1.

TERMINOLOGIJA U PODRUČJU DIDAKTIČKE DOKIMOLOGIJE

Dokimologija- novija znanstvena disciplina

Cilj: istražiti i u praksi ponuditi kvalitetnije načine prosuđivanja i procjenjivanja u vrlo širokom području
ljudskog rada

Termin „dokimologija“ potječe od grčkih rječi: dokimos- prokušan,dokazan,čestit + logos- istina, znanost

-opća znanost o ocjenjivanju

Didaktička dokimologija- posebna znanstvena disciplina koja je interdisciplinarna

(...didaktika,psihologija,sociologija,metodika...)a bavi se pitanjima ispitivanja i ocjenjivanja učeničkih
obrazovno-odgojnih postignuća u procesu nastave i učenja. Ona identificira, istražuje i proučava utjecaj
brojnih čimbenika na proces ispitivanja i ocjenjivanja učeničkog znanja i drugih odgojno-obrazovnih
postignuća u nastavi i učenju

Zašto didaktička dokimologija?

-provjeravanje i ocjenjivanje je važna faza u tijeku nastavnog procesa i najteži dio nastavnog procesa

Osnovni pojmovi didaktičke dokimologije: postignuće, praćenje, provjeravanje, ocjenjivanje, vrednovanje

POSTIGNUĆE- Nastavom realiziramo naprijed postavljene ciljeve i zadaće. Vrednovanje postignuća

nastave, dakle i učenika treba pokazati jesuli ostvareni ciljevi koji se odnose na sve komponente bitne za
kognitivni, afektivni i psihomotorički razvoj učenika.

PRAĆENJE- Praćenje je sustavno uočavanje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini kompetencija i

postavljenim zadacima definiranim nacionalnim i predmetnim kurikulumom, nastavnim planom i
programom te strukovnim i školskim kurikulumom.

PROVJERAVANJE- Provjeravanje podrazumijeva procjenu postignute razine kompetencija u nastavnom

predmetu ili području i drugim oblicima rada u školi tijekom školske godine. Provjeravanjem se prikupljaju
sveobuhvatne informacije o realizaciji ciljeva i zadataka nastave i učenja.

OCJENJIVANJE-Ocjenjivanje je pridavanje brojčane ili opisne vrijednosti rezultatima praćenja

iprovjeravanja učenikovog rada prema sastavnicama ocjenjivanja svakoga nastavnoga predmeta.
Ocjenjivanje se određuje kao postupak kojim se, na način utvrđen propisima, prati odgojno – obrazovni
razvoj učenika u nastavi i učenju i određuje razina koju je u vezi s tim postigao. (Pravilnik o načinu praćenja
i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi; Pravilnik o studijima)

Primjenjuju se slijedeći sustavi ocjenjivanja:

- numerički (numeričko-sintetički; s brojčanimocjenama od 1 do 5 do 10 i sl.)

-bodovni (ocjena se povezuje s brojem dodijeljenih/ostvarenih bodova)

- simboličko - slovni ( A, B, C, …)

-opisni (analitičko-deskriptivni, ocjenjivanje riječima – opisivanje)

- apsolutni – relativni (samostalno/individualni –postotno/grupni ;) ...

VREDNOVANJE- sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini kompetencija:

znanjima, vještinama, sposobnostima,samostalnosti i odgovornosti prema radu, u skladu s unaprijed
definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i elementima,a sastavnice su praćenje, provjeravanje i
ocjenjivanje.

EVALUACIJA- Sustavni je proces prikupljanja , analiziranja i interpretiranja informacija o stupnju

ostvarivanja ciljeva odgoja i obrazovanja, odnosno nastave. Učitelju su potrebne česte i jasne povratne
informacije kako bi što uspješnije rukovodio procesom razvijanja učenikove osobnosti.

Sagledavanje razvoja učenika – mnogostrano razvijanje humane i sretne ličnosti.

- učitelja obvezuju: odgojni ciljevi, obrazovni ciljevi

Djelotvoran sustav evidentiranja,praćenja i provjeravanja učenika mora biti:

-kompaktibilan s općim školskim sustavom, jednostavan, racionalan, ekonomičan, didaktički opravdan,

načelno ujednačen u okviru jednog nastavnog predmeta

Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika

-sastavni dio nastave, bitan, vrlo odgovoran i vrlo osjetljiv zadatak

Specifičnosti pojedinog nastavnog predmeta navode učitelja na intenzivnije razmišljanje o tome što je za
provjeravanje važnije, tj. čemu valja dati prednost, što u nastavi valja procjenjivati

Praćenje učenika - sustavno evidentiranje

Da bi ocjenjivanje bilo što realnije, objektivnije, moramo se služiti što većim brojem različitih postupaka,
kako bi se dobiveni rezultati međusobno dopunjavali.

2. OBJEKTIVNI POSTUPCI MJERENJA ZNANJA

VREDNOVANJE UČENIČKOG NAPRETKA:

DIJAGNOSTIČKO VEDNOVANJE-utvrđujemo stanje učenikovog predznanja i razvojne spremnosti za

učenje.

FORMATIVNO VEDNOVANJE-ima zadaću doprinjeti poboljšanju nekog specifičnog učenikovog znanja,

vještine ili navike zavrijeme nastavnog procesa. Služi povratnom informiranju učenika koliko je napredovao
u učenju.

SUMATIVNO VEDNOVANJE-procjenjujemo i ocjenjujemo učenikovo postignuće na završetku bilo kojeg

zaokruženog procesa poučavanja.

MJERNE KARAKTERISTIKE mjernog postupka - metrijska svojstva:

VALJANOST- ukoliko doista mjeri ono što njime želimo mjeriti(učenikovo znanje a ne
snalažljivost,inteligenciju)

OBJEKTIVNOST- kada dobiveni rezultati ovise isključivo o onome što se mjeri (učeničko znanje), a ne o
subjektivnom tumačenju ocjenjivača...jednoznačno određeno (precizne, iscrpne, razumljive upute)-uputno
objasniti kojom se tehnikom rješavaju zadaci

OSJETLJIVOST- ako pomoću njega možemo zabilježiti i mjeriti male razlike u mjernom predmetu (znanje,
vještine)
POUZDANOST- pouzdaniji što su sličniji rezultati pri uzastopnim mjerenjima istog predmeta(negativni
čuvstveni odnos-prekratki/predugi)

NORMIRANOST- svođenje rezultata na jedinstvenu mjernu ljestvicu- rezultati ispitivanja testom znanja
izražavaju se jedinicama najčešće nazvanim BODOVIMA-oblikovana rang-serija

NORMIRANJE PREMA VANJSKOM KRITERIJU- unaprijed utvrđujemo minimalni rezultat unutar

maksimalnog broja bodova za svaku pozitivnu ocjenu

NORMIRANJE PREMA PROSJEČNOJ VRIJEDNOSTI -svaki individualno postignut rezultat u odnosu na

prosječnu vrijednost koju postiže dovoljno brojna i slična skupina

TESTOVI ZNANJA: TEST JE INSTRUMENT KOJI IZAZIVA I REGISTRIRA REAKCIJU ISPITANIKA

U STANDARDNIM PRILIKAMA.

-standardizirani su postupci ispitivanja znanja koji u potpunosti udovoljavaju svim metrijskim

karakteristikama;

-baždareni su na rezultatima reprezentativnog uzorka učenika neke populacije (npr. 4.razreda osnovne škole
u Hrvatskoj);

-ima ih vrlo malo u našoj ukupnoj školskoj praksi.

-susrećemo nizove zadataka objektivnog tipa (ZOT)

-priručni “testovi” znanja koje učitelji sami sastavljaju za primjenu u vlastitoj praksi

-uglavnom su objektivni i pouzdani; nisu baždareni i toliko osjetljivi

Usporedba obilježja NORMATIVNIH i KRITERIJSKIH TESTOVA

NORMATIVNI

Veće cjeline (obično duži testovi) (sadržaj)

Najviše zadataka prosječne težine, a sve manje onih težih i lakših (težina zadataka)

U odnosu na druge učenike (u razrede ili populaciji) (interpretacija rezultata)

KRITERIJSKI

Detaljnija provjera manjih cjelina

Zadaci prilagođeni karakteristikama gradiva

U odnosu na cilj i zadatke nastave

ZNAČAJKE RAZLIČITIH VRSTA ZADATAKAu ispitima znanja

ESEJSKI TIP

-razumijevanje, rješavanje nekih vrsta problema, kompleksne vještine, organizacija ideja, vještina
izražavanja

-potiče učenje većih jedinica, integraciju ideja-potrebno malo pitanja, onemogućava varanje, ispravljanje
subjektivno, sporo, teško

OBJEKTIVNI TIP

-činjenično znanje, razumijevanje, veliki obuhvat gradiva

-velik broj pitanja čije je sastavljanje vremenski zahtjevno

-moguće prepisivanje i pogađanje-ispravljanje objektivno, brzo i lako

PROBLEMSKI TIP

-Vještina rješavanja problema, razumijevanja, potiče učenje specifičnih činjenica-potrebno razumijevanje-

osrednji broj pitanja, pogaĎanje svedeno na minimum-ispravljanje objektivno, a brzina ovisi o kriteriju

Zadaci objektivnoga tipa:

DOPUNJAVANJA, DOSJEĆANJA, ALTERNATIVNOG IZBORA, VIŠESTRUKOG IZBORA,

POVEZIVANJA, SREĐIVANJA.

3. SUBJEKTIVNI PRISTUPI U EVALUACIJI UČENIČKIH POSTIGNUĆA

“pedagogija uspjeha za sve” individualni plan napredovanja-”učiti po dogovoru”“didaktički ugovor”

...ocjenjivanje nije puki privjesak uz važne nastavne aktivnosti, već je bitan segment ukupnih školskih
zbivanja i nastavnih kurikuluma te bitan čimbenik ukupnog razredn-nastavnog i školskog ozračja.

Mjerni instrument

Objektivnost Poudanost Osjetljivost Valjanost ...nastavnika kao mjernog instrumenta

..no, u praksi... “ocjena više zavisi od ocjenjivača nego od učenikova odgovora, tako da je za učenika važnije
tko ga ispituje nego koliko je njegovo poznavanje predmeta”

UZROCI SLABE METRIJSKE VRIJEDNOSTI ŠKOLSKIH OCJENA

(Uzroci lošeg procjenjivanja znanja)

-faktori koji sudjeluju pri oblikovanju učeničkih odgovora –faktori oline

-faktori koji ovise o nastavniku kao mjernom instrumentu

-faktori koji su vezani s njegovim načinom ispitivanja i ocjenjivanja

FAKTORI KOJI SUDJELUJU PRI OBLIKOVANJU UČENIČKIH ODGOVORA NA ISPITU
(FAKTORI OLINE)

•Nedovoljna jasnoća i neodređenost odgovora

•Učenikove verbalne mogućnosti

•Njegove mogućnosti opažanja i vještog korištenja percipiranim podacima

•Čuvstvene otpornosti

Nedovoljna jasnoća i neodređenost odgovora

•Učenik na postavljeno pitanje daje nepotpune i nejasne odgovore

•Nastavnik mora shvatiti i razumjeti odgovor

•Donosi svoj sud (ocjenu) o znanju

•Problem ! (isti nastavnik ovisno o raspoloženju različito interpretira iste odgovore)

Učenikove verbalne mogućnosti

•Od učenika očekujemo sposobnost vještog operiranja govornim simbolima, rječitost i sposobnost
razumijevanja jezičnih izraza

•Elokventniji učenici

Mogućnost opažanja i vještog korištenja percipiranih podataka

•Učitelj planiranim ili neplaniranim reakcijama (mimikom lica, gestama, verbalno) daje učeniku do znanja je
li ono što on govori ispravno ili nije

•Snalažljiv učenik pozorno opaža i prati reakcije nastavnika

Čuvstvena otpornost

•Svaka ispitna situacija izaziva kod učenika uzbuđenost

•Jaka emocionalnost blokira složenije mentalne funkcije (nesigurnost, nespretnost)

•Otežano rasuđivanje, duži i kraći zastoji, gubitak sjećanja na sadržaje prethodnog učenja…

FAKTORI KOJI OVISE O NASTAVNIKU KAO MJERNOM INSTRUMENTU

•Od svakog dobrog mjernog instrumenta zahtijeva se da ima metrijska svojstva kao što su točnost,
objektivnost, pouzdanost i osjetljivost

•Učitelji su slabi mjerni instrumenti

•Uzrok tome→ osobni ili subjektivni faktori ocjenjivača

•Osobna jednadžba •Halo-efekt •«Logička» pogreška •Pogreška sredine •Pogreška diferencijacije •Pogreška
kontrasta •Tendencija prilagođavanja kriterija ocjenjivanja kvaliteti učeničke skupine

Osobna jednadžba

«Osobna jednadžba predstavlja ocjenjivačevu opću tendenciju da dimenzije ili razvijenost različitih olina,
koje na subjektivan način prosuđuje, ili precjenjuje ili podcjenjuje.»

•Osobna jednadžba očituje se u tendenciji neopravdanog podizanja ili spuštanja kriterija procjenjivanja

•Ocjenjivači: «strogi», «blagi», «umjereni»

•Na opću tendenciju prema strogosti/ blagosti učitelja mogu utjecati:

-spol, stručna sprema, zadovoljstvo svojim zvanjem, stav prema ocjenjivanju, praktično nastavničko
iskustvo, životna dob, određene crte njegove osobnosti

Halo efekt

•znanje učenika, nastavnik procjenjuje u skladu s vlastitim mišljenjem o tom učeniku ili povlači mišljenje i
sudove (ocjene) drugih nastavnika

•pojavljuje se u 2 oblika: HOMOHALO EFEKT i HETEROHALO EFEKT

•subjektivna pogreška nastavnika kao ocjenjivača znatno kvari vrijednost ocjene kao pokazatelja znanja

Logička pogreška

•javlja se kad nastavnik smatra da su određeni nastavni sadržaji međusobno povezani i da učenik ne može
znati neko gradivo bez nekih drugih znanja

•npr. učenik ne zna matematiku pa ne može znati niti fiziku

Pogreška sredine

•nastavnik svima daje ocjene iz sredine ljestvice, zanemaruje i izbjegava ocjene koje se nalaze na kraju
ljestvice –ocjene nedovoljan (1) i izvrstan (5)

Pogreška diferencijacije

•nastavnik pokušava razlikovati znanja koja je nemoguće razlikovati i tada nastoji proširiti ljestvicu ocjena
(npr. +3, -4)

Pogreška kontrasta

•znanje učenika koji su prethodno ispitani utječe na procjenu znanja učenika ispitanih nakon njih

•npr. iznimno dobro znanje prethodnika utjecat će na lošiju ocjenu učenika koji odgovara iza njega, bez
obzira na znanje koje je u skladu s očekivanim ishodima

Prilagođavanje kriterija skupini

•nastavnik svoje kriterije oblikuje s obzirom na kvalitetu razrednog odjeljenja u kojem predaje –isti odgovor
u dva različita razreda donijet će i različitu ocjenu

•ocjena koju će učenik dobiti najviše ovisi o tome u kakvom se razredu («boljem» ili «slabijem») nalazi sam
učenik nego o tome koliko on zna
FAKTORI KOJI OVISE O TEHNICI ISPITIVANJA I OCJENJIVANJA

NAČINI PROVJERAVANJA ZNANJA

Usmeno provjeravanje znanja

Prednosti:

-Nastavnik reagira na odgovore učenika

-Vodi se računa o kvalitativnim razlikama u učeničkom znanju

-Mogu se uočiti odgovori koji su približno točni ili oni koji su potpuno apsurdni (usmjeravanje učenika)

-Bolje se provjerava razumijevanje i uporaba znanja

-Učenici češće uče s razumijevanjem ako znaju da ih očekuje usmeno ispitivanje

Nedostaci:

-Vremenski neekonomično

-U jednom satu nastavnik provjeri znanje malog broja učenika

-Nužno subjektivno

-Nastavnik je mjerni instrument

-Obično obuhvaćeno manje gradiva nego u pismenom

Na usmenim ispitima

-2 tipa ispitivanja:

a)pasivan tip–nastavnik koji ostaje pasivan dok učenik odgovara gdje kvaliteta učeničkog odgovora ovisi o
znanjima koja je on usvojio, o njegovoj sposobnosti da govorno izrazi ono što zna,o njegovoj čuvstvenoj
otpornosti u ispitnoj situaciji i o razumijevanju zahtjeva u pogledu znanja sadržanih u nastavnikovu pitanju

b)aktivan tip–nastavnik koji učenika različitim potpitanjima i dodatnim objašnjenjima navodi na ispravan
odgovor (važnost prepoznavanja sadržaja)

Pismeno ispitivanje znanja

Prednosti:

-Svim učenicima postavljeni su isti zadaci pa je i njihovo znanje međusobno usporedivo

-Prilikom ispitivanja isti je režim rada i vrijeme odgovaranja

-Objektivnije ocjenjivanje (ukoliko su kriteriji jasno određeni)

-Može se obuhvatiti više gradiva

-Ispitivanje je vremenski ekonomično

Na kvalitetu odgovora, kao i na ocjenu, može djelovati i oblik pitanja:

1.Sugestivna pitanja(sadrže odgovor ili ograničavaju odgovor pa je učeniku na njih vrlo lako odgovoriti; ne
mora biti samo u sadržaju već i u ponašanju onoga tko ispituje)

2. Nesugestivna pitanja (prikladnija) - Ocjena na ispitu može ovisiti i o pitanju koje je nastavnik postavio i
iz kojeg dijela predmetnog gradiva (npr. iz lakšeg ili težeg dijela, je li pitanje pogodilo ono što učenik zna)

PROGNOSTIČKA VRIJEDNOST ŠKOLSKIH OCJENA

•značajna je po tome što sudovi nastavnika o učeničkim znanjima (izraženi ocjenama) sadrže i predviđanje
njihova školskog uspjeha u budućem učenju na istom ili idućem stupnju školovanja.

POVEZANOST UČENIČKE INTELIGENCIJE I NIHOVA ŠKOLSKOG USPJEHA IZRAŽENOG

OCJENAMA

•utvrđeno je da između postignuća učenika u testovima inteligencije i ocjena, kao pokazatelja njihova općeg
školskog uspjeha, postoji pozitivna i vrlo značajna korelacija.

4. SUVREMENE DOKIMOLOŠKE SPOZNAJE

Od prvog razreda obveznog školovanja do mature učenici sudjeluju u različitim nastavnim aktivnostima oko
12.000 nastavnih sati. To je oko 8% ukupnog života jednog maturanta. U tih 12.000 nastavnih sati učenik je
izložen stalnom motrenju svojih učitelja i drugih stručnjaka i stalnim procjenama zadovoljstva njegovim
aktivnostima. Nikad kasnije u životu i radu nijedan odrastao čovjek nije toliko sustavno promatran i
ocjenjivan kao u školi.

Koje profesionalne kompetencijetreba imati učitelj/nastavnik danas?

U suvremenoj nastavi:

•dobro poznavanje područja,

•dobre prezentacijske vještine,

•interpersonalne vještine,

•vještine vođenja grupnog rada,

•vještine upravljanja osobnim resursima,

•vještine savjetovanja i davanja povratne informacije,

•vještine organiziranja složenih edukacijskih aktivnosti,

•vještine praćenja i vrednovanjaindividualnog i grupnog rada...

Suvremeno (kurikulumsko) planiranje i programiranje nastave odlikuje:

 premještanje težišta obrazovnog procesa sa sadržaja na ciljeve i rezultate obrazovanja,

 usmjeravanje na kvalitetu rezultata i kvalitetu procesa obrazovanja,

 primjenu evaluacije i samoevaluacije,

 usmjeravanje na učenika i procese učenja,

 stvaranje poticajnog, razvojno usmjerenog obrazovnog okruženja.

TRADICIONALNO

Vrjednovanje samo na temelju usmenih i pismenih provjera (nakon nastavne cjeline ili nekog vremena,
odgovara jednom dijelu učenika-kampanjsko učenje)

Ocjena govori o široj kategoriji kojoj učenik pripada (prema uspjehu, a ne govori što zna ili ne zna ili može
riješiti, usvojiti, učiniti, primijeniti, transferirati itd.)

Učenici ne znaju kako se vrjednuje i samovrjednuje (obično se provjeravaju najniže razine znanja u obliku
pitanja i odgovora; reproduktivno znanje)

Nedostatne kompetencije: nedostatno znanje, sposobnostii vještine

Roditelji pasivni primatelji informacije o učenju

SUVREMENO KURIKULUMSKI ORIJENTIRANO

Kontinuirana procjena kvalitete procesa učenja/poučavanja (mogućnost početne provjere i trajnog praćenja
razvoja sposobnosti, umijeća, vještina, gledišta, stavova, vrjednota…)

Nastava je zajednički čin i proces učenja učenika i nastavnika

Veća motivacija učenika i veća postiguća primjenom strategija aktivnog učenja

Kontinuirano samovrjednovanje (učenici provjeravaju što rade dobro, a što loše te kako ispravljaju
pogrješke)

Partnerstvo škole i roditelja

SVRHA VRJEDNOVANJA ZA UČENIKA:

-Otkrivanje mogućnosti i granica učenja

-Motivacija za učenje(vanjska)

-Usmjeravanje učenja i njegova napretka

-Povratne informacije i korekcija pogrješaka

-Selekcija za nastavak školovanja

-Evaluacija nastave i učenja

SVRHA VRJEDNOVANJA ZA UČITELJA:

•Osiguravanje kvalitete nastavnog procesa

•Osobni profesionalni razvitak:

* povećanje profesionalnih težnji i očekivanja,

* otvorenost prema istraživanju i promjenama u nastavi,

* samokrtičnost i otvorenost prema kritici drugih,

* ovladavanje svim aspekatima nastave, predmeta i odgojnog područja…

Prednosti upotrebe obrazovnih postignuća (ishoda učenja)

Za učenike:

•Pružaju jasnu i konkretnu sliku što će morati znati i umjeti na kraju pojedine teme, cjeline, razreda,
odnosno školovanja,

•jasan okvir koji usmjerava njihovo učenje,

•jasno oblikovanu osnovu za pripremanje ispita, odnosno provjere njihovih postignuća.

Za učitelje i nastavnike:

•određivanje sadržaja koje će poučavati, nastavnih strategija i metoda koje će primjenjivati,

•određivanje aktivnosti koje učenici trebaju izvesti,

•definiranje ispitnih zadataka za vrednovanje učeničkog uspjeha,

•vrednovanje ostvarenosti kurikuluma koji primjenjuju.

Za roditelje:

•Stjecanje jasne slike o tome koju vrstu i

dubinu znanja, vještina i vrijednosti će
djeca moći steći u školi.

Praćenje afektivnog područja u nastavi

•Odnosi se na interese, stajališta i vrednovanje učenika, njihov odnos i osjećaje prema predmetu,
pojedincima, okolini i društvu u cjelini jer na rad mogu biti prisiljeni ili rade iz različitih pobuda.

•Pretpostavlja emocionalni (subjektivni) aspekt ponašanja pri učenju.

•Ima važan utjecaj na izgradnju i razvoj velikog broja generičkih i određenog broja specifičnih
kompetencija.

•Bilježiti u prostor za praćenje:

-Interes za programske sadržaje i sudjelovanje u aktivnostima.

-Odnos prema školskim pravilima i izvršavanju obveza, spremnost na suradnju, odnos prema vršnjacima,
učiteljima, roditeljima.

5. ŠKOLSKA OCJENA I OCJENJIVANJE

„U psihologijskom smislu školsko ispitivanje znanjaje takav postupak u kojem se pitanjima (podražajima)
upućenim subjektu (učeniku), izazivaju reakcije znanja (odgovori). U postupku ocjenjivanja prosuđuje se
vrijednost učenikova odgovora i to jedinicama takve redoslijedne ljestvice kakvu predstavljaju školske
ocjene i tako posredno mjere njegova znanja.“ (Grgin, 1994.)

POSTUPCI AKTIVIRANJA UČENIKAU VRJEDNOVANJU

•Pisani zadaci(radovi) –instrukcijske metode –očekivanja i kriteriji vrjednovanja unaprijed predstavljeni

učenicima –kontrolne liste učeničkih obveza

•Prezentacije –učenici dolaze do različitih konceptualnih i organizacijskih iskustava, postaviti standarde

izvedbe koje učenici razumiju i koje mogu postići

•Ocjenjivanje izvedbe–individualna ili skupna izvedba, samovrjednovanje, vrjednovanje od strane drugih

ili vrjednovanje aktivnosti učenika i stupnja njegova napretka

•Domaća zadaća(zadatci za rješavanje izvan škole) -važna informacija kako učenici rade bez pomoći
nastavnika. Nastojati davati različite vrste zadataka koji su učenicima zanimljivi, voditi računa o vremenu i
zadaće nastojati pregledati različitim postupcima

PRAĆENJE(u svrhu kontinuirana vrjednovanja i ocjenjivanja)

•Praćenje (trajno) učenikova napredovanja nakognitivnom, afektivnom i djelatnom području

•Praćenje drugih odgojnih i obrazovnih čimbenika (usklađenost ciljeva s odgojno-obrazovnim potrebama,

sadržajima, metodama, sredstvima...)

•Prikupljanje podataka(promatranje, testovi, tablice...)

•Sustavno bilježenje zapažanjaorazvoju interesa, motivacije i sposobnostiučenika, postignuća u usvajanju

odgojno-obrazovnih sadržaja, odnosa prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima
VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE U SVJETLU ODGOJNIH (AFEKTIVNIH) POSTIGNUĆA
UČENIKA : REAGIRANJE, ORGANIZIRANOST VRIJEDNOSTI/VREDNOTE,
PRIMANJE/RAZLIKOVANJE, KARAKTERIZACIJA OSOBE, VREDNOVANJE-VRIJEDNOSTI
VRSTE I OBLICI VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA

Prema nositelju vrjednovanja (tko vrjednuje):

•VANJSKO-razne osobe i specijalizirane ustanove

•UNUTARNJE -interno, školsko

•MEĐUNARODNO -PISA-Program OECD-a zameđunarodnoocjenjivanjeznanja, sposobnosti i

vještina(kompetencija) učenika

VRSTE I OBLICI VRJEDNOVANJA I OCJENJIVANJA

Prema usmjerenju:

•FORMATIVNO -kontinuirane, sveobuhvatnei sumirajućeprosudbeučinkovitosti pojedinihsudionikaodgojno-

obrazovnogprocesaičitavogsustava/instruktivna i razvojno-formacijska funkcija

•SUMATIVNO -nakon određenog vremena, odvojeno od učenja (tradicionalno)…, pretvaranjerezultatau

dokument,svjedodžbu,diplomu

•NORMATIVNO –učenikov uspjeh mjeri se u usporedbi s uspjehom drugih učenika

Prema načinu:

•POČETNO ILI DIJAGNOSTIČKO

•LONGITUDINALNO

•KOREKTIVNO I ZAVRŠNO VRJENOVANJE

•KVALITATIVNO I KVANTITATIVNO

Prema oblicima:

•USMENO

•PISMENO
•OPISNO

•BROJČANO

•SIMBOLIČKO

Prema aktivnostima:

•INDIVIDUALNO

•SKUPNO (SKUPNI RAD I PROJEKTNE AKTIVNOSTI)

•SAMOVRJEDNOVANJE

Prema vremenu:

•TRAJNO

•PERIODIČNO

•OBRAZOVNA RAZDOBLJA I CIKLUSI

OSNOVNE PRETPOSTAVKE DOBROGA OCJENJIVANJA

•Ocjenjivanje počinjes procesom učenjai dobro definiranim ishodima učenja,kontinuiran je proces i mora
biti sastavni dio nastave i učenja

•Dobro je koristitirazličite oblike i metode ocjenjivanjai vrjednovanjauz poticanjesamoprocjenjivanja/

samovrednovanja učenika i nastavnika

•Ocjenjivanje mora usmjeravati procese učenikova učenja i treba biti u funkciji njegova
cjelovitarazvoja(kognitivni, afektivni, psihomotirički)

•Ocjenu određuju rezultati učenja(a ne dobar ili loš učenik)i ona mora biti objektivnai u funkciji napretka u
učenju i odgojno-obrazovnim postignućima

Brojčana ocjena -ZRISO

•znanje

•radne navike i primjena znanja

•interes

•stav prema predmetu, sposobnosti učenika, njegove subjektivne mogućnosti

•okolina u kojoj učenik živi i njegove objektivne mogućnosti

SKALE ŠKOLSKIH OCJENA

(1)nedovoljan, (2) dovoljan, (3) dobar, (4) vrlo dobar, (5) odličan

GAUSOVA KRIVULJA

„Normalna raspodjela rezultata može se očekivati uz ogroman broj ispitanika (npr.nekoliko tisuća, no ni tada
nije sigurno da ćemo dobiti raspodjelu rezultata u obliku Gaussove krivulje. Dakle u školskom ocjenjivanju
krivulja normalne distribucije može poslužiti kao orijentacija za analizu rezultata u jednom razrednom
odjelu ili na razini škole, ali nikako i kao kriterij za ocjenjivanje.“(Matijević,73)

Ukoliko bi se prilikom ocjenjivanja Gaussova krivulja uzimala kao kriterij ocjenjivanja automatski bi se
unaprijed, neovisno o razini usvojenih kompetencija učenika, moglo zaključivati koliko će učenika imati
koju ocjenu.

Pozitivne funkcije ocjena:

•Povratna informacija učeniku, nastavniku, roditeljima

•Ocjena potiče, motivira, a može imati i terapijski učinak

•Ocjena je društveno važan kriterij za promociju pojedinca

•Uspjeh učenika utječe na njegov razvoj, ponašanje, socijalizaciju te uspješnost i postignuća u životu
OSNOVNE FUNKCIJE OCJENJIVANJA

•DIJAGNOSTIČKA •PROGNOSTIČKA •MOTIVACIJSKA

Neuspjeh i kažnjavanje ocjenama:

•Slabi učenikovo samopouzdanje i samopoštovanje

•Potiče učenika na zaključak: “Zašto se truditi, kad i onako neću postići ništa”

•Učenikpostaje pasivan, bezvoljan, pa i agresivan

•Učenik u očima učitelja, roditelja i drugih učenika postaje obilježen kao lijen, nesposoban i loš učenik (npr.
percepcija učenika u odnosu na uspjeh)

INDIVIDUALIZACIJA OCJENJIVANJA

•stvaranje uvjeta za optimalno napredovanje svakog učenika u razredu i školi

•eliminirati negativne efekte natjecateljskog duha

•izbjegavatiuspoređivanje učenika, a poticatiuspoređivanje učenikovog napredovanja (u odnosu na inicijalno

stanje)

•učenik s teškoćama u razvoju –nastojati postići maksimum

•daroviti učenici –potreba raznovrsnih aktivnosti

•list praćenja i napredovanja

•prilagođeni program

OPISNO OCJENJIVANJE (BILJEŽENJE ZAPAŽANJA)

Sustavno bilježenje zapažanja o razvoju interesa, motivacije, sposobnosti i postignuća; odnosa prema radu,
postavljenim zadacima i odgojnim vrijednostima:

•zabilježiti inicijalno znanje; uz zapažanje bilježiti nadnevak kako bismo mogli analizirati napredovanje ili
stagniranje učenika;

•upisati zapažanja koja su za učenika karakterističnai po kojima je on zapažen u odnosu na ostale učenike;

•zabilježiti činjenice koje su značajne za daljnje učenje, rad i razvitak

U zabilješkama naglasiti sve ono što je dobro i pozitivno:

•zabilježiti što bi učenik još trebao raditi, usvojiti, vježbati;

•izbjegavati generalizaciju na temelju jedne zapažene činjenice;

•pri zapisivanju uočenih činjenica ne koristiti skraćenice, jer neće biti razumljive roditeljima;

•ne smijemo pretjerivati u zabilješkama (svakodnevno hvaljenje i svakodnevno pisani prigovor učeniku);

•ne bilježi se -nema zadaću, ništa ne uči, ne pazi na satu, ometa…

•zabilješke mogu biti učeniku poticaj za daljnji rad, a roditelju poruka da potiče učenika u zadržavanju
maksimuma ili poruka da potiče učenika na vježbanje i aktivnost koje je učitelj/nastavnik naznačio

5 bitnih načela: analitičnost, jasnoća, pedagoška funkcionalnost, selektivnost zabilješki, jednostavnost

OSNOVNI ELEMENTI OCJENJIVANJA KOD PRAĆENJA, VRJEDNOVANJA I PROVJERE

Poznavanje i razumijevanjenastavnih sadržaja/činjenica

Usmeno i pismenoizražavanje (sadržajna kvaliteta, dubina, stvaralaštvo, intenzitet … )

Praktična i kreativnaprimjenanaučenog gradiva

Razvijenost vještina, aktivnosti, postupaka, djelovanja

Načini sudjelovanjaučenika u usvajanju nastavnih sadržaja (interes, suradništvo, zalaganje, aktivnosti)

Kultura komuniciranja, ponašanja i ophođenja te napredak ostalih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti

VRJEDNOVANJEUSMENIH ODGOVORA S OBZIROM NA REAKCIJU UČENIKA NA

POSTAVLJENO PITANJE

REAKCIJA

•Brza, točna 5

•Sporija, ali bez pomoći učitelja 4

•Sporija i uz pomoć učitelja 3

•Djelomična 2

•Bez razmišljanja 1

VRJEDNOVANJEUSMENIH ODGOVORAUČENIKA S OBZIROM NA KVALITETU ZNANJA

KVALITETA ZNANJA

•Izrazito opširna,točna, temeljita i znanstveno utemeljena 5

•Točna i opširna 4
•Prosječna 3

•Nepotpuna 2

•Bez znanja 1

VRJEDNOVANJE USMENIH ODGOVORA UČENIKA S OBZIROM NA NAČIN IZNOŠENJA

ZNANJA I ARGUMENTACIJU

NAČIN IZNOŠENJA

•Logičan, argumentiran 5

•Uglavnom logičan, uvjerljiv, s razumijevanjem 4

•Logičan u pojedinim dijelovima 3

•Općenito zadovoljavajući 2

•Bez razumijevanja 1

Ocjenjivanje učiteljevoga rada

•Ljestvica ocjena

•Dogovoren popis nastavničkih kompetencija

•Mape i profili

•Uvođenje novih nastavnika u posao (mentorska služba)

•Vođenje dnevnika

•Snimanje nastave.

•Prikupljanje povratnih informacija od kolega koji ponekad mogu doći na nastavu

•Prikupljanje povratnih informacija od učenikaOCJENJIVANJE UČITELJEVA OSOBNOGA RADA