Kristijan D.

Zuzija

Zlatno brdo
Jednom davno živio je bogati trgovac. Njegova žena umrla je mlada i ostavila mu sina
jedinca kojeg je otac volio više od svega. Ni za čime nije žalio u vezi sina, ali nikad ga nije
naučio radu.
Zašto? – reče – Bit će mu dovoljno i moje bogatstvo.
I odrastao je taj sin u visokog, lijepog mladića dobrog srca, samo što nijedan posao nije
znao raditi, nijednim zanatom nije se bavio. Kad je njegov sin navršio dvadeset godina, trgovac
je obolio i umro, a sinu ostavio sav svoj imetak.
Mladić je u početku tugovao, ali se s vremenom počeo privikavati. I prijatelji su mu
pomogli – zabavljali su ga, nagovarali na zabave. Ali ne samo da trgovčev sin nije znao
vrijednost novca, imao je i dobro srce; tko god ga je pitao za novce, svima ih je davao – i novac
je nestao kao vodom odnesen. Morao je krenuti posuđivati novce. Nije prošla ni godina dana
kako je zbog nevraćenih dugova izgubio cijeli imetak i završio na ulici.
Što mu je bilo činiti? Otišao je do prijatelja pitati savjet, ali ništa od toga! Jednog nema
kod kuće, drugi nema vremena, a treći mu ni vrata ne želi otvoriti. Dok su pili i zabavljali se za
trgovčeve novce, svi su bili ljubazni i srdačni, a sad mu nitko od njih ni komad kruha ne bi
odvojio. Trgovčev sin počeo je tražiti posao ali nitko ga ne želi, pokazuju na njegove gospodske
ruke i smiju se. Hodao je i hodao gladan po gradu, skoro propavši, kad se sjetio da još uvijek
nosi odjeću sa zlatnim gumbima. Prodao je i te gumbe, kupio si nešto kruha i veliku željeznu
lopatu te otišao na trg, gdje su stajali kopači i čekali da ih netko unajmi. Stao je među te ljude, ali
baš njega nitko ne želi zaposliti – čim ugledaju njegove ruke, odmah odlaze.
Prostajao je tako trgovčev sin skoro do same večeri. Tad je već malo ljudi ostalo na trgu,
kad se odjednom ču krik:
Bježite! Dolazi zlatni trgovac!
Svi se odjednom razbježe i ostane jedino trgovčev sin. I vidi on kako iza ugla izlaze
pozlaćena kola koja sjaje poput sunca; a u njima sjedi trgovac u zlatnome ruhu.
On vidi je trgovčevog sina koji je jedini ostao stajati na trgu i približi mu se.
Tražiš li posao, momče? – pitao je trgovac.
Da, rekao je sin drhteći.
„Kad bi me bar uzeo ovaj čovjek“ – misli on.
A trgovac odgovori:
Onda, idi za me brdo kopati. Jest ćeš isto što i ja, dat ću ti lijepu odjeću. A ako ćeš dobro
raditi, bit ćeš i dobro plaćen. Ako se slažeš, sjedni u kola sa mnom i krenut ćemo.

1
 Kristijan D. Zuzija

Slažem se, odgovorio je sin, koji svoje riječi ni čuo nije od uzbuđenja.
I krenuli su zajedno prema moru, gdje ih je kod obale čekao brod.
Ukrcajmo se, reče trgovac, jer putovat ćemo morem.
Ukrcali su se i isplovili. Plovili su cijelu noć, a ujutro s obale nešto zasja.
Što je ono? – pitao je sin
To je moje zlatno brdo, reče trgovac, upravo zbog njega me i zovu zlatnim trgovcem.
A malo dalje, ponovno nešto zabljesne s obale – bili su to zlatni krovovi trgovčevih kuća.
Ovdje su se putnici iskrcali.
Trgovčev sin se onda zamisli: posvuda vidi takvo bogatstvo, a ljudi nema, samo
trgovčeva kći ih dolazi sresti; mlada i lijepa djevojka. Kad pogleda trgovčevog sina, oči joj se
napune suzama. Okrene se od njega, a trgovčev sin razmišlja: „Zašto je djevojka zaplakala?“.
Kad su se iskrcali na obalu, već je padala noć. Trgovac kaže:
Idemo do kuće večerati i odspavati, a sutra ćeš krenuti s poslom.
Dobro, reče trgovčev sin.
Krenuli su večerati. Trgovac si nalije veliku čašu vina i istu takvu za mladića. Trgovčeva
kći tada pozove oca u drugu sobu. Čim on izađe, ona uleti kroz druga vrata, priđe trgovčevu sinu
i reče mu:
Evo ti ovo, kad ćeš biti u nevolji, sjeti me se! Baci mu nešto u džep i pobjegne iz sobe.
Nije stigao pogledati što mu je djevojka dala prije nego što se trgovac vrati u sobu. Krenu piti.
U čaši iz koje je trgovčev sin pio nalazio se uspavljujući napitak. Čim je popio prvi
gutljaj, usnuo je.
Trgovac je tada otišao do staje, odabrao par dobrih konja i upregao ih. Odabrao je i jedno
kljuse, ubio ga, izvadio mu utrobu i njegovo tijelo stavio na kola. Donio je usnulog trgovčevog
sina i ugurao ga u utrobu kljuseta, te ostavio s njime željeznu lopatu. Zašio je utrobu, sjeo na
kola i potjerao konje do zlatnog brda. Kad je stigao, ostavio je kola s kljusetom pod brdom,
druge konje otpregnuo i pustio na pašu, a sam se sakrio u grmlje.
Kad je došlo prvo svijetlo, s brda je sletjelo jato strašnih gavrana sa željeznim
kljunovima. Zgrabili su rasparano kljuse i odletjeli s njime na vrh brda, bacili ga tamo na zemlju
i počeli ga kljucati.
Do zore su iskljucali cijelu utrobu i došli do trgovčevog sina. Kad su ga krenuli udarati
svojim željeznim kljunovima, mladić se odjednom probudi, skoči na noge, i počne mahati
lopatom. Odagna gavrane, ali ne može shvatiti gdje se nalazi i što mu se dogodilo.

2
 Kristijan D. Zuzija

Gdje sam? – urliče on.

A odozdo mu trgovac odgovori:
Na zlatnome si brdu. Ako nakopaš puna kola zlata do večeri, pokazat ću ti kako sići s
brda. A ako nećeš, tamo ćeš i umrijeti, jer po noći će te iskljucati gavrani.
Trgovčev sin tada primijeti da je okružen ljudskim kostima.
Trgovčev sin se uze za posao. Kopa zlato i baca ga na dno brda. Dobio je žuljeve na
rukama, već su i popucali; peku ga otvorene rane, leđa ga bole od umora, ali on ne odustaje –
boji se i jednu minutu izgubiti, kako ne bi ostao na brdu na vijeke vjekova. Do zalaska sunca je
nakopao puna kola zlata.
I vidi onda kako trgovac upreže konje i sprema se otići.
A što je sa mnom? – pita on s brda.
Živjet ćeš do sumraka, odgovori mu trgovac odozdo, a po noći će te iskljucati gavrani,
kako nikome ne bi rekao gdje se zlato nalazi. Tamo je već sto duša umrlo, i ti ćeš biti sto i prvi.
I otiđe.
Trgovčev sin pao je u očaj. Što mu je činiti? Brdo je strmo, ne može sići dolje; ako skoči,
umrijet će. Kad sunce zađe i postane tamno, gavrani nalete poput oblaka. Trgovčev sin maše
lopatom, tvrdoglavo se bori za gavranima iako osjeća da će uskoro ostati bez snage. I onda se
sjeti trgovčeve kćeri, koja mu je nešto stavila u džep i rekla:
Kad ćeš biti u nevolji, sjeti me se!
"Što to može značiti?"
Posegne u džep i izvadi iz njega kremen i kresivo.
Mladić se gorko nasmiješi. „Lijep dar!“ – pomisli on – „Mogu zapaliti pred užasnom
smrću! Pa, i zapalit ću!“
I, odagnavši gavrane podalje, počne paliti vatru.
Ali tek dvaput krenuvši, pored njega se kao iz vedra neba stvore se dva kozaka, koji kažu:
Što želiš od nas, otamane?
Uzme zlato iz džepa i odgovori im:
Odnesite me s ovog brda.
Nije ni primijetio kako je već dospio na dno brda.

3
 Kristijan D. Zuzija

Pomolio se Bogu, zahvalio mu za čudesni spas i krenuo prema rodnome gradu. Ondje je
proveo dugo vrijeme, dok rane nisu zaživjele. A kad se oporavio, uzeo je ponovno lopatu i otišao
na trg gdje su radnici čekali da ih netko unajmi. Ali ovog puta on nije tražio posao, već zlatnog
trgovca.
Dugo je čekao, oko dva mjeseca je bezuspješno išao na trg, ali jednog dana ipak ču:
Bježite, ljudi! Ide zlatni trgovac!
I ponovno se svi razbježe, a trgovčev sin ostane stajati na trgu.
Zlatni trgovac ga nije prepoznao i ponovno ga je unajmio. Kao i prvi put, ponovno su se
odvezli do obale, ukrcali se na brod i isplovili. Kad je s obale zabljesnulo zlatno brdo, a zatim i
krovovi trgovčevih kuća, trgovčev sin je ispitivao trgovca o tome što to sja. A kad su stigli, na
obali ih je ponovno dočekala trgovčeva kći. Ona je prepoznala mladića, čak je zadrhtjela od
straha, ali ocu ništa nije rekla.
Kao i prvog puta, otišli su večerati, ali ovog puta, trgovčev sin neprimjetno zamjeni čaše
prije no što krenu piti. Čim trgovac popije iz svoje čaše, čvrsto zaspi, jer u čaši je ponovno bio
uspavljujući napitak. Trgovčev sin je zatim otišao iz sobe, odabrao par dobrih konja i upregao ih.
Kljuse je ubio, utrobu mu izvadio, postavio njegovo tijelo na kola i, kao što je s njime nekoć
trgovac učinio, trgovčev je sin usnulog trgovca ugurao u konjsku utrobu i ostavio s njime lopatu.
Zatim je zašio utrobu, sjeo na kola i potjerao konje do zlatnog brda. Tamo je, isto kao prije,
ostavio kola s kljusetom pod brdom, druge konje otpregnuo i pustio na pašu, a sam se sakrio u
grmlje.
Kad je došlo prvo svijetlo, vidio je kako su se s brda spuštali gavrani, zgrabili kljuse i
odnijeli ga na brdo. Čekao je što će dalje biti. Kad izađe sunce, ču kako trgovac urliče s brda:
Spašavajte me! Gdje sam?!
I odgovori mu isto:
Na zlatnome si brdu. Ako nakopaš puna kola zlata do večeri, pokazat ću ti kako sići s
brda. A ako nećeš, tamo ćeš i ostati, na vijeke vijekova.
Trgovac je počeo moliti i plakati, obećao je sva svoja bogatstva zauzvrat za spas. Ali
vidio je da mu to neće pomoći te je krenuo kopati zlato. Kopao je i neprestano pogledavao sunce,
a odozdo ga je trgovčev sin požurivao:
Brže! Brže!
Trgovčevi žuljevi na rukama su popucali dok je nakopao puna kola zlata do večeri. A kad
su kola bila puna, vidio je kako trgovčev sin upreže konje i sprema se otići.
A što je sa mnom?! – urliče trgovac s brda.

4
 Kristijan D. Zuzija

Sam znaš, odgovori mu trgovčev sin, doživjet ćeš do zalaska sunca, a onda će te
iskljucati gavrani. Tamo na brdu je već sto duša umrlo. Ti ćeš biti sto i prvi.
I bez obzira na to koliko ga je trgovac molio i plakao, trgovčev sin ga je ostavio.
Kasnije se oženio s trgovčevom kćeri. Živjeli su sretno zajedno. A zlog trgovca su ipak
iskljucali gavrani na brdu.