Kritički osvrt na naučni rad „Isozyme analysis of genetic variability and

population structure of Lactuca L. Germplasm“

Naučni rad “Izozimska analiza genetske varijabilnosti i populacijske strukture

germplazme Lactuca L.” autora Mohamed A. El-Esawi, Abd El-Zaher Mustafa, Salwa Badr ,
Reda Sammour, objavljen je 2017. godine. M.E. je dizajnirao istraživanje, izveo
eksperimente, analizirao podatke i napisao rad. R.S. osmislio istraživanje i revizirao analizu
podataka i rukopis. A.M. i S.B. učestvovali u dizajniranju istraživanja i reviziji rada. Rad se
temelji na korištenju izozimskih markera za procjenu genetske varijabilnosti i odnosa,
proučavanje genetske strukture populacije i za poboljšanje uzgojne prakse germplazme
Lactuca. Izozimi su biohemijski markeri proteina koji kodiraju genske proizvode, a nastaju
kao rezultat promjena u aminokiselinama koje uzrokuju promjene u strukturi, naboju ili
pokretljivosti elektroforeze enzimskih molekula.  Glavni cilj trenutne studije bio je procijeniti
povezanost, genetsku strukturu i genetsku varijabilnost širokog raspona vrsta Lactuca
prikupljenih iz različitih geografskih porijekla širom svijeta na temelju izozimskih
markera.Ispitano je 26 pridruživanja devet različitih vrsta Lactuca i hibrida između Lactuca
serriola x Lactuca sativa dobijenog od Centra za genetske resurse (CGN) u Nizozemskoj.
Sjeme je posijano u steriliziranim Petrijevim posudama u kojima su bile navlažene prostirke
od pamuka. Za ekstrakciju izozima, mladi listovi sakupljani su iz sadnica starih sedam dana.
Sirovi ekstrakti su zatim pripremljeni, prema Manganaris i Alston. Podaci o izoenzimima
analizirani su korištenjem softverskog paketa POPGENE verzije 1.31 kako bi se procijenila
genetska varijabilnost unutar i među Lactuca pristupima analizom frekvencija alela, postotka
polimorfnih lokusa, uočena i očekivana heterozigotičnost, srednji broj alela po lokusu,
efektivni broj alela po lokusu, indeks fiksacije, F-statističke vrijednosti, x2 test i procjena
protoka gena prema do Wright-ove jednadžbe. Genetska varijabilnost, struktura populacije i
odnosi germplazme Lactuca procijenjeni su na temelju markera izozima. Alelne frekvencije
od 7 lokusa bile su u stanju razlikovati 26 analiziranih pristupa dok su alelne frekvencije
ostalih lokusa pokazale inter- i intercesionalnu genetsku varijabilnost, ali nisu bile statistički
značajne. Rezultati su pokazali da je opažena heterozigotičnost veća od očekivane za
analizirane pristupe, osim za L. sativa grupu iz Kine, L. sativa grupa iz SAD-a, L virosa CG iz
Italije, L. indica iz Indonezije, L. indica iz Kine, L. viminea iz Francuske i L. perennis iz
Francuske. Srednja vrijednost očekivane heterozigotnosti pokazala je visoku srednju
vrijednost u usporedbi s prihvaćenim vrijednostima za sve biljne vrste. Trenutno istraživanje
pokazalo je da je 51,3% varijacija izocima bilo među pridruživanjima, a 48,7% varijacija gena
da je bilo unutar pridruživanja. Ovi se podaci mogu pripisati kratkotrajnim zeljastim biljkama
koje su stekle relativno visoku genetsku varijabilnost. Raspodjela genetske varijabilnosti
među pristupima proizvod je interakcija među različitim evolucijskim faktorima, uključujući
učinkovitu veličinu populacije, selekciju i sposobnost biljaka da rasprše sjeme i pelud.
Zaključno, značajna razina genetičke varijacije otkrivena korištenim izozimima u ovom
istraživanju potkrepljuje našu preporuku da se za analizu genetske raznolikosti, strukture i
polimorfizma germplazme Lactuca koristi kiselinska fosfataza, katalaza i a- i B-esteraza. Kao
i drugi biotehnološki alati i biološke tehnologije izozimi bi se mogli efikasno upotrijebiti za
poboljšanje usjeva različitih rodova.