Teorija i historija arhitekture 2

I parcijalni ispit
Islamska arhitektura

“Dijalekti islamske arhitekture u Španiji”

Student Predmetni nastavnik

Pločo Nerma Prof.dr. Aida Idrizbegović Zgonić
Teorija i historija arhitekture 2

➢ Islamska arhitektura

Islamska arhitektura obuhvata širok opseg svjetovnih i religijskih arhitektonskih stilova

od utemljenja islama do današnjice, utičući dizajnom i konstrukcijom zgrada i
građevina na ukupnu islamsku kulturu. Najčešći tipovi građevina na kojima se
primjećuje islamska arhitektura su: džamije, mezari, palače i utvrđenja. Osim ova četiri
tipa građevina, u islamskoj arhitekturi postoje i brojne druge građevine i objekti od
manje važnosti kao što su javna kupatila, fontane i stambeni objekti, odnosno kuće. Po
ovim ostalim parametrima islamska arhitektura je vrlo raznolika i nosi odlike
regionalnih tradicija i vremena nastanka.

Prema tipologiji objekti se generalno mogu podijeliti na tri skupine:

1. Dvorište i natkriveni prostor hipostilna dvorana (velika džamija u Damasku,
Kordobi)
2. sa centralnim potkupolnim prostorom (Otomanska arhitektura)
3. Sa iwanima (Iran, Samarkand)

➢ Materijali, konstrukcije i arhitektonske forme

Dvostruki lučni sistem svdova džamija u Kordobi generalno se smatra da potiče iz

rimskih akvadukata, poput obližnjeg akvadukta Los Milagros. Stubovi su povezani
potkovnim lukovima, a potporni su stupovi od opeke, koji su zauzvrat povezani
polukružnim lukovima koji podržavaju ravni strop od drvene građe.

U kasnijim dodacima džamiji u Kordobi promijenjen je osnovni arhitektonski dizajn:

konjski lukovi sada su korišteni za gornji red arkada, koji su sada podržani lukovima s
pet prolaza. U odsjecima koji su sada podupirali kupole potrebne su dodatne potporne
konstrukcije kako bi podnijele napone kupola. Arhitekti su ovaj problem riješili
konstrukcijom luka koji se presijecaju na tri ili pet prolaza.

Tri kupole koje se protežu nad svodovima iznad zida mihraba izvedene su kao rebrasti
svodi. Umjesto da se sastanu u središnjem dijelu kupole, rebra se međusobno
presijecaju u središtu, tvoreći u središtu osmerokraku zvijezdu, koju nadvija viseća
kupola. Rebrasti svodovi džamije-katedrale Córdoba služili su kao modeli za kasnije
zgrade džamija na islamskom zapadu Al-Andalusa i Magreba. Je

filigranskim štukaturama. [32]

1

1
Islamska arhitektura, slikarstvo i primjenjene umjetnosti, Kemal Zukić, 2001
Teorija i historija arhitekture 2

➢ Velika džamija u Kordobi

„Velika džamija u Kordobi“, poznatija kao La Mezquita, 1236. godine preinačena je u

crkvu, nakon što su kršćani osvojili Kordobu. Danas je poznata pod nazivom Catedral
de la Asuncion de la Virgen (Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije).

Kordoba džamija je najbolji primjer islamske arhitekture, ovo je veličanstven primjer

arhitekture koja spaja dvije religije, muslimansku i kršćansku. Uprkos rekonstrukciji,
kršćani su uspjeli cijeniti umjetničku i arhitektonsku vrijednost hrama tako što su
umetnuli katedralu u središte poštujući ostatak kompleksa. Možemo jasno i koncizno
vidjeti kombinaciju i kontrast ova dva arhitektonska stila. Jedna od glavnih
karakteristika džamija je postavljanje mihraba koja usmjerava u pravcu Meke.

Skica 1. Tlocrt Velike džamije u Kordobi

Teorija i historija arhitekture 2

Vanjski zidovi Velike džamije u Kordobi prema saznanju i dostupnoj literaturi na prvi
dojam ne izgleda kao posebno arhitektonsko dostignuće, ulaskom unutra dobijamo
dojam tmurnosti i zatvorenosti objekta nakon briljantnog svjetla izvana. Takvo sumorno
stanje nastalo je naknadno, jer prvobitni izgled džamije nije imao zidove koji odvajaju
stotine stubova, tako da je cijela sjeverna strana bila otvorena te je na taj način svjetlo
dopiralo u unutrašnjost džamije.
Unutrašnjost džamije okružuje nešto što je najlakše opisati ka „šuma stubova“, i
nerijetko prevladava osjećaj dezorijentisanosti. Nekada je ovu džamiju sačinjavalo
preko 1200 stubova, danas je ostalo sačuvano oko 850. Neki stubovi prenešeni su iz
kartažanskih, rimskih i vizigotskih građevina, a neki su donešeni kao poklon
bizantiskog vladara iz Konstantinopolisa (današnjeg Istanbula).2

Skica 2. Velika džamija u Kordobi

Skica 3. Velika džamija u Kordobi

Raskošno oblikovani mozaici s natpisima, geometrijskim motivima i stiliziranom

vegetacijom ispunjavaju kupole u sjaju zlata i srebra.Tipičan hispansko-maurski ukras
bio je i obojeni štuko kojim se jeftino, ali efektno zamjenjivao mramor.

2 Dragulj islamske civilizacije u srcu Španije, Resul Mehmedović

Teorija i historija arhitekture 2

➢ Alhambra

“Ništa ne može biti strašnije nego biti slijep u Granadi”, često su govorili Mauri, a
španjolci su kasnije na to dodali: “Ko nije vidio Granadu, nije vidio ništa.” A upravo se u
Granadi nalazi Alhambra, crveni maurski grad, raskošna palača, labirint tornjeva, kula,
stambenih odaja i prekrasno uređenih dvorišta.

Alhambra je prvobitno zamišljena kao obična utvrda koja bi onemogućila kršćanima da

ponovo osvoje poluotok, a 1492. godine je postala i sami centar islamske kulture. Ipak,
njezini izdržljivi zidovi i tornjevi je nisu učinili naročito popularnom. Gledana s vanjske
strane, bila je to sasvim obična tvrđava, jednostavna, pa čak i odbojna.

„Sajam kamene čipke”, opisao je Alhambru Hans Christian Andersen, a maurski

pjesnici su je često nazivali “Draguljem u smaragdima”.

Ali unutar Alhambre krili su se bogato ukrašeni zidovi na koje su islamski vladari
potrošili cijela bogatstva. Unutrašnja dvorišta, galerije i dvorane kao da su se takmičile
koja će ljepše izgledati. Mnoštvo fontana i bazena koje krase Alhambru rezultat su
maurske opsjednustosti vodom, što i ne čudi kada uzmemo u obzir da su ovi narodi
stigli u Evropu iz suhe pustinje. Gdje god se pružila prilika za izgradnju čak i najmanje
fontane, jezerca ili vodopada, Mauri su je iskoristili.3

Skica 4. Alhambra

3
National geographic Srbija
Teorija i historija arhitekture 2

Uz mnoštvo galerija i dvorana, ističu se brojne fontane kao rezultat mavarske

opsjednutosti vodom, što nije slučajno jer su ovi narodi stigli u Evropu iz pustinjskih
predjela.
Fasciniraju filigranska dekoracija i mozaici, podovi od bijelog mermera, tamnozeleni
bazen i sjenovite bašte.
Za ljepotu Alhambre zaslužna je neobična metoda gradnje, koju su osim Arapa
koristili još i stari Grci. Tehnika se sastoji u tome da se prvo iskoriste prirodna boja i
struktura kamena, a zatim ugrađuju ukrasi.
Ispred nje se nalazi Lavlje dvorište (Platio de los Leones) s arkadama, koje odražavaju
muslimansku ideju raja (perzijski: faradis). U dvorištu
prska mramorni vodoskok okružen lavovima isklesanim od kamena (koji potječu od
ranije utvrde), zidovi sjenovitih lađa obloženi su obojenim emajliranim pločicama
(azulejos), fini stupovi podupiru stalaktitima isjeckane lukove. Nasridski vladar je
mogao sjediti u miradoru (centralnoj zgradi) vrta i gledati unutra, a s druge strane
zgrade cijelu plodnu dolinu kraljevstva Granade.
Zbog živahno obojenih i pozlaćenih ukrasa palače (višebojnih mramora, sjajnih pločica
i lepršavog štuko ornamenta) svi paviljoni i dvorišta izgledaju prozračno i nestvarno (ali
imaju i izvrsnu akustiku).
Teorija i historija arhitekture 2

➢ Zaključak

Islamska arhitektura bila je poznata po svoja četiri glavna principa. Ova četiri glavna
načela uključuju džamiju, grobnicu, utvrdu i palaču. Velika Alhambra iz Granade
sastojala se od nekih od ova četiri glavna principa islamske arhitekture. Alhambra je
bila palača i utvrda u isto vrijeme. Međutim, najistaknutiji aspekt ili element cijele
islamske arhitekture su pažnja i važnost prema unutrašnjem prostoru različitom od
vanjske ili fasade. Posmatrajući sam objekat sa vanjske strane nikad nam ne bi dao
predožbu o raskošnom bogatstvu i ljepoti unutar objekta. Također, ukras i uzorak su
najvažnije obilježje u islamskoj arhitekturi i dizajnu.

Sama dekoracija igra veliki doprinos u oblikovanju osjećaja neprekidnog prostora koji
je zaštitni znak ili karakteristika islamske arhitekture. Dizajni koji se međusobno
povezuju često su kombinirali varijante u boji i teksturi. Ovi spojni prepleteni dizajni
stvaraju iluziju ili zabludu. Islamski ukrasi su složeni, luksuzni zbog upotrebe
zasljepljujućih i blistavih materijala i glazura, ponavljanja lijepih dizajna, kontrasta i
tekstura. Bez obzira na oblik, materijal ili razmjere, ovaj koncept umjetnosti počiva na
osnovnom temelju kaligrafije, geometrije i, u arhitekturi, ponavljanja i množenja
elemenata zasnovanih na luku.