Radio Predajnici

RADIO PREDAJNICI
Uvod
Predajnici su uređaji koji proizvode visoko frekfentne oscilacije kojima se vrši prenos
radio-programa bežičnim putem brzinom svjetlosti (300000 km/s).
Prema načinu prenošenja zvučnog signala modulacije se dijela na sljedeče grupe:

1. Predajnici za nemodulisanu telegrafiju,

2. Predajnici za modulisanu telegraafiju,
3. Predajnici sa amplitudnom modulaciom,
4. Predajnici sa frekfentnom modulaciom,
5. SSB predajnici.
Pored navedenih, danas se proizvode i drugi oblici predajnika za različite potrebe
radija, televizije, navigacije, prikupljanja i davanja raznih podataka , ali za sve je
zajedničko da moraju imati oscilator – izvor visokofrekfentnih oscilacija. Nekoliko
vakvih oscilacilatora prikazuju šeme na slici 1.

Predajnici sa kristalom Predajnici sa

regulisanom frekfencijom promjenjivom

Kako jedan tranzistor kao oscilator nije u stanju da proizvede znatnu snagu,
uobičajeno je da se iza oscilatora doda još jedan ili više stepena pojačanja I
modulator koji će govornu frekfenciju utisnuti u noseći talas. Na slici 3. su prikazana
dva takva pojačavača.

Slika 3. Izlazni pojačavači za VF

Modulatori su pojačavači koji niskofrekfentnu – zvučnu struju, poslije pojačanja
prilagođenom spregom prenose predajniku utičući na taj način na oblik
visokofrekfentnog signala (amplitudno – anodna, frekfentna modulacija).

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 1

Radio Predajnici

Blok sema radio-predajnika

Svaki radio-predajnik se sastoji od predajnika i predajne antene. U predajniku se vrše
sljedaće osnovne radnje:

• Stvaranje elektricnih oscilacija visoke frekfencije.

• Pojačavanje visoko frekfentnih oscilacija do potrebne snage
• Upravljanje jednim od parametara (amplitudom , frekfencijom ili fazom) zavisno
od vrste informacije koja se predaje.

Oscilacije visokih frekfencja se stvaraju u oscilatornom kolu. On se u predajniku zove

pobuđivač ili osnovni oscilator, jer određuje frekfenciju predajnika.
Mjenjanjem jednog od parametara visokofrekfentnih oscilacija u zavisnosti od
prenošenih signala naziva se modulaciom. Modulacija se ostvaruje u modulatoru.
Predajnik može biti sa amplitudnom (AM), frekfentnom (FM) ili faznom
modulacijom (PM). Poseban slučaj amplitudne modulacije je inpulsna modulacija
(IM).

Blok šema radio-predajnika sa amplitudnom modulacijom prikatana je na slici 4. U

osnovnom oscilatoru se stvaraju oscilacije visoke frekfencije sa konstantnim
parametrima. U pojačavaču snage se oscilacije pojačavaju a njihova amplituda se
mijenja pod uticajem predajnih modulacionih signala koji se dovode iz modulatora.

Slika 4. blokšema difuznog predajnika sa AM modulacijom

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 2

Radio Predajnici

Na slici 5 je prikazana blok-šema radio-predajnika sa frekventnom modulacijom. U

ovom predajniku modulator sa svojim modulipućim signalima djeluje na oscilatorno
kolo osnovnog oscilatora i mijenja njegovu osnovnu frekfenciju u skladu sa signalima
koji se prenose. Na taj način se mijenja frekfencija osnovnog oscilatora. Ona se
menja u relativno malim granicama u odnosu na svoju srednju vrijednost, koja se
naziva nosećom frekfencijom osnovnog oscilatora. U pojačavaču snage se vrši
pojačavanje frekfentno-modulisanih signala, poslije čega se ovi signali preko antene
zrače u prostor.

Slika 6. Blok-šema difuznog predajnika sa FM modulacijom

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 3

Radio Predajnici

Opis uređaja
VFO Visoko Frekventni Oscilator

Slika 7. Šema visoko frekfentnog oscilatora

Svi visoko frekventni oscilatori (VFO) moraju ispunjavati slijedeća dva uslova

1. Oscilator mora proizvoditi čisti sinusni signal

2. Signal mora biti vrlo stabilan (da nam stanice nebi šetale po skali)

Kod VFO-a nemogu se koristiti astabili ili RC oscilatori. Samo se koristi paralelno LC
kolo .
Na slici 7 prikazana je šema oscilatora . Tranzistor Tr1 radi kao oscilator u Klapovom
spoju. Sam tranzistor može biti bilo koji savremeni silicijev tranzistor od BC107 do
BC109, pošto taj tranzistor mora raditi na niskoj frekvenciji u opsegu od 1750 do
1800 kHz.
Povratna veza kojom se pobuđuju oscilacije ostvarena je kapacitivnim razdjeljnikom
C3/C4 od po 1nf. I kolektor je blokiran kondenzatorom od 100nf. Na taj način su svi
unutrašnji kapaciteti samog tranzistora neznatni u odnosu na ove velike kapacitete.
Zato eventualne male greške u tranzistoru (npr. usljed promjene temperature ili zbog
male promjene napona među elektrodama i sl.) nemogu uticati na frekvenciju
oscilatora.
Opseg frekvencija određen je zavojnicom L i kondenzatorima C1,C2,C12 i C13.
Od ovih je C2 promjenjiv. Maksimalni kapacitet mu je 11pf, što (sa paralelnim
kapacitetima) osigurava prijem telegrafskog dijela u 80-metarskom opsegu od 3500
do 3600 kHz.
Pri tome sam oscilator radi na frekvenciji od 1750 do 1800kHz.
Izbor kondenzatora za oscilator je prilično kritičan. Kodenzatori moraju biti vrlo
dobrog kvaliteta. Mogu se upotrijebiri domaći stirofleks kondenzatori (»Iskra«).
Vrlosu stabilni, gubici u njima su mali, a imaju i malen negativni temperaturni
koeficijent kapaciteta. Sve ovo doprinosi stabilnosti odabrane frekvencije.

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 4

Radio Predajnici

Tranzistor Tr2 je u stupnju za odjeljivanje oscilatora od ostalih stupnjeva u

prijemniku.
Tr3 zajedno sa Zenerovom diodom ZD (9.1 V) osigurava stabilan napon napajanja od
približno 9 V.
Mnogi savremeni primopredajnici imaju mogućnost male promjene prijemne
frekvencije (RIT-Reciever Independent Tuning) bez uticaja na rad predajnika.
Često se za ovo koriste releji, ali u ovom slučaju su izbjegnuti.
Dodatni sklop za R.I.T. ima tranzistore Tr4,Tr5,Tr6. te »varikap« diodu.
Kao diodu kojoj kapacitet zavisi od prednapona upotrijebili smo tranzistor Tr7, tačnije
samo njegovu »unutrašnju diodu« između baze i kolektora. Stavili smo PNP
tranzistor BC161. Mogao bi poslužiti i BC141 koji je tipa NPN, ali tada bi trebali
zamjeniti spojeve sa bazom i sa kolektorom. Kako se vidi na šemi emiterski
priključak tranzistora ostaje nespojen.
Umjesto tranzistora može se staviti prava varikap dioda pazeći na polaritet. Kod
pravilnog polariteta ne smije kroz diodu teći struja.
Kada je spojen napon napajanja tranzistor Tr5 ode u zasićenje, jer mu preko otpornika
R14 i kroz tranzistor teče bazna struja.Ostali tranzistori ostaju u zakočenju , struja
kroz njih nemože teći.
Tranzistorom Tr5 spaja se jedan kraj potenciometra P1 na masu. U tom stanju, dok je
tranzistor u zasićenju pad napona između emitera i kolektora je zanemarivo mali
Između 0.2 i 0.4 V, što odgovara tkz.naponu zasićenja).
Otpornik R11 sa jedne strane i otpornik R13 sa dijelom potenciometra P1 sa druge
strane čine razdjeljnik napona od kojeg zavisi električni potencijal u tački B. Taj se
potencijal preko R17 prenosi na varikap (Tr7) i određuje njegov prednapon. Kapacitet
varikapa se mijenja, ako se mijenja prednapon, što se postiže okretanjem
potenciometra. U seriji sa varikapom spojen je kondenzator C12. Preko njega je
varikap dioda spojena na oscilatorno kolo pa se okretanjem potenciometra može
mijenjati frekvencija oscilatora u nekom užem opsegu (kod prijema).
Ako se (kod predaje) na priključnicu »+TX« stavi pun pogonski napon, tranzistori Tr4
i Tr6 će otići u zasićenje. Pri tome tranzistor Tr6 spaja bazu tranzistora na masu i
struja kroz P1 i R13 nemože više teći. Potenciometar P1 je izvan funkcije. Umjesto
kroz njega struja teče kroz R12. Potencial u tački B sada ovisi o razdjeljinku
R11/R12 . On je stalan što znači da je i napon navarikapu stalan. Na taj način je
osigurano da je i kapacitet varikapa stala za vrjeme predaje. Ffrekvencija oscilatora
za to vrijeme nezavisi od položaja potenciometra P1.
Kapacitet seriskog kondenzatora C12 mora biti malen, svakako manji od kapaciteta
varikap diode. To je potrebno zato da visoko vrekventni napon ostane ispod
vrijednosti pred napona, kako nebi došlo do ispravljanja visokovrekventnih struja.
Ploćica od kaširanog pertinaksa prikazana je na slici (2.2). Na ploćicu montiraju se svi
dijelovi osim promjenjivog kondenzatora C2 i potenciometra P1 koji se montiraju na
prednju stranu uređaja. Udaljenost C2 od VFO-a nesmije biti velika a veze među
njima moraju biti kratke i krute.
Na slici 8. Je dat izgled pločice VFO

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 5

 Radio Predajnici

Slika 9 . raspored elemenata na pločici VFO sa štampanim vezama

Problem priključenja VFO i njegovo rešenje

Za priključak na VFO kojim bi bio omogučen rad bez kvarcnog kristala potrebno je
najprije izvršiti neke preinake na ulazu ispred tranzistora T1. Ove preinake su vidljive
na slici 10 i slici 11. Kristal je uklonjen kondenzator C1 i C2 izvađeni a dodan je
kondenzator C24. Razumije se da na prikljucnice označene kao VFO moramo dovesti
pobudni VF napon kojem je frekfencija u 80 metarskom opsegu . takvu frekfenciju
možemo postići upotrebom nekog udvostručivača jer naš VFO radi na dvostruko
nižoj frekfenciji od prijemne. Kao umnoživač koristi se jednostavni umnoživač čija je
šema data na slici 12.

Slika 10 izmjene u ulaznom dijelu šeme Slika 11 izmjene na pločici TX

predajnika ako se za njegov rad ne koje odgovaraju izmjenama u
upotrebljava kvarcni oscilator već VFO šemi

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 6

Radio Predajnici

Frekfencija iz VFO (koja je npr. 1.775 kHz) vodi se najprije na potencijometar P koji
služi za doziranje signala. Potencijometrom odmjereni signal odlazi preko C”% na
bazu tranzistora T6 koji radi kao umnoživač frekfencije u klasi C. da postignemo
duplu frekfenciju potrebno je titrajni krug L4/C26 provjeriti dip-netrom. Ovaj titrajni
krug je prigušen otpornikom R18 da ne bi signal u jednom dijelu opsega bio
pretjerano jaci nego u preostalom dijelu. Vrijednost R18 ne smije biti manja od
neophodno nužne da se ne upropasti selektivnost titrajnog kruga. Signal udvostručene
frekfencije uzima se sa titrajnog kruga udvostučivača koji sada več služi kao prvi
pobudni stupanj predajnika, ovakav udvostručivač koji sada več služi kao prvi
pobudni stupanj može se sagraditi na posebnoj pločici kao n aslici 12. Oznaka +TX
označava da je udvostručivač spojen samo onda kada je predajnik u pogonu. Za
vrijeme prijema on mora biti isključen.

Slika 12 šema umnoživača i izgled ostatka bakarne folije umnoživača

Predajnik za 80 metarski opseg

Slika 13. Šema predajnika za 80 metarski opseg sa kvarc kristalom

Na slici 13 je tranzistor u stupnju kojim se kvarcov kristal Q pobuđuje na oscilovanje.

Povratna veza za pobuđivanje titranja ostvarena je kapacitivnim razdjelnikom C1/C2 .
Preko C5 ovaj je oscilator spojen sa sljedečim stupnjem sa tranzistorom T2. Oba
tranzistora u ovim ulaznim stupnjevima ostaju bez pogonskog napona sve dok je
telegrafski taster otvoren. Pritiskom na telegrafski taster pušta se struja koja napaja
oba tranzistora. Kristalni oscilator proradi i oscilacije se izravnim spojem sa kolektora

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 7

Radio Predajnici

tranzistora T2 prenose dalje na bazu tranzistora T3. Ovaj tranzistor je u spoju

emiterskog sljedila i služi za odvajanje oscilatorskog dijela od stupnjeva koji slijede
iza tranzistora T3. Ovaj kao i prva dva tranzistora može biti bilo koji N P N
tranzistor male snage, kao BC 107.
T4, u predzadnjem stupnju, ima u svom kolektorskom strujnom krugu prigušnicu
VFPr1. Druga prigušnica VFPr2 blokirana je sa jedne strane kondenzatorima C6, C11
i C12 a služi samo za visokofrekfencijsko rasprezanje, sprečavajući visoko
frekfencijskim strujama vračanje iz stupnja na izlazi T5 u predstupanj T4. Na oba
stupnja stavili smo male feritne prigušnice. Nihova jezgrica je masivna i ima šest
uzdužnih međusobno izolovanih kanalčića. Kroz njih je provučena žica tako da su tu
ukupno tri zavoja. Slika 14

Slika 14 izgled malih feritnih jezgrica

Slika 15 tabela za motanje zavojnica
koje su ugrađene u 80 metarski
80 metarskog predajnika a motane su
predajnik. Dimenzije ferita su 6 mm
sa žicom 0.4 mm sa lak izolacijom
promjer i 10 mm dužina a motaju se
žicom od 0,5 mm

i u izlaznom stupnju, s tranzistorom T5 kao kolektorska radna impedansa koriste

dvije vf prigušnise VFPr3 i VFPr4 spojene u seriju pa je vrijednost impedanse veča.
To je načinjeno pretežno zato da u posljednja dva stepena ne bi došlo do neželjene
rezonancije u njihovim kolektorskim stupnjevima i možda pobuđivanja na nekoj
neželjenoj .
Izbor tranzistora za posljednji stupanj T4 nije osobito kritičan. To neka je jedan od
naših poznatih N-P-N tranzistora u malo večem metalnom kučištu TO-5 ili TO-39 sa
promjerom od 8 mm, kao što je BC 141, BC 119 ili 2N 2219 ili njima sličan. Nihova
radna frekfencija je 40 MHz ili više barem je deset puta viša od naše radne
frekfencije. Opterecenje nije preveliko, tranzistor je umjereno topao i nije mu
potrebno hladilo.
Kao izlazni tranzistor T5 ne bi bilo dobro uzeti BC119 inače dobar tranzistor
podnosi između kolektora i imitera napon i do 30 V. U koliko bi smo na predajnik
priključili antenski kabal u kojem je zbog neprilagođenja prevelik odnos stijnih talasa
takozvani SWR odnos, mogao bi vršni napon na kolektoru izlaznog tranzistora opasno
porasti. Ili da zaboravimo priključiti antenu mogao bi biti u trenu upropašten. Zato je
bolje upotrebiti tranzistor koji uz maksimalnu kolektorsku struju od 800 do 1.000 mA
podnosi i veče kolektorske napone. Iako ćemo ostati kod pogonskog napona od 12 V
do najviše 13.8 valja upotrebiti tranzistore koji na kolektoru podnosi napon od barem
50 do 60 V. takvim zahtjevima zadovoljavaju tranzistori to BSY55, BSY56, 2N1613
i 2N1711 te naši tranzistori BFY46 dnosno BFJ46. Za sve tranzistore navedeno je
termičko opterečenje od 1W. kolektorska struja posljednjeg tranzistora bila je

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 8

Radio Predajnici

približno 350 mA to znači da je izlazna snaga približno 5W. razumije se da na

tranzistor moramo postaviti ne premalo hladilo. Hladilo koje je postavljeno je
načinjeno od aluminijuma i ima rebra za odvođenje toplote. Hladilo se toliko ugrije
da ako ga prstom dotaknemo ono nije da je samo toplo nego je prilično vruče. U
normalnom pogonu zagrijavanje nije tako veliko jer tranzistor nije trajno opterečen.
Moramo još ugraditi izlazni filtar od C16 do C22 sa dvije zavojnice . zadača tog filtra
je da adrži frekfencije pretežno harmonične. Smjela bi proči samo radna frekfencija
koja je u 80 metarskom opsegu. Ulazna impedanca filtera treba da bude negdje oko
30 Ω a izlazna impedansa zavisi od vrste kabla kojim napajamo antenu. Ukoliko se
napaja sa 50Ω koaxialnim kablom onda ona treba da iznosi oko 50Ω.
Filter koji je več izračunat za ovakve uvjete rada, omžemo sa gotovim podacima nači
u radio priručniku . tamo je nacrtan peteročlani filtar koji ima tri kondenzatora i dvije
zavojnice L1 i L2, ulazni kapacitet od 1.330 pF je kod nas realiziran sa C16 + C17
srednji kapacitet sa C19 + C20 a izlazni kapacitet sa C21 i C22 prema istom izvoru
podataka induktiviteti moraju biti L1 = 1,55 µH L2 = 1,99 µH. diode D1 i D2 su
mnogo jeftinija zamjena za relej koji bi prekapčao antenu kod prelaza prijema na
predaju.

Copyright  t[r]aX technologies --- http://www.trax.multicom.ba 9