Professional Documents
Culture Documents
1'
komedija
1
lica:
1.Petar, 25
4. Jelena,
7. Baki, 25
10. Lola
11. Žaklina
Ovo je prilično nebičan komad. Ima samo tri glavna lika, koji se pojavljuju u tri
razdoblja života; kao deca, kao mladi i kao zreli ljudi. Ono što je važno istaći je da se
svi likovi nalaze istovremeno na sceni, u metafizičkom i nepromenljivom prostoru
Petrovog stana. Pozornicu nikako ne treba deliti na »prostor mlađih« i »prostor
starijih«, već treba koristiti čitavu scenu za sve likove. Njihovi životi se odvijaju u
istom prostoru u različito vreme.
Nije potrebno tražiti glumce razlitičitih generacija koji liče jedni na druge. Dovoljno će
biti da pripadaju istom tipu. Preko šminke, a naročito kostima moguće je uspostaviti
jedinstvo, na primer Petra kao dečaka, kao mladića i kao zrelog čoveka, tako što će
svaki lik imati dominantnu i prepoznatljivu boju kostima.
2
Najvažnije je, naravno, jedinstvo koje se ostvaruje preko glumačke igre. Glumci koji
igraju jedan lik u različitim generacijama moraju zajedno da uspostave karakteristične
pokrete, intonaciju, temperament, tikove isl. toga lika.
Komad nije lak za čitanje i traži punu koncentraciju čitaoca. Didaskalije su od najveće
važnosti i molim čitaoca da ih ne preskače.
autor
3
1.1. SCENA
OFF (Petar): Pa, evo, znači, svi znamo šta je madridski »Real« i šta je finale kupa
šampiona. Nezahvalno je prognozirati. Atmosfera u ekipi je odlična. Ja sam optimista
pred nedeljni meč.
1.2. SCENA
(Petar se vraća sa treninga nosi sportsku torbu. Užurbano nekoga zove na telefon.
Prostor je klasična soba sa foteljama, kaučem, stolom. Ono što je važno, to je velika
uokvirena fotografija Petra i Bakija, zagrljenih, u košarkaškim dresovima, sa širokim,
vedrim osmesima.)
PETAR: Halo, tata! »Tofaš«!! Kako »šta je 'Tofaš '«? Turski prvoligaš, bre! Samo ako
pobedimo u nedelju. Javili se danas. Kako bre,nisi čuo za »Tofaš«? Pa i ja bih u
»Kinder«. Kome si pričao da ću da igram za »Real«? Pa ti nisi normalan! Znaš li ti
koliko bekova ima na tržištu?! (Pauza.) Biće jedno 500 000 dolara. (Pauza.) Ma šta
pričaš, bre! Ti tolike pare nisi video ni u bioskopu! A, to tebe boli. E, pa i mene zabole.
Ja ću da igram za »Tofaš«, a ti, ćale, igraj za »Real« i uzmi im sto miliona! Gde ti je sad
4
tvoj Baki, najbolji igrač u Evropi! Što njega ne zovu u«Tofaš«? Gde da ga zovu? U
NBA? Ovo je dobro, ha, ha...pa šta ako mi je najbolji prijatelj, kakve to veze ima? Ti si
meni otac, pa se ponašaš kao skot. Uzećmo kup šampiona, a ja ću lepo da uzmem to
pola cigle, a znaš šta ću tebi da dam? E, baš to! Nek' ti Baki da! Ima da kupim
»Mercedesa« za pola para i tebe da dođem da zgazim.Što sad ti plačeš? Alo, tata...(Veza
se prekinula. Petar govori slušalici.) Malo ti je para, džukelo matora? Je li? E, pa crkni.
(Doleti gomila predmeta. Petar2 hitro zatvara i zaključava vrata i beži iza
fotelje.)
5
(Petar2 otključava, upada Jelena2, koja je u još gorem stanju. Inače, ona je bivša
lepotica, sada prekomerno ugojena, od idućeg meseca počinje rigoroznu dijetu, menja
garderobu i počinje da ozbiljno vodi računa o sebi. I bez batina koje je dobila, ona u
prilično derutnom stanju.)
6
PETAR2: Rekao sam ti.
JELENA2: Izdržaću...
7
JELENA2: To će on da krije...
(Otvaraju se vrata s treskom i upadaju Baki i Jelena, zagrljeni. Baki je blago pripit.
Baki je harizmatična zvezda, ali toga ni najmanje nije svestan. Jelena je lepotica. Ista
igra koju imamo kada su u pitanju Petar i Petar2, ponavlja se i kada se radi o Jeleni i
Jeleni2. Naravno, Posle skoro trideset godina zajedničkog života, Jelena2 je preuzela i
nešto od Petrovih gestova i misli, Petar2 od Jelene.)
PETAR: I mene!
8
BAKI: »Lejkersi«, naravno! A zar nisu i tebe?
PETAR: »Tofaš«...
(Jelena se zasmeje.)
JELENA: Ma naravno.
PETAR: (prečuje Jelenin komentar) Tačno. Perspekrivan klub. Mali, ali dobro
organizovan. Imaju novog vlasnika.
BAKI: Šta to pričaš, Jelena? Gde bih ja bio bez moga Peconija! Pa on me je...
JELENA: ...odveo na prvi trening. Znam celu priču, hvala lepo. Prvog idemo u El Ej da
biramo kuću, drugog biramo jahtu, bazene i nakit....
BAKI: (Grli i ljubi Jelenu. Petar jedva krije ljubomoru. Jeleni) S tobom ne mogu da
izgubim. (Petru) Ali kako ću bez tebe druže! Ti mi dođeš nešto kao ćale...(Jeleni) Mi se
ne razdvajamo...
BAKI: Tebi...i Jeleni...dugujem sve. (Zasuze mu oči. Zagrli i Petra i Jelenu tako da se
njih dvoje gledaju s mržnjom.)
(Njih dvojica pevaju neku urbanu baladu, zagrljeni u sevdahu, kao pijanci. Povremeno
jedan drugog ljube. Petar zlurado pogleda na Jelenu. Jelena besno krene ka vratima.)
JELENA: Kad budeš hteo da pevaš »onu našu«, znaš gde sam? (Ode.)
BAKI: Pojma nemam. Izgledanjuje se zbog tih izbora za te mis, pa je sva histerična.
Vidimo se sutra na treningu! Čoveče! L.A. Lejkersi!!
10
(Pauza. Petar gleda u vrata. Petar2 besno ustaje.)
(Treskaju stolicama.)
(Bacaju stvari unaokolo i na kraju sednu jedan naspram drugog. Kao da se gledaju.)
PETAR2: Kakav sam ja kreten bio kad sam bio mlad. Poštenjačina
glupa. Toliko sam učinio za tu svinju...i kako mi se to vratilo.
Trebalo me je ubiti. U stvari za sve je kriv moj otac...
11
PETAR: Da ga povredim na treningu? Da mu slomim nogu? Misliš da to nije suviše?
Dobro...
PETAR2: To ti je tačno.
JELENA2: Smešno.
(Oboje plaču.)
(MRAK)
1.3. SCENA
(Isti prostor. Ulaze Baki i Petar. Baki unosi Petra, koji je teško povredio nogu..)
PETAR: Ne! Niko ne sme da zna da sam se povredio! Nemoj slučajno da si rekao
nekom u klubu!
PETAR: Baki, nemoj da sereš! Ja moram da igram to finale u nedelju. Inače ništa od
»Tofaša«...
13
PETAR: Baki, ne seri! Šta sereš!
PETAR: Šta, bre, »izvini«!? Kad ti kažem da neću o tome da pričam, onda to znači da
neću o tome da pričam.
PETAR: Ti misliš to ide tako jednostavno: »Izvini« i gotovo. (Pauza.) Kako umeš
ponekad da me iznerviraš, to nije normalno.
BAKI: Znam...
BAKI: Jeste...
PETAR: Kako si ti blesav, Baki. (Zagrli ga drugarski. Pauza.) Stvarno misliš i nju da
vodiš u Ameriku?
PETAR: Ma onako.
BAKI: Pa i ne mogu.
PETAR: Alo, dečko, ti si najbolji igrač u Evropi! Ti možeš da imaš koju hoćeš!
BAKI: Stvarno?
14
PETAR: A ti puštaš da te tretira kao idiota.
BAKI: Naravno.
PETAR: Njen najveći životni uspeh je što je tvoja riba! To ti je kao general među
ribama. Ona ide u Ameriku! Njen Baki će da dobije deset cigli! Ej! Gde je tu ljubav? I
još je starija osam godina. Ej, osam godina! Matorka.
JELENA: Da. Sat vremena na kiši, a onda sam otišla u klub da vidim da ti se nešto nije
desilo.
15
JELENA: Da li se to možda odnosi i na mene?
PETAR: Ovo je kao kad smo igrali u Berlinu...je l' se sećaš? (Počinje da se zacenjuje.
Baki se odmah takođe zaceni. Oni doslovno umiru od smeha. Jelena ih posmatra u
nemoćnom besu.)
(Pauza. Petar prsne u nezadrživ smeh zbog Jelenine neumesne blamaže. On pada sa
troseda, valja se po zemlji. Baki se s teškom mukom suzdržava da i on ne počne da se
smeje.)
16
PETAR2 (JELENI2) i JELENA (PETRU): Da li ja na ovo treba da
se smejem? Meni je dosta poniženja! Ja ovo više neću da trpim!
BAKI: Jelena...
BAKI: Peco...
BAKI: Ja ne znam šta vam je? Jeste li vas dvoje normalni! Zašto mi ovo radite?
(Baki i Jelena odu. Petar sedi zamišljen, gleda šta mu je s nogom. Posle uzme udžbenik
turskog jezika i vežba.)
17
PETAR2: Šta su onda ovi isečci iz novina? Misliš da ja ne znam.
(Čita) »Baki super-zvezda NBA«, »Bakić MVP u NBA«, »Bakić po
četvrti put u ALL STAR utakmici«, »Bakic the magnificant«! Misliš
da ja ne znam?
PETAR2: Najbliži...
PETAR2: Logično..
JELENA2: Ni govora.
PETAR2: Sutra.
18
PETAR2 (posle pauze): Kako sam mogao da promašim? Kako?
(Jelena istrči. Petar iz tajnog mesta u kauču vadi džoint, pripaljuje, stalno se
preslišavajući turski. Posle nekoliko trenutaka ulazi Petar2, obazre se da vidi da li je
Jelena2 u blizini, pa sa istog mesta vadi džoint i pripaljuje. Sedne pored Petra, na isti
način prekrsti noge, na isti način se zavali, odbijajući dimove i trljajući povređenu
nogu. Ustanu, hramajući dođu do velike fotografije na kojoj su zagrljeni Petar i Baki.
Obojica gledaju Bakija.)
(Petar i Petar2 se okrenu jedan prema drugome i kao da se zaista gledaju. Petar2 se
cinično smeška. Petar se strese i odhramlje napolje. Ulazi Jelena 2. Petar2 se brzo
otarasi džointa.)
PETAR2: A zdravlje?
20
JELENA2: Život, čoveče božji! (On je sumnjičavo pogleda.) Barem
moj život!
(Kucanje. Ponovo kucanje. Ključ u bravi. Otvaraju se vrata. Ulaze Lola i Žaklina.
LOLA: Ima li koga..? Peco! Još nisu došli sa treninga. Hajde, ulazi. Žaklina!
21
LOLA: Mislim, jebote, što si pošla sa mnom ako ćeš da budeš ovakva celo veče?
LOLA: »Tog Bakija«?? Čoveče! Ne mogu da verujem da nikad nisi čula za Bakija? Ni
za Pecu?
LOLA: Zato što sam bila s njim da bih došla do Bakija. On mora da bude moj. Mora!
Đurićka samo što nije umrla danas u školi kad sam joj rekla da ću da kresnem Bakija i
da će da me vodi u Ameriku. Sve je tu: mrežaste čarape, halteri, izdepilirala sam se do
krvi...jesi ti ponela kurtone? Kako si mogla da zaboraviš kurtone, ženo? Ja imam samo
pet. Daću ti jedan.
22
LOLA: Pa za Petra. Ja bi se kresnula sa nekim kad bi mi ti tražila.
(Pauza. Lola pali novu cigaretu. Žaklina uzima knjigu.) Žaklina, smiri se, molim te.
Opusti se. Jebote, ne znaš koliko mi ovo znači. Đurićka će direktno da umre kad joj
budem pričala.
PETAR: To je to iznenađenje...
LOLA: Ćao...
BAKI: Ne znam...
PETAR: Ovo je...(Ne može da se seti Lolinog imena), a ovo je njena drugarica...
LOLA: (Bakiju) Gledala sam sve tvoje utakmice u zadnje tri godine. Ono protiv
»Makabija«, onaj ulaz i kucanje...čoveče! Odlepila sam!
BAKI: A...
BAKI: Stvarno?
23
LOLA: Ne da ne prati, nego nije ni čula za košarku. Ona misli da se to igra na ledu sa
palicama, ha, ha...(Niko ne reaguje. Petar donosi viski. Lola popije na iskap. Petar joj
sipa drugu čašu.)
LOLA: Kako je ovde vruće...(Skida providnu košulju i ostaje u nekoj vrsti korseta.)
PETAR: Uau!
ŽAKLINA: Uzroci i povodi Prvog svetskog rata. (Svaki Žaklinin pogled na Bakija je
prodoran i vrhunac zavođenja. Ona ga gleda izazovno, i svaka njena rečenica kao da
ima dvostruku značenje.)
LOLA: Naravno da nema veze. Zato je i dosadno. Da je videla kako si dao trojku u
poslednjoj sekundi protiv »Žalgirisa«, drugačije bi misila. Kakva je to trojka bila...
LOLA (Ustane i nagne se tako da joj Baki gleda u gaćice.): Uzeo je loptu ovako...
ŽAKLINA: Jeste.
ŽAKLINA: Pa ne znam...
24
BAKI: Imaš lep osmeh. Da li bi gledala zbog mene?
ŽAKLINA: Pa ne znam šta te zanima. Uzroci ili povodi za prvi svetski rat? Ili
posledice?
LOLA: Uh, što sam raspoložena za seks. Je l' još neko raspoložen za seks. Baki?
(Pauza. Konsternacija.)
PETAR: Pa, ako Baki nije raspoložen, tu sam i ja, da utrčim s klupe...ha, ha...
(Žaklina ustaje.)
(Žaklina odlazi levo u »hodnik«. Baki upitno gleda Petra. Petar mu daje znake.
Žaklina se vraća.)
LOLA: Ja ću da ti pokažem...
25
PETAR: Baki će da ti pokaže.
PETAR: Ti?
LOLA: Da.
26
LOLA: Ne bi zvao.
PETAR: To je tačno.
(Lola ode. Posle nekoliko sekundi Petar osluškuje. Petar2 ulazi na vrata, vraća se sa
nekakvog džoginga, boli ga noga.)
ŽAKLINA: Jeste. Drago mi je što smo se upoznali. Doviđenja. (Prema WC-u) Ćao,
ljubavi!
ŽAKLINA: Najbolja.
(Izađe.)
BAKI: Molim?
27
PETAR: Ja ću morati Jeleni da kažem za ovo! Ja se čak osećam delimično odgovornim
za ovo što se ovde desilo.
PETAR: Zato što ona ne zaslužuje da je varaš. Možda se ona i ja ne slažemo baš
najbolje, ali mislim da je to razlog više da joj kažem. Ako ti se ne sviđa, to je tvoj
problem. Ja znam koliko si ti za nju vezan i da ovo može da ti predstavlja problem pred
utakmicu u nedelju, ali o tome je trebalo ranije da misliš. Jelena je razumna i možda
neće da te šutne. Uostalom, razumećeš me jednog dana.
PETAR2 (mrmlja sve vreme): Dosta je bilo! Neće ona meni da vodi
život...
BAKI: Ne. Ja te već sada razumem. Reci joj. I treba da joj kažeš.
BAKI: Pa naravno.
PETAR: Ama, kakvu Žaklinu, idiote! Ona zna samo uzroke i povode Prvog svetskog
rata! U nedelju je veliko finale!Ti ne možeš da pogodiš koš kad si u svađi s Jelenom!
28
BAKI: Druže, ne sekiraj se. U nedelju razbijam Špance i ti odlaziš u »Tofaš«! Ništa se
ti ne sekiraj. Razbiću ih ja sam. (Baki izađe.)
PETAR: E, pa nećeš! Nećeš! Nećeš! Gotov si prijatelju. Bez Jelene si propao. Ti ćeš da
igraš u »Lejkersima«, a imaš ribu koja uči istoriju Prvog svetskog rata...somino.
29
JELENA2: Dvanaest autobusa, zgradu univerziteta...
JELENA2: Naravno.
PETAR2: Da ja ne dođem.
JELENA2: A ni ja.
30
PETAR2: Neka znaju deca u vrtićima s čijim igračkama se igraju...
JELENA2: Mi nećemo...
PETAR: Halo, Jelena, ovde Petar. Slušaj, možda se ti i ja nismo uvek voleli...dobro,
mrzimo se. Ali, bolje je da ti ja kažem, nego da pročitaš u novinama. Nije mi lako da ti
ovo pričam...(Jedva suzdržava smeh, pravi psihološku pauzu) Vidi...Baki ima drugu.
Neka Žaklina. Kamo sreće da sam izmislio! Plašim se za njega. On toliko zavisi od
tebe. Možda nije ništa ozbiljno. Mada Baki viče kako se zaljubio, da je shvatio šta je to
seks, i slične gluposti. Peva po ceo dan na treningu. Nemoj sad da plačeš! Kaže da si ti
santa leda u krevetu, da nemaš pojma o oralnom seksu, da si matora...pa što sad plačeš?
Njegove reči, ne pomerio se s mesta! Jeste. Đubre. Nezahvalno. To sam mu i ja rekao.
Od mene je tražio da ti ja to kažem, ali ja sam to, naravno, odbio. Što ja da ti pričam u
njegovo ime da si glupa, iskompleksirana, histerična, ljubomorna i pohlepna? Neka ti
on kaže. Ja ne mislim tako. Slušaj, ako ti nešto treba...(Ona je prekinula vezu.) He, he,
he...
MRAK.
1.4. SCENA
31
(On je zagrli.)
PETAR2: Ali smo je zato dočekali. Lepši nego ikad! Lepši nego
iko!
PETAR2: ...ogromna...
32
JELENA2: A ostrvo nikada ne plače...
JELENA2: ...tačno...
JELENA2: Tačno.
PETAR2: Pa ti mi reci!
33
JELENA2: A ja sam samo žena čoveka koji je promašio slobodna
bacanja u finalu kupa šampiona. (Pauza.) No, život ide dalje. Sutra
ću ovde da posadim japanske ljubičice i rododenrone...
PETAR: Ima mene? Ama, šta hočeš ti? Misliš ti da je samo tebi teško? I meni je teško!
Grozno mi je! Ujeo bih se za glavu od muke! On ide u »Lejkerse«, a ja u »Tofaš«! On
je najbolji igrač na kontinentu, a ja se uvlačim treneru za minutažu. Ja treniram po šest
sati dnevno, njemu trening i ne treba. On je i pre deset godina igrao isto kao i danas –
najbolje, a ja sam i pre deset godina igrao isto kao i danas – »onako«. Ja sam »onako«!
I sve to radi bez ikakvog napora. Njega sve to uopšte ne zanima previše. Sa istom tom
strašću je mogao da bude i poštar ili taksista. A kao vrhunac, on je toliko veliki da ne
mora da bude svestan svoje veličine. Ja sam pre deset godina kupio album da u njega
lepim svoje intervjue. Znaš koliko sam popunio? Tri strane! A za to vreme njega golog
slikaju za »Vog«, on daje intervjue za »L'Ekip«, »Mondo del basket«, »Giganti del
basket«. Njega nose na rukama! Da li ti moćeš da zamisliš kako boli ta razlika u
aplauzima publike. On izaziva delirijum, a ja dobijam isto koliko i fizioterapeut!
34
Njemu je to normalno. Ja bih ubio za delić svega toga. Za jedan njegov dan ja bih dao
ceo svoj život. Zašto da ja budem Artur Garfankl celog života? Hoću i ja da budem Pol
Sajmon. Ja volim košarku više od njega, treniram više od njega, a on ima sve, dok ja
strepim da li ću otići u turski »Tofaš«. Ja sam na »Diklofenu« i treniram sa puknutim
ligamentima da to niko ne primeti. Dok smo zajedno u timu, ja sam ipak neko. Ja sam
njegov najbolji drug. Deo njegovog svetla pada i na mene. A sada...Mislio sam, ako ga
odvojim od tebe, to će ga razbiti, igraće loše. A on je juče na treningu dao sedamdeset
trojki uzastopno! Sedamdeset!
PETAR: Bog...
JELENA: A da se ne okrene...
JELENA: Nismo...
35
PETAR: »Onako« ljudi!
(Pauza.)
JELENA: Da?
PETAR: Znači, slažeš se? Složila si se. (Pauza.) Šta ćemo sad? Da te poljubim?
JELENA: Može.
36
JELENA: Može. (Grle se i ljube.) Šta ćemo sad?
PETAR: Može.
(Ležu /možda na pod/ tako da ih publika ne vidi, ali ih odlično čuje. Kucanje na vrata.)
JELENA2: Baki!
PETAR2: Baki!
JELENA: Može.
JELENA: Važi.
PETAR: Može.
PETAR: Može.
BAKI2: Koja?
(Jelena uzdiše.)
38
PETAR2: Važno je da ste vi došli.
JELENA: Može.
BAKI2: Tačno. Izlapeo sam. Šta ste vas dvoje radili za sve to
vreme?
39
BAKI2: Molim?
PETAR2: Čuo si je. Baš ništa. Živeli smo tvoj život. Naš život je
trajao 1'35''.
PETAR: Može...
PETAR2: Ti ne znaš?
JELENA2: On ne zna.
40
BAKI2: Ali šta sam uradio? Shit! Ja se ne sećam. Bilo je davno,
damn it! Recite! Da možda mogu da popravim. Ja ne znam! Ja
sam star. Ja pijem painkiller za loša leđa...
PETAR2: E, do mojega!
BAKI: Žmurim!
JELENA: Ma šta se ti njemu izvinjavaš! Što nama da je neprijatno!? Neka njemu bude
neprijatno !
41
JELENA: Nema šta da se gleda! (Ljubi Petra. Baki žmuri sve vreme.) Otvori oči i
gledaj! (Baki gleda, Jelena ponovo ljubi Petra.)
BAKI: Jesam.
JELENA: I?
JELENA: Hajde!
JELENA: Hoćeš ponovo da ga ljubim? Volim Petra! Obožavam ga! On je moj! Šta
misliš da uradiš? Koga ćeš da odabereš?
42
PETAR2: Uh, uh, al' si ti izlapeo. Ja sam te gađao loptom umesto
da šutiram na koš, sekund i trideset pet pre kraja. Onda sam
izgubio angažman u »Tofašu«.
BAKI2: U čemu?
JELENA: Ne može!
PETAR: Ne znam.
PETAR2: Stvarno?
PETAR: Jelena...?
BAKI2: Pa čim si bila moja riba, ha, ha, ha...(Sve troje se smeju.)
44
PETAR: Jelena, ja te molim.
PETAR3: Jeste.
(Gledaju i dalje.)
45
BAKI3: Kako si ti naporan.
(Petar, Petar2 i Petar3, vade po gitaru ispod kreveta. Petar2 oduva prašinu s nje.)
JELENA i JELENA2: Vas dvojica niste normalni!! Jebala vas gospođa Robinson,
obojicu.
(Dok štimuju gitare, na vrata ulazi Jelena3, baba. Ona sporim korakom nešto
pospremi po sobi. Dolazi do slike Petra i Bakija, prekrsti se i pali kandilo. Sedne i
posmatra fotografiju. U to PETAR, PETAR2, PETAR3, BAKI, BAKI2 i BAKI3 počinju
da pevaju pesmu iz »Diplomca« - »Mrs. Robinson«)
46
PETAR3 (Raširi ruke pobednički.):
Pozdravite nove zvezde Los Anđelos
Lejkersa. Dame i gospodo: Zoran Bakić-
Baki i Petar Miosavljević-Peca!!! Jeeee!
MRAK.
47