnom postupku,
2. u slučaju kada je rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo rok iznosi 1 godinu,
3. ako do poništavanja po pravu nadzora dođe iz razloga postojanja prisile, iznude,
ucjene ili druge nedopuštene radnje, tada se rješenje o poništavanju može donijeti
bez obzira na spomenute rokove.

4. Ukidanje po pravu nadzora?

Mogućnost ukidanja po pravu nadzora svedena je samo na slučaj ako je rješenjem
koje je konačno u upravnom postupku očigledno povrijeđen materijalni zakon.
U stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim
interesima, rješenje se može ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka.

5. Koja su tijela nadležna za poništavanje i ukidanje po pravu nadzora?

Za poništavanje i ukidanje po pravu nadzora nadležna su sljedeća tijela:
1. 2st. tijelo, a ako ga nema ili se radi o njegovom rješenju
2. tijelo određeno zakonom, a ako zakonom nije određeno
3. ministarstvo ili drugo republičko tijelo državne uprave, a ako se ne može ustanoviti
u čiju nadležnost spada ili se radi o 2st. rješenju ministarstva ili drugog rep. Tijela
4. Vlada RH

Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke?

1. Pod kojim uvjetima može doći do ukidanja ili mijenjanja pravomoćnog rješenja?
Kad je pravomoćnim rješenjem stranka stekla kakvo pravo, a tijelo koje je donijelo
to rješenje smatra da je u tom rješenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, može
rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegova usklađivanja sa zakonom samo:
1. ako stranka koja je na temelju tog rješenja stekla pravo na to pristane i
2. ako se time ne vrijeđa pravo treće osobe.
Pristanak stranke obavezan je i za izmjenu na štetu stranke pravomoćnog rješenja
kojim je stranci određena obveza.
Pod istim uvjetima, a na zahtjev stranke, može se ukinuti ili izmijeniti i pravomoćno
rješenje koje je nepovoljno za stranku.

2. Tko donosi rješenje o ukidanju ili mijenjanju pravomoćnog rješenja?

Rješenje o ukidanju ili mijenjaju donosi prvostupanjsko tijelo koje je donijelo
rješenje, a drugostupanjsko tijelo samo kad je svojim rješenjem odlučilo o stvari.

3. Kakvo djelovanje ima novo rješenje?

Izmjena rješenja, kao i njegovo ukidanje, djeluje samo ubuduće.
 UPRAVNO
29

4. Da li je protiv novog rješenja dopuštena žalba?

Žalba protiv novog rješenja kojim se prijašnje rješenje ukida ili mijenja dopuštena je
samo ako je to rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo.
Ako je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, odnosno ako je rješenje
prvostupanjskog tijela konačno, može se pokrenuti upravni spor.

Izvanredno ukidanje?
1. Kada može doći do izvanrednog ukidanja?
Za izvanredno ukidanje karakteristično je da se radi o izvanrednom pravnom lijeku
koji se može koristiti protiv izvršnih rješenja koja su u skladu s pravnim poretkom, pri
čijem donošenju nije povrijeđen ni formalni ni materijalni zakon, ali čije bi izvršenje dovelo
u neposrednu opasnost određena dobra, opća ili pojedinačna. Prema ZUP-u izvršno
rješenje može se ukinuti
1. ako je to potrebno u cilju otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i
zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili
2. u cilju otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti
drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stečena prava.

2. Tko donosi odluku o izvanrednom ukidanju?

Ako je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, to rješenje može ukinuti ono samo, u
protivnom, rješenje može ukinuti drugostupanjsko tijelo.
Ako drugostupanjskog tijela nema, rješenje ukida nadležno ministarstvo.

3. Da li je dopuštena žalba protiv rješenja kojim je prijašnje rješenje izvanredno

ukinuto?
Protiv rješenja kojim se prijašnje rješenje ukida dopuštena je žalba samo kad je to
rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo.
U protivnom se može neposredno pokrenuti upravni spor.

Proglašavanje rješenja ništavim?

1. Iz koji razloga se rješenje može proglasiti ništavim?
Ništavim se proglašava rješenje:
1. koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj
se uopće ne može rješavati u upravnom postupku;
2. koje bi svojim izvršenjem moglo uzrokovati neko djelo kažnjivo po KZ-u;
3. čije izvršenje nije moguće;
4. koje je donijelo tijelo bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje rješenje stranka nije
naknadno izričito pristala;
5. koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao
razlog ništavosti;
6. čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka.

2. Rok za proglašenje rješenja ništavim? Na čiji zahtjev se rješenje može proglasiti

ništavim?
Rješenje se može u svako doba proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili na
prijedlog stranke ili državnog odvjetnika.

3. Tijelo nadležno za proglašenje rješenja ništavim?

 UPRAVNO
30

Rješenje proglašava ništavim tijelo koje ga je donijelo ili drugostupanjsko tijelo, a

ako drugostupanjskog tijela nema – onda tijelo koje je zakonom ovlašteno da obavlja
nadzor nad radom tijela koje je donijelo rješenje.

4. Da li je dopuštena žalba protiv rješenja kojim se neko rješenje proglašava

ništavim?
Protiv rješenja kojim se neko rješenje proglašava ništavim ili se odbija prijedlog
stranke ili državnog odvjetnika za proglašavanje rješenja ništavim dopuštena je žalba.
Ako nema tijela koje rješava o žalbi, protiv takvog rješenja može se neposredno
pokrenuti upravni spor.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti?

1. Protiv kojih rješenja se može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti?
Protiv pravomoćnog rješenja donesenoga u stvari u kojoj se ne može voditi upravni
spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, državni odvjetnik ima pravo
podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon.

2. U kojem roku se može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti?

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići u roku od mjesec dana od dana kad je
rješenje dostavljeno državnom odvjetniku, a ako mu nije dostavljeno - u roku od 6 mjeseci
od dana dostave stranci.

3. Tko podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti?

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže državni odvjetnik Republike Hrvatske.

4. Tko odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti?

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava nadležni drugostupanjski organ, a ako
takvog organa nema, Vlada Republike Hrvatske.

5. Koje se odluke mogu donijeti u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti?

U povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti nadležni organ može ukinuti pobijano
rješenje ili odbiti zahtjev.

6. Da li je dopuštena žalba protiv rješenja donesenog o zzz?

Protiv rješenja donesenog o zahtjevu za zaštitu zakonitosti žalba nije dopuštena.

Pravne posljedice poništavanja i ukidanja? Razlika između ukidanja i poništavanja?

Poništavanje rješenja i proglašavanje rješenja ništavim djeluje ex tunc.
Ukidanje rješenja djeluje ex nunc.

Konačnost i pravomoćnost rješenja?

Konačno je u upravnom postupku rješenje protiv kojega nema redovnog pravnog
lijeka, a kojim je stranka stekla kakvo pravo, odnosno kojim su stranci određene kakve
obveze, te koje se može pobijati izvanrednim pravnim lijekovima i protiv kojeg se može
pokrenuti upravni spor.
Pravomoćno rješenje je rješenje protiv kojega se ne može izjaviti žalba niti
pokrenuti upravni spor.

Kada rješenje postaje izvršno?

Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:
1. istekom roka za žalbu,
 UPRAVNO
31

2. dostavom stranci ako žalba nije dopuštena,

3. dostavom stranci ako žalba ne odgađa izvršenje,
4. dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.
Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje
izvršno kada se dostavi stranci.
Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u
određenom roku, rješenje postaje izvršno protekom tog roka.
Ako rješenjem nije određen rok za obavljanje radnje, rješenje postaje izvršno u roku
15 dana od dana donošenja rješenja.
Izvršenje rješenja provodi se prema službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.

U kojem se objektivnom roku može tražiti izvršenje rješenja?

Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se
tražiti njegovo izvršenje.

Kada zaključak postaje izvršan?

Zaključak protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba kao i onaj protiv koga se
može izjaviti posebna žalba koja ne odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan
priopćavanjem, odnosno dostavljanjem stranci.
Kada je određeno da žalba odgađa izvršenje zaključka, zaključak postaje izvršan
istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, dostavom stranci rješenja kojim se žalba
odbacuje ili odbija.

Izvršenje nagodbe?
Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku. Izvršenje
se može provesti, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u nagodbi.

Vrste izvršenja?
Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), ili
sudskim putem (sudsko izvršenje).
Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem radi ispunjenja nenovčanih
obveza izvršenika, dok se izvršenje sudskim putem provodi radi ispunjenja novčanih
obveza.
Izuzetno, administrativnim putem se može provesti izvršenje i radi ispunjenja
novčanih obveza ako one proizlaze iz primanja na osnovi radnog odnosa i ako na to
pristane izvršenik.
Administrativno izvršenje provode tijela uprave, a sudsko izvršenje nadležni sud po
propisima koji važe za ovrhu.
Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje
se način izvršenja.

Izvršenje radi ostvarivanja nenovčanih obveza?

Izvršenje radi ostvarivanja nenovčanih obveza provodi se preko drugih osoba ili
putem prisile.
Do izvršenja preko drugih osoba dolazi u slučaju kad se obveza izvršenika sastoji u
izvršenju radnje koju može izvršiti i druga osoba, a sam izvršenik je ne izvrši uopće ili je ne
izvrši u cijelosti.
Do izvršenja putem prisile dolazi ako je izvršenik dužan dopustiti ili trpjeti, pa
postupa protivno toj obvezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može
umjesto njega izvršiti druga osoba. U tom slučaju tijelo koje provodi izvršenje prisilit će
izvršenika na ispunjenje obveze novčanim kaznama.
 UPRAVNO
32

Kada će se administrativno izvršenje obustaviti?

Administrativno izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti
1. ako se utvrdi da je obveza izvršena,
2. da izvršenje nije bilo uopće dopušteno,
3. da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi,
4. ako tražitelj izvršenja odustane od svojeg zahtjeva,
5. ako je izvršni naslov poništen ili ukinut.

Kada će se administrativno izvršenje odgoditi?

Administrativno izvršenje će se odgoditi
1. ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obveze dopušten poček, ili
2. ako je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno rješenje o glavnoj
stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja.
Odgodu izvršenja odobrava tijelo koje je donijelo zaključak o dozvoli izvršenja.

Izvršenje radi osiguranja?

Radi osiguranja izvršenja može se zaključkom dopustiti izvršenje rješenja i prije
nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti spriječeno ili znatno otežano
izvršenje nakon izvršnosti rješenja.
Ako se radi o obvezama koje se prisilno izvršavaju samo na prijedlog stranke,
predlagatelj mora opasnost od sprječavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnom, a
tijelo može uvjetovati izvršenje i davanjem osiguranja. O prijedlogu se odlučuje
zaključkom. Izvršenje radi osiguranja može se provoditi sudskim ili administrativnim
putem.

Privremeni zaključak o osiguranju?

Ako postoji ili je učinjena barem vjerojatnom obveza stranke, a postoji opasnost da
će obvezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s trećim osobama ili na drugi
način spriječiti ili znatno otežati izvršenje dotične obveze, tijelo nadležno za donošenje
rješenja o obvezi stranke može prije donošenja rješenja o toj obvezi donijeti privremeni
zaključak u cilju osiguranja izvršenja obveze.
Ako je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da pravno ne postoji obveza stranke za
čije je osiguranje bio donesen privremeni zaključak, ili je na drugi način utvrđeno da je
zahtjev za donošenje privremenog zaključka bio neopravdan predlagač u čiju je korist
privremeni zaključak donesen naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana
donesenim zaključkom.

Što je upravni spor?

Upravni spor je oblik sudske kontrole nad upravom i to prvenstveno kontrole
upravnog akta.

Tko rješava u upravnim sporovima?

Upravne sporove rješava Upravni sud Republike Hrvatske. U upravnim sporovima
sud odlučuje u vijećima sastavljenim od trojice sudaca. Presude Suda donesene u upravnim
sporovima obvezne su.

Radi čega se pokreće upravni spor? O čemu se odlučuje u upravnom sporu?

Upravni spor se pokreće radi osiguranja sudske zaštite građana i pravnih osoba te
radi osiguranja zakonitosti.
 UPRAVNO
33

U upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državna tijela i pravne

osobe koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

Koje su vrste upravnih sporova?

U teoriji se upravni sporovi obično dijela na: spor o zakonitosti i spor pune
jurisdikcije, objektivni i subjektivni spor i prvotni i naknadni spor.
Spor o zakonitosti pokreće se i vodi sa svrhom da se ocijeni je li neki akt kojeg je
donijelo tijelo uprave zasnovan na zakonu ili nije, a to znači postoji ili ne postoji
zakonitost. Učinak odluke kod spora o zakonitosti jest erga omnes.
Kod spora pune jurisdikcije, sam sud rješava neki predmet, budući da pravnu
osnovu spora uvijek predstavlja povreda nekog subjektivnog prava. Cilj vođenja spora jest
u tome da sud utvrdi, osnuje, modificira ili ukine neku pravnu situaciju, a s time se u
pravilu veže mogućnost suda da meritorno rješava samu stvar. Učinak sudske odluke kod
spora pune jurisdikcije jest inter partes.
Kada se kao kriterij za razlikovanje upravnog spora na subjektivni i objektivni
uzima cilj spora, onda se kao objektivni prikazuje onaj spor kojemu je svrha prvenstveno
zaštita objektivne zakonitosti, a kao subjektivni onaj spor kome bi cilj bio zaštita
subjektivnih prava pojedinaca.
Kada se kao kriterij za razlikovanje uzme vrsta akata koji mogu biti predmet spora,
onda se obično kao objektivni spor uzima onaj koje se može pokrenuti i protiv
općenormativnog akta, za razliku od subjektivnog spora, koji se pokreće i vodi protiv
individualnog upravnog akta.
Kod prvotnog upravnog spora, spor se pokreće i vodi prije nego što je donesen
upravni akt, dakle prije nego što je uprava autoritativnim putem kroz oblik pojedinačnog
akta odlučila o pravima i obvezama određenih subjekata. Prvotni spor često nastaje baš
kao posljedica propuštanja uprave da odluči o konkretnoj upravnoj stvari – šutnja
administracije.
Naknadni upravni spor javlja se kao spor u kojem se odlučuje o upravnom aktu
donesenom u konkretnoj upravnoj stvari.

Predmet upravnog spora?

Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti upravnog akta. Upravni spor može
se voditi protiv upravnog akta.

Protiv kojih upravnih akata se može voditi upravni spor?

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koje je donesen u drugom
stupnju.
Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostupanskog upravnog akta protiv
kojeg nema mjesta žalbi u upravnom postupku.
Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležno tijelo o zahtjevu, odnosno o žalbi
stranke nije donio odgovarajući upravni akt.

Kada se upravni spor ne može voditi?

Upravni spor se ne može voditi protiv akata u stvarima u kojima je osigurana
sudska zaštita izvan upravnog spora.
U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, a i naknada štete koja je
tužitelju nanesena izvršenjem akta koji se osporava.

Razlozi zbog kojih se upravni akt može pobijati u upravnom sporu?

Upravni akt može se pobijati:
 UPRAVNO
34

1. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili
drugi zakonito donesen propis ili opći akt;
2. ako je akt donesen od nenadležnog tijela;
3. ako se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pavilima postupka, a
osobito ako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica
izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.
Nema nepravilne primjene propisa kad je nadležno tijelo rješavalo po slobodnoj
ocjeni na temelju i u granicama ovlaštenja koje mu je dano pravnim propisima, u skladu sa
svrhom u kojoj je ovlaštenje dano.

Koje su stranke u upravnom sporu?

Prema ZUS-u postoje tri vrste stranaka: tužitelj, tuženi i zainteresirana treća osoba.
Tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, skupina osoba,
naselje i sl., koje smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni
osobni interes utemeljen na zakonu (bitno je da postoji neposredni pravni interes!!!).
Tužena strana u upravnom sporu jest tijelo čiji se akt osporava.
Treća osoba kojoj bi poništaj osporenoga upravnog akta neposredno bio na štetu
ima u sporu položaj stranke.

Čime se pokreće upravni spor?

Upravni spor se pokreće tužbom. Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana
dostave upravnog akta stranci koja je podnosi. Ovaj rok vrijedi i za tijelo ovlašteno za
podnošenje tužbe ako mu je upravni akt dostavljen. Ako mu akt nije dostavljen, može
podnijeti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci u čiju je korist
akt donesen.
Ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana donijelo rješenje o žalbi stranke
protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon
ponovljenog traženja (slanja požurnice – to je pretpostavka za vođenje spora), stranka
može pokrenuti upravni spor kao da je žalba odbijena. Na ovaj način stranka može
postupiti i kad na njezin zahtjev nije donijelo rješenje prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta
nema mjesta žalbi.
Ako prvostupanjsko tijelo protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana
donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom
drugostupanjskom tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela stranka može pokrenuti
upravni spor, a može ga uz netom spomenute uvjete pokrenuti i ako to tijelo ne donese
rješenje (dvostruka šutnja administracije).
Tužba se predaje sudu neposredno ili mu se šalje poštom. Dan predaje tužbe pošti
preporučeno, smatra se danom predaje sudu.

Sadržaj tužbe?
U tužbi se mora navesti
1. ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tužitelja,
2. upravni akt protiv kojega je tužba upravljena,
3. kratko izlaganje zbog čega se tuži, te
4. u kojem pravcu i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca.
Uz tužbu mora se podnijeti akt u izvorniku ili prijepisu. Ako se tužbom traži povrat
stvari ili naknada štete, mora se staviti i određen zahtjev u vezi sa stvarima ili visinom
pretrpljene štete.

Suspenzivni učinak tužbe?

 UPRAVNO
35

Tužba, u pravilu, ne sprječava izvršenje upravnog akta protiv kojega je podnesena,

dakle, nema automatsko suspenzivno djelovanje.
Tek na zahtjev tužitelja, tijelo čiji se akt izvršava, odnosno tijelo koje je nadležno za
izvršenje, ako je u pitanju akt pravne osobe koja nije ovlaštena na izvršenje, odgodit će
pravne učinke rješenja odnosno izvršenja rješenja do konačne sudske odluke.

Kada je tijelo dužno odgoditi izvršenje rješenja? Obvezno odgađanje izvršenja?

Tijelo je dužno odgoditi izvršenje rješenja na zahtjev tužitelja:
ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti,
ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ili
ako odgoda nije protivna javnom interesu, niti bi se odgađanjem nanijela veća
nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

Fakultativno izvršenje rješenja?

Izvršenje se može odgoditi do konačne sudske odluke ako to javni interes dopušta.
(fakultativno odlaganje izvršenja).

Postupak po tužbi?
Kada sudu stigne tužba onda mu glede načina rješavanja ostaju sljedeće
mogućnosti:
1. da tužbu odbaci,
2. da poništi upravni akt bez dostavljanja tužbe na odgovor,
3. da tužbu rješava provođenjem redovnog postupka,
4. da obustavi postupak ako je tužitelj odustao od tužbe.

Postupak suda u slučaju da je tužba nepotpuna ili nerazumljiva?

Ako je tužba nepotpuna, nerazumljiva, predsjednik vijeća pozvat će tužitelja da u
ostavljenom roku otkoni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti što i kako treba učiniti i
upozoriti ga na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda. A ako ne
postupi po traženju suda, a nedostaci su takvi da sprečavaju rad suda, sud će rješenjem
odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni upravni akt ništav.

Kada će upravni sud odbaciti tužbu?

Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:
1. da je tužba podnesena nepravodobno ili prije vremena;
2. da akt koji se tužbom osprava nije upravni akt, odnosno da se uporavni spor pokreće
zbog nedonošenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajući upravni akt;
3. da je očito da se upravnim aktom koje se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili
u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu;
4. da se protiv upravnog akta koje se tužbom osporava mogla podnjeti žalba, pa nije
uopće ili nije pravodobno podnesena;
5. da je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora;
6. da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari.

Kada sud može presudom poništiti osporeni akt bez dostave tužbe na odgovor?
Sud može presudom poništiti akt i bez dostave tužbe na odgovor ako ne odbaci
tužbu, a nađe da osporeni upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu
zakonitosti akta.

Postupak suda u slučaju da tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt
kojim se mijenja ili stavlja izvan snage osporeni upravni akt?
 UPRAVNO
36

Ako tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim se mijenja ili stavlja
izvan snage upravni akt protiv kojega je upravni spor pokrenut, i ako naknadno donese
upravni akt, to će tijelo, osim tužitelja, istovremeno izvijestiti i sud pred kojim je spor
pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno
donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom opsegu, odnosno proširuje li tužbu
i na novi akt. Ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ako ne da
izjavu u roku, sud će donijeti rješenje o obustavi postupka. Ako tužitelj izjavi da novim
aktom nije zadovoljan sud će nastaviti postupak.

Kada će sud dostaviti tužbu na odgovor tuženoj strani i drugim zainteresiranim

osobama?
Ako tužbu ne odbaci odmah rješenjem, niti poništi akt, sud će po jedan prijepis
tužbe s prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresiranim osobama ako ih ima.
Odgovor se daje u roku koji sud odredi, koji ne može biti kraći od 8 a ni duži od 15
dana. U ostavljenom roku tužena strana dužna je poslati sudu sve spise koji se odnose na
predmet. Ako tužena strana i nakon drugog traženja ne pošalje spise predmeta, ili ako
izjavi da ih ne može poslati, sud može riješiti stvar i bez spisa.

Do kada tužitelj može odustati od tužbe?

Tužitelj može odustati od tužbe sve do otpreme odluke suda, u kom slučaju sud
rješenjem obustavlja postupak.

Na koji način Upravni sud rješava u upravnom sporu?

U upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

Kada će sud odrediti da se održi usmena rasprava?

Sud može odlučiti da se provede usmena rasprava:
1. zbog složenosti sporne stvari, ili
2. ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari,

Koje su posljedice izostanka stranaka s usmene rasprave u upravnom sporu?

Zbog izostanka stranaka ne može se uzeti da su one odustale od svojih zahtjeva,
već će se njihovi podnesci na usmenoj raspravi pročitati.
Ako na raspravu ne dođe ni tužitelj, ni tužena strana, a rasprava se ne odgodi, sud,
će raspraviti spor i bez prisutnosti stranaka.

Da li je sud vezan zahtjevom iz tužbe ili razlozima tužbe?

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali
pri tome nije vezan razlozima tužbe.
Na ništavost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti.

Koje odluke Upravni sud može donijeti u Upravnom sporu?

U upravnom sporu sud donosi dvije vrste odluka: presudu i rješenje.

Kada sud u upravnom sporu donosi presudu, a kada rješenje?

Presudom sud rješava spor na način da se tužba uvažava, u tom slučaju se
poništava upravni akt, ili da se odbija kao neosnovana.
Kad sud nađe da se osporeni upravni akt ima poništiti, može, ako priroda stvari to
dopušta i ako podaci postupka daju pouzdanu osnovu za to, presudom riješiti upravnu
stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni akt.
 UPRAVNO
37

Presudom kojom se osporeni upravni akt poništava sud će odlučiti i o zahtjevu

tužitelja za povrat stvari, odnosno za naknadu štete, ako podaci postupka daju za to
pouzdanu osnovu. U protivnom će sud uputiti tužitelja da svoj zahtjev ostvaruje u parnici.
Sud donosi rješenje kada odbacuje tužbu.

Sadržaj presude i rješenja?

Presuda, odnosno rješenje sadrži
1. oznaku suda,
2. ime i prezime predsjednika vijeća i članova vijeća, zapisničara,
3. oznaku stranaka i njihovih zastupnika,
4. kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i
objavljeno,
5. dispozitiv,
6. obrazloženje i
7. pouku o žalbi, ako je žalba dopuštena.
Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja.

Razlozi zbog kojih sud poništava osporeni upravni akt?

Sud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom
postupku.
Sud će osporeni upravni akt poništiti presudom ako nađe da se spor ne može
raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku:
1. zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima,
2. što su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene,
3. što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog
stanja, ili
4. nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi
bila od utjecaja na rješavanje stvari
U takvu slučaju nadležno tijelo dužno je postupiti onako kako je u presudi
određeno i donijeti nov upravni akt.
Sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog
stanja donijeti presudu, odnosno rješenje:
1. ako bi poništenje osporenog upravnog akta i ponovno vođenje postupka kod
nadležnog tijela izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili
2. ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očito da je
činjenično stanje drugačije od onoga utvrđenog u upravnom postupku, ili
3. ako je u istom sporu već jednom poništen upravni akt, a nadležno tijelo nije u
potpunosti postupilo po presudi.

Obveznost sudskih presuda?

Kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u
stanje u kojemu se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari
koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti drugi, nadležno
tijelo je dužno donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave
presude. Nadležno je tijelo pri tome vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda
u vezi s postupkom.
Ako nadležno tijelo nakon poništenja upravnog akta donese upravni akt protivno
pravnom shvaćanju suda, ili protivno primjedbama suda u vezi s postupkom, pa tužitelj
podnese novu tužbu, sud će poništiti osporeni akt i u pravilu, sam riješiti stvar presudom.
Takva presuda u svemu zamjenjuje akt nadležnog tijela. O takvu slučaju sud izvještava
tijelo koje obavlja nadzor.
 UPRAVNO
38

Ako nadležno tijelo nakon poništenja upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije
u roku od 30 dana, novi upravni akt, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje
takva akta. Ako nadležno tijelo ne donese akt ni za sedam dana od toga traženja, stranka
može tražiti donošenje takva akta od suda koji je donio presudu u prvom stupnju. U vezi s
takvim zahtjevom sud će zatražiti od nadležnog tijela obavijest o razlozima zbog kojih
upravni akt nije donio. Nadležno tijelo dužno je dati tu obavijest odmah, a najkasnije u
roku od 7 dana. Ako on to ne učini, ili ako dana obavijest, prema mišljenju suda, ne
opravdava neizvršenje sudske presude, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt
nadležnog tijela.

Da li je u upravnom sporu dopuštena žalba?

Pravilo je da u upravnom sporu žalba načelno nije dopuštena.

Izvanredni pravni lijekovi u upravnom sporu?

ZUS predviđa dva izvanredna pravna lijeka i to zahtjev za zaštitu zakonitosti i
ponavljanje postupka. Presuda Upravnog suda se još može napadati ustavnom tužbom.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti?

ZZZ nadležni državni odvjetnik može podnijeti protiv odluke suda ako je tom
odlukom povrijeđen zakon, drugi propis ili opći akt.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti predaje se Upravnom sudu u roku od 3 mjeseca od
dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud RH u vijeću sastavljenom od 5 sudaca.
Vrhovni sud u pravilu u nejavnoj sjednici pobijanu odluku ispituje samo u
granicama zahtjeva. Vrhovni sud može presudom odbiti zahtjev ili ga uvažiti, te presudu u
tom slučaju ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je zahtjev podnesen.

Ponavljanje postupka?
1. Iz kojih razloga se može tražiti ponavljanje postupka?
ZUS određuje da će se postupak dovršen presudom ili rješenjem ponoviti na
prijedlog stranke:
1. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove
dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno
dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku, a stranka ih bez
svoje krivnje nije bila u stanju iznjeti u prijašnjem postupku;
2. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca ili službenika u sudu, ili je
odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova
protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomoćnika, a takva je radnja kazneno djelo;
3. ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj ili građanskoj stvari, a ta je
presuda kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4. ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok,
vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka se suda temelji
na tom iskazu;
5. ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom
upravnom postupku, a stranka nije bila u stanju iznijeti tu odluku u prijašnjem
postupku.

2. U kojem roku se može tražiti ponavljanje postupka?

Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u subjektivnom roku od 30 dana od
dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Nakon proteka objektivnog roka od 5
godina od pravomoćnosti ponavljanje se ne može tražiti.
 UPRAVNO
39

Iznimno, i poslije roka od 5 godina ponavljanje se može tražit zbog toga što je do
odluke došlo zbog određenih kaznenih djela.

3. Tko rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka?

O prijedlogu za ponavljanje postupka rješava Upravni sud u vijeću sastavljenom od
5 sudaca.
Ako se ponavljanje dopusti, stavit će se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili
djelomično. Prijašnje procesne radnje na koje ne utječu razlozi ponavljanja neće se
ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje dopušta odlučit će se i o glavnoj stvari.

Spor pune jurisdikcije?

Upravni sud može i sam presudom riješiti upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije:
1. ako utvrdi da se osporeni upravni akt treba poništiti,
2. ako priroda stvari to dozvoljava i
3. ako podaci postupka daju pouzdanu osnovu za to
Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt. Sud može presudom riješiti
meritorno samu upravnu stvar uz sljedeće pretpostavke.

Kada se podnosi tužba zbog nezakonite radnje?

Tužbom zbog nezakonite radnje pokreće se postupak za zaštitu ustavom
zajamčenoga prava i slobode čovjeka i građanina, ukoliko je takva sloboda ili pravo
povrijeđeno nezakonitom radnjom službene osobe u tijelima državne vlasti ili ovlaštene
osobe u pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita.

Sadržaj tužbe zbog nezakonite radnje?

Tužba za zaštitu zbog nezakonite radnje treba sadržavati
1. oznaku suda,
2. oznaku stranaka sa prebivalištem, odnosno sjedištem stranka,
3. oznaku nezakonite radnje (mjesto, vrijeme i po mogućnosti počinitelj radnje),
4. dokaze o učinjenoj radnji i tužbeni zahtjev.

Do kada se tužba zbog nezakonite radnje može podnijeti?

Tužba zbog nezakonite radnje se može podnijeti sve dok radnja traje.

Tko može podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje?

Ako osoba prema kojoj je poduzeta radnja ne može sama podnijeti tužbu za zaštitu
zbog nezakonite radnje, tužbu može podnijeti i njezin bračni drug, dijete, roditelj ili drugi
bliski srodnik.

Tko odlučuje o tužbi zbog nezakonite radnje?

O tužbi za zaštitu od nezakonite radnje odlučuje Županijski sud na čijem je
području radnja učinjena. Županijski sud odlučuje u vijeću sastavljenom od tri suca. Sud o
osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje presudom.
Presudom kojom prihvaća tužbeni zahtjev, sud će zabraniti daljnje vršenje
nezakonite radnje i prema potrebi naložiti uspostavu stanja kakvo je bilo prije vršenja
nezakonite radnje.

Može li se podnijeti žalba protiv odluke donesene povodom tužbe zbog nezakonite
radnje?
 UPRAVNO
40

Protiv odluke suda kojim odlučuje o tužbi za zaštitu od nezakonite radnje stranke
mogu podnijeti žalbu u roku od 3 dana od dana dostave odluke Županijskom sudu koji je
donio odluku, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

Što je upravni akt?

Upravni akt je akt kojim državno tijelo ili pravna osoba u vršenju javni ovlasti,
rješava o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili pravne osobe u kakvoj
upravnoj stvari. Elementi koji čine jedan upravni akt da bi bio upravni akt su dakle:
1. autoritativnost i jednostranost
2. konkretnost
3. upravna stvar
4. pravno djelovanje
5. pravna vezanost

Slobodna (diskrecijska) ocjena? Kako postupaju upravna tijela kada zakon ne

propiše točan način postupanja?
Slobodna ocjena postoji onda kada zakonodavac, umjesto da propiše točan način
postupanja u konkretnoj situacije predvidi disjunktivnom pravnom normom nekoliko
alternativa, ovlašćujući ujedno primjenjivača da se slobodno opredijeli za neku od njih.
Objekti diskrecionog odlučivanja su materijalnopravna pitanja u aktu, ali je moguće
da se diskrecijski odluči i o izvjesnim pitanjima procesnopravne prirode.

Što ne može biti predmet slobodnog odlučivanja?

Predmet slobodnog odlučivanja nikako ne mogu biti nadležnost, procedura koju je
potrebno provesti prije donošenja upravnog akta, način utvrđivanja činjeničnog stanja, te
forma i oblik akta.

Na koji način se vrši kontrola upravnih akata u kojima je sadržana diskrecijska

ocjena?
Kontrola upravnih akata u kojima je sadržana diskrecijska ocjena može se
podvrgnuti samo kontroli svrsishodnosti ili oportuniteta, ali ne i kontroli zakonitosti.
Kontrolu pravilnog diskrecijskog ocjenjivanja mogu obavljati ona tijela koja imaju
ovlaštenje da obavljaju nadzor nad oportunošću upravnih akta, a to su obično tijela koja
odlučuju u povodu žalbe u drugostupanjskom postupku. Tako je ZUP-om određeno da ako
drugostupanjsko tijelo u povodu žalbe nađe da je na osnovi slobodne ocjene trebalo
donijeti drugačije rješenje, ono će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i samo
riješiti stvar.
Čista kontrola zakonitosti ne obuhvaća ispitivanje diskrecijske ocjene.
Tom kontrolom mogu biti obuhvaćeni samo pravno vezani dijelovi upravnog akta.

Upravna stvar – sudska stvar?

Ne postoji unutarnja, sadržajna razlika između sudskih i upravnih stvari, niti
pouzdanih kriterija po kojima bi se ove stvari međusobno razlikovale.

Kada postoji šutnja administracije?

Šutnja administracije postoji:
1. ako nije donesena odluka o stvari o kojoj je trebalo donijeti upravni akt
2. ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana donijelo rješenje o žalbi, pa to ne
učini ni u daljnjem roku od 7 dana od ponovljenog traženja, u kojem slučaju stranka
može pokrenuti spor kao da joj je žalba odbijena
 UPRAVNO
41

3. isto tako kad rješenje nije donijelo prvostupanjsko tijelo protiv čijeg rješenja nema
mjesta žalbi
4. ako prvostupanjsko tijelo nije u roku od 60, odnosno 30 dana donijelo rješenje,
stranka se ima pravo žaliti kao joj je zahtjev odbijen, pa protiv rješenja
drugostupanjskog tijela ima pravo pokrenuti upravni spor, a može ga pokrenuti i
ako drugostupanjsko tijelo ne donese rješenje pod uvjetima kao gore
5. ne može se zakasniti sa šutnjom administracije nego samo treba ispuniti
pretpostavke

Ekscepcija ilegalnosti?
Ako sud u postupku nađe da zakon nije suglasan s Ustavom, mora zastati s
postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti.
Ako sud u postupku nade da drugi propis nije suglasan s Ustavom odnosno
zakonom, neće primijeniti taj propis (ekscepcija ilegalnosti) već će izvijestiti Vrhovni sud
RH.