FILOZOFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI

Referat:

Društveno i državno uređenje Duklje do XII

stoljeća

Student: Edin Zukanović Asistent: Semir Hadžimusić

________________________ ________________________

Tuzla, decembar 2018. Godine

 U Duklji je do XII stoljeća, kao i u mnogim drugim zemljama, tekao proces
feudalizacije. Iznad ostatka stanovništva se izdvajao vladar i njegova porodica. On je
članovima svoje šire porodice dijelio zemljišne posjede, od kojih su onda ovi ubirali poreze i
tako se bogatili. Slobodno seljaštvo je bilo osuđeno na propast u procesu dolaska feudalizma.
Feudalni odnosi nisu tolerisali postojanje slobodnog seljaštva – jedino je mogla postojati klasa
feudalaca i klasa mnogobrojnih potčinjenih, zavisnih seljaka. Do XII stoljeća vidna je bila
potčinjenost plemića, koji je od vladara dobijao zemlju i tako postajao njegov vazal ili
štićenik, u odnosu na vladara, njegovog suverena. No, kako je vremenom plemstvo bilo sve
brojnije i bogatije, vladareva moć je opadala, tako da se u XII stoljeću uspostavlja onaj odnos
vladara i plemića koji je karakterističan za doba razvijenog feudalizma.

Široka masa zavisnog stanovništva je konstantno rasla. Ona je uključivala ne samo

kmetove, nego i robove, koji su uglavnom korišteni u kućanskim poslovima i kao predmet u
trgovini. Seljaci koji su bili vezani za obradu zemlje su svakako bili u težem položaju od,
recimo, trgovaca ili zanatlija.

O državnom uređenju Duklje podatke donosi pop Dukljanin, ali njegove vijesti treba
uzimati sa velikom dozom rezerve jer njegov Ljetopis važi za jako nepouzdan u nekim svojim
dijelovima. On navodi da je nakon sabora na Duvanjskom polju Duklja bila podijeljena u
upravno-teritorijalne jedinice. Najveće od njih su bile banovine, koje su se sastojale od župa, a
župe od satnija. Banovi su prema tome bili najviši državni službenici, naravno nakon kralja.
Župani su upravljali župama, a satnici satnijama. Banovi su uz sebe imali po sedam satnika, a
župani po jednog. Nije jasno kakva je razlika između županovih i banovih satnika, ako je ona
uopšte postojala. Ban i njegovi satnici su bili dužni da u svojim oblastima ubiru poreze, a od
ukupnog prihoda pola se šalje kralju, a pola zadržava ban. Istu obavezu su imali i župani sa
svojim satnicima, s tim što su oni dvije trećine slali kralju, a jednu zadržavali za sebe.

Posebne slučajeve su predstavljali stari romanski gradovi na obalama: Skadar, Ulcinj,

Kotor i Budva. Oni su važili za posebne upravne centre koji su bili izuzeti iz gore navedene
podjele, a njima su upravljali posebni časnici – gradski priori

Malobrojni bizantski i domaci izvori govore malo o drustvenom ekonomskom i politickom

zivotu Duklje Ipak mada neposrednih svjedocanstava o tome nema nesumnjivo je da se u toj
periodu slobodni seljaci u odnosu na vladara i vlastelu sve vise prelazili u zavisan polozaj
putem zarobljavanja zaduzivanja i dobrovoljnnog stavljanja pod zastitu plemica ili crkve
siromasni slobodni seljaci su se u sve vecem broju pretvarali u zavisne i podlozne seljake. Na
vise mjesta poop Dukljanin spominje u Duklji plemstvo. To su većinom vladarevi rođaci
kojima je on dariva pojedine zemiljisne posjede ili im na upravu davao dijelove drzavnog
teritorija ili su to bile istaknute starjesine i vojni zapovjednici ili druge licnosti koje je vladar
miloscu svojom zbog zasluga u ratu ili iz drugih razloga i poklanjanjem zemljisnih posjeda
uveo u red plemstva. U pocetku te periode plemici su bili u mnogo zavisnijemi podređenijem
polozaju prema vladaru nego poslije. S daljnjim stalnim i ekonomskim jacanjem plemstva
odnos izmedju plemstva i vladara sve se vise priblizava feudalnom odnosu vazala i suverena
po kome je plemic-vazal mnogo samostalniji jer svome suverenu duguje jedino vjernost i
pomoc u ratu. Tako prema Dukljaninu- kada je jedan od vladara primio k sebi odbjegloga
raskog zupana pitao ga je „da li bi bio voljan da se dragovoljno podvrgne sa cijelom svojom
oblascu kraljevskoj vlasti i da se zakune na vjernost kralju i njegovim sinovima „ a kada je
poslije toga zauzeo rasku „rodjake svoje ucinio je zupanima pod ocevom vlascu da vladaju i
drze u posjedu tu oblast tek da ipak priznaju kraljevsko pravo“ Isto su se tako zupani vukan i
Marko koje je kralj Bodin postavio u Raskoj zakleli „ da ce oni i njihovi sinovi biti pravi
vazali kralja bodina i njegovih sinova i nasljednika. U vezi s tim nezavisnijim polozajem
prema vladaru sve vise su jacali moc i politicki utjecaj plemstva. Pojavljuju se vec slucajevi
da plemici postavljaju kralja i slucajevi da upravnici pojedinih oblasti poslije vladareve smrti
uzmu svu vlast u zemlji. To se dogodilo naprijmjer poslije Caslavove propasti kada su
„banovi poceli da gospodare svojom zemljom svako svojom oblascu i okrugom i pokorili sebi
zupane od kojih su uzimali danak kao sto je obicno cinio kralj „Izmedju samih plemica i
izmedju plemica i vladara vodile su se stalne gtovo neprekidne borbe i ratovi proganjannja
zatvaranja u tamncie trovanja bila su cesta pojava medju vlastelom. Plemstvo bi cesto
mobiliziralo narod i ustajalo protiv vladara, zbacivalo ga pa mu ponekad i zivot oduzimalo za
racun nekoga drugog vladara ili pretedenta koji bi ga vodio. Pa ipak uzeto u cjelini vladari u
Duklji te ranofedualne peroiode imali su veliku vlast nad vlastelom vecu no sto ce je imati
poslije u razvijenom feudalizmu. Vladari su bili vrhovne vojskovođe suci i zakonodavci.
Vladari su do 12 stoljeca bili vec nasljedni pa je Ljetopis poa Dukljanina ustvari dobrim
dijelom jedna duga lista kraljeva koji su ponajvise ostavljali prijestolje svojim sinovima ako
nisu bili silom zbaceni sa njega. Ali i u tom periodu ocuvali su se tragovi nekadanjse stvarne
izbornosti plemenskih starjesina i vojskovodja u plemenskim savezima u odredjenom broju
slucajeva uglavnom formalnih izbora vladara od strane naroda. Pop Dukljanin navodi za neke
vladare da ihh je narod podigao na prijesto ili postavio za kralja ili pozvao da preuzmu
kraljevstvo i zemlju svojih otaca Da je tu rijec samo o formalnom a ne o stvarnom izboru vidi
se i iz slucaja kralja Grbese za koga Dukljanin izricito veli da ga je „po naredjenju carskom
narod postavio za kralja“ Vladar se oslanjao uglavnom na svoje zupane i druge velikase njima
je bio okruzen i s njima se savjetovao narocito u vojnim stvarima. Ali se iz prikaza taboznjeg
sabora na Dduvanjjskom polju vidi da se do sredine XII st ocuvala tradicija o nekadanjsem
odrzavanju narodnih skupstina koje su odlucivale o vaznim drzavnim pitanjima. Ljetopis popa
Dukljanina daje nam i prilicno detaljan mada ne dovolljno jasan opis sistema lokalne vlasti u
Duklji. Opisujuci toboznji sabor na Duvanjskom polju Dukljanin pricakako je kralj podijelio
zemlju na cetiri oblasti Na celo svake oblasti postavio je bana zatim odredio zupane i satnike
Svakom banu dao je po sedam satnika svakom zupanu po jednoga Satnici podređeni banu
imali su za duznost „pravo i pravedno suditi narodu i ubirati danak te ga uruciivati
banovima““ s tim da banovi mo raju polovinu sakupljenog danka dati kralju a polovinu
zadrzati za sebe. Satnici podređeni mokesima zupanima dakođer su imali duznost da sude
naroddu od poreza koji su vjerovatno oni sakupljali dvije trecine su isle kralju a jedna trecina
zupanu ne vidi se kakav je odnos bio između oblastizupa i satnija ni kakav je bio odnost to
jeste razlika izmedju banovih satnika i zupanovih satnika.

Stari gradovi u primorskom dijelu Duklje kojoj su u XI stoljecu pripadali Skadar Ulcinj
Budva i Kotor imali su poseban autonoman polozaj oni su bili izuzeti iz te administrativne
podjele jer su imali svoj osobiti privredni politicki i kulturni razvitak. To su bili jos rimski
gradovi nastanjeni romanskim stanovnistvom koje su Sslaveni od X st postepeno i sve vise
potiskivali tako da su dukljanski gradovi kao i gradovi u Dalmaciji s vramenom dobivali sve
jasnije slavensko obliljezje. Plemstvo u tim gradovima formirano od potomaka starih Romana
i bogatih Slavena stvarno je vladalo i upravljalo njima iako je vaznija gradska pitanja jos
uvijek rjesavala skupstiona cjelokupnog stanovnistva na celu gradske uprave u kotoru a
vjerovatno i u drugim dukljanskim gradovima stajao je prior takošer iz redovca plemstva
Pored ostaloga slobodnog stanovnistva obrtnika trgovaca i slobodnih seljaka u tim gradovima
odnosno u njihovoj neposrednoj okolini zivjeli su i kmetovi koji su radili na vlastelinskim
imanjima i robovi koje su obicno upotrebljavali kao kucnu poslugu a sluzili su i kao predmet
trgovine. Drustveno i upravno isto se tako razvijao i grad Bar koji je najvjerovatnije osnovan
poslije doseljavanja Slavena. Ipak nije iskljucena mogucnost da je na istom mjestu postojao
kastel Antiparagai u koji je pobjegao jedan dio romanskog stanovnistava iz stare Dokleje koju
su gotovo sasvim porusili Slaveni Među dukljanskim gradovima poceo se Bar isticati tek pred
kraj XI st kada je postao sjediste katolickog metropolita Porfirogenet spominje u Duklji jos tri
velika grada Gradac Novigrad I Lontodokla ali jos njije utvršeno gdje su se oni nalazili Jedini
Starigrad kako se nazivala Budva u Srednjem Vijeku opravdava misljenje da je Novigrad bio
negdje u primorju i da je po postanku mlađi od Budve

U slivu Bojane I Drima u doba dukljanske Drzave postoji sest manjih gradova mozda su to
stara pogranicna utvrđenja u koja se sklonio jedan dio stanovnika Dokleje To su: Svač istocno
od Ulcinja Danj na mjestu gdje se Drimac dovaja od Drima i teče k Bojani juzno od njega je
Sapa a sjeverno Sarda Zatim treba napomenuti Drivast sjeveroistocno I balez sjeverno od
Skadra. Od svih malih gradskih naselja najduze se odrzao Danj jer je njegov opstanak bio
uvjetovan „Zetskim putem“ Koji se isticao kao znacanja saobracajna arterija između
Jadranskog mora i sredisnjih oblasti Balkanskog poluotoka Karakteristicno je da su spomenuti
gradovi iako dosta mali i vrlo blizu jedan drugome bili sjediste katolickih biskupa

Među drugim mjestima na lijevoj obali Bojane na sredini izmešu Jadranskog mora i
Skadarskog jezera isticao se benediktanski samostan sv Srša i Bakha u kome je bila grobnica
dukljanskih vladara Kako je Bojana od usca do tog samostana bila plovna i za najvece
srednjovjekovne brodove to se Se srš naa Bojani razvio poslije u veliko promorsko pristanista
poznato u svim jadranskim oblastima