Esej na tri teksta autora Cresswell, Auge i Kahn

U ovom tekstu usporediti ću na koje što su za ova tri autora pojmovi mjesta i prostora, što za
njih čine mjesto i prostor, te kakvu ulogu ima mjesto u identitetu pojedinca. Uspoređuju se
prvo poglavlje knjige „Place: A Short Introduction“ autora Tima Cresswella, poglavlje
Miriam Khan u uredničkoj knjizi „Senses of Place“ i knjige Marca Auge „Nemjesta: Uvod u
moguću antropologiju supermoderniteta“. Sagledati ću na koje se načine autori slažu ili ne
slažu, te kako se dopunjavaju.

Tim Cresswell u uvodu svog dijela iz 2004. godine, „Introduction: Defining Place“,
napominje prije svega da, iako su riječi prostor i mjesto u širokoj uporabi, postoji slabo
razumijevanje značenja tih pojmova (Cresswell 2004: 1). Primjere možemo vidjeti u
svakodnevnom životu, različite osobe će dati različite primjere za mjesto i prostor, te različite
definicije za te pojmove.

Mjesto je u svojoj najjednostavnijoj definiciji prostor kojemu je pridodano značenje

(Cresswell 2004: 7). Načini pridavanja značenja mogu biti različiti, od dodavanja vlastitih
predmeta prostoru koje obitavamo do određene interakcije na mjestima kojim svakodnevno
prolazimo. S ovakvom definicijom slaže se Kahn (1996: 168), autorica također smatra da
prostor postaje mjestom kada mu se pripišu značenja putem mitova, imena, priča, ili rituala.
Mjesto uključuje mrežu emocionalnih, moralnih i društvenih veza između ljudi na određenom
prostoru i sa samim prostorom. Selo Wamirana koji je prvotno za autorice bio prostor za koji
se odlučila bacivši novčić (Kahn 1996: 169), na kraju za nju interakcijom i boravkom prerasta
u mjesto (Kahn 1996: 172). Prostor dobiva svoje značenje što ga pretvara u mjesto kao
rezultat interakcija i događaja koji nisu ograničeni na pojedinca, već značenjima koji se vežu
uz mjesta pridonose i drugi članovi zajednice, čak i ako oni nisu nužno u izravnoj interakciji
sa pojedincem, ali su članovi njegove zajednice na zajedničkom prostoru. U riječima Auge
„apsolutna individualnost“ je „nezamisliva“ (Auge 2001: 23).

Prostor nasuprot nema značenje za pojedinca. Prostor može postati mjestom kada mu se
pripiše značenje. Prostor osim što sadrži značenja, također služi i kao način viđenja, znanja i
razumijevanja svijeta (Cresswell 2004: 10-11). S ovim tvrdnjama slaže se i Auge, koji termin
antropološki prostor koristi za „simboličku i konkretnu izgradnju prostora“ (Auge 2001: 50).
Mjestima njegova obilježja daju zajednica, ali im ih i drugi nameću (Salazar 2010: 189).

John Agnew smatra da za mjesta postoje tri aspekta koja mjesta određuju kao prostor sa
značenjem. Mjesta imaju stvarnu materijalnu lokaciju koja nije nužno stacionarna i služe kao
materijalna pozornica za društvene interakcije. Također, prostor dobiva značenje kada za
pojedinca ima svoj osjećaj i duh, tj. subjektivna i emocionalna značenja koja mu se pripisuju
(Cresswell 2004: 7). Primjer je dan u poglavlju autorice Miriam Khan (1996). New York koji
za stanovnike Wamirana ne sadrži ove aspekte nije mjesto, već samo prostor. Naprotiv
Wamiarni koji znaju za prostor svoga sela, na kojemu se vrše njihove međusobne interakcije
(Kahn 1996: 171-172) i u kojemu su nastali njihovi mitovi, poput mita o Tamodukorokoro
(Kahn 1996: 174), ili o mit o ženi koja se pretvara u pticu (Kahn 1996: 177), te kojemu oni
daju svoja značenja za njih prerasta iz prostora u mjesto. Mjesto za jednu skupinu ljudi, nije
nužno i mjesto za neku drugu skupinu, s čime se slaže i Marc Auge, „...da li nešto što vrijedi
za jedan rod, selo, itd. vrijedi i za druge ili ne.“ (Auge 2001: 18). Međutim, kao što sam i prije
naveo, apsolutna individualnost je nemoguća, lokalno je mjesto „where superlocal processes
and flows fragment and are localized, transformed into something place-bound and peculiar“
(Salazar 2010: 189). Lokalna iskustva tvore značenja koja pretvaraju prostor u mjesto, ali i ta
iskustva utjecana su globalnim. Nadalje, može se zamjetiti da određena skupina nije nužno
vezana uz prije ustanovljene i nepromijenjive granice, „...iako je etnolog očito u napasti da
one koje proučava poistovjeti s krajolikom u kojem ih sreće i prostorom koji su oblikovali
svjestan je, kao i oni, preokreta u njihovoj povjesti ... i nestalnosti njihovih granica“ (Auge
2001: 49). Ono što skupina smatra svojim mjestom uz koje veže značenje, nije nužno bio
prostor sa značenjem za njihove pretke.

Mjesto može poslužiti kao izvor identiteta pojedincima i dokaz njihova statusa ili prava (Kahn
1996: 179). Primjer daje Cresswell u zajednicama Lower East Sidea koji su vezali svoj
identietet kao manjina uz taj kvart, a primjer može biti i Filozofski Fakultet u Zagrebu uz
kojeg se vezuje identitet studenata i koji tijekom studiranja prerasta iz prostora u mjesto.
Mjesto služi kao izvor identiteta, ali mjesto u kojem je smještena kultura ne određuje osnovnu
razinu identiteta pojedinca (Auge 2001: 26). Također, mjesto može postati povijesno ako „...u
sprezi identiteta i odnosa određuje određena postojanost“ (Auge 2001: 53).

Autro se slažu u definiciji pojma mjesta. Sva tri autora tvrde da je mjesto prostor kojemu je
pripisano značenje, dok Auge dopunanjava definicije prva dva autora tvrdeći da cijelo društvo
i šira zajednica igraju ulogu u nastajanju prostora. Autori i slažu glede kriterija potrebnih da
nastane mjesto: stvarna lokacija, interakcija i značenja vezana uz nju, te potreba za osjećajem
mjesta. Također za sva tri autora mjesto služi kao izvor, iako ne jedini, identiteta.

LITERATURA

AUGE, Marc. 2001. Nemjesta: Uvod u moguću antropologiju supermoderniteta. Karlovac:

Naklada DAGGK.

CRESSWELL, Tim. 2004. „Introduction: Defining Place“, U: Place: A Short Introduction.

Oxford: Blackwell Publishing, 1-14.

KAHN, Miriam. 1996. „Your Place and Mine: Sharing Emotional Landscape in Wamira,
Papua New Guinea“, U: Senses of Place, ur. Feld, S. i Basso, K.H. 167-196.

SALAZAR, Noel B. 2010. „Towards Global Ethnographies of Cultural Tourism“. U:

Cultural Tourism Research Methods, 188-198.

Tema istraživanja
 1. Tema istraživanja

Za temu istraživanja predložio bih istraživanje povezanosti vremena provedenog na

određenom mjestu sa samom povezanošću sa tim istim mjestom. Kao što sam u prijašnjem
eseju naveo, prostor postaje mjestom tek nakon što se uz njega vežu značenja. Također,
različiti ljudi dati će različite definicije prostora i mjesta. Tijekom ovog istraživanje usporediti
ću iskaze nekoliko kazivača koji su na prostoru Vrbika proveli različite vremenske periode
kako bih došao do određenih saznanja glede povezanosti vremena i prostora. Važna pitanja su
povezanost vremena provedenog sa tvorbom mjesta u percepciji individualca, kakva
interakcije i iskustva vode do pretvaranja prostora u mjesto, te kakva se subjektivna značenja
vežu uz Vrbik.

2. Cilj istraživanja

Cilj istraživanje jest usporediti iskaze intervjua sa kazivačima koji su na prostoru Vrbika
proveli određeno vrijeme. Vremena provedena biti će različita: usporediti će se iskustva
kazivača koji su redovito na prostoru Vrbika, iskustva kazivača koji prolaze kroz prostor
Vrbika ali se ne zadržavaju duže vrijeme na prostoru Vrbika, te iskustva kazivača koji su na
prostoru Vrbika došli samo par puta (u 3 – 4 navrata).

3. Metoda istraživanja

Nakon čitanja relevantne literature i pripreme pitanja za intervju, intervjuirati će se određeni

broj kazivača (minimalno tri kazivača) i nakon transkribiranja, analizirati će se pojedinačni
iskazi. Nakon toga kritički ću usporediti iskaze i sagledati kakve odgovore daju na prije
postavljena istraživačka pitanja.

4. Istraživačka pitanja

Kolika je povezanost kazivača sa Vrbikom? Da li ga promatra kao prostor koji kroz se kreće
ili mjesto uz koja su vezana određena značenja?

Koja je povezanost Vrbika sa identitetom pojedinca? Da li veže Vrbik ili određene lokacije i
ustanove u Vrbiku sa svojim identitetom?

Što Vrbik predstavlja za kazivača? Kakva iskustva, interakcije ili značenja veže uz njih? Kako
kazivač percipira Vrbik?
Kako ponavljanje određene aktivnosti utjeće na produkciju određenog osjećaja mjesta? Kako
je ono povezano sa tim aktivnostima?