Tajra Novaković VII a, OŠ „Mak Dizdar“

Suza

Vidi se u očima dobrih ljudi

nešto malo i prozirno što nas čudi.

Pa to su suze.
Mogu biti vesele i tužne.
Pa zašto vesele?
Vesele u veselju, kako ne znaš?!

A tužne? One su sigurno i ružne.

Nisu, bato, one su žalosne.
Njih je uvijek strah.
Imaju srce toplo,
a oči su im kao crni mrak.

Vesele suze nemaju strah,

one imaju svjetlost,
a ne crni mrak.
 Sunce

Šta se veže uz dan?

Šta se veže uz zvijezde?
Čudna molitva što uđe
u svaki san
i daje pozitivan osmijeh.

Kako je samo lijepa!

A kako i vruća ta molitva?
Donese nam novi početak
i novi kraj
i nešto tišine za užitak.

Za suncem ostaju zvijezde

i mjesec kad noć biva.
Zar nam nije lakše kada
vidimo sa neba
kako čuvar
voljena lica osvijetli?

O, to zagonetno! Svaki put se mijenja,

nekad narandžasto a nekad žuto,
ali uvijek ostaje svoje
dok se ispočetka u istoj rijeci
ogleda.
 Želim da budem

Darujem ti maslačak
da ti kosa još naraste,
a nježnost žute da ti bude poticaj.

Izvor li je korak tvoj?!

Kuda ideš, šta radiš ?
Zlato ti ljubav!
.
Knjiga!
Eh, korice mi gledaš,
dušu mi čitaš,
razmišljaš o meni.

Želim da budem osmijeh: ha, ha, ha...,

ali toga danas puno nema.
Maslačak, izvor, knjiga...
zalud želja da ne bude.

U obećanju svome blistava

tebi pogled vraćam
da započnemo
ponovo -
zbog blagosti.
 Prijateljstvo

Povjerenje.
Spleteno, istinito, uzvraćeno.
Šaputanje, brbljanje, šutnja.
Sklonjene riječi tajne u srce .
Mjesečina.
I osunčano.

“
 Kad si tužan-

Kad si tužan, djeluješ shrvano

kao da si bliske izgubio.
Udaljen se od svog gnijezda
I sam kao lasta i čežnja ostaneš.

Crni oblaci raščupane ruže...

Šetaš i gledaš druge.
A šta to oni imaju?
A pored tebe mali puž
bez kuće
sporo puže.

Kad tužan si, dugo razmišljaš:

šta to znači sretan biti?
Može li se to vrijeme vratiti
da sijaš poput zvijezde,
da se vratiš domu svom?
 Proljeće

Mali cvjetovi zagrliše nebo

što otvara jasmina oči.

Ptičiji cvrkut na sve strane se čuje.

U mirisu zefira divne bajke zelena sniva.

Behar novi početak krije,

novo ogledalo ljepotom zri.

U zraku ljubav leprša

i nevješta krila ima.

To je proljeće!
Tiho se šunja oko prozora
da bi nam osvojilo srca.
 Kroz moj oblak

Od oblaka na nebu
do dijamanta u zemlji
prolazi hiljadu bubamara,
ali samo jednu sreću donose.
Kome li će ta sreća doći, oblače?

Ruka mi vadi riječ iz srca, žutu,

i baca je do azurja: zastava domovine,
hopala! u cvijetu.

Smijem se.
Crne duše me ogovaraju: „Šu - šu - šu – zu...“
Eh, eno one zaljubljene!
Čini mi se da im klavir
svojim notama odgovara: „Ha, ha, ha!“

A ja zamišljam: na bazenu sunčam se.

Sunce kroz moj oblak obasjava me.
U sjaju srca melodija.
I jedan dječak.
 I dalje se ne bojim

Crno ogledalo visi mi iznad glave.

Duše su odavno pokvarene.
Ja se, ipak, ne bojim!

Rat je bio,
a ljudi su patili i opet zaboravili.
Ja se opet ne bojim.

Unutar sebe - izgubljena, zaljubljena,

ali ne bojim se.
Ja volim.
 Priznaj ipak

Ljubav je... ne znam šta.

Odgovor je nemoguć.
Zanijemile mi usne,
mozak zablokirao,
srce kuca kao sat,
obrazi pocrvenjeli...

Eh! To je ljubav!
Pa mislim da znaš
šta osjećam, pa...
 Zloćudne usne

Ustima katanac protiv dobrih riječi,

jezik začaran za zlo.

Voliš, ali ne možeš reći.

Kažeš, ali bi volio da si šutio.

Začaran magijom
sebi pomoći ne možeš.

Dobre riječi magiju slamaju.

Ali, pazi: i srce sašiveno dobrotom
može odšiti svoje konce...