Poglavnikova bakterija

Dežulović se u ovoj kratkoj priči, po kojoj je zbirka od šest priča dobila ime, na duhovit način
dotaknuo teme ljudskih slabosti i nacionalizma. Priča je toliko bizarna da su i sami akteri
priče svijesni kada bi je nekome ispričali da nitko ne bi povjerovao u nju.

Pave je glavni lik priče i, po meni, Dežulović kroz njega ismijava ljudske slabosti i poroke.
On je Splićanin koji voli pojist i popit, popušit đoku i ako se pokaže prilika, nešto pojebat.
Zapravo je na ovo zadnje najslabiji. On je zbog pičke spreman na sve. Zbog tih nekoliko
trenutaka užitka spreman je žrtvovati sve vrijedno što ima u životu, iako kasnije zbog toga
požali, ali u tom trenutku je to nešto što je jače od njega. O njegovim ljubavnim avanturama
doznajemo tokom priče. Sada živi inertnim životom, nema nikakvih ambicija. Oženjen je
ženom koja je predobra za njega i svijestan je toga. Ali unatoč tome, kada se pokazala prilika,
prevario ju je. Pave je bezkarakteran lik. U trenutku kada mu se pokaže prilika izdao bi i
vlastitu majku, ali kada se nakon toga treba suočiti sa posljedicama svojih postupaka ne
preuzima odgovornost za svoje postupke i u tome je njegova najveća nevolja. Sa druge strane
priče je bizarna organizacija kojoj je krajnji cilj ponovno uspostavljnje NDH, a koja se u
obliku žene ušuljala u Pavov život i razorila njegov drugi brak. Pave ima dvije mogućnosti,
postati članom tajne organizacije ili nastaviti provoditi vrijeme po kafićima sa prijateljima
prepričavajući im svoju priču u koju nitko neće povjerovati.

Jedino što je mene potaklo na razmišljanje u ovoj priči je pitanje odgovornosti. Svi mi
možemo optuživati masone, komuniste i Srbe za živote koje živimo, ali mi smo ti koji
moramo preuzeti odgovornost za vlastite živote jer nijedna organizacija to neće. Priča isto
može biti prikaz rasapa osnovne ljudske vrijednosti, a to je obitelj, te zamjena obitelji sa
nekom drugom, lažnom vrijednosti kao što je država ili religija.